klasa brodostrojar

ČASNIK STROJA ODGOVORAN ZA STRAŽU U STROJARNICI SA

STROJEM PORIVNE SNAGE OD 750 KW ILI JAČIM

(PITANJA I ODGOVORI)

SADRŽAJ:

POMORSKI PROPISI – USMENI ......................................................................................................................................... 2

DRŽANJE STRAŽE – USMENI .......................................................................................................................................... 33

ODRŽAVANJE I POPRAVCI – USMENI ......................................................................................................................... 45

POMOĆNA POSTROJENJA – USMENI........................................................................................................................... 56

TOPLINSKI POGONSKI STROJEVI – USMENI ........................................................................................................... 83

STABILNOST BRODA – USMENI ................................................................................................................................ 116

ELEKTRIKA I AUTOMATIKA – USMENI .................................................................................................................. 127

Rijeka, Rujan 2011

by: Olja Koljesnikov

2

POMORSKI PROPISI – USMENI

1

1. Društva za klasifikaciju brodova i njihova uloga

Klasifikacijska društva (zavodi) su nastala iz potrebe da sudionici u brodarskom poslovanju: brodovlasnik, vozar, osiguravatelj,

krcatelj i drugi učesnici, mogu pribaviti pouzdane podatke o vrsnodi pojedinog broda. Glavna društva za klasifikaciju broda:

Lloyd’s Register Of Shipping

Bureau Veritas

Det Norske Veritas

Registro Italiano Navale

Germanischer Lloyd

American Bureau Of Shipping

Nippon Kaiji Kyokai

Ruski Registar

Hrvatski registar brodova

Uloga klasifikacijskih zavoda je da propisuju uvjete koje brod mora zadovoljavati u pogledu očuvanja ljudskih života, zaštite

okoliša i imovine, tereta, te opdenito sigurnog korištenja broda za predviđenu namjenu.

Klasifikacijski zavod je ovlaštena organizacija, javnog povjerenja i međunarodne priznatosti, koja ima ulogu da nadzire

gradnju i održavanje broda, te dodjeljuje svjedodžbe o klasi (Certficate of Class). Svoju djelatnost temelji na pravilima za

klasifikaciju pomorskih brodova, koja obuhvačaju međunarodno usvojene standarde u svezi o čvrstoči trupa broda i

vodonepropusnosti. Osim toga pravilima se propisuju sigurnost i pouzdanost stroja, kormilarskog uređaja, te ostalih

pomočnih uređaja i sustava ugrađenih na brodu (navigacija, oprema, protupožarna sredstva itd.)

2. Dnevnik stroja

Dnevnik stroja mora se voditi na brodovima s više od 50 BT i na brodovima s pogonskim strojnim uređajem od najmanje 110 kW snage na osovini, bez obzira na tonažu. Sadrži temeljne podatke kao brodski dnevnik. U njega se unose podaci o brodskim pogonskom kompleksu, te stanje kompleksa i podatke o njegovom radu, o utrošku pogonskog materijala te drugi podaci.

Dnevnik stroja vodi časnik na straži, redovito nadzire i ovjerava upravitelj stroja, a najmanje jednom mjesečno i zapovjednik broda. Od vanjskih osoba nadzire se isto kao i brodski dnevnik (lučka kapetanija i diplomatsko-konzularni predstavnik).

Za brodove na motorni pogon mora sadržavati:

opis glavnog motora i pomodnih motora

opis pomodnih postrojenja, pumpa, kormilarskog uređaja

opis pomodnih kotlova i posuda pod tlakom

podatke o sadržaju i rasporedu tankova za gorivo, balast i pitku vodu

opis akumulatora

U dnevnik se unose podaci:

o radu glavnih motora za vrijeme svake straže

o radu kompresora

rednom broju putovanja uz naziv luke iz koje je brod isplovio i odredišne luke, te datum putovanja


3

podaci o vrsti, primanju i zalihama pogonskog i potrošnog materijala te utrošku tog materijala s naznakom utroška goriva za dan i sat

o brzini i putu broda

brzini i jačini stroja s naznakom slipa (slip ili skliz je prividni odnos izmjerene brzine broda i teorijske brzine dobivene iz uspona i okretaja vijka)

o dolasku, stajanju i odlasku broda iz luke te vremenu manevriranja

o stanju tankova, vode za pide, vode za kotlove i pogonskog goriva svakih 8 sati

Tijekom plovidbe se unose svi podaci relevantni za rad pogonskog kompleksa, osobito oni koji mogu imati vedu važnost u ostvarivanju prava bilo koje stranke u plovidbenom pothvatu.

Za boravka broda u luci unose se samo podaci o radu onih strojeva koji su u pogonu i o utrošku pogonskog i potrošnog materijala. Dok je brod u raspremi, ne vodi se dnevnik stroja..

3. Stručna zvanja u pomorstvu

Nautički kadar

Zapovjednik broda i prvi časnik palube na brodu od 3000 BT ili vedem

Časnik plovidbene straže na brodu od 500 BT ili vedem

Zapovjednik broda do 500 BT u maloj obalnoj plovidbi

Časnik palube odgovoran za plovidbenu stražu na brodu do 500 BT u maloj obalnoj plovidbi

Član posade koji čini dio plovidbene straže

Zapovjednik broda do 200 BT u nacionalnoj plovidbi

Strojarski kadar

Upravitelj stroja i drugi časnik stroja na brodu sa strojem porivne snage od 3000 kW

Časnik stroja odgovoran za stražu u strojarnici sa strojem porivne snage od 750 kW ili jačim

Član posade koji čini dio plovidbene straže u strojarnici

Časnik stroja odgovoran za stražu u strojarnici sa strojem porivne snage do 1000 kW u nacionalnoj plovidbi

2

1. Pregledi strojeva i uređaja

Svaki pomorski brod ima klasu nekog od klasifikacionih zavoda u svijetu. Na osnovu toga se klasifikacijom propisuju uvjeti koje brod mora zadovoljiti obzirom na očuvanje ljudskih života, zaštite okoliša i imovine na moru, te opdenito sigurno korištenje broda za predviđenu namjenu.

Brod koji ima klasu nekog klasifikacijskog zavoda, pod njegovim je nadzorom za čitavog vremena trajanja klase. Po pravilima klasifikacijskog zavoda točno su određeni vremenski periodi pregleda svih strojeva i uređaja brodskog strojnog postrojenja. Bez obzira na spomenuto svaki stroj ima predviđeni termin vremenskog pregleda (broj radnih sati) utvrđenog od proizvođača stroja ili uređaja.

Pregledi se dakle, s obzirom na gore navedeno, od strane brodovlasnika usklađuju i vrše u dogovoru s upraviteljem stroja. Ti pregledi se nastoje uskladiti s redovitim održavanjem strojeva i s obveznim klasifikacijskim pregledima.

U vezi klase broda, pregledi obuhvadaju:

glavne i pomodne strojeve

kotlove

osnovne uređaje

sisaljke


4

cjevovode

električne strojeve i uređaje

kormilarski uređaj

osovina propelera s ležajevima

statvena cijev

Osnovni pregled strojnog postrojenja obavlja se svake 5 godine,i to počevši od godine gradnje ili upisa broda u registar. Bez obzira na to da li pregled otpočne prije datuma isteka klase, on ne smije trajati dulje od 12 mjeseci, osim ukoliko za to ne postoji posebno odobrenje.

Svi brodovi koje zavod klasificira upisani su u računalo, kako bi se u svakom trenutku mogli dobiti podaci o sadržaju i vremenu pregleda.

Zavod pravovremeno upozorava brodare o predstoječim pregledima.

Klasifikacijski zavod se može složiti sa zahtjevom brodovlasnika da se potpuni pregled postrojenja obavlja s nizom postupnih pregleda. Dijelovi postrojenja sukcesivno se rastavljaju i pregledavaju kada to prilike dopuste, a časnici stroja vode brigu da od pregleda do pregleda ne protekne više od 5 godina. Drugim riječima, svake se godine temeljito pregleda jedna petina postrojenja.

2. Proces gorenja i sredstva za gašenje požara

Veoma često od male vatre nastaju veliki požari. Gorenje je brzo spajanje (oksidacija) kisika s drugim gorivim elementima, osobito s ugljikom. Vatra je prema tome kemijska reakcija, pradena plamenom, kojim se oslobađa velika količina topline. Što je temperatura predmeta koji gori viša, to je veda brzina oksidacije. U hladnom predmetu molekule relativno miruju te se samo one s površine mogu spojiti s atomima kisika iz zraka. Ako se povisi temperatura predmeta, gibanje je molekula prema površini sve vede i proces njihova spajanja s kisikom sve brži. Ovo osobito vrijedi za tekudine, čije se čestice kredu slobodnije. Pri povišenju temperature za 10 °C, stupanj oksidacije odnosno gorenja se udvostručuje.

Sredstva za gašenje požara na pomorskim brodovima su:

Morska voda

Za gašenje požara morskom vodom svaki brod ima posebnu protupožarnu instalaciju, koja se sastoji od glavnog cjevovoda, koji se proteže od pramca do krme broda s obje strane, i od ogranaka s potrebnim sisaljkama i priključcima. Na svaki priključak postavlja se cijev s mlaznicom na kraju. Protupožarne sisaljke obično rade s tlakom od 6 bara, tako da iz lazni tlak vode na mlaznicama iznosi 3,5 do 4 bara. Veoma je važno djelovanje mlaznice, koja treba vodu na izlazu pretvarati u sitne kapljice, u vodenu maglu, koja svojim hlađenjem lokalizira požar i spriječava njegovo širenje. Iskustvo je pokazalo, da se požar uspješno gasi vodenom maglom bolje nego mlazom vode. Vodena magla (prašina) izolira dodir zraka (kisika) s požarom i time se požar uspješno lokalizira i gasi. Međutim jaki mlazevi vode brzo otječu od žarišta požara. Gašenje požara vodenom maglom ima i tu prednost, što zahtijeva manje količine vode. Vede količine vode uništavaju i one dijelove brodske opreme i namještaja, koji požar i ne bi zahvatio. Vede količine vode, ako se njome gasi požar u gornjim prostorima nadgrađa broda, mogu smanjiti stabilitet i dovesti u pitanje i prevrtanje broda.

Ugljični dioksid

Ugljični dioksid ( CO2) upotrebljava se uspješno za gašenje požara tekudih goriva i elektroinstalacija, zato se uveliko upotrebljava kao centralno sredstvo za gašenje u strojarnici broda.

Ugljični dioksid u tekudem stanju smještena u čelične boce pod tlakom od 100 bara i više, aktiviranjem uređaja se pod atmosferskim tlakom pretvara u ugljični dioksid u obliku “snijega” s vrlo niskom temperaturom od – 78 o C. Od nje se hladi gorudi predmet i oko njega se stvara pokrivač, koji spriječava pristup zraka (kisika).

Nedostaci su ovog načina što je stvoreni plin ugljični dioksid otrovan, i što se pri večoj količini ovog plina stvara gusta magla od kondezirane vodene pare, koja smanjuje vidljivost.

Prednost je što se ugljični dioksid može upotrijebiti za gašenje električnih uređaja i instalacija, koji se ne smiju i ne mogu gasiti morskom vodom a niti pjenom.

U prostor u koji se pušta ugljični dioksid ne smije biti ljudi jer bi isti smrtno stradali (ugušili bi se).


5

Pjena

Pjena, koja pliva na površini zapaljene tekudine, stvara pokrivač, koji odvaja vatru od kisika u zraku. Pjena se sastoji od sitnih mjehurida ugljične kiseline u plinovitom stanju čija je specifična težina 0,1 do 0,2. Mjehuridi imaju oblog od tekudine,koji ima dovoljan površinski napon zbog krutih supstancija u sebi sadržanih (životinjski papci, rogovi, aluminijski prah itd.). Razlikujemo dvije vrsti pjene: laku i tešku pjenu.

Laka pjena se upotrebljava za gašenje požara u zatvorenim prostorima.

Teška pjena se upotrebljava za požare na otvorenim prostorima.

Prah

Prah. Suhi kemijski prah koristi se opdenito za gašenje manjih požara na brodovima koji prevoze ukapljene plinove, za lokalnu zaštitu područja na palubi tankova tekudeg tereta, cjevovoda tekudeg tereta na palubi, priključak za ukrcaj i iskrcaj tekudeg tereta.

Vodena para

Vodena para upotrebljava se uglavnom za gašenje požara u skladištima, kotlovskim prostorima i strojarnicama, na brodovima s parnim pogonom.

Vodena para gasi požar tako, što ona smanjuje koncentraciju kisika u prostoru gdje je izbio požar; puštanje vodene pare u prostor u trajanju od 1 do 4 sata, smanjuje se koncentracija kisika na 8 – 10%. Za uspješno gašenje vodenom parom potrebno je oko 1 do 1,5 kilograma ekspandirane vodene pare 1 metru kubičnom prostora; to povedava tlak, zbog čega prostor mora imati odušnik. U prostor u koji se pušta para ne smije biti ljudi, jer bi oni smrtno stradali.

3. Pružanje prve pomodi

Medicinsko znanje zapovjednika broda i II časnika palube (kojem je između ostalog dužnost i briga za zdravlje posade) svodi se na poznavanje važnijih bolesti, primjenu osnovnih lijekova i ublažavanje bolova, dok oboljeli ili povrijeđeni član posade ne stigne do bolnice ili liječnika.

Uz spomenuto na brodu se u radu događaju razne vrsti povreda, kod kojih prva pomod mora biti pružena smjesta, u vremenskom roku od nekoliko minuta. To znači da je mora pružiti onaj, koji se u blizini zatekao, ne čekajudi ni II časnika ni zapovjednika.

Posljednih godina sve vedu pomod pomorcima na brodovima pruža Radio medicinska služba (RMS) koja je osnovana u mnogim državama. Brod se putem radio veza može obratiti posebnim obalnim radio postajama, u kojima stalno dežuraju liječnici. Na osnovu znakova bolesti ili vrste povrede, liječnik tada propisuje postupak ili lijekove za bolesnog ili povrijeđenog.

Kada sve prije spomenuto uzmemo u obzir, dolazimo do zaključka:

Kod težih povreda ili oboljenja, pomorca treba što prije dopremiti do bolnice ili liječnika, pa njima povjeriti brigu o daljnjem liječenju. Zbog takvih slučajeva brod de redovito skrenuti sa svog puta i usmjeriti se u susret luci, bržem brodu ili helikopteru, koji de preuzeti povrijeđenog ili bolesnoga.

Veoma je važno da su svi ljudi na brodu osposobljeni za uzajamno pružanje prve pomodi u slučaju najčešdih povreda kojima su pomorci izloženi.

3

1. Svjedodžbe klasifikacijskih zavoda

Svjedodžbe klasifikacijskih zavoda služe kao jamstvo da brod udovoljava međunarodnim propisima i standardima o izgradnji, kvaliteti i namjeni. Nazivi osnovnih svjedodžbi su slijededi:

PASSENGER – Svjedodžba o sigurnosti putničkog broda

SEC – Svjedodžba o sigurnosti opreme teretnog broda

RADIO – Svjedodžba o sigurnosti radio opreme teretnog broda

SAFCON – Svjedodžba o sigurnosti konstrukcije teretnog broda

IGC/GC – Međunarodna svjedodžba o sposobnosti za prijevoz ukapljenog plina / Svjedodžba o sposobnosti za prijevoz ukapljenog plina


6

IBC/BCH – Međunarodna svjedodžba o sposobnosti za prijevoz opasnih kemikalija u razlivenom stanju / Svjedodžba o sposobnosti za prijevoz opasnih kemikalija u razlivenom stanju

LOAD LINE – Međunarodna svjedodžba o teretnoj liniji

MARPOL Annex I – Međunarodna svjedodžba o spriječavanju zagađivanja uljem

MARPOL Annex II – Međunarodna svjedodžba o spriječavanju zagađivanja pri prijevozu štetnih razlivenih tekudina,

HSC – Svjedodžba o sigurnosti brzog plovila

2. Pumpe za gašenje požara

Na pomorskim brodovima osnovni je sustav za gašenje požara s morskom vodom. Broj protupožarnih sisaljki, osim protupožarne sisaljke u nuždi, je različit, ovisi o namjeni i veličini broda po bruto tonaži:

teretni brodovi manji od 500 BT moraju imati jednu pumpu

od 500 do 6000 BT dvije pumpe

vedi od 6000 BT dvije sisaljke, uz dodatnu protupožarnu pumpu u nuždi

Na spomenutim brodovima ukupni kapacitet protupožarnih pumpa, osim pumpe u nuždi, ne treba prekoračiti kapacitete od 180 metara kubičnih na sat. Tlak ne smije biti vedi od 2,7 do 3,1 bara kako bi se moglo sigurno rukovati s protupožarnom cijevi.

Pumpe su centrifugalnog tipa, a ona u nuždi ima samostalni pogon neovisan o izvoru energije brodske električne centrale i samousisna je s posebnim usisom.

Glavna protupožarna pumpa, ne smije biti pogonjena od porivnih strojeva za pogon broda, ona mora imati svoj, neovisni pogon, uobičajeno elektromotor. Ta pumpa je smještena u strojarnici broda, ima na usisnoj i tlačnoj strani zaporni ventil, usis joj mora biti priključen na dva usisa morske vode.

Jedna od pumpa u strojnom pogonu: pumpa opde službe, balastna ili kaljužna, to jest ona kojoj su radne karakteristike najbliže protupožarnoj pumpi (uobičajeno je to pumpa opde službe) mora biti priključena na protupožarni cijevovod.

Protupožarna pumpa u nuždi, mora imati neovisni pogon od izvora energije brodske električne centrale. To može biti samostalni dizel motor ili elektromotor koji dobiva električnu energiju od generatora u nuždi ili slično.

Ova pumpa se mora smjestiti izvan strojarnice i ona ima svoj zaseban usis mora a tlačni cjevovod joj je priključen na glavni protupožarni cijevovod broda. Njen kapacitet ne smije biti manji od 40% glavne protupožarne sisaljke a niti manji od 25 metara kubičnih sat.

Ako je ova sisaljka postavljena iznad lake vodene linije, mora biti samousisna. Ove sisaljke se uobičajeno smještaju u zasebnu prostoriju po krmi broda ili po pramcu. Kapacitet ove sisaljke mora udovoljiti radu najmanje dviju mlaznica s najvedim promjerom otvora predviđenih na brodu. Sisaljka se mora djelotvorno isprobati svaki tjedan dana i to se obvezno upisuje u Dnevik stroja.

3. Zaštita od zagađenja, nacionalni propisi

Očuvati čisto more, prirodnu ravnotežu biljnog i životinjskog svijeta u njemu, zadržati jeftine i stalne izvore zdrave hrane, te ne ugroziti egzistenciju čitavih naroda koji žive uz more i od mora, sveta je zadada svakog razboritog pomorca.

Temeljno međunarodni pravno-tehnički izvor propisa i pravila o spriječavanju zagađivanja mora i obala s brodova je konvencija MARPOL 73/78.

Ovaj obimni dokument nastao je na osnovi Međunarodne konvencije o spriječavanju zagađenja mora s brodova 1973. godine, izmjenjen i nadopunjen Protokolom 1978. godine, i pored spomenutog sadrži dva teksta i šest dodataka (Anexa).

Republika Hrvatska je prihvatila konvenciju MARPOL 73/78, te na osnovi iste ustanovila svoje nacionalne zakone o zaštiti mora i okoliša od zagađivanja s brodova.

Pomorskim zakonikom određeno je da inspekcijski nadzor nad pomorskim dobrom obavlja Ministarstvo pomorstva, prometa i veza. Nautički inspektor sigurnosti plovidbe nadležan je za poslove zaštite mora i okoliša od onečišdenja s brodova.

Također svaka Županija koja granidi s morem ima Plan intervencija za slučaj iznenadnog onečišdenja mora i okoliša s pomorskih brodova. U tu svrhu Županija određuje koncesionara za direktnu intervenciju saniranja nastalog zagađivanja.


7

Koncesionar je poduzede koje ima obučeno ljudstvo i sredstva za spriječavanje i saniranje eventualno nastalog zagađenja mora i obalnog područja kopna.

4

1. Pristup u prostorije za zapaljivim materijalima

Na pomorskim brodovima postoji posebna prostorija za držanje lako zapaljivih materijala (boje, lakovi, razređivadi, benzin i slično).

Spremište zapaljivih materijala mora biti posebna prostorija koja odgovara po uređenju i konstrukciji propisima klasifikacije broda.

Prostorija i ulaz u prostoriju mora se nalaziti na otvorenoj palubi. Vrata prostorije moraju se otvarati prema vani, moraju imati bravu i na njima se mora nalaziti vidljiv natpis “OPASNOST OD POŽARA”, “ZABRANJENO PUŠENJE”.

Prostorija ne smije graničiti s nastambama, upravljačkim stanicama i prostorijama strojeva, i mora imati zasebnu mehaničku usisnu ventilaciju.

Električna rasvjeta u prostoriji mora biti indirektna ili posebne izvedbe tj. mora udovoljiti posebnim zahtjevima, tako da eventualno proizvedena električna iskra ili plamen njome prouzrokovan ne može dodi u dodir s mogudim zapaljivim plinovima kojih uvijek u određenoj količini ima u prostoriji. Sklopka, prekidač električne rasvjete mora biti postavljen izvan prostorije.

Prije pristupa, ulaska u prostoriju, ista se mora proventilirati i sigurno se uvjeriti da nema prisustva otrovnih plinova u prostoriji. Ako se kod ulaska upotrebljava dodatna rasvjeta, to može biti samo baterijska svjetiljka (6, 12 ili 24 V) nepropusne izvedbe ili električna plinotijesna “S” svjetiljka. Obuda (cipele) mogu imati samo kožni ili gumeni đon, a odjeda ne smije biti zamašdena, izvan prostorije se moraju odložiti sva osobna sredstva koja nepažnjom mogu proizvesti iskru ( šibice, upaljač i slično).

U samoj prostoriji uz vrata mora biti postavljen protupožarni priručni aparat, termometar mora biti na vidljivom mjestu da je uočljivo očitanje temperature u prostoriji. U prostoriju se ne smiju odlagati ostale materije kao što su krpa, kučina i slično.

Nastojati se što krade zadržavati u prostoriji, i nikada sam vršiti poslove, uvijek još netko mora biti u blizini izvan prostorije.

2. Zaštitna sredstva, oprema i njihov smještaj

Na svakom brodu u središnjoj protupožarnoj stanici, u kormilarnici i na drugim vidljivim mjestima, u hodnicima i predvorjima mora biti izvješen Opdi plan propožarne zaštite, koji za svaku palubu broda jasno pokazuje slijedede:

razmještaj upravljačkih stanica,

raspored vatrootpornih i vatrozadržavajučih konstrukcija,

prostorije zaštidene sustavom za otkrivanje požara,

prostorije zaštidene ugrađenim sustavom gašenja požara i mjesta na kojima se nalaze naprave za upravljanje tim sustavima, kao i raspored protupožarnih ventila,

sredstva za pristup u razne odjeljke, na palubi itd. s označenim izlazima u nuždi, hodnicima i vratima,

sustav ventilacije i sredstva upravljanja ventilatorima, s označenim položajima zaklopki i pripadnim brojevima ventilatora koji poslužuju pojedinu zonu,

razmještaj protupožarne opreme, pričuvnih dijelova i alata,

mjesta gdje se nalaze upute za održavanje i rukovanje svim brodskim sustavima i opremom za otkrivanje, gašenje i spriječavanje širenja požara (Plan protupožarne zaštite).

Plan protupožarne zaštite

Nalazi se u metalnom tuljku nepropusne izvedbe, obojen crvenom bojom, u neposrednoj blizini mjesta pristupa na brod (u blizini brodskog siza, skale). Ako se ovo mjesto ne nalazi na opisanom položaju, moraju se postaviti znakovi koji de pokazivati put do njega.


8

Protupožarna oprema

Ovisno o veličini i namjeni broda, vrsti i opremi prostorija, postoje i različiti zahtijevi za osigurane potrebne količine prenosive protupožarne opreme, koje se nalaze popisane u tablicama Pravila klasifikacijskih zavoda.

Sva protupožarna oprema na brodu mora biti tako raspoređena i u takvom stanju da je lako pristupačna i spremna za upotrebu u svakom trenutku. U protupožarnu opremu spadaju niže nabrojena sredstva:

protupožarna crijeva,

protupožarne mlaznice za mlaz i rasprašivanje,

ručne mlaznice za pjenu,

prenosni generatori stvaranja pjene,

produžne cijevi,

prenosni slog za stvaranje pjene,

prenosne naprave (aparati) za gašenje požara pjenom, prahom i ugljičnim dioksidom,

metalni sanduci s pjeskom i lopatom,

pokrivači za ugušivanje plamena (azbestno platno debljine 3,5 mm, armirano žicom, dimenzija 1,5 x 2,0 m),

komplet pribora za borbu protiv požara (vatrogasna sjekirica, vatrogasna poluga),

komplet alata za borbu protiv požara (prenosiva motorna pila, električna bušilica, električni ventilatori, prenosna motorna protupožarna sisaljka),

međunarodna priključnica za spoj s kopnom,

komplet opreme za vatrogasca.

Svaki pomorski brod mora imati dva kompleta opreme za vatrogasca.

3. MAROPL prilog i, IV, V, VI

Međunarodna konvencija o spriječavanju zagađivanja s brodova 1973, uz preinaku putem Protokola iz 1978. godine, se od tada zove MARPOL 73/78.

Sama konvencija, sadrži uglavnom opde propise i upustva, dok su propisi koji reguliraju spriječavanje i kontrolu zagađivanja generiranih na brodovima, sadržani u šest priloga konvencije, svaki od njih proširen amandmanima, koji se stalno donose.

Prilog I:

Propisi za spriječavanje onečišdenja uzrokovanih izljevom ulja.

Prilog II:

Propisi za kontrolu onečišdenja izljevom otrovnih tekudih tvari koje se prevoze u rasutom stanju u tankovima.

Prilog III:

Propisi za spriječavanje onečišdenja uzrokovanih putem opasnih tvari koje se prevoze upakirane u ambalažu.

Prilog IV:

Propisi o spriječavanju onečišdenja putem izljeva otpadnih voda s brodova.

Prilog V:

Propisi za spriječavanje onečišdenja mora putem smeda s brodova.

Prilog VI:

Propisi za spriječavanje zagađivanja zraka ispušnim plinovima iz brodova.


9

5

1. SOLAS konvencija, prilozi

Prva Međunarodna konferencija za zaštitu ljudskih života na moru održana je u Londonu 1913. godine u povodu katastrofe putničkog parobroda “TITANIK”, tada je donijeta prva Konvencija o zaštiti ljudskog života na moru SOLAS (tzv. Titanik – Konvencija), a prihvadena je 1914. godine.

Ova Konvencija primjenjuje se na brodove koji su ovlašteni da plove pod zastavama država čije su vlade ugovornice (potpisale Konvenciju).

Pravila Konvencije primjenjuju se samo na brodove koji obavljaju međunarodna putovanja i imaju 500 BT i više.

Ova konvencija se primjenjuje od 1. srpnja 1986. Za brodove građene prije 1. srpnja 1986. potrebno je pročitati prethodne tekstove Konvencije i Protokol iz 1978.,te Izmjene i dopune 1981.

SOLAS Konvencija ima 12 poglavlja i to su:

1. Poglavlje, opdi zahtjevi

2. 1 Poglavlje, konstrukcija brodova, Pregrađivanje, Stabilitet, Strojni uređaji

2 Poglavlje, Protupožarna zaštita, Otkrivanje i gašenje požara

3. Poglavlje, Sredstva i uređaji za spasavanje

4. Poglavlje, Radiotelegrafija i Radiofonija

5. Poglavlje, Sigurnost plovidbe

6. Poglavlje, Način prijevoza žita

7. Poglavlje, Prijevoz opasnih tereta

8. Poglavlje, Nuklearni brodovi

9. Poglavlje, Sigurnost na brodu

10. Poglavlje, propisi za brze brodice

11. Poglavlje, specijalne mjere za poboljšavanje sigurnosti na brodu

12. Poglavlje, dodatne mjere sigurnosti za brodove za prijevoz rasutog tereta

2. Propisi u svezi kormilarenja

Brodski uređaji za kormilarenje trebaju udovoljavati zahtjevimakoji se odnose na upravljanje brodom. Pod izrazom upravljanje brodom podrazumijeva se slijedede:

stabilnost smjera plovidbe, odnosno sposobnost da se željeni smjer dobro održava,

sposobnost okretanja, osnovno svojstvo kormila da sluša, a brod da napravi što manji krug okretanja,

osjetljivost uređaja, sposobnost uređaja da brod iz jednog smjera plovidbe dovede u drugi, često suprotan.

Način pokretanja kormila može biti: mehanički, električni, hidraulični i elektrohidraulični.

Upravljanje glavnim kormilarskim uređajem sa zapovjedničkog mosta i iz alternativnih upravljačkih stanica može biti: mehaničko, električno i hidraulično.

Prednost se daje načinu hidrauličnog upravljanja, jer ne ovisi o električnoj energiji brodske centrale.

Prostor u kojem je smješten kormilarski uređaj smatra se alternativno upravljačko mjesto.

Svaki brod, ako se ne zahtjeva drukčije, treba imati glavni i pomodni kormilarski uređaj, koji odgovaraju pravilima klasifikacijskih zavoda.

Glavni kormilarski uređaj

čine mehanizmi, pogonski strojevi kormilarskog uređaja, pomodna oprema i uređaji za prijenos zakretnog momenta na struk kormila (rudo kormila ili kvadrant) radi njegova pokretanja u svrhu upravljanja brodom.


10

Pomoćni kormilarski uređaji

su uređaji koji u slučaju prestanka rada glavnog kormilarskog uređaja služe za pokretanje kormila u svrhu upravljanja brodom. Svaki kormilarski brodski uređaj treba udovoljiti slijededim zahtjevima:

Glavni električni ili elektrohidraulični pogon kormilarskog uređaja koji se sastoji od jednog ili više agregata, mora biti napajan preko dva odvojena elektrovoda, koji su prikljudeni neposredno na glavnu električnu razvodnu ploču i to preko odvojenih kabelskih trasa.

U slučaju neispravnosti električnog ili elektrohidrauličnog agregata koji se nalazi u pogonu, mora se drugi agregat uključiti u pogon automatski, ili ručno s upravljačkog pulta na zapovjedničkom mostu.

Prijelaz automatskog na ručno upravljanje mora biti moguč jednim pokretom u vremenu ne duljem od 3 sekunde pri bilo kojem položaju kormila.

Na zapovjedničkom mostu i na mjestu upravljanja porivnim brodskim strojem mora se nalaziti svjetlosna i zvučna signalizacija za:

nestanak napona, prekid faze i preopteredenje u strujnom krugu napajanja svakog pogonskog stroja,

nestanak napona u strujnim krugovima napajanja,

najniža dopuštena razina ulja u nadolijevnim tankovima hidrauličkog sustava,

stanje elektromotora pogonskog agregata (u pogonu, izvan pogona).

Kutni položaj kormila mora biti pokazan na zapovjedničkom mostu, ako se glavni kormilarski uređaj pogoni strojem. Očitavanje kuta kormila mora biti neovisno o sustavu upravljanja kormilarskim uređajem. Pokazivanje kuta, tj. kut kormila mora biti uočljiv u prostoriji kormilarskog uređaja.

Ako glavni kormilarski uređaj obuhvada dva ili više jednakih pogonskih strojeva, pomodni kormilarski uređaj nije potreban uz slijededi uvjet. Glavni kormilarski uređaj je građen (izveden) tako da se kvar na njegovom cijevovodu ili na jednom od pogonskih strojeva može izolirati tako da se upravljanje može i dalje održati ili ponovno postidi u vrlo kratkom vremenu, s drugim kormilarskim uređajem.

Sredstva za vezu između zapovjedničkog mosta i prostorije kormilarskog uređaja ne smiju ovisiti o izvoru električne energije brodske električne centrale ili akumulatorske baterije, one moraju biti bezbaterijske, induktorske.

Pomodni ručni (mehanički) kormilarski uređaj mora biti samokočan, ili mora imati uređaj za zadržavanje kojim je mogude pouzdano upravljati s mjesta upravljanja.

Uputa za rad s pomodnim kormilarskim uređajem ili sustavom s blok shemom, koja prikazuje postupak upravljanja kormilarskog stroja i sustava pokretanja kormilarskog uređaja, mora biti vidljivo i trajno izložena u kormilarnici i u prostoriji stroja kormila.

3. Pomorska inspekcija, vrste i nadležnost

U skladu s Pomorskim zakonikom i Zakonom o lučkim kapatanijama postoje inspekcije sigurnosti pomorske plovidbe koje djeluju u sastavu lučkih kapatanija: Pula, Rijeka, Senj, Zadar, Šibenik, Split, Ploče i Dubrovnik.

U sastavu pomorske inspekcije sigurnosti plovidbe djeluju slijedede inspekcije:

nautička

brodostrojarska

radio

hidrograđevinska

Inspekcijski nadzor sigurnosti plovidbe obuhvada nadzor nad primjenom propisa iz područja sigurnosti plovidbe Republike Hrvatske, u prvom redu Pomorskog zakonika i podzakonskih akata donesenih temeljem njega, te nadzor nad primjenom međunarodnih konvencija kojima je pristupila Republika Hrvatska.

Nadzor se obavlja sukladno postupcima propisanim Pravilnikom o obavljanju inspekcijskog nadzora, te odredbama Pariškog memoranduma o suglasnostima o nadzoru luka.

Inspektori sigurnosti pomorske plovidbe obavljaju preglede brodova u lukama te kontrolu brodova na moru i u plovidbi.

Hidrograđevinski inspektor je usmjeren na nadzor nad pomorskim dobrom i koncesijskim sustavom na pomorskom dobru.


11

Inspekcije se odnose na:

opremu za spašavanje

protupožarnu opremu

navigacijska sredstva

brodske isprave

svjedodžbe i knjige

radijske uređaje

strojni pogon

uvježbanost posade po rasporedu: protupožarne uzbune, zagađenja, spasavanja, napuštanja broda itd.

Inspekcijske službe izdaju rješenja kao što su:

rješenje zabrane isplovljenja,

rješenje o otklanjanju nedostataka,

rješenje zabrane korištenja.

Inspektori su ovlašteni da zbog povrede propisa podnose zahtjeve za pokretanje prekršajnog postupka komisijama za prekršaje u lučkim kapetanijama, prijave za gospodarski prijestup, prijave radi krivičnog djela i ostalih.

6

1. Sredstva za spašavanje i njihova upotreba – isto kao 7.1.

2. MAROPL – SOPEP plan i uporaba

SOPEP je kratica iz MARPOL 73/78 konvencije a znači “ Shipboard Oil Polution Emergency Plan”.

Svaki tanker za ulje bruto tonaže 150 i više i svaki brod koji nije tanker za ulje bruto tonaže 400 i više mora imati na brodu SOPEP odobren od klasifikacijskog zavoda čiju klasu brod ima.

Plan treba sadržavati slijedede:

Postupak izrade izvještaja zapovjednika ili osoba koje su zadužene na brodu za slučaj opasnosti zagađivanja uljem

Popis ovlaštenih organizacija ili osoba kojima se treba obratiti u slučaju opasnosti zagađivanja uljem

Detaljan opis postupka koji moraju, odmah poduzeti osobe na brodu da bi smanjili ili kontrolirali ispuštanje ulja nakon udesa

Postupak za koordiniranje s nacionalnim i lokalnim vlastima u borbi protiv zagađivanja

3. Zaštita električnih uređaja

Svaki strujni krug koji odlazi s razdjelnika mora biti zaštiden od kratkog spoja i preopteredenja zaštitnim napravama ugrađenim na njegovu početku.

Generatori predviđeni za paralelni rad moraju biti zaštideni od: preopteredenja (110 do 150% nazivne struje, 2 minuta), kratkog spoja, povratne struje odnosno snage, preniskog napona.

Elektromotori trebaju imati slijededu zaštitu (iznad 0,5 kW): kratkog spoja, preopteredenja (105 do 125% nazivne struje).

Transformatori: kratki spoj, preopteredenje.

Akumulatorske baterije: kratki spoj.

Zaštitu električnih uređaja dijelimo na mehaničku, naponsku (električnu) i zaštitu od groma, koja se na pomorskim brodovima izvodi prema pravilima klasifikacijskih zavoda.


12

Mehanička zaštita dijelova električne opreme

Ovisno o mjestu ugradnje, dijelovi električne opreme trebaju biti izvedeni uz odgovarajudi stupanj mehaničke zaštite u svrhu zaštite od klimamehaničkih utjecaja, kao i zaštite ljudi od udara električne struje, a koju izvađa proizvađač opreme po propisima i nadzorom klasifikacijskog zavoda. Sva oprema i uređaji za ugradnju na brodu mora imati atest odgovarajudeg klasifikacijskog zavoda.

Zaštita od električnog napona

Svi metalni dijelovi električne opreme, kao što su kučišta, ručke, zasloni i slično, koji u normalnom pogonu ne provode struju, ali greškom mogu dodi pod napon, moraju imati priključak za zaštitu uzemljenja oznaden odgovarajudim simbolom. Ovisno o namjeni opreme, priključak treba biti osiguran s unutarnje strane ili vanjske strane kučišta.

Metalni opleti za zaštitu od elektromagnetske interferencije, kao i vanjski metalni omotači kabela za zaštitu od mehaničkog oštedenja, moraju biti uzemljeni.

Sekundarni namotaji svih strujnih i naponskih transformatora moraju biti uzemljeni.

Nadgrađa od aluminijskih slitina pričvršdena na čelični trup broda, ali izolirana od njega, moraju biti uzemljena s najmanje dva posebna voda za uzemljenje presjeka ne manjeg od 16 milimetara kvadratnih, koji ne izazivaju elektrolitsku koroziju na mjestu njihova spoja s nadgrađem i trupom.

Vijci s kojima se ostvaruje spoj vodiča za uzemljenje trup broda, moraju biti od mesinga ili nekog drugog materijala otpornog na hrđu.

Ugrađenu električnu opremu treba uzemljiti s vanjskim vodidem za uzemljenje ili posebnom žilom za uzemljenje u napojnom kabelu u kojem slučaju priključak treba biti izveden unutar kučišta opreme koja se uzemljuje.

Uzemljenje prenosne opreme treba izvesti uzemljenim kontaktom u utičnici i žilom za uzemljenje u prenosivom napojnom kabelu.

Posebni vodidi ili žile za uzemljenje ne smiju imati mogučnost iskljudenja sklopnim aparatom.

7

1. Osobna i kolektivna zaštita na brodu

U osobnu i kolektivnu zaštitu, za sve brodove, spadaju slijededa sredstva i oprema:

Sredstva veze

Radiouređaji na sredstvima za spasavanje, to su priručni VHF primoodašiljači i radar transponder.

Unutarnja sredstva veze na brodu i sustavi uzbune spada radio ili telefonska veza na zbornim mjestima za prikupljanje i ukrcaj posade a sustav uzbune mora biti rasprostranjen po čitavom brodu i upotpunjen razglasnim uređajima. Sredstva za signalizaciju, u koju spadaju pirotehnička signalna sredstva, radio i svjetlosna signalna sredstva.

Osobna sredstva za spašavanje

Koluti za spasavanje:

raspoređeni da budu lako dostupni na obje strane broda,

postavljeni da se mogu brzo izbaciti,

najmanje jedan kolut sa svake strane broda mora imati plutajudi konop za spasavanje duljine 27,5 m,

najmanje polovina od ukupnog broja koluta mora imati samoupaljiva svijetla a najmanje dva od svih koluta samoaktivirajude dimne signale,

na svakom kolutu za spasavanje mora biti označeno velikim slovima, latinicom, ime i luka pripadnosti broda kojem kolut pripada.

Prsluci za spasavanje:

mora se osigurati dovoljan broj prsluka za posadu u službi kao i za primjenu na udaljenim stanicama plovila za preživljavanje


13

svaki prsluk u džepidu mora imati plastičnu zviždaljku i samoupaljivo svjetlo, te obilježen fluoroscentnim trakama

Hidro-termno zaštitno odijelo odgovarajude veličine:

predvidjeti za svaku osobu određenu za posadu brodice za prikupljanje

svi brodovi koji plove u području Antarktika moraju imati za posadu hidro-termno zaštitna odijela.

Kolektivna sredstva za spašavanje

čamci za spašavanje i splavi za spašavanje prema konvenciji SOLAS.

Čamci za spasavanje moraju biti odobrenog tipa od strane klasifikacijskih zavoda. Svaki čamac za spasavanje treba udovoljavati osnovnim uvjetima sigurnosti, a to su: čvrsta gradnja, sposobnost da se sam od sebe ispravi ako dođe do njegova prevrtanja, dobar stabilitet i plovnost. Sa svake strane broda treba biti jedan ili više čamaca za spasavanje, ukupnog kapaciteta dovoljnog za smještaj svih osoba na brodu.

Splavi za spasavanje, pneumatske splavi po konvenciji SOLAS, odobrenog tipa od strane klasifikacijskih zavoda. Splavi moraju biti postavljene na svakoj strani broda, ukupnog kapaciteta dovoljnog za smještaj svih osoba na brodu.

I čamci za spasavanje i pneumatske splavi za spasavanje trebaju imati propisanu opremu i to:

oprema za održavanje

signalna oprema

navigacijska oprema

hrana, voda i pripadajuda oprema

2. Pomorski zakonik Republike Hrvatske

Pomorski zakonik Republike Hrvatske, kako onaj prvi iz 1994. godine, tako i njegova nova verzija iz 2004., uređuje pravni poredak uz hrvatske obale Jadrana, ali i pravne odnose brodova pod našom zastavom izvan prostora nad kojima Hrvatska ima suverenost, suverena prava i jurisdikciju, te cjelokupnu materiju pomorsku prava. U radu se isključivo obrađuju pitanja međunarodnog prava mora, usporedbom pravila Zakonika o međunarodnopravnim režimima uz naše obale s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora (1982.). Pri tome se posebna pažnja posveduje režimu vanjskog pojasa, koji Hrvatska iz nepoznatih razloga nije proglasila, kao i režimu isključivog gospodarskog pojasa. Taj pojas Hrvatska nije uspostavila s punim njegovima sadržajem, što izaziva kritike hrvatske javnosti kao i odgađanje primjene toga novog režima s obzirom na države članice Europske unije. Međutim, i na takav “okrnjeni” gospodarski pojas neopravdano prosvjeduju dvije nama susjedne zemlje, članice Europske unije. Njihovo se uzrujavanje intenzivira zbog činjenice da je Hrvatske odlučila od 1. siječnja 2008. pravila o tome pojasu početi primjenjivati i na države članice Europske unije.

3. Klasifikacijske isprave

Nakon završenog nadzora nad gradnjom, osnovnog ili obnovnog pregleda klasifikacijski zavod izdaje niže nabrojene klasifikacijske isprave:

Svjedodžba o sigurnosti konstrukcije teretnog broda.

Međunarodna svjedodžba o teretnoj liniji.

Svjedodžba o sigurnosti opreme teretnog broda.

Svjedodžba o sigurnosti radioopreme teretnog broda.

Međunarodna svjedodžba o spriječavanju zagađivanja uljem i Svjedodžba o spriječavanju zagađivanja uljem.

Međunarodna svjedodžba o spriječavanju zagađivanja pri prijevozu štetnih razlivenih tekudina.

Međunarodna svjedodžba o sposobnosti za prijevoz opasnih kemikalija u razlivenom stanju i Svjedodžba o sposobnosti za prijevoz opasnih kemikalija u razlivenom stanju.

Međunarodna svjedodžba o sposobnosti za prijevoz ukapljenih plinova.

Svjedodžba o sposobnosti za prijevoz opasnog tereta.


14

Svjedodžba o sigurnosti putničkog broda.

Svjedodžba o sposobnosti broda za plovidbu.

Svjedodžba o zaštiti pri radu i smještaju posade i drugih osoba zaposlenih na brodu.

Potvrda o ispitivanju dizalice odnosno naprave koja služi za radove na brodu.

Potvrda o ispitivanju i temeljitom pregledu dizala.

Svjedodžba o sigurnosti plutajudeg objekta.

Registar teretnog uređaja i skidljive opreme.

8

1. STCW konvencija

Međunarodna konvencija o standardima za izobrazbu, izdavanje svjedodžbi i držanju straže pomoraca 1978. (International Convention on Standards of Training, Certification and Watchkeeping for Seafares 1978.).

Međunarodna pomorska organizacija IMO ustanovila je STCW konvenciju 1978. godine a na Konferenciji Članica Konvencije STCW i između ostaloga usvojila Pravilnik o obrazovanju pomoraca, izdavanju svjedodžba i držanju straže pomoraca. Ova knjiga-pravilnik podijeljena je u dva dijela:

1. Obvezni standardi glede odredaba dodataka Konvencije STCW, ima osam poglavlja.

2. Preporučene smjernice glede odredaba Konvencije STCW i njezinih dodataka, ima također osam poglavlja.

Ova Konvencija uvođenje podrobnih obveznih standarda sposobnosti i drugih obveznih odredaba, potrebnih kako bi se osiguralo da svi pomorci budu primjereno obučeni (obrazovani), da posjeduju odgovarajude iskustvo, vještinu i sposobnost za obavljanje svojih dužnosti na način koji pruža sigurnost za živote i imovinu na moru te za zaštitu morskog okoliša. Također, da se dosegnu najvedi dostupni standardi sigurnosti života i imovine na moru i u luci, te zaštita mora i okoliša.

2. Propisi u svezi ulaska u zatvorene prostore

Zatvoreni prostori na pomorskim brodovima se smatraju tankovi goriva, ulja, balasta, suhi tankovi (cooferdam), skladišta i slični prostori.

U svrhu zaštite ljudskog života od oboljenja i stradanja, postoje propisi o ulascima u te prostore bilo radi pregleda, čišdenja ili izvođenja nekih radova.

Ne smije se ulaziti u bilo koji zatvoreni prostor dok odgovorna osoba (zapovjednik, upravitelj stroja, odgovorni časnik) to ne dozvoli i to samo nakon niže navedenih i sprovedenih mjera sigurnosti.

Atmosfera u bilo kojem zatvorenom prostoru mora omogučiti ljudski život. U prostoru se može pojaviti manjkavost kisika ili atmosfera u prostoru može sadržavati otrovne ili pak eksplozivne plinove.

Odgovorna osoba, mora osigurati siguran po život ulazak u zatvoreni prostor na slijededi način:

Prostor mora biti dobro i izdašno ventiliran na prirodni ili umjetni način ventilacije.

Ako se posjeduju odgovarajudi instrumenti ( a trebali bi se posjedovati), provjerom atmosfere u zatvorenom prostoru na različitim nivoima, mora se utvrditi da li nedostaje kisika ili postoje opasna isparavanja.

Ako postoji sumnja da je ventilacija nedovoljna, obvezna provjera prije ulaska u prostor, sve osobe koje ulaze u prostor moraju imati na sebi aparat za disanje.

Kada se zna da je atmosfera u zatvorenom prostoru nesigurna, treba ulaziti samo u nuždi ili hitnom slučaju. Prije ulaska mora se izvršiti sigurnosna provjera i obvezna upotreba aparata za disanje.

Važno je da svi koji ulaze u zatvoreni prostor nose na sebi odgovarajudu zaštitnu odjedu i da upotrebljavaju zaštitnu opremu za tu svrhu propisanu, a koju brod mora posjedovati (nepromočiva odjeda i protuklizna obuda, aparat za disanje, signalni konopac, baterijska lampa 6, 12, 24 V ili električna plinotijesna svjetiljka “S” izvedbe, zaštitni šljem). Kod ovoga je veoma važan pojas i konop, bez obzira da li je prostor plitak ili dubok, jer konop služi i za pradenje i utvrđivanje momentalnog položaja čovjeka koji se nalazi u prostoru.


15

Poseban i odgovarajudi oprez treba imati ondje gdje postoji opasnost od dodira ili isparavanja kemikalija.

3. Gubitak klase broda

Pomorski brod gubi stečenu klasu u slijedečim slučajevima:

Nakon isteka roka valjanosti klasifikacijske svjedodžbe

Ako brod, njegovi strojevi, uređaji, oprema ili sredstva nisu podvrgnuta periodičnim pregledima u predviđenom roku, uzevši u obzir odgađanje godišnjih pregleda koji su predviđeni Pravilima klasifikacijskog zavoda.

Poslije nasukavanja broda ili havarije, ako se brod u luci u koju uplovi nakon havarije ili nasukanja, ne podvrgne pregledu

Nakon izvršenih konstrukcijskih preinaka trupa, nadgrađa, strojeva i uređaja ili izmjene opreme na koju se odnose zahtjevi Pravila klasifikacijskih zavoda, ako te preinake nisu bile predhodno odobrene od Zavoda

Ako se ne izvrše preporučeni popravci ili ne otklone nedostaci utvrđeni od eksperta Zavoda prilikom prethodnih pregleda

Ako brodovlasnik otkaže klasu broda

9

1. Propisi u vezi buke i vibracije

Klasifikacijski zavodi imaju pravila koja se primjenjuju na pomorskim brodovima u svezi zaštite posade u odnosu na buku i vibracije, koje nastaju uslijed rada pogonskih strojeva i štetno djeluju na zdravlje ljudi.

Nakon završetka gradnje broda, eksperti klasifikacijskih zavoda vrše mjerenja prisutne buke i vibracija na brodu prema pravilima zavoda čiju klasu brod posjeduje.

Buka

Mjeri se decibelima (dB), i mjeri se u plovidbi broda na gazu teretne vodne linije ili broda u balastu, pri stanju mora i vjetra ne jačem od 3

o Beaufora, a mjeri se preciznim integrirajučim zvukomjerom.

Granične vrijednosti buke u:

strojarnica sa stalnom stražom, 90 dB

strojarnica sa povremenom stražom, 110 dB

središnje mjesto upravljanja, 75 dB

radionice, 85 dB

kabine, 60 dB

blagovaonice, 65 dB

dnevni boravak, 65 dB

Smanjenje jačine buke izvodi se kvalitetnom izolacijom stijenki podova i stropova brodskih prostorija i prostora.

Vibracije

Sile proizvedene okretanjem propelera, a isto tako neuravnotežene sile glavnih i pomodnih brodskih strojeva, mogu izazvati periodske deformacije brodske konstrukcije koje se nazivaju vibracijama brodskog trupa.

Umjerene vibracije trupa mogu biti neprijatne posadi i putnicima, dok vrlo jake vibracije postaju, s jedne strane, za čovjeka fiziološki nepodnošljive, a s druge strane, mogu prouzročiti lokalne lomove u brodskoj konstrukciji ili opremi.

Vibracije se ispituju posebnim uređajima, koji se ugrađuju na više mjesta po brodu, u toku pokusne plovidbe broda, a mjere se frekvencijom.

Vibracije brodskog trupa mogu biti:

vertikalne


16

horizontalne

torzijske

Još uvijek ne postoji jedinstveni kriterij za gornju granicu dopuštenih vibracija broda. Ipak za orjentaciju se može uzeti da akceleracija vibracija ne smije predi 1500 mm/s

2 na teretnim brodovima i 1000 mm/s

2 na putničkim brodovima.

2. Propisi u vezi krcanja bunkera

Opdenito preuzimanje i krcanje goriva u praksi neposrednu odgovornost preuzima upravitelj stroja. Ukoliko brodar nema razrađene posebne upute i postupke o preuzimanju pogonskog goriva, upravitelj stroja se pridržava niže navedenih naputaka.

Prije preuzimanja goriva, upravitelj stroja mora provjeriti da li se podaci iz dokumentacije isporučioca podudaraju s onima iz narudžbe, posebno količina i specifikacija goriva.

Dužnost upravitelja stroja je da utvrdi stanje tankova prije i poslije krcanja goriva od onog od kojeg preuzima gorivo, a također i stanje tankova na brodu. Ovo se vrši sondiranjem u prisutnosti osobe koja predstavlja isporučioca goriva. Ovo je veoma važan čin, da ne bi kasnije došlo do spora oko utvrđivanja primljene količine goriva.

Uzimaju se uzorci goriva koji se šalju na kopno u zavode za analizu kvalitete. Uzima se 4 bočica sa uzorkom:

MARPOL uzorak

za analizu goriva

za isporučitelja

za brod

Postupci prilikom preuzimanja goriva.

Da se udovolji strogim propisima o zaštiti okoliša, a time zaštite financijski interesi brodara, postoje obrasci brodara koje treba u potpunosti slijediti. Ti obrasci su Izjava o pregledu (Declaration of Inspaction) i Provjera poslova prije krcanja (Check List for Pre-Bunkering Operations), koji se odnose na upravitelja stroja.

