knjiga sazetaka hurid opatija
TRANSCRIPT
1. hrvatski simpozij o ranoj intervenciji u djetinjstvu
"Rana intervencija u djetinjstvu: Hrvatska danas"
(Opatija, 11. i 12. rujna 2009.)
ZBORNIK SAŽETAKA I PROGRAM
Urednica Maja Cepanec
Recenzenti Marta Ljubešić
Martina Ferić Šlehan
Izdavač Hrvatska udruga za ranu intervenciju u djetinjstvu
Mjesto i godina izdavanja Zagreb, 2009
II
Prvi hrvatski simpozij o ranoj intervenciji u djetinjstvu "Rana intervencija u djetinjstvu: Hrvatska danas" - zbornik sažetaka i program
Urednica Maja Cepanec Mjesto i godina izdavanja Zagreb, 2009 Izdavač Hrvatska udruga za ranu intervenciju u djetinjstvu Zagreb
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 713227 ISBN 978-953-55853-0-5
III
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU
Tema simpozija:
RANA INTERVENCIJA U DJETINJSTVU: HRVATSKA DANAS
Opatija, 11. i 12. rujna 2009.
Znanstveni odbor:
Draženka Blaži
Martina Ferić Šlehan
Jasmina Frey Škrinjar
Lelia Kiš-Glavaš
Marta Ljubešić, predsjednica
Borut Marn
Organizacijski odbor:
Vesna Čavar
Nataša Ljubojević
Helena Ninković Budimlija, predsjednica
Zorina Pinoza-Kukurin
Ana Popović
Tanja Šupe
Tajnice simpozija:
Ana Marija Bohaček
Maja Cepanec
Jezik simpozija: hrvatski
u organizaciji Hrvatske udruge za ranu intervenciju u djetinjstvu
pod pokroviteljstvom Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti RH
u suradnji s Uredom UNICEF-a u RH
IV
RIJEČ ORGANIZATORA
Poštovani sudionici Prvog hrvatskog simpozija o ranoj intervenciji u djetinjstvu! Organizator simpozija, Hrvatska udruga za ranu intervenciju u djetinjstvu (HURID), ove će jeseni proslaviti svoj drugi rođendan. HURID je osnovan s ciljem unapređivanja sustava za ranu podršku djeci s razvojnim rizicima ili s teškoćama u razvoju kao i njihovim obiteljima. Bez te podrške djeca ne mogu na najbolji način ostvariti svoje mogućnosti i uključenost u društvo. Organizacija ovog simpozija je stoga okvir koji bi trebao omogućiti ostvarivanje zacrtanog cilja. Nazvali smo ga „prvim“ jer planiramo svake dvije godine imati idući, u nekoj drugoj hrvatskoj regiji. Simpozij je otvoren svima koji rade s malom djecom i njihovim obiteljima i ima raznovrsne organizacijske oblike – radionice, postere, predavanja s raspravom, predstavljanje projekata i najvažnije od svega vrijeme za susrete, druženje i razmjenu informacija. Ovaj puta mogućnost usmenog predstavljanja svoga rada imaju kolegice i kolege iz Rijeke i okolnih županija jer simpozij gostuje u njihovom kraju, a za dvije će godine tu mogućnost imati stručnjaci iz neke druge regije. Čast nam je i zadovoljstvo da nam je Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti pokrovitelj. U tome vidimo znak da je prepoznata preventivna uloga rane intervencije u djetinjstvu i njezina važnost za što povoljniji razvojni ishod djeteta, za društvenu uključenost djetetove obitelji ali i za društvo u cjelini. HURID je u ovoj godini započeo i s provođenjem projekta „Odrastimo zajedno“ koji također novčano podupire Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i njegovo javno predstavljanje također će se dogoditi na ovom simpoziju. Cilj nam je brže i ranije prepoznavanje dodatnih edukacijskih potreba male djece, razvoj kvalitetnih usluga u lokalnim zajednicama širom Hrvatske i njihovo umrežavanje, jer sve su to pretpostavke za uspješno i sretno zajedničko odrastanje. Kao glavnu temu simpozija i nismo mogli odabrati drugo negoli „Hrvatska danas“ jer se međusobno tek moramo jedni drugima predstaviti. Valja smoći hrabrosti i progovoriti o jakim i slabim stranama svog rada te si tako i međusobno pružiti priliku za primanje i davanje podrške. Ljudska se snaga sastoji u mogućnosti učenja od drugih. Koliko ćemo to otvoreno, iskreno i refleksivno raditi govori o našoj profesionalnoj zrelosti i osposobljenosti da izgradimo kvalitetni sustav rane intervencije u Hrvatskoj, sustav sposoban da odgovori potrebama svakog malog djeteta i njegove obitelji. Simpozij je tijekom ljeta, u vrijeme godišnjih odmora i umjesto njih pripremala mala skupina članova HURID-a s puno entuzijazma i želje da organizacijska pitanja budu što bolje riješena i uvjeti za druženje i rad što bolji. Koliko su u tome uspjeli prosudit ćemo svi zajedno. Na nama je da to iskoristimo i međusobno razmijenimo što više ideja, poticaja i informacija, da se upoznamo i povežemo. U ime organizatora simpozija – Hrvatske udruge za ranu intervenciju u djetinjstvu želim Vam ugodno i plodno sudjelovanje na Prvom hrvatskom simpoziju o ranoj intervenciji u djetinjstvu!
Predsjednica HURID-a
Prof.dr.sc. Marta Ljubešić
V
SADRŽAJSADRŽAJSADRŽAJSADRŽAJ
I. PROGRAM SIMPOZIJA ................................................................. 1
II. SAŽECI
1. Plenarna izlaganja .............................................................. 6
2. Radionice .......................................................................... 14
3. Usmena izlaganja ............................................................... 19
4. Posteri ................................................................................ 28
III. KAZALO AUTORA ........................................................................ 70
IV. ZAHVALA ..................................................................................... 71
1
PREGLED PROGRAMA
Grand hotel 4 opatijska cvijeta (V. C. Emina 6, Opatija)
PETAK, 11. rujna 2009.
13:00 – 14:00 Prijava sudionika i postavljanje postera (predvorje dvorane Mimoza)
14:00 – 14:30 Uvodne riječi i otvaranje simpozija (dvorana Mimoza 1+2)
14:30 – 16:00 Plenarna izlaganja (dvorana Mimoza 1+2)
Predsjedava: Zorina Pinoza-Kukurin
16:00 – 17:o0 Odmor uz osvježenje i razgledavanje postera (predvorje dvorane Mimoza)
17:00 – 19:00 Radionice
R1. Morris: Nepoželjna ponašanja u male djece s razvojnim teškoćama (dvorana Mimoza 1)
R2. Harper: Podrška roditeljima djece s teškoćama socijalne komunikacije (dvorana Mimoza 2)
R3. Cepanec: Rana komunikacija: što opažati (dvorana Lavanda 1)
R4. Ferić Šlehan / Kranželić: Jačanje otpornosti obitelji (dvorana Lavanda 2)
19:00 – 20:00 Razgledavanje postera (predvorje dvorane Mimoza)
SUBOTA, 12. rujna 2009.
09:00 – 10:30 Usmena izlaganja (dvorana Mimoza 1+2)
Predsjedava: Draženka Blaži
10:30 – 11:00 Završna rasprava (dvorana Mimoza 1+2)
Predsjedava: Marta Ljubešić
11:00 – 11:30 Odmor (predvorje dvorane Mimoza)
11:30 – 13:30 Radionice
R1. Morris: Nepoželjna ponašanja u male djece s razvojnim teškoćama (dvorana Mimoza 1)
R2. Harper: Podrška roditeljima djece s teškoćama socijalne komunikacije (dvorana Mimoza 2)
R3. Cepanec: Rana komunikacija: što opažati (dvorana Lavanda 1)
R4. Ferić Šlehan / Kranželić: Jačanje otpornosti obitelji (dvorana Lavanda 2)
16:00 – 17:00 Godišnja skupština HURID-a (podaci u pozivu upućenom članovima HURID-a)
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU pROGRAMpROGRAMpROGRAMpROGRAM
2
PROGRAM SIMPOZIJA
PETAK, 11. rujna 2009.
13:00 – 14:00 Prijava sudionika i postavljanje postera (predvorje dvorane Mimoza)
14:00 – 14:30
Uvodne riječi i otvaranje simpozija (dvorana Mimoza 1+2)
Dramska radionica Zvjezdice, DND Opatija Recital "Djeca sunca"
14:30 – 16:00 Plenarna izlaganja (dvorana Mimoza 1+2) Predsjedava: Zorina Pinoza-Kukurin
Igor Prpić, Robert Krajina, Vesna Mahulja-Stamenković Rana intervencija u kliničkoj praksi – Odjel neonatologije Klinike za ginekologiju i porodništvo KBC-a Rijeka Zlata Modrušan Mozetič Registar rizične djece – dugoročno praćenje Branimir Peter, Igor Prpić Rana intervencija - minimum, optimum i maksimum u svakodnevnom radu
Marta Ljubešić Rana intervencija u djetinjstvu: gdje smo i kamo idemo
16:00 – 17:00 Odmor uz osvježenje i razgledavanje postera (predvorje dvorane Mimoza)
17:00 – 19:00 Radionice
Kathy Morris Anna Harper Maja Cepanec Martina Ferić Šlehan Valentina Kranželić
Nepoželjna ponašanja u male djece s razvojnim teškoćama
Podrška roditeljima djece s teškoćama socijalne komunikacije
Rana komunikacija: što opažati
Jačanje otpornosti obitelji
(Dvorana Mimoza 1)
(Dvorana Mimoza 2)
(Dvorana Lavanda 1)
(Dvorana Lavanda 2)
19:00 – 20:00 Razgledavanje postera
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU pROGRAMpROGRAMpROGRAMpROGRAM
3
Molimo autore da poster postave na pano s brojem pod kojim je poster naveden u programu. Pribor za postavljanje postera bit će dostupan na registracijskom stolu. Molimo da se posteri uklone na kraju prvog dana simpozija (petak, 11. rujna, 20:00 sati).
OZNAKA PANOA
01 Mirela Berglez, Spomenka Lalić, Mirela Matić Podrška obitelji u programu RI u Centru Slava Raškaj
02 Suzana Blažević Program rane intervencije u Centru "Mir" Kaštela – iskustva i izazovi
03 Draženka Blaži, Natalija Kovač-Gornji Rani fonološki razvoj u djece s ranim oštećenjima mozga
04 Maja Cepanec, Iva Gmajnić, Marta Ljubešić Rani komunikacijski razvoj u socijalno deprivirane djece: postoje li znakovi "institucionalnog autizma"?
05 Tereza Curać Razvojni integracijski program za dijete s cerebralnom paralizom – rana intervencija u obitelji
06 Jasminka Čavužić Čajko, Petra Hrupački Dijete s teškoćama socijalne komunikacije u vrtiću
07 Ines Čukelj Prikaz modela savjetodavnog rada s roditeljima i djecom rane dobi
08 Andrea Fajdetić Procjena i programiranje rane intervencije djece oštećenog vida predškolskog uzrasta (odabir primarnog komunikacijskog i obrazovnog medija)
09 Jasmina Frey Škrinjar, Jasmina Stošić Rana intervencija u obitelji za djecu s poremećajima iz autističnog spektra
10 Rea Fulgosi Masnjak, Lejla Osmančević Katkić, Maja Lang Morović Prikaz rada Kabineta za senzornu integraciju
11 Sanja Horvatić, Ružica Jemeršić, Natalija Lisak Vanjskim vrednovanjem do kvalitetnijeg sustava predškolskog odgoja
12 Ksenija Hršak, Magdalena Krušelj, Tena Košiček Edukacijska rehabilitacija u ranoj intervenciji djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama
13 Jasmina Ivšac Pavliša, Sanja Šimleša, Marta Ljubešić Kognitivne sposobnosti i jezično razumijevanje u predškolske djece koja su imala perinatalno oštećenje mozga
14 Ines Joković Oreb, Dajana Bulić, Renata Pinjatela Rani razvojni integracijski programi usmjereni na obitelj
15 Tena Košiček Rani razvojni integrativni programi u obitelji djeteta s Downovim sindromom
16 Natalija Kovač-Gornji, Ivana Opačak Terapijski pristup djetetu koje ne govori
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU pROGRAMpROGRAMpROGRAMpROGRAM
4
(nastavak)
OZNAKA PANOA
17 Diana Kralj, Anita Lukić, Jasna Rajn, Ivana Rotim Rana intervencija kod djece s oštećenjem vida – projekt Kolibri
18 Aleksandra Krampač-Grljušić, Lejla Osmančević Katkić, Tatjana Opačak Neki pokazatelji dostupnosti i kvalitete podrške u predškolskom sustava djeci s teškoćama u razvoju na području grada Osijeka
19 Kristina Kranjčević Čimbenici otpornosti u obitelji djece s Downovim sindromom
20 Natalija Lisak, Vesna Mihanović, Aleksandra Krampač-Grljušić Dijete s teškoćama i osobno usmjereno planiranje
21 Zorana Maričić Najev Edukacijsko-rehabilitacijski program za dijete s teškoćama u ranoj komunikaciji
22 Valentina Matijević, Zdenka Dimić, Zvjezdana Trifunović-Maček, Maja Lang Morović, Martina Vuković Rana intervencija u kliničkoj praksi
23 Iva Pokos Kako bi tebi bilo?
24 Andreja Pravdić Rani razvoj u Centru za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica
25 Ljubica Pribanić, Marina Milković, Lea Dukić, Irina Pandža Poticanje rane znakovno-jezične komunikacije u obitelji malog gluhog djeteta
26 Silvija Pucko Rana intervencija u obiteljima djece s Downovim sindromom
27 Renata Rade Stihovi, pjesmice i brojalice kao oblik poticanja ranog govorno-jezičnog razvoja
28 Jasna Rajn, Marija Bilić-Prcić Vizualna procjena djece s oštećenjem vida od rođenja do treće godine
29 Jasna Rajn, Andrea Fajdetić Rana intervencija: važan preduvjet prevencije pojavnosti specifičnih poteškoća usvajanja govora (verbalizma) u slijepog djeteta predškolskog uzrasta
30 Tamara Stević Ortomolekularna medicina kao dio polivalentnog pristupa u ranoj intervenciji kod djece s poremećajem na autističnom spektru
31 Maja Štefanec Herak, Dejana Horvat Važnost ranih razvojnih integracijskih programa u radu s djecom s neurorizikom i rano prisutnim teškoćama u razvoju
32 Tanja Šupe Rana intervencija za djecu s oštećenjem vida
33 Ana Vlahović Rana intervencija u obitelji djeteta s Downovim sindromom
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU pROGRAMpROGRAMpROGRAMpROGRAM
5
SUBOTA, 12. rujna 2009.
09:00 – 10:30 Usmena izlaganja (dvorana Mimoza 1+2) Predsjedava: Draženka Blaži
Ana Kola Akcija Društva "Naša djeca" Opatija - "Uredimo kutak za slobodni dječji trenutak" Ana Popović Prikaz modela rane intervencije u udruzi "Ribice" u Rijeci Joško Barbir, Sandra Stojković, Igor Prpić Projekt „Analitički centar Rijeka“ Brigita Filipović-Papić Kako pomoći djetetu da nauči čitati i pisati metodama Marije Montessori (za djecu od 3 do 7 godina) Ivanka Pejić Organizacija sustava skrbi za djecu s poremećajem iz autističnog spektra predškolske dobi u Primorsko-goranskoj županiji i Gradu Rijeci Predstavljanje HURID-ovih projekata:
Helena Ninković Budimlija Projekt „Odrastimo zajedno!“
Marta Ljubešić Projekt „E-informacijski i referalni centar za ranu intervenciju u djetinjstvu“
10:30 – 11:00 Završna rasprava (dvorana Mimoza 1+2) Predsjedava: Marta Ljubešić
11:00 – 11:30 Odmor
11:30 – 13:30 Radionice
Kathy Morris Anna Harper Maja Cepanec Martina Ferić Šlehan Valentina Kranželić
Nepoželjna ponašanja u male djece s razvojnim teškoćama
Podrška roditeljima djece s teškoćama socijalne komunikacije
Rana komunikacija: što opažati
Jačanje otpornosti obitelji
(Dvorana Mimoza 1)
(Dvorana Mimoza 2)
(Dvorana Lavanda 1)
(Dvorana Lavanda 2)
16:00 – 17:00 Godišnja skupština HURID-a (podaci u pozivu upućenom članovima HURID-a)
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU ppppROGRAMROGRAMROGRAMROGRAM
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU pROGRAMpROGRAMpROGRAMpROGRAM
6
PLENPLENPLENPLENAAAARNA IZLAGANJARNA IZLAGANJARNA IZLAGANJARNA IZLAGANJA
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU
7
Marta Ljubešić Sveučilište u Zagrebu Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Odsjek za logopediju Rana intervencija u djetinjstvu: gdje smo i kamo idemo
Rana intervencija u djetinjstvu sastoji se od multidisciplinarnih usluga koje se pružaju
djeci s razvojnim čimbenicima rizika kako bi se unaprijedilo djetetovo zdravlje i blagostanje,
kako bi se osnažio razvoj sposobnosti, smanjio utjecaj teškoća i razvojno zaostajanje,
preveniralo funkcionalna pogoršanja i unaprijedilo prilagodljivo roditeljstvo i cjelokupno
obiteljsko djelovanje. Ovi se ciljevi ostvaruju kroz individualizirane razvojne, edukacijske i
terapijske usluge za djecu i kroz zajednički planirane oblike podrške obitelji.
Zahvaljujući dobro razvijenoj zdravstvenoj skrbi u Hrvatskoj, djeca s biomedicinskim
rizicima za uredan razvojni ishod ili s razvojnim teškoćama rano su identificirana i zdravstveno
dobro zbrinuta, a središnje se pitanje odnosi na optimalne načine poticanja i poučavanja kako
bi razvojni ishod postao najbolji mogući. U znatno nepovoljnijoj situaciji nalaze se djeca bez
jasno vidljive medicinske osnove za razvojno odstupanje, jer se rani znakovi razvojnog
zaostajanja ili atipične razvojne putanje ne uočavaju dovoljno rano. Kako kod nas još uvijek
prevladala medicinski model razumijevanja razvojnih teškoća kod ove se skupine djece suviše
dugo čeka hoće li se razvojno odstupanje samo po sebi normalizirati, te djeca i njihove obitelji
ostaju dugo bez odgovarajuće podrške.
