UVOD U KLASIUVOD U KLASIUVOD U KLASIUVOD U KLASIČNU EKONOMSKU NU EKONOMSKU NU EKONOMSKU NU EKONOMSKU TEORIJUTEORIJUTEORIJUTEORIJU

ADAM SMITH,ADAM SMITH,ADAM SMITH,ADAM SMITH,

1776.1776.1776.1776.

DAVID RICARDO,DAVID RICARDO,DAVID RICARDO,DAVID RICARDO,

1817.1817.1817.1817.

JEAN BAPTISTE SAY,JEAN BAPTISTE SAY,JEAN BAPTISTE SAY,JEAN BAPTISTE SAY,

1814.1814.1814.1814.

Tri najutjecajnije škole koje

koegzistiraju, surađuju, te se ujedno

sukobljavaju i bore za dominaciju na

akademskoj i/ili političkoj sceni jesu:

● Klasična liberalna škola čiji su

predstavnici: Adam Smith, David

Ricardo, Jean Baptiste Say i dr.)

● Neoklasična (neoliberalna) škola –

nastaje poslije pojave marginalizma

● Keynesijanska škola

KLASIKLASIKLASIKLASIČNA LIBERALNA NA LIBERALNA NA LIBERALNA NA LIBERALNA ŠŠŠŠKOLAKOLAKOLAKOLA

Razvila se u Engleskoj i Francuskoj u 18. stoljeću

kao kritika merkantilizma, a njeni prethodnici bili

su William Petty i Richard Cantilon.

Model ekonomije koji su formirali predstavnici

klasične liberalne škole (A. Smith, D. Ricardo, J.B.

Say i dr.) sadrži pristupe, pretpostavke, teze,

koncepcije i politike koji izviru iz metodološkog

individualizma, empirizma i ekonomskog

liberalizma.

Njihova vrsta znanja poznata je pod nazivom -

klasiklasiklasiklasiččččna politina politina politina političčččka ekonomijaka ekonomijaka ekonomijaka ekonomija.

KlasiKlasiKlasiKlasičnu liberalnu nu liberalnu nu liberalnu nu liberalnu šššškolu karakterizira:kolu karakterizira:kolu karakterizira:kolu karakterizira:

•zalaganje za privatno vlasništvo i privatno poduzetništvo i

odbacivanje državnog vlasništva i državnog poduzetništva

•preferiranje slobodnog tržišta, kao oblika regulacije i

kritika državne regulacije

•zalaganje za ravnotežni državni proračun

•teza o razdvojenosti robnog i novčanog sektora ekonomije

iz koje proizlazi

•teza o neutralnoj ulozi novca u odnosima između

monetarnog i robnog sektora

Glavne koncepcije i teorije klasiGlavne koncepcije i teorije klasiGlavne koncepcije i teorije klasiGlavne koncepcije i teorije klasične ne ne ne šššškole su:kole su:kole su:kole su:

• dvije teorije vrijednosti i cijena – teorija radne vrijednosti i teorija troškova proizvodnje, a prema Smithu razlikujemo upotrebnu i prometnu vrijednost. Upotrebna vrijednost je korisnost stvari za zadovoljenje potreba, dok je prometna vrijednostkupovna moć neke stvari u odnosu na druge stvari

• Kvantitativna teorija novca koja kaže kako je opća razina cijena funkcija ukupne mase novca u optjecaju.

• Koncepcija faktora proizvodnje• Teorije raspodjele nacionalnog dohodka na nadnicu

(nagrade za rad), profit (za kapital) i rentu (za zemlju)• Teorije ekonomskog rasta• Koncepcija homo oeconomicusa (ekonomskog

čovjeka)• Koncepcija tržišne regulacije ekonomije itd.

PREDSTAVNICI KLASIPREDSTAVNICI KLASIPREDSTAVNICI KLASIPREDSTAVNICI KLASIČNE NE NE NE LIBERALNE LIBERALNE LIBERALNE LIBERALNE ŠŠŠŠKOLEKOLEKOLEKOLE

Ekonomski teoretičari iz klasične školepromatrali su ekonomiju sa stajališta čovjeka

kao individue, njegove osobne slobode i

njegovog interesa u ekonomskim procesima.