Preporuke:

Krcanje počima nakon što su obavljene pripremne radnje za preuzimanje goriva. Upravitelj stroja i isporučitelj odrede svog časnika (odgovornu osobu) koji nadzire ukrcaj goriva. Ova dvojica moraju uspostaviti jasan sustav sporazumijevanja, što podrazumijeva poznavanje jezika na kojem de komunicirati i korištenje dogovorenih znakova.

Krcanje goriva mora početi najmanjim kapacitetom dobave kako bi se utvrdilo da su pravi ventili otvoreni, da nema propuštanja na cijevovodu i da nede dodi do izlijevanja goriva.

U tijeku krcanja goriva, povremeno se pregledavaju fleksibilne cijevi da nisu na nekim mjestima prenapuhane i da im spojevi ne propuštaju gorivo.

Prije potpunog punjenja tankova goriva, količinu punjenja treba ponovo smanjiti i o tome treba na vrijeme upozoriti isporučitelja. Kad je god mogude, tankove dvodna ne puniti direktno do vrha ved gorivom iz dubokog tanka (Deep f.o. tank) i to slobodnim padom. Ako se gorivo puni i u preljevni tank (Overflow tank), njega se puni posljednjeg.

Nakon završenog krcanja treba pažljivo ispustiti zaostalo gorivo iz cijevovoda a posebnu pažnju posvetiti fleksibilnim cijevima spojenim s teglenice ili s kraja. Nakon odspajanja cijevi, na dovode postaviti odgovarajude slijepe prirubnice.

Postupak nakon preuzimanja goriva.

Nakon završetka krcanja goriva i nakon što smo se mjerenjem (sondiranjem) uvjerili da ukrcana količina odgovara naručenoj, potpisuje upravitelj stroja i zapovjednik Potvrdu o zaprimanju goriva (Bunker Delivery Receipt). Ova Potvrda, iako sadrži uglavnom iste elemente, u mnogim lukama svijeta često se različito naziva.

3. Knjigao uljima I i II

Knjiga o uljima – I dio

Oil Record Book – I. dio mora voditi svaki tanker od 150 GT i više i svaki brod koji nije tanker od 400 GT i više. U nju se bilježe postupci u prostorijama stroja. Može biti sastavni dio dnevnika stroja ili poseban dokument.


17

U nju se podaci upisuju u ovim slučajevima:

balastiranja ili čišdenja tankova goriva, ili prostora u kojima se nalazi ulje

prilikom izbacivanja balasta ili vode za pranje iz tankova goriva

pri odlaganju kaljuže (taloga)

pri izbacivanju kaljužne vode koja se skupila tijekom boravka u luci

pri redovnom ispumpavanju kaljuža u more.

Vodi ju upravitelj stroja ili časnici stroja tijekom straže, a nadzire zapovjednik broda.

Knjiga o uljima – II dio

U nju se bilježe postupci s teretom i balastom na pomorskim tankerima od 150 t tereta i više. U nju se upisuju podaci o:

krcanju ili iskrcavanju uljnog tereta

prebacivanju uljnog tereta tijekom putovanja iz jednog u drugi tank broda

balastiranju tankova tereta i balastnih tankera

čišdenje tankova tereta i pranje tankova sirovom naftom

izbacivanje balasta, osim iz čistih tankova

izbacivanje vode iz slop tankova (u njih se izbacuje nafta ili voda , ostaci od pranja tankova)

zatvaranje svih nužnih ventila za izolaciju predviđenih čistih balastnih tankova od teretnih tankova i linija za posušivanje nakon izbacivanja vode iz slop tanka i odlaganja kaljuže.

Ovu knjigu vodi osoblje palube, a nadzire zapovjednik.

10

1. Propisi u vezi krcanja opasnog tereta

Propisi u svezi krcanja i prijevoza opasnih tereta baziraju se po Međunarodnom pomorskom kodeksu za opasne tvari, IMDG Kodeks, (International Maritime Dangerous Goods Code).

Primjena ovih propisa odnosi se na sve brodove, uključujudi i one bruto tonaže manje od 500, kada prevoze opasne terete, pakirane ili u krutom rasutom stanju.

Zahtjevi IMDG Kodeksa se primjenjuju se u pogledu:

isprava za prijevoz

označavanja

pakiranja

slaganja

razdvajanja

protupožarne zaštite

U borbi protiv požara moraju se koristiti zaštitna odjeda i naprave za disanje zbog opasnosti od otrovnih para i dima koji se razvijaju u požaru opasnih tvari.

Opasne tvari razvrstavaju se u slijedede klase:

Klasa 1 Eksplozivi

Klasa 2 Plinovi

Klasa 3 Zapaljive tekudine

Klasa 4.1. Zapaljive krute tvari

Klasa 4.2. Samozapaljive tvari

Klasa 4.3. Tvari + H2O daju zapaljivi plin

Klasa 5.1. Oksidirajude tvari


18

Klasa 5.2. Organski peroksidi

Klasa 6.1. Otrovne tvari

Klasa 6.2. Zarazne tvari

Klasa 7 Radioaktivne tvari

Klasa 8 Korozivne tvari

Klasa 9 Ostale opasne tvari

2. Propisi u vezi radova u strojarnici

Svi podaci o pravilnom načinu pogona stroja i njegova održavanja sadržani su u Instrukcijskoj knjizi određenog stroja (Instruction Book), a rezervni dijelovi i specijalni alat za radove održavanja navedeni su u Knjizi rezervnih dijelova i alata (Spare Parts Book and Tools).

Osim toga, korisniku se daje Plan održavanja s preporučenim vremenskim razmacima u kojima se obavljaju svi radovi održavanja strojeva i uređaja.

Ovakav Plan se temelji na opdim iskustvenim podacima proizvođača, koje je stekao sa sličnim izvedbama strojeva, te posebno na dugotrajnom iskustvu prikupljenom pračenjem rada strojeva iste izvedbe.

Na osnovu Instrukcijskih knjiga strojeva i spomenutog Plana, upravitelj stroja, ili češde tehnička služba brodara, donosi odluku o što idealnijim vremenskim razmacima u toku eksploatacije broda u kojima de se obavljati redovito održavanje strojeva i uređaja.

Na konačnu odluku o tome utjedu i uvjeti u kojima stroj radi i načinu eksploatacije broda.

Da bi se strojevi održavali u dobrom radnom stanju valja se o njima brinuti za vrijeme njihova rada, i to neprekidnim pračenjem rada i održavanja.

Sve pogonske karakteristike nalaze se u Protokolima sa njihovog ispitivanja na ispitnom stolu (Test Bed). Brod također posjeduje dokumentaciju i Protokole s pogonskim podacima u radu strojeva sa pokusnih vožnji broda, koji su podaci najmjerodavniji za pračenje rada strojeva tijekom eksploatacije broda.

Izraz rad stroja i njegovo održavanje izražava način njegove eksploatacije. Za dobar rad stroja potrebno je utvrditi jasne postupke u pogonu i dosljedno ih se pridržavati primjenom u praksi. Discipliniranim obavljanjem redovitih poslova izbjegavaju se mogudi propusti i rizici, a stroj se štiti od nepotrebnog nestručnog rukovanja.

Upravitelj stroja mora proučiti upustvo o pogonu i održavanju strojeva i dužan je preko Instrukcijskih knjiga omogučiti svakom časniku stroja da se s istima upozna.

Instrukcijska knjiga stroja sadrži opis, glavne dimenzije i tehničke podatke o stroju, podatke o vrsti goriva i ulja za podmazivanje, obradi rashladne vode i sigurnosne mjere opreza. U knjizi se nalaze upute o rukovanju strojem koje obuhvadaju podatke za upučivanje, posluživanje u tijeku rada s tabličnim prikazima bitnih radnih parametara, o zaustavljanju stroja, prekretanju i stajanju.

Iako glavni stroj predstavlja največi dio pogona, dužna se pozornost također mora posvetiti pomodnim strojevima. Zbog toga se mora također voditi briga o radu strojeva koji stavljaju u rad glavni stroj, snadbjevaju komprimiranim zrakom gorivom, mazivom, rashladnom vodom i tako dalje.

Dobar pomorski strojarski časnik, da bi bio siguran dijagnostičar mora posjedovati slijedede sposobnosti:

prepoznati uzroke smetnji u radu kad ga o tome upozore dojavni uređaji iz upravljačke prostorije (Control Room), podaci iz Dnevnika stroja koji se znatno razlikuju od uobičajenih, i posebno onda ukoliko vidi, čuje, nanjuši ili nasluti znakove neispravnosti

da brzo zna odrediti što treba regulirati ili popraviti.

3. Redoviti pregledi uređaja za sigurnost pogona (tjedni i mjesečni)

Upravitelj stroja dužan je osigurati redovite preglede, provjere, tjedno i mjesečno niže navedenih uređaja za sigurnost strojnog pogona broda. Da su pregledi izvršeni, upravitelj stroja unaša u posebnu Listu provjere (Checking List), koju uz njega treba ovjeriti i zapovjednik broda.

Tjedna provjera

Sva alrmna zvonca i svjetla za upozorenje, dimni alarm, nepropusna vrata, sigurnosna rasvjeta, daljinsko iskapčanje ventilatora strojarnice, daljinsko iskapčanje ventila tankova goriva i ulja.


19

Mjesečna provjera

uređaja za zaustavljanje i uzbuđivanje u slijededim slučajevima:

kvara na sustavu zraka za upučivanje

prekoračenje broja okretaja

niski tlak ulja za podmazivanje

niski tlak rashladne vode

visoka temperatura ulja za podmazivanje

visoka temperatura rashladne vode

visoka temperatura ispušnih plinova u turbopuhalu

niska razina ulja u tanku za podmazivanje (karter)

alarm nivoa kaljuže

alarm izbacivanja stroja kormila iz pogona

alarm kaljužnog separatora (15 ppm)

alarm niskog nivoa vode u kotlu

alarm separatora goriva

alarm separatora ulja za podmazivanje

svako mjesto na alarmnoj ploči provjeriti ispitnim sklopkama

Nadalje upravitelj stroja još je obvezan provjeriti jedamput tjedno ispravnost rada slijededih strojeva i uređaja:

generator u nuždi

protupožarnu sisaljku u nuždi

protupožarnu prenosnu sisaljku

kompresor zraka u nuždi

mehanizam zatvaranja nepropusnih vratiju

11

1. Pregledi i svjedodžbe

Osnovni pregled

Osnovnom pregledu podliježu pomorski brodovi:

prije upisa u Upisnik brodova (odnosi se na brodove kojima nadzor nad izgradnjom ili preinakom nije obavljao klasifikacijski zavod od kojega se traži svjedodžba),

svaki put kad se trajno mijenja namjena broda ili proširuje područje plovidbe, i to prije početka njegova korištenja,

svaki put kada se na brodu obavlja preinaka kojom se mijenjaju konstruktivne osobine i svojstva pogonskih uređaja, i to prije početka njegovog korištenja.

Redovni pregled

Ovaj pregled obavlja se na postojedem brodu u svrhu utvrđivanja da li stanje broda odgovara zahtjevima tehničkih Pravila klasifikacijskog zavoda od kojeg se svjedodžba traži.

Kontrolni pregled

Ovaj pregled obavlja se na postojedem brodu u svrhu provjere da li se brod održava u skladu sa zahtjevima tehničkih Pravila klasifikacijskog zavoda čiju klasu brod ima.


20

Izvanredni pregled

postojedeg broda obavlja se:

nakon pretrpljene havarije ili utvrđenog nedostatka broda, ako, prema nalazu nadležne inspekcije, pretrpljena havarija ili utvrđeni nedostatak broda utjede na sposobnost broda za plovidbu,

kada se obavljaju vedi popravci ili obnova broda izvan zahtjeva koji proizlaze iz osnovnog, redovnog ili kontrolnog pregleda broda,

kad je brod bio u raspremi dulje od jedne godine,

prilikom privremene promjene namjene ili proširenja područja plovidbe broda

u slučaju odgode redovnog i kontrolnog pregleda za rok dulji od jednog mjeseca.

Uz sve prije spomenute preglede postoje još i slijededi pregledi:

Pregled za sigurnost u ime zastave (Statutory Survey). Ovi statutarni pregledi su predviđeni konvencijama. Od veljače 2000. godine statutarni pregledi brodova se usklađuju (harmoniziraju), tj. predviđeni pregledi obavljaju se na isti datum. Tako bi se pregledi za sigurnost konstrukcije, sigurnost radioveze, sigurnost opreme, sigurnost nadvođa, sigurnost opreme za zaštitu okoliša, obavljali jednom godišnje i to istog datuma.

Pregled broda u ime zastave (Flag State Administration).

Pregled lučkih vlasti (Port State Authority).

Inspekcija za klasu (Clasification Survey).

2. Sigurnosne mjere kod radova u zatvorenom prostoru

U svakom zatvorenom prostoru na brodu (tankovi, skladišta itd.) postoji potencijalna opasnost od prisustva plinova koji mogu biti uzročnici povreda, smrti ljudi, požara i eksplozije, ako se prilikom radova u njima ne pridržava propisanih sigurnosnih mjera.

Prije pristupanja izvršenju bilo kakove vrste radova u zatvorenim prostorima, treba se uvjeriti da u njima nema eksplozivnih plinova i para. Provjera tog prostora vrši se napravom nazvanom EKSPLOZIOMETAR. Tu napravu treba imati svaki brod. Provjera se vrši neprekidno svakih 12 sati.

Kada se radi u zatvorenom prostoru u kojem može biti plinova, potrebno je napomenuti slijedede:

Pažljivo upotrebljavajte metalni alat. Vodite računa da ga ne ispustite i nepažljivo odbacite na pod, jer to može izazvati sudbonosnu iskru, što za posljedicu može izazvati požar ili eksploziju

Ne smije se upotrebljavati obuda s metalnim čavlima na poplatu. Obuda s gumenim poplatom osnovna je garancija kad ulazite u tankove radi čišdenja ili obavljanja radova

Kod upotrebe električne opreme ili alata, uređaja za zavarivanje, pile, brusa, lemila, uvjerite se da dovodni električni kabel nije pritješnjen i da ne prelazi preko oštrih bridova ili pregrijanih cijevi. S takvim alatom morate biti posebno pažljivi. Ne upotrebljavajte ga uopde na svoju ruku, tj. bez predhodne suglasnosti pretpostavljenog

Ne ostavljajte nedovršen posao niti za trenutak, ako niste poduzeli osnovne mjere sigurnosti potrebne za vrijeme vašeg otsustva. Otvoreni vod goriva, pare ili vode, nepokriven otvor, električni alat pod naponom ili neučvršdeni dijelovi mogu nekoga koštati zdravlja ili pak života

Sve ostatke materijala, zamašdene krpe ili slično na vrijeme otkloniti iz prostora u kojem se radi

Tankovi goriva u kojima treba vršiti radove, trebaju se prethodno ispravno degazirati

U tijeku radova mora biti osigurana dovoljna prisilna ventilacija zraka

Kod spomenutih radova treba poduzeti sve predostrožnosti od eventualno mogudeg nastanka požara

Vršioci radova moraju biti opremljeni adekvatnom zaštitnom odječom, obučom i ostalim zaštitnim sredstvima (naočale, maske, pregade, rukavice itd.)

Nadzor nad ljudima i radovima neprekidno mora vršiti od upravitelja stroja određeni časnik stroja

3. Knjiga rezervnih dijelova i potrošnog materijala


21

Jedan od važnijih poslova upravitelja stroja je vođenje evidencije o zalihama rezervnih dijelova strojeva i uređaja te potrošnog materijala na brodu i briga o njihovom pravovremenom popunjavanju.

Iz tog razloga na brodu postoji Knjiga rezervnih dijelova i potrošnog materijala, koja je po svrsi identična kod svih brodarskih društava.

U pravilu se nabavke rezervnih dijelova i potrošnog materijala ne vrši neposredno s broda. Postupak nabavke započinje upravitelj stroja sastavljanjem zahtjeva za narudžbu ili sastavljanjem trebovnika. Trebovnik nije isto što i zahtjev za narudžbu, ved samo zahtjev upuden brodarskom društvu za nabavku neophodnih dijelova i materijala (u određenom vremenskom roku) za rad i održavanje strojeva, tj. pogona.

O luci i vremenu isporuke, brodar de naknadno izvjestiti brod, a isporuku dijelova obavit de posredstvom svog agenta.

Upravitelj stroja je dužan provjeriti dijelove i materijal te ga zavesti u Knjigu rezervnih dijelova i potrošnog materijala. Dijelove i materijal koji ne odgovaraju naručenom, upravitelj stroja nede zaprimiti. Nakon toga obaviještava brodara o primljenim dijelovima i materijalu te o neodgovarajudim ako ih je bilo i koje nije zaprimio, naravno s odgovarajudim obrazloženjem.

Jedan primjerak narudžbenice zadržava sebi, a drugi s redovnim strojarskim izvještajem dostavlja tehničkoj službi brodarskog društva.

Danas vedi dio brodarskih društava služi se kompjuterskim programom AMOS-D (Administration of Maintenance, Operation and Spare Data) za pradenje o radovima održavanja i rezervnim dijelovima. Za pomorske strojarske časnike ovakav program omogudava jednoobrazno kodiranje i pradenje svih informacija o radu postrojenja, održavanju, zalihama, nabavkama, troškovima itd. Svi podaci nalaze se na jednom mjestu što omoguduje neposredan pristup i brzi pregled informacija.

Kod klasičnog postupka (Knjiga), tehnički ured brodara posjeduje identičnu Knjigu rezervnih dijelova i potrošnog materijala, kao i brod.

Upravitelj stroja je dužan početkom svake Nove godine ustrojiti novu Knjigu rezervnih dijelova i potrošnog materijala i jednu kopiju dostaviti tehničkom uredu brodara, koja putem kvartalnih izvještaja prati zalihe i utrošak broda.

12

1. Inspekcijski nadzor broda

Inspekcijski nadzor broda u domačim lukama vrše inspektori sigurnosti plovidbe lučkih kapetanija. Oni, po svom nahođenju, odlaze u inspekciju broda.

Nautički inspektor provjerava brodske svjedodžbe, knjige i isprave, moreplovnice i ovlaštenja članova posade, opremu za spasavanje, čamce i splavi za spašavanje, i sve ono što se tide nautičkog dijela broda.

Brodostrojarski inspektor provjerava, protupožarni sustav (crijeva, sisaljke, hidrante, mlaznice, protupožarne stanice), kaljužni sustav, sustav za spriječavanje zagađivanja mora, sustav protupožara za nuždu, sigurnosnu rasvjetu, CO2 protupožarni sustav, alarmne sustave u strojarnici, brzozatvarajude, ventile tankova goriva, čistodu kaljuže itd.

Radio inspektor provjerava radio-vezu, radiostanicu.

Ova inspekcija na kraju pregleda sačinjava zapisnik o pregledu, kojeg supotpisuje zapovjednik broda. Jedna kopija zapisnika ostaje zapovjedniku broda, druga ide na adresu brodarskog društva, treda ostaje lučkoj kapetaniji a četvrta ide u nadležnu službu Ministarstva. Inspekcija, u slučaju pronalaska večih nedostataka u vezi sa sigurnosti broda i ljudi na brodu izdaje riješenje o zabrani isplovljenja broda dok se nedostaci ne otklone ili u zapisniku navađa uočene nedostatke za koje daje vremenski rok njihova otklanjanja.

Inspekcijski pregledi brodova u stranim lukama od strane nadležnih administracija globalizirani su ujednačavanjem propisa od strane Međunarodne pomorske organizacije, te harmonizacijom postupaka inspekcijskih pregleda putem regionalnih udruženja (Memoranduma o suglasnosti o nadzoru državne luke – Memorandum of Understanding on Port State Control – MOU).

Inspekcijski pregledi brodova u potpunosti su koordinirani između različitih luka članica memoranduma, a podaci o rezultatima pregleda pohranjuju se u zajedničke baze podataka s kojima su povezane sve države članice.

Regionalna udruženja (memorandumi) poput Pariškog memoranduma koji pokriva cijelu Europu, Kanadu i Rusiju, Tokio memoranduma koji pokriva regiju Azije i Tihog oceana, Vina del Maar memoranduma koji obuhvada Srednju i Južnu Ameriku, Memoranduma Indijskog oceana i ostalih manjih memoranduma, praktički pokrivaju cijelu zemaljsku kuglu, te se sa sigurnošdu može redi da podstandarske brodove očekuju strogi inspekcijski pregledi u svim svjetskim lukama.


22

Hrvatska je stranka Pariškog memoranduma od 1. siječnja 1997. godine i svoje obveze kao država luka (Port State) u potpunosti ispunjava, a način rada usklađen je sa svim državama potpisicama.

S obzirom da je Ministarstvo pomorstva, prometa i veza informatički spojeno s centralnom bazom podataka Pariškog memoranduma ima se stalni uvid u rezultate inspekcijskih pregleda iz kojih je vidljiv razlog zaustavljanja bilo kojeg broda u regiji Pariškog memoranduma.

Pod nadzor inspekcije Port State Control, između ostalog, najbudnije se utvrđuju ispravnost slijededih uređaja na brodovima: kaljužni separator, generator za nuždu, protupožarna sisaljka u nuždi, vodonepropusna vrata, čistoda kaljužnih prostora, ažurnost pomorskih navigacijskih karata i ostalih publikacija, ovlaštenja članova posade (breveti).

2. Sigurnosne mjere pri radovima na održavanju

Posebnu brigu kod radova na održavanju strojeva i uređaja treba posvetiti sigurnosnim mjerama zaštite osoblja koje radove izvađa u strojarnici.

Upravitelj stroja

dužan je osigurati i brinuti, a I. časnik stroja direktno sprovesti i kontrolirati sve zaštitne mjere koje se odnose na zaštitu ljudi, koji svakodnevno vrše stražu u strojarnici, a posebno kod izvađanja radova u strojarnici. Brine da se redovito vrše ispitivan ja, od strane ovlaštenih servisa, dizalica i koloturnika u strojarnici, te da isti dobiju ovjeru (Atest) od klasifikacijskih zavoda.

I. časnik stroja

dogovara se s upraviteljem stroja o potrebnom broju ljudi za svaki rad koji treba poduzeti. On direktno vodi radove uz suradnju ostalih časnika stroja u odnosu na zaduženja, određuje upotrebu alata i specijalnih naprava kod radova održavanja glavnog stroja, a ostali časnici stroja po svom zaduženju o ostalim strojevima i uređajima. Mora voditi računa da se časnici i osoblje stroja pridržavaju sigurnosnih postupaka, propisno i sigurno obavljaju radove, posebno prilikom zavarivanja i ulaska u zatvorene prostore. Brine se o pravovremenom otklanjanju kvarova s sigurnosne opreme, specijalnih alata i opreme. Provjerava, uz učešde električara i mehaničara, rad električnih dizalica i koloturnika prije svake upotrebe.

Upravitelj stroja, I. časnik i ostali časnici

moraju voditi računa da osoblje stroja u straži i pri radovima, upotrebljava predviđenu zaštitnu odjedu i obudu te ostala predviđena zaštitna sredstva i opremu (radna odjeda, obuda, zaštitni šljem za glavu, radne rukavice, gumene rukavice za kiseline i štetne otopine), zaštitna odijela za ulaz u tankove ili u karter motora, gumene čizme, zaštitne naočale kod brušen ja ili sličnih radova, zaštitne maske od prašine ili otrovnih premaza, zaštitne pregade i “gamašne” kod zavarivanja te zaštitne maske, električne prenosne lampe 24 V, baterijske ručne plinonepropusne lampe, gumene zaštitne električarske rukavice (1000 V), za rad na palubi nepropusna topla vjetrovka (bunda) i kišna kabanica.

U strojarnici mora postojati pribor za prvu pomod.

Kod radova, za koje je potrebno razmontirati određenu toplinsku izolaciju, zaštitnu ogradu ili zaštitu određenih okretnih dijelova strojeva, sve treba pažljivo i sigurno, nakon završenih radova, vratiti na mjesto u prvobitno stanje.

Važno je napomenuti da svaki član posade stroja osobno mora voditi računa o svojoj zaštiti na radnom mjestu, jer nitko drugi njegovu osobnu nebrigu ne može nadomjestiti.

3. Koje brodove obaveziju pravila MARPOL-a 73/78

Pravila konvencije MARPOL 73/78 jednom riječju obvezuju sve pomorske brodove ali ne sve jednako. Tako se oprema, uređaji i sustavi za spriječavanje zagađivanja mora s brodova ponešto razlikuju obzirom na razdiobu, pa u tom smislu obvezuju pomorske brodove kako slijedi:

Svi tankeri za ulje (zemno ulje, nafta, u bilo kojem obliku osim petrokemijskih prerađevina) bez obzira na bruto tonažu.

Sve brodove koji nisu tankeri bruto tonaže 50 i više i brodove snage porivnog stroja na osovini od 110 kW i više ako koriste ulje kao pogonsko gorivo.

Postojedi brodovi (Existing Ships), Pravila MARPOL 73/78 primjenjuju se u opsegu određenim od klasifikacijskog zavoda čiju brod klasu posjeduje.


23

13

1. Tehnički pregled broda

U tehnički pregled broda spada nadzor nad gradnjom broda i pregledi u tijeku njegova korištenja. Za taj nadzor nadležni su klasifikacijski zavodi. Oni vrše nadzor nad gradnjom broda i nakon pokusne plovidbe izdaju svjedodžbe o klasi i ostale dokumente.

Ovaj nadzor i osnovni pregled broda, koji mora biti izvršen i na brodu kojemu se želi dobiti klasa a ved je izgrađen. U tijeku korištenja broda, klasifikacijski zavod vrši godišnje i petogodišnji pregled broda. To se vrši tako da se koristi vrijeme boravka broda u luci i da se svake godine izvrši 20 % određenih dogovorenih pregleda, tako da u pet godina se završi pregled čitavog broda i strojnog postrojenja. Nakon toga, ako pregledi zadovoljavaju, brodu se produžuje klasa za daljnih pet godina. Za pregled podvodnog dijela broda i osovine propelera, brod mora biti dokovan. Ove preglede vrše eksperti brodostrojarstva i brodogradnje klasifikacijskog zavoda čiju klasu brod ima.


24

2. Pružanje prve pomodu utopljeniku

Za prvu pomod, brodolomca ili utopljenika koji je izvađen iz hladnog mora, valja prenijeti u toplu prostoriju. Treba mu očistiti gornje dišne puteve i odstraniti vodu iz pluda i želuca.

Nakon toga brodolomca ili utopljenika oblačimo u suhu i toplu odjedu, zagrijavamo ga termoforima ili na drugi način. Ako je pri svijesti, treba mu davati tople napitke s nešto alkohola i kaloričnu hranu s proteinima, ugljikohidratima i vitaminima.

Ako ne pokazuje znakove života, ali nisu nastupili ni sigurni znaci smrti, treba što hitnije poduzeti oživljavanje umjetnim disanjem i vanjskom masažom srca.

Sve opisane radnje treba žurno ali nikako u panici obavljati, jer tada život čovjeka ovisi o vještini spasavaoca.

3. Brodske isprave i knjiige – navedeno u ranijim odgovorima

14

1. Kada je brod sposoban za plovidbu

Ako njegova konstrukcija i plovna svojstva, te strojevi, uređaji i oprema koji služe održanju sigurnosti plovidbe broda, prema svojim tehničkim svojstvima, količini, vrsti i rasporedu na brodu, odgovaraju zahtjevima tehničkih Pravila klasifikacijskog zavoda, pod čijim nadzorom se brod gradi, radi slijededih uslova :

smještaja osoba na brodu i zaštite ljudskog života na moru

zaštite na radu članova brodske posade i drugih osoba zaposlenih na brodu

zaštita okoline (plovnog puta, plovnih i drugih objekata, mora, voda, obale, i drugo) od zagađivanja opasnim i štetnim tvarima (uljem, otpacima tekudih goriva i njihovim smjesama, otpadnim vodama i drugim otpadnim tvarima) od broda.

Ako ima propisani broj stručno osposobljenih članova posade.

Ako je smještaj i broj ukrcanih putnika na brodu u skladu s propisanim uvjetima za prijevoz putnika.

Ako je teret na brodu ukrcan u skladu s dobivenom teretnom vodnom linijom i pravilnim načinom rasporeda tereta.

Sposobnost broda za plovidbu utvrđuje se obavljanjem tehničkog nadzora a provjerava inspekcijskim nadzorom.

2. Prva pomod kod krvarenja

Krvarenje je svaki ozbiljan gubitak krvi iz tijela, odnosno iz krvnih žila (arterija, vena, kapilara). Najčešde je uzrokovano povredom, a ponekad i bolešdu. Krvarenje može biti vanjsko ili unutrašnje (kada krv izlazi na nos, uši, usta, kroz stolicu il i mokradu) i nevidljivo. Unutrašnje krvarenje redovito ukazuje na povredu unutrašnjih organa tijela.

Znaci krvarenja su gotovo potpuno jednaki znacima šoka. Uz to, povrijeđeni osjeda jaki umor, jaku žeđ, šumove u ušima, iskrenje i izmaglicu pred očima i ima osječaj straha, a ponekad se javlja i nesvjestica.

Lakša krvarenja se zaustavljaju sama od sebe, jer dolazi do zgrušavanja krvi na mjestu povrede. Kod jačih krvarenja, prva se pomod u zaustavljanju krvarenja pruža na neki ili nekoliko niže navedenih načina:

podizanjem ili pridržavanjem ruke koja krvari,

savijanje lakta, koljena ili kuka, uz umetanje jastučida gaze ili vate u prevoj toga zgloba,

pritiskivanjem prstom ili šakom krvne žile na kost, koja se nalazi ispod nje, slika 7.,

kompresivnim zavojem.

danas se svako ozbiljnije vanjsko krvarenje zaustavlja kompresivnim zavojem. To je čvrst zavoj kojim na ranu pričvršdujemo gazu u više slojeva. Takav se kompresivni zavoj kontrolira svakih nekoliko minuta, radi provjere da li je prokrvario ili je možda prejako stegnut. Ako zavoj prokrvari, ne treba ga skidati, ved se preko njega stavljaju novi slojevi vate ili gaze, pa se povrh toga ponovno stavlja zavoj i čvršde se stegne. Ako je zavoj prejako stegnut valja ga popustiti. Na slici 8. prikazane su tri faze stavljanja kompresivnog zavoja.


25

3. Uvježbanost posade pri gašenju požara

Za uvježbanost posade pri gašenju požara služe posebni tečajevi, koje pomorci završavaju na kopnu i povremene vježbe koje obavljaju na brodu. Novo ukrcanog člana posade na brodu, I. časnik palube mora upoznati s njegovim dužnostima za slučaj požara a prema Rasporedu za uzbunu. Treba da mu se praktično pokaže primjena aparata za disanje i sva protupožarna oprema.

Da bi posada broda bila dobro uvježbana za gašenje požara, zapovjednik broda je dužan redovito (najmanje jedan put mjesečno) vršiti protupožarne uzbune, simulirajudi požar.

Požar treba što odlučnije i što djelotvornije gasiti u samom začetku. Kada se vatra proširi, gašenje je daleko teže. Zato preduzmite odmah sve najdjelotvornije mjere koristedi aparate, pokrivade, vodu, ne obzirudi se na štetu koju dete uzrokovati gašenjem.

Razvijanjem i širenjem požara na brodu najviše pogoduje pristup i strujanje zraka. Upravo zato u Rasporedu za uzbunu veliki broj ljudi upošljava se na zatvaranju vrata, prozora, ventilatora, vjetrovki i drugih otvora kroz koje zrak dolazi. Bez obzira na žurbu u požaru, vodite računa da pri kretanju kroz prostorije čvrsto zatvarate vrata za sobom i sve otvore koje primjetite.

Način gašenja redovito ovisi o mjestu i vrsti zapaljenja tvari. Požar na električnim uređajima (razvodnoj ploči, sklopki, elektromotoru i slično) ne smije se gasiti vodom ved posebnim sredstvima (prahom, ugljičnim dioksidom), koja se nalaze u aparatima za gašenje. Prije nego što upotrebite aparat, koji ne poznajete, pročitajte upute. Bolje je izgubiti malo vremena, nego pogrešno pristupiti gašenju požara.

Svaki član posade broda dužan je znati pružanje pomodi onesvještenima od dima i plina i postupak s opekotinama.

15

1. Uređaji za sprječavanje onečišdenja mora

Prema MARPOL 73/78 konvenciji svi pomorski brodovi trebaju imati uređaje za spriječavanje onečišdenja mora i okoliša od štetnih tvari, tekudih i krutih stanja. Te uređaje možemo razvrstiti:

Uređaji za separiranje (odjeljivanje) zauljene vode, separatori i drugi slični uređaji koji služe za separiranje ulja, kojima se postiže da sadržaj ulja u otpadnoj vodi pri ispuštanju bude manji od 100 ppm. Brodovi tankeri.

Uređaji za filtriranje ulja (oprema za 15 ppm), filtri ili drugi slični uređaji, kojima se postiže da sadržaj ulja u otpadnoj vodi pri ispuštanju bude manji od 15 ppm. Svi brodovi.

Uređaji za određivanje graničnog sloja ulja – voda. Tankeri.

Uređaji za pranje tankova sirovim uljem. Tankeri.

Sustav za automatsko mjerenje, upravljanje i nadziranje ispuštanja. Svi brodovi.

Uređaji za biološko pročišdavanje fekalnih otpadnih voda. Nije uslov.

Uređaji za usitnjavanje (kominutori) krutih tvari iz sanitarnih otpadnih voda i uređaja za dezinfekciju ili sterilizaciju izlazne sanitarne vode. Nije uslov.

Uređaji za sakupljanje smeda. Svi brodovi.

Uređaji za spaljivanje otpadaka (spalionice ili inceneratori). Svi brodovi.

2. CO2 uređaj za gašenje požara

CO2 uređaj za gašenja požara se često može nadi na brodovima. CO2 je plin koji ne podržava gorenje, teži je od zraka. Osim što požar gasi gušenjem, pri ispuštanju bude jako niste temperature, tako da ujedno i hladi. Količina CO2 koja je potrebna na brodu, proračunava se temeljem najvedeg štidenog prostora na brodu – spremnik tereta ili strojarnica. Ukoliko se CO2 koristi i za gašenje požara u strojarnici, valja uzeti u obzir količinu zraka koja je sadržana u spremnicima stlačenog zraka.

Za teretna skladišta, potrebno je ispuniti najmanje 30% volumena najvedeg skladišta.

Sa strojarnicu, potrebno je ispuniti 35% ukupne zapremine ili 40% bruto zapremine u koju je uključeno i grotlište.

Za prostore sa toplinskim strojevima, 85% propisane količine potrebno je ispustiti za manje od 2 minute.


26

Pri ispuštanju CO2 plina u strojarnicu ili neki drugi štideni prostor, potrebno je evakuirati sve ljude jer izaziva gušenje. Pri otvaranju vrata CO2 ormarida, oglašava se alarm i zaustavlja se ventilacija, zatvaraju se klapne, osim toga, potrebno je upotrijebiti daljinske ventile za zatvaranje dotoka goriva i maziva.

Visokotlačni CO2 uređaj

CO2 se drži u posebnim spremnicima zapremine 66,5 litara pod tlakom od cca. 52 bar. Temperatura prostorije u kojoj se drže boce ne smije prijedi 55 °C. Prekotlačni ventil ili eksplozivni disk popušta pri 177 bar što odgovara temperaturi od oko 64 °C. Boce CO2 se ispituju pri tlaku od 230 bar. Boca se mora nadopuniti ukoliko je izgubila 10% početne mase. Pri proračunima se uzima da 1 kg CO2 zauzima volumen jednak 0,56 m

3. Svaki je spremnik CO2 opremljen posebnim ventilom za slijedede

mogudnosti otvaranja:

ručno – potezanjem sajle ili ručke

pneumatsko – tlakom CO2 iz ormarida

električno – na modernim sustavima

Ovisno o štidenom prostoru u kojemu je požar, otvara se određena gruba cilindara koja odgovara propisanoj količini. Tako de se za najvedi prostor upotrijebiti sve boce, dok de se za neki manju upotrijebiti samo dio.

Niskotlačni CO2 uređaj CO2 se čuva u pothlađenom spremniku od nisko-temperaturnog čelika pri tlaku od 18 do 22 bar i temperaturi od -

17 °C. Spremnik je obložen termičkim izolatorima kako bi se smanjio prijelaz topline okoline na hlađeni spremnik.

Hlađenje se ostvaruje uz pomod dva rashladna kompresora sa odvojenim isparivačima. Za slučaj prekomjernog

povedanja tlaka u spremniku, postavlja se prekotlačni ventil koji propušteni plin vodi direktno u atmosferu dalje

od ljudi.

Kao prednost nad visokotlačni sustavom navodi se 50% manja masa cijele instalacije, kao i manji prostor koji

zauzima. Osim toga, jeftiniji je pothlađeni ukapljeni plin za razliku od plina u bocama.

3. Prva pomod kod trovanja

Teoretski je mogude zamisliti trovanje na brodu plinovima različitog sastava. U praksi se potvrdilo da je na brodu najčešde trovanje plinom ugljični monoksid. Ugljični monoksid (CO) stvara se pri sagorjevanju benzina i nafte, pri izgaranju mnogih drugih tvari (na pr. u požaru), a nalazi se u ispušnim plinovima. On se gomila pri nepotpunom sagorjevanju ili nedovoljnom provjetravanju, a kako nema mirisa, okusa ni boje, teško ga je primjetiti.

Za ljude je veoma opasan i u malim količinama, stoga što se daleko brže vezuje za crvena krvna zrnca nego kisik (O).

Znaci trovanja su lagane glavobolje, vrtoglavica, povračanje, znojenje, slabosti u rukama i nogama, ubrzanje pulsa i disanja, crvenilo kože, te gušenje i nesvjestica.

Prva pomod se sastoji u brzom otvaranju i provjetravanju prostorije. PAZITE U zatrovanoj prostoriji ne palite rasvjetu ili šibicu, zbog opasnosti od eksplozije. Otrovanog treba hitno iznijeti na svježi zrak, raskopčati ga i primjeniti umjetno disanje i van jsku masažu srca. Uz brzu intervenciju, otrovani de se oporaviti bez trajnih posljedica.

Ako se izuzetno dogodi trovanje cijanovodičnom kiselinom (Ciklon-B, upotrebljava se za uništenje glodara i insekata na brodu) ili dušičnim dioksidom (NO2 ) koji se razvijakod prevoza svježeg žita brodom, prva pomod jednaka je kao kod trovanja ugljičnim monoksidom.

16

1. Kontrola ispuštanja ulja

Za učinkovitu kontrolu ispuštanja ulja postoje na brodu uređaji za nadziranje i upravljanje ispuštanja zauljene vode iz prostorija strojeva za sadržaj ulja do 100 ppm, kojeg trebaju imati brodovi tankeri i onaj do 15 ppm kojeg trebaju imati svi brodovi bruto tonaže 400 i više.

Ovi uređaji moraju osigurati slijedede:

automatsko mjerenje sadržaja ulja u ppm (djelovi na miljun);


27

neprekidnu registraciju sadržaja ulja;

prekid ispuštanja zauljene vode kad sadržaj ulja prijeđe 15 ppm.

Uređaj za automatsko mjerenje sadržine ulja

Točnost ovog uređaja mora biti 10 ppm ili 20% od stvarnog sadržaja ulja u uzorku, ovisno o tome što je vede, i točnost ne smije ovisiti o prisutnosti drugih tvari u mješavini (mjehuridi zraka, pijesak, mulj, hrđa itd.), te o vrsti ulja.

Uređaj može imati više ljestvica mjerenja, ovisno o njegovom korištenju. Područje mjerenja ne smije biti vede od 1000 ppm. Vrijeme reagiranja uređaja ne smije prijedi 20 sekunda.

Kod uređaja mora postojati mogudnost provjere ispravnosti električnog i elektronskog dijela uređaja, uvođenjem limitirajudih signala koji odgovaraju najmanje polovini područja mjerenja. Mora biti predviđena mogučnost reguliranja uređaja od strane posade na brodu.

Uređaj za registriranje

Ovaj uređaj mora osigurati neprekidno bilježenje sadržaja ulja u ispuštanoj vodi u ppm, datum i vrijeme ispuštanja, zbog čega uređaj i ima štampač.

Štampani podaci moraju biti jasno raspoznatljivi na traci. Traka mora biti čitljiva i takva ostati i nakon skidanja s uređaja.

Prekid ispuštanja

Uređaj za upravljanje mora davati svjetlosni i zvučni signal, prije nasilnog prekidanja ispuštanja kada sadržaj ulja u vodi prijeđe 15 ppm. Kada sadržaj ulja u vodi prijeđe 15 ppm uređaj automatski prekida ispuštanje van broda. Ovaj prekid može se vršiti na više načina i to:

zaustavljanjem pumpe

zatvaranjem izvanbrodskog ventila

vračanjem zauljene vode u sabirni tank

2. Osobna i kolektivna zaštita na brodu – isto kao 7.1.

3. Pomorska inspekcija – vrste i nadležnosti – isto kao 5.3.

17

1. Uređaj za upravljanje i kontrolu ispuštanja ulja i opreme za odvajanje ulja

Svaki brod bruto tonaže 10000 i više i svaki brod bruto tonaže 400 i više koji nosi velike količine goriva i mora nositi balastnu vodu u tankovima goriva, mora imati sustav nadziranja i upravljanja ispuštanja zauljene vode, ako ima uređaje od 100 ppm, odnosno alarm kad sadržaj ulja prijeđe 15 ppm ako ima uređaje od 15 ppm. Novi brodovi koji nisu tankeri za ulje bruto tonaže 4000 i više i novi tankeri za ulje bruto tonaže 150 i više, ne smiju nositi balastnu vodu u tankovima goriva. Da bi brod mogao ispuštati zauljenu vodu u posebnim područjima, mora imati uređaje za filtriranje ulja i automatsko zaustavljanje ispuštanja kad sadržaj ulja prijeđe 15 ppm.

Nadziranje i upravljanje ispuštanja zauljene vode dijelimo na dvije grupe, i to:

Uređaje za nadziranje i ispuštanje zauljene vode iz prostorija strojeva za sadržaj ulja do 15 ppm (svi brodovi). Ovi uređaji moraju osigurati slijedede:

automatsko mjerenje sadržaja ulja, u ppm;

neprekinutu registraciju sadržaja ulja;

prekid ispuštanja zauljene vode kad sadržaj ulja prijeđe 15 ppm.

Sustav za nadziranje i upravljanje ispuštanja zauljene balastne vode i vode od pranja tankova tereta se dijeli na sustav “A” i sustav “B”.

Sustav nadzora kategorije “A” moraju imati tankeri od 4000 BT i više, a sustav “B” tankeri ako im je bruto tonaža manja od 4000 a veda od 150.


28

Razlika u ova dva sustava što je sustav “A” postupno automatiziran a sustav “B” nije (mnoge radnje se obavljaju ručno, kao npr. podaci o količini ispuštenog ulja, brzina broda itd., upisuje se ručno).

Oba spomenuta sustava nadzora moraju davati slijedede podatke:

sadržaj ulja u ispuštenoj vodi,

količina ispuštene zauljene vode,

brzina broda u čvorovima,

datum i vrijeme ispuštanja,

stanje uređaja za kontrolu ispuštanja.ž

U sklopu sustava postoje uređaji za uzimanje uzoraka, mjerenje protoka, određivanje brzine broda, uređaj za blokiranje, računska jedinica, uređaj za registriranje, pokazivač podataka, uređaj za signalizaciju, mjerenje sadržaja ulja, određivanje razine odvojenosti ulje – voda (granični sloj) i način ručnog upravljanja u slučaju kvara automatizacije.

2. Opasnost od opekotina i smrzotina na brodu

Opekotine

Opekotine kože i drugih dijelova tijela nastaju djelovanjem suhe topline, vrelih tekudina, električne struje, kiselina ili lužina. Kod svake ozbiljne opekotine najprije se javlja opasnost od šoka uslijed naglog, vedeg gubitka tekudine i minerala te uslijed bolova. Opekotine su opasne i zbog mogudih infekcija na opečenom mjestu, a teže opekotine dovode i do daljnih komplikacija na bubrezima i crijevnom traktu.

Pri procjeni opekotina važne su tri stvari:

Koliki je postotak opečene kože

Kojeg su stupnja opekotine

1. stupanj – opečen je samo površinski sloj kože, pa je ona crvena, toplo napeta i bolna

2. stupanj – opečeno je više slojeva kože, prisutni mjehuridi ispunjeni žučkastom krvnom tekudinom

3. stupanj – stradaju svi slojevi kože pa i drugi dijelovi tkiva (mišidi, žile)

4. stupanj – opedeni dio je potpuno izgoren

Koji je dio tijela opečen.

Kod pružanja prve pomodi opedenom, najprije se otklanja šok, a onda obrađuje sama opekotina i zaštiduje od infekcije.Opečeno mjesto se nipošto ne smije taknuti nečistim rukama, ved se dijelovi odjede, raskidane kože i nečistoga uklanjaju sterilnom pincetom.

Zbog jakih bolova, povrijeđenom se daju sredstva za umirenje, obično inekcija morfija. Za spriječavanje infekcije daje mu se inekcija penicilina ili sličnog antibiotika.

Opečenom treba davati velike količine tekudine i minerale, sve dok pokazuje jaku žeđ, dok ima obložen jezik, visoku temperaturu i smanjeno mokrenje.

Smrzotine

Do smrzotina dolazi stoga što se krvne žile, posebno kapilare, stišdu uslijed hladnode. Time se smanjuje cirkulacija krvi, pa se u tkivu zadržavaju otrovne tvari. Koža postaje blijeda, hladna, uskoro plavičasta, smanjen je ili potpuno nestao osjet na tome dijelu tijela, a na kraju prestaje i puls.

Kod smrzotina 1. i 2. stupnja koža je blijeda, plavičasta i hladna. Taj dio tijela treba staviti u hladnu vodu, u koju se postupno dodaje topla voda, tako da se u roku od jednog do dva sata postigne tijelesna temperatura. Smrznuti dio se nipošto ne smije trljati. Zatim kožu treba lagano posušiti, na smrzotinu staviti gazu i lagano pričvrstiti zavojem. Ukoliko se zbog naviranja krvi u promrzli dio došlo do jačeg otoka, taj dio tijela valja podidi. Smrznuti dio tijela treba svakako imobilizirati.

Kod smrzotina 3. i 4. stupnja zahvadeni su svi dijelovi kože, tkivo je u stvari obamrlo i javlja se vidljiva linija odvajanja smrznutog dijela. Takve smrzotine valja posušiti sterilnom gazom, posuti praškom protiv infekcije i pokriti gazom i zavojem. Treba svakako izvršiti imobilizaciju. Osobu s takvom povredom treba obvezno i što hitnije prebaciti u bolnicu, jer je neophodna pomod liječnika i kirurga.


29


30

3. Sustav za uzbunu i otkrivanje požara

Sastavni dio protupožarne zaštite na brodovima je sustav otkrivanja i dojave požara. Sustavom za otkrivanje i dojavu požara trebaju biti obuhvadeni: prostorije za posadu i putnike, stanice upravljanja, službene prostorije, prostori za teret, prostor i za posebne terete, strojarnice i kotlovnica.

Način i uvjete djelovanja ovog sustava određuju pravila konvencije SOLAS i pravila klasifikacijskih zavoda. Sustav otkrivanja požara i požarne uzbune trebaju djelovati automatski, a njihovi električni uređaji podliježu također pravilima spomenutih institucija.

Automatski uređaji za otkrivanje požara i požarne uzbune trebaju stupiti u djelovanje momentalno i u svako vrijeme. Oni moraju imati dojavu upozorenja u slučaju prestanka napajanja, ili greške u bilo kojem krugu neophodno za rad sustava. Pojava greške mora biti popradena svjetlosnim i zvučnim upozorenjem.

Upravljanje ovim sustavom je predviđeno sa zapovjedničkog mosta.

Glavni dio uređaja dojave i otkrivanja požara je osjetnik, čije djelovanje se aktivira:

toplinom

dimom

drugim produktima izgaranja

Smještaj, broj i temperatura djelovanja za pojedine prostore na brodu ovisi o vrsti brodova i njihovim prostorima.

18

1. Stručna zvanja – isto kao 1.3.

2. Tankovi za uljne ostatke

Svaki brod bruto tonaže 400 i više mora imati tank i tankove odgovarajude veličine, ovisno o tipu pogonskog postrojenja, za odlaganje ostataka ulja i zauljene vode.

Cijevovodi za i iz tankova ne smiju imati izravni spoj van broda, osim na standardni priključak na palubi za predaju spomenut ih tekudina na kopno. Te tankove dijelimo na tankove ostatka (talog) ulja i tankove za zauljene (kaljužne) vode. Ovi tankovi mogu biti strukturni ili nestrukturni izvan dvodna broda.

Izvedba i konstrukcija tankova mora udovoljavati pravilima klasifikacijskih zavoda o konstrukciji brodskog trupa. Moraju imati mogučnost čišdenja i ispuštanja ostataka u uređaje za prihvat, trebaju imati uređaje za zagrijavanje, cjevovod za ispuštanje ne smije biti priključen na kaljužni cijevovod ali može imati ispuštanja nataložene vode u tankove taloga sa ručnim upravljenim samozatvarajudim ventilom. Također mora imati naznadenu sisaljku za ispuštanje sadržaja tanka u uređaje za prihvat.

Tank mora imati odušnik, svjetlosnu i zvučnu signalizaciju visoke razine u tanku i sondnu cijev.

Brodovi bruto tonaže od 400 i manje moraju imati posude za zadržavanje na brodu zauljenih voda ili ispuštanje istih u prihvatne uređaje na kopnu.

Do trajnog riješenja brodovi gore spomenute tonaže mogu imati čelične ili plastične posude, oznadene natpisom “KALJUŽA” ili “ZAULJENA VODA” i moraju imati mogudnost punjenja s ručnom kaljužnom sisaljkom.

do 50 BT, 2 posude od 25 l

od 50 do 200 BT, 4 posude od 25 l ili 2 posude od 50 l

od 200 do 400 BT, 6 posuda od 25 l ili 3 posude od 50 l

3. Provedba zaštitnih mjera na radu u strojarnici – isto kao 12.2.

19

1. Vježbe i obuka za napuštanje broda


31

Posada napušta brod samo u krajnjoj potrebi, kada su sve mjere poduzete za spasavanje broda ostale bez uspjeha i kada se neposredna propast broda ukazuje neizbježivom (npr. potonude, eksplozija, prevrtanje itd.).

Napuštanje broda veoma je teška odluka, dijelom zbog velike vrijednosti koju brod ima za brodovlasnika, a posebno za sigurnost ljudi, posade broda. Opdenito, za život i opstanak ljudi, za njhovu sigurnost na moru, brod je daleko pouzdanije utočište od čamaca za spasavanje, splavi, pojaseva. Stoga se odluka o napuštanju broda donosi samo izuzetno , onda kada su se prilike toliko izmjenile, da bi zadržavanje ljudi na brodu postalo opasno za njihov život.

Svaki član posade mora jednom mjesečno prisustvovati najmanje jednoj vježbi za napuštanje broda i jednoj vježbi za slučaj požara.

Vježbe posade moraju se obavljati u roku od 24 sata od isplovljenja broda iz luke, ako više od 25% posade nije učestvovalo u vježbama napuštanja broda i u protupožarnim vježbama na tom brodu.

Zbog velikih posljedica koje nastaju poslije, odluku o napuštanju broda može donijeti samo zapovjednik broda. Prema Zakonu o plovidbi, on takvu odluku smije dinijeti tek pošto je u granicama stvarnih mogučnosti preduzeo sve raspoložive mjere za spasavanje. Prije napuštanja broda njegova je posebna dužnost, ako je to mogude, spasiti:

Brodski dnevnik

ostale brodske isprave i knjige

pomorske karte s dotičnog putovanja

Prije nego što zapovjednik tako odludi, ni jedan član posade ne smije na svoju ruku (samovoljno) napustiti brod. Samovoljno napuštanje broda protivi se osnovnim zakonskim, radnim i moralnim obvezama pomoraca, a najčešde je i nerazumno.

Znak napuštanja broda je: * * * * * * * (7 kratkih) i ************ (1 dugi) zvučni signal.

2. Dnevnik stroja – isto kao 1.2.

3. Prva pomod kod prijeloma

Kost se lomi ili iskade iz zgloba pod djelovanjem neke vanjske sile.