Nova se paradigma rane intervencije u djetinjstvu prepoznaje u sve ranijem pružanju
podrške – već kod uočenih rizika ne čekajući razvoj problema, u činjenici da je podrška
usmjerena i djetetu i djetetovoj obitelji te da koristi resurse, da osnažuje socijalnu mrežu, te da
je transdisciplinarna i timska.
U Hrvatskoj zasad nije uspostavljena mreža rane intervencije, te podrška koju dijete i
obitelj mogu dobiti, osim o vrsti djetetovih teškoća, ovisi i o prebivalištu. Tako su obitelji iz
velikih gradova u boljoj situaciji, a oni iz manjih gradova duže lutaju i teže dolaze do stručne
pomoći. Stručnjaci su međusobno nedovoljno povezani, opterećuje ih manjak timske suradnje i
supervizije, nedorečenost zakonskih rješenja i pitanja financiranja programa, te neuređenost
sustava uslijed čega su programi u kojima rade fragmentarni i kratkoročni.
Povoljni impulsi koji ubrzavaju promjene dolaze od roditeljskih udruga koje se bore za
ranu podršku i zajedničko odrastanje djece s razvojnim teškoćama i iz sveučilišnih krugova gdje
postoji uvid u recentna istraživanja i praksu razvijenih zemalja. Značajniji zamah ranoj
intervenciji u Hrvatskoj dalo je pokretanje poslijediplomske trosemestralne specijalizacije za
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU plenarna iplenarna iplenarna iplenarna izlaganjazlaganjazlaganjazlaganja
8
ranu intervenciju na Sveučilištu u Zagrebu, na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu i to iz
više razloga. Stručnjaci iz različitih hrvatskih regija su dobili priliku za specijalističko
usavršavanje uz rad te izravno pridonose unapređivanju metoda rada u svojim sredinama.
Znatan doprinos njihovoj kompetenciji uz domaće nastavnike dali su inozemni predavači,
iskusni praktičari. Također kako su se kroz studij povezali, mogu si međusobno pružati podršku
i razmjenjivati informacije, te postaju kompetentni graditelji suvremene mreže rane
intervencije u Hrvatskoj.
9
Zlata Modrušan Mozetič Klinika za pedijatriju Klinički bolnički centar Rijeka Registar rizične djece – dugoročno praćenje
Regionalni registar rizične i oštećene djece započeo je radom u Klinici za pedijatriju
Kliničkog bolničkog centra u Rijeci 1981. godine, za područje današnjih triju županija
(Primorsko-goranska, Istarska i Ličko-senjska). Osnovni cilj mu je rana detekcija djece s
razvojnim smetnjama i rani habilitacijski postupak. Niska porodna težina i kratka gestacijska
dob su vrlo rizični čimbenici za kasniji razvoj neuroloških sekvela.
Metode i rezultati: Obradili smo skupinu djece porodne težine do 1500 g rođene u
Klinici za ginekologiju i porodništvo Kliničkog bolničkog centra u Rijeci od 01.01.1998. do
31.12.2001. godine. Preživjelo je 52, a dostupno ispitivanju bilo je 49 djece (20 dječaka, 29
djevojčica) od kojih je osmero porodne težine od 500 do 999 g i 41 porodne težine od 1000 do
1499 g (srednja porodna težina 1250 g), gestacijske dobi 25-35 tjedana (srednja gestacijska dob
30 tjedana). Težina primjerenih gestacijskoj dobi bilo je 35 (71,4%), a malih za gestacijsku dob 14
(28,6%). Dvojaka je bilo 9. Iz rodilišta u Jedinicu za intenzivnu terapiju bilo je premješteno 20
(40,8%) djece. Ultrazvuk mozga učinjen je kod 44 (89,8%) djece. Cerebralnu paralizu razvilo je 13
(26,5%) djece. Smetnje vida 28 (57,2%) djece od kojih je troje slijepo. Dvoje djece je teško
psihomotorno retardirano i kod njih postoji sumnja na oštećenje sluha. Ostala djeca imaju
uredan sluh. Razvoj govora i mentalni status nije analiziran, jer dio obrađivane djece nije starije
od 18 mjeseca s korekcijom za gestacijsku dob.
Zaključno, multicentričnim ispitivanjem prematurne djece mogli bismo dobiti pravi uvid
u učestalost smetnji u razvoju u ovoj populaciji. Doprinos tom nastojanju bio bi nacionalni
Registar rizične djece.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU plenarna izlaganjaplenarna izlaganjaplenarna izlaganjaplenarna izlaganja
10
Branimir Peter, Igor Prpić Klinika za ginekologiju i porode Rijeka Odjel intenzivnog liječenja novorođenčadi i nedonoščadi Rana intervencija - minimum, optimum i maksimum u svakodnevnom radu
Napretkom perinatalne medicine (porodništvo i neonatologija), došlo je do bitnog
smanjenja smrtnosti majki i novorođenčadi s jedne strane, dok je s druge strane, sve boljim
preživljenjem novorođenčadi posebice niske gestacijske dobi (trajanje trudnoće 24-32 tj.) i
ekstremno niske porodne težine (ispod 1000 g), bitno povećana učestalost neurorizične
populacije novorođenčadi. Danas je učestalost takve populacije 11-12 % u ukupnom broju
rođenih. Tako se u Republici Hrvatskoj godišnje rađa 4500 – 5000 neurorizične novorođenčadi.
Neurorizičnost nije definitivno stanje, također može biti izražena od vrlo blagog stupnja
do vrlo teškog stupnja. Na ishod neurorizičnog djeteta možemo izravno pozitivno aktivnim
pristupom utjecati, ali nažalost neaktivnim pristupom, odnosno neuključivanjem u
neurorazvojne i habilitacijske programe, neurorizično dijete može ostati trajno psiho-motorno
oštećeno. Plastičnost nezrelog novorođenačkog mozga omogućuje nam da ranim
uključivanjem ugrožene novorođenčadi u neurorazvojne i habilitacijske programe preveniramo
trajna psiho-motorna oštećenja.
Filozofija i nauk habilitacijske terapije stvara osnove za jedinstven i vrijedan doprinos
neonatološkoj praksi. Habilitacija novorođenčadi na NICU (engl. neonatal intensive care unit) i
rad s njihovim roditeljima, predstavlja visoko rizično, vrlo specijalizirano područje rada.
Karakteristike pojedinog novorođenčeta, obitelji i bolničkog okružja su jedinstvene. Uslijed tih
razloga habilitacijski terapeut mora biti izuzetno dobro osposobljen za rad na NICU.
Istovremeno moraju biti prepoznate potrebe obitelji čije je novorođenče na NICU.
Zdravstveni status i neizvjesni ishod novorođenčeta, «hi-tech» okruženje na NICU, moguće
postporođajne komplikacije majke doprinose izrazitom stresu unutar obitelji i krizama. Najbolju
pomoć i potporu obitelj će dobiti od strane habilitacijskog terapeuta, koji osim znanja o
potrebama novorođenčeta, mora imati jasnu sliku o situaciji unutar obitelji, njihovim
prioritetima, brigama i društveno kulturološkom statusu. Habilitacijski terapeut mora pronaći
individualne puteve kojima će uspostaviti pozitivno ozračje za potpunu suradnju, povjerenje s
članovima obitelji, kako bi se stvorilo adekvatno okružje za normalni rast i razvoj djeteta.
Od izuzetne je važnosti imati jedinstveni habilitacijski terapeutski program na razini
cijele države, koji mora biti multidisciplinaran, jasan i jednostavan za provođenje, te se njime
mora što ranije započeti, već na Odjelima intenzivnog liječenja novorođenčadi i nedonoščadi.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU plenarna izlaganjaplenarna izlaganjaplenarna izlaganjaplenarna izlaganja
11
Nažalost u Republici Hrvatskoj nije takva situacija, postoji niz modela ili „škola“, koje ne
obuhvaćaju sveukupnu neurorizičnu populaciju. Tako možemo jasno prepoznati Riječku školu
ili model (s najduljom tradicijom, i jasnom progresijom), model Edukacijsko–rehabilitacijskog
fakulteta u Zagrebu, te modele unutar Pedijatrijskih klinika i specijaliziranih ustanova (koji su
uski i bazirani na fizikalnoj terapiji.).
12
Igor Prpić, Robert Krajina, Vesna Mahulja-Stamenković Odjel neonatologije Klinika za ginekologiju i porodništvo Klinički bolnički centar Rijeka Rana intervencija u kliničkoj praksi – Odjel neonatologije Klinike za ginekologiju i porodništvo KBC-a Rijeka
Današnja neonatologija je suportativna i protektivna, odnosno svojim medicinskim
postupcima ima za osnovni cilj stabilizirati osnovne vitalne funkcije, očuvati život, te što je
moguće svesti sve štetne nokse koje mogu trajno oštetiti novorođenče na najmanju moguću
mjeru. S druge strane aktivan pristup u medicinskim postupcima, a pogotovo u
(re)hablitacijskim postupcima može izravno utjecati na dugoročni ishod bolesnog
novorođenčeta. Na Odjelu neonatologije Klinike za ginekologiju i porodništvo provodi se, uz
specifične medicinske postupke liječenja i njege, niz mjera koje su prvenstveno usmjerene ka
ranom prepoznavanju i otkrivanju čimbenika koji mogu imati dugoročne negativne posljedice
po zdravlje djeteta.
Od prenatalnih postupka izdvajamo otkrivanje bubrežnih anomalija ciljanim fetalnim
ultrazvukom i razvijen protokol postnatalne dijagnostike i liječenja takve novorođenčadi.
Od postnatalnih postupaka razvili smo protokol ranog otkrivanja i liječenja djece s
oštećenim sluhom gdje postoji suradnja sa centrom “Slava Raškaj" u ranoj habilitaciji (već u
dobi od 6 do 8 mjeseci života) sluha, kao i genetsko testiranje novorođenčadi i roditelja u djece
s dokazanim oštećenjem sluha uz pružanje genetičke informacije. Razvijen je protokol ranog
otkrivanja i ranog liječenja retinopatije prematuriteta, a u začetku je suradnja sa
tiflopedagozima. Suradnja s Klinikom za stomatologiju omogućuje potpunu skrb za djecu sa
rascjepom u području usne šupljine koja obuhvaća konzultacije više specijalista-ortodonta,
protetičara, pedodonta, specijalistu za uhu,grlo, nos. Jedna smo od rijetkih ustanova koja po
protokolu svoj prijevremeno rođenoj djeci prije otpusta s Odjela indicira magnetsku rezonaciju
mozga u cilju rane prognoze neuromotoričkih smetnji i započinjanja ranog habilitacijskog
postupka. U indiciranim slučajevima provodi se i fetalna magnetska rezonancija. U okviru
Odjela djeluje klinički psiholog koji redovito jednom tjedno pruža grupnu potporu svim
majkama čija djeca borave u jedinici intenzivnog liječenja novorođenčadi, a također je aktivno
angažiran u svim situacijama kad postoji akutna potreba za potporu roditeljima. Neurorazvojne
vježbe u prijevremeno rođene djece provode se od educiranog fizioterapeuta tijekom cijelog
boravka novorođenčadi na Odjelu, a započinju čim to zdravstveno stanje djeteta dozvoli.
Fizioterapeut također educira roditelje u provođenju neurorazvojnih vježbi. Više od 25 godina
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU plenarna izlaganjaplenarna izlaganjaplenarna izlaganjaplenarna izlaganja
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU plenarna izlaganjaplenarna izlaganjaplenarna izlaganjaplenarna izlaganja
13
na Odjelu se registriraju neurorizična novorođenčad u cilju ranog prepoznavanja
neurorazvojnih poremećaja na način da se podatci dostavljaju relevantim ustanovama koje
dalje dugoročno prate i skrbe o toj populaciji novorođenčadi. Unazad tri godine, projektom
„Analitički centar Rijeka“ pokušavamo objediniti medicinsku i društvenu skrb za rizičnu
novorođenčad na način objedinjavanja i multidisiplinarnog pristupa rizičnoj novorođenčadi. U
timu su uz zdravstvene djelatnike (neonatolog, pedijatar, fizijatara, fizioterapeut) uključeni
socijalni pedagog, defektolog, socijalni radnik i psiholozi za pomoć obitelji i za dijagnostiku
neurorazvojnih poremećaj u djece. Član tima je i roditelj djeteta s posebnim potrebama. Putem
ovog projekta uspostavlja se suradnja sa svim udrugama koje svojim aktivnostima pomažu
ranom otkrivanju i liječenju svih vidova razvojnih poremećaja te integraciji djece s posebnim
potrebama.
Zaključno, mišljenja smo da je zdravstvena skrb, akutna i dugoročna, za bolesnu i
rizičnu novorođenčad u regiji koju pokriva naš Odjel na zavidnoj visini. Ipak, tek smo počeli
djelovati u smislu uključivanja drugih stručnjaka isto tako važnih za uredan razvoj djeteta poput
logopeda, defektologa, socijalnog pedagoga ili edukacijskog rehabilitatora u sustavnu skrb za
rizičnu novorođenčad. Nadalje, vjerujemo da je multidisciplinarni pristup djetetu s rizikom ili
smetnjama u razvoju jedini pravilan put, no da bi se on izgradio potrebna je obostrana i trajna
edukacija o dosezima medicine i dosezima rane habilitacije, potrebno je inzistirati na
objedinjavanje stručnih znanja te aktivan pristup i angažman svih uključenih u skrb za rizično i
bolesno novorođenče.
14
RADIONICERADIONICERADIONICERADIONICE
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU
15
Maja Cepanec
Sveučilište u Zagrebu Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Odsjek za logopediju
Rana komunikacija: što opažati
Pojava prve riječi jedan je od najiščekivanijih miljokaza ranog razvoja. No, ni roditelji, a
vrlo često niti stručnjaci, nisu svjesni da je pojava prve riječi tek "vrh ledene sante", odnosno
da se gradi na temeljima velikog broja sposobnosti koje se razvijaju prije nego dijete progovori.
Odgođena pojava prve riječi može biti „normalna pojava”, ali i znak ozbiljnog razvojnog
poremećaja. Pedijatri i ostali stručnjaci koji susreću djecu često ne znaju kako procijeniti postoji
li potreba za ranom intervencijom ili je dovoljno malo pričekati i dijete će "progovoriti".
Stoga je cilj ove radionice, putem vođenog gledanja video-snimki, samostalnog
rješavanja "zadataka" i interaktivne rasprave, ukazati na obilježja ponašanja djeteta koje ne
govori, a koja su vrlo važni indikatori koji upućuju na potrebu daljnje psihološko-logopedske
razvojne procjene.
Sudionici radionice naučit će kako promatrati djetetovu komunikaciju (zna li dijete kako
komunicirati?, kojim sredstvima to čini?, iz kojih razloga to čini?), te obilježja ranog jezičnog
razvoja (u kojoj mjeri dijete razumije jezik kojim je okruženo?). Upravo su obilježja
komunikacije, jezičnog razumijevanja i združene pažnje vrlo važni pokazatelji izgrađenosti
temelja na kojima nastaje prva riječ. Iz istih razloga, i rana intervencija u djece koja ne govore
treba biti usmjerena na razvoj i poticanje tih sposobnosti.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU RADIONICERADIONICERADIONICERADIONICE
16
Martina Ferić Šlehan Valentina Kranželić Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
Odsjek za poremećaje u ponašanju
Jačanje otpornosti obitelji
U situacijama kada se obitelj susreće s izazovima, od onih poput promjene mjesta
stanovanja, polaska djece u školu do ozbiljnijih poput bolesti člana obitelji, rođenja djeteta s
teškoćama u razvoju ili gubitka člana obitelji, karakteristika obitelji koja se naziva otpornost
obitelji pomaže obitelji zadržati zdrave obrasce funkcioniranja te oporaviti se od stresnih
događaja. Neki autori otpornost obitelji slikovito opisuju kao “put” koje obitelji prate kada se
suoče sa stresom te ističu kako otporne obitelji pozitivno odgovaraju na stresne situacije,
svaka na svoj način, ovisno o kontekstu, razvojnoj fazi obitelji te interaktivnoj kombinaciju
rizičnih i zaštitih čimbenika. Govoreći o otpornosti obitelji autori spominju zaštitne čimbenike u
obitelji koji oblikuju sposobnost obitelji da prevlada rizične čimbenike/situacije te čimbenike
oporavka obitelji koji u kombinaciji sa zaštitnim čimbenicima pomažu obitelji da se nakon
stresnog događaja ili krize u obitelji, koji uključuju dezorganizaciju i opasnost od
nefunkcioniranja, vrati u prvobitno stanje.
Sve obitelji imaju potencijal za otpornost te se taj potencijal se može jačati jačajući
zaštitne čimbenike/čimbenike oporavka u obitelji. Isto tako, važno je znati kako ne postoji set
kvaliteta koji bi sve obitelji činile sretnim. Ono što jednu obitelj čini snažnom ne mora nužno
podržavati snagu ili otpornost druge obitelji. No, obitelji koje su identificirane kao "jake" imaju
neke zajedničke kvalitete poput: zdravih partnerskih odnosa, privrženost članova obitelji,
međusobna podrška članova obitelji, zajednički donesena obiteljska pravila, zajedničko
provođenje vremena, učinkovita komunikacija, fleksibilnost obitelji i prihvaćanje promjena,
obiteljski rituali, duhovnost obitelji, poštovanje privatnosti članova obitelji te humor kao način
smanjivanja tenzija u obitelji i povezivanja članova obitelji.
Stvaranje zdrave, otporne obitelji ne znači raditi prema nekoj od lista "snaga".