Slijedeći svoj osobni ekonomski interes

čovjek – prema A. Smithu – istodobno

i nesvjesno ostvaruje i opći društveni interes.

ADAM SMITHADAM SMITHADAM SMITHADAM SMITH

Iznio je sustav ekonomske teorije, te dao kritiku merkantilizma i fiziokrata. Predstavnik je ekonomskog liberalizma.Zagovara konkurenciju kao načelo ukapitalističkim društvima koja trebajamčiti optimalan industrijski učinak. Uzostalo, zagovara i štedljivost kako kodosobnog trošenja tako i kod državnog.Često citirani pojam Smithove„nevidljive ruke“ proizlazi iz slijedećegstava:

„Svaki pojedinac nastoji uložiti svoj kapital

tako da postigne najveću sigurnost i dobitak

za sebe. U svemu tome je vođen nevidljivom

rukom da poboljša nešto što i nije bila

njegova namjera. Vođen svojim vlastitim

interesom on često unaprjeđuje društvo

efikasnije nego u slučaju da je to stvarno

htio učiniti“.

Adam Smith još zagovara i laissez faire, te je dao još i zakon ponude i potražnje, te zakon apsolutnih prednosti.

Doktrina Doktrina Doktrina Doktrina laissezlaissezlaissezlaissez fairefairefairefaire:::: je čisti teoretskisustav u kome se država ne bi trebalauplitati u gospodarske djelatnosti. U doslovnomprijevodu znači „ostavite nas na miru, neka

sve teče svojim tijekom i neka svatko čini što

hoće“. To je doktrina ranog industrijskog

kapitalizma 19. st.

Zakon apsolutnih prednosti kaZakon apsolutnih prednosti kaZakon apsolutnih prednosti kaZakon apsolutnih prednosti kaže:e:e:e:

„zemlja/kućanstvo treba proizvoditi i

prodavati dobra, u slučaju ako ih proizvodi

jeftinije tj . uz niže troškove proizvodnje, a

tim zarađenim novcem kupovati dobra koja

druge zemlje/kućanstva proizvode jeftinije“.

Smithu je promaklo da međunarodna razmjena funkcionira i onda kada

jedna zemlja ima apsolutne prednosti u proizvodnji oba proizvoda.

DAVIDDAVIDDAVIDDAVID RICARDORICARDORICARDORICARDO

Polazio je od akumulacije kao izvoraprivrednog razvoja, a profit je taj koji pokrećerazvoj, pa je veliku pozornost posvetio raspodjelidruštvenog proizvoda na profit, zemljišnu rentu inajamninu. Također je ukazivao na važnosttehničkog progresa, ističući da se bogatstvo nekezemlje, među ostalim povećava i poboljšanjima upoljodjelstvu kojima se mogu proizvodimnogostruko uvećati bez ikakvih povećanjarazmjerne količine rada.

Teorija komparativnih prednosti kaTeorija komparativnih prednosti kaTeorija komparativnih prednosti kaTeorija komparativnih prednosti kaže:e:e:e:

„Zemlja se treba specijalizirati u proizvodnji

i izvozu onih dobara kod kojih ostvaruje

relativno niže troškove proizvodnje, a uvoziti

dobra kod kojih ostvaruje relativno više

troškove proizvodnje“

JEAN BAPTISTE SAYJEAN BAPTISTE SAYJEAN BAPTISTE SAYJEAN BAPTISTE SAY

Predstavnik je klasične škole u Europi. Ekonomija je (po Say-u) znanost o zakonima

koji vladaju bogatstvom, kako se stvara,

raspodjeljuje i troši. Znanost se ne treba nimiješati u politiku, niti je savjetovati što daradi.