Prijelom se može utvrditi po slijedečim znacima:

na mjestu prijeloma i u neposrednoj blizini toga mjesta javljaju se jaki bolovi;

taj dio tijela je bez snage i mogučnosti upotrebe;

obično nastaje otok ili drugo izobličenje na prelomljenom mjestu;

čuje se škripanje i osječaju se pojačani bolovi kod pokušaja gibanja prelomljenog dijela;

kod težih prijeloma dolazi do šoka, uglavnom zbog bolova ili krvarenja.

Osnova svake prve pomodi kod prijeloma je imobilizacija, tj. stavljanje povrijeđenog dijela tijela izvan upotrebe, u najpogodniji miran položaj. Uvijek moraju biti imobilizirana dva susjedna zgloba – iznad i ispod mjesta prijeloma – kao i sam prelomljeni dio.

Potezanje susjednih zglobova u suprotnim smjerovima omogučuje bolje približavanje polomljenih dijelova u prirodni položaj, pa time stvara uvjete za njihovo sraštavanje. Kod svih prijeloma osim onih kompliciranih, nije neophodno svlačiti ili izuvati povrijeđenog. Ipak na brodu je bolje skinuti mu odjedu i obudu, jer ima dovoljno vremena za to.

Prilikom imobilizacije povrijeđeni bi morao opustiti, olabaviti svoje mišide. Ako mu to nije mogude zbog jakih bolova, treba mu prethodno dati sredstvo za umirenje bolova – injekciju morfija u stegno.

Povrede i prijelomi kičme javljaju se prilikom pada s vede visine ili od jakih udaraca.

Ako je povrijeđena kičmena moždina, obično dolazi do potpune ili djelomične oduzetosti tijela ispod mjesta povrede.

Prilikom pružanja prve pomodi, najvedu brigu treba posvetiti prenošenju povrijeđenog, kako se kičma i kičmena moždina ne bi još više povrijedile. Zbog toga preporuda se da povrijeđenog premještaju ili prenose najmanje četiri osobe. Povrijeđenog treba položiti na čvrstu, tvrdu i ravnu podlogu

Kod svake povrede glave, mozga, povrijeđenom valja osigurati najvedu mogudu tišinu i stavljati mu hladne obloge na čelo. Ne smije mu se davati alkohol, crna kava niti cigarete. Treba zatražiti pomod putem radija i prebaciti ga što prije do liječnika ili u bolnicu.


32

20

1. Što su posebna područja

Po konvenciji MARPOL 73/78 u posebna područja spadaju:

Sredozemno more

Baltičko more

Crno more

Crveno more

Perzijski zaljev

Adenski zaljev

Antarktik

Sjeverno-Zapadna Europska mora

Posebna područja su također rijeke, jezera, kanali, prolazi, zaljevi i luke.

Po MARPOL-u 73/78 u posebna područja ne dolazi u obzir nikakvo ispuštanje, osim čistog ili segregiranog balasta, a na Antarktiku apsolutno nikakvo ispuštanje.

Čisti balast je balast u tanku koji je tako pročišden da tekudina koja iz njega istječe ne stvara odsjaj na površini, niti sadržaj ulja ne prelazi 15 ppm.

2. Osnovni i redovni pregledi broda

Osnovni pregled

Osnovni pregled ima za svrhu da se utvrdi mogudnost dodjele klase brodu koji se prvi put podvrgava klasifikaciji nekog klasifikacijskog zavoda. Opseg tog pregleda svaki put utvrđuje klasifikacijski zavod na temelju zahtjeva za odgovarajudi redovni pregled za obnovu klase, koji zavisi od starosti broda i o tehničkom stanju trupa, opreme, strojeva i uređaja.

Redovni pregled

Redovni ili periodični pregled za obnovu klase broda ima za svrhu da se utvrdi da li tehničko stanje broda udovoljava Pravilima i dopunskim zahtjevima klasifikacijskog zavoda. Na traženje brodovlasnika zavod može uspostaviti postupni pregled broda i njegovih porivnih uređaja.

Pod postupnim pregledom podrazumijeva se podjela opsega pregleda koji odgovaraju redovnom pregledu za obnovu klase, na pojedine preglede koji se vrše godišnje ili za vrijeme boraka broda u luci, pri čemu potpuni ciklus pregleda treba izvršiti u vremenskom periodu za koji je dodijeljena ili obnovljena klasa broda.

3. Osobna i kolektivna zaštita na brodu – isto kao 7.1.


33

DRŽANJE STRAŽE – USMENI

1

1. Sposobnost za obavljanje dužnosti

Svi članovi straže trebaju imati odgovarajudu opremu te biti sposobni za djelotvornom i učinkovito obavljanje svojih dužnosti. U protivnom slučaju časnik odgovoran za stražu morao bi uzimati u obzir nedostatak opreme ili sposobnosti pojedinaca koji su mu dodijeljeni u stražu.

2. Kako se vrši straža u stroju za vrijeme smanjene vidljivosti pri plovidbi

Časnik stroja odgovoran za stražu mora u svakom trenutku osigurati dovoljan tlak zraka ili pare za davanje zvučnih signala, zatim osigurati da se naredbe s mosta, glede promjene kursa ili brzine plovidbe smjesta izvršavaju, te da su pripremni pomodni strojevi koji se upotrebljavaju u manevru.

3. Opiši ophodnju glavnog porivnog stroja i pomodnog postrojenja

Nadzor nad glavnim strojem i pomodnim strojevima u toku straže vrši časnik odgovoran za stražu i mazač. Časnik je dužan obidi glavni stroj i pomodne strojeve svaki sat vremena (u normalnim uslovima plovidbe) a mazač svakih pola sata.

Kod tog obilaska vrši se kontrola svih pogonskih parametara strojeva u radu, tlakovi ulja za podmazivanje, rashladne vode slatke i morske, razina ulja u karteru, razina vode u ekspanzijskom tanku, razina goriva u dnevnim potrošnim i taložnim tankovima, temperature ulja za podmazivanje na ulazu i izlazu, temperature ispušnih plinova, temperatura zagrijavanja goriva za VT pumpe, tlak i temperatura ispirnog zraka, broj okretaja i opteredenje regulatora motora, podmazivanje cilindara motora i slične ostale kontrole.

2

1. Izdavanje svjedodžaba

Časnik odgovoran za strojarsku stražu mora posjedovati odgovarajudu spremu u skladu sa STCW (International Convention on Standars of Training, Certification and Watchkeeping for Seafarers) konvencijom (Međunarodna konvencija o standardima za izobrzbu, izdavanje svjedodžba i držanje straže pomoraca). Na primjer; uslovi koje treba imati za osposobljenost časnika stroja odgovornog za stražu u strojarnici sa strojem porivne snage od 750 kW ili jačim, stječe pomorac koji:

je završio srednju naobrazbu brodostrojarskog smjera u trajanju od 4 dodine ili visokoškolsku naobrazbu brodostrojarskog smjera u tarajanju od najmanje 2 godine

ima najmanje 18 godina života

ima najmanje 12 mjeseci plovidbene službe u svojstvu vježbenika stroja broda s porivnom snagom 750 kW ili jačim od čega 6 mjeseci na brodu s porivnom snagom od 3000 kW ili jačim

završi posebnu izobrazbu prema odredbama Pravilnika STCW konvencije

udovoljava propisanim zdravstvenim uvjetima, posebice u pogledu vida i sluha

položi ispit za stjecanje takve svjedodžbe sukladno s programom Pravilnika

2. Kako se vrši straža u stroju kad je brod na sidru

Upravitelj stroja mora se dogovoriti sa zapovjednikom hode li se , dok je brod na nezaštidenom sidrištu, jednako kao u plovidbi držati straža. Dok se brod nalazi usidren na plovnom putu ili u drugim "plovidbenim uvjetima", časnik stroja odgovoran za stražu mora osigurati:

držanje djelotvorne straže

povremene preglede strojeva koji su u porivu ili pripravnosti

da se glavni i pomodni strojevi drže u stanju pripravnosti, sukladno s naredbama s mosta


34

da se poduzimaju mjere za zaštitu okoliša od onečišdenja s broda i da se postupa sukladno propisima o spriječavanju onečišdenja

da sustavi za suzbijanje štete i gašenje vatre budu pripravni

3. Koje su mjere zaštite okoliša od onečišdenja iz strojarnice

Časnici i osoblje stroja moraju biti svjesni ozbiljnih posljedica radnih i slučajnih onečišdenja morskog okoliša pa moraju poduzeti sve mogude mjere opreza da takva onečišdenja sprijede, posebice u sklopu odgovarajudih međunarodnih i lučkih propisa.

U osnovi se iz strojarnice ispumpavati u more može samo pročišdena voda u granici do 15 ppm i to preko kaljužnog separatora i to u dozvoljenim područjima. Kruti otpad mora se sakupljati u posebno za to određene kontejnere te spaliti u spaljivaču ili predati na kopno.

3

1. Planiranje putovanja

Namjeravano putovanje mora se planirati unaprijed, uzimajudi u obzir sve odnosne obavijesti.

Upravitelj stroja mora u dogovoru sa zapovjednikom unaprijed utvrditi što je potrebno za namjeravano putovanje, uzimajudi u obzir potrebe goriva, vode, maziva, kemikalija, potrošnih i drugih pričuvnih dijelova, alata, zaliha i druge potrebe. Upravitelj stroja dužan je upoznati časnike stroja s planiranim putovanjem i predvidjeti određeni raspored radova tekudeg održavanja strojnog pogona.

2. Kakav je ustroj straže u luci

Na svakom brodu koji je u luci sigurno vezan ili usidren pod redovitim okolnostima, zapovjednik mora radi sigurnosti odrediti držanje primjerene i djelotvorne straže o čemu obavještava upravitelja stroja. Posebni uvjeti mogu proizadi zbog naročitih vrsta brodskog poriva ili pomodnih uređaja, te na brodovima koji prevoze rizične, opasne ili lako zapaljive tvari i druge posebne vrste tereta.

Upravitelj stroja mora u dogovoru sa zapovjednikom osigurati ustroj primjeren držanju pouzdane strojarske straže dok je brod u luci. Pri odlučivanju o njezinu sastavu, koji može obuhvatiti odgovarajude strojarsko osoblje, u obzir valja uz ostalo uzet i slijedede:

na svakom brodu porivne snage od 3000 kW ili jačem za stražu mora uvijek biti odgovoran netko od strojarskih časnika;

na brodu slabije porivne snage od 3000 kW, prema slobodnoj odluci zapovjednika u dogovoru s upraviteljem stroja, dopušta se straža i bez časnika stroja; te

časnicima stroja, dok su odgovorni za stražu, ne smiju se povjeravati drugi poslovi ili dužnosti, koji bi ih mogli ometati u obvezi nadzora brodskih postrojenja, niti ih oni smiju prihvatiti.

3. Kako se postupa s naredbama s komandnog mosta

Sve naredbe s mosta moraju se smjesta izvršavati. Promjene kursa ili brzine glavnih porivnih jedinica mora se bilježiti. Kada se glavnim porivnim jedinicama upravlja ručno, časnik stroja odgovoran za stražu mora tijekom manevra ili najavljenog manevra osigurati stalnu nazočnost osoblja uz upravljačke naprave.

4

1. Koja su osnovna načela pri držanju straže

Izraz "STRAŽA" znači osobu ili grupu osoba koje stražu čine, odnosno razdoblje odgovornosti jednog strojarskog časnika tijekom kojega njegova fizička nazočnost u prostoru strojarnice može i ne mora biti uvjetom.


35

Časnik odgovoran za strojarsku stražu je predstavnik upravitelja stroja i prvenstveno je u svakom trenutku odgovoran za pouzdan i djelotvoran rad i održavanje postrojenja od važnosti za sigurnost broda, kao i nadzor,svih postrojenja i opreme ko ji pripadaju sklopu odgovornosti straže.

Sastav straže mora uvijek biti primjeren osiguranju pouzdanog rada svih postrojenja važnih za brodske operacije, bilo da su automatizirana ili ručno upravljana, te mora biti primjeren okolnostima i uvjetima koji pretežu.

Pri odlučivanju o sastavu straže, koja može obuhvatiti članove posade odgovarajude stručne spreme, slijedede okolnosti mora, uz ostalo, uzeti u obzir:

vrstu broda te vrstu i stanje strojeva

potrebu da postrojenja važna za brodske operacije budu pod stalnim nadzorom

sve posebne načine rada koje namedu uvjeti poput nevremena, leda, zatvorenih voda, plidina, opasnosti, ogranidenja štete ili suzbijanja onečišdenja

stručnu spremu i iskustva članova straže

sigurnost ljudi, broda, tereta i luke, za zaštitu okoliša

poštivanje međunarodnih, nacionalnih i lokalnih propisa

obavljanje redovitih brodskih operacija

2. Kako izvijestiti časnika stroja koji stražu preuzima

Prije smjene straže, časnik koji predaje stražu mora izvijestiti časnika koji stražu preuzima o slijededem:

tekudim dnevnim naredbama glede radova na brodu, zahvata na održavanju, popravcima brodskih postrojenja i uređaja;

naravi posla koji se obavlja na brodskim postrojenjima i sustavima, uposlenom osoblju i mogudim opasnostima;

prema okolnostima, o razini i stanju vode i ostataka u kaljužama, balastnim, taložnim i pričuvnim tankovima, u tankovima fekalija, te o posebnim uvjetima za uporabu ili odlaganje njihova sadržaja;

mogudim posebnim uvjetima glede odlaganja iz sustava sanitarija;

stanju i spremnosti prijenosnih i učvršdenih uređaja za gašenje požara odnosno vatrodojavnog sustava;

osoblju ovlaštenom za popravke, koje radi u sklopu strojarske službe, gdje su i što rade, o drugim ovlaštenim osobama na brodu i o potrebnom broju posade;

svim lučkim propisima glede ispuštanja s broda, protupožarnih mjera i spremnosti, posebice tijekom mogudeg lošeg vremena;

raspoloživim sredstvima veze između broda i obale, uključujudi lučke vlasti, za slučaj kakve opasnosti ili ako zatreba pomod;

ostalim okolnostima važnim za sigurnost broda, posade, tereta ili zaštitu okoliša od onečišdenja;

postupku za dojavu vlastima svakog onečišdenja koje proizađe zbog strojarskih djelatnosti.

Spremnost upravljanja porivnim strojevima

3. Što treba poduzeti časnik stroja u stanju pripravnosti strojarnice

Kada je strojarnica u stanju pripravnosti, časnik stroja odgovoran za stražu mora osigurati da sva postrojenja i oprema, koji bi se mogli rabiti tijekom manevra, budu u stanju neposredne pripavnosti te da postoji potrebna pričuva snage za kormilarski sklop i druge potrebe.

5

1. Što je to ustroj straže – isto kao 4.1.

2. Kako se obavlja strojarska straža (ophodnja i nadzor)


36

Časnik stroja odgovoran za stražu mora osigurati održavanje uspostavljenog ustroja straže te da osoblje strojarnice, ako je u sastavu straže, pomaže u sigurnom i djelotvornom radu porivnog postrojenja i pomodnih uređaja, sukladno naredbi. Da osigura redovitu ophodnju nadzora porivnog stroja, pomodnih uređaja, uređaja kormilarskog sustava, rashladnog uređaja brodske ledenice, osobno i po svom pomodniku (mazaču). Da u Dnevniku stroja redovito upisuje sve pogonske podatke strojeva u radu, eventualne radove i anomalije u pogonu. Da dojavi upravitelju stroja slučajeve koji bi mogli izazvati vede kvarove i ugroziti sigurnost brodskih operacija.

3. Kako surađuje časnik stroja u straži kod poslova održavanja

Upravitelj stroja mora obavijestiti časnika stroja u straži o svim radovima na preventivnom održavanju, otklanjanju šteta ili popravcima koji se obavljaju tijekom straže.

Časnik stroja u straži bit de također odgovoran za iskopčavanja koja se obavljaju tijekom straže, zaobilaske i prilagodbe svih postrojenja na kojima se mora raditi tijekom straže i koja pripadaju krugu njegove odgovornosti, pa mora pribilježiti i sve obavljene poslove.

Časnik straže mora cjelokupnom osoblju straže dati sve upute i obavijesti, potrebne za sigurno držanje straže. Poslovi tekudeg održavanja, koji se uzgredno obavljaju u sklopu straže, imaju se držati sastavnim dijelom redovitih dužnosti straže.

temeljite popravke u sklopu održavanja, uključujudi popravke mehaničkih, električnih, hidrauličkih, pneumatskih ili elektronočkih uređaja na cijelom brodu, valja obavljati sa znanjem časnika stroja odgovornog za stražu i sa znanjem upravitelja stroja. Takve popravke se mora zabilježiti.

6

1. Koji su unutarnji sustavi veza u straži

Sustavi veza u toku održavanja straže u strojarnici su usmene obavijesti, telefonska veza iz centralne upravljačke prostorije s određenim mjestima u strojarnici (ventilna stanica goriva, balasta, odjeljak pomodnih motora, odjeljak separatora gor iva itd.), dogovoreni signali zvoncem, sirenom, doglasi.

2. Kako se vrši straža na brodovima koji prevoze opasne terete

Zapovjednik svakog broda s opasnim teretom, bilo da je eksplozivan, zapaljiv, otrovan, opasan za zdravlje ili za onečišdenje okoliša, mora se pobrinuti za održavanje straže u plovidbi i u luci.

Na brodovima koji prevoze opasne terete u rasutom stanju, uvijek mora u straži biti dežuran časnik ili časnici odgovarajude stručne spreme (s ovlaštenjima za te poslove u tim uslovima) te po potrebi članovi posade, čak i onda kad je brod sigurno vezan ili usidren u luci.

Na brodovima s opasnim teretom koji nije u rasutom stanju, zapovjednik mora uzeti u obzir vrstu, količinu, način pakiranja i slaganja opasnog tereta, te mogude posebne okolnosti koje vladaju na brodu, na moru i obali. Sve navedeno mora biti predočeno upravitelju stroja, koji s time upoznaje časnike stroja u straži.

3. Koja su uputstva časnika stroja osoblju straže za sigurno držanje straže

Časnik stroja odgovoran za stražu mora cjelokupnom osoblju straže dati sve upute i obavijesti, potrebne za sigurno držanje straže. Poslovi tekudeg održavanja strojeva, koji se uzgredno obavljaju u sklopu straže, imaju se držati sastavnim dijelom redovitih dužnosti straže.

7

1. Kako se obavjesti časnik stroja o radovima na preventivnom održavanju

Časnik stroja koji vrši stražu mora biti obaviješten, posredno ili neposredno, od upravitelja stroja o svim radovima na preventivnom održavanju, otklanjanju šteta ili popravcima. Inače časnik stroja koji stražu preuzima mora biti obaviješten od časnika stroja koji stražu predaje između ostalog i o slijededem: narav radova koji se obavljaju na postrojenjima i sustavima, s kojim osobljem i uz koje opasnosti.

2. Koje su smjernice glede zdrastvenog stanja za obavljanje dužnosti


37

Obavljati zdravstvene preglede pomoraca i izdavati potvrde sukladno mjerilima smije samo jedan kvalificirani zdravstveni djelatnik ili više njih, koje članica za to ovlasti. Popis tako ovlaštenih zdravstvenih djelatnika trebao bi biti dostupan drugim članicama te trgovačkim društvima, ako ga zatraže.

U zdravstvenim standardima mogude je praviti razliku između osoba koje tek žele otpočeti pomorsku službu i onih pomoraca koji se ved nalaze u toj službi. Za prvospomenute, primjerice, može biti primjereno uvesti više standarde u stanovitom pogledu, dok se kod potonjih, na osnovi godina, mogu dopustiti stanovita odstupanja.

Inače se utvrđuju objektivne okolnosti podobnosti za pomorsku službu, uzimajudi u obzir zdravstvena sredstva i znanje na brodu. Posebice se točno utvrđuju uvjeti pod kojima pomorac može nastaviti svoju pomorsku službu.

3. Kako se vrši spriječavanje zlouporabe droge i alkohola na brodu

Zlouporaba droge i alkohola utjede na podobnost i sposobnost pomoraca za obavljanje straže. Pomorcima za koje se pronađe da su pod utjecajem droga ili alkohola ne smije se dozvoliti obavljanje dužnosti u straži, sve dok se štetan utjecaj ne okonča. Zbog toga je zabranjeno uzimanje alkohola tijekom 4 sata prije nastupanja na službu u straži. Tijekom dužnosti u straži kao najmanji standard sigurnosti ne smije biti više od 0,08 % alkohola u krvi. Svako uzimanje droga je strogo zabranjeno.

8

1. Kada je strojarnica u stanju pripravnosti – isto kao 4.3.

2. Koji su zahtjevi glede odmora i spriječavanja zamora

Svakoj osobi koja je određena za dužnost odgovornog časnika straže ili člana posade koji je u sastavu straže mora se osigurati odmor od najmanje 10 sati tijekom razdoblja od svaka 24 sata.

Sati odmora mogu se podijeliti u najviše dva dijela, od kojih jedan mora biti najmanje 6 sati.

Uvjeti za razdoblje odmora iz predhodne dvije stavke ne moraju se ispuniti u slučaju opasnosti, vježbe ili u drugim izvarednim radnim okolnostima.

Unatoč odredbama stavaka 1 i 2, razdoblje od 10 sati može se skratiti na ne manje od 6 sati, uz uvjet da nijedno takvo skradenje ne potraje dulje od dva dana, te da nije krade od 70 sati odmora tijekom svakog tjedna.

Vlasti moraju zahtijevati da se rasporedi straže postavljaju na lako pristupačnim mjestima.

3. Kako i gdje se vrši ispuštanje otpadnih voda

Otpadne onečišdene vode dijelimo na sivu otpadnu vodu koju čine otpadne vode iz umivaonika, tuševa, kada, strojeva za pranje rublja, vode pranja namirnica, vode iz kuhinjskih strojeva i prostora skladištenja hrane. Crnu otpadnu vodu čine izljevi svih zahoda, pisoara, zahodskih školjki i ostalih sanitarnih i medicinskih prostora (ambulanta). Brod treba imati jedan od niže navedenih uređaja u cilju spriječavanja onečišdenja mora od sanitarnih otpadnih i fekalnih voda:

Uređaj za biološko pročišdavanje fekalnih otpadnih voda, koji može imati sabirni tank fekalija;

Uređaj za usitnjavanje i dezinfekciju fekalnih otpadnih voda sa sabirnim tankom;

Sabirne tankove za kasnije pražnjenje sanitarnih otpadnih voda u kopnene ili plovede stanice za prihvat ili ispuštanje u more u određenim područjima.

Zapremnina sabirnih tankova treba biti usklađena s pravilima klasifikacijskih zavoda. Sustav sanitarnih otpadnih voda mora biti izveden tako da ne postoji mogudnost nekontroliranog ispuštanja van broda u more. Navedene otpadne vode ne smije se ispuštati van broda u lukama, priobalnom teritorijalnom moru, kanalima i prolazima.

Količina sanitarnih otpadnih voda u litrama po osobi računa se: kuhinja 45, zahodi 50, praone 5, kupaone 75, ukupno na dan po osobi 175 litara.

9

1. Kada i kako se vrši dojava o opasnostima koje bi mogle štetno utjecati na postrojenje ili sigurnost ljudi i

broda


38

Časnik stroja odgovoran za stražu mora bez odlaganja izvjestiti upravitelja stroja:

u slučaju oštedenja stroja ili kvara, koji bi mogao ugroziti sigurnost brodskih operacija;

kada nastupi kakva neispravnost, za koju se vjeruje da bi mogla prouzročiti obustavljanje porivnog stroja, pomodnih motora ili sustava za nadzor i upravljanje;

u slučaju svake nužde ili nedoumice o tome što treba odlučiti ili poduzeti.

Unatoč obvezi dojave gornjih okolnosti upravitelju stroja, časnik stroja odgovoran za stražu ne smije oklijevati, ved mora poduzeti neposredne mjere za sigurnost broda, njegovih postrojenja i posade, ako okolnosti to zahtijevaju.

2. Opiši opremu za sigurnost ljudi na brodu

Opremu za sigurnost ljudi na brodu možemo podijeliti na više područja obzirom na sigurnost i spašavanje:

sredstva veze: u unutarnja sredstva veze i uzbune na brodu spadaju radio ili telefonska ili doglasna veza. Ovdje možemo pridodati sredstva za signalizaciju u koja spadaju pirotehnička signalna sredstva, radio i svjetlosna signalna sredstva

osobna sredstva za spašavanje: osobna sredstva za spašavanje su koluti, prsluci, pojasevi za spašavanje, hidro-termo odijela i hlade za spašavanje

zajednička sredstva za spašavanje: zajednička sredstva za spašavanje su splavi za spašavanje, krute ili pneumatske, i čamci za spašavanje s opremom

protupožarna zaštitna sredstva: u protupožarnu zaštitu spadaju oprema vatrogasca, prenosni protupožarni aparati, propužarne stanice s opremom, sustav centralnog gašenja CO2 ili pjena i osnovni sustav gašenja morskom vodom

3. Koja su osnovna načela zaštite okoliša

Osnovno načelo Konvencije MARPOL 73/78 je očuvati čisto more, prirodnu ravnotežu biljnog i životinjskog svijeta u njemu, zadržati jeftine i stalne izvore hrane, te ne ugroziti egzistenciju čitavih naroda koji žive uz more i od mora. Ovo načelo je i zadada svakog razboritog pomorca.

Temeljni međunarodno pravno-tehnički izvor informacija o spriječavanju zagađivanja s brodova je Konvencija MARPOL 73/78. Taj obimni dokument nastao je na osnovi Međunarodne konvencije o sprečavanju zagađivanja s brodova iz 1973. godine, izmjenjen i dopunjen Protokolom iz 1978. godine, te pored ta dva osnovna teksta sadrži i pet dodataka ( Anexa).

Načela Konvencije MARPOL 73/78 su da svojim strogim propisima i upozorenjima doprinese, ako ved u potpunosti ne može spriječiti, smanjenje onečišdavanja i zagađivanja mora i zaštiti ekologiju oceana, mora, opdenito i obala.Posebna pažnja i upozorenje posvedeno je osoblju stroja, upravitelju stroja i časnicima, jer oni mogu svojim profesionalnim ponašanjem najviše doprinjeti spomenutom očekivanju i zaštiti.

10

1. Kako se vrše zabilješke u dnevniku stroja

Dnevnik stroja je dokument koji se uvažava kao jedini direktni dokaz o strojnom postrojenju u sudskim sporovima. Važno ga je voditi jasno, ispravno (prema upustvima za vođenje koje se nalazi na prve dvije stranice Dnevnika) i temeljito. Pisanje se mora vršiti grafitnom olovkom i ničim drugim. Netočna bilješka se ne smije brisati ved samo prekrižiti crtom. Upravitelj stroja je dužan voditi računa da se u Dnevnik ažurno, točno i detaljno unašaju svi pogonski parametri strojeva u pogonu, važni događaji, kratki opisi izvršenih radova, krcanja i prebacivanja goriva i balasta itd. Časnik stroja odgovoran za stražu, pri kraju straže ispunjava rubriku podataka za svoju stražu i potpisuje je. Na kraju stranice svaki dan, nakon 24 sata, upravitelj stro ja ovjerava svojim potpisom. U rubrici "Bilješke" unašaju se kratki opisi izvršenih radova i važni događaji u pogonu. Ovu rubriku osobno vodi prvi časnik stroja. Zapovjednik broda dužan je kontrolirati najmanje dva puta mjesečno Dnevnik i svojim ga potpisom ovjeriti.

2. Opiši vrste i načine uporabe protupožarne opreme u strojarnici

Protupožarna oprema u strojarnici se sastoji od: protupožarnih ručnih aparata na prah, pjenu i plin, protupožarnih stanica sa crijevom i mlaznicom završnog oblika gljive, sjekirom i ključem za zavijanje spoja na hidrant, sanduci s pijeskom, osobna oprema vatrogasca (odijelo, šljem, pojas, rukavice, sjekira i dišni aparat). Centralno gašenje strojarnice je cijevima i sapnicama


39

razvedeno po strojarnici a sredstvo je u čeličnim bocama u posebnoj prostoriji izvan strojarnice na palubi. Požarni detektori (dojavljivači) smješteni su u svim prostorima strojarnice, a centralno mjesto kontrole je u upravljačkoj prostoriji (Control room). Alarmno zvono je smješteno a više mjesta po strojarnici i u upravljačkoj prostoriji. Osoblje stroja mora znati rukovati svim nabrojenim sredstvima i biti uvježbavano kroz redoviti period vremena.

3. Kako se daje uzbuna u slučaju opasnosti u stroju

U svakom pogledu uzbuna se daje sa zapovjedničkog mosta i to za tri slučaja: požar, polucija i napuštanje broda. U strojarnici se znakovi uzbune (opisani u Rasporedu za uzbunu) oglašavaju alarmnim zvonom. U odnosu na vrstu uzbune, svaki član posade stroja odlazi na svoje mjesto predviđeno u Rasporedu za uzbunu.

11

1. Opiši preuzimanje straže – isto kao 4.2.

2. Kako se vrši nadzor nad strojevima nad kojima prijeti kvar

Ako neko postrojenje, strojevi, ne radi kako treba, prijeti kvarom ili zahtijeva poseban zahvat, to valja pribilježiti zajedno s poduzetim mjerama. Ako su potrebni daljni zahvati, valja ih planirati.

Časnik stroja odgovoran za stražu mora poduzeti posebne mjere kako bi se spriječilo proširenje štete od kvarova, požara, naplavljivanja, puknuda, sudara, nasukavanja ili drugih uzroka. On također mora osigurati prilagodbu preostalih sklopova za pravilan rad strojnog postrojenja (strojeve koji prijete kvarom zaustaviti i staviti u pogon rezervu i slično).

3. Kod predaje straže na koji način se prenosi izvještaj o radovima na stroju

Časnik stroja koji predaje stražu mora izvjestiti časnika stroja koji prima stražu o radovima koji se vrše u strojarnici ili nekom strojnom prostoru izvan strojarnice:

koja vrst radova se vrši i na kojem stroju;

koji ljudi izvađaju radove i gdje se nalaze;

u kojoj su fazi radovi i što je zadatak časnika koji preuzima stražu;

o isključivanju i zaobilasku strojeva na kojima se radi;

prilagodbu ostalih sklopova za pravilan i siguran rad u tijeku radova;

zabilješke do tada vođene u Dnevniku stroja o konkretnim radovima;

ako su radovi dovršeni dali je stroj isproban u pogonu ili to tek treba napraviti.

12

1. Preuzimanje straže s obzirom na radove u tijeku

Časnik stroja koji preuzima stražu s obzirom da se vrše neki radovi u strojnom pogonu, normalno preuzima stražu i dalje vodi brigu o radovima i osoblju koje radove izvodi, po naputku časnika koji mu predaje stražu. Ako radove vodi neki drugi časnik, tada on treba surađivati s dotičnim časnikom stroja odgovornim za te poslove.

2. Kako se vrši nadzor postrojenja u straži

Časnicima stroja odgovornim za stražu se ne smiju davati druge dužnosti, koje bi mogle ometati u njihovu nadzoru nad glavnim porivnim sustavom i pomodnim uređajima, niti ih oni smiju preuzeti.

Sve dok ih se propisno ne smijeni, oni moraju glavni stroj i pomodne sustave držati pod stalnim nadzorom, a povremeno moraju nadzirati sva postrojenja za koja su odgovorni. Oni također moraju osigurati povremene ophodnje prostora strojarnice i kormilarskih strojeva, kako bi uočili i izvjestili o neispravnostima i kvarovima, obavili zahvate tekude prilagodbe, održavanja ili drugo što je neophodno, odnosno rukovodili takvim poslom.


40

Časnik stroja odgovoran za stražu mora narediti svim drugim članovima straže da mu dojavljuju o svim opasnostima koje bi mogle štetno utjecati na postrojenja ili ugroziti sigurnost ljudi i broda.


41

3. Koje su mjere za stanje čistih kaljuža

Osnova stanja čistih kaljuža je da se u kaljuže nikakvi ostaci ulja i goriva ne ispuštaju a pogotovu ne zamašdeni otpaci. Sve navedene tvari imaju se ispuštati u za to određene tankove odnosno kontejnere. Da bi se što bolje i trajnije održala čistoda kaljuža, ona se pravovremeno ispire mješavinom kemikalija i morske vode, koja se nakon ispiranja ispumpava kaljužnom sisaljkom u tank kaljuže.

13

1. Ustroj straže prema vremenskim uvjetima

Smanjena vidljivost

Časnik stroja odgovoran za stražu mora u svakom trenutku osigurati dovoljan tlak zraka ili pare za davanje zvučnih signala, zatim osigurati da se naredbe s mosta glede promjene kursa ili brzine plovidbe smjesta izvršavaju, te da su pripremni pomodni strojevi koji se upotrebljavaju u manevru i da je sve spremno za eventualni iznenadni manevar s porivnim strojem.

Obalne i zakrčene vode

Kada primi obavijest da se brod nalazi u zakrčenim vodama, časnik stroja odgovoran za stražu mora osigurati da se svi strojevi koji se rabe u manevru prebace na ručno upravljanje. On također mora osigurati odgovarajudu pričuvu energije za kormilarenje i druge potrebe manevra. Uređaj za hitnu promjenu kursa i druga pomodna oprema imaju biti spremni za neposrednu uporabu.

Teške vremenske nepogode

Kod ovoga se uobičajeno uvodi pojačana tzv. dupla straža, stroj se drži u pripravnosti za manevar, u pogonu se drže dva dizel generatora i dvije sisaljke hidro sustava kormilarskog uređaja.

2. Opiši ispisivanje dnevnika stroja – isto kao 10.1.

3. Sposobnost časnika za preuzimanje straže

Časnik stroja kod preuzimanja straže mora biti fizički i psihički sposoban za preuzimanje straže. Ne smije biti optereden prekomjernim radom, umoran, ne smije biti pod utjecajem alkohola niti droge.

Časnik stroja koji predaje stražu ne smije prepustiti stražu časniku stroja koji ga smjenjuje, ako ima razloga vjerovati da ovaj potonji nije u stanju djelotvorno obavljati stražu i o tome mora obavijestiti upravitelja stroja.

14

1. Držanje straže kada je brod u luci – isto kao 3.2.

2. Upravljanje postrojenjem u nuždi

Upravljanjem postrojenja u nuždi, koja može nastati iz više razloga, neposredno vodi upravitelj stroja. Nuždom se smatraju kvarovi na porivnom stroju pa se vozi smanjenom snagom, s nekim od cilindara isključenim i slično; kvarovi dizel generatora pa se prelazi na dizel generatore u nuždi; kvar na kormilarskom uređaju pa se prelazi na kormilarenje u nuždi; veliko (orkansko) nevrijeme kada se plovi kormilarskom brzinom. Kod svih navedenih slučajeva i straža u stroju se pojačava odgovarajudim osobljem.

3. Kako se vrši predaja straže – isto kao 4.2.


42

15

1. Držanje straže za vrijeme manevra

Za vrijeme manevra straža u stroju je pojačana s još jednim mazačem i električarom uz obvezno prisustvo upravitelja stroja a može se na manevriranje postaviti i prvi časnik stroja.

2. Držanje straže u izvarednim okolnostima

Izvaredne okolnosti u straži mogu nastupiti iz mnogih razloga, ponajviše kvarova strojeva i uređaja, puknuda cjevi, ventila, nenormalnog zagrijavanja strojeva, ležajeva osovinskog voda, kvarova na elektroinstalacijama itd., lošeg vremena i slično. U tim slučajevima upravitelj stroja određuje pojačanu (duplu) stražu, u koju dolazi još jedan časnik, mazač ili električar ili mehaničar a upravitelj stroja često vrši, neovisno o straži, ophodnju strojnog pogona.

3. Izvješdivanje o radovima u strojarnici – isto kao 11.3.

16

1. Držanje straže u strojarnici bez posade

Stražu u strojarnici bez posade tzv. napuštena strojarnica, vrši dežurni časnik, koji se mijenja svaka 24 sata u plovidbi i u luci. Ostali časnici i osoblje stroja rade poslove održavanja u stroju od 08 - 12 sati i od 13 - 17 sati. Za to vrijeme dežurni časnik se nalazi u upravljačkoj prostoriji strojarnice (Control room). Nakon 17 sati strojarnica se napušta, dežurni časnik prebacuje alarm u svoju kabinu (pozivni alarm) ili ako boravi u salonu prebacuje ga u salon odnosno u prostoriju u kojoj se momentalno nalazi. Na oglašeni alarm upozorenja odlazi u strojarnicu i rješava nastali problem.

Određeni dežurni časnik stroja odgovoran za stražu mora biti dostupan, kako bi se na poziv smjesta našao u strojarnici. Ukoliko se u vremenu od 30 sekunda ne odazove alarmu, alarm se javlja u kabinu upravitelja stroja.

2. Sposobnost za preuzimanje straže – isto kao 13.3.

3. Koje su mjere za spriječavanje onečišdenja mora – isto kao 9.3.

17

1. Preuzimanje straže (lista provjere) – isto kao 4.2.

2. Spremnost upravljanja porivnim strojevima

Časnik stroja mora biti u potpunosti spreman za upravljanje porivnim strojevima i to da je odmoran, da nije pod utjecajem alkohola ili droge, da je fizički i psihički u normalnom stanju. On mora u svakom trenutku biti spreman rukovati porivnim strojem zbog potrebe izmjene kursa ili brzine.

Časnik stroja odgovoran za stražu (dežurstvo) ako je strojarnica povremeno bez osoblja, mora biti dostupan, kako bi se na poziv smjesta našao u strojarnici.

Zapovjed "POZOR" daje se u stroju s zapovjedničkog mosta jedan sat prije početka manevriranja. Časnik s osobljem svoje straže mora pripremiti sve potrebno u pogonu za predstojedu manovru, obavijestiti upravitelja stroja i zapovjednika na mostu da je stroj spreman za manevar. Sve radnje vezane uz to bilježi u Dnevnik stroja, vrijeme obavijesti i početak manevra.

3. Preventivni radovi

Preventivni radovi su radovi koji se vrše na strojevima i uređajima da bi se izbjegli kvarovi ili loš rad strojeva i uređaja. Upravitelj stroja prema instrukcijskim knjigama po satovima pogona strojeva ima vremenski raspored kada se treba vršiti preglede strojnih dijelova, mijenjati dijelove ili ih ispitivati i čistiti. On u dogovoru s prvim časnikom stroja vrši raspored tih radova u strojnom pogonu a prvi časnik stroja ih direktno izvodi.


43

Dio ovih radova koji se moraju vršiti po pravilima i pregledima klasifikacijskih zavoda čiju klasu brod posjeduje, prijavljuju se za pregled ekspertima klasifikacijskih zavoda u prvoj luci u koju brod uplovi.

18

1. Držanje straže na sidrištu – isto kao 2.2.

2. Koja je primarna zadada u straži

Časnik stroja odgovoran za stražu mora osigurati održavanje uspostavljenog ustroja straže te da osoblje strojarnice, ako je u sastavu straže, pomaže u sigurnom i djelotvornom radu porivnog postrojenja i pomodnih uređaja, sukladno naredbama. Svi članovi straže moraju dobro poznavati dužnost koje im se povjeravaju u sklopu držanja straže. Usto svaki član mora o brodu na kojem služi znati:

uporabu odgovarajudih unutarnjih sustava veze

putove za povlačenje iz prostora strojarnice

sustave uzbune u strojarnici, uz sposobnost razlikovanja vrsta uzbuna, posebice protupožarne uzbune

broj, razmještaj i vrste protupožarne opreme i sustava za svladavanje šteta u strojarnici, uključujudi njihovu uporabu i neophodne mjere opreza

3. Predaja straže (pregled i priprema) – isto kao 4.2.

19

1. Držanje straže u posebnim uvjetima

Izvaredne okolnosti u straži mogu nastupiti iz mnogih razloga, ponajviše kvarova strojeva i uređaja, puknuda cjevi, ventila, nenormalnog zagrijavanja strojeva, ležajeva osovinskog voda, kvarova na elektroinstalacijama itd., lošeg vremena i slično. U tim slučajevima upravitelj stroja određuje pojačanu (duplu) stražu, u koju dolazi još jedan časnik, mazač ili električar ili mehaničar a upravitelj stroja često vrši, neovisno o straži, ophodnju strojnog pogona.

2. Opseg pradenja pogona

Pod opsegom pradenja pogona, strojnog pogona, podrazumijeva se pradenje rada strojeva u pogonu u strojarnici broda i prostorima izvan strojarnice. To je porivni stroj, svi ostali strojevi i uređaji koji su u pogonu u strojarnici te uređaji stroja kormila, uređaji brodske ledenice i eventualno još neki drugi a koji su u prostorijama izvan strojarnice.

Kod strojnih pogona koji nisu automatizirani, časnik stroja odgovoran za stražu mora najmanje svaki sat vremena obidi sve strojeve u radu kontrolirajudi njihove pogonske parametre. Mazač u straži to radi svakih pola sata. Kormilarski uređaj se obilazi na dolasku u stražu, na polovini straže i prije odlaska tj. predaje straže u normalnim uvjetima plovidbe, a u lošem vremenu češde, ovisi o situaciji u kakvoj se brod nalazi.

3. Potpuna spremnaost postrojenja

Potpunu spremnost postrojenja, pogona, smatramo kada se kod isplovljenja iz luke, jedan sat prije, spremi čitavo postrojenje za manovru isplovljenja i kasniju plovidbu. Tu se podrazumijevaju sve radnje potrebne da se pogon spremi za isplovljenje. To je stavljanje dvaju generatora u paralelni rad, upudivanje svih potrebnih sisaljki, punjenje spremnika komprimiranog zraka za upudivanje glavnog motora, okretanje glavnog motora preko stroja za okretanje, priprema sustava goriva za glavni motor, provjera podmazivanja, hlađenja i probno kratko upudivanje glavnog motora itd. Nakon svih radnji i provjera uz suglasnost upravitelja stroja koji tome bude nazočan, javlja se na zapovjednički most da je stroj spreman za pogon, isplovljavanje. U Dnevnik stroja se bilježi vrijeme kada se s zapovjedničkog mosta da zapovjed brodskim telegrafom "POZOR".


44

20

1. Držanje straže za plovidbe kanalima

Za plovidbe kanalima smatra se da je strojarnica u pripravnosti. Časnik stroja odgovoran za stražu mora osigurati da sva postrojenja i oprema, koji se rabe tijekom manevra su u stanju neposredne pripravnosti te da postoji dovoljna i rezervna snaga električne energije, da stroj kormila radi sa dvije hidro pumpe ulja itd. Časnik straže mora neprekidno biti uz uređaj manevriranja glavnim motorom, električar uz glavnu električnu razvodnu ploču, jedan mazač u ophodnji nadzora pogona s naglaskom na kompresore zraka, drugi mazač ili električar na raspolaganje časniku straže. Upravitelj stroja povremeno obilazi strojni pogon i prisustvuje manevriranju uz neposredni nadzor pogona.

2. Opiši što se unosi u dnevnik stroja – isto kao 10.1.

3. Izvještavanje i poziv upravitelja stroja – isto kao 9.1.


45

ODRŽAVANJE I POPRAVCI – USMENI

1

1. Navedi materijale za gradnju broda i njihove karakteristike

Gotovo da i ne postoji materijal od koga se ne bi mogao sagraditi brod, međutim ako mislimo na čelične brodove tu je dakako samo čelik zastupljen u svom posebnom kemijskom sastavu što znači da je čvrst, elastičan, pogodan za valjanje, zavarivanje, termičku obradu a pri tom dovoljno otporan na koroziju i utjecaj galvanskih struja te relativno jeftin ili ne preskup.

2. Opiši činioce za eksploziju u kudištu koljenastog vratila i koje je mjere potrebno obaviti da do eksplozije

ne dođe

U kučištu koljenastog vratila se usljed zagrijavanja i štrapanja koje je normalno usljed istjecanja ulja iz ležajeva te kretanja mehanizma neminovno događa, stvaraju uljne pare koje mogu biti opasne ukoliko dođe iz bilo kojih razloga do povedanog zagrijavanja, a k tome i do doticanja svježeg zraka. Znano je da izgaranje bilo kojeg goriva uvjetuje stanje goriva (raspršenost u prostoru i količina zraka odnosno kisika te i temperatura dotične smjese). Upravo ti se uvjeti vrlo lako događaju u kučištu koljenastog vratila u koliko i kod normalnog rada motora nakon zaustavljanja zaustavimo cirkulaciju ulja i otvorimo vrata kučišta odnosno dopustimo nagli ulazak zraka u prostor koljenastog vratila, što omogučava stvaranje idealne smjese a time i eksplozije. Da bi se to izbjeglo potrebno je nakon zaustavljanja rada motora nastaviti cirkulaciju ulja barem još pola sata kako bi se time ukupna masa strojnih elemenata koje ulje oplahuje ohladila, a nakon prekida rada uljne crpke barem još dvadesetak minuta dopustimo da se ulje iscijedi i istaloži te možemo bez rizika otvoriti prostor koljenastog vratila.

3. Opiši rastavljanje i remont poklopca cilindra glavnog porivnog stroja

Potrebno je zatvriti vodu za hlađenje i ventil goriva na VT pumpi cilindra kojem mislimo remontovati glavu. Odvajamo ispušni ventil od škariga, skidamo cijevi vode za hlađenje,VT cijevi goriva sa VT pumpe na šprice, šrice također, odvojiti cijev dovoda zraka na uputni ventil i uputni ventil. Zatim postavljamo hidrauliku za odvidavanje matica glave, kada smo to obavili ukoliko nismo odvojili ispušni ventil za njega zakačimo sajlu i pomodu dizalice u strojarnici podižemo glavu. Skidamo brtvene gumice, Čistimo kanale i postavljamo nove. Stavljamo novi uputni ventil i nove šprice.

2

1. Navedi materijale za gradnju cjevovoda i njihove karakteristike

Cjevovodi su izrađeni od različitih materijala ovisno o primjeni i mogučnostima. Između ostalih izrađuju se od običnog bešavnog vučenog čelika, bakra, yorkabra, CrČelika različitih sastava i sl. Karakteristike pojedinih materijala su specifične, neki su otporni na utjecaj mora, neki na utjecaj temperatura, neki i jedno i drugo, pa ih biramo prema potrebi, dok su neki otporni na kemikalije.

2. Navedi razloge zašto glavni porivni stroj ne pali

Glavni porivni stroj ne pali iz više razloga: nedovoljna količina uputnog zraka, mala količina goriva pri startu, h ladan motor, voda u gorivu, nepravilan rad regulatora a time i ručke goriva, ne otklonjena jedna ili više blokada (niski tlak ulja, zatvoren uputni zrak, uključen uređaj za prekret motora, prazna centralna mazalica i sl.).

3. Opiši remont ventila goriva, ispušnog i uputnog ventila

Remont ventila goriva:

Rastaviti rasprskač i detaljno pregledati sve dijelove

Prebrusiti sve dosijedne ovršine

Pregledati, očistiti te po potrebi zamjeniti mlaznicu rasprskača

Izmjeniti dotrajale dijelove


46

Sastaviti rasorskač sa svim novim brtvama

Testirati rasprsakač i regulirati tlak otvaranja

Remont uputnog ventila:

Pregledati i očistiti uputni ventil te prebrusiti brtvede baze

Izmjeriti zračnost ventila (vrijednost zračnosti S minimalno 1 mm)

3

1. Opiši načine spajanja cijevi

Od načina spajanja cjevi mislimo uglavnom na rastavljive vrste spojeva od kojih su za manje promjere najčešde narezani naglavci, koljena, "T" spojevi, "Y" spojevi, "X" spojevi, isto tako i takozvani "Hermeto" spojevi u gotovo istim oblicima kao i narezani spojevi. Kod večih cijevovoda tu su prisutni uglavnom spojevi s prirubnicama i vijcima. Još postoje i takozvani brzi spojevi te spojevi s obujmicama koji se koriste kao vatrogasni spojevi, pneumatski i hidraulični spojevi, termo kompezacioni spojevi i sl.

2. Zašto se čuju udarci pri upudivanju motora i zašto motor dimi

Prevelika količina goriva prilikom upudivanja, neispravni rasprskači, hladan motor, previsoka temperatura goriva, pomodna puhala ne rade ili ne daju dovoljnu količinu zraka.

3. Kako se mjeri ovalnost košuljice cilindra motora

Mjeri se pomodu mikrometra, mjerimo vrh, sredinu i dno. U svakom položaju mikrometar postavljamo prova-krma i livo-desno.

4

1. Kako se postiže nepropusnost spojeva brodskih cjevovoda

Nepropusnost spojeva se postiže ubacivanjem raznih vrsta brtvila: od prirodne kože, azbesta, gume, propilena, kartona, teflona, aluminija, bakra, olova, pamučnih pletenica i sl.

2. Zašto se motor ne može zaustaviti

Blokirana ručka goriva, regulator broja okretaja blokiran, ručke goriva na crpkama nisu podešene na nultu poziciju.

3. Kako se vrši rastavljanje i pregled ležajeva križne glave gl. porivnog stroja

Pregled vršimom jernim lističima na gornjoj blazinici. Da bismo rastavili križnu glavu potrebno je skinuti glavu izvuči stap sa stapajicom, skinuti gornju blazinicu, ojnicu zakačiti da nebi pala u karter i oštetila sebe i unutrašnjost kartera, potom zakačiti križnu glavu sajlom kroz cilindar i podignuti je brodskom dizalicom,zatim odvojiti klizne staze.

5

1. Kako se vrši kontrola i ispitivanje nepropusnosti cjevovoda

Nepropusnost cijevovoda se ispituje na način da se izolira određeni cijevovod ventilima ili slijepim prirubnicama, te se natlači komprimiranim zrakom i premaže tekučim sapunom kritična mjesta. U koliko se pojave mjehuridi znadi da spoj propušta ili ako ne da je u redu. Isto tako se može natlačiti vodom pogotovo ako su u pitanju cijevovodi visokih pritisaka (parovodi, protupožarni cijevovodi) ali ne i cijevovodi goriva i maziva. Natlačeni cijevovodi vodom moraju biti opskrbljeni manometrom kako bi se mogao kontrolirati tlak koji mora ostati nepromjenjen nekoliko sati što garantira nepropusnost istog.


47


48

2. Zašto opada pritisak zraka ispiranja

Rashladnik ispirnog zraka pothlađuje ispirni zrak, usisni filter turbopuhala uprljan, nakupina gareži na lopaticama turbine, pad tlaka u strojarnici (ukoliko je strojarnica pod tlakom).

3. Opiši na pomodnom motoru kako se mjere defleksije koljenastog vratila i poduzimaju mjere popravka

Mjerenje se vrši pomodu mikrometra ili komparatorau 3-5 položaja. Ako su zračnosti više od dopuštenih mjenjamo blazinice.

6

1. Opiši nekoliko tipova nepropusnih prolaza na brodu

Među nepropusne prolaze na brodu spadaju i vrata na ulazu u strojarnicu i komunikacijska vrata paluba nadgrađa, te vrata na tunelu osovinskog voda, poklopci tankova pogotovo tankova dvodna i suhih tankova. Svi ti nepropusni prolazi moraju uvijek biti zatvoreni pogotovo u navigaciji jer im je svrha da se samo može prodi dakle otvoriti i zatvoriti kako bi spriječili prodor mora među prostorima.

2. Zašto raste temperatura ispušnih plinova

Neispravni ubrizgači, propušta ispušni ventil, kasno paljenje.

3. Kako se vrši pregled i popravak ispušnog ventila gl. porivnog stroja

Za pregled i popravak ispušnog ventila glavnog motora, potrebno je odspojiti sve cijevi s ispušnog ventila glavnog motora:

zračna opruga

hidraulični vod za otvaranje

hidraulične vodove za ublažavanje udaraca

cijevi rashladne vode

ostale cijevi

Nakon toga se uz pomod hidraulične naprave skidaju matice s kotvenih vijaka koje drže ventil na glavi motora. Ventil se sa kučištem uz pomod dizalice u strojarnici postavi na svoje postolje za okretanje i pričvrsti se.

Nakon toga se može izvaditi ventil i vršiti pregledi i popravci istoga, kao i vodilice i ostalih dijelova (brtve, prirubnice, radni stap zračne opruge, uređaj za odzračivanje, itd.).