Osvještavanje snaga, njihovo definiranje i svakodnevno podržavanje svake snage obitelji
ponaosob je ono što obitelj čini otpornom. To, naravno iziskuje napor, kako svakog člana
obitelj, tako i stručnjaka koji pružaju podršku i pomoć obiteljima. Jačanje otpornosti obitelji u
kontekstu rane intervencije, iznimno je važno kako bi se obitelj osnažila te postala
podražavajuća za rast i razvoj svakog njezinog člana.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU RADIONICERADIONICERADIONICERADIONICE
17
Anna Harper Phoenix Resource Centre Bromley, London Podrška roditeljima djece s teškoćama socijalne komunikacije
Ova je radionica oblikovana s ciljem da na interaktivnoj osnovi kroz video primjere i
raspravu sa sudionicima predstavi neke od programa koji se provode u Phoenix Resource
Centre u Bromleyu (London). Predstavit će se dva programa, jedan iz domene rane
intervencije za djecu s teškoćama socijalne komunikacije, a drugi iz domene savjetodavnog
rada s roditeljima djece s Aspergerovim sindromom i visokofunkcionirajućim autizmom.
Program rane intervencije za malu djecu s teškoćama socijalne komunikacije nosi naziv
SPEAKS i njegovo provođenje počinje brzo po uočavanju teškoća socijalne komunikacije, tj. u
vrijeme dok se čeka na dijagnostiku ili je ona u tijeku. Cilj radionice je predstaviti sudionicima
zašto je spomenuti program stvoren, kako se provodi, te što donosi obiteljima male djece s
teškoćama socijalne komunikacije.
U drugom dijelu radionice koji je posvećen podršci roditeljima raspravljat će se o tome
kako osnažiti roditelje djece s Aspergerovim sindromom i visokofunkcionirajućim autizmom u
razumijevanju teškoća svoje djece. Dugogodišnje iskustvo autorice u provođenju Early Bird
programa pokazalo je da, iako roditelji ponajprije žele znati kako izaći na kraj s djetetovim
ponašanjem i kako ga odgajati i poučavati, na učinkovit mu način mogu pomoći tek kad
razumiju teškoće koje dijete ima u doživljavanju svijeta. U tom će se kontekstu raspraviti
pitanje zašto je važno, ako postoji autistični poremećaj, imati službenu dijagnozu, kako
razumjeti tu dijagnostičku kategoriju, te kako roditeljima govoriti o njoj. Također će biti riječi o
tome kako osnažiti roditelje da svojoj djeci s Aspergerovim sindromom ili
visokofunkcionirajućim autizmom pomognu u razumijevanju teškoća socijalne komunikacije s
kojima odrastaju. Pri tom će se posebna pažnja posvetiti činjenici da ponekad i sami roditelji
imaju slične teškoće, a da prije nisu toga bili svjesni, te kako im pomoći u razumijevanju vlastitih
teškoća.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU RADIONICERADIONICERADIONICERADIONICE
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU RADIONICERADIONICERADIONICERADIONICE
18
Kathy Morris Phoenix Resource Centre Broomley, London Nepoželjna ponašanja u male djece s razvojnim teškoćama
Voditeljica radionice je klinički psiholog s dugogodišnjim iskustvom u dijagnostici
razvojnih teškoća i savjetovanju roditelja i stručnjaka. U radionici će kroz kratki teorijski uvod, a
potom i kroz intenzivnu diskusiju sa sudionicima na primjerima iz prakse podijeliti svoje
praktično kliničko iskustvo. Predstavit će se praktični oblici rada s djecom s teškoćama u
razvoju koja učestalo iskazuju nepoželjne oblike ponašanja. Oblici rada o kojima će biti riječ
odnose se ponajprije na pitanje kako prevenirati i modificirati nepoželjna ponašanja u različitim
situacijama.
Budući da su nepoželjna ponašanja poput samoozljeđivanja, vrištanja, udaranja i sl.
česta pojava u djece s teškim oblicima intelektualnih teškoća, kao i one na autističnom spektru,
ona uvelike opterećuju roditelje, ali i stručnjake. Učinkovita stručna podrška i pomoć stoga
mora obuhvatiti osim djeteta i osobe koje brinu o njemu, a to su roditelji i stručnjaci.
Roditelji djece s utjecajnim teškoćama u razvoju često imaju problem kamo s djetetom
kad su preopterećeni i trebaju odmor ili moraju otputovati na kraće vrijeme. Stoga će se
predstaviti program koji to roditeljima omogućuje. U raspravi će poseban naglasak biti na
oblicima savjetodavne pomoći koja se daje roditeljima u cilju njihovog upućivanja u učinkovite
strategije u situacijama kada dijete iskazuje nepoželjna ponašanja. Također će se prikazati i rad
sa stručnjacima koji zamjenjuju roditelje prilikom kraćih odsustava, te brinu o djeci s veoma
učestalim nepoželjnim ponašanjima.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU RADIONICERADIONICERADIONICERADIONICE
19
USMENA IZLAGANJAUSMENA IZLAGANJAUSMENA IZLAGANJAUSMENA IZLAGANJA
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU
20
Joško Barbir, Sandra Stojković, Igor Prpić
Centar za rehabilitaciju Rijeka
Projekt „Analitički centar Rijeka“
U dosadašnjim oblicima skrbi za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom
jasno se iskristalizirao problem nepovezanosti sustava, neracionalnog trošenja sredstava na
razini lokalne zajednice i često nefunkcionalnih rješenja problema tih osoba. Vrlo često
posljedica nepovezanosti sustava, lošeg protoka informacija, nekontinuiranosti rehabilitacijskih
programa je neadekvatna rehabilitacija.
Projekt Analitički centar je inovativni model baziran na konceptu inkluzivnog pristupa
skrbi, rehabilitaciji i edukaciji povezivanjem institucija javnog, privatnog i civilnog sektora
stvarajući praktični integralni model uključivanja djece s teškoćama u razvoju i osoba s
invaliditetom u lokalnu zajednicu. Temeljen je na suvremenoj metodologiji izrade modularnih
programa, a korištenje moderne informatičke tehnologije omogućuje mu umreženost,
racionalnost, funkcionalnost i otvorenost.
Kapilarno povezivanje svih društvenih ustanova, sustava i subjekata neke zajednice u
djelovanju predstavlja preduvjet uključivanja djece s teškoćama u razvoju i osoba s
invaliditetom u aktivan život zajednice. Provode se programi savjetovanja, dijagnostike,
prevencije, rehabilitacije i edukacije djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom, kao i
programi edukacije socijalnog okruženja s ciljem edukacije zajednice o uključivanju djece s
teškoćama i osoba s invaliditetom u život zajednice. Ovi se programi provode prema načelu
komplementarnosti i umrežavanja, tj. predstavljaju jedinstvenu cjelinu s već postojećim
uspješnim programima ustanova i udruga Županije primorsko-goranske i Grada Rijeke.
Objedinjavanjem podataka u sklopu virtualnog dijela «Analitičkog centra», lokalna
zajednica može odgovoriti na sve zahtjeve sustavnog rješavanja problema skrbi, te strateški
planirati daljnje ciljeve u provedbi politike uključivanja osoba s invaliditetom u svoju zajednicu.
Na podlozi iskustva i postignuća, uspostavljen je socijalni i virtualni informatičko
edukacijski sustav, koji omogućuje razvijanje komplementarnih i funkcionalno povezanih
modula (socijalni, akcijski, obrazovni, informacijski) u sklopu modela prevencije i rehabilitacije.
Specifični cilj je da se znanstvenim pristupom razvije model uključivanja i praćenja
osoba s invaliditetom i operativno provede kroz skup međusobno integrativnih modula.
Stvaranjem Analitičkog centra ostvaruje se umreženost svih socijalnih aktera koji su
uključeni u problematiku skrbi za djecu s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU USMENA IZLAGANJAUSMENA IZLAGANJAUSMENA IZLAGANJAUSMENA IZLAGANJA
21
Brigita Filipović-Papić Centar za odgoj i obrazovanje Rijeka Kako pomoći djetetu da nauči čitati i pisati metodama Marije Montessori (za djecu od 3 do 7 godina)
Mnogi roditelji sami sebe isključe iz procesa pomaganja djetetu da nauči čitati i pisati jer
ih naš, kulturom uvjetovan stav, uvjerava da je to teško, te posao učitelja. To, uistinu, ne bi
trebalo biti tako. Priprema za čitanje i pisanje počinje mnogo prije formalnog obrazovanja, a
roditelji su prvi i najbolji učitelji.
Svojim predavanjem želim osvježiti znanja stručnjaka, odgojitelja i roditelja, te ih
upoznati s puno ideja, aktivnosti i igara koje će učenje učiniti lakim i zabavnim. Od prvog
prepoznavanja slova, glasova i oblika, preko jednostavnih aktivnosti za učenje čitanja, do
razvijanja tečnosti čitanja i stvaralačkih vještina pisanja.
Predstavljajući već prepoznate dobrobiti Montessori sustava na jednostavan i
prihvatljiv način pomažemo svakom djetetu da čita i piše, te mu omogućujemo najbolji temelj
za život. Izvrsni rezultati postižu se kod djece s posebnim potrebama koja ne samo da nauče
čitati i pisati, već u tome i uživaju.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU USMENAUSMENAUSMENAUSMENA IZLAGANJAIZLAGANJAIZLAGANJAIZLAGANJA
22
Ana Kola Društvo "Naša djeca" Opatija Akcija Društva "Naša djeca" Opatija – "Uredimo kutak za slobodni dječji trenutak"
Društvo "NAŠA DJECA" Opatija nevladina je udruga čiji je cilj organiziranim
volonterskim i stručnim radom svojih članova pokrenuti akcije za pomoć djeci, poticati
ostvarivanje prava djeteta u društvu te organizirati aktivnosti predškolske i školske djece u
slobodnom vremenu, a sve u skladu i na temelju Konvencije UN-a o pravima djece, zadaćama iz
odgojnog i obrazovnog sustava Republike Hrvatske te željama i potrebama djece i roditelja.
Pri Društvu «NAŠA DJECA» Opatija od 2001. godine djeluje Radionica/igraonica
«KOLIBRIĆI» namijenjena djeci s posebnim potrebama i kroničnim bolestima pod stručnim
vodstvom profesora rehabilitatora – defektologa. Radionica/igraonica okuplja
dvadesetičetvero djece s raznim smetnjama i različitim potrebama. Program rada naših
Kolibrića obuhvaća: redovite aktivnosti (2x tjedno), rad Kluba roditelja – roditeljski domjenci –
grupne radionice, individualna savjetovanja namijenjena roditeljima djece s posebnim
potrebama i kroničnim bolestima, kreativne radionice, organiziranje zimovanja i ljetovanja
djece, obilježavanje godišnjice rada Kolibrića, terapijsko jahanje – suradnja s Udrugom «Pegaz»
Rijeka, aktivnosti za djecu na bazenu, izradu promotivno / promidžbenog materijal, akcije za
promicanje kvalitetnijeg života djece s posebnim potrebama i kroničnim bolestima u njihovoj
lokalnoj zajednici i njihovog prava na ravnopravan život sa svojim vršnjacima, sudjelovanje u
programima obilježavanja važnih datuma za djecu (Dječji tjedan, Dan usvajanja Konvencije UN-
a o pravima djece, Dani dječjih radosti, Međunarodni dan obitelji...)
Akciju „UREDIMO KUTAK ZA SLOBODNI DJEČJI TRENUTAK“ pokrenuli smo početkom
2008. s ciljem prikupljanja novčanih sredstava potrebnih za opremanje i otvorenje
defektološkog kabineta, informatičke radionice za djecu s posebnim potrebama, logopedskog
kabineta, igroteke i prilaza prostorima DND Opatija.
Do sada je ostvareno:
1. Uređenje Defektološkog kabineta DND Opatija za individualni rad s djecom u potrebi, što
smo realizirali uz pomoć Grada Opatije, sponzora, Humanitarnog koncerta „Zvijezde Opatiji“ te
„Areninog buvljaka“.
Uredili smo i informatičku radionicu uz pomoć Ministarstva vanjskih poslova i europskih
integracija te udruge Otvorena računalna radionica „Svi smo protiv“. Na računalima kojima se
koriste naši Kolibrići nalaze se edukativne igre namijenjene djeci s posebnim potrebama.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU USMENA IZLAGANJAUSMENA IZLAGANJAUSMENA IZLAGANJAUSMENA IZLAGANJA
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU USMENA IZLAGANJAUSMENA IZLAGANJAUSMENA IZLAGANJAUSMENA IZLAGANJA
23
2. Uređenje i otvaranje Logopedskog kabineta DND Opatija zbog uočene potrebe za dodatnim
logopedskim tretmanima djece (otprilike 80 djece) s područja grada Opatije i susjednih općina.
Uz pomoć Udruge „RTL pomaže djeci“ i Leo kluba Opatija opremljen je logopedski kabinet koji
će započeti s radom tijekom mjeseca rujna 2009.
Opremanjem i otvaranjem logopedskog kabineta približit ćemo našim najmlađima i njihovim
roditeljima logopeda, smanjiti troškove njegovih usluga, a samim time povećati kvalitetu života
djece našeg kraja.
24
Marta Ljubešić Hrvatska udruga za ranu intervenciju u djetinjstvu (HURID), Zagreb Projekt „E-informacijski i referalni centar za ranu intervenciju u djetinjstvu“
Projekt „E-informacijski i referalni centar za ranu intervenciju u djetinjstvu“ razrađuje
stručni tim HURID-a u suradnji s Unicefovim uredom za RH te u 2009. ima status pilot-projekta.
Generalni cilj je unaprijediti ranu podršku, skratiti roditeljska lutanja nakon što roditelji uoče
neke zabrinjavajuće znakove u djeteta i osnažiti intuitivno roditeljstvo, a kod stručnjaka
unaprijediti povezivanje i podići razinu ekspertnosti. U tijeku je izrada mrežne aplikacije
namijenjene ponajprije roditeljima male djece s razvojnim teškoćama ili s rizikom na njihov
nastanak u najranijoj fazi suočavanja sa činjenicom da se dijete (možda) razvija drugačije od
očekivanja. Poznato je da upravo stoga što u Hrvatskoj nemamo razvijenu mrežu rane
intervencije roditelji dugo lutaju i tragaju za odgovorima na svoja pitanja, ali i za
odgovarajućom profesionalnom podrškom za svoje dijete. Stoga će se iskoristiti prednosti
novog medija – interneta za brzo dobivanje pouzdanih informacija koje roditelji trebaju, ali i za
prikupljanje informacijama o uslugama i njihovoj kvaliteti, postupcima koji se primjenjuju i sl.
Roditelji će svoja pitanja upućivati u on-line savjetovalište te na svoju e-adresu dobiti ekspertni
odgovor koji će sadržavati relevantne stručne činjenice i objašnjenja, ali i informacije o
mogućim, obiteljskom prebivalištu najbližim mjestima na koje se roditelj može obratiti. Članovi
projektnog tima povezat će se s mrežom volontera – kolega koji rade s malom djecom i
obiteljima u svim našim županijama i sustavno prikupljati i aktualizirati informacije o servisima.
U okviru evaluacije od roditelja će se tražiti povratna informacija koliko su dobivene informacije
(o djetetovim teškoćama i sugeriranim narednim koracima) bile korisne. Također se planira
izrada kataloga čestig pitanja i odgovora iz kojih će biti uklonjeni osobni detalji, a katalog će
moći pretraživati svi posjetitelji ovog savjetovališta. Za stručnjake će se otvoriti mogućnost
upućivanja profesionalno relevantnih pitanja stručnom administratoru web-stranice, a ona će
se distribuirati na elektroničke adrese mreže stručnjaka. Kao oblik profesionalne solidarnosti
očekujemo da će stručnjak koji zna odgovor na pitanje ili ima korisnu sugestiju svoju
ekspertnost podijeliti s kolegom. Ovi će odgovori izravno ići osobi koja je postavila pitanje. U
okviru pilot projekta uspostavit će se mreža volontera- stručnjaka za ranu intervenciju u
djetinjstvu, razradit će se osnovni sustav za on-line savjetovalište i prikupljanje te obradu
podataka o servisima koji se nude u lokalnim zajednicama te će se pratiti njegova primjena u
cilju dorade.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU USMENA IZLAGANJAUSMENA IZLAGANJAUSMENA IZLAGANJAUSMENA IZLAGANJA
25
Helena Ninković Budimlija Hrvatska udruga za ranu intervenciju (HURID), Zagreb Projekt „Odrastimo zajedno!“
Projekt „Odrastimo zajedno“ prvi je Huridov projekt i novčano ga podupire
Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Odnosi se na vaninstitucijske
oblike podrške i slijedi ideju rane, inkluzivne edukacije te traga za načinima kako tu ideju
učinkovito ostvariti u našim uvjetima i učiniti je održivom i utemeljenom u lokalnoj zajednici.
Projekt slijedi načela rane intervencije i nastoji unaprijediti razvoj i kvalitetu života male djece s
razvojnim teškoćama i njihovih obitelji. Izvodi se s dva cilja: 1) stvaranje pretpostavki i pružanje
podrške da se mala djeca s teškoćama u razvoju mogu uspješno uključiti u dječje vrtiće i druge
programe namijenjene njihovim vršnjacima u mjestu stanovanja i 2) prevenirati isključivanje iz
predškolskih programa one djece za koju se tijekom odrastanja uoči da imaju atipičnu razvojnu
putanju. Ovi se ciljevi ostvaruju kroz edukaciju osoblja u predškolskoj ustanovi, edukaciju
roditelja i djetetovog pomagača kao i kroz pružanje konkretne podrške samom djetetu, ostaloj
djeci u skupini i njegovim odgajateljima u situaciji uključivanja i zajedničkog odrastanja. Njegova
je specifičnost da sve edukacije imaju u fokusu konkretno dijete i svim uključenim osobama
(pomagačima, članovima obitelji, drugoj djeci) se nastoji produbiti razumijevanje djetetovog
načina doživljavanja svijeta i učenja kako bi potom sami znali primjenjivati strategije koje
pomažu. Voditeljica projekta je Marta Ljubešić, a projekt se provodi u Zagrebu, Slavonskom
brodu, Rijeci, Čakovcu i Splitu. Suradnici projekta žele ovaj oblik podrške evaluirati i
unaprijediti te osigurati kontinuitet i širenje na što veći broj lokalnih zajednica.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU USMENA IZLAGANJAUSMENA IZLAGANJAUSMENA IZLAGANJAUSMENA IZLAGANJA
26
Ivanka Pejić Centar za autizam Zagreb, podružnica Rijeka Organizacija sustava skrbi za djecu s poremećajem iz autističnog spektra predškolske dobi u Primorsko-goranskoj županiji i Gradu Rijeci
U radu je sažeto je dat prikaz specijalističkog rada istoimenog naslova. Uz navođenje
zakonske regulative koje omogućuje ranu intervenciju u djece s TUR, definiran je pojam “rana
intervencija” kao i njena prednost. Potrebe su djeteta i obitelji za uključivanjem u edukacijsko-
rehabilitacijske i savjetovališne programe, uz neophodnu podršku u lokalnoj zajednici. Zasebno
se definira pojam poremećaja iz autističnog spektra.