Kapitalističkom poduzetniku pridaje veliku važnost, što kasnije prihvaćaju svi građanski teoretičari. Uvodi u političku ekonomiju, potrošnju i Zakon tržišta kojim je Say dao najvažniji doprinos

SAYSAYSAYSAY----ovovovov ZAKON TRZAKON TRZAKON TRZAKON TRŽIIIIŠŠŠŠTA:TA:TA:TA:

Tvrdi da „ponuda stvara svoju vlastitu potražnju“. Ta teorija koju je 1803. god.predložio francuski ekonomist J.B. Say tvrdi, da je prekomjerna proizvodnjanemoguća po svojoj prirodi. On se oslanja na stajalište da ne postoji bitna razlika između monetarne ekonomije i ekonomije trampe – da radnici mogu kupiti što god tvornice mogu proizvesti. Pojedini ljudi prema klasičarima, naraznim tržištima pojavljuju se jednom kao prodavači jedne vrste robe, a drugiput kao kupci druge vrste robe. Tako se robe razmjenjuju za robu, a ljudi injihov novac kojim plaćaju robe su posrednici koji olakšavaju razmjenu.Vlasnici faktora proizvodnje dobivaju dohotke iz kojih se formira potražnja zarobama. Ako je ponuda veća od potražnje, cijene padaju i obrnuto, tj. ako jepotražnja veća od ponude cijene rastu, tako da pojava viška neprodane robe, udužem razdoblju, nije moguća. Mnogi su se najistaknutiji ekonomisti, međunjima D. Ricardo, J. Stuart Mill i A. Marshall, slagali s klasičnimmakroekonomskim stajalištem da je prekomjerna proizvodnja nemoguća.

Ako se zbog nestašice novca smanji agregatna potražnja, krivulja AD pomiče

se ulijevo u AD´. Pri originalnoj cijeni P, ukupno se trošenje smanji do točke B

i nakon toga može postojati vrlo kratko razdoblje opadanja proizvodnje. No, s

padom opće razine cijena s P na P´ razina cijena se smanjuje, ukupna proizvodnja

vraća se na potencijalnu proizvodnju, a puna se zaposlenost ponovno uspostavlja

u točki C.

Prema klasičnom stajalištu promjene agregatne potražnje utječu na razinu cijena, ali nemaju trajan utjecaj na proizvodnju i zaposlenost. Fleksibilnost nadnica – cijenaosigurava da realna razina potrošnje bude dovoljna da održipunu zaposlenost, tj. da svede nezaposlenost u okvire prirodnestope nezaposlenosti. Međutim, klasičari ne isključuju postojanje nezaposlenosti u društvu. Frikcionalna bi nezaposlenost (radi traženja novog posla, zbog novog priljevau radni kontingent ili pomanjkanja informacija o mogućnostizaposlenja) postojala kao i dobrovoljna nezaposlenost, ali dokfrikcionalna postupno nestaje tijekom vremena, dobrovoljnanezaposlenost klasičare nije niti zanimala.

KLASIKLASIKLASIKLASIČNA LIBERALNA NA LIBERALNA NA LIBERALNA NA LIBERALNA ŠŠŠŠKOLA U HRVATSKOJKOLA U HRVATSKOJKOLA U HRVATSKOJKOLA U HRVATSKOJ

Prema sadašnjem historijskom znanju, prvi sljedbenik i popularizator idejaAdama Smitha, odnosno prvi predstavnik klasične liberalne škole kod Hrvata,bio je karlovački trgovac Josip Šipuš. 20 god. poslije objavljivanja Smithovadjela Bogatstvo naroda, Šipuš je na narodnom hrvatskom jeziku, objavio(1796.) knjigu Temelji žitne trgovine. U njoj Šipuš napušta merkantilističkuteoriju i politiku i zalaže se za slobodnu trgovinu žitom, koristeći Smithoveideje iz Bogatstva naroda. Šipuševo djelo predstavlja prvi pokušaj pisanjaekonomske literature na narodnom hrvatskom jeziku. Za povijestekonomske misli i uspon klasične liberalne škole u Hrvatskoj, posebno jeznačajan doktor Ivan Nepomuk Henfer koji je po ugledu na Smitha utemeljiopolitičku ekonomiju kao posebnu znanstvenu disciplinu u sustavupolitičke i ekonomske misli u Hrvatskoj. Napisao je (na latinskom jeziku) i1831. godine objavio prvi udžbenik iz političke ekonomije u Hrvatskoj, pa sedanas smatra utemeljiteljem tog predmeta na pravnom fakultetu u Zagrebu.