7

1. Opiši cjevovode službe glavnog pogona u strojarnici

Cijevovodi službe glavnog pogona moraju po međunarodnim propisima biti obilježeni bojom kako bi svak koji dolazi u strojarnicu mogao znati o kojem se cijevovodu radi. "Plavo" rashladna voda, "Zeleno" more, "Žuto" mazivo, "Crveno" lako gorivo, "Smeđe" teško gorivo, "Crno" kaljuža, "Modro" balast, itd

2. Zašto opada broj okretaja glavnog porivnog stroja

Slaba reakcija regulatora broja okretaja, voda u gorivu, preopteredenje motora, loše izgaranje, začepljen dovod goriva (filter goriva, dobavna crpka goriva, ventil goriva pritvoren ili zatvoren, blokiran viskozator i sl.).

3. Pokaži i opiši rastavljanje i popravak ventila goriva (podešavanje pritiska)

Ventil goriva ili rasprkač služi za ubrizgavanje goriva pod visokim tlakom u cilindar motora. Rasprskače je s vremena na vrijeme potrebno skinuti i isprobati te po potrebi popraviti.


49

Za rastavljanje rasprskača, skidaju se visoko-tlačni vodovi od VT pumpe. Prije toga se naravno pumpa izolira prema strani sustava goriva. Rasprkač ili više njih se skidaju sa glave motora i vode na probni stol.

Na probnom se stolu priključuju na ručnu ili automatksu VT pumpu te se provjerava kvaliteta mlaza i tlak otvaranja igličastog ventila. Mjere se veličine sapnica uz pomod podmjere i nadmjere a po potrebi i čisti.

Tlak otvaranja ventila se podešava uz pomod matice koja vrši pritisan na oprugu koja drži igličasti ventil prisno priljubljen na sjedište.

8

1. Protumači pogon glavnog porivnog stroja s turbopuhalom u kvaru

U slučaju kvara na turbo-puhalu i ukoliko je samo jedno turbo-puhalo u pitanju, potrebno je izvaditi rotor i blokirati prolaz osovine, smanjiti opteredenje te koristiti pomodno elektro puhalo. U koliko su pak dva turbo-puhala te je jedno u kvaru, u tom slučaju možemo blokirati ulaz ispušnih plinova u oštedeno turbo-puhalo, te s nižim opteredenjem ovisno o maksimalnom dopuštenom broju okretaja turbo-puhala u funkciji nastaviti vožnju.

2. Zašto se motor sam zaustavlja

Niski tlak ulja, visoka temperatura rashladne vode, nedovoljna količina ulja u centralnoj mazalici, prekoračenje broja okretaja, greška komunikacije elektronskog upravljanja i sl.

3. Opiši remont glavne servisne crpke mora

Kod remonta gavne servise pumpe mora, procedura je sljededa:

pumpa se izolira ventilima (tlačni i usisni)

pumpi se isključi glavni prekidač

konzultira se instrukcijska knjiga

ovisno o izvedbi – skida se elektromotor (svakako ga je dobro skinuti radi čišdenja – a ujedno i električar može na njemu obaviti remont).

ovisno o izvedbi, pumpa se rastavlja (skida poklopac ili odstranjuje verikalna polovica)

skida se vratilo sa šipernicom i rotorom

mjeri se istrošenost dijelova, pregeldava unutrašnost, posebnu se pozornos daje kvaliteti šupernice i prstenovima za trošenje)

mijenjaju se potrebni dijelovi i/ili popravljaju postojedi ukoliko je to izvedivo i isplativo – te nadasve potrebo

provjerava se stanje adnodne zaštitie i po potrebi mijenja

pumpa se pažljivo sastavlja natrag

ravnomjerno se stežu vijci na kučištu

pumpa se isproba

9

1. Opiši mjere koje je potrebno poduzeti prije početka radova na gl. porivnom stroju

Osim u ekstremnim slučajevima radovi na glavnom porivnom stroju se vrše uglavnom pri vezu u lukama. U tom slučaju prvenstveno moramo obavijestiti zapovjednika broda i tražiti preko njega odobrenje lučkih vlasti za radove na glavnom poriom stroju. Zatim zatvoriti uputni zrak i blokirati uputne ventile, pogasiti cirkulacione crpke rashladne vode,crpke ulja za podmazivanje dobavne crpke goriva, dok cirkulacione crpke goriva u koliko smo ostavili sistem na teškom gorivu što nije uobičajeno, ali je mogude, ostavimo u funkcije osim što izoliramo cilindar ili cilindre na kojima predviđamo radove što vrijedi i za rashladni sistem. U koliko ne predviđamo duži boravak u luci, potrebno je odmah uspostaviti grijanje ostalog dijela glavnog


50

porivnog stroja preko sistema rashlada pomodnih motora ili parnog zagrijača. Uključiti obvezno uređaj za elektro okretanje motora, te na vidnim mjestima postaviti table upozorenja o vrsti radova na stroju.


51

2. Kratko opiši nastajanje pravila za tehnički nadzor pomorskih brodova i Hrvatskog registra brodova

Uvođenjem mehaničkog pogona na brodovima, osiguranje brodovlja je moralo uvjetovati i određena pravila ponašanja i kontrole pojedinih vitalnih dijelova mehanizma kako bi se izbjegao ili bar minimalizirao rizik kako za osiguravatelja tako i za osiguranika. Vremenom se i iskustveno došlo do određenih standarda u smislu izrade, održavanja i periodične kontrole svih dijelova postrojenja pa između ostalih i Hrvatski registar brodova je usvojio određene standarde.

3. Opiši remont glavne servisne crpke slatke vode – isto kao 8.3.

10

1. Opiši razloge požara u komori zraka i mjere opreza koje je potrebno poduzeti

Razlozi požara u komori zraka odnosno ispirnom prostoru su nakupine cilindričnog ulja, kondenziranih masnoda i nečistoda iz ispirnog zraka, te istih zapaljenje propuštanjem zapaljene smjese kada se poklope rascijepi prstenova na klipu, koji se stalno okreču u toku rada pa se jednom dogodi da se i rascijepi poklope. U tom slučaju je potrebno, ukoliko nije automatski povedanjem temperature blokiran na "slow down" odnosno smanjenje broja okretaja na polagano odnosno "slow", pustiti da potpuno izgori ili ukoliko nemamo vremena, po mogučnosti, pogasiti požar parom ili s manjim količinama CO2 kako ne bi prenaglo ohladili ispirnu komoru pa da nastanu trajne deformacije ispirnog kolektora. Nakon gašenja potrebno je zaustaviti stroj i počistiti ispirni prostor. Da se to ne bi događalo potrebno je u svakoj luci očistiti ispirni prostor, pa je mogude u potpunosti eliminirati slučaj požara u ispirnom prostoru.

2. Opiši način planskog preventivnog održavanja

Da bi se provelo plansko preventivno održavanje, potrebno je poznavati svaki pojedini strojni element i njegov vijek trajanja, a zatim voditi točnu evidenciju rada i eventualnih promjena u radu, kako bi se na vrijeme moglo pristupiti izmjeni dotrajalih dijelova, kako isti nebi uzrokovali havarije vedih razmjera. Zato postoje posebne knjige održavanja koje se redovito vode i upisuju sati rada, te se prema upustvima unaprijed predviđa vrijeme određenih radova ili kontrola.

3. Opiši remont glavne servisne crpke ulja – isto kao 8.3.

11

1. Zaštita materijala od korozije

Zaštita materijala od korozije je bitan zadatak strojara pogotovo ako su u pitanju rezervni dijelovi, koje obično štitimo premazivanjem zaštitnim mastima odnosno masnim premazima, te statične dijelove bojanjem određenim bojama ovisno o tipu uređaja i izloženosti povišenim temperaturama. Elemente koji su izloženi koroziji djelovanjem galvanskih struja štitimo pomodu cink protektora ili anodnim strujnim zaštitnicima.

2. Navedi razlog sniženja tlaka u sistemu morske vode

U sistemu morske vode pad tlaka može uzrokovat nepravilan rad crpke, začepljenje filtera, zrak u sistemu (kod praznog broda visoki usis, kod punog broda niski usis u plitkim vodama).

3. Mjerni instrumenti za dijagnosticiranje

Pod mjerne instrumente za dijagnosticiranje spadaju:

mikrometri (uz dodatke kao što su produžetci)

šablone

šubleri

mjerni listidi

podmjere i nadmjere


52

12

1. Priprema limova za zavarivanje

Kod zavarivanja dvaju limova potrebno je dijelove uz zavar očistiti brušenjem i odmašdivanjem te ako su debljine iznad 3 mm potrebno je ubrusiti krajeve limova u obliku slova "V" te iznad 10 mm u obliku slova "X" kako bi var mogao penetrirati u materijal čitavom površinom spoja te da bi se izbjegli ne popunjeni prostori.

2. Zašto se broj okretaja glavnog motora naglo povisuje

Naglo rasteredenje propelera uslijed poniranja broda, ulaz niz struju, nepravilan rad regulatora.

3. Opiši remont pumpe kaljuže

Remont pumpe kaljuže se sastoji iz slijededih koraka (pod pretpostavkom da je ista stapna):

pumpa se izolira ventilima

isključi se glavni prekidač

rastavlja se ojnica od stapajice i križne glave

pregledavaju se ležajevi stapnog mehanizma

skidaju se šupernice stapajica

vrši se pregled i remont stapa

skida se poklopac ventilne kutije

vrši se pregled i po potrebi brušenje ventila

odstranjuju nataloženje nedistode u kušištu pumpe i ventila

pumpa se sa novim brtvama i ostalim dijelovima sastavlja

pumpa se testira

13

1. Zašto se je glavni motor iznenada zaustavio

Niski tlak ulja, visoka temperatura rashladne vode, nedovoljna količina ulja u centralnoj

mazalici, prekoračenje broja okretaja, greška komunikacije elektronskog upravljanja i sl.

2. Objasni dijagnostiku kvarova kod sustava goriva

Dijagnostika kvarova na sustavu goriva, uglavnom se odnosi na stalnu kontrolu temperatura

ispušnih plinova, prema obliku indiciranog dijagrama, te boji ispušnog dima. Kvarovi na sustavu

goriva ne odnose se samo na vosokotlačne crpke i rasprskače, već i na čitavi cijevovod s

ventilima, zagrijačima, viskozator, filteri, dnevni tankovi, centrifugalni prečistaći i sl.

3. Opiši remont uljnog plamenika kotla

Procedura:

ugasiti kotao i pustiti neko vrijeme da se hladi

otpojiti cijevi koje su priključene na gorionike, s potrebitim oprezom

izvudi gorionike (pilot i glavni)


53

u radioni ih se rastavi

rasprskače i ostale sitne dijelove se opere u kerozinu ili dizelu

kontroliraju se promjeri rupica rasprskača

kontroliraju se položaju elektroda za paljenje (na pilot gorioniku)

očisti se sva prljavština na tijelima gorionika

sve se uredno sastavi natrag koristedi ''COPA SLIP'' da nešto ne zapede

gorionici se vrate u kotao, pospajaju cijevi

kotao se testira

14

1. Koji je uzrok vibracije parnih turbina

Uzrok vibracije kod parnih turbina je najčešde mokra para odnosno kapljice vode udaraju o lopatice turbine. Može dodi do oštedenja pojedinih lopatica pa nastaje debalans rotora što predstavlja havariju turbine te bez obnove rotora i ponovnog balansiranja ne može biti ni uklonjena.

2. Kako dolazi do eksplozije kotla

Ovdje se uglavnom misli na eksploziju u ložištu kotla, koja nastaje uslijed koncentracije veče količine uparenog goriva koje se inače kao tekude nataloži na toplom dnu ložišta, a kao posljedica lošeg rasprašivanja usljed rada i nepravodobnog ili nepravilnog održavanja gorionika. Prilikom paljenja prvo je potrebno ventiliranje ložišta koje kod automatskog rada kotla često puta nije dovoljno ukoliko se gorivo nalazi na dnu ložišta, pa se u takvim situacijama treba ili pokupiti mehanički ili ga prisilno izgoriti uz stalnu pojačanu ventilaciju dok se ne zapali, a zatim uz dodavanje manje količine zraka održavati zapaljeno dok u potpunosti ne izgori i to bez dodavanja goriva.

3. Opiši remont stapa dvotaktnog B-W motora

Remont stapa glavnog dvotaktnog motora:

skine se glava motora (sa svim procedurama koje idu uz to kao što je odspajanje cijevi, itd)

očisti se košuljica iz unutra

stap se dovede u GMT i prihvati uz pomod dizalice u strojarnici

stap se spusti u DMT i tada se stapajicu skine sa skrižne glave

skine se šupernica

stap se izvadi uz pomod dizalice i postavlja na remnontno postolje, najčešde odmah ispred motora

vade se stapni prstenovi, čiste se utori i mjere istrošenja

šablonom se provjerava čelo stapa

stap se temeljito čisti od naslaga

mijenjaju se brtve

sastavlja se natrag obrnutim redoslijedom

15

1. Dijagnostika kvarova sustava zraka

Voda ili ulje u sustavu zraka.


54

2. Opiši remont visokotlačne pumpe goriva

Visokotlačna crpka goriva se može demontirati i za vrijeme rada postrojenja, samo je predhodno potrebno istu isključiti iz rada. Najčešdi uzrok lošeg rada ili pak potpuno otkazivanje visokotlačne crpke jest nepovratni ventil pa ga zato najčešde mijenjamo kod manjih crpki ili pak obnavljamo brušenjem. Pregledajem ostalih dijelova najvažniji jest u kompletu klip i cilindar čije visoko precizne brušene površine možemo samo gledati a ne dirati, a naravno gledanjem možemo uočiti eventualna oštečenja. U slučaju potrebe izmjene, mijenjamo obavezno u paru klip s cilindrom.

3. Što znači plansko preventivno održavanje

16

1. Koji su uzroci pojave udaraca u motoru

Olabavljeni strojni elementi, istrošeni zupci zupčanih prenosnika, manjak zraka u kompezatorima ili zračnim komorama i sl.

2. Kako izgleda glavni plan održavanja

Da bi se mogao nazvati glavni plan održavanja, mora sadržavati sve mogude komponente održavanja i za sve pa i najmanje elemente postrojenja. Danas je to daleko lakše uvođenjem elektronske obrade podataka. Dakle ako se pravilno vodi onda je mogude u svakom trenutku dobiti ispis potrebnih intervencija prema broju sati rada pojedinih uređaja i kada je što napravljeno, da li je prema empiriji potrebno skratiti vrijeme rada nekog elementa, koje naprave i alati su nam potrebni, gdje se nalazi instrukcijska knjiga uz koju demo obavezno pristupiti radu ili pak mogudnost printanja potrebnih dijelova instrukcija kako ne bi morali pretraživati po instrukcionoj knjizi i sl. Mjesečnim upisivanjem sati rada određenih uređaja potrebno je odmah upisivati i potrebne intervencije i kada de po tome i postupati.

3. Opiši remont turbopuhala

17

1. Koji je uzrok sivo-plavkastog dima na ispuhu iz motora

Uzrok pojave sivo plavkastog dima na ispuhu motora je izgaranje ulja. Loši uljni prsteni.

2. Kako se vrši obrada materijala za gradnju broda

Za gradnju broda prvenstveno je potrebno koristiti određene materijale predviđene za izradu određenih dijelova te pjeskarenjem i bojanjem zaštitnim bojama, izbjedi utjecaj korozije. Zatim nakon zavarivanja radi spajanja potrebno je obaviti dodatnu termičku obradu radi opuštanja unutarnjih naprezanja u materijalu ili gdje je potrebno usmjereno unutarnje naprezanje.

3. Koji su uzroci puknuda vodocijevnih ili vatrocjevni kotlova

18

1. Kako izgleda operativni plan održavanja

2. Koji su uzroci rušenja (vatrostalnog) izolacijskog zida

Uzroci rušenja vatrostalnog izolacijskogzida u kotlu su najčešde vibracije i vlaga.

3. Opiši remont centrifugalne protupožarne pumpe – isto kao 8.3.


55

19

1. Koji su instrumenti za mjerenje istrošenja – isto kao 11.3.

2. Opiši remont zupčaste pumpe za podmazivanje motora

Remont vijčane ili zupčaste crpke za podmazivanje motora je prvenstveno moguć u smislu

remonta elektro motora, dakle izmjena ležajeva, kontrola izolacije, pranje namotaja i

obnavljanje izolacionog laka namotaja. Zatim što se tiče same crpke potrebno je izmjeniti

mehaničku brtvu, brtve, eventualno izmjena ležajeva, ali kao osnovni vitalni dio osim vijaka

odnosno zupčanika, jest prekotlačni regulacioni ventil koji mora biti u besprijekornom stanju jer

uvjetuje tlak i kapacitet crpke.

3. Koji su uzroci pukotine na plaštu isparivača, na pregrijaču i ekonomajzeru

20

1. Dijagnostika kvarova kod sustava ulja za podmazivanje

2. Koji su uzroci užarenja stjenka i dijelova ogrjevnih površina kotla

Uzroci užarenja pa i izgaranja ogrijevnih površina kotla su prvenstveno naslage kamenca na

vodenoj strani, a time smanjenje prenosa topline što uzrokuje izgaranje.

3. Opiši remont vijčane uljne pumpe


56

POMOĆNA POSTROJENJA – USMENI

1

1. Stapne pumpe (jednoradne, dvoradne, diferencijalne)

Stapne pumpe spadaju u grupu pumpi s linearno pokretnim dijelovima. U njima se tekudina pomiče od usisa prema tlaku pomodu stapa ili klipa koji se naizmjenično u jednom cilindru pokrede. Kapacitet se regulira stapajem.

Značajka tih pumpi je da im isti prostor služi za dobavu tekudine pri usisavanju i tlačenje. Zbog toga moraju imati određene konstruktivne elemente koji de pri izmjeni funkcije prostora u fazi usisavanja i tlačenja spriječiti povrat usisane tekudine u usisni cjevovod. Taj zadatak izvode ventili. Oni se moraju automatski zatvarati i otvarati ved prema uporabi prostora.

Zbog djelovanja ventila upotrebljava se potlak, odnosno pretlak koji se dobiva linearnim gibanjem stapa ili klipa u cilindru.

U tim pumpama dobava tekudine je isprekidana zbog naizmjeničnog djelovanja stapa ili klipa.

Brzina stapa-klipa mijenja se prema duljini stapa u cilindru od 0 do maksimalne vrijednosti da bi opet pala na 0 u drugoj mrtvoj točki.

Zbog linearno pokretanih masa mehanizma pumpi i linearnog gibanja tekudine uz istodobno linearno gibanje stapa ili klipa,broj okretaja tih pumpi je ograničen,te može maksimalno iznositi 300 dvostrukih stapaja u minuti.

Ako se želi vedi broj okretaja zbog zahtijevane vede dobave,onda moramo odabrati centrifugalnu pumpu koja je daleko jeftinija od stapne ili klipne pumpe. Opdenito se stapne ili klipne pumpe upotrebljavaju za male dobavne količine, niske brzine i velike dobavne visine. Pumpe su samo-usisne, a koriste se najčešde kao kaljužne pumpe,transfer pumpe, napojne pumpe i protupožarne pumpe.

Prema načinu rada stapne i klipne pumpe dijelimo na: jednoradne, dvoradne i diferencijalne.

Jednoradne pumpe

Stapalo se pokrede pravocrtno, naizmjence preko položaja od jedne do druge mrtve točke.

Gibanjem klipa ili stapa prema gore u cilindru nastaje potlak. Atmosferski tlak tlači vodu u usisnu cijev. Voda djelovanjem atmosferskog tlaka otvara usisni ventil i ispunjava prostor ispod stapa. Kad se klip ili stap vrada, to jest giba prema dolje , pretlak se stvara u prostoru ispod stapa, koji zatvara usisni ventil, a otvara tlačni i na taj način se voda dobavlja u tlačnu cijev.

Dvoradne pumpe

Dvoradne stapne pumpe su one pumpe u kojima se pomicanjem stapa u cilindru naizmjence s obje strane stapa stvara potlak u prostorima B i B1 u koji atmosferski tlak tjera vodu iz usisne cijevi otvarajudi usisne ventile V, te naizmjence stap tjera tekudinu u tlačnu cijev otvarajudi ventile V1. Klipne pumpe su za razliku od stapnih samo jednoradne zato što se usisavan je i tlačenje tekudine obavlja volumenom klipa.

Diferencijalne pumpe

Diferencijalne pumpe su one pumpe u kojima oblik klipa prelazi djelomično u oblik stapa. Dobava im je jednoličnija od klipnih jednoradnih pumpi.

Dobava stapnih pumpi

Stapne pumpe ne mogu imati konstantni tok dobave zbog promjenjive brzine stapa u cilindru. Dobava jednoradne pumpe je za vrijeme usisavanja jednaka nuli, dok se za vrijeme tlačenja mijenja kako se mijenja brzina stapa. Da bi se održao što jednoličniji tok strujanja tekudine u cjevovodu, upotrebljavaju se zračne komore. Zračne komore su zatvorene posude koje imaju vezu sa cjevovodom na donjem dijelu, dok je u gornjem dijelu zrak.

Vrste pogona

Stapne pumpe možemo pogoniti ručno,elektromotorom, ili mogu biti privješene propulzijskom motoru. Na ručni pogon izvedene su samo manje pumpe koje služe za pomodne svrhe, npr.: pumpa za baždarenje rasprskača, ručna pumpa za nadolijevanje ulja u pomodni dizel-motor.


57

2. Višestapni kompresori i višestapna kompresija

Pri kompresiji plina u kompresoru, plin se zagrijava do visokih temperatura što može prouzrokovati stvaranje uljnih para i time eksplozivnu smjesu u kombinaciji sa zrakom. Da bi se to izbjeglo, izvodi se višestapna ili višestepena kompresija. Nakon svakog stupnja kompresije slijedi hlađenje komprimiranog plina na skoro početnu temperaturu. Ovisno o potrebnom tlaku, izvodi se više ili manje stupnjeva kompresije. Pri višestupanjskoj kompresiji, povedavaju se gubici u odnosu na jednostupanjsku. Gubici nastaju radi prigušivanja plina pri prolazu kroz vedi broj ventila i kroz hladnjak. Kompresori sa višestepenom kompresijom mogu biti jednostapni i višestapni. Ukoliko je kompresor jednostapni a višestepeni, tada se stap i cilindar izvode iz dva dijela različitih promjera, tada postoje dvije izvedbe:

Oba stupnja tlače istovremeno

Ojnica je jednostrano opteredena jer oba stapa pri hodu prema gore istodobno tlače. Istiskivanje plina iz prvog stupnja počinje prije nego što se otvara usisni ventil drugog stupnja zbog čega dolazi do nepoželjnog povedanja tlaka u hladnjaku.

Naizmjenično tlačenje

Pravilnim odabirom površine stapa prvog i drugog stupnja može se postidi jednoliko opteredenje ojnice. Za vrijeme tlačenja u prvom stupnju, drugi je stupanj u fazi usisa, tako da ne dolazi do povedanja tlaka u hladnjaku. Osim toga, potrebna je i manja snaga za rad kompresora jer se tlačenje odvija tijekom cijelog okreta koljenastog vratila za razliku od prethodnog gdje se kompresija odvija u prvoj polovici okreta. Samim time i konstrukcijski su dijelovi jače opteredeni što rezultira povedanom masom uređaja.

Kod višestapnih kompresora se za svaki stupanj tlačenja uzima jednak omjer tlačenja kako bi sile u mehanizmu bile približno jednake.

Na izlazu iz svakog stupnja, postavlja se prekotlačni ventil dok se na svakom hladnjaku, na vodenoj strani postavlja eksplozivni disk ili isto prekotlačni ventil.

Višestupanjski kompresori su složeniji i skuplji, no za uzvrat pružaju mirniji i sigurniji rad uz bolji stupanj učinkovitosti.

3. Grijanje i hlađenje brodskih prostorija

Grijanjem i hlađenjem brodskih prostorija uspravlja se pomodu središnje klimatizacijske jedinice koja je najčešde smještena u razini glavne palube. Dijelovi središnje klimatizacijske jedinice su:

usisa svježeg zraka

usis recirkuliranog zraka

miješalica zraka

filtar zraka

grijač na paru

prva sekcija hladnjaka

druga sekcija hladnjaka

ovlaživač

odvajač vode

ventilatorska sekcija

distribucija

senzori, ventili, aktuatori

Za idealnu temperaturu zimi se uzima 18.5 °C, dok je za ljetne uvijete 21 °C. U tropskim uvjetima unutarnja temperatura mora biti 5 do 8 °C niža od vanjske temperature u sjeni uz relativnu vlažnost od oko 50%.

2

1. Vijčane pumpe, rad i primjena


58

Vijčane pumpe imaju posebnu primjenu na brodovima za pretakanje i prenošenje ulja za podmazivanje i goriva. Odlikuju se postizanjem visokih tlakova (i do 200 bar) pri povoljnom stupnju učunikovitosti. Malih su dimenzija pogodne su za velike visine crpljenja a imaju i ravnomjernu dobavu. Pogodne za prenošenje vrlo viskoznih tekudina . Sastoje se od dva ili više vijaka. Vijci između sebe, u visini čitavog zavoja spirale, zatvaraju tekudinu i potiskuju je aksijalno stalno u istom smjeru. One su jednostavne, sigurne, odlikuju se mirnim radom , nemaju vibracija i samocrpne su. Na kudištu imaju ugrađen regulacijski ventil koji omogudava prestrujavanje tekudine sa tlačne na usisnu stranu i time regulirati dobavni tlak a ujedno služiti i kao prekotlačna zaštita. Pumpe ovakve izvedbe nazivamo hermetičke vijčane sisaljke, zbog navoja vijka. Crpna strana je potpuno odvojena od tlačne komore. Navoj vijaka je cikloidni i evolventno-epicikloidni, a uspon vijka djeluje kao stap. Podmazuje ih medij koji transferiraju. Slog vijaka se sastoji od pogonskog i gonjenih vijaka. Vijak je dvo-navojan da bi imao veliki uspon i da ne bi bio samokočan. Bočni profil vijaka, jedan prema drugom i prema kudištu moraju dobro brtviti te stoga biti vrlo precizno obrađeni. Vijci su uležišteni u kliznim ležajevima koji se podmazuju tekudinom koju se pumpa.

Tlak kod vijčanih pumpa ovisi o duljini vijka:

1.5h za tlak od 20 bar

2h za tlak od 40 bar



Gdje je h visina jednog zavoja vijka.

Materijal za izradu kudišta vratila i vijaka odabire se prema tekudini koja se prenosi u cilju sprječavanja korozije i štetnog utjecaja tekudine na materijal pumpe.

2. Kompresorski i rashladni uređaj

Uloga rashladnog uređaja na brodu je da se uz njihovu pomod očuva lako pokvarljiva hrana i/ili prevoziti lako pokvarljivi teret. Glavni dijelovi rashladnog uređaja su:

kompresor

kondenzator

termo-ekspanzijski ventil

isparivač

Rashladni uređaj

Rashladni se proces odvija na slijededi način: plinovito se sredstvo usisava kompresorom iz isparivača i tlači približno adijabatskom promjenom. Prilikom tlačenja, temperatura i tlak plina porastu pa se tako stlačeni plin izobarno kondenzira u kondenzatoru. Kroz kondenzator prolazi slatka ili morska voda koja odvodi toplinu. Nakon kondenzatora, ukapljeni se plin sakuplja na dnu kondenzatora (kod manjih sustava) ili u spremniku rashladnog sredstva (u vedim sustavima). U dijelu sustava od kompresora do termo-ekspanzijskog ventila vlada tlak od 15 do 20 bar. Rashladni se medij izotermno prigušuje u termo-ekspanzijskom ventilu na niži tlak. Tekudi medij niskog tlaka ulazi u isparivač gdje na sebe preuzima toplinu rashladne komore te isparava. Taj se dio procesa odvija približno pri konstantnom tlaku.

Termo-ekspanzijski ventil (regulator) može po izvedbi biti:

automatski – za male uređaje, niski tlak u isparivaču ga otvara dok ga visoki zatvara

termostatski – za sustave sa više isparivača, zagrijani plin na izlazu iz isparivača zagrije osjetnik koji je kapilarom spojen na membranu ventila

Kompresor

Najvažniji dio rashladnog uređaja je kompresor. Najsuvremeniji se kompresori proizvode u V ili W izvedbi sa 2, 4, 6, 8 ili 12 cilindara. Broj okretaja kompresora može biti od 500 do 1800 okretaja u minuti. Pogone se izravno ili remenskim prijenosom, najčešde elektromotorom. Stapovi se automatski rastereduju kako bi se smanjio okretni moment pri upudivanju. Mehanizmom rasteredenja a ujedno i regulacijom kapaciteta upravlja se hidraulički, tlakom ulja prisilnog podmazivanja. Ventili su pločastog tipa. Podmazivanje je tlačno s pomodu posebne pumpe privješene na koljenasto vratilo. Kudište koljenastog vratila i kudište cilindara su od jednog komada i lagane konstrukcije. Cilindri se hlade plinom, tako da usisni plin oplakuje košuljice. U karteru ulja smješten je električni grijač za grijanje ulja kada kompresor ne radi kako bi ulje otpusti lo apsorbirani rashladni medij. Nalazi se i mali isparivač koji služi za hlađenje ulja tijekom rada.


59


60

3. Brodski ventili i zasuni

Elementi zatvaranja, ventili, zasuni i pipci dijele se po namjeni na:

nepovratne

zaporne

regulacijske

sigurnosne

redukcijske

višesmjerne

Osnovne vrste ventila su:

Ventil s pladnjem

Ventil s pladnjem ili pladnjasti ventil ima gomoljasto kudište u kojemu sadržava sjedište ventila, pladanj i vreteno pomodu kojime se upravlja. Izvedba može biti ravna ili pod kutom, ovisno o namjeni. Kod ovih ventila, dešava se promjena smjera tekudine što uzrokuje manji pad tlaka. Tekudina uvijek dolazi od ispod pladnja, kako brtvenica vretena ne bi bila konstantno pod tlakom tekudine.

Ukoliko pladanj nije čvrsto spojen sa vretenom, ved može kliziti po njemu, onda takav ventil može biti i nepovratan. Usisi kaljuža su najčešde takve izvedbe.

Zasun

Za razliku od pladnjastog ventila, kod zasuna nema promjene smjera tekudine. Omogudavaju puni protok kroz cjevovod, ne mijenjajudi promjer. Sastoji se od tijela zasuna koje se vertikalno podiže i spušta vrtnjom vretena a uležišten je u kliznim stazama. Ovaj ventil nije namijenjen djelomičnom otvaranju radi opasnosti od erozije sjedišta. Zahtijevaju dosta prostora za kudište zasuna.

Leptir – ventil

Leptir ventili ili zaporne klapne se upotrebljavaju na cjevovodima velikih promjera. Leptir ventili velikih promjera imaju prednost zbog uštede prostora, težine i cijene. Prednost im je što zatvaraju u oba smjera protoka, osiguravaju puni promjer protoka i gotovo neznatan pad tlaka. Takvim ventilima malih promjera može se upravljati običnom ručkom, dok se za ventile velikih promjera ugrađuju ručni upravljači uz pomod pužnog kola, hidraulični, pneumatski ili električni aktuatori. Leptir – ventili mogu se koristiti za radne tlakove do 25 bar. Nepropusnost zatvaranja se postiže prstenom od posebne gume koje je uglavljen na kudište ventila.

Kuglični ventili

Sličan leptir – ventilu, sve se više primjenjuje kuglični ventil, posebno kod tankera, bez obzira na veličinu promjera. Ovi se ventili odlikuju neznatnim otporom pri strujanju tekudine, jednostavnošdu pri rukovanju i nepropusnošdu. Mogu se primjenjivati za radne tlakove do 25 bar. Višesmjerni ventili su najčešde kuglične izvedbe.

Sigurnosni ventili

Sigurnosni ventili propuštaju višak tlaka koji može nastati u spremnicima pod tlakom, zatim u cjevovodima pare, vode i plina. Sigurnosni se ventili sastoje od običnog ventilskog kudišta, pladnja, vretena s poklopcem koji nosi oprugu s gornje strane uz neku metodu regulacije. Ulazna je strana kudišta ili ventila spojena na cjevovod ili spremnik pod tlakom. Povišenjem tlaka, medij stvara silu na pladnju ventila tako savladavajudi oprugu i otvarajudi ventil.

Redukcijski ventili

kod ovog tipa ventila, smanjenje tlaka postiže se prigušivanjem i to promjenom prolaza između sjedišta i pladnja. Pladanj ventila se upravlja membranom s pomodu sniženog tlaka koja je pritisnuta oprugom. Membrana je namještena na kraju kudišta , gdje se stvara kondenzacija vode koja ujedno štiti membranu od pregaranja.

3


61

4. Centrifugalne pumpe, rad i primjena

Centrifugalna se sisaljka sastoji od spiralnog kudišta i rotora pričvršdenog na vratilu koje se vrti velikom brzinom. Kada se rotor vrti, potiskuje tekudinu koja se nalazi među lopaticama. Djelovanjem centrifugalne sile tekudini se povedava brzina koja se dobrim dijelom pretvara u tlak prolaskom difuzirskom dijelu kudišta.

Svaka centrifugalna pumpa ima slijedede dijelove:

kudište (stator) u kojemu je smješten rotor

vratilo rotora spojeno sa pogonskim strojem

ležaj vratila s tlačnom brtvenicom

brtvedi prsteni između statora i rotora

Kudišta dijelimo na:

statorska

difuzorska

Rotore dijelimo na:

radijalne

poluradijalne

aksijalne

Dobavna visina rotora je ograničena, pa se kod vedih dobavnih visina, rotori moraju spajati u seriju. Tom izvedbom tekudina prolazi redom iz jednog rotora u drugi, pa se ukupni porast tlaka tekudine ostvaruje u nekoliko stupnjeva. Razlikujemo jednostupanjske i Višestupanjske centrifugalne pumpe, kao i je jednoulazne i višeulazne. Radijalne centrifugalne pumpe imaju najširu primjenu u brodskom pogonu.

Princip rada centrifugalne pumpe osigurava kontinuiran protok tekudine kroz kudište s konstantnim tlakom sve dotle otpori i brzina ostaju u dopuštenim granicama.

Lopatice na rotorima centrifugalnih pumpa mogu biti:

zakrivljene za naprijed

zakrivljene za nazad

zakrivljene radijalno u odnosu na izlaz iz rotora

Za normalan rad pumpe potrebno je da tlak tekudine ispred rotora bude nešto viši od parcijalnog tlaka isparavanja tekudine, tj. da postoji zaliha tlaka zbog opasnosti od pojave kavitacije.

Za vrijeme rada pojavljuje se djelovanje aksijalne sile u pravcu vratila. Ta sila nastaje radi prodiranja tekudine kroz raspor između statora i rotora, te zbog skretanja mlaza tekudine iz aksijalnog u radijalni smjer. Aksijalna sila kod jednostupanjskih i niskotlačnih sisaljka može biti zanemariva, ali kod višestupanjskih i visokotlačnih velika i značajna. Za rasteredenje rotora od aksijalne sile postoje razna rješenja:

izvedba rotora s kliznim izdancima

ugradnja tanjura za rasteredenje

ugradnja koluta za rasteredenje

ugradnja stapa za rasteredenje

kolut sa stapom za poništavanje aksijalne sile

izvedba pumpe sa posebnim rasporedom rotora

rotor sa dvostrukim ulazom tekudine

5. Brdski palubni strojevi (teretna, sidrena i pritezna vitla)

Na palubama teretnih brodova nalaze se pomodni uređaji pomodu kojih je mogude rukovati teretom, pritezati brod pri manevru ili vezu, te dizati i spuštati sidro i slično. Na modernim je brodovima gotovo nemogude nadi nekadašnja vitla i samarice za rukovanje teretom. Danas se ugrađuju vitla na hidraulički pogon. Za takva vitla nije potreban pogonski stroj za


62

svako vitlo, kao ni prijenosna spojka ni mjenjač brzine. Jedna pumpa može pogoniti više vitala. Prednosti hidrauličkog pogona za vitla su:

znatno smanjenje električne opreme i manja potreba za održavanjem

visok stupanj djelovanja uz nisku cijenu pogona

izravno djelovanje i naglo ubrzavanje

vrlo povoljno podmazivanje jer se svi dijelovi vrte u ulju

jednostavna i masivna konstrukcija

jednostavno posluživanje

potpuno vodo – nepropusno kudište i nema utjecaja vlage

stupnjevana regulacija brzine vrtnje u oba smjera

Hidraulični sustav može biti niskotlačni s radnim tlakom do 30 bar ili visokotlačni sa radnim tlakom do 250 bar.

Teretno vitlo

Na trgovačkim brodovima kao što su tankeri, za rukovanje teretom, postavlja se dizalica na sredini broda u predjelu manifolda koja služi za rukovanje crijevima za iskrcaj tereta. Postavljaju se dizalice i u blizini nadgrađa koje služe za rukovanje rezervnim dijelovima, hranom, otpadcima i slično.

Sidreno vitlo

Svaki brod namijenjen za prijevoz putnika i tereta treba imati propisani broj sidara. U tu svrhu treba postojati sidreni uređaj, koji se sastoji od skladišta lanaca ispod palube, sidrenog vitla, štopera, lanca i sidra. Sidreno vitlo se postavlja iznad lančanika, tako da lanac izravno s lančanika na vitIu pada u lančanik . Sidrena vitla obično imaju horizontalno vratilo. Na osnovi određene veličine lanca, njegove duljine i veličine sidra , može se ustanoviti sila koju sidreno vitlo treba trajno savladavati. Pri izvlačenju sidra iz mora treba uzeti u obzir smanjenje težine lanca i sidra, zbog istisnute vode. Pogonski stroj sidrenog vitla treba biti tako dimenzioniran da može vudi sidro sa 100 m lanca za 10 minuta. Nadalje, pogonski stroj mora biti dimenzioniran tako da kroz 2 minute može dati silu koja de u lancu stvoriti naprezanje vlaka od 50 N/mm², čemu odgovara moment dvostruko vedi od okretnog momenta vratila vitla. Sidrena vitla moraju imati izvrstivu spojku između lančanika i pogonskog vratila. Lanac se dize preko lančanog kola koje se izvodi sa najmanje 5 gnijezda. Svaki lančani treba imati kočnicu (pojasnu) kojom se sprečava nekontrolirano okretanje vitla.

Pritezno vitlo

Pritezno vitlo služi da se brod pomakne prema obali ili drugom brodu i u lošim vremenskim uvjetima, uz dodatni utjecaj struja i vjetra. Jedan kraj konopa ili čeličnog užeta veže se za čvrsto mjesto na obali ili za drugi brod, a drugi kraj se provuče kroz zjevaču i namotaje na bubanj priteznog vitla. Slobodni kraj konopa ili čeličnog užeta se vuče rukom te se time dobije na drugom čvrstom kraju sila koja je nekoliko desetaka puta veda od one na slobodnom kraju. Ta sila privlači brod obali ili drugom brodu. Pritezna vitla mogu biti pogonjena ručno ili strojem. Pogonski stroj, vedinom je elektromotor ili hidraulični motor. Pritezno vitlo može imati vertilakno ili horizontalno vratilo. Pritezna vitla moraju imati i automatsku kočnicu koja sprječava odmotavanje užeta. Sila na ručici kočnice ne smije biti veda od 740 N.

Štoperi Imaju zadadu da preuzmu na sebe silu koja djeluje između lanca i broda kad je brod usidren i da time rastereti

sidreno vitlo.

6. Uređaji za tretiranje pitke vode

Niska temperatura pri kojoj se proizvodi slatka voda na brodu nije dovoljna za sterilizaciju pitke vode. Usprkos brizi o tome da se voda ne proizvodi blizu obale i slično, uvijek postoji mogudnost da se razviju kolonije bakterija i gljivica koje su škodljive po zdravlje. Drugi problem brodske vode je što nema nikakvih otopljenih minerala u sebi. Osim toga teži upijanju CO2 što ju čini pH kiselom i korozivnom za brodske sustave.

Kloriranje

Destilirana voda prolazi neutralizator kiseline koji sadrži magnezij i kalcijev karbonat. Dodatak soli vodi daje bolji okus. Sterilizatorska tvar, klor (plin), se dodaje vodi u spojevima kao što su natrijev hipoklorid (tekudi) ili granulama kalcijeva klorida (krutina). Koncentracija klora u vodi bi trebala biti oko 0.2 ppm. Dok voda stoji u spremniku, klor de održavati sterilnost. Za


63

duže vrijeme, klor može ispariti pa ga je potrebno naknadno dodati. Iz spremnika pitke vode ka sustavu distribucije, voda prolazi kroz filtar ugljena koji ublažuje okus klora.

Elektro – katodični sustav sterilizacije

Elektro – katodični sustav sterilizacije je prihvaden kao alternativno rješenje kloriranju. Sastoji se od spremnika kroz koji cirkulira voda u kojem je anoda od srebra. Srebro je otrovno za vedinu neželjenih organizama u brodskoj vodi. Za razliku od klora, srebro ostaje u vodi i time je trajnije rješenje. Količina srebrnih iona (Ag

+) koja se otpušta u vodi se regulira jačinom

struje koja djeluje na elektrode. Ukoliko se mora tretirati vede količina vode, samo dio se preusmjerava kroz sterilizator gdje se koncentracija srebra na izlazu regulira oko 0.1 ppm. Srebrom obogadena voda se vrada u spremnik u kojemu maksimalna dozvoljena koncentracija iznosi 0.08 ppm.

UV – sterilizator

UV – sterilizator se postavlja na izlazu iz hidrofora, tj. što bliže mjestu uporabe. Djelovanje UV zračenja uspješno ubija bakterije. UV – lampe se s vremena na vrijeme moraju zamijeniti.

4

1. Stapni kompresori zraka

Stapni kompresori zraka se koriste da dobavljanje zraka pod tlakom od 30 bar za upudivanje glavnih i pomodnih motora. Po izvedbi su najčešde dvostupanjski sa jednim ili više stapova, ovisno o potrebama pogona. Pogonjeni su elektromotorom.

Nakon svakog stupnja kompresije ugrađen je prekotlačni ventil. Među-stupnjevi su hlađeni rashladnom vodom (morskom ili slatkom). Hladnjaci su ugrađeni u kudište cilindara. Na svakom hladnjaku je ugrađen eksplozivni disk ili prekotlačni ventil. Jednako tako, na izlazu svakog hladnjaka ugrađen je odvajač ulja i vlage. Ispusti tih odvajača se vode u kaljuže preko magnetskog ventila. Vrlo je bitno voditi računa o tome da ispusti rade pravilo kako bi se iz sustava izbacila emulzija ulja i vode, prvo radi toga da ne dođe do hidrauličkog udara u slijededem stupnju kompresije a drugo da se spriječi prljanje i korozija ostalog dijela sustava komprimiranog zraka (cjevovodi spremnici, filtri, ventili, itd.). Bitno je ne pothladiti zrak kako ne bi došlo do kondenzacije na stjenkama košuljica jer to loše djeluje na podmazivanje. Jednako tako nije dobro ni premalo ohladiti zrak jer na taj način smanjujemo volumetrijski učin kompresora, jer u svakom ciklusu uđe manja količina zraka.

Magnetski ventil ujedno služi za rasteredeno upudivanje kompresora. Kudište cilindara je od lijevanog željeza koje podržava čeličnu koljenastu osovinu na tri klizna ležaja. Stapovi su od aluminijske slitine sa željeznim prstenima.

Podmazuju se prisilnom cirkulacijom ulja pod tlakom kojeg dobavlja privješena zupčasta pumpa. Košuljice se hlade i podmazuju zapljuskivanjem koljenastog vratila o ulje.

Ventili su pločasti, tipa Hoerbiger, sa malom inercijom kako bi omogudili brzo otvaranje i zatvaranje. Važno je pravilo održavati ventile kako se oni ne bi pregrijavali jer de to donijeti do taloženja ugljika iz ulja, što u jako vrudoj atmosferi punoj kisika može donijeti do vatre ili eksplozije u tlačnom vodu. Poznato je da vatra ili eksplozija cjevovode čini slabijima i podložnijima koroziji. Na usisu kompresora, postavljen je filtar i prigušivač.

2. Brodski hidrofori mora i vode

Za dobavu vode za pide i pranje, nekada su se koristili gravitacijski spremnici koji su bili smješteni visoko na nadgrađu, no bilu su izloženi svakakvim atmosferskim uvjetima što je bilo nepovoljno.

Danas su te gravitacijske spremnike zamijenili spremnici pod tlakom koje nazivamo hidrofori. Za razliku od gravitacijskih spremnika, hidrofori se normalno smještaju u strojarnicu. Dijelovi hidrofora ili automatskog dobavnog sustava vode:

spremnik po tlakom

dvije sisaljke

tlačni prekidač

sigurnosni ventil

manometar

priključak za zrak

nivokaz


64

Pumpa se automatski uključuje i isključuje između određenih granica tlaka u spremniku automatskim tlačnim prekidačem povezanim sa spremnikom. Spremnik se obično postavlja vertikalno, no može i horizontalno.

Veličina hidrofora se određuje na temelju dopuštenog broja upudivanja po satu i naravno broju osoba na brodu. Tlak upudivanja mora biti postavljen na razinu pri kojoj hidrofor nesmetano može dobavljati vodu. Omjer zraka i vode u hidroforu je 50% do 75% vode.

Za toplu se vodu ne postavlja poseban hidrofor ved se dio hladne vode cirkulira kroz bojler i na taj način dobavlja u nadgrađe.

Hidrofor morske vode služi za održavanje protupožarnog cjevovoda pod tlakom, tj. u pripravnosti. Takav hidrofor ima pripadajudu pumpu malog kapaciteta i tlačni prekidač koji uključi glavnu pumpu ukoliko tlak u sustavu padne. Često ovaj sustav nije u potpunosti ispravan radi velikog broja mogudih propuštanja na brodu – cijeli protupožarni cjevovod.

3. Zajednički rad centrifugalnih pumpi

Paralelni rad centrifugalnih pumpa

Iako se pri paralelnom radu dviju centrifugalnih pumpa na istom cjevovodu kapacitet povedava on nije povoljan. Nije povoljan iz razloga što zajednička dobava ne bude jednaka zbroju dobava pojedinačnih pumpa ved znatno manja.

Kod paralelnog rada dviju centrifugalnih pumpa istog kapaciteta na istom cjevovodu, kapacitet svake pumpe de biti polovica zajedničke dobave što nije jednako kapacitetu same pumpe.

Serijski rad centrifugalnih pumpa Pri serijskom radu centrifugalnih pumpa, specifična se energija zbraja i time svaka pumpa ostvaraje svoj puni

potencijal pri zajedničkom radu. Stoga se može zaključiti da je serijski rad centrifugalnih pumpa na istom

cjevovodu povoljan.

5

1. Pumpe sa rotirajudim stapovima

Pumpe sa rotirajudim stapovima (klipovima u ovom slučaju) ujedno nazivamo pumpe promjenjive dobave. Odlika ovih pumpa je da mogu konstantno biti pogonjene u jednom smjeru uz mogudnost mijenjanja kapaciteta dobave od 0 do maksimuma u oba smjera.

Princip rada se zasniva na promjeni stapaja pri radu pomodu kliznog prstena u radijalnim pumpama ili klizne ploče u aksijalnim.

Pumpa se može pohvaliti jako mirnim radom, bez hidrauličkih udara i naglog prestanka dobave jer se stapaj pumpe postepeno povedava.

Koriste se kod kormilarskih uređaja

Ove su pumpe najčešde pogonjene elektromotorom, a mogu biti i privješene kao na novim MAN-ovim motorima ME izvedbe. Podešavanje dobave se može vršiti ručno preko polužja ili servo-hidrauličkim sustavom.

Radijalna pumpa sa rotirajućim klipovima (stapovima)

Pumpa se sastoji od radijalnog kudišta cilindara sa sedam ili devet klipova koji se vrte konstantnom brzinom. Radijalni se prsten sa cilindrima vrti oko statične čelične osovine koja je ima vodove sa gornje i donje strane. U svakom se cilindru nalazi po jedan čelični klip, čelom okrenut prema statičnoj osovini (prema vodovima), dok na drugoj strani ima osnake sa brončanim navlakama. Pri vrtnji radijalnog prstena sa cilindrima, osnaci klipova klize po utorima koji su napravljeni u dva lebdeda prstena. Ti se prsteni transverzalno pomiču uz pomod upravljačke ručke. Kada se prsteni pomaknu u jednu ili drugu stranu, mijenjaju šablonu po kojoj klize klipovi određujudi količinu i smjer dobave. Kada su prsteni u neutralnom položaju, pumpa vrt i u prazno, tj. nema dobave.

Aksijalna pumpa sa rotirajućim klipovima (stapovima)

Ova se pumpa sastoji od valjkastog cilindarskog bloka sa kružno postavljenim cilindrima koji se protežu u aksijalnom smjeru. U cilindarskom bloku su smješteni radni klipovi koji su povezani ojnicom sa kugličnim krajevima za nagibnu ploču. Na blok cilindara spaja se pogonsko vratilo te on skupa sa klipovima i ojnicama se vrte pri radu konstantnom brzinom. Pogonsko vratilo prolazi kroz nagibnu ploču dok ona miruje. Na tlačnom kraju bloka postavljena je ploča na kojoj se nalaze dva voda u


65

obliku vijenca, jedan lijevo a drugi desno. Nagibna ploča diktira stapaj i na taj način određuje dobavnu količinu i smjer. Pr i ravnom položaju nagibne ploče, klipovi zajedno sa blokom rotiraju, no nema aksijalnog pomaka što znači da nema dobave.

2. Rotacijski kompresori

Rotorni kompresori (koristi se i izraz kompresori s rotirajudim stapovima) spadaju u kompresore koji rade na volumetrijskom principu rada, dakle svojim aktivnim potisnim elementima prisiljavaju plin da zauzme manji prostor. Dok se u stapnim kompresorima promjena volumena plina ostvaruje pomakom stapa u cilindru, kod rotornih se kompresora to ostvaruje promjenom relativnog zakretanja stapa u odnosu na cilindar. Može se dakle redi da «stap» rotira s obzirom na os cilindra. Rotorni se kompresori izgrađuju s jednim ili dva rotora. Svim je rotornim kompresorima zajedničko to da sadrže samo rotirajude pokretne mase, pa se mogu statički i dinamički izvanredno dobro uravnotežiti. Zbog toga se mogu odabrati visoke brzine vrtnje 3000 do 10000 okretaja u minuti. Time rotorni kompresori mogu biti malih dimenzija i velikih dobava, uz mogudnost postizanja niskih i srednjih kompresijskih omjera.

Vijčani kompresori

Kod vijčanih kompresora ulogu stapa preuzimaju vijci koji se vrte u zajedničkom kudištu. Prema načinu rada vijčani kompresori se dijele na dvije skupine:

vijčani kompresori sa suhim tlačenjem – radni prostor je potpuno odijeljen od ulja, tj. ležajeva i ulje u ovaj prostor ne dolazi . Bududi da u plinu (zraku) nema ulja nije potrebno na izlazu iz kompresora predvidjeti odjeljivače ulja te su stoga smanjene dimenzije kompresora. Odnos tlačenja ovih kompresora je do 5.

vijčani kompresori ispunjeni uljem – kod ovih se kompresora ulje ubrizgava na usisu plina koji se tlači te prebacuje na tlačnu stranu, čime se osigurava nepropusnost radnih prostora i umanjuje šum prilikom rada kompresora a ujedno se na taj način hladi. Količina koja se uvodi u kompresor, jednaka je 7 do 10 litara ulja po m

3 plina. Na izlazu iz

kompresora postavlja se odjeljivač ulja. Odnos tlačenja ovih kompresora može biti i do 20.

Prednosti vijčanih kompresora su:

mali hidraulički gubitci (jer nemaju ventila)

malo pulsiranje protoka plinova

malo zagrijavanje plinova pri njegovu jednosmjernom protjecanju tijekom tlačenja

zbog velike brzine vrtnje, manji su gubici protjecanja kroz zračnost

mirni rad

jednolika dobava

Regulacija kapaciteta je ostvariva ugradnjom kliznog ventila koji na taj način mijenja radnju duljinu vijaka.

Lamelni kompresori

Rotor ili lamele kod ovih kompresora kližu po unutrašnjem obodu cilindra, pa treba biti osigurano dobro podmazivanje. Zbog toga komprimirani plin sadrži određene količine mazivog ulja. Lamelni kompresori svladavaju kompresijske omjere do 4 , a uz dvostepenu kompresiju čak i 8. Najviše se primjenjuju kao «booster» kompresori u rashladnim uređajima industrijskog tipa, vedih rashladnih učinaka, za rad u stupnju niskog tlaka, gdje kompresijski omjeri nisu veliki i gdje nema velikih zahtjeva za regulaciju rashladnog učinka.