Prikazan je postojeći sustav skrbi za djecu rane predškolske dobi s poremećajem iz
autističnoga spektra u domeni zdravstva, socijalne skrbi i odgoja i obrazovanja na području
Primorsko-goranske županije i u Gradu Rijeci.
Kao primjer dobre prakse opisuje se aktivnost Udruge za skrb autističnih osoba Rijeka i
stručnih suradnika Centra za autizam Zagreb Podružnica Rijeka tijekom 2008/2009. koji su
proveli Projekt „Rana intervencija u djece s pervazivnim razvojnim poremećajem putem
sustava mobilne službe u lokalnoj zajednici“, a čiji se rezultati predstavljaju u radu.
Utvrđivanjem pozitivne prakse i manjkavosti u ponudi i ustrojstvu usluga navedenih
ustanova, ordinacija i nevladinih organizacija stvaraju se preduvjeti za njezin daljnji razvoj u
segmentima koji su zadovoljavajući, kao i za korekciju, odnosno razvijanje novih sustava u
mreži podrške kroz ranu intervenciju.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU USMENA IZLAGANJAUSMENA IZLAGANJAUSMENA IZLAGANJAUSMENA IZLAGANJA
27
Ana Popović Osnovna škola "Gornja Vežica", Rijeka Prikaz modela rane intervencije u udruzi "Ribice" u Rijeci
Projekt rane intervencije u edukacijskoj rehabilitaciji u Rijeci započeli smo u proljeće
2007. godine. Cilj nam je bio pravovremeno pružanje stručne podrške maloj djeci s rizikom za
uredan razvoj ili već utvrđenim razvojnim teškoćama i njihovim roditeljima. Primijetili smo da
većina postojećih rehabilitacijskih programa ne pruža djeci do treće godine brzu, jednostavnu i
dobi djeteta prilagođenu mogućnost uključivanja. Od trenutka uočavanja teškoće do
uključivanja u odgovarajući tretman često prolazi više mjeseci pa i godina dragocjenih za
djetetov razvoj.
Da bi ostvarili zadani cilj, naš model rane intervencije je osim djece i njihovih roditelja,
obuhvatio i ostale članove obitelji, stručnjake koji se bave malom djecom kao i lokalnu
zajednicu.
Putem promotivnog materijala, predavanja, radionica i javnih medija nastojali smo
upoznati roditelje, stručnjake i javnost sa prednostima rane intervencije i mogućnostima za
njeno provođenje. Za odgajatelje i stručne suradnike u dječjim vrtićima održavali smo tematske
edukativne radionice o ranoj intervenciji kod djece s određenim razvojnim teškoćama kao što
su oštećenje vida, sluha, odstupanja u ranom komunikacijskom razvoju i druge.
Djeca čiji su nam se roditelji obratili prošla su postupak opservacije nakon čega su s
roditeljima uključena u neposredan rad s našim stručnjacima ili su upućena u odgovarajuće
rehabilitacijske programe u našem gradu.
Neposredan rad uključivao je po potrebi: edukativni i rehabilitacijski rad s djetetom i
roditeljima, dijagnostičke postupke, suradnju s drugim stručnjacima koji dolaze u kontakt s
djetetom, uključivanje braće i sestara djeteta s teškoćama u radionice za braću i sestre te
tematske susrete i prigodna druženja roditelja.
Iako su uključena djeca s različitim teškoćama, osnovni principi rada s djetetom i
roditeljima uvijek su: osnažiti, informirati i educirati roditelje kako bi bili sigurniji, uspješniji i
zadovoljniji u svojoj roditeljskoj ulozi te sposobni optimalno poticati razvoj vlastitog djeteta, a
kod djeteta potaknuti razvojne potencijale te ga po potrebi pravovremeno uključiti u
odgovarajuće rehabilitacijske programe.
Nakon dvije godine iskustva možemo potpunije govoriti o tome što je još potrebno
učiniti da bi u našoj zajednici zaista zaživjela stručna praksa koja će maloj djeci i njihovim
roditeljima pružati od samog početka podršku i odgovarajući terapeutski tretman.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU USMENA IZLAGANJAUSMENA IZLAGANJAUSMENA IZLAGANJAUSMENA IZLAGANJA
28
POSTERPOSTERPOSTERPOSTERIIII
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU
29
Mirela Berglez, Spomenka Lalić, Mirela Matić Centar za odgoj i obrazovanje "Slava Raškaj", Zagreb Podrška obitelji u programu RI u Centru Slava Raškaj
Predškolski program u Centru "Slava Raškaj" ( Zagreb) uključuje djecu od rođenja do 7 godina i
sastoji se od:
a) Rana intervencija (0 – 3 godine, 3 – 5 godina ) koja je usmjerena na prevenciju teškoća s
ciljem poboljšavanja interakcija dijete – roditelj – obitelj. Provodi se kroz oblike rada:
individualni rad kod kuće (patronaža), savjetodavni rad s roditeljima, rehabilitacijski
program i podršku obitelji kao radionice s braćom i sestrama i radionice s roditeljima.
b) Predškolski odgoj (5 – 7 god.) kao institucionalni program i integracija u vrtiću Centra.
U svim fazama prilagodbe važno je obitelji pružiti stručnu podršku i vodstvo. Na temelju
ankete provedene u Centru Slava Raškaj 2008. godine, roditelji su pokazali pojačani interes za
stručnim i strukturiranim vodstvom u obliku radionica namijenjenih njima i njihovim obiteljima. Iz
tih potreba iskristalizirale su se dvije radionice: Radionica za braću i sestre i Radionica za roditelje.
Radionica za braću i sestre
Cilj radionice je braći djece s posebnim potrebama približiti potrebe njihove braće i
sestara, ojačati ih kao osobe i pokazati im koliko su oni važni i posebni, potaknuti stvaranje
prijateljstva među braćom i sestrama djece s posebnim potrebama, posredno djelovati na obitelj
kao cjelinu, družiti se kroz igru i zabavu.
U ovom projektu bilo je petero djece (dječaka) starosne dobi od 5-7 godina, čija braća i
sestre imaju komunikacijske teškoće (ali ne teškoće na autističnom spektru). Ukupno je bilo 10
radionica koje su se odvijale 2 puta mjesečno (subotom). Svaka radionica je trajala dva školska
sata. Aktivnosti su se provodile kroz igru i razgovor, pričanje i dramatizaciju priča, likovno
izražavanje, posjete kinu i kazalištu, te je planiran i kratki izlet.
Radionica za roditelje
Cilj radionice bio je ojačati unutarnje resurse roditelja te im omogućiti razumijevanje
sebe, djece i cjelokupne situacije nastale rođenjem djeteta s posebnim potrebama, očuvati aspekt
bezuvjetnog prihvaćanja i osnaživati pravo na intuitivnost.
Rad se odvijao u grupi roditelja koja je imala svoje stručne voditelje tj. moderatore koji su
moderirali rad grupe. Teme radionica dogovarale su se u grupi a temeljene su na potrebama
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU POSTERIPOSTERIPOSTERIPOSTERI
30
roditelja. Neke od tema su bile: Što je komunikacija, Kako učinkovitije komunicirati s vlastitim
djetetom, Snage i slabosti mojeg djeteta, Što nas kao roditelje čini sretnima. Metode obrade
tema bile su prilagođene radu u grupi i pri tom su uvažavane zakonitosti važne u obrazovanju
odraslih: rad na razini predodžbi koji podupiru proširenje repertoara postupaka i rad na razini
predodžbi, stavova i mašte. Metode rada su bile: grupni rad na primjerima s prijedlozima o
ponašanju, razmjena iskustva unutar roditeljske grupe, treninzi, rasprave, igre uloga, rad sa
slikama i simbolima, vježbe predočavanja i igre, priče i tekstovi.
Grupa je bila sastavljena od 5 roditelja, psihologa, audiorehabilitatora i defektologa.
Pokušali smo im pružiti mogućnost da svoje nesigurnosti i nedoumice iskažu u sigurnom prostoru
stvorenom upravo zbog njih i njihovih potreba, gdje su također mogli osvijestiti svoje stavove i
razraditi ih, te učiti i uvježbavati nove vještine važne za kompetenciju u uvjetima potpunog
povjerenja.
31
Suzana Blažević Centar za rehabilitaciju "Mir", Kaštel Novi Program rane intervencije u Centru "Mir", Kaštela – iskustva i izazovi
Centar za rehabilitaciju „Mir“ je ustanova socijalne skrbi koja je, prateći suvremene
znanstvene i teorijske spoznaje iz područja habilitacije i edukacije djece s teškoćama u učenju,
te uvažavajući postojeću legislativu u zemlji i razvojne nacionalne strategije i planove skrbi o
vulnerabilnoj djeci i njihovim obiteljima, započela s provedbom programa rane intervencije u
ranom djetinjstvu.
Do razvoja ovog programa došlo je krajem 2005. godine, suradnjom liječnika
specijalista Dječje poliklinike Kliničkog bolničkog centra Split i pedijatara primarne zdravstvene
zaštite s područja Kaštela i Trogira, a uslijed sve veće potrebe pružanja sveobuhvatne i
pravovremene nemedicinske podrške maloj djeci i njihovim roditeljima.
Programom rane intervencije se omogućuje sustavna i stručna podrška djetetu u
učenju i njegovim roditeljima u stjecanju vještina kompetentnog roditeljstva i razvoja potrebnih
vještina za poboljšanje kvalitete života i iskustva unutar zajednice kojoj pripadaju. Temelji se na
prevencijskoj perspektivi, ekološkim načelima, na individualizaciji usluga i potpore, te je
razvojnog karaktera.
Opći cilj programa je stavljanje u funkciju svih aspekata djetetove ličnosti, u svrhu što
bolje integracije u obiteljskom kontekstu i kontekstu vlastitog okruženja, a njegov sastavni dio
je savjetodavno-edukativni rad s roditeljima i obiteljska terapija, te edukacija osoblja
uključenog u provedbu programskih sadržaja i usluga. Na razini lokalne zajednice Centar
sustavno nastoji doprinijeti razvoju kvalitetnih inkluzivnih i tranzicijskih programa i usluga za
ovu djecu, te nailazi na niz prepreka.
Posterom se predstavljaju komponente programa, njegove specifičnosti i teškoće koje
onemogućavaju optimalne rezultate za djetetov razvoj i zadovoljstvo roditelja, s ciljem
implementacije ovog modela ili nekih njegovih komponenti kao sastavnog dijela jedinstvenog
sustava rane intervencije na razini nacionalne i lokalne zajednice.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU POSTERIPOSTERIPOSTERIPOSTERI
32
1Draženka Blaži, 2Natalija Kovač-Gornji 1 Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Odsjek za logopediju 2
Logopedski kabinet "Blaži", Zagreb Rani fonološki razvoj u djece s ranim oštećenjima mozga
Relativno je malo pouzdanih podataka o utjecaju ranog oštećenja mozga na
komunikacijski i jezično - govorni razvoj u djece. Razlog tome je heterogenost populacije djece
s oštećenjima mozga s obzirom na stupanj, vrstu, mjesto lezije i druge čimbenike. No, dosad
provedena istraživanja ukazuju na kašnjenje u početnom usvajanju jezika kod djece s ranim
oštećenjima mozga u odnosu na djecu urednoga razvoja te postojanje teškoća na zadatcima
veće složenosti.
Cilj ovog rada bio je ispitati postoje li, i ukoliko postoje, u čemu se sastoje razlike u
ranom fonološkom razvoju djece s ranim oštećenjima mozga u odnosu na vršnjake urednoga
razvoja te pokušati utvrditi povezanost različitih vrsta i stupnjeva ranog oštećenja mozga i
stupnja razvoja fonoloških sposobnosti.
Uzorak je činilo 9 djece s ranim mozgovnim oštećenjima (peri-intraventrikularno
krvarenje, hipoksično-ishemijsko oštećenje mozga, ageneza korpusa kalozuma) kronološke
dobi od 8 mjeseci do 2 i pol godine. Kontrolni uzorak činila su djeca urednoga razvoja
izjednačena s prvom skupinom po dobi i spolu.
Varijable istraživanja odnosile su se na predjezični i rani jezični razvoj. Ispitivana je
vokalizacija, pojava kanoničkog brbljanja i pojava prve riječi.
Rezultati pokazuju da kod djece s ranim mozgovnim oštećenjima dolazi do kašnjenja u
pojavnosti svih ispitivanih varijabli u odnosu na kontrolnu skupinu ispitanika.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU POSTERIPOSTERIPOSTERIPOSTERI
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU POSTERIPOSTERIPOSTERIPOSTERI
33
Maja Cepanec, Iva Gmajnić, Marta Ljubešić Sveučilište u Zagrebu Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Odsjek za logopediju Rani komunikacijski razvoj u socijalno deprivirane djece: postoje li znakovi "institucionalnog autizma"?
Okruženost interaktivnom socijalnom okolinom i, nadasve, postojanje ranih interakcija
s primarnim skrbnikom dokazano je važno za zadovoljavanje primarnih bioloških i
emocionalnih potreba djeteta, no ne samo njih. Naglašena je njihova uloga u gotovo svim
drugim razvojnim domenama – razvoju komunikacije, jezika, spoznajnom razvoju. Istraživanja
utjecaja rane socijalne deprivacije i institucionalizacije mogu pružiti uvid u načine na koji
socijalna okolina djeluje na cjelokupni ljudski razvoj.
Promjene u strukturi i funkciji mozga koje nastaju kao posljedica socijalne deprivacije
dobro su opisane kako u primata, tako i u drugih sisavaca. Dijelovi mozga u kojima se najčešće
uočavaju promjene gotovo su istovjetni onima koji su uključeni u patogenezu autizma, a i
bihevioralna istraživanja ukazuju da socijalna deprivacija u djece, kao i u drugih sisavaca, može
rezultirati simptomima nalik autizmu.
Cilj ovog istraživanja bio je, stoga, utvrditi postoje li razlike u obilježjima ranog
komunikacijskog razvoja u djece koja odrastaju u primjerenom obiteljskom okruženju i djece
smještene u domskom smještaju. Uzorak je obuhvaćao 48 ispitanika dobi od 12 do 24 mjeseca,
uparenih po dobi i spolu. Uzorak djece iz domskog smještaja činila su djeca iz Doma za djecu i
mlađe punoljetne osobe Zagreb.
U istraživanju je korištena probirna ljestvica CSBS (Communication and Symbolic
Behavior Scales - Infant and Toddler Checklist) (Whetherby i Prizant, 2001) koju su ispunjavali
odgojitelji djece smještene u domskom smještaju, te roditelji djece koja odrastaju u obiteljskom
okruženju.
Rezultati ukazuju da 75% djece smještene u domskom smještaju već u drugoj godini
života pokazuju zabrinjavajuće niske rezultate u ranom komunikacijskom i jezičnom razvoju.
Kao skupina, ta se djeca značajno razlikuju od djece koja odrastaju u obiteljskom okruženju na
sve tri skupine varijabli – varijablama socijalnog razvoja (p=0,004), razvoja glasanja i govora
(p=0,000) i simboličkog razvoja (p=0,000). Kvalitativna analiza varijabli pokazala je da djeca iz
domskog smještaja u većoj mjeri pokazuju ponašanja koja nalikuju onima djece s autizmom
(odgođena pojava prve riječi, smanjeno razumijevanje i korištenje geste pokazivanja, manje
sustavno odazivanje na ime, kašnjenje u razumijevanju jezika, manje raznoliko brbljanje,
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU POSTERIPOSTERIPOSTERIPOSTERI
34
smanjen interes za igru različitim predmetima, nedostatak funkcionalne i simboličke igre i sl.).
Ipak, djece u domskom smještaju uglavnom ne pokazuju atipični obrazac komunikacijskog
razvoja.
Zaključno, rezultati ovog istraživanja pokazuju da se negativni učinci rane
institucionalizacije uočavaju već vrlo rano, te se odražavaju na sve promatrane domene
razvoja. Sve to ukazuje na potrebu poboljšanja sustava skrbi nezbrinute djece, te na potrebu
uvođenja pojačanih stručno vođenih ranih interventnih programa u domovima za nezbrinutu
djecu.
35
Tereza Curać Centar za odgoj i obrazovanje "Goljak", Zagreb Razvojni integracijski program za dijete s cerebralnom paralizom – rana intervencija u obitelji
Cilj ovog rada bio je koncipirati i ispitati utjecaj edukacijsko-rehabilitacijskog programa*
na perceptivno-kognitivne i motoričke funkcije trogodišnje djevojčice s osnovnom dijagnozom
cerebralna paraliza, tetrapareza spastica. Hipoteza ovog rada postavljena je na temelju uvida u
brojna istraživanja utjecaja habilitacijskih programa na djecu s motoričkim teškoćama. Klinička
su iskustva, naime, pokazala kako se ranom intenzivnom intervencijom i stimulacijom
oštećenih područja kod djeteta mogu postići poboljšanja na području psihomotorike zbog tzv.
plastičnosti živčanog sustava. Terapijske postupke je potrebno usmjeravati i na neoštećene
sustave jer oni djeluju homogeno te s ostalim sustavima potpomažu njihovo funkcioniranje.
Kriteriji za uključivanje djevojčice u istraživanje bili su: neurorizičnost, prematuritet (GD
33 tjedna) i sindrom spasticiteta (tetraparetski obrazac). Primijenjeni program bazirao se na
komponentama neurorazvojnog tretmana (NDT-a) i senzoričke integracije, a odnosio se na
stimulaciju razvoja perceptivno-kognitivnih i motoričkih funkcija kod djeteta.