EKONOMSKI LIBERALIZAMEKONOMSKI LIBERALIZAMEKONOMSKI LIBERALIZAMEKONOMSKI LIBERALIZAM

Nastao je kao idejna opozicija merkantilističkom

državnom intervencijom u vrijeme uspona trgovačkog

kapitalizma (16.-18. st.). Ekonomski liberalizam, kao

filozofska osnova klasične i neoklasične škole, dominirao je na

akademskoj sceni od sredine 18. st. do kraja 20-ih god. 20. st.

Slijedeći liberalnu ekonomsku doktrinu, mnoge europske

zemlje i SAD ostvarile su ubrzan ekonomski razvoj, ali uz

velike socijalne sukobe.

ULOGA DRULOGA DRULOGA DRULOGA DRŽAVE U KLASIAVE U KLASIAVE U KLASIAVE U KLASIČNOM NOM NOM NOM MODELU EKONOMIJEMODELU EKONOMIJEMODELU EKONOMIJEMODELU EKONOMIJE

Država u klasičnom modelu ekonomije ima minimalnu

ulogu. Njene ekonomske zadaće su:

• čuvati privatno vlasništvo

• donositi zakone i osiguravati izvršavanje ugovora

• braniti zemlju od vanjskih neprijatelja

• opskrbljivati privredu i društvo potrebnom količinom novca u optjecaju

U klasičnom modelu privrede, gdje ekonomisti pretpostavljaju postojanje pune zaposlenosti, krivulja agregatne ponude roba je vertikalni pravac koji je okomit na apscisu.

Ako pretpostavimo da povećanjemagregatne potražnje, zbog višihcijena rastu troškovi u dugom rokureagira se cijenama, a ne većimoutputom koji je jednakpotencijalnom.

POSLJEDICE ZA EKONOMSKU POSLJEDICE ZA EKONOMSKU POSLJEDICE ZA EKONOMSKU POSLJEDICE ZA EKONOMSKU POLITIKUPOLITIKUPOLITIKUPOLITIKU

Prema klasičnom stajalištu, ekonomija ima samo kratka iprolazna odstupanja od pune zaposlenosti i potpune iskorištenostikapaciteta. Nema dugih ni održivih recesija ili kriza. Kvalificiraniradnici mogu brzo naći posao po vladajućoj tržišnoj nadnici.Makroekonomske politike agregatne potražnje ne mogu utjecati

na razinu nezaposlenosti i realnu proizvodnju.

Prema klasičnom pristupu, u usporedbi s fiskalnom politikom, monetarna politika ima jači i predvidljiviji učinak na agregatnu potražnju. Od tud je glavna ekonomska obveza države stabilizirati količinu novca i tako stabilizirati agregatnu potražnju. Na većini drugih područja najbolja politika je laissez faire.

ZAKLJUZAKLJUZAKLJUZAKLJUČAKAKAKAK

U srcu je klasičnog stajališta vjerovanje da su cijene i nadnice fleksibilne i da fleksibilnost nadnica i cijena osiguravasamokorigirajući mehanizam koji brzo uspostavlja punu zaposlenost iuvijek održava potencijalnu proizvodnju. Ovaj se pristup vrlooživljava u člancima današnje nove klasične škole. Novi klasičniekonomisti temelje svoja stajališta na suvremenim ekonomskimdostignućima, koja dopuštaju nesavršenu obaviještenost, postojanjetehnoloških šokova i frikcije zbog premještanja sredstava izmeđuindustrija. Iako odjenuti u suvremenu odjeću, njihovi su zaključci zaekonomsku politiku tijesno povezani s klasičnima ekonomistimaiz ranijih vremena.

The End