Lamelni kompresori imaju valjkasti rotor okruglog presjeka s utorima po obodu u koje su uložene slobodne lamele. Broj lamela se krede od 1 do 16. Okretanjem rotora centrifugalna sila djeluje na slobodne lamele koje se izvlače iz rotora i svojim slobodnim izvodnicama naliježu na unutrašnju površinu cilindra po kojem kližu. Plin se komprimira promjenom veličine prostora između dvije lamele. Usisni i tlačni ventili nisu potrebni, ali se na tlačni priključak treba ugraditi nepovratni ventil, da ne bi došlo povratnog strujanja pare kroz kompresor kada on nije u radu.

Volumetrijski gubici u lamelnom kompresoru uzrokovani su:

prestrujavanjem plina iz tlačnog u usisni prostor kroz radijalnu zračnost između rotora i cilindra

zagrijavanjem plina u usisnom prostoru na zagrijanom rotoru i lamelama

prigušivanjem plina pri usisavanju

3. Uređaji za spaljivanje otpada


66

Uređaj za spaljivanje otpada, nazivamo još spaljivač ili incinerator. Rukovanje spalionicom je jednako kao kod kotla na loženje tekudim gorivom i u skladu sa pravilima klasifikacijskih zavoda. Tijekom gorenja otpadaka i smeda treba održavati negativan tlak u ložištu (10 – 30 mm H2O). U tu svrhu je potrebno ugraditi ventilator u dimnoj cijevi incineratora ili da dio zraka koji od dobavnog ventilatora zraka služi kao pogonski medij na ejektoru na izlazu dimova iz incineratora. Temperatura u ložištu spalionice doseže i 1400 °C dok su vanjske površine 10 – 20 °C iznad temperature okoline. Dio zraka za izgaranje se odvodi u dvostruku stjenku radi hlađenje i kasnije za pogonjenje ejektora dimnih plinova.

Glavni dijelovi incineratora su:

komore za izgaranje

glavni gorači (za otpadno ulje)

pomodni gorači (za zagrijavanje komora)

ventilator

pumpa za doziranje otpadnog ulja

osjetnici temperature i svijetlosti

sustav komprimiranog zraka (za upravljanje klapnama, sigurnosnim cilindrima i vratima)

6

1. Uređaj za pročišdavanje otpadnih voda

Otpadne vode koje se na brodu stvaraju, mogu se podijeliti na dvije skupine:

Crna voda

izljevi i ostali otpadci iz svih zahoda, pisoara i zahodskih školjki

izljevi iz umivaonika, kada i ostalih uređaja medicinskih prostorija

izljevi iz prostora gdje se nalaze žive životinje

druge otpadne vode ako se miješaju s navedenim izljevima

Siva voda

otpadne vode iz umivaonika, tuševa, kada i ostalih izljeva (osim vode prve skupine)

otpadne vode iz praonica

otpadne voda od pranja namirnica, kuhinjskih strojeva, i izljevi iz prostorija gdje se čuva hrana

Brodovi moraju imati jedan o slijededih uređaja u cilju sprječavanja onečišdenja morske vode od sanitarnih otpadnih voda:

uređaj za biološko pročišdavanje fekalnih otpadnih voda

uređaj za usitnjavanje i dezinfekciju fekalnih otpadnih voda

sabirne spremnike za kasnije pražnjenje

Uređaj za pročišdavanje otpadnih voda se sastoji od četiri među-spremnika, pripadajudih pumpa, puhala i ostale armature. U primarnom dijelu se sakupljaju fekalije koje preko vakumskog ili gravitacijskog sustava dolaze iz zahoda. Iz primarnog se prostora fekalna voda prelijevaju u sljededi prostor. U oba prostora dovodi se zrak koji se pušta s dna spremnika. Iz drugog prostora, fekalna voda prelazi u tredi spremnik koji služi za odjeljivanje krutih čestica principom taloženja. Ovaj se spremn ik pri dnu sužava kako bi pružio bolji usis taloga ejektor-pumi čiji je pokretački medij zrak pod tlakom. Na taj se način talog vrada u prvi spremnik gdje se dodatno rastvara pomodu zraka. Iz tredeg spremnika, voda se preljeva u četvrti i posljednji spremnik koji služi za dezinfekciju. U ovaj se spremnik dovodi, ranije spomenuta, siva voda. Načini dezinfekcije mogu biti pomodu krut ih ili tekudih spojeva klora. U zadnjem spremniku nalaze se osjetnici razine tekudine koji djeluju na automatski rad pumpe koja tretiranu vodu izbacuje van broda.


67

2. Automatizacija kompresorskog rashladnog uređaja

Na modernim brodovima kompresorski uređaji rade automatizirano. Sastavni dijelovi automatizacije su osjetnici temperature i tlaka te PLC sklopovi.

Ono što je potrebno regulirati kod rashladnog uređaja jest temperatura u nekom prostoru, tako da se polazi od osjetnika temperature u tom prostoru. Na temelju informacija koje daje osjetnik temperature, PLC uređaj upravlja magnetskim ventilom na ulazu rashladnog medija u isparivač. Magnetski se ventil uvijek postavlja ispred termo-ekspanzijskog ventila.

Ukoliko PLC uređaj otvori magnetski ventil, ovisno o stanju medija u isparivaču, TEV de početi sa propuštanjem rashladnog medija. Rashladni de medij u isparivaču obavljati svoju dužnost preuzimanja topline iz komore. Kako rashladni medij bude isparavao, postepeno de rasti tlak na izlazu iz isparivača, tj. na usisnoj strani kompresora. Tlačni de prekidač uključiti kompresor pri zadanom tlaku. Nakon što na usisnoj strani padne tlak, tlačni de prekidač isključiti kompresor. Obično u PLC uređaju bude postavljeno vrijeme mirovanja kompresora kako se on ne bi prečesto upudivao. Na taj način kompresor kondenzatoru dobavi rashladi medij potreban za daljnji rad.

Osim navedenog, na izlazu iz isparivača se postavlja regulator tlaka, kako bi se osiguralo potpuno isparavanje rashladnog medija.

Kompresor ima i tlačni prekidač koji ga isključuje ukoliko se ne pojavi dovoljan tlak ulja u određenom vremenskom roku nakon upudivanja. Zaštitu od preopteredenja kompresoru nudi elektromotor pomodu njegove prekostrujne zaštite.

3. Brodski cjevovodi

Cjevovodi služe za provođenje zraka, pare, slatke i morske vode, ulja, goriva i hlađenih plinova. Oni predstavljaju vrlo važan dio u brodskim i opdenito tehničkim uređajima. Za cjevovode na brodovima postavljaju se posebni zahtjevi i ograničenja. Klasifikacijski zavodi izdaju pravila koja se odnose na gradnju i sigurnost broda. Između ostalog, tim pravilima su obuhvaden i i cjevovodi, odnosno uvjeti izvedbe, raspored, dimenzije i materijal za važnije cjevovode. Pored toga, pri odabiranju cijevi, ventila, spojeva i ostale opreme pojedinih službi cjevovoda, treba se pridržavati odnosnih normi. Državne norme, kao i norme brodograđevnih industrija, obuhvadaju mnoge elemente cjevovoda i njihov materijal, te se na taj način omoguduje industrijska proizvodnja i serijska izradba tih dijelova. Svaki cjevovodni sustav sastoji se od cijevi određenih duljina, cijevnih spojeva i zapornih uređaja.

Materijal za cijevi cjevovoda izrađuju se od valjanog čelika, bakra, bakrenih slitina, lijevanog željeza, lijevanog čelika, nehrđajudeg čelika, olova i plastike. Materijali od kojih se izrađuju cjevovodi i njihova armatura podliježu zahtjevima klasifikacijskih zavoda, a biraju se prema tekudini ili plinu koji kroz cjevovode protječe, i prema radnom tlaku i radnoj temperaturi.

Postoje tri načina međusobnog spajanja cijevi:

prirubnicama

narezom

zavarivanjem.

Spajanje prirubnicom i narezom je izvrstivo, dok spajanje zavarivanjem nije izvrstivo. Spajanje zavarivanjem se primjenjuje tamo gdje se želi postidi potpuna nepropusnost ili ušteda na izvrstivim spojevima i gdje nije potrebno otpuštati prirubnice radi pregleda cjevovoda.

Prirubnice se međusobno spajaju vijcima s glavom. Broj vijaka na prirubnicama mora biti djeljiv sa 4, i aksijalno simetričan, uz uvjet da nijedna rupa ne bude u vertikalnoj središnjici prirubnice. Slične plohe prirubnica izvode se glatke, katkada se urežu plitki koncentrični kanali, u koje pri stezanju vijaka uđe materijal brtve, da se bolje brtvi. Ovakve prirubnice pogodne su za tlakove do 100 bar.

Spajanje narezom izvodi se na cjevovodima manjih promjera (ispod 30 mm) za cjevovode službi vode za brodske potrebe.

Za male promjere i velike tlakove primjenjuje se spajanje narezom i stožastim zaglavkom, ili zasječenim prstenom. Spojevi izvedeni sa stožastim zaglavkom predviđeni su za radni tlak do 40 bar, a sa zasječenim prstenom do 250 bar, uz temperaturu protočnog sredstva do 60 °C i to s promjerom do 30 mm.

7

1. Centrifugalni separatori goriva


68

Prvi i najjednostavniji korak ka pročišdavanju goriva jest da se napuni taložni spremnik i tako ostavi što duže mogude uz temperaturu od oko 60 °C. Zatim se nakon nekog vremena (idealno nakon 24 sata ukoliko imamo 2 taložna spremnika) iz taložnog spremnika preko drenažnog ventila ispusti voda i talog koji su se nataložili.

Tada se gorivo može dodatno separirati u centrifugalnim separatorima. Rad centrifugalnih separatora se zasniva na različitosti masa goriva, vode i taloga. U centrifugalnom se području radi velikog broja okretaja od 7000 do 10000 o/min, masa svake molekule povedava i do nekoliko tisuda puta. Samim time, separacija goriva je efikasnija i manje traje.

Glavni dijelovi modernih centrifugalnih separatora jesu:

kudište sa odvodima za nečistode

bubanj sa slogom tanjura

mehanizam za otvaranje bubnja (ispust nečistoda)

vratilo sa prijenosom (pojas ili zupčanici)

elektromotor, spojka i kočnica

Osim gore navedenih dijelova, ovisno o vrsti separatora, nalazimo još i:

pumpu vode ili usisnu cjevčicu (AlfaLaval)

osjetnik vode na izlazu čistog goriva

gravitacijski prsten

automatske ventile za radnu vodu

PLC uređaj za samostalan rad

Princip rada

Pri paljenju separatora, potrebno je pričekati da isti postigne radni broj okretaja. Nakon postignutog broja okretaja, radna voda za zatvaranje bubnja bude dopremljena bubnju te se bubanj zatvara. Dalje se u bubanj uvodi mala količina brtvede vode koja ne smije biti unutar sloga tanjura, ali mora biti u dodiru sa glavnim velikim tanjurom. Kada je uspostavljena vodena brtva, u separator se uvodi teško gorivo (IFO 380, gustode 991 kg/m

3 pri 15 °C) pri temperaturi od 98°C.

Na izlazu čistog goriva nalazi se regulacijski ventil kojim se određuje tlak separacije – on se obično postavlja na 2 bar. Količina goriva koje se separira određuje se pomodu recirkulacijskog ventila koji je postavljen između dobavne pumpe i separatora a vodi natrag ka taložnom spremniku. Otvaranjem recirkulacijskog ventila, manja količina ide u separator te se time ostvaruje bolji učinak jer se gorivo više zadržava u uređaju.

Tijekom rada, u separatoru se nakupljaju voda i talog na obodu. Ovisno o izvedbi razni su načini odstranjivanja vode:

konstantno – uz pomod vodene pumpe ili usisne cjevčice

povremeno – uz pomod osjetnika vode u cjevovodu separiranog goriva koji tada djeluje na PLC uređaj koji na nekoliko milisekundi otvori bubanj kako bi se ispustila mala količina vode

nakon određenog perioda rada (1, 2, 4 ... sata)

Kod starijih separatora, potrebno je da strojar vrši određene radnje, kao otvaranje bubnja, dodavanje brtvede vode, zatvaranje bubnja i slično.

Separirano se gorivo vodi u dnevni spremnik teškog goriva.

2. Ventilatori i brodska ventilacija

Ventilatori su strojevi koji na brodu služe za dobavu zraka da se održe pogodni uvjeti u stambenim prostorijama za posadu i putnike. Posebno su nužni da u pojedinim teretnim prostorima održavaju takve uvjete da teret zadrži svoja normalna svojstva. U strojarnici se koriste za:

odvođenje iz strojarnice suvišne topline koju stvaraju strojevi i uređaji;

opskrbu strojeva i kotlova zrakom potrebnim za rad i za izgaranje;

opskrbu kompresora potrebnim zrakom;

održavanje što normalnijih uvjeta za boravak i rad osoblju u strojarnici.


69

Ugradnjom ventilatora određenog kapaciteta mogude je udovoljiti svim ovim zahtjevima. Ventilatori mogu usisavati iz prostora onečišdeni zrak i iz atmosfere tlačiti u prostor svježi zrak. Danas se vedinom ventilatori pogone elektromotorom. To omogudava široko područje primjene ventilatora, vrlo raznoliko po izvedbi i dobavnoj količini.

Tlakovi ventilatora (mm VS) na brodovima mogu biti različiti, a ovise o namjeni ventilatora i duljini ventilacijskih vodova, te po visini tlaka ventilatori se mogu i podijeliti na niskotlačne, srednjotlačne i visokotlačne. Kapacitet ventilatora za neku prostoriju se određuje u ovisnosti o broju potrebnih izmjena zraka tijekom jednog sata.

Na brodovima se ugrađuju obično slijededa dva tipa ventilatora:

Aksijalni ventilator

Među aksijalne ventilatore spada i propelerni. Propelerni ventilator je zbog svog kapaciteta prikladan za velike dobavne količine zraka. Propelerni i aksijalni ventilatori mogu se izvoditi kao prekretni, tako da mogu obavljati dvostruku funkciju, tj. kao usisni ili dobavni.

Učinak ventilatora kojima se može mijenjati namjena je manji za 25%.

Obični propelerni ventilator nije prikladan za rad uz otpor vedi od 6,5 mm H2O. Ako je otpor toliko velik, potrebno je izabrati ventilator sa što vedim promjerom, da se smanji snaga u slobodnom tlačenju. Takav ventilator radi dosta bučno. U posljednje vrijeme razvio se jedan savršeniji tip aksijalnog ventilatora, izveden u skladu s aerodinamičnim principima. Presjeci lopatica rotora imaju aerodinamični profil, da se stvori visoki tlak i visoki stupanj iskoristivosti. Takvi ventilatori postižu stupanj iskoristivosti i do 90%. Aksijalni ventilatori s aerodinamičnim krilima koriste se za provjetravanje strojarnica i skladišta. On zauzima mali prostor i mogude ga je smjestiti u zračnim vodovima. Aksijalni ventilator je prekretan i kod njega se može po želji mijenjati smjer zračne struje. Aksijalni ventilator srednje iskoristivosti, s konstantnim usponom i širinom krila lopatice, pogodan je također za ventiliranje strojarnica i skladišta.

Radijalni ventilator

Centrifugalni ventilator se primjenjuje za dobavu zraka u svim mogudim uvjetima. Ta vrsta ventilatora temelji se na činjenici da zrak ima masu, te je stoga podložan centrifugalnoj sili. Centrifugalna sila nastoji izbaciti rotirajuda tijela od osi vrtnje. Ventilator, koji se sastoji od rotora s radijalnim krilima, prisiljava zrak među lopaticama da se vrte zajedno s njima. Taj zrak potiskuje se prema periferiji, stvara tlak u izlaznom otvoru, dok se daljnje usisavanje vrši u središtu rotora.

Krila na rotoru se razlikuju po obliku, veličini i broju te prema namjeni ventilatora. Prema obliku i položaju krila, razlikujemo:

Rotor s radijalno ravnim krilima, pri povedanju zapremnine tlak samo neznatno raste, a zatim strmo pada na nulu.

Rotor s naprijed zakrivljenim krilima, mali pad tlaka uzrokuje znatno povedanje zapremnine i utrošene snage. Stoga je važno kod centrifugalnih ventilatora točno procijeniti otpor koji de oni morati savladati, da se može odrediti rezervna snaga pogonskog elektromotora.

Rotor s natrag zakrivljenim krilima, koja uzrokuju povedanje zapremnine uz isti stupanj djelovanja, dobiva se najveda snaga, uz otprilike isti stupanj djelovanja, a zatim postupni pad. To je vrlo važno, jer pokaže li se otpor manjim od procijenjenog, elektromotor se ne može preopteretiti, te tu nije potrebna rezerva snage, koja se inače redovito uzima. Obodna brzina kod ovakvih ventilatora veda je za određeni učinak, a brzina stlačenog zraka je manja nego kod ventilatora s radijalnim ili naprijed zakrivljenim lopaticama.

Iz svega ovoga se može zaključiti da se, zbog svog učina, na centrifugalnim ventilatorima najviše primjenjuju naprijed zakrivljene lopatice. One stvaraju veliki dinamički tlak uz razmjerno malu brzinu vrtnje. U raznim uvjetima nije teško postidi stupanj djelovanja od 40% kod malih, a od 60% kod srednjih i velikih ventilatora. Treba naglasiti da je snaga, potrebna za pogon ventilatora s naprijed zakrivljenim lopaticama, najveda u uvjetima slobodnog tlačenja i usisa. Ako se u krug uključi otpor, brzina de biti manja, a tako i snaga.

3. Dojava požara i alarmi požara

Sastavni dio protupožarne zaštite na brodovima je sustav otkrivanja i dojave požara. Sustavom za otkrivanje i dojavu požara trebaju biti obuhvadeni: prostorije za posadu i putnike, stanice upravljanja, službene prostorije, prostori za teret, prostori za posebne terete, strojarnice i kotlovnica.

Način i uvjete djelovanja ovog sustava određuju pravila konvencije SOLAS i pravila klasifikacijskih zavoda. Sustav otkrivanja požara i požarne uzbune trebaju djelovati automatski, a njihovi električni uređaji podliježu također pravilima spomenutih institucija.


70

Automatski uređaji za otkrivanje požara i požarne uzbune trebaju stupiti u djelovanje momentalno i u svako vrijeme. Oni moraju imati dojavu upozorenja u slučaju prestanka napajanja, ili greške u bilo kojem krugu neophodno za rad sustava. Pojava greške mora biti popradena svjetlosnim i zvučnim upozorenjem.

Upravljanje ovim sustavom je predviđeno sa zapovjedničkog mosta. Smještaj, broj i temperatura djelovanja za pojedine prostore na brodu ovisi o vrsti brodova i njihovim prostorima.

Vrste osjetnika su:

Dimni osjetnik

Rad se zasniva na jednostavnom prekrivanju izvora svijetla koje dopire do fotodelije. Nedostatak ovog osjetnika je što može djelovati samo pod utjecajem tamnog i gustog dima. Oglašava alarm nakon određenog vremenskog roka.

Ionizacijski osjetnik

Ovaj osjetnik djeluje po principu promjenjivog otpora zraka koji struji njegovim otvorima. Unutar otvora se nalazi mali element Radiuma koji stvara ione u zraku pomodu alfa čestica. Ukoliko do osjetnika dostruje neki produkti izgaranja, dodi de do porasta električnog otpora i time manjeg protoka struje što de nadalje aktivirati alarm.

Svjetlosni osjetnik

Za ovaj se osjetnik mogu koristiti fotodelije ili drugi uređaji osjetljivi na svijetlo. Kako bi osjetnik bio što iskoristiv, postavljaju se lede koje skredu svijetlost na fotosenzor ili pak rotirajuda ogledalca.

Rad UV osjetnika se zasniva na promjeni električnog otpora u plinu pri djelovanju UV zračenja. Drukčiji otpor znači da de kroz elektrode prolaziti manje struje što de registrirati logički sustav.

Toplinski osjetnik

Bimetalne trake napravljene od INVAR-a i bronce imaju jak stupanj savijanja radi velike razlike u termičkim ekspanzijskim koeficijentima. Pri povedanoj temperaturi, bimetal de zatvoriti strujni krug i na taj način oglasiti alarm.

8

1. Centrifugalni separatori maziva

Ulje za podmazivanje dizel motora izloženo je onečišdenju od metalnih u ugljenih čestica, hrđe i proizvoda oksidacije asfalta. Vode ima u ulju koja nastaje kao kondenzat ili zbog propuštanja rashladnog sustava. Teška goriva koja se danas upotrebljavaju u dizelskim motorima, izazivaju onečišdenje radi određene količine ogranskih i anorganskih kiselina koje nastaju izgaranjem a potom padnu u karter s uljem i njime se pomiješaju.

Ulja koja se upotrebljavaju za podmazivanje i hlađenje stapa dizel motora mogu se pročišdavati na ova dva načina:

Mimovodni način

Kroz centrifugalni čistilac provodi se samo dio količine ulja koja je u protoku koje se crpi s najnižeg mjesta u tanku, pročišdava se u čistiocu i ponovno se vrada u tank u blizini crpne cijevi sisaljke za podmazivanje. Preporučljivo je ukupnu količinu ulja u sustavu podmazivanja i hlađenja pročistiti do 3 puta u roku od 24 sata.

Pročišćavanje s punim protokom

U pročišdavanju pri punom protoku onečišdeno ulje koje se sakupi u tanku može biti ponovno očišdeno . Ako je potrebno, može se ponovno sakupiti u tank za nečisto ulje, i ponovo pročistiti . Pri ulazu nečistog ulja u čistilac preporučljivo je dodavati slatku vodu , kojoj temperatura treba biti za 5°C iznad temperature ulja na ulazu u čistilac. Prednosti dodavanja vode su:

voda de isprati organske i anorganske kiseline,

krute čestice bit de ovlažene i postat de teže, i time lakše odjeljive iz ulja,

vodna brtva u ulju de se stalno obnavljati.

2. Ejektori i injektori

Ejektori ili mlazne pumpe su jedine pumpe čiji su svi dijelovi nepomični. Kao pogonsko sredstvo koriste neki fluid pod tlakom, a to može biti zrak, para ili voda. Pogonsko se sredstvo pušta kroz sapnicu manjeg promjera gdje njena brzina naglo povedava,


71

proporcionalno razlici tlakova na ulazu i izlazu iz sapnice. Na izlazu iz sapnice nastaje potlak koji crpi drugi fluid. U suženom dijelu kudišta dolazi do miješanja dvaju fluida a zatim nastavljaju prema divergentnom dijelu kudišta gdje se dobar dio brzine pretvara u tlak. Ejektori se najčešde nalazimo na:

parnim kondenzatorima za stvaranje vakuuma

evaporatorima za stvaranje vakuuma

uređajima za stvaranje vakuuma u usisnim cjevovodima velikog promjera i duljine

sustavu balastnih voda za posisavanje vode pri niskoj razini u spremniku

3. Čistioci i filtri

Čistioci

Čišdenje je odjeljivanje krutih tvari od tekudine. Ako se mješavina tekudine i krute tvari ulijeva se u posudu, krute tvari, kao teže djelovanje gravitacije talože se polagano na dno. Veda površina taloženja i plida posuda zahtijevaju krade vrijeme taloženja. Vede razlike u gustodi između tekudih i krutih tvari daju vedi učinak čišdenja. Kako bi čišdenje bilo još djelotvornije, koriste se centrifugalni čistioci jer čestica u centrifugalnom polju ima i do 10 000 puta vedu masu, pa je samim time i odjeljivanje brže i bolje.

S obzirom na izvedbu bubnja, postoje tri tipa centrifugalnih čistilaca:

čistilac s bubnjem, u kojem se talog zadržava, a zatim odstranjuje u određenim vremenskim razmacima, ovisno o količini sakupljenog taloga. Preporučuje se za pročišdavanje ulja i goriva sa sadržajem taloga do 0.03% od mješavine.;

čistilac s bubnjem samo-čistiocem, u kojem se odijeljeni talog izbacuje kroz raspor između gornjeg i donjeg dijela bubnja, u određenim vremenskim razmacima, bez prekida rada čistioca. Preporučuje se za pročišdavanje ulja i goriva sa sadržajem taloga do 0,5% od mješavine.

čistilac s bubnjem samo čistiocem sa sapnicama, iz kojeg se talog izbacuje kroz sapnice,postavljene po obodu bubnja. Preporučuje se za pročišdavanje ulja i goriva sa sadržajem taloga iznad 0,5% od mješavine.

Filtri

U tekudinama koje protječu cjevovodima često su miješane razne štetne nečistode i metalne čestice. Oni mogu smanjiti protok kroz cjevovode, oštetiti ležajeve strojeva, te ometati rad stroja, uređaja ili slično . Da se to spriječi , tekudine treba voditi kroz posebne čistioce , koji se obično nazivaju filtri.

Da bi se za određene pogonske uvjete mogao odrediti najpovoljniji filtar, treba znati:

sredstvo koje protječe kroz filtar

protočnu količinu , u jedinici vremena

radni tlak

viskoznost

radnu temperaturu

potrebnu finodu filtra

izvedbu i materijal

U pogledu radnih uvjeta filtri mogu biti:

jednostavni, s mogudnošdu prekida rada

prekretni, za trajan rad

automatski, za trajan rad bez nadzora

Filtri se sastoje od kudišta i elementa za čišdenje (filtarskog uloška). Kudište filtra može biti od lijevanog željeza, lijevanog čelika, zavarenog čeličnog lima, bronce ili od neke lake metalne slitine.

Prema elementu za čišdenje, razlikujemo:

grubi

fini


72

najfiniji filtar.

Prema izvedbi uloška za čišdenje razlikujemo:

filtar sa sitom

filtar s lamelama

magnetski filtar

9

1. Separatori kaljuža

Kaljuže su sve zauljene vode koje se sakupljaju u kaljužnim zdencima, a dolaze iz svih ispusta u strojarnici koji su povezani uljem kao što su:

ispusti iz boca sa stlačenim zrakom

ispusti iz kompresora

radna voda separatora

odvodi vode na podnicama strojarnice

drenaže turbina

Da bi se kaljuže mogle ispuštati van broda, potrebno je odvojiti vodu od ulja, tj. voda koja se ispušta u more ne smije ima ti više od 15 ppm-a ulja u sebi. U tu svrhu postoji dosta izvedba separatora kaljuže. Princip rada se gotovo uvijek svodi na isto:

Zauljena se voda doprema u spremnik separatora, u kojem se raznim postupcima kao što su:

vrtloženje

nagla promjena smjera strujanja

prolazak kroz spužvaste filtre

voda odvaja od ulja. Ulje se uzdiže gore pošto je lakše, dok se voda sakuplja u donjem dijelu. U separatorima je šesto ugrađen grijač koji grije cijeli proces kako bi isti bio uspješniji. Ulje se skuplja pri vrhu spremnika, gore je ugrađen osjetnik za ulje koji radi na principu promjenjivog električnog otpora u ulju i vodi. Kako ulje sve više ispunjava gornji prostor, sonda bude sve više u ulju nego u vodi. U jednom trenutku, kada ulje dosegne graničnu razinu, otvara se automatski ventil koji ulje vodi u spremnik otpadnog ulja. Kako je ventil otvoren i nova se kaljuža dobavlja u spremnik, malo po malo, sonda opet bude u vodi što uzrokuje zatvaranje automatskog ventila. Ti ciklusi su, naravno, učestaliji ako je prisutnost ulja u kaljužnoj vodi veda i obrnuto.

Grubo separirana voda dalje se tlači kroz filtarske dijelove. Filtri su od granula aktivnog ugljena. Voda dalje prolazi kroz drugi stupanj filtra do izlazne cijevi iz koje se jedan vrlo mali dio vode uzima kao uzorak i odvodi u uređaj za kontrolu sadržaja ulja. Ukoliko sadržaj ulja u vodi prijeđe zadanu vrijednost (15 ppm), aktivira se trosmjerni ventil tako da kaljužu vrada natrag u spremnik kaljužne vode, dok je izlaz prema oplatnom ventilu izvan broda zatvoren. U isto vrijeme aktivira se i alarm kaljužnog separatora.

2. Kompresori rashladnih uređaja – isto kao 2.2.

3. Protupožarni cjevovod morske vode

Dok razne vrste prijenosnih protupožarnih aparata služe kao prva linija obrane protiv požara ili u njegovim ranim fazama, protupožarni cjevovod ili neki drugi ugrađeni tip protupožarne zaštite služi njegovom suzbijanu kada se proširi. Protupožarni se cjevovod proteže cijelom duljinom broda kako na palubi, tako u strojarnici i najvišim dijelovima nadgrađa. Hidranti koji se opslužuju protupožarnim cjevovodom su postavljeni na strateškim točkama kako bi se uz prikladna crijeva mogao pokriti svaki kutak broda.

Voda je glavno sredstvo za suzbijanja požara na brodu i protupožarni je cjevovod najosnovniji vid zaštite. Za gašenje požara može se koristiti i ostala sredstva:

magla


73

ugljični

dioksid

pjena

suhi prah

Svako od ovih sredstava ima ograničenu primjenu. Morska voda i vodena magla su opasne ako se upotrijebe u blizini elektrouređaja . Ugljični dioksid (C02) je opasan jer ako se nehotice ispusti u prostor gdje borave ljudi izaziva gušenje. Pjena ili suhi prah djeluje nepovoljno na zdravlje ljudi ako su izloženi njihovom djelovanju u zatvorenim prostorima i pri visokim temperaturama. Zbog neposrednosti korištenja i opdih rezultata u gašenju, morska voda je prvenstveno sredstvo za gašenje požara. Mogudnost pranja palube, uz korištenje iste opreme proširuje razloge za korištenje morske vode za gašenje požara na brodu. Pumpe sanitarne, kaljužne, balastne i opde službe mogu se koristiti kao protupožarne pumpe, ako njihov kapacitet i radni tlak odgovara proračunskim vrijednostima prema pravilima SOLAS.

Ako na brodu postoje dvije ili više pumpi za gašenje požara , jedna od njih treba biti izričito u službi požara. Navedene pumpe se ne smiju koristiti u druge svrhe, kao npr. za pretakanje tekudih goriva.

Protupožarne pumpe ne smiju se pri gašenju požara koristiti za crpljenje kaljuže iz zdenaca strojarnice. Kapacitet sisaljke za nužnost treba biti vedi od 40% ukupnog kapaciteta požarnih pumpi koje se zahtijevaju prema konvenciji SOLAS, ali ne manjeg od 25 m³/h.

10

1. CO2 uređaj za gašenje požara strojarnice i skladišta

CO2 uređaj za gašenja požara se često može nadi na brodovima. CO2 je plin koji ne podržava gorenje, teži je od zraka. Osim što požar gasi gušenjem, pri ispuštanju bude jako niste temperature, tako da ujedno i hladi. Količina CO2 koja je potrebna na brodu, proračunava se temeljem najvedeg štidenog prostora na brodu – spremnik tereta ili strojarnica. Ukoliko se CO2 koristi i za gašenje požara u strojarnici, valja uzeti u obzir količinu zraka koja je sadržana u spremnicima stlačenog zraka.

Za teretna skladišta, potrebno je ispuniti najmanje 30% volumena najvedeg skladišta.

Sa strojarnicu, potrebno je ispuniti 35% ukupne zapremine ili 40% bruto zapremine u koju je uključeno i grotlište.

Za prostore sa toplinskim strojevima, 85% propisane količine potrebno je ispustiti za manje od 2 minute.

Pri ispuštanju CO2 plina u strojarnicu ili neki drugi štideni prostor, potrebno je evakuirati sve ljude jer izaziva gušenje. Pri otvaranju vrata CO2 ormarida, oglašava se alarm i zaustavlja se ventilacija, zatvaraju se klapne, osim toga, potrebno je upotrijebiti daljinske ventile za zatvaranje dotoka goriva i maziva.

Visokotlačni CO2 uređaj

CO2 se drži u posebnim spremnicima zapremine 66,5 litara pod tlakom od cca. 52 bar. Temperatura prostorije u kojoj se drže boce ne smije prijedi 55 °C. Prekotlačni ventil ili eksplozivni disk popušta pri 177 bar što odgovara temperaturi od oko 64 °C. Boce CO2 se ispituju pri tlaku od 230 bar. Boca se mora nadopuniti ukoliko je izgubila 10% početne mase. Pri proračunima se uzima da 1 kg CO2 zauzima volumen jednak 0,56 m

3. Svaki je spremnik CO2 opremljen posebnim ventilom za slijedede

mogudnosti otvaranja:

ručno – potezanjem sajle ili ručke

pneumatsko – tlakom CO2 iz ormarida

električno – na modernim sustavima

Ovisno o štidenom prostoru u kojemu je požar, otvara se određena gruba cilindara koja odgovara propisanoj količini. Tako de se za najvedi prostor upotrijebiti sve boce, dok de se za neki manju upotrijebiti samo dio.

Niskotlačni CO2 uređaj CO2 se čuva u pothlađenom spremniku od nisko-temperaturnog čelika pri tlaku od 18 do 22 bar i temperaturi od -

17 °C. Spremnik je obložen termičkim izolatorima kako bi se smanjio prijelaz topline okoline na hlađeni spremnik.

Hlađenje se ostvaruje uz pomod dva rashladna kompresora sa odvojenim isparivačima. Za slučaj prekomjernog

povedanja tlaka u spremniku, postavlja se prekotlačni ventil koji propušteni plin vodi direktno u atmosferu dalje

od ljudi.


74

Kao prednost nad visokotlačni sustavom navodi se 50% manja masa cijele instalacije, kao i manji prostor koji

zauzima. Osim toga, jeftiniji je pothlađeni ukapljeni plin za razliku od plina u bocama.

2. Punjenje rashladnog uređaja rashladnim sredstvom

Punjenje freonom redovito se obavlja na strani tekudine , ispred filtra sušioca, koji se nalazi iza spremnika tekudeg rashladnog sredstva i ispred isparivača. Bocu s freonom treba izvagati prije i nakon pražnjenja.

Postupak punjenja:

najprije iz sustava treba odstraniti zrak

bocu s freonom treba postaviti vertikalno ventilom prema dolje, ili kod novijih boca koristiti ventil tekude faze.

cijev za punjenje spojiti na bocu, iz cijevi odstraniti zrak te drugi kraj cijevi spojiti na određeni priključak za punjenje

ventil na boci freonom otvoriti i utvrditi jesu li spojevi na cijevi za punjenje dobro zabrtvljeni

zaporni ventil tekudeg freona na izlaznoj strani spremnika freona mora biti zatvoren. Ventili između isparivača i kompresora te ventili između kompresora i spremnika rashladnog medija moraju biti otvoreni

uputiti pumpu rashladne vode

otvoriti ventil za punjenje pred filtrom sušiocem. Kada pokazivač usisnog tlaka kompresora pokaže O bara, kompresor uputiti tako da radi sve dok se tekude rashladno sredstvo ne pokaže na donjem dijelu stakla za provjeru razine na sabirniku.

Za vrijeme punjenja sustava tlak na usisnoj strani treba održavati do 0 do 3 bar. To se vrši regulacijom učina kompresora, a mogude je i regulacijom otvaranja ventila za punjenje. Ako rashladna voda ima izuzetno nisku

temperaturu, potrebno je smanjiti protok rashladne vode u kondenzatoru.

3. Statvena cijev i sistemi izvedbe

Statvena cijev omogudava izlaz osovinskog voda van trupa broda i sprječava prodiranje vode u osovinski tunel, odnosno strojarnicu. U njoj su ugrađena jedan ili dva radijalna ležaja koji nose osovinu brodskog vijka. Statvena cijev se proteže od pregrade krmenog pik spremnika do kraja krmene statve. Statvena se cijev najčešde izrađuje od lijevanog željeza, lijevanog čelika ili čeličnog debelog lima oblikovanog u okrugli presjek.

Statvena cijev s ležajem od svetog drva Tradicionalni ležajevi statvene cijevi bili su vodom podmazivani, a sastojali su se od brončane navlake u kojoj su

po obodu bile naslagane letve od svetog drva. Osovina brodskog vijka je jednako tako imala brončane navlake

koje bi štitile čelik od korozije. S vanjske se strane statvena cijev vijcima priteže na krmenu statvu. S prednje

strane je brtvenica kojom se sprečava prodor mora u strojarnicu.

Statvena cijev s ležajem od gumene navlake Za manje promjere osovine brodskog vijka (do 150 mm) mogu se koristiti drugi materijali kao što su: tufnol,

tekstolit ili guma. Guma je oblikovana tako da su na unutarnjem obodu spiralni ili uzdužni žljebovi kroz koje može

ulaziti voda za hlađenje i podmazivanje. Guma kao brtvedi materijal ima ozbiljne nedostatke:

pri temperaturi višoj od 20 °C brzo stari

pri niskoj temperaturi postaje tvrda i krhka

Statvena cijev sa ležajem od bijele kovine

Ležajevi s bijelim metalom u statvenoj cijevi za nošenje osovine brodskog vijka izvode se tako da se u statvenoj cijevi postave posebne košuljice od lijevanog željeza ili bronce koje su s unutarnje strane nalijevane bijelom kovinom. Lijevanje bijele kovine se obavlja centrifugalno. Takvo rješenje zahtijeva podmazivanje ležaja uljem, iz gravitacijskog spremnika ili prisilno pomodu pumpe. Moraju se ugraditi posebne brtvenice koje sprečavaju gubitak ulja iz ležišta. Prednosti su manje trenje i brončana navlaka nije potrebna.


75

Statvena cijev s valjkastim ležajevima

Koristi se za vede brzine vrtnje u cilju daljnjeg smanjivanja koeficijenta trenja. Zbog vede sigurnosti ugrađuju se dva ležaja. Ležajevi su podmazivani uljem. Da bi se spriječilo oštedenje te onečišdenje ležaja i mora, postavljaju se specijalne brtvenice.

Statvena cijev sa samoprilagodljivim i dvodijelnim ležajem

Ova se izvedba koristi na velikim brodovima. U glavčinu krmene statve se ugrađuju dvodijelni nosivi ležajevi s nosivim prstenovima. Prsteni imaju sferično ležište tako omogudavajudi samoprilagodbu. Ležaj je dostupan s unutarnje strane broda što smanjuje troškove dokovanja broda.

11

1. Vakuum evaporatori

Vakuum evaporatori su uređaji u koji služe za proizvodnju slatke vode iz morske. Princip rada se zasniva na tome da voda isparava pri nižim temperaturama u vakuumu. Tako, pri vakuumu od 93% mogude isparavanje vode pri samo 40 °C.

Toplina potrebna za isparavanje morske vode dobiva se iz glavnog motora. Evaporator se sastoji od cilindričnog plašta u kojem se nalazi kondenzator hlađen morskom vodom, isparivača koji se grije toplom vodom rashladnog sustava glavnog motora i filtra (demistera). Kako bi se postigao vakuum u evaporatoru, koristi se ejektor koji je pogonjen morskom vodom koja ujedno opslužuje kondenzator i dobavu morske vode u isparivač. Osim što ejektor stvara vakuum, ujedno se koristi i za odstranjivanje suvišne rasoline. Isparena morska voda odnosno para prolazi kroz filtar gdje se kapljice odvajaju i padaju na dno. Para se diže u kondenzator gdje se kondenzira u slatku destiliranu vodu sa samo nekoliko ppm-a soli . Pumpa destilata usisava destilat iz posude ispod kondenzatora. Količina soli u vodi kontrolira se posebnim uređajem. U slučaju da je sadržaj soli u destilatu vedi od dopuštenog, uređaj otvara magnetski ventil, aktivira alarm evaporatora, a destilat se vodi ponovno u isparivač.

Ako se destilat koristi za pide, odvodi se u posebnu komoru odnosno filtar s aktivnim ugljenom koji odstranjuje natrijev hipoklorid i druge elemente koji vodi daju loš okus, a nakon toga destilat se vodi u spremnik pitke vode. Poslije hidrofora voda prolazi kroz UV sterilizator i spremna je za pide.

2. Podjela pumpi

Pumpe su hidraulični strojevi kojima je svrha prijenos jednog ili više oblika energije (potencijalne, tlaka, kinetičke) na tekudine, koristedi mehanički rad koji se prenosi od pogonskog stroja. Neke od njih imaju zadatak podizati razinu tekudine, druge dovesti tekudinu u određeni prostor pod tlakom, a neke pak prenositi tekudinu povedanom brzinom.

Sisaljke različitih izvedbi služe u strojnom uređaju za dobavljanje morske vode, slatke vode, goriva i maziva, te tekudih tereta. Također, postoje i zračne sisaljke, namijenjene za otklanjanje zraka iz kondenzatora ili cjevovoda.

Brodske pumpe se mogu podijeliti:

Prema namjeni:

za rad porivnih strojeva, kotlova i kondenzatora, rashladne vode, za napajanje i loženje kotlova, za podmazivanje, za dobavu goriva

za sigurnost broda: kaljužne i vatrogasne

za upravljanje brodom: sisaljke kao dio hidrauličnog kormilarskog uređaja

za potrebe posade i putnika na brodu: sisaljke za pitku vodu, toplu i morsku vodu, službe evaporatora

za službu tereta (pumpe za iskrcaj tekudeg tereta)

za hidrauličke sustave: dizalica i vitala, daljinska upravljanja i hidromotore

za brodsku službu (sisaljke za balastiranje broda, za pretakanje goriva i maziva)

Prema visini dizanja (specifičnoj energiji)

s malim specifičnim energijama: kaljužne, balastne i rashladne

s velikim specifičnim energijama: napojne, vatrogasne i tekudeg tereta


76

Prema količini dobavljene tekućine

za velike količine: rashladne, balastne i tekudeg tereta

za male količine: napojne, pitke, tople i morske vode za brodske potrebe i slično

Prema konstrukciji sisaljke dijelimo prema uređaju koji pokreće tekućinu

s linearno pokretnim uređajem (stapne i klipne)

rotacijske (centrifugalne, vijčane i zupčaste)

mlazne (ejektori)

3. Podmazivanje kompresora

Podmazivanje kod kompresora može biti:

zapljuskivanjem (koljenasto vratilo zapljuskuje ulje iz kartera i ono šprica po ostalim dijelovima)

pomodu prstena (prsten obješen na koljenasto vratilo zahvada ulje i prenosi ga u komore gdje se dalje centrifugalnom silom rasprostranjuje po ostalim dijelovima)

prisilno (uz pomod privješene pumpe ulja, tlak podmazivanja je od 2 do 5 bar)

12

1. Dvoradne stapne sisaljke

Dvoradne stapne pumpe su najčešda izvedba stapnih pumpa. Za razliku od jednoradnih stapnih pumpa, ove pumpe crpe i tlače tekudine jednako sa obje strane stapa. Odlikuju se nešto jednoličnijom dobavom za razliku od jednoradnih. Nešto su kompliciranije izvedbe radi vedeg broja ventila. Dok se jednom stranom stapa tekudina tlači, drugom stranom se usisava preko drugog para ventila.

2. Kormilarski uređaji

Uređaji za kormilarenje trebaju udovoljiti zahtjevima koji se odnose na upravljanje brodom što podrazumijeva:

stabilnost smjera plovidbe, odnosno sposobnost da se željeni smjer dobro održava

sposobnost okretanja, odnosno svojstvo kormila da sluša, a brod da napravi što manji krug okretanja

osjetljivost uređaja, sposobnost uređaja da brod iz jednog smjera plovidbe brzo dovede u drugi, često suprotni

Kojemu od ovih zahtjeva dati prednost, ovisi o namjeni broda. Kormilo se može pokretati rukom ili strojem. Mogudnost pokretanja rukom ovisi o trajnoj sili koju može čovjek trajno davati.

Pokretanje kormila strojem može biti:

električno

hidraulično

Električni kormilarski stroj

Pod tim nazivom se podrazumijevaju kormilarski strojevi koji se pogone samo električnim strojem. Elektromotor djeluje na kormilo, redovito, preko ozubljenog kvadranta.

Na kvadrantu su napravljeni čeoni zupci, i njih zahvada mali zupčanik, koji je preko jedne klizne spojke spojen na pužno kolo, pužnog pogona. Mali zupčanik, pužno kolo i spojka postavljeni su na istom vertikalnom vratilu. Na pužni vijak spojen je elektromotor. Klizna spojka treba biti tako postavljena da ona, u slučaju prekoračenja najvedeg dopuštenog okretnog momenta, klizi. Pri tome je pogon zaštiden od prekomjernog naprezanja, jer se ono prenosi na spojku, koja je vedinom u obliku lamele. Lamele međusobnim trenjem prigušuju trzaje kormila koji mogu uzrokovati prekomjerna naprezanja. U krajnjim položajima okretanja kvadranta nalaze se štoperi, koji imaju ublaživač na oprugu.

Uređaj za kormilarenje treba imati i mogudnost ručnog okretanja kormila, tako da se na vratilu malog zupčanika zakači kandžasta spojka. Također ručni se pogon može priključiti preko stožastog zupčanika na vratilu pužnog vijka.


77

Kormilarski stroj se napaja istosmjernom strujom i to na jedan od dva načina:

Ward Leonard sustavom

istosmjernim elektromotorom upravljanim sklopnikom

Hidraulični kormilarski stroj (s radnim cilindrima)

Rudo kormila koje je pričvršdeno na vratilo kormila, napravljeno je od kovanog ili lijevanog čelika. Za hidraulička kormila sa četiri radna cilindra, rudo ima dvije ruke sa utorima koji su precizno obrađeni u kojima klizi stožer tako pretvarajudi linearno gibanje u rotacijsko. Radni klipovi su od visoko-kvalitetnog čelika sa vrlo preciznom obradom. Svaki nasuprotni par klipova međusobno je spojen sa provrtom na sredini gdje se pričvršduje stožer.

Paralelno sa radnim klipom, postavljena je vodilica kojom klizi izdanak stožera tako onemogudavajudi rotaciju klipova. Radni su cilindri čvrsto pričvršdeni za postolje na u kormilarnici.

Hidrauličko ulje pod tlakom dobavljaju pumpe promjenjive dobave pogonjene elektromotorom konstantnim brojem okretaja u jednom smjeru. Pumpa promjenjive dobave može biti radijalna ili aksijalna.

Ovisno o potrebama kormilarenja, na pumpi se podešava dobava tako da tlači u određeni par cilindara ili da radi u praznom hodu.

Hidraulični kormilarski stroj (s rotacijskim krilima)

Najčešde u izvedbi sa tri statična i tri rotirajuda krilca sa stupnjem slobode okreta 70°. Vedi stupnjevi slobode mogu se postidi izvedbama sa dva rotirajuda i dva statična krilca. Na ovaj je način stvoreno šest (ili četiri) komore u koje se dovodi ulje pod tlakom. Ulje pod tlakom dobavlja pumpa promjenjive dobave.

Prednosti ovog sustava su:

do 50% manje mase po jedinici snage

zauzimaju manje prostora

jednostavnost i preciznost

spremnik ulja je integriran u uređaju

Upravljanje kormilarskim strojem

Prema pravilima klasifikacijskih zavoda i međunarodnih pomorskih institucija, glavnim kormilarskim uređajem upravlja se sa zapovjedničkog mosta i iz alternativnih upravljačkih stanica. Prostor kormilarskog stroja može se smatrati kao alternativno upravljačko mjesto. Upravljanje može biti:

mehaničko

hidraulično

električno

Mehaničko upravljanje

Mehanički način upravljanja, putem motke i prijenosa može se primijeniti na kratkim udaljenostima i na malim plovedim objektima. Uobičajeno, na brodovima se primjenjuje hidraulični i električni način upravljanja.

Hidrauličko upravljanje

Hidraulični način upravljanja nazivamo tele-motorski upravljanje, koje ima dva osnovna dijela

davač smješten na zapovjedničkom mostu

primač u neposrednoj blizini ili na kormilarskom stroju.

Na modernim i posebno velikim brodovima gdje je udaljenost između kormilarskog stroja na krmi i položaja kormilarskog kola velika pokazuje se velika prednost hidrauličkog tele-motora. U ovakvom sustavu bitne su bakrene cijevi malog promjera, koje povezuju davač na zapovjedničkom mostu s primačem u prostoru kormilarskog stroja. One se mogu voditi bilo kuda na brodu, uz uvjet da su zaštidene od topline i oštedenja.

Princip rada svodi na to da se preko hidrauličkog cilindra na zapovjedničkom mostu ulje potiskuje u određeni šuplji klip u kormilarnici koji tada dalje djeluje na pomicanje cilindra koji je upet porugom. Pomicanjem cilindra, pomiču se i letve koje


78

preko polužja djeluju na kormilarski uređaj, tj. pumpu promjenjive dobave. Ovisno u položaju u kojemu se nađe ručka za regulaciju pumpe, pumpa , preko ventilne stanice tlači ulje u određeni radni cilindar tako zakredudi rudo kormila.

Električno upravljanje

Električno upravljanje može se ostvariti na slijedede načine:

Automatsko upravljanje

Kod automatskog načina rada kormilarenjem se upravlja glavnim kompasom, koji osjeti bilo koje odstupanje od zadanog smjera plovidbe. On se uzbuđuje signalom pogreške smjera plovidbe, pomakne kormilo i vrada brod na prvobitni zadani smjer. Inače, zadani smjer plovidbe određuje se okretanjem upravljačkog kola na pultu. Nije potrebno daljnje prilagođavanje, dok se ne promijeni zadani smjer plovidbe.

Praćeno upravljanje

Kod pradenog upravljanja kolo upravljanja se ručno okrene na željeni položaj kormila. Kormilo se zaustavlja na naređenom položaju i tako ostane, dok se upravljačko kolo ne okrene na neki drugi željeni položaj kormila.

Nepraćeno upravljanje

Kod nepradenog upravljanja kormilo je pomaknuto lijevo ili desno upravljačkom ručkom. Kormilo se zaustavlja kada se ručka otpusti. Upravljački pult je predviđen za mogudnost dvojnog upravljanja. Prijeklopkom se bira lijevi ili desni način upravljanja.

Način upravljanja bira se na upravljačkom pultu u prostoru kormilarnice, na zapovjedničkom mostu, s pomodu prijeklopke.

3. Brdski palubni strojevi (teretna, sidrena i pritezna vitla) – isto kao 3.2.

13

1. Višestupanjske centrifugalne sisaljke

Višestupanjske centrifugalne pumpe se sastoje od nekoliko rotora na istom vratilu u zajedničkom kudištu. Nizanjem rotora na istom vratilu mogu se postidi slijedede prednosti:

viši dobavni tlakovi (specifična energija svakog stupnja se zbraja i tlak raste)

jeftinija izvedba (jeftinije nego da se ima nekoliko pumpa)

zauzima manje prostora (jedno malo vede kudište umjesto nekoliko pumpa)

aksijalno rasteredenje vratila (posebnim rasporedom rotora i ulaza tekudine, može se postidi poništavanje aksijalne sile)

2. Tlačni evaporatori – isto kao 11.1.

3. Rashladnici ulja i vode

Grijači i rashladnici su izmjenjivači topline koji igraju važnu ulogu u brodskom strojnom sustavu. Rashladnici služe za oduzimanje topline određenom mediju, tu toplinu na sebe preuzima drugi hladniji medij.

Cijevni izmjenjivači topline

Kod cijevnih izmjenjivača topline, hlađeno ili grijano sredstvo se nalazi izvan cijevi. Dok rashladno sredstvo prolazi cijevima. Osnovni dijelovi cijevnog izmjenjivača topline su:

cijevi

dijafragme

poklopci i komore

plašt


79

Raznim izvedbama ovih izmjenjivača zajedničko je to da moraju imati načine kompenziranja termičke dilatacije. Ukoliko je snop cijevi u tzv. U obliku, snop cijevi se slobodno ekspandira prema savijenom kraju. Ukoliko su cijevi upete o cijevne ploče sa oba kraja, jedan kraj mora imati spojeve koji omogučavaju aksijalni pomak cijevi ili izvedba mora biti takva da dozvoljava aksijalni pomak cijele cijevne ploče. Kako mi hlađeni medij strujio kroz što vedu površinu snopa cijevi, ugrađuju se dijafragme koje usmjeravaju tok preko cijelog snopa. Poklopci i komore na krajevima izmjenjivača često sadrže anodne zaštite ili su presvučene gumom kako bi se zaštitile od korozije.