Habilitacijski program je izrađen na temelju procjene psihomotoričkih funkcija kod
djevojčice primjenom Münchenske funkcionalne razvojne dijagnostike za prvu godinu života.
Program individualnog rada s djetetom uključivao je masažu, motoričke vježbe, senzoričke
stimulacije, senzoričku integraciju te stimulaciju orofacijalne muskulature. Program rada s
roditeljima uključivao je educiranje roditelja mogućnostima poticanja razvoja djeteta kroz igru i
svakodnevne aktivnosti.
Rad s djetetom odvijao se u Kabinetu za ranu psihomotoričku stimulaciju Centra za
rehabilitaciju u Zagrebu i obiteljskom domu djevojčice dva puta tjedno u vremenskom
razdoblju od 6 mjeseci. Evaluacija primijenjenog programa provedena je Münchenskom
funkcionalnom dijagnostikom za prvu godinu života koja omogućava praćenje napretka
djeteta na sljedećim područjima: puzanje, sjedenje, hodanje, hvatanje, zamjećivanje, govor i
društvenost.
Rezultati finalnog ispitivanja ukazuju na pozitivne promjene na svim navedenim
područjima perceptivno-kognitivnog i motoričkog funkcioniranja kao i na nužnost nastavka
habilitacijskog programa. *Program je proveden u okviru projekta „Razvojni integracijski programi za djecu s neurorizikom“ odobrenom od strane Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnost
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU POSTERPOSTERPOSTERPOSTERIIII
36
Jasminka Čavužić Čajko, Petra Hrupački Dječji vrtić "Maksimir", Zagreb Dijete s teškoćama socijalne komunikacije u vrtiću
U ovom će radu biti prikazan proces identifikacije djeteta s teškoćama socijalne
komunikacije, te sama intervencija. Važno je naglasiti da je dijete identificirano u dječjem vrtiću
od strane stručnih suradnika logopeda i psihologa u dobi kad je moguća i potrebna rana
intervencija. Pravovremenim reagiranjem te kontinuiranim terapijskim radom s djetetom,
savjetodavno – terapijskim radom s roditeljima, edukacijom i senzibilizacijom odgojitelja
postignut je veliki napredak u komunikacijskom i jezično–govornom razvoju djeteta. Epizode
združene pažnje su učestalije i duže, povećan je broj komunikacijskih funkcija, verbalni iskaz je
postao složeniji, igra je konstruktivna s naznakama simboličke, smanjen je broj nepoželjnih
ponašanja, te je provedeno odvikavanje od pelena. Obzirom da je u godinu dana postignut
veliki napredak, očekujemo da će daljnji intenzivan rad s dječakom dati dobre rezultate, te da
će se poboljšati njegovo funkcioniranje u skupini vršnjaka.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU POSTERIPOSTERIPOSTERIPOSTERI
37
Ines Čukelj Dječji vrtić "Grigor Vitez", Split Prikaz modela savjetodavnog rada s roditeljima i djecom rane dobi
Tijekom pedagoške godine 2008/ 2009. u Dječjem vrtiću Dva prijatelja u Splitu, koji je
specijaliziran za rad s djecom s teškoćama u razvoju, započelo je s radom Savjetovalište za
roditelje i djecu rane dobi. U Savjetovalištu rade rehabilitator i logoped, jednom tjedno. U rad
su uključeni roditelji i njihova djeca dobi 1-4 godine, kod kojih su evidentne teškoće u razvoju ili
postoji sumnja na njih. Rad s djecom je individualiziran, prilagođen potrebama i sposobnostima
djece, uz pružane savjeta i podrške roditeljima. Terapijski i savjetodavni rad traje 45- 60 min.
Roditelje s djecom najčešće upućuju pedijatri, stručni suradnici vrtića i ustanova koje
ne primaju djecu tako rane dobi.
Cilj je da se roditeljima pokušaju osvijestiti problemi koji su prisutni kod djeteta, da kroz
direktan rad terapeuta s djetetom roditelji uoče potencijale i sposobnosti svog djeteta,
uključuju se kao partneri u interakcije s djetetom i na taj način mijenjaju svoje stavove i
očekivanja (transakcijski pristup).
Krajnji cilj je da se, kroz usvojeno znanje i praktično iskustvo, smanji razina anksioznosti
u roditelja, a poveća kompetencija da djetetu pruže učinkovitu pomoć i podršku u svim
područjima razvoja. Radom Savjetovališta je tijekom protekle godine obuhvaćeno 14 roditelja i
njihove djece, a zbog iznimne potrebe i interesa, rad Savjetovališta će se i dalje nastaviti.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU POSTERPOSTERPOSTERPOSTERIIII
38
Andrea Fajdetić Sveučilište u Zagrebu Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Procjena i programiranje rane intervencije djece oštećenog vida predškolskog uzrasta
Programiranje je važna aktivnost edukacijske-rehabilitacije. Pojam programiranje često
je vezan za definiranje ciljeva, aktivnosti i adekvatnog metodološko-rehabilitacijskog pristupa
za individualne aktivnosti i pristup djetetu uključenom u program. Rana intervencija, u svojoj
cijelosti, nije definirana samo jednom aktivnošću ili jednim korisnikom. Stoga, programiranje se
ne odnosi samo na pojedinačnu rehabilitacijsku aktivnost ili intervenciju. Iznimno je važno
definiranje ciljeva, optimalnog vremenskog okvira i metodološko-rehabilitacijskog pristupa
prema svim korisnicima. Zbog kompleksnosti, rana intervencija mora biti programirana u
svakom svojem segmentu od primarnog kontakta pa do završetka rane intervencije.
Adekvatna procjena omogućuje programiranje koje će biti u skladu s potrebama i okolnostima
primarnih korisnika (roditelja i djece) ali i šire društvene zajednice.
Brajevo pismo je komunikacijski medij svih osoba koje se služe ovim pismom (slijepih i
videćih). Treba naglasiti da videće osobe koriste brajevo pismo čitajući ga u njegovom
taktilnom ili grafemskom obliku - koristeći vid. Odgajatelji, roditelji, stručnjaci i važni drugi,
svojim poznavanjem brajevog pisma i pozitivnim stavom prema brajevoj pismenosti, osnažuju
se za pružanje adekvatne podrške slijepoj djeci, mladeži i odraslima u procesu opismenjavanja.
Za slijepu djecu, brajevo je pismo osnovni komunikacijski i obrazovni medij. Hrvatski brajev
kodni sustav definiran je sa 63 jednostavna brajeva taktilna grafema, brajevi taktilni grafemi
(jednostavni brajevi znakovi) definirani su brojčanim kodom u dvije vertikale i tri horizontale.
Kod je definiran brojevima točkica od kojih se sastoji jednostavni brajev znak a on vizualno
izgleda ovako :
1 ●● 4
2 ●● 5
3 ●● 6
Pismenost slijepih ne počinje poznavanjem značenja različitih brajevih taktilnih
grafema. Da bi se stvorili preduvjeti za pismenost slijepog djeteta, od iznimne je važnosti
pravilno definirati ciljeve i ishode učenja (koncepte i različite specifične vještine). Procjena
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU POSTERPOSTERPOSTERPOSTERIIII
39
omogućuje definiranje ciljeva i planiranje ishoda učenja važnih za poticanje rane pismenosti
koja moraju biti realizirana u sklopu specifičnih rehabilitacijskih programa rane intervencije.
Period predškolskog uzrasta važan je i za pripremu uspješnog edukacijskog
uključivanja. Edukacijsko uključivanje temelji se na pravodobnom odabiru optimalnog
komunikacijskog medija. Upravo koordiniranim i programiranim aktivnostima rane intervencije
djeca oštećena vida i ostali korisnici programa, osnažuju se za postizanje maksimuma u
području pismenosti na brajevom pismu.
40
Jasmina Frey Škrinjar, Jasmina Stošić Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilište u Zagrebu Rana intervencija u obitelji za djecu s poremećajima iz autističnog spektra
Rana intervencija je sustav koji je kreiran u svrhu podrške onim obiteljskim
obrascima interakcije koji najbolje potiču razvoj djeteta (Guralnick, 1997). Dakle, ciljevi rane
intervencije su pružanje podrške obitelji u poticanju djetetovog razvoja, poticanje razvoja
djeteta na specifičnim područjima te prevencija teškoća u budućnosti.
Specifičnosti poremećaja iz autističnog spektra te brojne kombinacije i permutacije
snaga i teškoća prisutne kod pojedinog djeteta predstavljaju plodno tlo za različite pristupe
tretmanu pa tako i programima rane intervencije. Programi koji se koriste u radu s djecom s
poremećajima iz autističnog spektra mogu se grubo podijeliti na bihevioralne (ABA) i razvojne
(floor time, SCERTS).
Iako temeljeni na različitim teorijskim polazištima, ti programi rane intervencije imaju
zajedničke karakteristike:
• Rano uključivanje u programe rane intervencije
• Aktivna uključenost u intenzivno podučavanje (najmanje 25 sati tjedno/12 mjeseci u
godini)
• Ponavljajuće, planirane prilike za podučavanje uz individualni/individualizirani pristup
• Sustavno planirane, razvojno primjerene aktivnosti s jasno identificiranim ciljevima
• Uključivanje obitelji
• Kontinuirana procjena napretka djeteta, s prilagodbama u programu (svaka 3 mjeseca)
• Podučavanje u okolinama koje omogućuju interakciju s vršnjacima tipičnog razvoja – do
mjere u kojoj te interakcije dovode do ostvarivanja specifičnih ciljeva podučavanja
U Hrvatskoj još uvijek ne postoji sustavno uključivanje djece sa sumnjom na poremećaj iz
autističnog spektra u primjerene programe rane intervencije. Do 2006. nije se provodio niti
jedan oblik rane podrške u obitelji za djecu s poremećajima iz autističnog spektra. Tada se na
inicijativu stručnjaka s Edukacijsko – rehabilitacijskog fakulteta (kasnije supervizori) pokrenuo
projekt u okviru Udruge za autizam Zagreb koji je financiran od Ministarstva obitelji, branitelja i
međugeneracijske solidarnosti. U projekt je do danas bilo uključeno 30 djece i njihove obitelji.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU POSTERPOSTERPOSTERPOSTERIIII
41
Ciljevi projekta su sljedeći:
• Razvoj temeljnih vještina i sposobnosti (komunikacija, adaptivne vještine) koje će biti
osnova za daljnje učenje i integraciju djece u redovne predškolske ustanove.
• Podučavanja i osnaživanje roditelja u razumijevanju djetetovih potreba i poticanju
njihovog razvoja kroz svakodnevne aktivnosti i rutine.
• Podrška u uključivanju djece u redovne predškolske ustanove; partnerstvo s vrtićima
kroz edukaciju i podršku osoblju.
Program provodi profesor defektolog/profesor rehabilitator u obitelji djeteta dva puta
tjedno po 2 sata. Na početku programa provodi se inicijalna procjena te intervju s roditeljima u
svrhu kreiranja individualiziranog plana podrške obitelji skrojenog prema specifičnim
potrebama djeteta i obitelji, karakteristikama obiteljskih obrazaca interakcije te svakodnevnih
aktivnosti u obitelji. Program se evaluira i nadopunjava svaka tri mjeseca. Timski sastanci sa
supervizorom provode se jednom mjesečno.
U radu će detaljno biti prikazan projekt te njegovi rezultati uz raspravu o sadašnjem stanju
sustava rane intervencije za djecu s poremećajima iz autističnog spektra u Hrvatskoj.
42
Rea Fulgosi Masnjak, Lejla Osmančević Katkić, Maja Lang Morović Centar za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilište u Zagrebu Prikaz rada Kabineta za senzornu integraciju
Senzorna integracija je neurobiološka aktivnost unutar našeg tijela. Tu aktivnost mozak
i živčani sustav koriste kako bi obradili informacije dobivene putem osjetila. Senzorna
integracija svakome od nas omogućuje formiranje percepcije i ponašanja, učenje i doživljavanje
svijeta oko sebe. Razvoj senzorne integracije počinje intrauterino, a prve teškoće se mogu
primijetiti na području sisanja i gutanja, motorike, osjetljivosti na dodir, pokret ili zvuk i slično.
Procjena senzorne integracije provodi se u Kabinetu za senzornu integraciju koji djeluje
pri Centru za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Kabinet je namijenjen procjeni stupnja i kvalitete senzorne integracije kod djece predškolske i
rane školske dobi koja pokazuju odstupanja u razvoju na području percepcije, učenja,
ponašanja i socijalizacije. Procjena se provodi primjenom Sustava za procjenu senzorne
integracije koji se sastoji od Upitnika o povijesti slučaja, Testa disfunkcije senzorne integracije,
Skale procjene i Liste za označavanje disfunkcije senzorne integracije. Test disfunkcije
senzorne integracije provodi posebno educiran edukacijski rehabilitator u suradnji s djetetom,
dok se ostali podaci dobivaju od roditelja ili skrbnika.
U ovom radu prikazat ćemo dosadašnji rad Kabineta u kojem se sustavno provodi
procjena i praćenje djece, savjetovanje roditelja i suradnja sa stručnjacima i institucijama.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU POSTERIPOSTERIPOSTERIPOSTERI
43
1Sanja Horvatić, 1Ružica Jemeršić, 2Natalija Lisak 1 Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja 2 Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilište u Zagrebu Vanjskim vrednovanjem do kvalitetnijeg sustava predškolskog odgoja
Planom razvoja sustava odgoja i obrazovanja kao prioritetna područja razvoja među
ostalima su definirani poboljšanje kvalitete i učinkovitosti odgoja i obrazovanja te razvoj
strategija upravljanja odgojno obrazovnim sustavom i njegova učinkovitost. Državnim
pedagoškim standardom predškolskog odgoja i naobrazbe propisano je da su predškolske
ustanove dužne pratiti kvalitetu rada i provoditi samovrjednovanje dok vanjsko vrjednovanje
provodi nadležno ministarstvo i osnivač.
NCVVO obavlja poslove vanjskoga vrjednovanja te je od osnivanja do danas stekao
vrijedna iskustva u načinu praćenja sustava odgoja i obrazovanja, informiranja svih sudionika,
poticanju i praćenju samovrednovanja rada u školama utemeljenog na valjanim, pouzdanim i
objektivnim pokazateljima nekih od aspekata njihova funkcioniranja.
Razvoj djeteta od rođenja do polaska u školu predstavlja najznačajnije razdoblje te je
kvalitetan odgoj djece u toj dobi najvažniji korak koji roditelji, odgojitelji i društvo u cjelini mogu
napraviti za dijete, sebe i ljudsku civilizaciju. Potvrdu za to možemo pronaći u brojnim
znanstvenim istraživanjima koja dokazuju povezanost kvalitetnog odgoja djece s njihovim
socijalnim, emocionalnim i kognitivnim sposobnostima dakle s uspjehom u školi, radu, obitelji i
društvu. Zbog toga je iznimno važno uključivanje djece u predškolske ustanove, ali uz
postizanje odgovarajuće kvalitete rada tih ustanova.
U svrhu praćenja i ocjenjivanja napretka u postizanju ciljeva predškolskog odgoja i ranih
intervencija te ukupnog poboljšanja kvalitete predškolskog odgoja, ustanove i osnivači
provode statističko prikupljanje podataka i njihovu analizu. No, takvim načinom praćenja kao ni
pojedinačnim postupcima samovrjednovanja rada predškolskih ustanova nije moguće
obuhvatiti sve dimenzije kvalitete života djece kao ni osigurati kvalitetnu evaluaciju programa
pomoći djeci.
Potrebno je provoditi dodatna istraživanja, razviti metodologiju, izraditi indikatore
kvalitete života djece u predškolskim ustanovama, razraditi kriterije i standarde za
vrjednovanje kvalitete rada ustanova iz perspektive svih sudionika, odrediti poželjne ishode
procesa predškolskog odgoja i obrazovanja te ih definirati kao nacionalni okvir odnosno
standard za istraživanja na nacionalnoj razini.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU POSTERPOSTERPOSTERPOSTERIIII
44
U jednom od inozemnih istraživanja kvaliteta je mjerena na tri razine (Marjanović Umek
i sur., 2002): strukturna razina, posredna razina i procesna razina.
Iako pokazatelji na procesnoj razini predstavljaju ključnu točku koja utječe na rad vrtića
jer oni izravno utječu na djetetov socijalni i emocionalni odaziv, komunikaciju, ponašanje i
stjecanje novih iskustava i znanja, vanjsko vrjednovanje cijelog sustava doprinijelo bi uvidu i u
stanje na strukturnoj i posrednoj razini. Kao jedan od rezultata takvog nacionalnog projekta
zasigurno bi bili i jasni, točni i transparentni podatci na nivou države koji bi doprinijeli
kvalitetnijem planiranju predškolske odgojno obrazovne politike.
45
Ksenija Hršak, Magdalena Krušelj, Tena Košiček Specijalna bolnica za djecu s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama, Goljak, Zagreb Edukacijska rehabilitacija u ranoj intervenciji djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama
Kroz poster prezentaciju bit će prikazana uloga edukacijskog rehabilitatora u ranoj
intervenciji unutar Specijalne bolnice za djecu s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama,
Goljak.
U uvodnom dijelu bit će predstavljen kratki presjek povijesti i djelatnosti Specijalne
bolnice, te shematski prikaz koncepta rane intervencije u okviru rada edukacijskog
rehabilitatora.
U drugom dijelu će, putem slikovnog prikaza, biti prezentiran rad i specifičnosti unutar
pojedinog bolničkog odjela kroz rad s djecom i roditeljima. Kao specifičnost rada naše bolnice
istaknuli bismo postojanje interdisciplinarnog stručnog tima koji u okviru programa Dnevne
bolnice suradnički provodi terapiju djece u dobi 1-3 godine uz periodično savjetovanje roditelja.