Pločasti izmjenjivači topline

Pločasti su izmjenjivači jednostavne izvedbe i sastoje se od nekoliko komponenata:

slog ploča se sastoji od nekoliko (ovisno o kapacitetu) tankih ploča od korugiranog lima u obliku riblje kosti. Korugacija ploči daje dodatnu čvrstodu i podlogu za stvaranje turbulentnog strujanja koje pospješuje izmjenu topline i smanjuje mogudnost stvaranja naslaga. Ukoliko se u izmjenjivaču topline koristi more, tada su ploče izrađene od Titanijuma.

brtve na prešanim pločama osiguravaju da kanali protjecanja budu zabrtvljeni međusobno i prema vani. Brtve određuju oblik protustrujavanja sredstva.

stezne ploče od kojih je jedna fiksna i na njoj su pričvršdeni cjevovodi, dok je druga slobodna i služi za rastavljanje. Pomična stezna ploča skupa sa prešanim pločama stoji na vodilicama ispod i iznad izmjenjivača topline, tako da se mogu listati pri zahvatima.

stezni lateralno postavljeni vijci koji služe da se ploče međusobno jednolični pritegnu unutar paketa ploča.

Prednosti pločastih izmjenjivača u odnosu na cijevne su:

radna površina im je 3-4 puta manja u odnosu na cijevne uz iste toplinske uvjete

suha težina im je 3-4 puta manja od težine cijevnih izmjenjivača, dok je mokra težina i do 10 puta manja od istog cijevnog

do 6 puta manja duljina u odnosu na cijevne

pravilan protustrujni smjer tekudina

lako i jednostavno održavanje

preinaka moguda uklanjanjem ili dodavanjem ploča

pogodni za tlakove do 25 bar i temperature oko 250 °C

Rashladnici ulja

Prisilno podmazivanje ležajeva i reduktora uljem kod strojeva u zatvorenom ciklusu zahtijeva da se ulju predana toplina prenese na rashladnu vodu, morsku ili slatku, tako da se temperatura i viskozitet ulja održe na zahtijevanoj razini. Proračunska temperatura za morsku ili slatku vodu je 36 °C. Strujanje u cijevima i oko cijevi je protustrujno. Razlika u temperaturi između ulja i morske vode na izlazu iz rashladnika iznosi 5 do 7 °C, a pad temperature ulja između ulaza i izlaza 4 do 5 °C.

Rashladnici vode

Rashladnici vode omoguduju da toplinu koju je primila rashladna voda, radom dizel motora preuzme voda kojom vršimo hlađenje. Tijekom plovidbe broda, hlađenje rashladne slatke vode obavlja se protustrujom morske ili slatke vode. Morska ili slatka voda koja vrši hlađenje struji kroz cijevi u jednostrukom ili dvostrukom toku, brzinom do 1.5 ms

-1. Oko cijevi struji slatka

voda u protustruji kojoj se pomodu dijafragme usmjerava tok. Brzina strujanja vode je do 0.6 ms-1

. Razlika u temperaturi između slatke i morske vode na izlazu iz rashladnika iznosi 10 do 12 °C, a pad temperature slatke vode između ulaza i izlaza je 12 do 14 °C.

14

1. Usporedba stapnih i centrifugalnih sisaljka

Stapne pumpe

konstrukcijski složenije

neravnomjerna dobava


80

visoki dobavni tlakovi

samocrpne

ograničeni kapaciteti

ograničeni broj okretaja

ne miješaju tekudinu

osjetljivost na prljavštinu

Centrifugalne pumpe

jednostavna konstrukcija

ravnomjerna dobava

ograničeni dobavni tlakovi

nisu samocrpne

veliki kapaciteti

veliki broj okretaja

mala osjetljivost na prljavštinu

2. Ventilatori i brodska ventilacija – isto kao 7.2.

3. Grijanje i hlađenje brodskih prostorija – isto kao 1.3.

15

1. Princip rada kompresorskog rashladnog uređaja – isto kao 2.2.

2. Zupčaste sisaljke i količina dobave

Zupčaste pumpe ili rotacijske pumpe s rotacijskim prostorima su samocrpne i s kontinuiranom dobavom. Zapravo, kontinuiranost dobave je proporcionalna broju zubaca. Sastoji se od para spregnutih zupčanika sa jednakim zupcima. Zupčanici se vrte u kudištu uz potrebnu toleranciju vrtnje. Jedan je zupčanik pogonski, dok drugi biva njime pogonjen. Zupčanici zahvadaju tekudinu u prostoru između zubaca i kudišta i prenose ju na drugu stranu.

Kao zaštitu od pretlaka, u slučaju zatvorenog tlačnog ventila, ugrađuje se prekotlačni ventil preko kojeg se tekudina vrada na crpnu stranu tekudine.

Zupčaste pumpe se primjenjuju za čiste tekudine radi osjetljivosti zupčanika. Ispred pumpe se uvijek postavlja filtar, a nerijetko sa magnetskim umetcima.

Najčešde se koriste za podmazivanje dizelskih motora, pa se privješene na koljenastu osovinu preko zupčastog prijenosa.

Visina dizanja može biti i do 500 m, a brzina vrtnje i preko 3500 o/min, pa se izravno mogu spajati na elektromotor. Brzina vrtnje se odabire ovisno o viskozitetu tekudine koju pumpa tlači ili prenosi.

Radi nastajanja velikih tlakova između zubaca zupčanika u međusobnom spregu, zupci imaju rupice ili kanale za rasteredenje.

3. Brodski hidrofori mora i vode – isto kao 4.2.

16

1. Glavni i pomodni kormilarski uređaj – isto kao 12.2.


81

2. Vijčane sisaljke i količina dobave – isto kao 2.1.

3. Zaštita palubnih strojeva

Palubni strojevi su zaštideni vodo-nepropusnim kudištima koja su prefarbana specijalnim bojama za sprečavanje korozije. Svi pokretni dijelovi i brtvenice se redovito podmazuju mašdu. Unutarnji dijelovi palubnih strojeva su u konstantnom dodiru s hidrauličnim uljem.

Valja održavati čistodu i spremnost za rad redovitim pregledima.

17

1. Automatizacija kontrole rada pomodnih strojeva – isto kao 6.2.

2. Cjevovodi mora, vode i goriva – isto kao 6.3.

3. Čistioci i filtri goriva i ulja – isto kao 8.3.

18

1. Separatori goriva i ulja – isto kao 7.1. i 8.1.

2. Regulacija kapaciteta sisaljki

promjenom karakteristike cjevovoda

prigušivanjem uz pomod tlačnog ventila (centrifugalne pumpe)

promjenom karakteristike pumpe

promjenom broja okretaja (velike pumpe tereta)

prestrujavanjem

vradanjem dijela tekudine sa tlačne na usisnu stranu (vijčane i zupčaste pumpe)

3. Vijčane i zupčaste sisaljke – isto kao 2.1. i 15.2.

19

1. Primjena i način rada ejektora – isto kao 8.2.

2. Jednoradna stapna sisaljka (količina dobave)

Najjednostavnija izvedba stape pumpe je jednoradna pumpa. Stapalo se pokrede pravocrtno, naizmjence od jedne do druge mrtve točke.

Gibanjem klipa ili stapa prema gore u cilindru nastaje potlak. Atmosferski tlak tlači vodu u usisnu cijev. Voda djelovanjem atmosferskog tlaka otvara usisni ventil i ispunjava prostor ispod stapa. Kad se klip ili stap vrada, to jest giba prema dolje , pretlak se stvara u prostoru ispod stapa, koji zatvara usisni ventil, a otvara tlačni i na taj način se voda dobavlja u tlačnu cijev.

Za vrijeme jednog okreta koljenastog vratila, samo za vrijeme pola okreta se tekudina dobavlja pod tlakom.

Dobava je isprekidana, pa se takvim pumpama na tlačnom vodu često ugrađuje amortizacijski cilindar ispunjen zrakom.

3. Kompresori rashladnih uređaja – isto kao 2.2.


82

20

1. Izmjena rashladne materije – isto kao 10.2.

2. Sustav sprinkler uređaja

Svaku glavu sprinkler uređaja drži zatvorena ili toplinski osjetljiva staklena ampula ili spoj dvaju metala koje drži lako-topivi metal kao što su olovo ili cink.

Staklena ampula vrši pritisak na čep koji drži sutav zatoren. Ampulica je drugim krajem upeta u usmjerivač mlaza tekudine. Kada uslijed požara, temperatura ampulice dosegne nazivnu temperatru, radi termičkog širenja tekudine, staklo puca i oslobađa protok vode. Bududi da se svaka sprinkler glava aktivira zasebno, broj rasprskivača je ograničen samo na opožareno područje tako povečavajudi raspoloživi tlak u sustavu gašenja.

Vrijeme odaziva termičke ampulice varira između 5 do 30 sekundi nakon izloženosti temperaturi. Regulacija temperature pri kojoj de se sprinkler glava aktivirati ovisi o ampulici koja je ugrađena. Brzina reakcije ampulice na temperaturu se određuje uz pomod količine zraka koja je ostavljena u ampulici.

Legenda boja termičkih ampulica:

narančasta 57°C

crvena 68°C

žuta 79°C

zelena 93°C

plava 141°C

ljubičasta 182°C

Tlak vode na izlazu iz glava sprinkler uređaja trebao bi biti od 2 do 3 bar, pa se prema tom kriteriju mora i dimenzionirati sustav. Razlikujemo sprinkler uređaj sa mokrim i suhim cijevima. Prosječna potrošnja vode po glavi sprinkler sustava iznosi 75 do 150 litara u minuti.

3. Uređaji za spaljivanje otpada – isto kao 5.3.


83

TOPLINSKI POGONSKI STROJEVI – USMENI

1

1. Pogonski fluidi – goriva i maziva motora

GORIVA

Za motore s unutrašnjim izgaranjem mogu se upotrijebiti tekuda, plinovita i kruta goriva. Za brodske motore upotrebljavaju se tekuda goriva. Tekuda goriva dobivaju se frakcijskom destilacijom zemnog ulja (sirove nafte) ili se dobivaju iz krutih goriva ili organskih tvari. Za tekuda goriva najvažnija su fizikalna svojstva:

Gustoća

Gustoda goriva je omjer između mase goriva i njezina volumena. Gustoda se određuje pri 15 C, a mjeri se aerometrom. S obzirom na gustodu gorivo se dijeli na:

lako = 650 – 800 kg/m3

teško = 800 – 976 kg/m3

Viskoznost

Viskoznost je otpor koji daje tekudinama pri uzajamnom pomicanju susjednih slojeva. Fizikalna jedinica kinematičke viskoznosti je centistokes [cSt]. Viskoznost tekudine opada porastom temperature. Osim temperature na viskoznost utječe i tlak. Do 300 bara viskoznost se relativno malo mijenja, dok pri viSim tlakovima, npr. 800 bara, može pet do šest puta biti veda nego kod atmosferskog tlaka, te se to povedanje pri dimenzioniranju sapnica mora uzeti u obzir.

Za goriva, viskoznost se daje pri 50 °C. Tako npr. IFO 380 pri 50 °C ima 380 cSt.

Vrelište, isparavanje i ishlapljivanje

Vrelište je temperatura mjerena u C pri kojoj nastupa brzi prijelaz u plinovito stanje. Djelomičini prijelaz iz tekubeg u piinovito stanje postoji i pri temperaturama ispod vrelista - ishlapljivanje. To djelomicno isparivanje pri nizim temperaturama kod nekih goriva iznosi u postocima mnogo, a kod drugih vrlo malo. Gorivo koje najvise

isparuje pri nizim temperaturama je benzin. Količina goriva, koja pri obicnoj temperaturi ishlapi, za brodska je postrojenja vrlo vazno svojstvo, jer je mjerilo izlučivanja lako hlapljivih sastojaka i njihova nakupljanja u prostorima strojarnice. Dopuštena je granica koncentracije otprilike 200 mg po 1 m

3 zraka jer preko toga pare počinju djelovati omamljujude na osoblje, a uz to

smjesa sa zrakom vec postaje eksplozivna.

Krutište

Temperatura pri kojoj gorivo gubi sposobnost protoka ( tečenja ) zove se stinište. Gorivo postaje gusto i ne da se pumpati prebacivati. Stinište dizel goriva mora biti nekoliko stupanja ispod 0 oC ( napr. – 10 oC). Kod teških goriva kojih je stinište na oko + 5 oC tankovi moraju biti zagrijavani.

Plamište

Najniža temperatura pri kojoj se smjesa gorivih para i zraka u dodiru s otvorenim plamenom pali je planište. Planište dizel goriva (lakog i teškog) ne smije biti niže od + 60 oC.

Planište ulja za podmazivanje iznosi približno 200 oC, a ako u ulju ima 1% goriva ono iznosi 200 – 10 oC. Za svaki 1% goriva u ulju smanjuje se planište ulja za 10 oC.

Točka gorenja

Točka gorenja je temperatura pri kojoj se gorivo plamenom zapali i gori najmanje 6 sekundi. Gorište je obično oko 10 do 20 oC iznad temperature planišta.

Točka samozapaljenja

Temperatura pri kojoj se gorivo pali bez utjecaja vanjskog plamena zove se točka samozapaljenja. Dizel gorivo pri atmosferskom tlaku ima točku samozapaljenja 400 do 500 oC. Točka samozapaljenja goriva motora s unutrađšnjim izgaranjem vrlo je važna karakteristika goriva.


84

Porast tlaka snizuje točku samozapaljenja goriva. Iznad 30 bara točka samozapaljenja se malo mijenja.

Kemijski sastav goriva

U svakom gorivu ima

82 do 85% ugljika ogrjevne vrijednosti oko 33802 kJ/kg

12 do 15% vodika ogrjevne vrijednosti 120324 kJ/kg

0.01 do 4% sumpora ogrjevne vrijednosti 12432 kJ/kg.

Osim toga u gorivu ima vode i krutih nečistoda. Izgaranjem se stvaraju smole, lakovi, asfalti, koks, pepeo itd.

MAZIVA

Ulja se u motoru uglavnom upotrebljavaju u ove svrhe:

da smanji trenje i habanje kliznih dijelova time sto stvara film ulja izmedu dodirnih povr§ina,

da odvodi toplinu s kliznih povrsina i dijelova koji se hlade uljem,

da potpomaie brtveno djelovanje stapnih prstena,

da uklanja necistoce s kliznih povrsina stapova i cilindarskih kosuljica,

da neutralizira kisele produkte izgaranja.

Da se postignu navedena traženja, mora ulje imati ove osobine:

određenu viskoznost koja odgovara uvjetima rada motora,

da se viskoznost ulja ne mijenja rnnogo s promjenom temperature

visoku otpomost protiv oksidacije i starenja

sposobnost da rastapa produkte izgaranja u motoru, kao čadu, uljni koks, produkte raspadanja zbog duge upotrebe, te da ih zadrzava fino razdijeljene u lebdecem stanju (deterdzentno i disperzijsko svojstvo)

dobru mazivost (dobru cvrstocu uljnog filma), tj. svojstvo da odvaja klizne povrSine jednu od druge (prianjanje uljnoga filma na metalnim površinama) to je svojstvo osobito važno kod malih brzina klizanja, npr. pri upudivanju i zaustavljanju motora

da nije korozivno

da ima sposobnost neutraliziranja kiselih produkata izgaranja koji se pojavljuju osobito pri izgaranju teških goriva s velikim sadržajem sumpora

2. Nuklearna propulzija

Na trgovačkim brodovima nuklearna se propulzija ne primjenjuje. Primjenjuje se na ratnim brodovima.

Nuklearni pogon je vrsta pogona u kojem je, za razliku od konvencionalnog broda, parni kotao zamijenjen nuklearnim reaktorom. Nuklearni reaktor je uređaj u kojem se toplinska energija za proizvodnju pare dobije fisijom (cijepanjem) uranskih jezgri pri čemu se oslobađaju dva brza neutrona i energija. Nakon usporavanja neutroni mogu izazvati cijepanje neke druge uranove jezgre, no uvijek se oslobađaju i neutroni koji mogu nastaviti lančanu reakciju. Neutroni se usporavaju s pomodu moderatora. Moderatori su materijali kojima neutroni prilikom sudara predaju velik dio svoje energije i u kojih je mala vjerojatnost za apsorpciju neutrona. Kao moderator upotrebljavaju se voda, teška voda (deuterijev oksid), berilij, berilijev oksid i grafit. Oslobađa se mnogo energije oko 200 MeV iz jedne uranove jezgre. Utroškom 1 kg radioaktivnog goriva dobije se energija od 8,2·10

10 kJ, koliko daje 2,05·10

6 kg klasičnog goriva. S pomodu moderatora fisija se kontrolira i tako kontrolirana

upotrebljava u reaktorima, za razliku od nekontrolirane fisije koja se odvija pri eksploziji atomske bombe.

Dvokružni sustav reaktora

Para za turbine proizvodi posredno, oslobođena se toplina prenosi na rashladno sredstvo (vodu, ulje, plin) a nakon toga rashladno sredstvo predaje toplinu vodi u generatoru pare u kojem se proizvodi para za pogon turbine.


85

Jednokružni sustav reaktora

Neposredno u samom reaktoru stvara para iz vode koja ga hladi. Pri tome se para onečisti zračenjem, što je veda opasnost za kontaminaciju okolice zračenjem. Bududi da brod valja i posrde, primjena tog sustava na brodovima još je opasnija. Zbog toga je za brod prihvatljiv uglavnom dvokružni sustav.

Radioaktivni dio pogonskog postrojenja smješten je u najzaštidenijem (središnjem) dijelu broda, iznad višestrukog brodskog dna i što dalje od brodskih bokova. Time je u slučaju sudara i potonuda broda spriječeno radioaktivno onečišdenje mora. Dio postrojenja koji nije radioaktivan ne razlikuje se bitno od strojnog postrojenja na konvencionalnim brodovima i redovito je smješten u nezaštidenoj strojarnici. Za rezervni se pogon u nuždi upotrebljava dizelski generator.

3. Vatrocjevni brodski kotlovi

Kroz cijevi takvih kotlova prolaze dimni plinovi a oko cijevi kruži voda. Na brodovima se najviše upotrebljavao cilindrični škotski kotao kao glavni kotao (s pregrijačem pare i zagrijačem zraka, ložen loživim uljem), a Cochranov stojedi kotao kao pomodni. Zbog predugog vremena parospremanja, velike težine, slabe cirkulacije vode, nepravilnog rastezanja pri zagrijavanju, niskih tlakova i malih kapaciteta, takvi se kotlovi više ne upotrebljavaju na brodovima.

Najpoznatiji primjeri brodskih vatrocjevnih kotlova su:

Škotski kotao

Cochranov kotao

Škotski kotao izveden je zakivanjem. Ima plamenicu koja završava u plamenoj komori cilindričnog oblika, napravljena od korugiranog lima. Nakon izgaranja, dimni plinovi zakredu, ulaze u ogrjevne (dimne) cijevi i vradaju se k prednjoj strani kotla, u dimnu komoru. U njoj se sprijeda nalaze vrata za vanjsko čišdenje i pregled ogrjevnih cijevi. Oko plamenica i ogrjevnih cijevi nalazi se voda. Rešetke ložišta nalaze se u plamenici i završavaju plamenim (vatrostalnim) mostom. Sve ravne površine pod tlakom moraju se učvrstiti kotvenim vijcima i stanovitim brojem kotvenih dimocijevi. Oko 25 do 35% svih dimocijevi su kotvene cijevi, deblje od ogrjevnih. Takvi su se kotlovi donedavno zakivali ili djelomično zakivali i zavarivali. Danas se izrađuju zavarivanjem, osim ogrjevnih cijevi koje se uvaljuju u cijevne stjenke.

Kotlovi obično imaju zagrijač zraka smješten u dimnom kanalu. Noviji se kotlovi lože uljem, s pomodu uljnog plamenika. Para se oduzima kroz cijevi za oduzimanje pare iz parnog prostora. Zatim para ide tankim cijevima pregrijača pare promjera 28 mm (koje su smještene u dimnim cijevima 84 mm) a iz njih u parovod. Noviji se kotlovi grade do tlakova 19 bar s ogrjevnim površinama do 300 m

2 i kapacitetom do 2,08 kg/s.

Prednosti su takvih kotlova:

nisu osjetljivi na kvalitetu napojne vode

imaju dobru akumulacijsku sposobnost zbog velike količine vode

lako slijede brze promjene opteredenja

rukovanje je jednostavno

Nedostaci su škotskih kotlova:

velika težina

slaba cirkulacija vode

polagano potpaljivanje

nepravilno rastezanje pri zagrijavanju (uzrokuje često propuštanje zakivanih i zavarivanih dijelova)

pogodni su samo za malene tlakove i kapacitete

2

1. Princip rada 2-T i 4-T brodskih motora

Četverotaktni motori

Kod četverotaktnog motora radni ciklus se odvija za vrijeme dva okreta koljenastog vratila, odnosno četiri hoda stapa ili čet iri takta:


86

Usisavanje smjese ili zraka

Kompresija i paljenje

Izgaranje i ekspanzija

Ispuh i potiskivanje plinova

Za vrijeme prvog hoda klipa od gornje do donje mrtve točke otvoren je usisni ventil i goriva smjesa ili zrak ulazi u cilindar . Zbog otpora u dovodnim kanalima i usisnom ventilu tlak je u cilindru niži od atmosferskog za (0,05-0,10)10s N/m2. Da bi se cilindar sto vi§e napunio svježom smjesom ili zrakom, usisni ventil otvara nešto ispred GMT i zatvara nešto iza DMT.

Pri drugom hodu klipa komprimira se usisana goriva smjesa ili zrak. Temperature pri tome raste. Usisni i ispusni ventili su zatvoreni. Stupanj kompresije s određen je s omjerom volumena cijelog prostora cilindra kad je klip u DMT prema volumenu kompresijskog prostora koji ostaje iznad klipa u GMT. Taj je stupanj kompresije kod Ottovih motora malen, da se komprimirana goriva smjesa sama ne zapali, dok obratno, kod Dieselovih motora mora biti velik, da se ubrizgano gorivo u visoko zagrijanom zraku samo zapali. Kod Ottovih motora stupanj kompresije ovisi o vrsti goriva te je za obični benzin e =5, za suvremene Ottove motore es10-11,5, a za Ottove motore trkadih automobila t =12. Kod Dieselovih motora e =12- 25.

Nakon paljenja gorive smjese po5inje izgaranje koje se produljuje na putu klipa u tredem hodu prema DMT. Nakon izgaranja dimni plinovi ekspandiraju. Pretpaljenje (paljenje prije GMT) je potrebno da se dobije vi§e vremena za potpuno zapaljivanje gorive smjese oko GMT. Usisni ventil je za cijelo vrijeme tog takta zatvoren. IspuSni se ventil otvara prije nego klip dođe u DMT i tlak brzo padne na tlak ispuha.

Četvrti takt sluzi za potpuno odstranjivanje plinova izgaranja iz cilindra. Pri hodu klipa od DMT prema GMT ispu§ni je ventil otvoren i klip istiskuje plinove. Plinovi koji zaostaju u kompresijskom prostoru istiskuju se svježim zrakom ili svježom gorivom smjesom koji nadiru dok su istovremeno otvoreni usisni i ispuSni ventil, Sto traje odgovarajude zakretu osnog koljena i do 135°. Plinovi koji prolaze kroz ispuSni ventil još ekspandiraju i ulaze u ispušni vod s tlakom (1,0-1,1)105 N/m2 (kod motora bez prednabijanja) i s temperaturom 220-500 °C kod Dieselovih motora, a 500-700 °C kod Ottovih motora.

Dvotaktni motori

Kod dvotaktnog motora radni ciklus se odvija za vrijeme jednog okreta koljenastog vratila, tj. dva hoda klipa ili dva takta:

Kompresijski takt (propuhivanje ili ispiranje, kompresija, paljenje)

Radni takt (izgaranje, ekspanzija, ispuh i početak propuhivanja)

Ispuhivanje plinova izgaranja i punjenje svježom gorivom smjesom ili zrakom zbiva se djelomično u drugom a djelomično u prvom taktu. Kompresija, paljenje, izgaranje i ekspanzija zbivaju se isto tako kao kod četverotaktnog motora, dok za ispuh, propuhivanje i punjenje svježom smjesom ili zrakom ostaje samo vrijeme na kraju drugog i na početku prvog takta. Umjesto usisavanja, smjesa goriva ili čisti zrak utiskuje se u cilindar pod malim pretlakom, a istovremeno se istiskuju zaostali dimni plinovi. Jedan se dio smjese ili zraka pri tome gubi, ali vedi dio ostaje u cilindru te se zatim komprimira. Ovaj se postupak zove propuhivanje ili ispiranje. Goriva smjesa, odnosno zrak, ulazi kao što ispusni plinovi izlaze kroz raspore (okna), koji se na laze na obodu cilindarske košuljice, i koji se otvaraju i zatvaraj pomicanjem stapa. Kut osnog koljena koji odgovara ispuhivanju i propuhivanju nešto je vedi od 120°, tako da je vrijeme na raspolaganju za propuhivanje dosta dugo.

Goriva smjesa ili zrak koji je ispunio cilindar, komprimira se do kada kod Ottovih motora počinje paljenje svjedicom, a kod Dieselovih motora ubrizgavanje goriva u komprimirani zrak. Do malo nakon GMT traje izgaranje pri kojem se dovodi toplina, nakon čega plinovi izgaranja ekspandiraju. Stap najprije otvara ispušna okna te tlak pada na atmosferski, pa tek tada otvara okna za propuhivanje koja su niža, tlak se neznatno poveda. Kada stap opet prekrije okna za propuhivanje, tlak se skoro izjednačuje s atmosferskim, jer je ispuh još otvoren. Kompresija počinje nakon zatvaranja ispušnih okana i traje skoro do GMT. Tlak propuhivanja je za male motore oko 1.3 bar, a za velike Dieselove motore oko 1.15 bar.

2. Parne brodske turbine i regulacija

Parne turbine upotrebljavaju se na brodovima ako porivna snaga prelazi 40000 kW jer je to gornja granica za brodske motore po jedinici. Osobito se primjenjuju na putničkim, ratnim i kontejnerskim brodovima zbog razvijanja velikih brzina broda i malih vibracija u odnosu prema motornim postrojenjima.

U parnim turbinama najprije se toplinska energija pretvara u energiju brzine, a ova u mehaničku radnju.

Regulator broja okretaja ovisno o opteredenju na propeleru, pušta u turbinu više ili manje pare pri normalnoj plovidbi. Kad se na propeleru poveda opteredenje (val ili vjetar u pramac), propeler naglo uroni, a turbina se počne sporije vrtjeti. To osjeti regulator broja okreta i automatski pušta više pare u turbinu.


87

Ako želimo smanjiti ili povedati snagu turbine (broda) pri inače nepromjenjivom otporu na propeleru, turbini moramo dovesti manje ili više pare, ili pak prigušivanjem smanjiti tlak pari, odnosno otvaranjem ventila povedati tlak pare koja ulazi u turbinu.

Da se turbina ne bi razletjela (prešla u kritično područje vrtnje)npr. kad propeler naglo izroni, svaka turbina ima i graničn i regulator sigurnosti koji djeluje (zatvara dovod pare u turbinu) kad turbina postigne 15 do 20% više okreta od nominalnog broja okreta.

Regulacija snage količinom pare

Sapnice za turbinu su podijeljene u četiri skupine. Svaka skupina dobiva paru iz vlastite komore. Pojedina se skupina uključuje otvaranjem ventila. Ako su svi ventili potpuno otvoreni, turbina uzima maksimalnu količinu pare i razvija maksimalnu snagu. Dakle ovisno o broju otvorenih ventila i skupina, turbini se doprema određena količina pare.

Opisana regulacija najekonomičnija je i primjenjuje se za glavne turbine.

Regulacija snage prigušivanjem pare

Para pod određenim tlakom i temperaturom dolazi kroz cijev ispred pladnja ventila. Ako je ventil potpuno otvoren, u komori ispred sapnica, para de biti jednakog tlaka kao i prije ventila, a turbina de trošiti maksimalnu količinu pare koja de ekspandirati i predati turbini. Ako pritvorimo ventil, dodi de do prigušivanja pare, te de se u komori ispred sapnica smanjiti tlak pare. Para de ekspandirati i predati samo dio toplinskog pada, tj. prigušivanjem se smanjila radna sposobnost pare. Ako postupno dalje zatvaramo regulacijski ventil, tlak u komori ispred sapnica padati de kao i tlak iza sapnica.

Takva regulacija manje je ekonomična od prethodne, pa se upotrebljava u manjih pomodnih turbina.

Kombinirana regulacija snage

Kombinirana regulacija se sastoji od sustava regulacije količine pare i ventila za prigušivanje pare. Obično primjenjuje na glavnim brodskim turbinama. U manevru su ventili za skupine sapnica potpuno otvoreni, a otvaranjem i zatvaranjem regulacijskog ventila manevrira se turbinom (brodom). Kad je manevar završen, odabere se određena snaga (brzina) tako da se potpuno otvori ventil 4, a zatvore neki od ventila za skupine sapnica. Time se prelazi na ekonomičniju regulaciju.

3. Vodocijevni brodski kotlovi

Vodocijevni su kotlovi takvi u kojih cijevima kruži voda, a oko cijevi struje dimni plinovi. Kruženje je vode intenzivno zbog čega je znatno skradeno vrijeme parospremanja na 20 min do 90 min u modernih vodocijevnih kotlova. U suvremenih kotlova nastoji se povedati ozračena ogrjevna površina. U vodocijevnih kotlova važno je osigurati dobru cirkulaciju vode i dobro odjeljivanje vode od pare. To se postiže upotrebom glatkih strmih cijevi – smanjuju se otpori dizanja pare i pospješuje pritjecanje vode ulaznim cijevima. Čišdenje cijevi iznutra otežano je, zato je potrebno da napojna voda bude dobro pročišdena. Moderni kotlovi oblikuju se tako da se mogu napraviti visoki ložišni prostori velikih ozračenih površina. Time se postižu i bolja jedinična opteredenja ogrjevnih površina kotla. Moderni vodocijevni kotlovi malenog su obujma i malenih tlocrtnih površina. Lože se uglavnom teškim uljem za loženje, a lakim uljem za loženje samo se potpaljuju. Kod konvencionalnih LNG brodova, koristi se dio isparenog tereta za proizvodnju pare u kotlovima, pa su ti brodovi najčešde pogonjeni parnim turbinama.

3

1. Sustav rashladne vode brodskih motora

Zbog visokih temperatura koje nastaju pri izgaranju u cilindrima, treba hladiti dijelove, koji se za vrijeme pogona jace zagrijavaju. Ako je temperatura stjenke koju dodiruju plinovi izgaranja visa od 420°C, može dodi do visoko-temperaturne korozije, ili ako je niza od 170°C, tj. niza od temperature rosišta dimnih plinova, može dodi do nisko-temperaturne korozije, zbog nastajanja sumporaste kiseline. Kod dijelova motora koji su u dodiru s uljem granična temperatura je 270°C. Iznad te temperature nastaju problemi s koksiranjem ulja. Zavisno o veličini motora i o termičkoj opteredenosti, vodom se hlade sljededi dijelovi:

košuljice

glave

ispušni ventili

hladnjak ulja

hladnjak zraka


88

Indirektno se uljem za podmazivanje hlade ležajevi i ostale tarne površine motora te je zato hlađenje ulja za podmazivanje uključeno u rashladni sustav motora. Za hlađenje motora upotrebljava se voda, ulje, gorivo i zrak. Količina topline ko ja se odvodi rashladnim sustavom suvremenih dizelskih motora zavisna je o Izgaranjem goriva u radnim cilindrima motora stvaraju se visoke temperature, pa zbog toga treba hladiti dijelove koji su za vrijeme pogona izloženi zagrijavanju.

Od dovedene topline motoru hlađenjem se odvodi oko:

20 – 30% kod sporookretni motora

20 – 25% kod srednjookretni motora

15 – 20% kod brzohookretni motora

Razlika između ulazne i izlazne temperature rashladnog sredstva u cirkulacijskom-tlačnom sustavu iznosi 8 °C do 15 °C, a u protočnom 15 °C do 20 °C.

Protočno hlađenje

Protočni se sustav hlađenja upotrebljava kod manjih srednjookretnih motora. Kod protocnog se hladenja morskom vodom upotrebljavaju nize temperature hladenja, tako da je temperatura izlazne morske vode najvise 42 °C, jer se kod 45 °C pocinje na rashladnim povrsinama stvarati kamenac u velikim kolicinama, zbog intenzivne kristalizacije natrijevog klorida iz morske vode. Temperatura izvanbrodske vode moze biti u sirokim granicama od 5-30°C, prema godi§njem dobu i moru u kojem brad plovi. Za hladenje motora nisu prikladne velike temperaturne razlike te ne bi smjele iznositi vise od 15 - 20 °C (razlika izmedu temperature vode na izlazu i ulazu). Motor je bolje hladiti vecom kolicinom tople vode nego malom koliCinom hladne. Da bi to u hladnije godisnje doba bilo moguce, dodaje se ulaznoj hladnoj vodi topla izlazna voda pomocu spoja izlaznog kolektora s usisnim vodom rashladne pumpe preko regulacijskog pipca ill ventila.

Protocno se hladenje motora rijetko upotrebljava na brodovima unutrasnje plovidbe, jer se zbog neSste vode rashladni prostori brzo zamulje. Pri upotrebi morske vode, mora opet temperatura rashladne vode biti niska sto nije povoljno za radni proces motora, tako da se danas protocno (direktno) hladenje obicno upotrebljava, samo jos za manje motore.

Cirkulacijsko – zatvoreni sustav hlađenja

Morska voda prolazi kroz hladnjak ulja za podmazivanje, izmjenjivac topline za hladenje kosuljica cilindara, i kroz hladnjak zraka za prednabijanje. Ako se morskom vodom hladi samo jedan izmjenjivač topline, koji se uobicajeno naziva centralni hladnjak, a u ostalim hladnjacima toplina se predaje ohladenoj slatkoj vodi u centralnom hiadnjaku, dobije se sustav centralnog hiadenja, koji ima tri rashladna toka:

tok morske vode

tok slatke vode niske temperature

tok slatke vode visoke temperature

Izmjenjivaci koji se hlade slatkom vodom mogu biti izradeni iz slabijeg materijala te se jednostavnije odrzavaju. Nehrdajuce cijevi potrebno je instalirati samo za tok morske vode. Glavna je prednost centralnog sustava hiadenja mogucnost primjene razmjerno visokih temperatura rashladnog medija. Visina prosjecne temperature rashladnog medija znatno utjece na rad motora, tj. sto je ta temperatura visa, to je rad motora bolji. Zato se pri indirektnom hladenju upotrebljavaju izlazne temperature od 60 do 90°C a ulazne od 50 do 70°C. Temperaturni pad je malen te je obicno od 10 do 20°C.

Više temperature izlaznog sredstva imaju ove prednosti:

povedava se efektivna snaga motora i smanjuje specifični potrošak goriva, jer se manje topline odvodi na rashladnu vodu,

povisuje se unutarnja temperatura stjenke košuljice i smanjuje viskoznost ulja za podmazivanje, cime se povisuje mehanička korisnost

visa temperatura smanjuje kondenzaciju ispušnih plinova u prostoru izgaranja i stvaranje sumporne kiseline

kondenzacija vlage se na ventilnom poluzju i ostalim uređajima motora pri visokim temperaturama rashladne vode isključuje, a time se sprečava korozija tih dijelova

mirniji je hod motora zbog boljeg procesa izgaranja

onečišdenje rashladnog prostora je manje

Nedostatak je ovog sustava složenost uređaja i veda cijena koštanja.

Voda se dovodi u najdonji dio rashladnog prostora iz dva razloga:


89

temperaturna razlika u tom dijelu rashladnog prostora je najmanja

prisutni zrak i stvoreni džepovi pare lakše se odvajaju

Hlađenje može biti provedeno na tri osnovna načina

hlađenje cilindara i stapova slatkom vodom istim cirkulacijskim sustavom

hlađenje cilindara i stapova slatkom vodom, ali s odvojenim cirkulacijskim sustavom (kod ovog načina hlađenja svaki sustav može imati različiti tlak; tlak rashladne vode za hlađenje cilindara obično je 2 do 3 bar, a za stapove iznosi 3 do 4 bar)

hlađenje cilindara slatkom vodom, a stapova uljem za podmazivanje

2. Toplinski procesi parnih turbina

U kotlu se proizvodi para stalnog tlaka P1 i entalpije I1 iz napojne vode (kondenzata) entalpije I4.

Para stanja P1, I1, T1 odlazi u turbinu T gdje adijabatski ekspandira na tlak P2, a toplinska energija pare pretvara u mehanički rad. Ispušna para stanja P2 I2, T2 odlazi u kondenzator K gdje se kondenzira pri stalnom tlaku P2 . Nakon toga napojna pumpa P usisava i tlači vodu (kondenzat) u kotao. Pri tome joj se povisi tlak uz utrošak rada Wp pri stalnom obujmu V (nestlačiva tekudina), a entalpija joj neznatno poraste.

U turbini se iskoristio rad: WT = m (I1-I2 ), a u kondenzatoru se oduzela toplina rashlađivanjem QK = m (I2 – I4).

3. Pomodni brodski kotlovi

Pomodni kotlovi imaju niske radne tlakove od 5 do 20 bar. Obično nemaju pregrijač pare jer za pomodne brodske svrhe obično upotrebljavamo zasidenu paru. Postoje razne konstrukcije pomodnih kotlova: vatrocijevne, vodocijevne, kombinirane, s prisilnom cirkulacijom vode, kotlovi na ispušne plinove dizel motora, te razne specijalne konstrukcije. Naime, svaki brod ima pomodni kotao (barem zagrijač vode) pa zato i postoje velike razlike u konstrukcijama tih kotlova.

4

1. Sustav podmazivanja brodskih motora

Ulje za podmazivanje ne služi samo da smanji mehaničko trenje između tarnih površina ved i da hladi ležajeve tako da se

održava temperatura u dopuštenim granicama. Temperatura ulja kod sporookretnih motora iznosi od 50 do 60C, a kod

brzohookretnih od 70 do 85C. Temperaturna razlika ulazno – izlaznog ulja iznosi 10 do 15C.

Podmazivanje može biti provedeno kao:

cirkulacijsko – tlačno

raspršivanjem

kombinirano

dodavanjem ulja u gorivo (dvotaktni Otto motori).

Cirkulacijsko tlačni sustav upotrebljava se kod svih motora s križnom glavom promjera cilindara iznad 300 mm. U tom slučaju svi ležajevi dobivaju ulje pod tlakom. Cilindri se podmazuju pomodu lubrikatora i posebnih raspršivača. Kod motora bez križne glave također je kod brodskih motora provedeno tlačno podmazivanje ležaja, ali cilindri i ponekad gornji ležaj ojnice dobiva ju ulje raspršivanjem pomodu letedih ležaja. Kod motora srednjih i vedih snaga ulje se provodi do temeljnih ležaja pomodu zajedničke cijevi. Ograncima se ulje dovodi u svaki ležaj posebno. Kod motora manjih snaga ulje se dovodi u jedan temeljni ležaj, a odatle se kanalima koljenastog vratila provodi u sve letede i ostale temeljne ležajeve.

Cirkulacijsko-tlačni sustav – ulje se nalazi u karteru

Pumpa siše ulje iz kartera preko usisne mreže i tlači ga kroz dvostruki filtar i hladnjak u sabirnu cijev. Odatle odlazi u ležajeve, a iz ležajeva curi u karter. Ulje iz ležaja ojnice raspršuje se i podmazuje košuljice. Da se ulje ne bi pjenilo, iznad razine u lja se ugrađuje mreža. Ručna pumpa služi da se prije upudivanja prostor ležaja napuni uljem kako ne bi kod prvih okreta motora došlo do suhog trenja. U svrhu održavanja određenog tlaka ugrađuje se prekotlačni ventil između tlačne i usisne cijevi, a za regulaciju temperature termoregulacijski ventil prije hladnjaka. Temperatura ulja može se regulirati i pomodu mimovodnim


90

ventilom koji je ugrađen na cijevima morske vode rashladnika. Da bi se ulje moglo pročistiti od finih krutih nečistoda za vrijeme pogona, od 10 do 15% ulja se odvodi u separator, koji pročišdeno ulje vrada u karterski prostor. Sustav je zaštiden od previsokih tlakova sigurnosnim ventilom.

Cirkulacijsko-tlačni sustav podmazivanja – ulje se nalazi u tanku

Cirkulacijska pumpa usisava ulje iz sabirnog spremnika preko usisnih mrežica i tlači ga kroz filtar u rashladnik ulja. Iz rashladnika ulja, dio ulja prolazi kroz termoregulacijski ventil i dalje u rashladne prostore stapova motora. Ulje, namijenjeno za podmazivanje ležaja, radne košuljice, stapova i njegovih prstena, prolazi preko automatskog filtra i nakon toga u motor. Iz motora ulje slobodnim padom odlazi u sabirni spremnik. Centrifugalni separator stalno pročišdava ulje koje se nalazi u sabirnom tanku, kao i novo ulje koje se nadopunjava u sustavu podmazivanja.

U motoru u kojem su ugrađene privješene sisaljke za podmazivanje mora biti ugrađena i ručna sisaljka pomodu koje se prije upudivanja motora mora podignuti tlak u sustavu podmazivanja na radni tlak. Podizanjem tlaka ulja cijeli sustav se napuni uljem, tako da pri upudivanju motora ne dolazi do suhog trenja između tarnih površina ležaja koljenastog vratila.

2. Regulacija parnih turbina – isto kao 2.2.

3. Voda i vodena para

Voda je prirodni spoj vodika H i kisika O. Voda s kemijskom formulom H2O je bezbojna kapljevina, bez boje, okusa i mirisa. Struktura vode ovisi o agregatnom stanju (led, tekudina, para). Tvrdoda vode pokazatelj je koncentracije otopljenih soli različitih minerala (kalcijevi i magnezijevi kloridi, sulfati, nitrati, silikati, itd.).

Vodena para je plin u stanju blizu kondenzacije, tj. plin koji pri razmjerno malom povedanju tlaka ili sniženju temperature prelazi u tekudinu. Ako je para bezbojna (vodena para), ona je nevidljiva kao svaki bezbojni plin, u pari koja se razvija iz tekudine kondenziraju se sitne kapljice tekudine kad dođe u prostor gdje je niža temperatura, tada ona postaje vidljiva kao magla. Iz tekudine razvija se para pri svakoj temperaturi ako joj se dovodi toplina. Ako je tekudina pri dovođenju topline u zatvorenoj posudi (kotao), uslijed razvijanja pare raste tlak u prostoru iznad tekudine (tlak pare), razvijanje pare prestaje kad njen tlak naraste do neke granične vrijednosti koja je određena (ravnotežni tlak). Temperatura na kojoj je ravnotežni napon pare jednak normalnom atmosferskom tlaku (760 mm Hg),te se tekudina pod atmosferskim tlakom isparava ne samo na površini nego i unutrašnjosti (ključanje) nazivamo normalno vrelište, ili normalna točka ključanja tekudine. Para kojoj je tlak jednak ravnotežnom na temperaturi na kojoj se nalazi ( koja je dakle u ravnoteži sa svojom tekudinom) zove se zasidena para.

Para kojoj je tlak manji od ravnotežnog na temperaturi na kojoj se nalazi zove se pregrijana para, jer se nalazi na temperaturi višoj od one na kojoj je bila zasidena. Temperatura na kojoj bi pregrijana para bila zasidena zove se rosište, jer se iz zasidene pare pri najmanjem ohlađenju ispod te temperature kondenziraju kapljice tekudine (rosa). Kada je para na običnoj temperaturi jako pregrijana, ona se više ne naziva parom ved plinom.

Toplina potrebna da se jedinica mase tekudine pretvori u paru zove se (latentna toplina) toplina isparavanja tekudine, zavisi od temperature isparavanja ( za vodu na normalnom vrelištu iznosi 538,9 kcal/kg). Ako se tekudini pod konstantnim tlakom na temperaturi ključanja dalje dovodi toplina, temperatura više ne raste, nego ostaje konstantna dok god još ima tekudine, tek kad nestane i posljednja kap tekudine, temperatura pri daljnjem dovođenju topline raste.

Vodena para sastoji se od molekula vode koje se u prostoru gibaju praktički slobodno, skoro bez ikakve međusobne ovisnosti. Koncentrirana para vede gustode (cca 0,4 g/cm3 ) zadobiva donekle svojstva za kapljevitu vodu. Viskozitet vodene pare povedava se s porastom temperature, slično mnogim plinovima gotovo ne ovisi o tlaku.

5

1. Sustavi ispirnog zraka sa turbopuhalom brodskih motora

Kod suvremenih dvotaktnih i četverotaktnih brodskih motora ugrađuje se turbopuhalo za dobavu svježeg zraka za ispiranje, punjenje i prednabijanje cilindara. Kod dvotaktnih dizel motora vrijeme raspoloživo za ispuh, ispiranje i punjenje cilindra zrakom oko četiri puta je manje nego kod četverotaktnih motora. Mjereno u stupnjevima otklona ručke koljenastog vratila, ispuh, ispiranje i punjenje cilindra zrakom traje od oko 120 do 150 stupnjeva, a kod četverotaktnih motora ispuh počinje oko 45 stupnjeva prije DMT i svršava oko 10 do 15 stupnjeva poslije GMT. Ako se pretpostavi da usis počinje u GMT i da traje do 45 stupnjeva poslije DMT, odnos vremena je 465 / 135 = 3,44 u korist četverotaktnih motora. Zbog kratkog vremena za ispiranje i punjenje cilindara kod dvotaktnih motora, konačni je tlak ekspanzije nešto manji nego kod četverotaktnih, volumetrijski stupanj punjenja lošiji (vedi ostatak plinova u radnom cilindru) pa je zbog toga nemogude uz iste parametre postidi dvostruko vedu snagu.


91

Dobar sustav ispuha, ispiranja i punjenja cilindra čistim zrakom mora ispunjavati određene uvjete:

dobro ispiranje i punjenje cilindra sa što manjim pretlakom i gubitkom zraka

da se osigura za sve režime rada motora dovoljna količina svježeg zraka

da konstrukcija bude što jednostavnija i dugotrajnija

da sustav bude što ekonomičniji

U želji da se cilindri što bolje očiste od zaostalih plinova i da se osigura dovoljna količina zraka za sve uvjete rada motora te postigne što veda snaga u odnosu na stapani volumen i dopušteno opteredenje, upotrebljavaju se različiti načini ispiranja:

Istosmjerni sustav ispiranja

Izmjena radnog medija u cilindru dvotaktnog dizel motora ostvaruje se samo energijom sadržanom u zraku namijenjenom za ispiranje i prednabijanje cilindara motora, dok kod četverotaktnih motora to obavlja sam stap istiskivanjem plinova u taktu ispuha. Da bi se zadovoljila određena količina zraka, bez obzira na opteredenje motora, danas se upotrebljavaju kombinirani dodatni sustavi ispiranja i punjenja cilindara dvotaktnih motora. Kod motora istosmjernog sustava ispiranja uspjelo se postidi tlak prednabijanja od 1.3 do 2.2 bar, samo s turbopuhalom. Da bi se to moglo provesti, ispušni vodovi moraju biti što kradi, a temperatura plinova što viša.

Bregasta osovina pomodu kvrge i uređaja, otvara ispušni ventil prije nego stap svojim gornjim rubom otvori ispirne otvore. Plinovi velikom brzinom (oko 500 m/s), tlak 4.5 bar i temperature 400 °C odlaze kroz otvoreni ispušni ventil u turbinu. U turbini se koristi kinetička i potencijalna energija plinova. Iz turbine plinovi odlaze s temperaturom 300 °C i tlakom 1.4 bar u kotao na ispušne plinove, u kojem se koristi toplinska energija plinova za proizvodnju vodene pare. Turbopuhalo usisava čisti zrak iz strojarnice i tlači ga u rashladnik u kojem se hladi od 120 °C na 42 °C.

Ispiranje počinje kada stap gornjim rubom otvori ispirne otvore i traje do zatvaranja ispušnog ventila. Brzina zraka iznosi oko 80 m/s. Od momenta zatvaranja ventila do zatvaranja stapom ispirnih otvora, nabijaju se cilindri svježim zrakom. Vrijeme zatvaranja ispušnog ventila određeno je krivuljom kvrge bregaste osovine. Da bi cilindar bio što bolje ispran, ispirni kanali su obrađeni pod određenim kutom, tako da strujnice zraka tangiraju zamišljeni valjak nešto manjeg promjera od promjera radne košuljice. Ispirni zrak struji u obliku spirale k otvorenom ispušnom ventilu. Zrak se usmjeruje prema kompresijskom prostoru izrezom kanala. Ostali sustavi istosmjernog ispiranja ne razlikuju se mnogo od opisanog sustava B & W.

Poprečni sustav ispiranja

Poprečni sustav ispiranja ima prednosti, ali i nedostataka u usporedbi s istosmjernim načinom ispiranja i punjenja cilindara dvotaktnih motora.

Prednosti ovog sustava su:

jednostavnija je konstrukcija glave motora, jer nema ugrađenog ispušnog ventila

manji je broj havarija

jednostavnije i jeftinije je održavanje

Nedostaci su:

toplinska naprezanja košuljice mnogo su veda jer su skoro na istoj visini radne košuljice s jedne strane ugrađeni ispušni, a s druge strane ispirni otvori

temperatura ispušnih plinova je oko 550 °C, a temperatura ispirnog zraka oko 44 °C

lošije je ispiranje cilindara zbog promjene smjera zraka

mrtvi kutovi kompresijskog prostora i središnja jezgra plinova ostaje neisprana

rebra ispušnih kanala moraju se hladiti prisilnom cirkulacijom rashladnog sredstva

Konstrukcija normalnog sustava ispiranja, kod koje se ranije otvaraju, a kasnije zatvaraju ispušni otvori, danas se primjenju je samo kod malog broja brodskih motora, jer je gubitak zraka za ispiranje cilindara mnogo vedi od prethodno op isanog sustava. Kod današnjih sustava poprečnog ispiranja mogu biti dvije osnovne varijante ugradnje otvora za ispuh i ispiranje. Ako su ispušni otvori iznad ispirnih, u sustav se ugrađuje zasun koji regulira zatvaranje ispušnih kanala prije ispirnih. Kada su ispirni iznad ispušnih, gornji red ispirnih kanala je zatvoren lamelastim ventilima.

Stap u kretanju od GMT prema DMT gornjim rubom otkriva otvore kanala, ali izgarni plinovi i ako su višeg tlaka od tlaka ispirnog zraka, ne mogu udi u ispirni kolektor, jer svojim tlakom zatvaraju lamelaste ventile. Daljnjim gibanjem stapa prema DMT otvaraju se ispušni otvori. U času otvaranja ispušnih otvora plinovi pod tlakom i s velikom brzinom (400 do 500 m/s)


92

jurnu iz cilindra u ispušni kolektor, a odatle u plinsku turbinu, kotao i zatim u slobodnu atmosferu. Kada tlak plinova u cilindru padne ispod tlaka ispirnog zraka mogu se otvoriti ispirni otvori. Tlak ispirnog zraka u tom trenutku otvara lamelaste ventile i zrak može ulaziti u cilindar i ispirati. Dio zraka s ispušnim plinovima gubi se u početku manje, a pri kraju ispiranja sve više, jer u struji koja izlazi iz cilindra ima sve manje ispušnih plinova. Kada stap zatvori ispušne otvore, zrak de i dalje ulaziti u cilindar. Tako se omoguduje da zbog razlike visine nastane naknadno punjenje (nabijanje) cilindra svježim zrakom. Kompresija zraka u radnom cilindru počinje kada se zatvore ispirni kanali. Kod ovog sustava ispiranja mogu nastati poteškode ako se upotrijebi loše gorivo. Naime ako gorivo nepotpuno izgori, smolaste tvari de se lijepiti na ispušne otvore, smanjiti njihove presjeke i onemoguditi normalno ispiranje cilindra, pa de izgaranje biti još lošije. Ako krute ne izgorene čestice dođu u ispirni spremn ik, mogu spriječiti pravilno funkcioniranje lamelastih ventila, a ako ventili ostanu u otvorenom položaju, nastat de požar u ispirnom spremniku zraka.

Obrnuti sustav ispiranja

Pri ovom načinu ispiranja i punjenja cilindra zrak ulazi u cilindar tako da oplakuje čelo stapa, stjenku radne košuljice, glavu i u povratnom gibanju ponovno stjenku radne košuljice, dok dijelom ne iziđe kroz ispušne otvore. Ispirni otvori djelomično su ugrađeni na istoj strani radne košuljice kao i ispušni, ali ispod njih.