Nadalje, tu je i program Majka i dijete u sklopu kojeg se provodi savjetovanje i osnaživanje
roditelja te praćenje i rad s neurorizičnom djecom i djece s teškoćama u razvoju koja žive izvan
područja Grada Zagreba. Unutar Odjela dojenčadi i male djece provodi se poticanje
cjelokupnog razvoja kao i intenzivna socijalno-emocionalna podrška djece koja su iz različitih
socijalnih i drugih razloga odvojena od svoje primarne okoline. Unutar Specijalne bolnice
područje rada obuhvaća i ranu intervenciju u širem smislu (rad s djecom od 3 godine do polaska
u školu, kao i individualni rad s djecom školske dobi na Odjelu majka u dijete), no ovdje će biti
stavljen naglasak na rad s djecom do 3 godine života.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU POSTERIPOSTERIPOSTERIPOSTERI
46
Jasmina Ivšac Pavliša, Sanja Šimleša, Marta Ljubešić Sveučilište u Zagrebu Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Odsjek za logopediju Kognitivne sposobnosti i jezično razumijevanje u predškolske djece koja su imala perinatalno oštećenje mozga
Perinatalno oštećenje mozga je rizični čimbenik za različite aspekte razvoja, a roditelji
osobito strahuju za moguće posljedice na djetetov kognitivni i jezični razvoj. U literaturi se
navode neujednačeni rezultati u pogledu ishoda, no pretežu rezultati koji govore o općem
povoljnom ishodu, ali i o finim nedostacima koji utječu na akademsko napredovanje. Kako su
jezično razumijevanje i kognitivne sposobnosti važan čimbenik školskog učenja, zanimalo nas
je kakve rezultate na subtestovima Wechslerove baterije WISC i Reynell ljestvice jezičnog
razvoja postižu šestogodišnjaci kojima je u perinatalnom periodu ultrazvučnom pretragom
utvrđena ishemijska ili hemoragijska ozljeda mozga u usporedbi s kontrolnim vršnjacima. Drugi
problem ovog rada odnosio se na pitanje predviđaju li kognitivne sposobnosti uspješnost u
jezičnom razumijevanju na isti način u djece s perinatalnim ozljedama mozga kao i kod
ispitanika bez neurorazvojnih čimbenika rizika. Pitanje odnosa kognitivnih i jezičnih
sposobnosti je još uvijek kontroverzno, a dobijemo li različite međuodnose, oni bi govorili o
drugačijoj strukturi sposobnosti koju povezujemo s perinatalnom ozljedom mozga. Ispitano je
40 ispitanika s perinatalnim ozljedama mozga i 40 djece iste kronološke dobi rođene bez
perinatalnih čimbenika rizika. Rezultati pokazuju kako se navedene skupine više razlikuju u
jezičnim negoli u kognitivnim varijablama. Nadalje se uočavaju različiti obrasci povezanosti
kognitivnih sposobnosti i jezičnoga razumijevanja kod navedenih skupina ispitanika. Kognitivne
sposobnosti su se pokazale statistički značajno povezanima s jezičnim razumijevanjem kod
perinatalno rizičnoga uzorka, za razliku od ispitanika urednoga razvoja kod kojih ne postoji
statistički značajna povezanost između kognitivnih i jezičnih parametara. Kako su kod dijela
ispitanika s perinatalnom ozljedom mozga utvrđene jezične teškoće, pretpostavlja se da se ovi
ispitanici „oslanjaju“ na kognitivne sposobnosti s ciljem olakšavanja i nadomještanja jezičnih
nedostataka.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU POSTERPOSTERPOSTERPOSTERIIII
47
1Ines Joković Oreb, 2Dajana Bulić, 1Renata Pinjatela 1 Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilište u Zagrebu 2 Centar za rehabilitaciju Zagreb, podružnica Sloboština Rani razvojni integracijski programi usmjereni na obitelj
Programi rane intervencije u Republici Hrvatskoj u većini slučajeva usmjereni su na
poteškoće djeteta, dok se manja pozornost upućuje roditeljima, obitelji i koordinaciji među
članovima stručnog tima. Sve to vrlo često rezultira dugim traženjem dijagnoze, što nerijetko
dovodi do nesigurnosti i iscrpljenosti roditelja.
Od 2005. u tijeku je realizacija projekta „Razvojni integracijski programi za ranu intervenciju i
pilot projekta Rana intervencija u obitelji” u suradnji između Centra za rehabilitaciju Edukacijsko-
rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Ministarstva obitelji, branitelja i
međugeneracijske solidarnosti Republike Hrvatske.
Poticaj za ovaj projekt su potrebe re/habilitacijske prakse koje ukazuju na nedovoljnu
zastupljenost i koordinaciju integracijskih programa u postupcima ranih intervencija kod djece
s neurorazvojnim rizikom, te nedovoljnu edukaciju i podršku obitelji u najranijem razdoblju
razvoja djeteta. Ulaskom u obitelj djeteta s razvojnim smetnjama u prvoj godini života, uočen
je niz problema s kojima se roditelji suočavaju tijekom tog izuzetno važnog i vrijednog
razdoblja, što prije svega podrazumijeva teškoće u adaptaciji na novonastalu situaciju.
Prilikom provođenja i evaluacije razvojnoga integracijskog programa, utvrđena je potreba
identificiranja svih posebnosti djeteta, ali istovremeno i korištenja svih raspoloživih potencijala,
kako samoga djeteta, tako i ostalih članova obitelji. Utvrđena je i neophodnost pružanja
kontinuirane podrške obitelji izravnom stručnom podrškom u obitelji i uključivanjem članova
obitelji u savjetovališta, te potreba edukacije roditelja i stručnjaka koji rade s djecom s
neurorazvojnim smetnjama.
Jedan od ciljeva projekta bio je utvrđivanje vremenskog angažmana roditelja u
svakodnevnim aktivnostima djeteta kod kojeg postoje dijagnosticirane teškoće u razvoju.
Dobiveni rezultati su pokazali preopterećenost roditelja, osobito majki, svakodnevnim
aktivnostima vezanim uz djecu s teškoćama u razvoju, iz čega proizlazi potreba suradnje svih
stručnjaka i obitelji kako bi se odredio najbolji sustav svakodnevne brige za dijete, tj. sustav koji
najbolje odgovara određenoj obitelji.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU POSTERPOSTERPOSTERPOSTERIIII
48
Projekt je doprinos Prioritetnim aktivnostima za dobrobit djece proizašlih iz Nacionalnog
programa djelovanja za djecu u Republici Hrvatskoj. Program će također pridonijeti
preventivnoj i terapijskoj edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti.
U projektu sudjeluju defektolozi–rehabilitatori, logopedi, liječnici različitih specijalnosti,
psiholozi, fizioterapeuti, a sam projekt ima obilježje transdisciplinarnog istraživanja u području
neurorazvojne re/habilitacije te će njegovi rezultati biti doprinos i tim disciplinama.
49
Tena Košiček Specijalna bolnica za zaštitu djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama, Goljak, Zagreb Rani razvojni integrativni programi u obitelji djeteta s Downovim sindromom
Plakat je zamišljen kao prikaz edukacijsko-rehabilitacijskog programa poticanja
perceptivnog, motoričkog, kognitivno/spoznajnog, komunikacijskog i senzomotoričkog
područja u svrhu ranog poticanja razvoja djeteta s Down sindromom u dobi od 9 mjeseci do
godine dana. Biti će dan kratki osvrt na važnost rane intervencije općenito s naglaskom na
njenu važnost kod populacije djece s Downovim sindromom. Prikazan će biti program rada kao
i njegovi rezultati te procjena putem Münchenske funkcionalne razvojne dijagnostike za 1.
godinu života. Uz to, biti će naglašena važnost suradnje s roditeljima. Rad se odvijao u sklopu
programa Razvojni integracijski programi za djecu s neurorizikom – Rana intervencija u obitelji
Kabineta za ranu psihomotoričku stimulaciju, a podrazumijevao je odlazak u obitelj djeteta te
rad s djetetom i obitelji.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU POSTERIPOSTERIPOSTERIPOSTERI
50
Natalija Kovač-Gornji, Ivana Opačak Logopedski kabinet "Blaži",Zagreb Terapijski pristup djetetu koje ne govori
Kad dijete ne govori, roditelju je najveća želja da ga dijete pozove riječima «mama,
tata». Roditelji uživaju u svakom djetetovom okretu, osmijehu, pogledu, ali ništa ne veseli tako
kao djetetove prve riječi. No ako se to ne dogodi u očekivanom periodu, roditelji traže pomoć
logopeda.
Na nama stručnjacima je da tada olakšamo roditeljima i pomognemo im shvatiti zašto
je to tako i što se može učiniti. Svi znamo da postoji mnogo razloga iz kojih se u određenog
djeteta nije razvio govor, nisu zadovoljeni svi preduvjeti potrebni za to.
Cilj ovog postera je da, kroz primjer djeteta uključenog u savjetodavno–terapijski
program ranog poticanja jezično–govornih sposobnosti, prikaže načine i tehnike kojima
logoped može pristupiti ovom problemu, te što savjetovati roditeljima kako poticati jezično –
govorni razvoj svog djeteta.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU POSTERPOSTERPOSTERPOSTERIIII
51
Diana Kralj, Anita Lukić, Jasna Rajn, Ivana Rotim Centar za odgoj i obrazovanje "Vinko Bek", Zagreb Rana intervencija kod djece s oštećenjem vida – projekt Kolibri
Poster će ponuditi pregled Matra projekta Kolibri, koji Centar Vinko Bek provodi s
Centrom Sensis iz Nizozemske.
Cilj projekta je uspostava programa rane intervencije za djecu s oštećenjem vida u
Centru Vinko Bek kroz osnivanje i opremanje tri regionalna centra u Hrvatskoj. Projekt uključuje
i edukaciju stručnjaka, te uspostavu kontakata s relevantnim institucijama.
Projekt je sad u drugoj godini, a na posteru će se prikazati tijek projekta, trenutno
stanje te postignuti i očekivani rezultati.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU POSTERPOSTERPOSTERPOSTERIIII
52
Aleksandra Krampač-Grljušić, Lejla Osmančević Katkić, Tatjana Opačak Doktorski studij "Prevencijska znanost i studij invaliditeta" Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilište u Zagreb Neki pokazatelji dostupnosti i kvalitete podrške u predškolskom sustavu djeci s teškoćama u razvoju na području grada Osijeka
Sva djeca, sukladno Konvenciji o pravima djeteta, imaju pravo na podršku i usluge koje
će im se pružiti u njihovoj okolini s ciljem promocije i osiguravanja zdravog rasta i razvoja.
Postavlja se pitanje koliko su i u kojim sredinama u Republici Hrvatskoj razvijene i
dostupne usluge za djecu s teškoćama u razvoju i njihove roditelje u sustavu ranog odgoja i
naobrazbe. Naime, ukoliko roditelji ili liječnik prethodno ne uoče određena, manja odstupanja
u razvoju djeteta koja zahtijevaju detaljniju obradu, za očekivati je da će to uočiti odgojitelji i/ili
stručni suradnici u predškolskoj ustanovi koju dijete polazi.
Za djecu s teškoćama u razvoju predškolske dobi, uloga stručnjaka edukacijsko-
rehabilitacijskog profila je iznimno važna. Oni zajedno s roditeljima, odgajateljima, liječnicima i
drugim stručnjacima timski rade na prepoznavanju, ublažavanju i uklanjanju teškoća te
utvrđuju razine potrebne podrške i najprimjerenije metode rada.
U ovom radu će se ukratko prikazati dostupnost i kvaliteta pružanja podrške u
predškolskom sustavu na području grada Osijeka za djecu s teškoćama u razvoju i njihove
roditelje. Prikazat ćemo neke brojčane pokazatelje o uključenosti djece s teškoćama u razvoju
u predškolske programe, kadrovskoj ekipiranosti te povezanosti navedenog sustava s drugim
sustavima, lokalnom zajednicom kao i organizacijama civilnog društva.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU POSTERPOSTERPOSTERPOSTERIIII
53
Kristina Kranjčević Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Križevci Čimbenici otpornosti u obitelji djece s Downovim sindromom
Cilj ovog plakata je prikazati čimbenike otpornosti obitelji djece s sindromom Down.
Teorijska podloga za procjenu čimbenika otpornosti obitelji je model otpornih obitelji koji daju
McCubbin i sur. (1997; prema Ferić, 2002). Model otpornih obitelji opisuje se kao spoj dva
različita, ali povezana procesa u obitelji:
1) prilagođavanje - uključuje utjecaj zaštitnih čimbenika u osnaživanju obitelji kroz jačanje
sposobnosti i napora obitelji da zadrže integritet i funkcioniranje i ispuni razvojne zadatke u
trenucima kada je suočena s rizičnim čimbenicima;
2) privikavanje – uključuje utjecaj čimbenika oporavka u promoviranju sposobnosti obitelji da
se "dočeka na noge" i snađe u kriznim situacijama.
U ispitivanju je sudjelovalo šest obitelji, bračni parovi, djece s sindromom Down koja
pohađaju Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Križevci.
Bračni parovi djece s Downovim sindromom dobili su listu deset čimbenika otpornosti
obitelji. Čimbenike otpornosti obitelji trebali su rangirati brojem od jedan do deset, i to tako da
su brojem jedan označe onaj čimbenik koji im je najvažniji, a brojevima do deset one
čimbenike koji su im manje važni. Preglednu listu čimbenika otpornih obitelji dali su McCubbin i
sur. (1997; prema Ferić 2002): komunikacija u obitelji, jednakost, duhovnost, fleksibilnost,
iskrenost, nada, obiteljska čvrstoća, obiteljsko vrijeme i rutine, socijalna podrška, zdravlje.
Analizom načinjene rang liste čimbenika otpornosti obitelji gore navedenih autora, koju su
ispunili oba roditelja, dobila sam sljedeću rang listu: zdravlje, komunikacija u obitelji, obiteljska
čvrstoća, iskrenost, duhovnost, nada, fleksibilnost, obiteljsko vrijeme i rutine, jednakost,
socijalna podrška. Izvršenom analizom rang liste posebno majki i očeva, dobila sam sljedeće:
majke – zdravlje, komunikacija u obitelji, obiteljska čvrstoća, iskrenost, duhovnost, obiteljsko
vrijeme i rutine, nada, fleksibilnost, socijalna podrška, jednakost;
očevi – zdravlje, komunikacija u obitelji, obiteljska čvrstoća, iskrenost, jednakost, fleksibilnost,
duhovnost, nada, obiteljsko vrijeme i rutine, socijalna podrška.
Dobiveni rezultati pokazuju da su visoko pozicionirani čimbenici: zdravlje, komunikacija
u obitelji, obiteljska čvrstoća, iskrenost jednako izraženi u oba roditelja. Nada i socijalna
podrška su nisko pozicionirani na rang listi čimbenika. Ostali čimbenici otpornih obitelji su
srednje pozicionirani i imaju manju podudarnost među bračnim partnerima.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU POSTERPOSTERPOSTERPOSTERIIII
54
Natalija Lisak, Vesna Mihanović, Aleksandra Krampač-Grljušić Doktorski studij "Prevencijska znanost i studij invaliditeta" Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilište u Zagrebu Dijete s teškoćama i osobno usmjereno planiranje
Obitelj je posrednik između šire društveno-kulturne sredine i pojedinca. U njoj se
pojedinac rađa i razvija. Čimbenici obiteljske atmosfere, koji razumijevaju sveukupne
međusobne odnose članova obitelji su mnogostruki. Obitelj ovisi o općim uvjetima u kojima
živi, osobnim obilježjima njenih članova, interakciji među njima, hijerarhiji, kao i o odnosima
između obitelji i šire društvene zajednice. Svaka obitelj tijekom svog postojanja doživljava niz
promjena koje zahtijevaju prilagođavanje svake pojedine osobe u obitelji.
Zadovoljenje osnovnih potreba u godinama djetetova odrastanja je od odlučujuće
važnosti za njegov razvoj. Način zadovoljavanja tih potreba poticat će ili usporavati razvoj
potencijala u djeteta na svim razvojnim područjima. To znači da bi trebalo intenzivirati
individualni rad s djetetom, raditi na motivaciji i prevenciji i sl.
Osobno usmjereno planiranje je proces planiranja života za osobe s invaliditetom.
Pruža nove mogućnosti i vidi osobe s invaliditetom kao aktivne sudionike u procesu planiranja i
evaluacije njima usmjerene podrške i usluga. Primjenjivo je u različitim životnim dobima (od 3
do 99 godine) i odnosi se na sva važna životna područja (Bratković, 2006).
Jedan od alata osobno usmjerenog planiranja je MAPS - McGill Action Planning System.
MAPS se zasniva na pretpostavci da sve osobe s invaliditetom pripadaju zajednici, te da se
zajednica temelji na zajedničkim odnosima. Odnosi služe kao funkcionalni i podržavajući resursi
za dobrobit osoba s invaliditetom (Vandercook et al., 1989; prema Rasheed, Fore & Miller,
2006). To je proces koji uključuje integraciju, individualizaciju, timski rad, suradnju te
fleksibilnost (Vandercook et al., 1989).
MAPS obuhvaća sedam ključnih pitanja, i to:
1. Koja je povijest te osobe?
2. Koji je „tvoj“ san za tu osobu?
3. Koja je „tvoja“ noćna mora za tu osobu?
4. Tko je ta osoba?
5. Koje su njene dobre strane, talenti i sposobnosti?
6. Koje su potrebe te osobe?
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU POSTERPOSTERPOSTERPOSTERIIII
55
7. Kako bi izgledao idealan školski dan te osobe i što je potrebno učiniti da bi se to
ostvarilo?
Cilj MAPS-a je da se pomogne pojedincu razviti plan kako bi zadovoljio svoje specifične
potrebe (Rasheed, Fore i Miller, 2006), odnosno pronaći načine kako potpuno integrirati dijete
s teškoćama u skupinu vršnjaka te s tim u vezi napraviti za njega akcijski plan.
Zadaće MAPS-a su sljedeće: pri planiranju okupiti sve ljude koji su važni u životu djeteta s
teškoćom; usmjeriti se na djetetove jake strane, vrline i sposobnosti; odgovoriti na sedam
ključnih pitanja o osobi za koju se planira; osvijestiti kod sudionika činjenicu da su svi na istoj
strani kada se radi o dobrobiti djeteta; potaknuti sudionike na zajedničke aktivnosti i suradnju
za osiguranje sretnije budućnosti djeteta s teškoćama.