Kako vi se uklonila neisprana jezgra plinova iz središta cilindra, ugrađuju se kosi ispušni i ispirni otvori na radnoj košuljici. Stap pri gibanju od GMT prema DMT otvara najprije ispušne otvore, a kada tlak plinova u radnom cilindru padne ispod tlaka ispirnog zraka, otvara ispirne otvore. Prikladni kut ispirnih kanala usmjeruje mlaz zraka u jezgru plinova. Stap zatim otvori drugi par ispirnih kanala kroz koje se zrak upušta u radni cilindar pod drukčijim kutom. Time se stvara vrtložno strujanje duž unutrašnje stjenke košuljice. Stap u kretanju prema GMT najprije zatvara niže otvore a zatim više otvore, te ispušne otvore. Da zrak ne bi izlazio iz cilindra i da bi se omogudilo prednabijanje cilindara čistim zrakom, treba i kod ovog načina ispiran ja ugraditi rotacijski zasun.

2. Napajanje brodskih kotlova

Uređaj za napajanje kotla – napojni sustav služi za dovod napojne vode u kotao. Sastoji se od mlakog zdenca, cjevovoda s potrebnim ventilima, napojne pumpe, napojni ventila i napojni regulatora.

Mlaki zdenac jest komora u koju se skuplja kondenzat iz kondenzatora i dodaje rezervna voda iz posebnih spremnika.

Napojne su pumpe najčešde višestepene centrifugalne pumpe. Svaki kotao mora imati dvije napojne pumpe, a ako je nekoliko kotlova spojeno na isti napojni vod, svaka mora imati toliki kapacitet da može zadovoljiti potrebe svih kotlova pri maksimalnom opteredenju.

Ulazni cjevovod vode se sastoji od nepovratnog ventila i zapornih ventila, jednog ispred i jednog iza nepovratnog ventila. Svaki kotao mora imati najmanje dva napojna cjevovoda.

Napojni sustav može biti:

otvoren

zatvoren.

Škotski i drugi Vatrocjevni kotlovi sadrže mnogo vode i imaju veliku mod akumulacije topline pa ne mogu ostati bez vode a i lošija kvaliteta napojne vode nije opasna za njih. Zato takvi kotlovi najčešde imaju otvoreni nadoljevni sustav, bez nadoljevnog regulatora.

Suprotno tome, vodocijevni kotlovi sadrže malo vode, imaju velike kapacitete, tj. veliki omjer isparivanja ( mnogo brže se ispari voda koja stane u kotao) i troše kvalitetnu (tretiranu) napojnu vodu. Zato moraju imati ugrađen regulator napa janja i zatvoreni napojni sustav.

Otvoreni sustav napojne vode

Obični napojni sustav škotskog kotla sastoji se od mlakog zdenca koji služi kao filtar (čistilac) za izvan kotlovsko čišdenje napojne vode (odstranjivanje mehaničke nečistode i ulja – masnode). Kondenzat se pumpama preko neke vrste regulatora odvodi u kotao. Na starijim postrojenjima, to su sklopovi plovaka međusobno povezani polužjem koje djeluje na vretena regulacijskih ventila.

U malo složeniji otvoreni sustav uključuje se još i deaerator ukoliko radni tlak parnog postrojenja prelazi 18 bar. Napojna pumpa dobavlja vodu u deaerator u kojeg se ubacuje para koja se miješa sa vodom te na taj način kondenzira i održava temperaturu vode iznad 100°C. Na taj se način vrši otplinjvanje. Plinovi (zrak) se preko posebne cijevi vode u kondenzator kamo se pomodu vakuum pumpa i zrak izvlači i predaje atmosferi.


93

Zatvoreni sustav napojne vode

Za parne sustave preko 40 bar, koriste se zatvoreni sustavi kako bi se onemogudilo da para upija zrak. Ispušna para iz turbine odlazi u kondenzator gdje se razina vode regulira uz pomod plovka. Pumpa za izvlačenje kondenzata konstantno crpi vodu iz kondenzatora. Ta voda služi kao napojna voda za kotao, no prije toga, prolazi kroz izmjenjivače topline za kondenziranje ispusta i pare za brtvljenje. Nakon izmjenjivača topline, voda dolazi do glavne napojne pumpe. Ovisno o opteredenju u kondenzatoru može nastati višak kondenzata te se tada vodeni tok usmjeruje u atmosferski spremnik. Nakon promjene opteredenja, voda iz atmosferskog spremnika prvo prolazi deaerator a zatim nastavlja dalje napojnim sustavom.

3. Regulacija parnih turbina – isto kao 2.2.

6

1. Sustavi ispiranja brodskih motora – isto kao 5.1.

2. Izgaranje i regulacija izgaranja brodskih kotlova

Pri loženju kotlova loživim uljem i mazutom u ložište dovodimo gorivo u raspršenom stanju iz dnevnih potrošnih spremnika goriva. Količina goriva, temperatura zagrijavanja goriva i tlak rasprskavanja mogu se regulirati ručno ili (u modernih kotlova) automatski. Za brodske kotlove upotrebljava se teško ulje za loženje – mazut. Odgovara ulju IFO 380, koje se može prebacivati zagrijano na 30 °C, a rasprskivati pri 100 °C. Lako ulje za loženje žitko je, prema viskoznosti nalik je dizel ulju i ne treba ga grijati prije rasprskavanja. Ono se upotrebljava jedino za potpaljivanje kotla jer je skupo. Za manje kotlove mogu se trajno upotrebljavati srednje teška ulja za loženje.

Iz taložnog spremnika, gorivo se pomodu pumpe tlači kroz filtre i mjerač protoka. Da se ne bi preopteredivale tlačne cijevi (ispred plamenika) pri isključenju pojedinih plamenika i da bi ispred plamenika mogli održavati stalni tlak goriva, ugrađuje se prekotlačni ventil koji održava tlak preusmjeravanjem viška goriva na usisnu stranu pumpe.

Na mjestu ventila 5 mogu se nalaziti elektromagnetski ventili ili ventili koji se otvaraju i zatvaraju električnim ili pneumatskim servomotorom. Impulse za rad dobivaju od mjerača kapaciteta kotla (presostata na glavnom parovodu). Pri porastu tlaka u glavnom parovodu (smanjuje se potrošak pare), presostat daje elektromagnetskim ventilima signal za pritvaranje, tako da se smanjuje dovod goriva plamenicima. Tako je u automatiziranih kotlova.

Vrste uljnih plamenika su:

s tlačnim raspršivanjem

sa zračnim ili parnim raspršivanjem

s paro-mehaničkim raspršivanjem

s rotacijskim raspršivanjem

Rasprskač gorivo pretvara u finu gorivu prašinu koja s pomodu zračnih kanala i sapnice miješa se sa zrakom i tvori gorivu smjesu. Konstrukcija zračnih kanala i sapnica na brodskim kotlovima omoguduje da se u njih može ugraditi nekoliko vrsti rasprskača. Svaki rasprskač (plamenik) mora regulirati kapacitet dovođenja goriva prema mijenjanju režima rada kotla, tj. prema različitim potrebama za parom dok je brod u luci odnosno u vožnji. Te potrebe variraju u brodskih kotlova od 5 do 110% nominalnog kapaciteta. Takvo reguliranje dovoda goriva ne može se obaviti jednim rasprskačem, a da pri tome rasprskavanje - izgaranje bude dobro. Zato se gradi više plamenika - rasprskača koji se isključuju ili uključuju u rad prema potrebi.

3. Podmazivanje brodskih turbina

Ležajeve turbina i zupčanika reduktora podmazujemo uljem koje dovodimo posebnim cijevima. Zupčanike podmazujemo na mjestu sprezanja uljem raspršenim s pomodu posebnih sapnica - mlaznica. Turbinska ulja mogu biti mineralna ili inhibirana. Posjeduju visoku viskoznost, veliku kemijsku stabilnost, štite od korozije, a s vodom ne stvaraju stabilne emulzije, nego se od nje lako odvajaju. Izbor ulja ovisi o opteredenju u ležaju i obodnoj brzini rukavca. Što su brzine vede a opteredenje manje, uzima se manje viskozno ulje i obrnuto. Ulje u pogonu stari - gubi sposobnost podmazivanja. Fizički staro ulje lako regeneriramo odstranjivanjem fizičkih primjesa (vode, komadida metala i prljavštine), separiranjem i filtriranjem. Mnogo je teže kemijski regenerirati ulje i procijeniti kada ga treba zamijeniti (barem djelomično) zbog kemijskog starenja - oksidacije.


94

Na brodovima se primjenjuje cirkulacijsko - tlačni odnosno gravitacijski sustav podmazivanja te kombinacija oba sustava. Isto ulje koristi se za podmazivanje ležajeva i reduktora, te kao hidraulično ulje za regulator.

Pumpa siše ulje iz slivnog spremnika, radi sigurnosti uvijek postoje dvije pumpe. Pumpe su vijčane ili zupčaste. Pumpa tlači ulje preko dvostrukog filtra u rashladnik ulja. U njemu se ulje hladi te odvaja u dva toka:

topliji – manje viskozan za podmazivanje ležajeva

hladniji – više viskozan za podmazivanje zupčanog reduktora

Nakon obavljene funkcije, ulje slobodnim padom teče u slivni spremnik. Za vrijeme zagrijavanja ili stajanja sa zagrijanim turbinama, isključuje se rashladnik ulja da bi se spriječilo hlađenje ulja i porast viskoznosti. Za nadopunjavanje ulja u pogonskom spremniku koristi se ulje iz pričuvnog spremnika. Sustav može biti opremljen ručnom pumpom koja služi za odstranjivanje vode s dna spremnika. Čistioci su uvijek dvostruki. U sustav je uključen centrifugalni separator ulja koji konstantno pročišdava ulje is slivnog spremnika.

Visoko opteredene ležajeve kao što su ležajevi velikog zupčanika i radijalni ležajevi osovinskog voda, hladimo vodom (unutrašnje hlađenje)

Cirkulacijska pumpa ulja mora raditi 3 do 4 sata nakon zaustavljanja turbine da se zbog vrudih rukavaca (koji se griju od tople turbine) uljni film u ležajevima ne bi zapekao za rukavac

Najniža temperatura ulja na ulazu u ležaj smije biti 25 °C, a na izlazu najviše 50 do 55 °C. Pri nižim ulaznim temperaturama ulja raste viskoznost i s njom vede trenje, a pri vedim izlaznim temperaturama ulje brzo kemijski stari i slabi jakost uljnog filma

7

1. Konstrukcijske karakteristike brodskih motora

Temeljna ploča

Temeljna ploča je zavarena ili lijevana. Ležajevi koljenastog vratila smješteni su u poprečnim nosačima ploče. Donja stjenka temeljne ploče je neprekinuta i konstruirana za sliv ulja ili je otvorena, a skupljač ulja (karter) posebno se dograđuje pa se vijcima pričvršduje na temeljnu ploču. Karter motora smješten je tako da ulje bez poteškoda može tedi prema kolekcijskom tanku u bilo kojem položaju se brod našao. Dijelovi su temeljne ploče : uzdužni nosači, otvori u koje se ugrađuju kotveni vijci i blazinica temeljnog ležaja.

Temeljni i leteći ležajevi motora

Ležajevi su oslonci osovina i vratila. Ako je dodir oslonaca osovine i blazinice ležaja neposredan, okretanjem oslonca u blazinici nastaje na dodirnim površinama trenje klizanja. Ležajevi s trenjem klizanja nazivaju se klizni ležajevi, a oni kod kojih su ugrađena kotrljajuda tijela (kuglice, valjci, konusi i iglice) nazivaju se kotrljajudi ležajevi.

Temeljni i letedi ležajevi kod brodskih motora najčešde su klizni, a samo su kod nekih vanbrodskih i manjih motora kotrljajudi. Temeljni ležajevi smješteni su u poprečnim nosačima temeljne ploče, odnosno bloka motora. Letedi ležajevi ugrađeni su na osloncima ručaka koljenastog vratila i povezuju ojnice sa stapnim mehanizmom. Da bi se izbjeglo suho trenje između dva klizna elementa u pokretu, potrebno je između njihovih površina osigurati neprekinuti sloj ulja, odnosno osigurati tekude trenje.

Cilindri motora

Za motore manjih snaga cilindri se izrađuju u jednom bloku skupa s kudištem od legiranog sivog lijeva ili aluminijskih slitina. Zavarena konstrukcija cilindara i kudišta upotrebljava se za jako opteredene brodske dizel motore. Tvornica B & W izrađuje za svoje dvotaktne propulzijske dizel motore do 350 kW pojedinačno svaki cilindar od sivog lijeva, a s kudištem se spajaju kratkim čeličnim vijcima ili kotvenim vijcima ovisno o dopuštenom opteredenju.

Košuljice motora

Radne košuljice mogu biti smještene u cilindru na mokro, suho ili sam cilindar ima funkciju radne košuljice.

Radne košuljice se mogu izraditi od aluminijskih legura, kovnog čelika ili čeličnih cijevi. Poslije fine obrade poliraju se i nitriraju. Čelične se košuljice nitriraju pomodu dušika ili amonijaka pri temperaturi od 500 °C. Proces nitriranja traje oko 90 sati. Nitriranjem se dobiva tvrdi sloj koji sprečava trošenje košuljice. Košuljice brodskih dizel motora najčešde su izrađene od


95

legiranog sivog lijeva finozrnate strukture. U jednoradnih motora košuljica je smještena u cilindar tako da je učvršdena u gornjem, a slobodna u donjem dijelu radi slobodnog rastezanja, zbog toplinskih naprezanja.

Glave motora

Glava motora nepropusno zatvara kompresijski prostor radnog cilindra. Ona je najopteredeniji dio motora, mehanički i toplinski. Mehaničko opteredenje sastoji se od sile proizvedene tlakom izgaranja goriva u radnom cilindru. Toplinsko naprezanje uzrokovano je visokim temperaturama izgaranja. Stalna temperatura glave približno je 450

oC. Materijal glave

najčešde je legirano lijevano željezo finozrnate strukture. Kod jako opteredenih dizel motora izrađuju se od legiranog čelika ili od bimetala, tj. gornji dijelovi glave su od sivog lijeva, a donji do kompresijskog prostora od legiranog čeličnog lijeva.

Kod sporookretnih dizel motora glave se lijevaju za svaki cilindar posebno, a mogu biti od jednog, dva ili više komada.

Prednosti lijevane glave u bloku za sve cilindre:

motor je lakši po kWh

cijena je niža ako se glave izrađuju u velikim serijama

motor zauzima manje prostora za istu snagu

Nedostaci su:

pukne li glava jednog cilindra, potrebno je mijenjati glave svih cilindara

ako je potrebno demontirati bilo koji ventil, stap ili radnu košuljicu jednog cilindra, potrebno je demontirati glave svih cilindara

Prednosti posebno lijevane glave za svaki cilindar

lakši i jeftiniji lijev

lakša revizija i čišdenje kompresijskog prostora,

kontrola i izmjena visine kompresijskog prostora je jednostavna, a vrši se izmjenom debljine brtve ili tokarenjem utora glave,

ako su glave izrađene od više dijelova za svaki cilindar, toplinska, a time i mehanička naprezanja znatno su manja, jer uz isti koeficijent rastezanja deformacije su manje kod manjih komada.

O unutrašnjem obliku glave motora ovisi oblik kompresijskog prostora, koji s omjerom kompresije znatno utječe na toplinski stupanj djelovanja motora. Da bi se postigao najbolji rezultat u tom pogledu, potrebno je ispuniti ove uvjete:

kompresijski prostor mora imati takav oblik da udaljenost od početne točke izgaranja do najudaljenijeg mjesta u kompresijskom prostoru bude što manja,

odnos rashladnih površina prema volumenu kompresijskog prostora treba da je što manji,

da se omogudi dobro hlađenje ventila raspršivača i svjedica,

da tlak za vrijeme usisa smjese, odnosno zraka u cilindru bude približno jednak tlaku vanjske atmosfere.

Stapovi motora

Funkcija je stapa da sa stapnim prstenima nepropusno odvaja kompresijski prostor od prostora ispod stapa i da primi silu izgaranja te da je prenese na stapni mehanizam – stapajicu, križnu glavu, ojnicu i radno vratilo. Sila koja djeluje nad stapom ovisi o površini čela stapa i o tlaku koji vlada u cilindru u taktu ekspanzije plinova. Kod motora bez križne glave stap s osnovicom stapa ima još jednu funkciju: da pravocrtno gibanje pomodu ojnice pretvori u okretno gibanje koljenastog vratila. Stap zamjenjuje kliznu stopu a radna košuljica kliznu stazu. Ležaj osovinice stapa ima ulogu križne glave. Zbog nastalih bočnih sila trenje između stapa i košuljice mnogo je vede lijevo-desno nego pramac-krma pa se zato košuljica troši više u tom smjeru.

Dobro konstruiran stap mora udovoljavati ovim uvjetima:

težina mora biti što manja,

odvođenje topline iz stapa u stijenu cilindra mora se vršiti bez prekomjernog povišenja temperature stapa,

mora nepropusno odvajati kompresijski prostor od prostora ispod stapa, tj. ne smije dopustiti da dolazi ulje za podmazivanje u prostor izgaranja goriva,

klizne površine moraju biti što je mogude finije obrađene da se smanji trenje klizanja između radne košuljice, stapa i prstenova, (trenje iznosi ½ od ukupne radnje trenja motora),


96

stapni prstenovi ne smiju tlačiti plašt cilindra tlakom vedim od potrebnog za brtvljenje, a taj iznosi 40 – 50 kPa.

Ojnica

Kod motora bez križne glave čest je u praksi naziv klipnjača ili stapajica. Ojnica motora manjih snaga povezuje koljenasto vratilo sa stapom, a kod motora s križnom glavom povezuje koljenasto vratilo i križnu glavu.

Kod jednoradnih motora ojnica je opteredena na tlak, izvijanje i vlak, ako se radi o klasidnom četverotaktnom motoru. Izrađuje se kovanjem ili glodanjem Siemens-Martinova čelika dobre kvalitete a za jako opteredene motore može biti izrađena od legirana čelika. Kod motora s križnom glavom ojnica povezuje vratilo pomodu letedeg ležaja, a križnu glavu s dva klizna ležaja. Gornji kraj ojnice je u obliku U-profila, a donji ima T-izdanak (peta), pomodu kojeg se pričvršduje s letedim ležajem ručke koljenastog vratila.

Stapajica

Spoj stapajice i stapa najčešde se izvodi pomodu prirubnice koja ima izdanak prema stapu. Izdankom se osigurava zajednička geometrijska os stapa i stapajice. Spoj stapajice i križne glave može biti izveden tako da izdanak stapajice prolazi kroz križnu glavu i da se pričvršduje maticom te da se osigurava Pennovim ili drugim načinom osiguranja. Stapajica je kod jednoradnih motora opteredena na tlak i izvijanje, a kod dvoradnih motora na tlak, vlak i izvijanje. Presjek je najčešde kružni, puni ili šuplji. Kuju se ili prešaju od čelika dobre kvalitete. Ako je dovod rashladnog sredstva pomodu zglobnih cijevi, stapajica je šuplja, a ako se sredstvo dovodi pomodu teleskopskih cijevi i ako je unutrašnja teleskopska cijev učvršdena za stap, stapajica je punog kružnog presjeka.

Križna glava

Funkcija je križne glave da preuzme sile koje prenosi stap i da te sile prenese preko ojnice na koljenasto vratilo, odnosno da pravocrtno gibanje stapa i stapajice, pomodu ojnice, klizne stope i klizne staze pretvori u okretno gibanje vratila. U brodskoj izvedbi najčešde se ugrađuju dvije osnovne konstrukcije križnih glava:

križne glave s tri klizne površine – FIAT, MAN, B&W itd,

križne glave sa četiri klizne površine – Sulzer, B&W itd.

Prednosti križnih glava s tri klizne površine jesu: jednostavna konstrukcija, niža cijena, povezuje dva susjedna stalka. Nedostaci su ove konstrukcije: režim rada za hod naprijed i krmom nije isti, jer su klizne površine različite (1:0,75), nepristupačnost pregleda stapnog mehanizma s jedne i druge strane križne glave.

Križna glava s četiri klizne površine ima ove prednosti: režim je rada za oba smjera isti, pregled mehanizma omoguden je s jedne i s druge strane križne glave ( klizne površine su ugrađene između para susjednih stalaka).

Koljenasto vratilo

Koljenasto vratilo prenosi rad cilindra u obliku rezultirajudega zakretnog momenta na osovinu propelera. Izrađuje se kovanjem ili lijevanjem od ugljičnih ili legiranih čelika. Koljenasto vratilo može imati jednu ili više ručaka što ovisi o broju cilindara motora. Svaka ručka sastoji se od dva koljena, oslonca koji leži u temeljnom ležaju i oslonca na kojemu je ugrađen ležaj ojnice ( letedi ležaj ). Koljenasto vratilo opteredeno je na savijanje, torziju i odrez i zbog toga kvaliteta materijala mora biti besprijekorna. Osovina smještena u ležajevima ne smije imati zračnost, odnosno kod rada motora ne smije dodi do nedopuštenih progiba zbog opteredenja na savijanje

2. Kotlovi na ispušne plinove

Energija dovedena dizel motoru gorivom nastoji se maksimalno iskoristiti. Da bi se iskoristila osjetna toplina ispušnih plinova, ugrađuju se u dimovode dizel motora kotlovi koji hlade ispušne plinove s oko 300 °C na oko 160 °C. Pri nižim temperaturama ispušnih plinova pojavljuje se rošenje (izlučivanje vlage na ogrjevne površine kotla) što je opasno jer ono uzrokuje koroziju.

Takvi kotlovi dobro služe kao prigušivači zvuka, što ga stvaraju ispušni plinovi dizel motora prolazedi kroz dimovode u atmosferu.

Kotlovi na ispušne plinove vedinom imaju prisilnu cirkulaciju vode i opslužuju pomodne kotlove.

Kapacitet tih kotlova ovisi o režimu rada glavnog dizel motora. Međutim, njihov je velik nedostatak što mogu raditi samo u normalnoj plovidbi. Zbog toga motorni brod mora imati pomodni kotao, ložen posebno, koji de raditi za boravka broda u luci i prilikom manevriranja.


97

Cirkulacijska pumpa siše vodu iz vodenog dijela parne komore vodocijevnog kotla te ju tlači kroz kotao na ispušne plinove. U cijevima isparivača voda se zagrijava i samo djelomično ispari. Zagrijana smjesa vode i pare intenzivno isparava u parnoj komori pomodnog kotla a para se skuplja u parnom dijelu parne komore.

Ukoliko kotao na ispušne plinove ima i pregrijač pare, on je obično smješten ispred isparivača. Vodena para iz parnog bubnja vodocijevnog kotla vodi se cijevima do pregrijača pare, zatim se u posebno svinutim cijevima pregrijava i odvodi do potrošača – turbogeneratora.

Po obodu cijevi isparivača i pregrijača privareni su izdanci koje povedavaju ogrjevnu površinu, ali i omoguduju skupljanje čađe. Da bi se čađa s vanjskih ogrjevnih površina mogla što bolje odstranjivati, kotao je opremljen parnim odčađivačima koji su smješteni između skupina cijevi. Čađa se otklanja otpuhivanjem bar dva puta dnevno za vrijeme pogona kotla, a i češde ako je potrebno.

3. Reakcijska brodska turbine

U reakcijskim turbinama, para ekspandira i u statorskom i u rotorskom dijelu turbine.

Svaki stupanj sastavljen je od reda statorskih i rotorskih lopatica. Lopatice, statorske i rotorske, oblikom su jednake. Statorske se pričvršduju na kudištu, a rotorske na rotoru turbine. U svakom se stupnju troši maleni pad topline. Povedanje brzine pare u rotorskim lopaticama stvara u njima reakcijsku silu. Bududi da padom tlaka raste obujam pare, visina se lopatica stalno povedava. U reakcijskih turbina pojavljuje se vedi gubitak u rasporima lopatica. Iz konstruktivnih i pogonskih razloga ostavljaju se raspori između lopatica i obočja odnosno rotora, kuda prostrujava para zbog razlike tlakova ispred i iza lopatica. Taj se gubitak zove gubitak u rasporima i znatniji je pri visokim tlakovima, kad su raspori u odnosu prema veličini lopatica znatni.

Gubitke možemo smanjiti smanjenjem razlike tlaka ispred i iza lopatica (što dovodi do više stupnjeva), smanjenjem promjera rotora i izradom što manjih raspora. Zbog velikih gubitaka u rasporima pri visokim tlakovima, upotrebljavaju se reakcijske turbine samo u područjima niskog tlaka.

Reakcijske turbine prema akcijskim sa stupnjevanjem tlaka imaju malo bolji stupanj djelovanja, ali uz vedi broj stupnjeva i prema tome uz vedu duljinu.

8

1. Sustavi goriva i uređaji za gorivo motora

Sustav goriva služi za dobavu određene količine goriva pod određenim tlakom, temperaturom i čistodom do motora, glavnog ili pomodnog.

Početak sustava su pričuvni spremnici goriva iz kojih se svakodnevno pumpama gorivo prepumpava u taložne spremnike. Temperatura goriva u pričuvnim spremnicima mora biti minimalno 5-10 stupnjeva iznad temperature stiništa. Taložni spremnici, obično dva, služe da se u njima iz goriva na grubo istalože nečistode i voda. Pravilno korištenje taložnih spremnika bilo bi da se jedan napuni i ostavi 24 sata prije uporabe, a za to vrijeme da se koristi gorivo iz drugog spremnika koje je ved obavilo taloženje. Temperatura goriva u taložnim spremnicima iznosi 60 °C.

Pomodu drugih pumpa, gorivo se iz taložnog spremnika dobavlja u sustav centrifugalnih separatora (purifikatori i klarifikatori). U sustavu pročišdavanja goriva, gorivo se zagrijava i doprema separatoru koji tako očišdeno gorivo šalje dalje u spremnik dnevne potrošnje gdje vlada temperatura goriva od 70 do 90 °C. Kapacitet pročišdavanja goriva trebao bi biti jednak potrošnji.

Iz dnevnog spremnika goriva, napojna pumpa goriva crpi gorivo koje prolazi kroz mjerač protoka, grubi filtar pa fini filtar. Nakon toga, cirkulacijske pumpe tlače gorivo kroz zagrijač goriva koji gorivo grije na određenu temperaturu. Temperatura na koju se gorivo grije ovisi o viskoznosti koja je potrebna, a motore ona iznosi od 10 do 17 cSt, dok temperatura najčešde bude oko 130 °C za teška goriva. Cirkulacijske pumpe dižu tlak goriva na otprilike 8 bar.

Nakon zagrijača goriva, gorivo nastavlja svoj put ka motoru gdje pri 8 bar ulazi u VT pumpe. Gorivo cirkulira kroz motor i vrada se natrag sustavu goriva:

u spremnik za miješanje

u dnevni spremnik

Spremnik za miješanje je serijski spojen između napojne i cirkulacijske pumpe. Taj mali spremnik služi da se vradeno gorivo iz motora može miješati sa novim gorivom kako bi se ono moralo manje zagrijavati i da se temperatura u dnevnom spremn iku ne povisuje prekomjerno.

Sustav goriva je zaštiden od prekomjernog tlaka sigurnosnim ventilima, jednako tako i zagrijači goriva i pumpe i filtri.


98

2. Zagrijači zraka i vode brodskih kotlova

Zagrijači vode

Zagrijač napojne vode (ekonomajzer) služi za zagrijavanje napojne vode, obično od temperature vode u mlakom zdencu do temperature ključanja vode u isparivaču.

Smješten je u dimovodu iza pregrijača pare i konvektivnog snopa cijevi. Zagrijač napojne vode za više tlakove 50 bar, izrađen je najčešde od cijevi s rebrima od kvalitetnog sivog lijeva. Za visoke tlakove upotrebljavaju se glatke čelične cijevi.

Napojna voda može se zagrijavati i izvan kotla, parom koja se oduzima pogonskim strojevima ili rashladnom slatkom vodom dizel motora na pomodnim kotlovima motornog broda. To je potrebno zato da u ekonomajzer kotla ne ulazi prehladna napojna voda. Ako se to ne bi spriječilo na njemu bi se s vanjske strane kondenzirala vodena para (orosila bi cijev). Sa sumpornim oksidom iz izgarnih plinova stvarala bi se kiselina pa bi ekonomajzer jako korodirao.

Zagrijači zraka

Zagrijač zraka nalazi se obično na kraju kotla i može biti građen kao cijevni, pločasti ili lamelni. U suvremenih kotlova ekonomajzer, pregrijač pare i zagrijač zraka tako su konstruirani da povedavaju iskoristivost kotla, tj. maksimalno se iskorišduje osjetna toplina dimnih plinova.

Zrak se u zagrijaču zagrijava na 120 do 250 °C. Razlikujemo uglavnom dva tipa zagrijača zraka:

rekuperativne zagrijače - toplina plinova prelazi na zrak kroz stjenku

regenerativne zagrijače - izgarnim plinovima zagrijavaju se čelični limovi, i kasnije oni akumuliranu toplinu predaju zraku.

Rekuperativni zagrijač zraka gradi se kao cijevni ili pločasti. U cijevnih zagrijača izgarni plinovi najčešde prolaze kroz cijev, a zrak struji oko cijevi i na njima se zagrijava. U tom slučaju cijevi su postavljene uspravno. Čelične cijevi promjera su od 50 do 100 mm, debljine stjenke 1 do 2 mm i duljine do 6 m.

Najpoznatiji regenerativni zagrijač jest rotacijski zagrijač zraka. Sastoji se od rotora u koji je ugrađena mreža tankih limova. S jedne strane prolaze plinovi i zagrijavaju limove koji kasnije okretanjem rotora dolaze pod struju zraka i predaju mu toplinu. Prednost je takvog zagrijača, koji se mnogo upotrebljava, u tome što se velika ogrjevna površina može smjestiti u malom prostoru. Za okretanje rotora potrebna je relativno mala snaga. Lamele zagrijača mogu pregorjeti zbog lošeg vođenja pogona. Pri normalnom radu zagrijača i kotla lamele ne mogu pregorjeti jer zagrijač zagrijava zrak na 170 do 230 °C, a ispušni se plinovi ohlade s 260-300 oC na 110-130 oC. Prve navedene vrijednosti odnose se na rad kotla minimalnim kapacitetom.

3. Akcijska brodska turbina

Jednostepena akcijska turbina poznata je pod imenom De Lavalova turbina. U jednoj ili više sapnica ekspandira se para od početnog tlaka na izlazni tlak. Izlazna brzina kojom para napušta sapnice znatno je veda od ulazne. Takvom brzinom ulazi para između lopatice. Presjek prostora između lopatica ne mijenja se, pa stoga para prolazedi između lopatica ne ekspandira.

Karakteristike jednostepenih akcijskih turbina jesu:

velika jednostavnost i sigurnost u pogonu

loš stupanj djelovanje zbog velikih gubitaka (trenje i ventilacija) i nepovoljnog u/c1 (iznosi od 0,3 do 0,5 umjesto 0,8 u velikih turbina)

veliki potrošak pare od 32 kg/kWh umjesto 3 do 6 kWh koliko je u velikih turbina

upotrebljavaju se za snage do 400 kW za pogon pumpi i malih generatora električne struje

9

1. Indikatori te snimanje dijagrama brodskih motora

Indikator za snimanje dijagrama sastoji se od cilindra u kojem je ugrađeno stapalo, a koji je optereden oprugom određene jačine. Mjerilo opruge ovisi o visini radnog pritiska u cilindru motora. Ako je indikatorski pipac, odnosno ventil, otvoren plinovi de ulaziti u cilindar indikatora i tlačiti na stapalo. Tlak ispušnih plinova svladava silu opruge i u ovisnosti o promjeni tlaka u radnom cilindru, polužje de više ili manje pomaknuto prema gore. Konopac bubnja spojen je s polužjem stapnog mehanizma cilindra koji snimamo. Polužjem stapnog mehanizma i konopca okrede se bubanj, na kojem je postavljen indikatorski papirid


99

za snimanje dijagrama. Laganim pritiskom na pisaljku polužja, ona de upisati željeni dijagram na indikatorskom papiridu. Prije snimanja dijagrama treba izvršiti predradnje:

indikator podmazati i indikatorski pipac propuhati

postaviti papirid indikatora na njegov bubanj, a zatim indikator montirati na indikatorski pipac

pomodu konopca spojiti polužje indikatora s polužjem stapnog mehanizma (konopac mora biti dobro nategnut)

indikatorski pipac staviti u položaj da se može na papiridu indikatora ucrtati atmosferska linija,

pipac postaviti u položaj da se kompresijski prostor cilindra motora spoji s cilindrom indikatora i laganim pritiskom na pisaljku ucrtavati dijagrame

mogudi dijagrami: zatvoreni, otvoreni ili fazni i dijagram tlakova kompresije i tlakova izgaranja

Na papiridu indikatora moraju biti upisani ovi podaci:

ime broda

dan snimanja

broj cilindra

jačina i smjer vjetra i mora

Uz pomod kvalitetnog zatvorenog dijagrama, planimetriranjem se izračunava površina unutar krivulje, iz površine dobiva srednji indicirani tlak za određeni cilindar i pomodu ostalih veličina motora izračunava se snaga.

2. Sigurnosna i pogonska armature brodskih kotlova

Armaturu možemo razvrstati u pogonsku i sigurnosnu.

Pogonska armatura

U pogonsku armaturu pripada onaj dio armature bez kojeg ne bismo mogli kotao eksploatirati. To su:

Zaporni ventil pare: Kod drugih, u obliku nepovratnog ventila, pladanj se može uzdužno pomicati po vretenu bez okretanja vretena. Upotrebljavaju se na kotlovima s malo vode (vodocijevni kotlovi), zbog toga da kotao ne bi ostao bez vode ako pukne cijev. Kad se naglo prazni voda iz kotla, padne tlak u njemu i ispod tlaka u parovodu, odnosno pregrijaču vode, pa viši tlak iza pladnja vrada pladanj na sjedište i obustavlja daljnje istjecanje vode iz kotla.

Napojni ventili: Svaki brodski kotao mora imati barem dva napojna cjevovoda, a sastoji se od zapornog ventila koji je prirubnicom pričvršden nepovratni ventil.

Odzračni pipci: Na najvišem dijelu isparivača (na parnoj komori) i na najvišim dijelovima ekonomajzera i pregrijača pare nalaze se pipci za odzračivanje s pomodu kojih se ispušta zrak pri punjenju kotla vodom i pri parospremanju.

Ventili za odvodnjavanje protiskivanje, odmuljivanje i pražnjenje: Na najdonjim dijelovima isparivača (obično vodenim komorama), ekonomajzera i pregrijača pare nalaze se zaporni ventili za ispuštanje - pražnjenje kotlovske vode iz kotla prije remonta i pregleda kotla. S najdonjeg dijela isparivača vodi zaporni ventil na koji se nastavlja cjevovod do nepovratnog ventila na oplati broda ispod vodene linije, kroz koji se protiskuje kotlovska voda u more. Protiskivanje se može obaviti i u kaljužu.

Sigurnosna armatura

U sigurnosnu armaturu pripadaju:

Sigurnosni ventil

Svaki brodski kotao mora imati barem dva sigurnosna ventila. Ventili sigurnosti trebaju otpustiti suvišnu paru pri prekoračenju dopuštenog tlaka. Sigurnosni ventil za brodske kotlove opteredeni su samo oprugom, da bi pouzdano radili pri valjanju broda. Ventili za stacionarne kotlove (na kopnu) mogu biti opteredeni utegom. Ventile opteredene opruge potrebno je katkada nakon dužeg pogona regulirati. Ventilni pladanj ne smije se opteretiti prevelikom silom prema propisima (obično 6000 N), pa se za visoke tlakove mora često upotrebljavati više sigurnosnih ventila na kotlu. Sigurnosni ventil postavlja se na parnoj komori, pregrijaču pare i ekonomajzeru. Sigurnosni ventil na pregrijaču mora biti tako reguliran da se otvara prije negoli ventil na parnoj komori. Za parne kotlove kapaciteta manjeg od 0,21 kg/s i za kotlove na ispušne plinove dovoljan je jedan sigurnosni ventil.


100

Sigurnosni ventil može se plombirati. Tako se sprečava da ga nitko ne može regulirati, osim osobe koja ga je plombirala (inspektor klasifikacijskog društva). Sigurnosni ventil može se daljinski ručno otvarati (s glavne palube broda).

Prilikom parospremanja kotla trebamo prisilno otvoriti sigurnosni ventil kako bismo spriječili da se zbog zagrijavanja pladanj zapeče na sjedištu. Sigurnosni ventil treba povremeno prisilno otvarati i za vrijeme rada kotla.

Sigurnosni ventil mora prodi tzv. akumulacijski test. Naime, pri tom testu zatvore se svi odvodni ventili pare, vatra se maksimalno pojača pa se kontrolira da li se sigurnosni ventil otvara na vrijeme. Ventil ne bi smio dopustiti da se uz ovakvu vatru tlak u kotlu poveda za više od 10% radnog tlaka za 15 minuta u vatrocijevnih kotlova, odnosno za 7 minuta u vodocijevnih kotlova.

Pokazivači vodostaja

Svaki brodski kotao mora imati tri uređaja za pokazivanje vodostaja: dva nivokazna stakla i pokusni pipac (ili daljinski pokazivač vodostaja). Smješteni su između vodene linije. Do tlaka 15·105Pa mogu se upotrebljavati za nivokaze staklene cijevi, a za više tlakove moraju se upotrijebiti nivokazi od plosnata stakla s utorima (klinger staklo). Nivokazna stakla moraju se tako namjestiti da se mogu uvijek kontrolirati s mjesta upravljanja kotlom. Na nivokazu mora biti označen najniži i najviši vodostaj.

Alarm niskog vodostaja

Taj uređaj obustavlja loženje kad se vodostaj toliko spusti da bi mogle pregorjeti gornje ogrjevne površine.

Manometri i termometri

Manometri za mjerenje tlaka pare jesu manometri s burdonovom cijevi. U burdonovu čeličnu cjevčici (savijenu u obliku polukružnice) uđe para i što je višeg tlaka više je rastegne (nastoji ispraviti). Zbog toga slobodnim krajem zakrede jedan nazubljeni segment, a ovaj jedan kotačid s kazaljkom.

Za mjerenje temperature pare upotrebljavaju se živini termometri do 200 °C (jer živa vrije pri 200 °C u zrakopraznom prostoru) ili plinski termometri (punjeni dušikom) kojima se mogu mjeriti temperature do 750 °C jer se iznad žive nalazi dušik, ugljični dioksid ili argon pod tlakom te se zbog toga vrelište žive povisi.

3. Sigurnosni uređaji parnih turbina

Sve turbine, osim najmanjih, imaju sigurnosni uređaj koji štiti turbinu od oštedenja pri iznenadnom padu opteredenja (slomi se propeler ili zaporni ventil ulazne pare u turbinu). Tada naglo raste broj okreta i centrifugalna sila svlada napetost opruge pa nos svornjaka izađe izvan osovine i pri vrtnji udari u polugu koja se desnim krajem podigne i oslobodi izdanak. Opruga zatvor it de tada potpuno dovod pare turbini. Regulator reagira u kratkom vremenu ukoliko broj okretaja naraste 15 do 20% iznad nazivnog.

Na turbinama postoji i zaštita od vodenog udara. Čim se na filtru, prije ulaska pare u turbinu, pojave kapljice vode, automat to registrira i zatvara dovod pare u turbinu. Naime, kapljice vode bi se ekspanzijom do zadnjih stupnjeva mnogo puta povedale i uzrokovale hidraulični udar - lom lopatica.

10

1. Brodska plinska turbina

Plinske turbine su strojevi s unutrašnjim izgaranjem rotacijskog tipa u kojima se kemijska energija goriva pretvara u mehaničku radnju.

Plinske turbine imaju široku primjenu, pa su zbog toga nastali različiti tipovi koji se razlikuju po osnovnoj strukturi uređa ja i veličini jedinične snage. Turbine vedih snaga mogu imati i do tri kompresora, dvije turbine i više komora izgaranja. Prednosti plinskih turbina, s obzirom na parne turbine i motore s unutrašnjim izgaranjem jesu:

relativno niski tlakovi radnog sredstva - vedinom 1,2 MPa

visoki broj okreta; od 3 do 28000 u minuti

miran hod, bez pulsirajudih inercijskih sila

volumen komora izgaranja neusporedivo je manji od prostora izgaranja kod parnih kotlova

manja im je specifična masa po kW, a iznosi od 0,4 do 12 kg/kW, dok kod parnih turbina iznosi 20 do 40 kg/kW, a kod motora SUI 40 do 80 kg/kW


101

vrijeme stavljanja u pogon vrlo je kratko i bez posljedica toplinskih preopteredenja

nije potrebna rashladna voda, jer nema kondezacije

vodu troše samo za hlađenje ulja i pojedinih dijelova kudišta turbine

jedinična snaga je mnogo veda i iznosi oko 100000 kW

laka automatizacija

manji broj posade

zauzimaju manje prostora

Osnovni su nedostaci plinskih turbina:

previsoke temperature radnog sredstva pri ulazu u turbinu (700 do 900 °C) U komercijalnoj eksploataciji temperatura ulaznog sredstva ograničava se na 800 °C

zbog visokih radnih temperatura izdržljivost materijala znatno opada, pa im je vijek trajanja za polovicu manji od parnih turbina (približno 50000 pogonskih sati)

specifični potrošak goriva nešto je vedi od motora s unutrašnjim izgaranjem, a time je stupanj djelovanja lošiji i zbog toga na trgovačkim brodovima nemaju široku primjenu

2. Ubrizgavanje goriva (pumpe i rasprskači) brodskih motora

Visoko-tlačne pumpe

Ove sisaljke pogone se kvrgom razvodne osovine ili posebnom osovinom za pogon sisaljki. Za motore manjih snaga najčešde su sisaljke ugrađene u bloku za sve cilindre, međutim kod motora vedih snaga, sisaljke se prave odvojeno, a na motoru su postavljene u blizini cilindra kojem pripadaju. Kod takva sustava ugradnje pumpa razvodna osovina mora biti uzduž cijelog motora. Pumpe goriva isključivo se grade kao klipne, jer im visina dobave ne ovisi o kapacitetu i broju okreta. Naime, kod najmanjeg kapaciteta mogu se postidi visoki tlakovi (do 2000 bar). Pumpe nisu samosisne ved im gorivo mora dolaziti slobodnim padom ili pod tlakom od neke druge sisaljke (dodatne booster sisaljke). Pumpe moraju udovoljavati ovim uvjetima:

moraju davati određenu količinu goriva pod određenim tlakom u određenom momentu

moraju biti prikladne za rad pri malom broju okreta

Gorivo pod tlakom dolazi kroz dovodni kanal pumpe kad je klip u donjem položaju. Gorivo popunjava prostor iznad klipa, vertikalnog kanala i ispod kosog ruba. Svaka pumpa mora imati točno određen početak i kraj dobave, promjenu kapaciteta i prazan hod. Početak dobave (tlačenje) nastaje kad klip svojim gornjim rubom zatvori dovodni i dovodni kanal. Kraj dobave nastupa kada kosi rub klipa otvori odvodni kanal. U tom slučaju tlačna strana sisaljke spaja se preko vertikalnog kanala s prostorom ispod kosog ruba, a preko njega, zbog otvaranja odvodnog otvora kosim rubom, spaja se s usisnom stranom pumpe ili dnevnim spremnikom.

Promjena dobavne količine izvodi se promjenom položaja kosog ruba s obzirom na odvodni kanal. Ako je visina kosog ruba veda preko izlaznog kanala, bit de i veda količina dobave, jer de kosi rub kasnije otvoriti izlazni kanal. Kosi rub u cilindru mijenja se zakretom klipa i to uz pomod ozubljenje letve koja je zglobno spojena na zajedničku ručku goriva kojom upravlja regulator.

Promjena vremena početka ubrizgavanja se može postidi na više načina:

zakretanjem kvrge na bregastoj osovini

umetanje podloška ispod klipa

vertikalno pomicanje cilindra pumpe

pomodu pumpe sa preljevnim ventilima (Sulzer RTA)

Rasprskači goriva

Rasprskači raspršuju gorivo u kompresijskom prostoru radnog cilindra motora. Dobrim raspršivanjem goriva postiže se kvalitetnije izgaranje, manji potrošak goriva i duži vijek radnih površina cilindra i stapa. Dobar raspršivač mora osigurati:

fino i jednoliko raspršivanje goriva

određenu probojnost mlazova

raspodjelu mlazova goriva prema obliku kompresijskog prostora


102

dugotrajan i pravilan rad

Opdi dizajn rasprskača jednak je za gotovo sve vrste dizelskih motora i sastoji se od oprugom upregnutog igličastog ventila koji se otvara pri hidrauličkom tlaku goriva koji djeluje na koničnu površinu ventila. Potreban tlak za otvaranje ventila generira VT pumpa. Otvaranjem ventila, gorivo pod visokim tlakom dolazi do malih sapnica koji može biti i do 12, te se kroz njih raspršuje u cilindar, tj. izgarni prostor. Pretlak kojim gorivo otvara raspršivač ovisi o sili opruge i o tlocrtnoj površini konusa igličastog ventila. Pretlak se može regulirati pritezanjem ili otpuštanjem opruge, a to se obavlja vijkom ili čeličnim pločicama koje se postavljaju između gornjeg tanjura opruge i kudišta. Sve dosjedne površine raspršivača, ubrušene su metal na metal radi idealnog brtvljenja. Brtvljenje između raspršivača i sjedišta u glavi postiže se također ubrušavanjem površina ili bakarnim brtvedim prstenom. Da bi se spriječilo blokiranje raspršivača i otvora glave u kojem je ugrađen, mora se spriječiti dovod tekudine i krutih nečistoda u taj međuprostor. To se postiže ugradnjom gumenog brtvedeg prstena između pritezne matice i kudišta raspršivača. Kontrola rupica sapnice obavlja se pomodu kalibra koji ima podmjeru i nadmjeru od oko 0.03 mm. Podmjera služi za kontrolu začepljenosti, a nadmjera za kontrolu istrošenosti. Proširenje rupica dopušta se do oko 10% promjera, tj. za promjer rupice od 0.5 mm dozvoljava se istrošenje do 0.55 mm. Istrošenje može imati ovalan oblik.

3. Turbina za natrag (Curtisovo kolo)

To je akcijska turbina sa stupnjevanjem brzine. Ta je turbina poznata i pod imenom Curtis.

U sapnici ekspandira para od početnog tlaka na izlazni tlak, kao i u jedno stepene akcijske turbine. Velikom Relativnom brzinom para ulazi u rotorske lopatice. Lopatice su građene kao u svih akcijskih turbina tako da para u njima ne ekspandira. Izlaznom brzinom koja je manja ulaznoj, para ulazi u prvi red statorskih lopatica. Taj je red lopatica nepokretan i služi samo za skretanje mlaza pare. Prolaz između lopatica mjeren okomito na smjer strujanja ne mijenja se, zato para ne ekspandira niti u statorskim lopaticama. Stoga para izlazi iz statorskih lopatica nepromijenjenom brzinom i tom brzinom ulazi u drugi red rotorskih lopatica. Prolaskom pare kroz drugi red rotorskih lopatica, para obavlja rad i pritom izlazi manjom brzinom.

Brzina kojom para izlazi iz sapnice ne iskorištava odjednom kao u jednostepene akcijske turbine, nego postupno pa odatle i naziv stupnjevanje brzine. Rotorske lopatice usađene su u zajedničkom kolu ili disku koji se naziva Curtisovo kolo.

Bududi da se brzina pare pri prolazu kroz kanale koje tvore lopatice, od kanala do kanala smanji, potrebno je da se presjek prolaza za paru u istom omjeru povedava. Stoga lopatice postaju sve dulje. Stupnjevanje može biti i trostruko i četverostruko.

11

1. Princip rada Otto i Diesel motora

Gorivo koje služi za pogon Otto motora mora biti plinovito ili tekude. Tekuda goriva moraju biti lako isparljiva, da bi se omogudilo u vrlo kratkom vremenu isparavanje najsitnijih kapljica goriva pomiješanih sa zrakom radi stvaranja homogene smjese. Da bi se isparavanje goriva omogudilo u što kradem vremenu, osim lake isparivosti goriva potrebno je također najfinije raspršiti gorivo u trenutku kad se miješa sa zrakom. Za pripremu gorive smjese kod Otto motora najviše se

upotrebljava rasplinjač s više sapnica. Kod motora s vedim omjerom kompresije ( 10 ) gorivo se uštrcava pomodu sisaljke i sapnice u usisnu cijev ispred usisnog ventila.

Mješavina zraka i benzinskih para nije uvijek zapaljiva, ved samo kod određenog omjera. Razlikujemo normalnu, siromašnu i bogatu smjesu.

Teorijski, normalna smjesa ima 15 dijelova zraka, a 1 dio goriva (1:15).

Kod benzinskih motora u praksi se dovodi oko 10% više zraka od teorijskog odnosa, jer su ispitivanja potvrdila da se tako povedava efektivni stupanj djelovanja motora. Kod dizel motora pretičak zraka je nešto vedi i iznosi oko 19 : 1. Dobar rasplinjač mora udovoljiti ovim zahtjevima:

pri upudivanju motora mora davati smjesu bogatiju od normalne

pri prijelazu s manjeg na vedi broj okreta, također mora davati bogatiju smjesu da bi motor postigao što je prije mogude nominalno opteredenje

kad je motor postigao nominalni broj okreta, smjesa mora biti normalnog sastava

pri prijelazu s vedeg na manji broj okreta rasplinjač mora davati smjesu siromašniju od normalne

Ovim uvjetima mogu udovoljiti samo rasplinjači s više sapnica.

Pri kraju kompresije smjesa se pali električnom iskrom, koja preskače između elektroda svjedica. Prema izvoru električne struje, uređaj za paljenje možemo podijeliti na:


103

baterijski uređaj paljenja

elektromagnetski uređaj za paljenje

Izvor električne struje pri baterijskom paljenju osigurava se baterijom (akumulatorom), a pri magnetskom paljenju struja se dobiva pomodu permanentnog magneta i zavojnice (kotve), koja rotira između polova magneta.

Kod dizel motora gorivo se uštrcava direktno u komprimirani zrak. Radni medij stvoren izgaranjem u radnom cilindru obavlja koristan rad ekspandirajudi nad stapom od vrlo visokog tlaka do 150 bar na konačni tlak 3 do 5 bar kada se otvara ispušni ventili ili stap otkriva ispušne kanale.

2. Podjela plinskih turbina

Plinske turbine možemo podijeliti prema tipu radnog cilindra na:

turbine s otvorenim procesom

turbine sa zatvorenim procesom

turbine s poluzatvorenim procesom

turbine s indirektnim procesom

turbine s kombiniranim procesom

turbine s kombiniranim parno – plinskim procesom

Plinska turbina otvorenog procesa

Da bi se plinska turbina mogla staviti u pogon, elektromotor pogoni kompresor koji dobavlja zrak i tlači ga u komoru izgaranja. Izgaranje dovedenog goriva u komoru izgaranja može nastati samo uz prisutnost kisika, odnosno određene količine zraka. Pri stavljanju turbine u pogon, elektromotor pokrede kompresor koji usisava čisti zrak iz okoline i komprimira u komoru izgaranja. Prisutnost zraka u komori omoguduje izgaranje goriva. Izgaranjem goriva nastaju plinovi koji se sastoje od dušika i drugih inertnih sastojaka te kisika kao rezultata vrlo visokog tlaka zraka. Plinovi stvoreni izgaranjem ulaze u plinsku turbinu gdje ekspandiraju do određenog tlaka i vrše pretvorbu potencijalne u kinetičku energiju, odnosno mehaničku energiju. Tlak u komori izgaranja je za 2 do 3% manji od tlaka na ulazu u turbinu zbog otpora strujanja u komori izgaranja i kanalima do plinske turbine. Tlak na izlazu iz turbine približno je isti atmosferskom tlaku, odnosno vedi je samo toliko koliko iznosi otpor u izlaznom cjevovodu. Mehanička energija dobijena ekspanzijom plinova u turbini troši se vedim dijelom za pogon kompresora (elektromotor 1 ispada iz pogona), a ostatak se troši za pogon osovine pogonjenog stroja ili uređaja. Turbina također pokrede i pomodne uređaje:

pumpu goriva

pumpu ulja za podmazivanje

regulator broja okretaja

Plinske turbine zatvorenog procesa

Plinske turbine zatvorenog procesa savršeniji su i složeniji uređaji od turbina otvorenog procesa. Radni medij – zrak ili neki drugi plin, kao na primjer helij ili ugljični dioksid ( CO2 ), cirkulira u zatvorenom sustavu. Dakle, ista masa radnog sredstva prolazi kroz kompresor, zagrijava se u zagrijaču, ekspandira u turbini, hladi se u rashladniku i ponovo ulazi u kompresor. Radni medij ne dolazi u doticaj s izgarnim plinovima, a izmjena topline odvija se u zagrijaču.