56
Zorana Maričić Najev Centar za odgoj i obrazovanje "Šubićevac", Šibenik Edukacijsko-rehabilitacijski program za dijete s teškoćama u ranoj komunikaciji
Komunikacijska sposobnost je temeljna vještina za sve aspekte psihičkog razvoja,
usvajanje jezika i učenje. Razdoblje od rođenja do šeste godine djetetovog života smatra se
razdobljem rane komunikacije koje obuhvaća predverbalnu komunikaciju i ranu verbalnu
komunikaciju. U ovom radu prikazan je koncept edukacijsko-rehabilitacijskog programa za
dijete s teškoćama u ranoj komunikaciji koji uključuje i edukaciju i savjetovanje roditelja.
Istaknuta je važnost rane komunikacije, stabilnih emocionalnih odnosa u socijalnoj okolini, tj.
obitelji, te važnost rane intervencije u obitelji.
Edukacijsko - rehabilitacijski program se provodio s djetetom kronološke dobi 2 godine i
8 mjeseci, u roditeljskom domu u trajanju od 6 mjeseci. Program se provodio u okviru projekta
„Rana intervencija u obitelji“ Kabineta za ranu psihomotoričku stimulaciju, Centra za
rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta.
Edukacijsko - rehabilitacijski program sadržavao je komponente senzorne integracije,
augmentativne i alternativne komunikacijske tehnike, emocionalno poticanje govorno –
jezičnog razvoja, te edukaciju, podršku i savjetovanje roditelja.
Evaluacija programa vršila se Listama provjere vještina na četiri ključna područja:
Uključivanje u ophođenje (zaokupljanje djeteta)/ Uzajamno regulirane recipročne interakcije i
Pragmatika, Oponašanje, Receptivni jezik i Ekspresivni jezik.
Dobiveni rezultati ukazali su na vidljiv napredak djeteta s teškoćama u ranoj
komunikaciji na svim područjima procjene na Listama provjere vještina što potvrđuje pozitivan
efekt edukacijsko – rehabilitacijskog programa.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU POSTERIPOSTERIPOSTERIPOSTERI
57
Valentina Matijević, Zdenka Dimić, Zvjezdana Trifunović-Maček, Maja Lang Morović, Martina Vuković Klinička bolnica "Sestre milosrdnice", Zagreb Rana intervencija u kliničkoj praksi
Napretkom medicine, poboljšanjem zdravstvene skrbi i razvojem znanosti, povećan je i
broj djece s različitim neurorizičnim čimbenicima. Kod takve djece potrebno je, nakon
obavljene detaljne multidisciplinarne dijagnostike, što ranije početi provoditi i kontinuiranu,
također multidisciplinarnu terapiju.
U Kliničkoj bolnici „Sestre milosrdnice“ u Zagrebu pri Klinici za reumatologiju, fizikalnu
medicinu i rehabilitaciju djeluje Odsjek za rehabilitaciju djece, osnovan 1961. godine. Na
Odsjeku timski surađuju liječnici, fizioterapeuti, defektolozi rehabilitatori, logopedi i
medicinske sestre. Sam Odsjek sastoji se od 12 postelja + 2 postelje za majke u programu
„Majka i dijete“.
Rana intervencija koja se timski provodi na Odsjeku započinje već u prvom mjesecu
djetetova života kada se neurorizično dijete uključuje u fizikalnu, a kasnije i u logopedsku te
defektološku terapiju. Tijek liječenja, uključujući multidisciplinarnu i sveobuhvatnu fizikalnu,
logopedsku i defektološku terapiju organiziran je na način da prati fiziološke karakteristike
razvoja djeteta. Isto tako, tretman je strogo individualan i prilagođen potrebama svakog
pojedinog djeteta.
Ovim radom željeli bismo prikazati način na koji različiti profili stručnjaka rade s djecom
i educiraju roditelje te provode neophodnu ranu intervenciju u radu s djecom s neurorazvojnim
teškoćama.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU POSTERPOSTERPOSTERPOSTERIIII
58
Iva Pokos Dječji vrtić "Različak", Zagreb Kako bi tebi bilo?
Namjera ovog rada nije sam rani interventni program koji se odnosi na provođenje
rehabilitacijskih postupaka sa djecom sa teškoćama u razvoju, već na djelovanje na njihove
vršnjake u vrtiću. Nastao je kao želja za što kvalitetnijom suradnjom s Caritasovim Centrom za
rehabilitaciju i radnu terapiju „sv. Vinko Paulski“ u koji dolaze djeca i odrasli sa raznim
višestrukim (primarno motoričkim) teškoćama. Zadaća je odraslih, stvaranje kvalitetnih prilika
koje omogućuju djetetu da razvija osjećaj za sve ljude, uključujući, ravnopravno, osobe sa
teškoćama.
Upravo je predškolska ustanova mjesto izgradnje prvih stavova, na kojima se temelji
cjelokupan put izgradnje pojedinca kao osobe.
Aktivno sudjelovanje djeteta u doživljavanju i prorađivanju određenih teškoća,
prikupljanju znanja o poteškoćama, identifikacija s problemom uzrokovanim određenim
nedostatkom, analiziranje sa različitih aspekata i pronalaženje mogućnosti rješavanja
problema, kao i susreti, druženja sa osobama sa određenim teškoćama potiču aktivnost
djeteta, kao i suradničko učenje djece i odraslih, te pozitivno usmjerene stavove.
Naš primarni cilj bio je senzibilizacija djece predškolske dobi prema osobama s
invaliditetom, bolje razumijevanje različitosti i tolerancija prema drugačijem.
Zadaće su bile razvijati kod djece afirmativne stavove, prihvaćanje osoba sa
invaliditetom na razini osviještenosti i na razini djelovanja, utjecati na razvoj osobnosti djece,
istražiti, doživjeti i shvatiti problematiku motoričkih oštećenja i tjelesnog invaliditeta, bolje
razumijevanje različitosti i tolerancija prema drugačijem, uključiti osobe sa teškoćama u život
zajednice i njihovo „otvaranje“ ka zajednici, otvoriti put i potaknuti druge na ovakav oblik
suradnje.
S djecom smo prorađivali različite teškoće, te pratili promjene njihovih stavova
(inicijalnim upitnikom i završnim ispitivanjem) i bilježili njihove izjave i komentare na određene
situacije u koje su postavljeni kod prorade motoričkih teškoća (invalidska kolica, jedenja
prstima, snalaženje u prihvatu predmeta zavezanim rukama). Uspješnost ovakvog rada
potvrdili smo prilikom druženja u našem vrtiću kad su nam prijatelji iz Centra “sv. Vinko
Paulski” došli u posjet.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU POSTERPOSTERPOSTERPOSTERIIII
59
Andreja Pravdić Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica Rani razvoj u Centru za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica
Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica prva je ustanova takve vrste u Hrvatskoj
osnovana od lokalne zajednice. Započeo je s radom 2003. godine, a osnovan je s namjerom
ujedinjavanja i koordiniranja raznih programa i akcija namijenjenih djeci, mladima,
potencijalnim i aktualnim roditeljima te svim članovima obitelji.
Potaknuti konceptom pozitivnog razvoja te znanjem o važnosti utjecaja roditelja za
cjelokupni dječji razvoj, početkom 2007. godine započeli smo provoditi programe usmjerene
na rani razvoj djece te poticajno roditeljstvo - Baby fitness i Rastimo zajedno – Prve 3!. U
proljeće 2009. godine smo ponudu proširili novim programom pod nazivom Klub 3!.
Baby fitness - Ciljevi programa su: senzibilizacija roditelja o važnosti prve povezanosti
djeteta i roditelja, pružanje informacija o psihomotoričkom i emocionalnom razvoju djeteta,
prikaz praktičnih vježbi za razvoj motorike i rane komunikacije s djetetom. Dob djece kreće se
od jednog do šest mjeseci. Susret traje oko jedan sat, a osim vježbi koje provodi fizijatar,
obuhvaća i savjetodavne dijelove koje pokriva pedijatar. Program je preuzet od UNICEF-a te ga
provode za to posebno educirani stručnjaci. Do sada je u programu sudjelovalo 138 djece i
roditelja zajedno.
Rastimo zajedno – Prve 3! - Ciljevi ovog programa: okupljanje roditelja djece do 3
godine s ciljem da usvoje nova znanja o uspješnijem roditeljstvu, podijele iskustva roditeljstva,
usvoje nova znanja o ranom razvoju djece, dobiju informacije o resursima u lokalnoj zajednici
koje mogu koristiti te formiranje mreže podrške. Kroz 10 susreta obrađuju se sljedeće teme:
Dijete u razvoju, Komunikacija, Uloga majke – uloga oca – uloga partnera, Prehrana i zdravlje,
Priče i knjige, Igra i kreativnost, Braća – sestre, Što i kako s prkosom?, Dječji strahovi, Odgojni
stilovi i Disciplina nije kažnjavanje. Autorica i voditeljica programa je djelatnica Centra. Pojedini
susret traje 2 sata, a u programu je kroz dva ciklusa sudjelovalo 38 roditelja.
Klub 3! – Klub je formiran na inicijativu roditelja koji su prošli program Prve 3!, a željeli
su nastaviti s druženjem i stjecanjem novih znanja s područja roditeljstva, ali je bio otvoren i za
nove članove. Cilj: Okupljanje roditelja i djece u dobi od 1 do 3 godine, te njihovih baka i djedova
s ciljem formiranja mreže podrške, podijele iskustva roditeljstva te druženja djece u
strukturiranom okruženju. Jedan od ciljeva je i rano uočavanje odstupanja u razvoju djeteta i/ili
poteškoće uspostave odnosa između djeteta i roditelja. Autorica i voditeljica programa je
djelatnica Centra. U aktivnostima Kluba sudjelovalo je 25 roditelja, 23 djece, 3 bake i 1 djed.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU POSTERPOSTERPOSTERPOSTERIIII
60
Ljubica Pribanić, Marina Milković, Lea Dukić, Irina Pandža Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilište u Zagrebu
Poticanje rane znakovno-jezične komunikacije u obitelji malog gluhog djeteta
Gluhi roditelji u komunikaciji sa svojim malim gluhim djetetom naglašavaju neke
komunikacijske strategije koje su poticajne za usvajanje znakovnog jezika. Čujući roditelji
malog gluhog djeteta, koji su izabrali znakovni jezik kao prvi jezik svoga djeteta, mogu
pridodati te komunikacijske strategije da bi ostvarili dobar temelj za usvajanje prvoga jezika.
Ovaj poster naglasit će neke strategije koje su korištene u poticanju znakovno-jezične
komunikacije, osvrnut će se na usvajanje prvih riječi i fonološki aspekt usvajanja znaka tijekom
provođenja programa poticanja rane znakovno-jezične komunikacije u obitelji malog gluhog
djeteta.
Kao što čujući roditelji čujućega djeteta puno puta ponavljaju izričaje tako i gluhe majke
više puta ponavljaju znakove i kratke rečenice. Time daju djetetu više mogućnosti da primijete
roditelja, prepoznaju i procesiraju jezične obrasce. Gluhe majke dodiruju objekte, lupkaju ih,
pokazuju prstom, upotrebljavaju zanimljive izraze lica kako bi pomogle djetetu obratiti
pozornost na jezik. Gluhi roditelji dodiruju i često miluju svoje dijete, čak više nego što to
uobičajeno čine čujući roditelji čujućoj djeci. Ponekad, gluhe majke čine znakovanje direktno na
djetetovom tijelu.
Čujuće dijete može čuti i razumjeti jezik i dok gleda u neki objekt umjesto u govornika.
No, gluho dijete mora vidjeti poruku da bi ju razumjelo. Strategija da se znakuje što bliže
objektu ili čak na samom objektu potiče jezični razvoj zato jer dijete može vidjeti komunikaciju o
nekom predmetu bez otklanjanja pogleda s njega. U komunikaciji gluhih osoba dodir i tapšanje
imaju značenje dozivanja. Dijete mora naučiti značenje dodira i tapšanja.
Usvajanje jezika uspješnije je kada roditelji znakuju o objektu ili aktivnosti za koju dijete
pokazuje zanimanje. Djeca čije majke su u više od 80% slučajeva slijedile djetetov interes, razvila
su jezik ranije nego djeca onih majki koje su često mijenjale temu razgovora.
Prvi znakovi koje dijete usvaja vezani su uz njegove i roditeljske potrebe pa se u
programu jezične progresije kreće upravo od tih potreba, odnosno pojmova koje za svaku
obitelj mogu biti različite. Uz usvajanje konvencionalnih znakova gluha djeca u obitelji čujućih
roditelja često razviju i tzv. „kućne znakove“ koji im omogućavaju komunikaciju, ali najčešće
samo u krugu obitelji.
Promatrajući fonološki aspekt usvajanja znaka, gluho dijete prvo usvoji mjesto
artikulacije znaka, a tek kasnije, ovisno o fonološkoj strukturi, oblik šake, pokret i orijentaciju
dlana.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU POSTERPOSTERPOSTERPOSTERIIII
61
Silvija Pucko Hrvatska zajednica za Down sindrom, Zagreb Rana intervencija u obiteljima djece s Downovim sindromom
Downov sindrom je najčešći genetski poremećaj i jedno od 650 novorođene djece rađa
se s Down sindromom. U dijagnozu Downovog sindroma posumnja se odmah nakon poroda na
temelju niza fenotipskih specifičnosti, a konačna dijagnoza se dobiva u roku od par tjedana
nakon izrade kariotipa.
Suočavanje sa rano postavljenom dijagnozom vrlo je zahtjevan period za obitelj djece sa
sindromom Down, ali jednako tako i vrlo jasan pokazatelj za potrebama uključivanja u
sveobuhvatne programe rane intervencije.
Niz medicinskih, rehabilitacijskih i edukacijskih problema i teškoća koji se prvenstveno
vežu uz priopćavanje ove dijagnoze kod roditelja pobuđuje strah i zabrinutost u vlastite
kompetencije. Roditelji nisu pripremljeni za rođenje djeteta sa sindromom Down i potrebne su
im pravilne, realne i ohrabrujuće informacije u tim trenucima. Prihvaćanje djeteta je proces koji
obuhvaća normalne reakcije odbijanja, preispitivanja, optuživanja, žalovanja i sl. i na taj način
utječe na odnos prema djetetu i međuodnos svih članova obitelji.
Rana intervencija je prije svega pružanje psihičke i edukacijske podrške roditeljima,
davanje informacija i edukacija o tehnikama podučavanja njihovog djeteta kako bi stvorili
maksimalno poticajnu i podržavajuću okolinu za dijete, a istovremeno održali dobru dinamiku
u međuobiteljskim odnosima, vrijednostima i prioritetima.
Znanje o mogućim problemima i teškoćama prihvaćamo kao prednost u izradi
individualnih programa. Svjetska teoretska i praktična iskustva upućuju nas na niz literature,
metoda, programa i principa rada koji su specifično prilagođavani edukacijskim potrebama
djece sa sindromom Down. Rana dijagnostika oštećenja sluha daje nam saznanja o
poteškoćama slušanja. Svjesnost o teškoćama senzorne percepcije i integracije usmjerava na
kreiranje senzornih profila djeteta i postepene terapeutske postupke senzorne integracije.
Specifične karakteristike i razvoj grube i fine motorike iziskuju posebno strukturirane programe
i principe rada. Diskrepanca u razvoju ekspresivnog i perceptivnog govora usmjerava nas na
upotrebu gesti, komunikaciju pomoću slika i drugih tranzicijskih komunikacijskih sustava prije
pojave prve riječi. Modeli naučene bespomoćnosti i vrlo česta ponašanja izbjegavanja govore
nam o važnosti dobro planiranih individualnih edukacijskih programa i upućuju na ključ svakog
učenja – važnost osjećaja uspjeha kod djeteta.
Osvještavanjem potreba djeteta i njegove obitelji, te kreiranjem maksimalno poticajne
sredine stvaramo očekivanja, planiramo ciljeve i ostvarujemo individualne uspjehe djeteta i
obitelji.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU POSTERPOSTERPOSTERPOSTERIIII
62
Renata Rade Poliklinika za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG, Zagreb Stihovi, pjesmice i brojalice kao oblik poticanja ranog govorno-jezičnog razvoja
Naša percepcija posebno je osjetljiva na ljudski glas; posebice na one karakteristike
govora koje prepoznajemo kao pjevanje i koje donose osebujan („glazbeni“) ritam i intonaciju.
Kad se tome pridoda rima (podudaranje slogova), naša percepcija „širom otvara svoja vrata.“
Stihovi, pjesmice i brojalice su primarno slušno-govorni poticaj, ali prerastaju taj okvir i
odlično podupiru rani komunikacijski, emocionalni i jezični razvoj djeteta. U ozračju međusobne
blagonaklonosti na relaciji roditelj – dijete i obzirno iznijansiranog komunikacijskog „dueta“,
one nude i njeguju ono najljepše od materinjeg jezika senzibilizirajući dječju percepciju na
suptilne nijanse govornog izraza. S djecom usporena govorno-jezičnog razvoja stihovi,
pjesmice i brojalice koriste se u terapijske svrhe; što znači češće, više, promišljeno.
Dobro je da i roditelji znaju koje oblike reakcije/odgovora/sudjelovanja mogu očekivati
od malog djeteta u pojedinim fazama „učenja“ neke pjesmice i kako se sve ta poželjna
ponašanja mogu poduprijeti.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU POSTERPOSTERPOSTERPOSTERIIII
63
Jasna Rajn, Marija Bilić-Prcić Centar za odgoj i obrazovanje "Vinko Bek", Zagreb Vizualna procjena djece s oštećenjem vida od rođenja do treće godine
Vid je vrlo bitan čimbenik za razvoj mnogih funkcija. Ukoliko ne postoje određena
oštećenja u vizualnom sustavu, vid se počinje vrlo brzo razvijati odmah nakon rođenja i ovisi o
korištenju očiju i stjecanju vizualnog iskustva. Razdoblje u kojem dijete uči gledati zove se
osjetljiva faza i traje u prosjeku do sedme godine. U tom periodu razvijaju se sve vizualne
funkcije da bi dijete vidjelo najbolju moguću sliku. Važno je reći da je sposobnost za razvoj
vidne oštrine najveća upravo pri rođenju i tijekom prve godine, a nakon treće godine ta je
sposobnost relativno mala. U vezi s tim vidna oštrina najviše se razvija upravo u razdoblju od
rođenja do druge ili treće godine. Ukoliko postoje određene poteškoće u vizualnom
funkcioniranju (npr. kongenitalna katarakta, refrakcijske greške-dalekovidnost ili
kratkovidnost, smanjena sposobnost akomodacije, glaukom) one moraju biti što ranije
dijagnosticirane kako bi se uklonile, ako je moguće, i kako bi se stimulirao razvoj vida u
kritičnom periodu.
Postoji više vizualnih funkcija koje zajedno utječu na vizualnu percepciju i vizualno
funkcioniranje djeteta. Općenito se najviše govori o vidnoj oštrini koja je, uz vidno polje, bitan
pokazatelj eventualne slabovidnosti ili sljepoće. Osim ove dvije funkcije, postoje i druge koje
ponekad više utječu na obavljanje svakodnevnih aktivnosti i uzrokuju određene teškoće u
vizualnom funkcioniranju čak i kada vidna oštrina nije smanjena (osjetljivost na kontraste,
percepcija boja, akomodacija, binokularnost, adaptacija na tamu, konvergencija).
Ako postoji i najmanja sumnja da se vid ne razvija kako bi trebao, bez odgađanja je
potrebno provesti funkcionalnu procjenu te započeti ranu intervenciju s ciljem treniranja
oslabljenih funkcija i učenja kompenzacijskih tehnika za one funkcije koje su preslabe i ne mogu
pridonijeti djetetovom razvoju (Hyvärinen, 2001.).
Već u dobi od tri mjeseca moguće je testirati mnoge vizualne funkcije: fiksaciju,
motilitet, pokrete praćenja, sakade, konvergenciju, vidno polje konfrontacijskom metodom,
osjetljivost na kontraste i akomodaciju. Tijekom prve godine također se može provjeriti vidna
oštrina kao grating oštrina i binokularnost na način da promatramo jesu li oba oka usmjerena u
istu točku u prostoru. Kada dijete usvoji koncept slično-različito i nauči pridruživati, moguće je
ispitati percepciju boja kao i vidnu oštrinu na razini prepoznavanja pomoću optotipa.
Poteškoće u vizualnoj percepciji moguće je, i neophodno, otkriti vrlo rano jer samo
tako mogu se umanjiti posljedice koje na cjelokupni djetetov razvoj ostavlja oštećenje vida.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU POSTERPOSTERPOSTERPOSTERIIII
64
1Jasna Rajn, 2Andrea Fajdetić
1 Centar za odgoj i obrazovanje "Vinko Bek", Zagreb
2 Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilište u Zagrebu Rana intervencija: važan preduvjet prevencije pojavnosti specifičnih poteškoća usvajanja govora (verbalizma) u slijepog djeteta predškolskog uzrasta
Slijepa djeca koriste govor kao svoj osnovni komunikacijski alat. Slijepu djecu
karakteriziraju određene razvojne govorne karakterističnosti. Poteškoće govora tijekom ranog
razvoja slijepog djeteta uključuju stereotipni govor i eholaliju (ponavljanje riječi). Slijepo dijete
(bez dodatnih razvojnih poteškoća) uz pravovremeno i stručno vođenje razvojno prevladava
ove teškoće.
„Za govornu komunikaciju o okolini i društvu osobe moraju razumjeti riječi. Znanje riječi
nije samo poznavanje prave kategorije, već i pravilno razumijevanje značenja riječi. To je usko
vezano za semantički i pragmatični razvoj.“ Vervloed (2009) Verbalizam podrazumijeva
poteškoće semantičke (značenja riječi) i pragmatične prirode (jezične uporabe). Kod slijepe
djece verbalizam je rezultat specifičnosti percipiranja i funkcioniranja u okolnostima razvoja
bez podrške informacija dobivenih intaktnim vidnim perceptivnim kanalom. Slijepa djeca
ponekad koriste riječi u pravilnom kontekstu ali bez podrške iz neposrednog iskustva, stvarnog
razumijevanja pojedinih riječi nema.
Pravilno i pravodobno poticanje razvoja govora od iznimne je važnosti za socijalizaciju
slijepog djeteta. U sklopu rane intervencije, stručnjak ali i roditelj pomaže slijepom djetetu u
razumijevanju i usvajanju značenja riječi. Videća djeca jednostavnije usvajaju riječi budući
informacije dobivene vidom pomažu u učvršćivanju razumijevanja značenja riječi. Kako bi se
razvoj govora slijepog djeteta pravilno poticao, potrebno je primijeniti različite metode u
poučavanju značenja riječi. Nestrukturirano i strukturirano poučavanje te rehabilitacijske
intervencije trebale bi biti prisutne od ranog djetinjstva. Važno je poticati usvajanje govora, ali i
stvarnog razumijevanja značenje riječi tijekom svakodnevne neformalne interakcije
obitelji/vršnjaka i slijepog djeteta.
Slijepo dijete usvaja razumijevanje riječi koristeći neposredno iskustvo te crpi
informacije o značenju, funkciji, kategoriji, senzoričkim karakteristikama riječi (predmetu,
pojavi, situaciji i sl.) uključujući se u različite metodički adekvatno osmišljene aktivnosti.
Rehabilitator i ostali stručnjaci za ranu intervenciju trebaju biti kompetentni za
ostvarivanje podrške roditeljima i djelovati preventivno u smislu smanjenja prisutnosti
verbalizama kod slijepog djeteta.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU POSTERPOSTERPOSTERPOSTERIIII
65
Tamara Stević Poliklinika Simbex Ortomolekularna medicina kao dio polivalentnog pristupa u ranoj intervenciji kod djece s poremećajem na autističnom spektru
VRSTA STUDIJE: Prikaz slučaja trogodišnjeg dječaka sa poremećajem iz autističnog spektra i
određenim gastrointestinalnim problemima i metaboličkim poteškoćama. CILJ: Opisati korisnost ortomolekularne medicine kao dijela polivalentnog pristupa u liječenju
poremećaja iz autističnog spektra.
Metabolička odstupanja ako i drugi imunološki i fizički problemi su primijećeni u većini djece sa
poremećajem iz autističnog spectra.
METODE: Kroz specifične biokemijske, hematološke, mikrobiološke i metaboličke testove u
dvogodišnjeg dječaka koji je uz simptome iz autističnog spektra imao i kronični proljev i
nadutost, nađeno je sljedeće: snižen cink u serumu, visoki oksidativni stress, mnogo
intolerancija na hranu koje su vodile u malapsorpciju, te problemi u metabolizmu sumpora i fazi
II detoksikacije. Stroga eliminacijska dijeta kao i korekcija prehrane, te suplementi uvedeni su u
terapiju.
REZULTATI: Nakon godine dana, dječak više nije imao proljeva ( broj intolerancija se značajno
smanjio ) , oksidativni stres je snižen, a problemi s metabolizmom sumpora su smanjeni.
Primjećen je i napredak u simptomima iz austičnog spektra (poboljšan kontakt očima,
smanjena hiperaktivnost i sl. )
ZAKLJUČAK: Neka od fizičkih i metaboličkih odstupanja mogu se riješiti ili smanjiti primjenom
ortomolekularne terapije, te se na taj način, jednostavnim postupkom otklanjanja unutrašnjeg
iritansa, može poboljšati djetetova suradnja u raznim oblicima bihevioralnih terapija.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU POSTERPOSTERPOSTERPOSTERIIII
66
1Maja Štefanec Herak, 2Dejana Horvat 1Centar za rehabilitaciju Varaždin
2Centar za odgoj i obrazovanje Goljak Važnost ranih razvojnih integracijskih programa u radu s djecom s neurorizikom i rano prisutnim teškoćama u razvoju
U svijetu je rana intervencija prepoznata kao neophodna i elementarna uz smislu
poboljšavanja šansi za što bolji razvojni ishod u djece kod kojih je uredni razvoj ugrožen, te
stoga zauzima izrazito važno mjesto u re/habilitaciji djece s disfunkcijom središnjeg živčanog
sustava.
Rani razvojni integracijski programi nastali su kao posljedica nedovoljne
re/habilitacijske prakse u Hrvatskoj, a odnose se na različite ranointerventne postupke za djecu
s neurorazvojnim rizikom.
Neurorazvojni rizik predstavljaju svi čimbenici koji mogu biti uzrok teškoća u razvoju,
ali ne mora nužno doći do nastanka istih. Pravodobnom i adekvatnom primjenom
re/habilitacijskih postupaka, temeljenih na razumijevanju mehanizma plastičnosti mozga, može
se izbjeći nastanak ireverzibilnih oštećenja, ali i postići normalizacija svih funkcija neurorizičnog
djeteta.
Rani razvojni integracijski programi imaju za cilj utjecati na cjelokupan djetetov bio-
psiho-socijalni razvoj te savjetovanjem, podržavanjem i edukacijom osnažiti obitelj u
najranijem periodu djetetovog života.
Koncipiranje ranih integracijskih programa sastavni je dio kliničke djelatnosti „Kabineta
za ranu psihomotoričku stimulaciju“ pri Centru za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog
fakulteta. Primjenjivani re/habilitacijski postupci baziraju se na komponentama neurorazvojnog
tretmana (NDT) i senzoričke integracije (SI), a prilagođavaju se razvojnom profilu djeteta. Za
dobivanje razvojnog profila od velikog značaja u dijagnostičkom i evaluacijskom smislu je
Münchenska funkcionalna razvojna dijagnostika.
Primjenom koncepta NDT-a kontrolira se kvaliteta motornog produkta (outputa), a
primjenom koncepta SI osigurava kontrolirani senzorički input. Ključ učinkovitosti je otkrivanje
onog što smiruje i onog što uzbuđuje svako pojedino dijete i u skladu s tim kontroliranje
djetetove okoline pružanjem adekvatnih stimulacija.
Uz aktivnosti usmjerene na dijete (poticanje razvoja senzorike i motorike, socio-
kognitivnog i komunikacijskog razvoja), savjetovanje i edukacija roditelja te ostalih ukućana od
izrazite je važnosti. Roditelje treba poučiti kako rehabilitacijsko-edukacijski program provoditi
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU POSTERPOSTERPOSTERPOSTERIIII
67
kod kuće te im pokazati što i kako raditi s djetetom u različitim situacijama svakodnevnog
života, jer na primjer, nepravilno držanje djeteta ili izrazito glasne igračke kod djeteta s
povećanim mišićnim tonusom mogu izazvati kontraindikacije i narušiti čitav re/habilitacijski
proces te stvoriti kod djeteta odbojnost prema istraživanju i učenju.
Rad s djecom s neurorizikom ili rano prisutnim teškoćama u razvoju temelji se na
obiteljski-centriranom pristupu. Paralelno uz edukaciju roditelja, ne smije se zaboraviti na
pružanje podrške i osnaživanje obitelji kako bi se ona što bolje nosila sa stresovima vezanim za
neizvjesnost djetetovog razvoja te pružila djetetu okružje koje će podupirati njegov razvoj.
68
Tanja Šupe Osnovna škola Pećine, Odjel za djecu s oštećenjem vida Rijeka
Rana intervencija za djecu s oštećenjem vida
Program rane intervencije za djecu s oštećenjem vida provodi se treću godinu pri
Odjelu za djecu s oštećenjem vida u OŠ Pećine u Rijeci. Program je financiran od strane lokalne
zajednice koja je prepoznala potrebu rada s djecom s oštećenjem vida u najranijem djetinjstvu.
U program se uključuju djeca s oštećenjem vida te djeca s oštećenjem vida i dodatnim
teškoćama u razvoju. Ciljevi ovog programa usmjereni su u prvom redu na djecu s oštećenjem
vida, ali i na njihove obitelji, odnosno stručnjake koji se u nekom segmentu svog
profesionalnog rada bave i djecom s oštećenjem vida. Program se temelji na načelima rane
intervencije te su u tom smislu ciljevi ovog programa što ranija detekcija djeteta s oštećenjem
vida ili sumnjom na isto kao i što ranije pružanje stručne podrške djetetu, odnosno njegovoj
obitelji. U svrhu ostvarivanja navedenih ciljeva ostvaruje se suradnja sa stručnjacima koji bi
mogli pomoći u što ranijoj detekciji ove djece, poput oftalmologa i neonatologa. Osim
neposrednog rada s djetetom, odnosno cjelokupnom obitelji, jedna od aktivnosti programa je i
edukacija stručnjaka. To se u prvom redu odnosi na odgajatelje u procesu uključivanja djeteta s
oštećenjem vida u dječji vrtić te učitelja prilikom uključivanja djeteta u školu. Treba reći kako
stručna podrška u ovom procesu ima značajnu ulogu, ako želimo kvalitetno uključivanje
djeteta u vrtić, odnosno školu. Važan segment u ovom programu je specifična priprema za
školu djeteta s oštećenjem vida. Oštećenje vida bitno utječe na razvoj djeteta, time i na način
učenja i usvajanja novih sadržaja kod djeteta. Stoga je nužno adekvatno pripremiti dijete s
oštećenjem vida za uključivanje u školu, što je bio i krajnji cilj ovog programa rane intervencije.
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU POSTERPOSTERPOSTERPOSTERIIII
69
Ana Vlahović Osnovna škola Lapad, Dubrovnik Rana intervencija u obitelji djeteta s Downovim sindromom
Osnovni cilj ovog rada je koncipiranje i provođenje ranog razvojnog integracijskog
programa u obitelji djeteta s Downovim sindromom usmjerenog prevenciji zaostajanja u
senzomotoričkom razvoju.
Sazrijevanje omogućuje razvoj kretanja, govora, igranja i ostalih aktivnosti djeteta, ali
da bi se to ostvarilo, nužno je i učenje i uvježbavanje tih aktivnosti odnosno facilitacija
perceptivnog, kognitivnog i socijalno-emocionalnog razvoja.
U ovom radu istaknuta je važnost rane intervencije, posebice na području bazalnih
senzomotoričkih stimulacija, stimulacija osjetila dodira, kinestetičkih osjetila te stimulacije u
području motorike što je izuzetno bitno za djecu s Down sindromom, pomoću pripremljene i
poticajne okoline.
Program se provodio s obitelji djeteta s Down sindromom u obiteljskom domu, od početka
svibnja 2007. do kraja siječnja 2008. godine.
Program se provodio korištenjem različitih metoda rada poput masaže prema
Fröhlichu, ispravnog postupanja s djetetom - baby handling, senzorne integracije, oralno–
motoričke stimulacije, elemenata funkcionalnog učenja, neurorazvojnog tretmana (NDT) –
Bobath koncepta Montessori pedagogije, te motoričke stimulacije, vizualne stimulacije,
auditivne stimulacije, taktilne stimulacije i poticanja razvoja govora kod djece s Down
sindromom. Iznimno važan dio programa bila je podrška i savjetovanje obitelji uključene u
program.
Evaluacija se provodila Münchenskom funkcionalnom razvojnom dijagnostikom za
prvu, a kasnije i drugu godinu života, kroz sedam područja psihomotoričkog razvoja (dob
puzanja, dob sjedenja, dob hodanja, dob hvatanja, dob percepcije, dob govora i socijalna dob).
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU POSTERPOSTERPOSTERPOSTERIIII
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU POSTERPOSTERPOSTERPOSTERIIII
70
KAZALO AUTORA
Barbir, Joško 20 Lisak, Natalija 43, 54
Berglez, Mirela 29 Lukić, Anita 51
Bilić-Prcić, Marija 63 Ljubešić, Marta 7, 24, 33, 46
Blažević, Suzana 31 Mahulja-Stamenković, Vesna 12
Blaži, Draženka 32, Maričić Najev, Zorana 56
Bulić, Dajana 47 Matić, Mirela 29
Cepanec, Maja 15, 33 Matijević, Valentina 57
Curać, Tereza 35 Mihanović, Vesna 54
Čavužić Čajko, Jasminka 36 Milković, Marina 60
Čukelj, Ines 37 Modrušan Mozetič, Zlata 9
Dimić, Zdenka 57 Morris, Kathy 18
Dukić, Lea 60 Ninković Budimlija, Helena 25
Fajdetić, Andrea 38, 64 Opačak, Ivana 50
Ferić Šlehan, Martina 16 Opačak, Tatjana 52
Filipović-Papić, Brigita 21 Osmančević Katkić, Lejla 42, 52
Frey Škrinjar, Jasmina 40 Pandža, Irina 60
Fulgosi Masnjak, Rea 42 Pejić, Ivanka 26
Gmajnić, Iva 33 Peter, Branimir 10
Harper, Anna 17 Pinjatela, Renata 47
Horvat, Dejana 66 Pokos, Iva 58
Horvatić, Sanja 43 Popović, Ana 27
Hršak, Ksenija 45 Pravdić, Andreja 59
Hrupački, Petra 36 Pribanić, Ljubica 60
Ivšac Pavliša, Jasmina 46 Prpić, Igor 10, 12, 20
Jemeršić, Ružica 43 Pucko, Silvija 61
Joković Oreb, Ines 47 Rade, Renata 62
Kola, Ana 22 Rajn, Jasna 51, 63, 64
Košiček, Tena 45, 49 Rotim, Ivana 51
Kovač-Gornji, Natalija 32, 50 Stević, Tamara 65
Krajina, Robert 12 Stojković, Sandra 20
Kralj, Diana 51 Stošić, Jasmina 40
Krampač-Grljušić, Aleksandra 52, 54 Šimleša, Sanja 46
Kranželić, Valentina 16 Štefanec Herak, Maja 66
Krušelj, Magdalena 45 Šupe, Tanja 68
Kranjčević, Kristina 53 Trifunović-Maček, Zvjezdana 57
Lalić, Spomenka 29 Vlahović, Ana 69
Lang Morović, Maja 42, 57 Vuković, Martina 57
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU KAZALO KAZALO KAZALO KAZALO AUTORAAUTORAAUTORAAUTORA
71
ZAHVALA
Organizaciju Prvog hrvatskog simpozija o ranoj intervenciju u djetinjstvu
potpomogli su
Grad Rijeka
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
Srdačno zahvaljujemo!
PRVI HRVATSKI SIMPOZIJ O RANOJ INTERVENCIJI U DJETINJSTVU ZAHVALAZAHVALAZAHVALAZAHVALA