Najniži tlak radnog medija pred kompresorom iznosi od 1 do 2 MPa, a pred turbinom do triput više. Tako visoki tlakovi omoguduju protjecanje velikih masa radnog plina kroz relativno male presjeke cijevi, manji su izmjenjivači topline i lopatice turbine. Kod ovog je sustava omogudena ugradnja vedeg broja izmjenjivača topline, što kod otvorenog sustava predstavlja teškode.

Prednosti su zatvorenog procesa kod plinsko – turbinskog postrojenja:

visoki radni tlakovi radnog sredstva

radni plin je potpuno odvojen od plinova izgaranja, izmjenjivači topline i lopatice turbine ostaju dugotrajno čiste

mogu se upotrebljavati sve vrste goriva

slobodan izbor radnog plina (medija); do danas je upotrebljavan čisti zrak, a u ispitivanju su plinovi helij i ugljični dioksid koji imaju bolje osobine pri pretvorbi energije


104

snaga se regulira mijenjanjem veličine tlaka u sustavu, a ne promjenom temperature radnog plina pred turbinom tako da iskorištenje postrojenja praktično ostaje isto za sve režime rada

Nedostaci su plinske turbine zatvorenog procesa:

složenija konstrukcija i skuplje postrojenje

vedi potrošak rashladne vode, ali još uvijek pet puta manji od potrošnje parnih turbina, gdje se vrši kondezacija pare

povedana specifična snaga po kWh, ali zbog visokih radnih tlakova

3. Kontrola izgaranja goriva u ložištu kotla

Izgaranje je spajanje gorivih tvari s kisikom. Pri izgaranju goriva izgaraju ugljik C, vodik H2 i sumpor S, spajajudi se s kisikom iz zraka koji dovodimo u ložište. Pri potpunom izgaranju goriva ugljik izgara u ugljični dioksid CO2, vodik u vodu H2O, a sumpor u sumporni dioksid SO2.

Pri nepotpunom izgaranju goriva s dimnim plinovima izlazi dio ugljičnog monoksida CO i manje ugljikovodika i vodika H2. Zbog vedeg afiniteta vodika H2 i sumpora S prema kisiku O2 najprije izgori vodik i sumpor, zatim izgara ugljik u ugljični dioksid CO2, a dio ugljika koji nema dovoljno kisika izgara u ugljični monoksid CO umjesto u CO2.

Analizom izlaznih plinova može se utvrditi kvaliteta izgaranja. Za potpuno izgaraje potrebno je dovesti dovoljno kisika (zraka), a bududi da je teško postidi potpuno miješanje gorivih plinova sa zrakom, mora se u ložište kotla dovoditi višak zraka. Ako se postigne dobro miješanje goriva sa zrakom (bolje rasprskivane i bolje usmjeren mlaz zraka prema rasprskanoj magli goriva), dovoljan je manji višak zraka.

Stvarno potrebna količina kisika odnosno zraka veda je od minimalno potrebne jer se ne može postidi idealno miješanje čestica goriva s česticama zraka. Prevelik višak zraka djeluje nepovoljno jer snizuje temperaturu u ložištu te postoji opasnost da se jedan dio plinova, koji nastaju iz goriva djelovanjem topline, uopde ne upali i izlazi ne izgoren. Osim toga, snižavanjem temperature u ložištu pada kapacitet jer se smanjuje razlika temperature između izgarnih plinova i vode u kotlu. Stupanj djelovanja kotla također se smanjuje ako je višak zraka prevelik jer tad se povedava količina izlaznih plinova, pa i izlazna toplina koja se gubi.

Dimljenje se pojavljuje pri nepotpunom izgaranju, a prouzrokuje nakupljanje čađe u dimovodima. Čađa, koja je zapravo čisti ugljik, nastaje kad se ne izgoreni ugljikovodici rastvaraju. vodik izgara, a ugljik se izlučuje u obliku čađe. Čađa uzrokuje crni dim koji je znak nepotpunog izgaranja. Dimljenje ne znači uvijek da kotao radi manje ekonomično nego bezdimni kotao jer bezdimnost se često postiže prekomjernim dovođenjem zraka, odnosno prodiranjem zraka izvana u kotao, a pritom kotao radi još ne ekonomičnije.

Nepotpuno izgaranje može nastati zbog:

preniskog smještaja ogrjevnih površina i isparivača - izlučeni plinoviti sadržaj iz goriva prebrzo dođe u doticaj s hladnim ogrjevnim površinama,tu se ohladi i više ne zapali, nego izlazi u atmosferu;

začepljenog rasprskača - gorivo se ne može dobro rasprskati i pomiješati sa zrakom;

preniske temperature ili preniskog tlaka goriva;

premalene količine zraka koju dobavlja ventilator.

12

1. Detonantno izgaranje goriva

Detonacija u Diesel motoru

U dizel motoru gorivo se uštrcava u komprimirani zrak. Temperatura goriva iznosi od 40 do 130 oC i znatno je niža od

temperature komprimiranog zraka (550 do 700 oC). Vrijeme koje prođe od momenta porasta tlaka u cilindru zbog oslobađanja

topline naziva se zakašnjenje paljenja. Zakašnjenjem paljenja nakupi se velika količina isparenog goriva u kompresijskom prostoru, koja naglo izgori uz detonaciju. Na pojavu detonacije u dizel motoru utječu:

vrsta goriva,

isparivost goriva i miješanje sa zrakom,


105

temperatura u kompresijskom prostoru,

omjer kompresije,

temperatura samozapaljenja goriva,

kut uštrcavanja i količina uštrcanog goriva,

ispravnost raspršivača itd.

Za procjenu izgaranja u radnom cilindru snimaju se otvoreni dijagrami iz kojih se može očitati:

početak tlačenja sisaljke goriva

početak uštrcavanja goriva u radni cilindar

porast tlaka (početak izgaranja)

zakašnjenje paljenja

Zbog stlačivosti goriva prođe neko vrijeme od početka tlačenja sisaljke do otvaranja igličastog ventila raspršivača. Što su cijevi goriva duže, tromost sisaljki je veda, dakle, dužina tlačnih cijevi mora biti ista za sve cilindre. Teška goriva imaju vede zakašnjenje paljenja nego laka goriva, pa su neprikladna za upudivanje brodskih motora.

Zapaljivost goriva određuje se uz pomod njegova cetanskog broja. Cetanski broj se određuje u CFR motorima kao i pri

određivanju oktanskog broja benzina. Uzima se cetan ( C16 H34 ) koji se lako pali, označava se indeksom 100 i -metilnaftalin ( C11H10 ) koji se sporo pali, a označava se indeksom 0. Miješanjem tih goriva može se dobiti bilo koji cetanski broj od 0 do 100. Zapaljivost goriva tj. njegov cetanski broj može se odrediti s pomodu kritičnog omjera kompresije, tj. najniže kompresije pri

kojoj se gorivo još samo zapali. Smjesa cetana i -metilnaftalina, koja u CFR motoru ima isti omjer kompresije kao gorivo koje se ispituje, daje cetanski broj goriva.

Detonacija u Otto motoru

Ako se smjesa goriva i zraka zapali električnom iskrom, oko nje se stvara plamena jezgra koja se sve vedom brzinom širi, a plameni val komprimira pred sobom preostalu, još neizgorenu smjesu. Temperatura se plamenog vala povisuje dok se ne dostigne temperatura samozapaljenja preostale smjese. Samozapaljenjem preostale smjese stvara se tlačni val koji se velikom brzinom rasprostire i stvara nove točke samozapaljenja još vedom brzinom širenja vala, tako da se stvaraju jaki udarci na stjenke košuljice, glave i stapa.

Detonacija u otto motoru ovisi o:

vrsti goriva

omjeru kompresije

veličini i obliku kompresijske komore

položaju i broju svjedica

broju okreta motora

opteredenju motora

Mnoga goriva, na primjer neki benzini, petrolej, plinsko ulje “udaraju” pri izgaranju u otto motorima. Druga goriva, kao benzol ili alkohol izgaraju ispravno bez “udaranja” ili detonacije. Dakle, može se zaključiti da su vrsta i kemijski sastav goriva mjerodavni za detonacije pri izgaranju. Ugljikovodici lančastih spojeva, kao na primjer heptan ( C7H16) najviše naginju udaranju, a veliku stalnost protiv udaranja pokazuju prstenasti (ciklički) spojevi siromašni vodikom, kao napr. aromatički ugljikovodici neoheptan i triptan.

Otpornost goriva protiv detonacije u otto motoru označava se oktanskim brojem. Do oktanske vrijednosti dolazi se uspoređivanjem neke vrste goriva s heptanom, čija je vrijednost otpornosti protiv udaranja označena indeksom 0 i izooktanom C8H18 kome je indeks 100. Gorivo sastavljeno od 24% heptana i 76% izooktana ima oktansku vrijednost OB = 76 (oktanski broj). Goriva s manjom otpornosti od heptana označavaju se negativnim brojevima, a ako imaju vedu vrijednost od izooktana označavaju se brojem vedim od 100. Za određivanje oktanske vrijednosti goriva upotrebljava se motor kojim se kompresijski omjer može mijenjati (CFR – motor). Gorivo se dovodi zrakom u radni cilindar i pri radu motora povedava se omjer kompresije sve do trenutka udarnog izgaranja koji se registrira posebnim instrumentima. Zatim se dodaje smjesa heptana i izooktana uz isti omjer kompresije. Postupno se smanjuje postotak izooktana i kada nastupi udarno izgaranje kaže se da je oktanska vrijednost ispitivanog goriva tolika koliko je postotaka izooktana u smjesi pri kojoj je nastupilo udarno izgaranje.


106

2. Rotori sa lopaticama kod plinskih turbina

Rotor plinske turbine se sastoji od osovine, diska i radnih lopatica. Ove radne lopatice su posebnog profila, koji se razlikuje s presjecima na vrhu, sredini i podnožju. Svaki od ovih presjeka ima drugačiji ulazni kut. Lopatice se pričvršduju na disk turb ine njihovim ugrađivanjem u posebne žlijebove po obodu diska. Obrada mora biti veoma precizna radi ravnomjernog opteredenja zubaca u korijenu. Kada turbina miruje, lopatice se miču, a kad radi usljed centrifugalne sile lopatice se samoukruduju. Na nekim turbinama se radne lopatice hlade zrakom iz kompresora. Lopatice koje se hlade su šuplje, a zrak struji kroz disk i korjen lopatice prema vrhu. Pošto je hlađenje skopčano sa kompliciranijom izvedbom rotora, najčešde se lopatice izrađuju punog profila, a hlade se samo s zrakom koji prolazi kroz raspore između korjena lopatice i diska. Diskovi turbine se izrađuju kovanjem u komadu s osovinom ili zasebno.

Diskovi turbina koji rade na visokim temperaturama hlade se vodom ili zrakom iz kompresora. I kod ovoga, radi jednostavnosti izvedbe, više se primjenjuje hlađenje zrakom. Zrak iz kompresora se dovodi cijevima na sva mjesta koja se hlade prostrujavanjem zraka. To su u prvom redu vanjske površine diskova,podnožja radnih lopatica, ležajevi turbine i kompresora.

3. Sigurnosna armature kotla – isto kao ?.?.


107

13

1. Potrošak i mjerenje potroška goriva

Specifični potrošak goriva po kWh izražen je u gramima ( g/kWh). Specifični potrošak goriva kod motora SUI dijelimo na:

teorijski specifični potrošak ( gt )

indicirani specifični potrošak ( gi )

efektivni specifični potrošak ( ge )

Za vrijeme održavanja pogona potrebna je stalna kontrola potroška goriva, jer se tako provjerava ekonomičnost postrojenja i vodi briga o održavanju. Za temeljnu analizu radnog procesa motora, nije mjerodavan samo efektivni potrošak ved moramo računati i s indiciranim potroškom. Mehanički stupanj djelovanja upravo je razmjeran indiciranom, a obrnuto razmjeran efektivnom potrošku goriva. Efektivna snaga na spojci motora određuje efektivni potrošak, a indicirana snaga (nad stapom) indicirani potrošak. Efektivna snaga motora, to je snaga predana spojci koljenastog vratila, u kojoj je izračunata i snaga svih pomodnih uređaja i naprava koje služe za održavanje pogona, a pogon koriste od samog motora. Ako ti uređaji i naprave imaju samostalan pogon, njihova se radnja mora oduzeti od snage na spojci, da bi se dobila efektivna snaga motora. Ako se pomodni uređaji pogone energijom od topline motora, njihova radnja se ne odbija od radnje dobivene na spojci koljenastog vratila.

Za točno mjerenje potroška goriva mora se motor za cijelo vrijeme mjerenja nalaziti u stanju postojanosti, tj. moraju biti konstantne temperature ulja, vode, ispuha, okolnog zraka, kao i zraka u ispirnom i ispušnom sabirniku. Postojanost motora može se postidi u vremenu od 1 sata vožnje, a kod sporookretnih motora vrijeme je nešto duže.

Mjerenje potroška tekudeg goriva može se provesti:

mjerenjem količine potrošenog goriva u određenom vremenu

mjerenjem vremena u kojem je potrošena određena količina goriva

neposrednim određivanjem potroška u jedinici vremena

U svim se slučajevima može mjeriti masa ili volumen goriva a zatim preračunati.

Za mjerenje potroška goriva danas se najčešde upotrebljavaju rotacijski mjerači protoka:

vijčani

krilni

Te se uz pomod rotirajudeg stalnog magneta i zavojnice u kojoj se pri rotaciji inducira napon – mjeri broj okretaja mjerača i time preračunava potrošena količina goriva.

2. Unutarnje čišdenje i održavanje vatrocijevnog kotla

Unutrašnje čišdenje kotla obavlja se u pogonu (posredno prilikom odsolivanja) i izvan pogona. Izvodi se dodavanjem kemikalija kojima se pospješuje otapanje kamenca na stijenki kotla. Upotrebljavaju se uglavnom kamena soda Na2CO3 i kaustična soda NaOH ili pak laneno sjeme. Nakon toga obavlja se prokuhavanje kotlovske vode da bi se skinuo kamenac s unutrašnjih površina kotla. Ako se čišdenje izvodi u pogonu, nakon prokuhavanja kotlovske vode obavi se protiskivanje kotla, slično kao pri odsoljavanju (unutar kotlovskog čišdenja vode). Prljav kotao s unutrašnje strane smanjuje proizvodnju pare i stupanj djelovanja (zbog smanjenog koeficijenta prolaza topline), ali i stvara uvjete za lokalno pregorijevanje stijenke kotla, odnosno pregorijevanje kotla, a onda i eksploziju. Dakle prljav kotao ugrožava i konstrukciju i osoblje koje ga poslužuje.

Za brza unutrašnja čišdenja, koja traju 20 do 24 sata, upotrebljava se uglavnom razrijeđena solna kiselina (2%-tna otopina). Kad se razrijeđena solna kiselina ispusti, kotao se ispere mlazom tople lužnate vode da bi se neutralizirala kiselina. Nakon toga ispere se mlazom čiste tople vode.

Pri kemijskom čišdenju kotla treba osigurati slobodan izlaz nastalih plinova. Stoga odzračni pipci na vrhu kotla za vrijeme čišdenja trebaju biti stalno otvoreni, a kotlovnica se treba dobro prozračivati. Opisano kemijsko čišdenje obavlja se izvan pogona kotla.

Kotlove čistimo kemijski i mehanički. U vodu u kotao najprije se dodaju kemikalije, a zatim se voda prokuha, isprazni (protisne u kaljužu) i kotao mehanički očisti od kamenca. Prokuhavanjem se djelomično skine kamenac. Kamenac ispuca pa ga je lakše skidati alatom za mehaničko čišdenje (četkom, strugačima i čekidima). Vodi u kotlu dodaje se 1-2% kamene sode (1-2 kg


108

kamene sode na 100 kg vode u kotlu) - računajudi normalan vodostaj, a kaustične sode 0,2 do 0,5%. Poslije dodavanja kemikalija kotao se prokuha s pomodu male vatre vlastitih plamenika ili s pomodu pare iz drugog kotla. Za vrijeme prokuhivanja kotla pri normalnom tlaku postiže se jača cirkulacija vode koja povoljno djeluje na skidanje napuklog kamenca unutar kotla. Kad je prokuhivanje završeno, kotao se protiskuje na suho, ali se ložište prethodno mora dobro ohladiti. Prije protiskivanja kotao treba nekoliko puta otpjeniti preko otpjenivača, da na ogrjevnoj površini ne bi ostale masnode. Čim je pražnjenje kotla protiskivanjem gotovo, dok je kotao još mokar, treba ga isprati jakim mlazom tople vode da bi se što više skinuo ved napukli kamenac.

Mehaničko čišdenje unutrašnjih površina izvodi se u niskotlačnih kotlova (kotlovi s plamenim i dimnim cijevima), a i poslije kemijskog čišdenja, ako nije dobro skinut kamenac. Pri takvom čišdenju otvaraju se otvori na komorama (purtele) kroz koje ulaze radnici i ručnim alatom (strugačima, četkama i čekidima) skidaju kamenac. Međutim, vodocijevi, cijevi ekonomajzera i pregrijača pare moraju se čistiti posebnim alatom.

Da li je začepljena neka ravna vodocijev ili vatrocijev možemo ispitati svjetiljkom. Na jedan kraj stavimo svjetiljku i promatramo dopiranje svjetla na drugi kraj. Zakrivljene vodocijevi mogu se ispitati malim numeriranim čeličnim kuglicama koje se iz parne komore puštaju u pojedine cijevi, a u vodenoj komori se skupljaju. Prema brojevima kuglica koje nedostaju zaključujemo koje su cijevi začepljene pa samo njih čistimo.

Za vrijeme mehaničkog čišdenja kotla treba postupiti oprezno i provoditi mjere sigurnosti:

prije skidanja poklopca ulaznih otvora na kotlu treba otvoriti zračni pipac, da se u kotlu poništi vakum nastao poslije protiskivanja jer on može uzrokovati usisavanje hladne vode u kotao;

prije početka mehaničkog čišdenja kotao treba biti potpuno ohlađen, prazan, suh i provjetren;

treba provjeriti da li je zrak u kotlu zagušljiv ili otrovan;

kotao treba od susjednih kotlova potpuno odvojiti slijepim prirubnicama ili zatvoriti i plombiratisve parne i napojne ventile (da se ne mogu otvoriti); zasun u dimnjaku mora biti potpuno zatvoren da iz susjednih kotlova ne ulaze dimni plinovi;

za vrijeme čišdenja treba na vidnom mjestu stajati natpis da se u kotlu radi;

za rad u kotlu treba odrediti zdrave radnike, a za vrijeme dok rade u kotlu, mora ih nadzirati posebno određena stručna osoba;

za rasvjetu u kotlu treba upotrijebiti propisane ručne električne svjetiljke priključene na napon od 24 V.

3. Primjena nuklearne propulzije – isto kao 1.2.

14

1. Stvaranje i izgaranje gorive smjese u cilindrima Otto i Diesel motora – isto kao 11.1.

2. Uređaj za loženje kotla naftom (ručno i automatski) – isto kao 6.2.

3. Komore izgaranja kod plinskih turbine

U komori izgaranja vrši se proces povišenja temperature radnog plina. Komora mora biti tako konstruirana da izgaranje bude potpuno i bez stvaranja taloga u komori. Gubitak tlaka radnog plina mora biti što manji.

Gorivo se pod visokim tlakom raspršuje u fine čestice pomodu raspršivača. Oko sapnice raspršivača ugrađena je vatrostalna komora kroz koju struje plinovi i zrak i u kojoj se formira zona izgaranja. Zrak dobiva vrtložno gibanje pomodu vrtložnika. Kod plinskih turbina koristi se višak zraka pa se zato samo manji dio zraka dovodi u zonu izgaranja u kojoj se postiže savršeno izgaranje uz vrlo visoku temperaturu jezgre plamena, i do 2000 °C. Ostali dio zraka (sekundarni) struji između unutrašnje i vanjske obloge komore te kroz posebno ugrađene kanale ulazi u komoru za miješanje

15

1. Načini podmazivanja motora – isto kao 4.1.


109

2. Princip rada akcijske i reakcijske parne turbine – isto kao 7.3. i 8.3.

3. Analiza, omekšavanje i pogon napojne vode

Kvalitetna voda za kotlove osigurava normalno ključanje - isparavanje (bez kipljenja), ne taloži kotlovski kamenac na unutrašnje ogrjevne površine kotla, ne nagriza stijenke kotla i postrojenja. Kotlovskoj vodi dobre kakvode ne povedava se koncentracija soli koja mehanički smeta cirkulaciji vode i normalnom isparavanju. Prirodna voda onečišdena je raznim tvarima zbog kojih nastaju štetne pojave:

grubo raspršeno onečišdenje (mehanička onečišdenja koja mogu plivati, lebdjeti ili tonuti u vodu); uklanja se običnim filtriranjem;

koloidna onečišdenja,npr. huminske tvari koloidno raspršene u vodi, ulja, masti;

prave otopine: soli (pretežno natrijeve, magnezijeve i kalcijeve), kiselina, lužina i plinova.

Omekšavana napojna voda ne stvara u kotlu tragove kamenca i ne korodira kotlovski lim. Zbog dodavanja kemikalija ne može se izbjedi taloženje malih količina mulja koje se protiskivanjem odstranjuju iz kotla.

Otopljene soli ne smiju prijedi određenu granicu jer smetaju mirnom ključanju vode. Ovome pogoduju organske tvari, natrijeva lužina i trinatrijev fosfat u koncentracijama vedim od dopuštene granice. Povedanje koncentracije tih tvari u vodi sprečavamo dodavanjem sode ili vapna. Tako postaju netopljive i talože se na dno kotla. Otkrivamo ih mjerenjem gustode aerometrom ili posebnim kemijskim postupkom.

Tvrdoda, slanost, vrijednost pH, alkalitet i višak fosfata PO4 i hidrazin najvažnije su karakteristike vode za kotlove. Njihove vrijednosti u pogonu kontroliramo testiranjem vode.

Tvrdodu daju otopljene soli natrija, magnezija i kalcija. Mjeri se stupnjevima njemačkim - onj. Voda ima tvrdodu od 1

onj ako je

u litri vode otopljeno 10 mg CaO ili ekvivalentna količina MgO, tj. 7,2 mg/l.

Slanost ili gustoda vode mjerilo je za sadržaj svih soli prisutnih u vodi, tj. otopljenih i neotopljenih. Izražava se specifičnom masom u g/m

3, u stupnjevima Bome

oBe.

Vrijednost pH određuje kiselost, lužnatost ili neutralnost vode za kotlove. Mjeri se indikator - papirom koji uronimo u uzorak vode ili dodavanjem pH indikatora vodi pri čemu ona mijenja boju.

Alkalitet ili alkalni broj kotlovske vode održavaju soli NaHCO3,CaHCO3, MgHCO3 i Na2CO3. Dodaju se kotlovskoj vodi da bi se poništila tvrdoda pa se nepoželjne tvari talože u obliku mulja.

Trinatrijev fosfat i hidrazin kemikalije su koje se dodaju vodi za obaranje tvrdode i apsorbiranje kisika u kotlovskoj vodi. Dodaju se u određenom suvišku. Nađemo li pri testiranju mali višak tih kemikalija u vodi, znači da je sva tvrdoda oborena, a kisik neutraliziran.

16

1. Utjecaj viskoziteta goriva na izgaranje u cilindrima motora

Viskozitet je otpor koji daje tekudina pri uzajamnom pomicanju susjednih slojeva. Viskozitet je ustvari unutrašnje trenje tekudine, žilavost tekudine. U praksi se viskozitet mjeri prema Engleru ( E

o ), 1

oE je vrijeme istjecanja 200 cm

3 goriva

uspoređeno s vremenom istjecanja 200 cm3 vode.

Fizikalna ( apsolutna) jedinica kinematičke viskoznosti je:

1 m2 /s = 10

4 St = 10

6 cSt

St = stokes

100 St = centistokes

Na viskozitet goriva najviše utječe temperatura i tlak. Viskozitet u Eo za dizel goriva daje se pri 20

oC, a za teška goriva pri 50 i

100oC. Viskozitet se mijenja i u odnosu na tlak, pa se do 30 bara neznatno mijenja, ali pri 80 bara može biti 5 do 6 puta vedi.

Zato se pri proračunu sapnice ubrizgača i to uzima u obzir. Da bi se postiglo pravilno ubrizgavanje, time stvaranje ispravne smjese, viskozitet goriva mora se održavati na određenu vrijednost, koja se s obzirom na podatke o ukrcanom gorivu, dobije iz dijagrama. Kod toga je najvažnije temperatura zagrijavanja goriva u odnosu na tlak ubrizgavanja.

2. Kontrukcija vatrocijevnih kotlova – isto kao 1.3.


110


111

3. Zagrijavanje i kontrola rada turbine

Zagrijavanje turbine

Ako su turbina i svi pomodni uređaji hladni (poslije remonta ili duljeg mirovanja), priprema teče ovako:

Najprije se odstrani sav alat koji se nalazi na turbini i oko nje.

Provjeri se razina ulja u spremniku za ulje i otpušta voda iz njega.

Pregleda se i podmaže regulacijski mehanizam i provjeri se da li su turbina i pumpe kondenzata.

Počinje se zagrijavati dovod parne cijevi i otvaraju se odvodni pipci za odvod kondenzata iz kondenznih lonaca.

Pokrede se pomodna uljna sisaljka koja mora proizvesti tlak najmanje 0,2·105 Pa, a uljnim se pipcima provjeri da li se

ulje dovodi do svih mjesta za podmazivanje.

Pokrede se cirkulacijska rashladna pumpa kondenzatora i vakuum pumpa

Otvore se ventili drenažnih cijevi turbine i kondenzni pipci na kondenznim loncima za odvod kondenzata od zagrijavanja turbine.

Kad se postigne vakuum od 0.35 bar, otvara se glavni parni ventil (manevarski) dok rotor ne postigne oko 10% od nominalnog broja okreta pa se uz taj broj okreta turbina zagrijava.

Zagrijavanje turbine traje dok se turbina na zagrije približno do radne temperature. Za to vrijeme u turbini se skuplja znatna količina kondenzata koji se odvodi specijalnim vodovima za odvodnjavanje, kroz tzv. drenažu turbine koja je priključena na najnižem dijelu obočja turbine. Zagrijavanje se obavlja postupno i jednoliko da bi se jednako rastezali stator i rotor.

Zagrijavanje malih turbina (niski tlakovi i temperature) traje oko 10 minuta. Visokostepene turbine s visokim radnim tlakovima valja zagrijavati dva sata i više. Pri zagrijavanju turbine rotor se uvijek pokrede, kako bi se jednoliko zagrijavali svi njegovi dijelovi. Pri zaustavljanju turbine rotor se također polako vrti da bi se svi dijelovi hladili postupno i jednakomjerno. Zagrijavanje turbine trajat de manje ako se turbina zagrijava nakon krade stanke, a nije se potpuno ohladila.

Za vrijeme zagrijavanja treba osluškivati struže li rotor o stator. Pri zagrijavanju turbine zagrijavaju se i brtvenice (u njih se dovodi malo brtvede pare).

Za vrijeme pokretanja provjeri se djelovanje sigurnosnog regulatora (iskopča se rukom).

Pri završetku zagrijavanja postupno se povedava broj okreta, tj. manevrira se turbinom, zatvaraju se pipci na odvodnoj drenaži, a uključuje sisaljka kondenzata.

Pojačava se rad sisaljke za stvaranje vakuuma, a pojačava se rad rashladnih sisaljki kondenzatora i uključuje glavna sisaljka za podmazivanje.

Kontrola rada turbine

Za vrijeme pogona stalno se provjerava temperatura ležajeva - ne smije biti viša od 65 °C. Temperatura ulja koja odlazi u ležajeve mora biti između 35 i 40 °C. Naročito brižljivo mora se nadzirati odrivni ležaj, jer ako se on rastali, rotor se može znatno pomaknuti i početi strugati o stator. Brtvenicama se mora dovoditi toliko pare da iz odušnih cijevi (lula) izlazi dovo ljna količina za kontrolu rada brtvenica.

Za vrijeme pogona periodično se u dnevnik stroja zapisuju ovi glavni podaci:

tlak i temperatura pare kod glavnog zapornog ventila (ispred ulaza u turbinu) jer o njima ovisi stanje pare, a i snaga turbine;

tlak pare iza regulacijskih ventila

vakuum u kondenzatoru i temperatura odušne pare;

atmosferski tlak

temperatura kondenzata na izlazu iz kondenzatora i nakon zagrijača

temperatura rashladne vode na ulazu i izlazu iz kondenzatora

temperatura ulja u različitim ležajevima i potrošak pare


112

Ako su odstupanja od propisanih vrijednosti prevelika, mora se odmah ispitati uzrok, a ako je grijanje ležajeva pretjerano ili je prestao protok rashladne vode, odmah se mora obustaviti rad turbine. Iskusan strojar prosuđuje turbine prema zvuku. Turbinu u pogonu treba čistiti. Čisti se krpom, a ne kučinom da niti ne bi ušle u uljo-vode i začepile ih. Barem jednom mjesečno treba namjernim povedavanjem broja okreta ispitati sigurnosni regulator broja okreta. Jednom godišnje treba obaviti unutrašnji pregled turbine dizanjem statora - kudišta. Periodično se mora provjeravati sastav ulja. Ako nije dobro, mora se promijeniti. Pri normalnom radu ulje može izdržati barem 10000 sati pogona. Vrst ulja mora odgovarati propisima tvornice. Kondenzator i pumpe kondenzata treba nadzirati, a jedanput godišnje treba obaviti pregled i čišdenje. Čišdenje valja obavljati i češde ako je lošija kvaliteta rashladne vode.

U pogonu treba osobito paziti da ne dođe do pada vakuuma, jer je tada vedi potrošak pare.

17

1. Stupnjevi automatizacije motornog pogona

Na brodovima danas postoje tri stupnja automatizacije:

AUT 1: To je brod kojem je stupanj automatizacije takav da ne zahtjeva stalnu službu nadzora u strojarnici.

AUT 2: To je brod kojem je stupanj automatizacije takav da se zahtjeva stalna služba nadzora u strojarnici.

AUT 3: To je brod snage strojeva do 1500 kW, čiji stupanj automatizacije ne zahtjeva stalnu službu nadzora u strojarnici.

2. Princip rada nuklearnog reaktora – isto kao 1.2.

3. Regulacija snage parne turbine – isto kao 2.2.

18

1. Načini hlađenja motora, opis sustava s osvrtom na rad motora – isto kao 3.1.

2. Potrošak pare parnih turbina i stupanj djelovanja

Potrošak pare

Potrošak pare kod parnih turbina izračunava se pomodu izraza:

Gdje su:

D – količina pare u jedinici vremena

P – snaga na pogonskom vratilu

b – specifična potrošnja vodene pare za tu turbinu

Stupanj djelovanja

Razlikujemo teoretski i stvarni rad u parnoj turbini:

( )

( )

Gdje su:

D – potrošnja pare


113

hi – entalpija pregrijane pare

ht – entalpija pare nakon rada u turbini

hk – entalpija pare na ulasku u kondenzator

Stupanj djelovanja se izračunava kao:

Gdje su:

Pe – efektivna radnja mjerena na osovini turbine

Pt – radnja unutar turbine

Stupanj djelovanja turbine je omjer između radnje na osovini turbine i teoretske radnje.

On iznosi za velike turbine oko 0,80 a za turbine manjih snaga 0,50 i ispod toga.

3. Regulacija rada brodskih plinskih turbina

Osnovni zadataci regulacije plinskih turbina su:

upudivanje postrojenja

prijelaz s jednog režima rada na drugi

održavanje određenih veličina (snaga, potrošak goriva)

zaštita turbine od prekoračenja veličina parametara koja mogu izazvati havarije,

prekret glavnog plinsko turbinskog postrojenja (PTP).

Za ostvarenje tih zadataka svako plinsko turbinsko postrojenje (PTP) oprema se sistemom za regulaciju, upravljanje i zaštitu (RUZ)

Razlikujemo slijedede sustave:

jednostavni sistem

Sistem se sastoji iz poluge za regulaciju i regulatora snage koji osigurava rad PTP i manevar njime.

regulator snage tipa "impuls – hod“ servomotora

Za impuls se koristi:

broj okreta n turbokompresora

stupanj kompresije u kompresoru

Impuls n se postiže hidrodinamičkim davačem, koji je, u stvari, specijalna centrifugalna pumpa. Radno kolo pumpe izrađeno je radijalnim bušenjem u rukavcu rotora turbokompresora. Pritisak koji daje pumpa proporcionalan je kvadratu kutne brzine rotora i prima ga razvodnik.

regulacija rada poriva uz pomoć propelera sa zakretnim krilima

Plinska turbina vrti konstantno jednakom brzinom, dok se opteredenje mijenja zakretanjem krila na brodskom vijku.

sustav zaštite

Zaštita je izvedena za slučaj povedanja broja okreta turbina i pada pritiska ulja za podmazivanje u slučaju havarije.

Postoje razne izvedbe ovih sustava koji su vedinom sastavljeni od hidrauličih mjehova, prigušnica i servo-motora.

19

1. Regulatori broja okretaja, njihovo djelovanje na rad motora


114

Suvremeni glavni brodski motori moraju imati ugrađen sverežimski regulator (regulator broja okreta) i sigurnosni regulator.

Regulator broja okreta omoguduje održavanje bilo kojeg zadanog broja okreta propelerskog vratila (opseg je 35 do 110% nominalnog broja okreta).

Kod dizel-generatora, odnosno alternatora, upotrebljava se jednorežimski regulator, odnosno regulator broja okreta kojim se

omoguduje stalan (nominalni) broj okreta motora bez obzira na opteredenje. Dopušteno odstupanje je od 10 do 0,5%.

Ručicom povedavamo ili slabimo opruge regulatora. O sili opruge ovisi kod kojeg de broja okreta utezi pomaknuti donji tanjur opruge, odnosno polužje u smislu promjene količine dobave sisaljki dok ne bude uspostavljena ravnoteža između zakretnog momenta motora i zakretnog momenta propelera.

Broj okreta prenosi se razvodnom osovinom i zupčanicima na utege regulatora. Djelovanje regulatora zasniva se na načelu djelovanja centrifugalne sile, tj. tijelo u kružnom gibanju nastoji da se što više udalji od središta vrtnje. Promjena položaja kuglica bit de to veda, što je vedi broj okreta i što je manja sila opruge regulatora.

Sigurnosni regulator mora spriječiti povedanje broja okreta motora iznad 10 do 15% iznad nominalnog, jer bi pri daljnjem povedanju broja okreta nastale neograničeno visoke centrifugalne sile koje bi izazvale lom rotirajudih dijelova.

2. Kontrukcija vodocijevnog kotla (tip Yarrow)

To su najstariji vodocijevni kotlovi, trokutastog su tipa. Danas su ih strmocijevni ekranizirani kotlovi gotovo sasvim zamijenili zbog bolje cirkulacije vode, vedeg prijelaza topline zračenjem, manjeg opteredenja ložišnog prostora i lakšeg prilagođavanja obliku broda.

Ovaj je kotao karakteriziran trokutastom izvedbom, tj. jednim parnim bubnjem i dva vodena bubnja. Cijevi su bile ravne izvedbe što je olakšavalo održavanje i čišdenje ali su stvarale problema pri mešusobnom spajanju.

Ovaj je kotao ima i pregrijač pare sa savinutim cijevima. Na prednjem i stražnjem zidu nalazi se oziđe od vatrostalnih cigla.

Temperatura pregrijane pare se regulirala uz pomod klapne kojom su se dimni plinovi preusmjeravali ka pregijaču.

3. Regulacija broja okretaja parnih turbina

Regulator broja okreta održava reguliranu snagu tako da broj okreta pri određenoj snazi bude stalan, bez obzira kako se mijenja opteredenje na propeleru. Ako zbog valjanja i posrtanja broda propeler naglo izroni, naglo padne opteredenje, a to uzrokuje povedanje broja okretaja vratila turbine te ujedno i vratilo regulatora s utezima koji de se zbog povedane centrifugalne sile razmaknuti. Zbog razmicanja povudi de se klizač te preko polužja pritvoriti pladanj ventila za dovod pare turbini. Tako de se smanjiti dovod pare turbini, a time i snaga odnosno broj okreta. Kad propeler ponovno uroni, slijed je obrnut. Pri uključivanju turbine u rad odmah se uključi i ovaj regulator.

U velikih turbina poremedajna sila na utezima preslaba je da bi prigušila dovod pare. Zato se upotrebljava pomodni servomotor ili upravljanje hidrauličkim sustavom nizom razvodnika.

20

1. Snimanje indikatorskog dijagrama, izračunavanje snage motora – isto kao 9.1.

2. Način cirkulacije vode i zraka kod parnih kotlova

Cirkulacija vode

Stvaranje pare i cirkulacija vode u kotlu povezane su pojave. Prirodna cirkulacija vode se zasniva na temelju različitih gustoda vode pri različitim temperaturama.

Tako napojna voda koja je relativno manje temperature, silazi niz silazne cijevi u vodeni bubanj dok se relativno toplija voda, zapravo zasidena para u uzlaznim cijevima uzdiže do parnog bubnja. Uzlazne su cijevi manjeg promjera, ima ih puno i u blizini su izvora topline, dok su silazne cijevi dalje od izvora topline i vedeg su promjera.

Kako se stvara vodena para u uzlaznim cijevima, nastaje relativno manja gustoda što rezultira uzdizanjem zasidene pare u parni bubanj, dok nova voda spremna za isparavanje popunjava cijevi dolazedi iz vodenog bubnja.

Cirkulaciju u kotlu mogu poremetiti sljedede pojave:


115

izjednačavanje gustode vode u prednjim i stražnjim cijevima što se događa pri prenaprezanju kotla (u silaznim cijevima voda se počinje isparavati)

pri naglom oduzimanju pare (zbog naglog pada tlaka vode se u silaznim cijevima počne isparavati)

skupljanje masnoda na površini vode (sloj ulja stvara povedani otpor "probijanja" mjehurida pare iz vode u parni dio parne komore)

taloženje kamenca na cijevima (povedavaju se otpori na koje se gubi sila cirkulacije)

zamuljivanje i zasoljivanje kotlovske vode (voda je gušda i teže ju je optjecati)

Cirkulacija zraka

Da bi se u ložište dovela količina zraka potrebna za izgaranje goriva, moraju postojati stanovite razlike između tlaka zraka koj i ulazi u ložište i tlaka koji vlada u ložištu. Razlika tlakova se troši na razvijanje brzine kojom zrak ulazi u ložište i na svladavanje otpora trenja pri kretanju zraka kroz zračne sapnice, vrtložnike i usmjerivače. Analogno tome, da bi nastali plinovi izgaranja mogli izadi iz kotla, mora postojati razlika tlakova u ložištu i na izlazu iz kotla koja se troši na davanje brzine plinovima na izlazu i svladavanje otpora trenja u kanalima do izlaza iz kotla.

Razlika tlakova se ostvaruje na dva načina:

gradnjom visokih dimnjaka za prirodni propuh

ugradnjom ventilatora za stvaranje umjetna propuha

Jakost prirodnog propuha biti veda što je veda visina dimnjaka. Zbog toga su na starim brodovima i kotlovnicama dimnjaci bili visoki. Razlika tlakova je veda što je gustoda zraka veda, a gustoda plinova manja. Gustoda je zraka veda što je niža temperatura okolnog zraka. Gustoda dimnih plinova manja je što je temperatura plinova u dimnjaku veda. Prljavost dimnih kanala i dimnjaka povedava otpore trenja, a time slabi jačinu propuha, u ložište dolazi manje zraka i kotao dimi - izgaranje nije potpuno. Osim toga, zaprljane ogrjevne površine teže prenose toplinu na vodu i paru, te plinovi odlaze u atmosferu pretopli. Zato treba redovito čistiti ogrjevne površine i dimne kanale u pogonu kotla.

Umjetni propuh postiže se s pomodu tlačnog ili usisnog ventilatora ili s pomodu oba. Ventilator daje ukupni tlak zraka ispred zračnih sapnica, što je jačina umjetnog propuha. Ukupni tlak sastoji se od statičkog i dinamičkog tlaka. Statički tlak troši se na svladavanje otpora trenja u zračnoj sapnici i dimnim kanalima, a dinamički na davanje ulazne brzine zraka u ventilator i izlazne brzine dimnih plinova. Za umjetni propuh upotrebljavaju se najčešde srednjotlačni centrifugalni ventilatori koji ostvaruju razliku tlaka od 0.3 do 0.5 bar.

3. Podmazivanje turbine – isto kao 6.3.


116

STABILNOST BRODA – USMENI

1

1. Koja je razlika između uzdužnog i poprečnog stabiliteta

S obzirom na smjer gibanja razlikuje se poprečni stabilitet i uzdužni stabilitet broda. Uzdužni stabilitet se računa oko poprečne osi a poprečni stabilitet oko uzdužne osi. Ipak se stabilitet računa samo za nagibanje oko uzdužne osi, jer u tom smjeru forma broda pruža nagibanju najmanji otpor, pa su nagibi najvedi. Ako brod ima dovoljan stabilitet pri nagibanju u poprečnom smjeru, pretpostavlja se da njegov stabilitet i opdenito zadovoljava.

2. Što je cilj izvođenja pokusa nagiba

Pokusom nagiba određuje se položaj težišta broda iznad kobilice, KG. On je viši nego KG koji se dobije proračunom prilikom projektiranja broda. Pokus nagiba se vrši kada je brod potpuno dovršen i opremljen, ne na vezu uz obalu ved na slobodnom sidrištu i po mirnom moru ili uz obalu oslobođen veza. Brod mora biti prazan, a samo dnevni tank goriva može biti pun.

3. Gdje se nalaze mjerači za očitavanje gaza

Gaz T, mjeri se na polovici dužine broda i to na čeličnim brodovima od plovne vodene linije do gornjeg brida kobilice a na

drvenim brodovima do vanjskog brida utora oplate na kobilici. Gaz služi u različitim proračunima broda. Mjere gaza su

označene u metrima ili stopama s obje strane na pramcu, sredini i krmi broda. Razlikujemo gaz na pramcu Tp, gaz na krmi Tk,

na sredini broda ili srednja vrijednost između gaza na pramcu i gaza na krmi broda.

2

1. Može li brod ploviti u indiferentnom položaju, zašto

Brod ne može ploviti u indiferentnom položaju, a niti u labilnom položaju ravnoteže. Pri indiferentnom položaju broda (ravnoteži) brod ostaje u svakom položaju u koji ga dovedu vanjski momenti i ne vrada se u prijašnji položaj.

2. Navedi prostore koji služe za krcanje balasta u tankeru

Po MARPOL konvenciji od 1996 godine, konstrukcija trupa tankera izvađa se sa dvostrukim stjenkama oplate. Trup je

dvostruke oplate i dvodno je od krme do pramca broda. Krcanje balasta vrši se u odvojene balastne tankove, dvodno i bočno

s lijeve i desne strane. Ti tankovi spojeni su na posebni balastni sustav cjevovoda i pumpi. Količina balasta za tankere iznosi

30% nosivosti.

3. Kako se zatvaraju vodonepropusna vrata

Vodonepropusna vrata na nepropusnim pregradama pokredu se ručno ili pomodu hidrauličnog uređaja s lokalnim i daljinskim upravljanjem uz kontrolu indikacije stanja iz kormilarnice. Vrata nadgrađa na vanjskim stijenama zatvorenih nadgrađa i palubnih kudica, ovješena su na šarnirima i otvaraju se prema vani s obje strane, nepropusna su na prokapanje, čvrstoda odgovara oplati na kojoj se nalaze.

3

1. Kakva mora biti metacentarska visina da bi se brod dobro ponašao na moru

Svaki brod treba da je uvijek u položaju stabilne ravnoteže. Položaj labilne i indiferentne ravnoteže broda su nedopustivi jer bi

prouzrokovali prevrtanje i gubitak broda. Metacentar je zamišljeno sjecište pravca sile, uzgona nagnuta broda (djelovanje

vanjskih sila) sa simetralom broda. Da bi brod bio stabilan, podvodni dio broda mora imati formu koja de točki F (težište

istisnine) osigurati takav položaj (ekscentricitet) da točka Mo (moment stabilnosti) bude uvijek iznad težišta sistema G. Položaj

točke G ovisi samo o razmještaju masa (tereta) na brodu po visini. Međutim položaj, Mo ovisi i o podvodnoj formi brodskog


117

trupa (bit de viši što je veda širina broda i nadvođe, odnosno gaz i visina broda). Mo i G naziva se metacentarska visina MoG i

mjerilo je početne stabilnosti broda i određuje se pokusom nagiba. Za trgovačke brodove metacentarska visina iznosi:

putnički brod 0,35-0,90 m, tegljač 0,45-0,90 m, teretni brod 0,50-1,00 m, jedrenjak 1,00-1,40 m. Ako je stvarna metacentarska

visina veda od normale, brod ima vedi stabilitet (brzo se naginje i vrada) i obrnuto.

2. Navedi prostore koji služe za krcanje balasta na brodovima za rasuti teret

Brodovi za rasuti teret, bulk carrieri, imaju slijedede tankove za krcanje balasta:

balastni tankovi u dvodnu

balastni tankovi bočni ili visoki s lijeve i desne strane broda

balastni tankovi pod glavnom palubom tzv. visedi tankovi

U ovisnosti o potrebi, ovi brodovi imaju mogudnost krcanja balasta u jednom ili dva skladišta, uobičajeno su to skladišta u sredini broda. Skladišta moraju biti napunjena do vrha, do poklopaca.

3. Koji su brodovi najosjetljiviji po pitanju naplavljivosti, zašto

Putnički brodovi. Osim što imaju sve nepropusne pregrade kao i trgovački brodovi, pramčana sudarna, krmena, strojarnica prednja i stražnja, oni još moraju imati pregrađene dvije prostorije koje pokrivaju 20% uzgona (nenaplavljivosti).

4

1. Je li stabilniji duži i uži brod ili kradi i širi

Stabilniji je brod kradi i širi. Brod de biti stabilniji što je niža točka G i što je viša točka N. Točka G de ležati nisko ako su glavne težine i tereti smješteni nisko, a točka N leži što više što je vedi ekscentricitet točke F tj. što su vedi širina, nadvođe i gaz broda. To je razlog što je kradi i širi brod stabilnije forme od dužeg i užeg broda.

G = položaj težišta sistema broda

N = točka prividnog metacentra (točka u kojoj smjer uzgona siječe simetralu broda),

F = položaj sistema istisnine.

2. U slučaju nevremena kada je brod prazan, gdje još krcamo balast osim u balastne tankove

U slučaju nevremena, balast se krca i u skladišta tereta, jedno ili u dva skladišta u sredini broda. Kod bulk carriera to je i

predviđeno kod konstrukcije broda. Kod brodova kod kojih to nije predviđeno otvore se u skladištu poklopci tankova dvodna i

kroz njih se napuni skladište balastom. Skladišta moraju biti napunjena balastom do vrha, sve do poklopaca skladišta.

3. Kako mora biti konstruirana ventilacijska cijev kod Ro-Ro brodova zbog opasnosti od naplavljivanja

Cijev ventilacije skladišnog prostora mora biti iznad glavne palube (nepropusne). Izvor ventilacije mora biti iznad glavne palube a cijev mora biti izvedena ojačanom konstrukcijom i mehanički zaštidena od udarom direktno nanesenim oštedenjima.

5

1. Kolika minimalno može biti metacentarska visina a da brod bude u stabilnom položaju (HRB)

Metacentarska visina (MoG) se naziva vertikalni razmak točaka Mo (početni metacentar) i G (težište sistema). To je mjerilo stabilnosti broda i određuje se pokusom nagiba. Po HRB minimalna metacentarska visina je 0,15 m. Iznimku čine slijededi brodovi:

brodovi kradi od 20 m, minimalna visina – 0.50 m

brodovi za drvo – 0.10 m


118

ribarski brodovi duljine 20 i više metara – 0.35m

2. Što je to “segregate balast” (potpuno odvojen balast)

"Segregate balast" na tankerima je stvarni čisti balast u samo balastnim tankovima a kod brodova ostalih namjena isto. To nije balast iz alternativnih tankova.

3. Koliko je razlika između “wathertight” (vodonepropusna vrata) i “weathertight” (vremenska vrata)

Vodonepropusna vrata ("watertight") su čelična klizna vrata, vertikalne ili vodoravne izvedbe, postavljena na glavnim nepropusnim pregradama, pokredu se ručno ili hidrauličnim sustavom, daljinski upravljana, indikacija stanja kontrolirana iz kormilarnice.

Vremenska vrata ("weathertight") su čelična vrata nadgrađa broda, na vanjskim stijenama zatvorenih nadgrađa i palubnih kudica, ovješena su na šarnirima i otvaraju se prema vani, nepropusna su na prokapanje, imaju u utorima gumenu brtvu i najmanje 8 komada ručki s klinom za pritezanje (zatvaranje s unutarnje / vanjske strane, dvostruke ručke). Čvrstoda odgovara čvrstodi oplate na kojoj se nalaze.

6

1. Što je moment trima a što poluga trima

Trim je uzdužni nagib broda s obzirom na njegov normalni položaj u mirnoj vodi. Određen je razlikom između krmenog i pramčanog gaza.

Moment trima M računa se na temelju jediničnog momenta trima M1. Moment trima M potreban je da se ukupni trim broda promjeni 1 m ili 1 cm zbog uzdužnog pomicanja manjih težina. On se računa M1=1,025 I1/L (tm), gdje je I1 uzdužni moment tromosti a L duljina broda u m. Ukupni trim broda je t=M/M1.

Ukratko moment trima je moment prouzrokovan premještanjem tereta iz pramčanog dijela broda ili iz krmenog. Os momenta je sredina broda. Poluga trima, koja uzrokuje moment trima (težina X krak) je duljina pomicanja tereta (težine) na relaciji pramac / krma i obrnuto.

2. Što je cilj izvođenja pokusa nagiba

Pokusom nagiba određuje se položaj težišta sistema (mase) broda G i metacentarska visina MG, odnosno provjeravaju se teorijski proračuni položaja težišta sistema broda i početne stabilnosti broda. Teret poznate mase P premjesti se iz središnjice na bok, kut nagiba broda izmjeri se viskom, spojenom posudom ili inklinografom. Na osnovi mase tereta, razmaka l za koje je teret pomaknut, istisnine broda D i kuta nagiba broda φ izračuna se metacentarska visina MG i visina težišta sistema iznad kobilice KG.

MG = P · l / D · tang φ ; KG = KF + FM - MG

3. Koja je pregrada najčešde izložena sudaru

Brodska pregrada uzdužno ukrijepljena ili valovita (korigirana) vertikalno brodska pregrada nepropusna za vodu ili ulje do propisanog tlaka. Ova pregrada se proteže od dvodna do pregradne palube. Na pregradama nema otvora, ugrađuju se samo nepropusna vrata.

Nepropusne pregrade dijele brod na više nepropusnih prostora, spriječavaju da voda koja je zbog oštedenja vanjske oplate prodrla u brod naplavi čitavu njegovu unutrašnjost i ugrozi plovnost i stabilnost broda, također zadržava širenje eventualno nastalog požara.

Značajnije nepropusne pregrade su: sudarna ili kolizijska, prva pramčana poprečna nepropusna pregrada koja se proteže od dna do palube nadvođa, ili pregradne palube. Ova pregrada je najčešde izložena oštedenju uslijed sudara broda. Ona spriječava prodor vode u brodska skladišta kada se pramac ošteti u sudaru.

Zadnja krmena pregrada ili pregrada krmenog pika je krmena nepropusna poprečna pregrada. Svaki brod ima još dvije nepropusne pregrade koje odjeljuju strojarnicu od susjednih brodskih prostora. Ostale se nepropusne pregrade postavljaju prema duljini i namjeni broda.


119

7

1. Može li brod ploviti sa negativnom početnom metacentarskom visinom

Brod ne smije ploviti s negativnom metacentarskom visinom, jer tad se N (prividni metacentar) nalazi ispod G (težište sistema) i brod de se naginjati sve dalje i može dodi do prevrtanja. To je stanje negativnog stabiliteta.

2. Kako mjerimo gaz broda (navedi tri načina)

Gaz broda, T, je osnovna linearna dimenzija broda, mjeri se okomito od vodoravne ravnine položene kroz gornji rub kobi lice do plovne vodne linije.

Gaz konstrukcijski Tkvl mjeri se do konstrukcijske vodne linije.

Gaz na lakoj vodnoj liniji Tlvl mjeri se do lake vodne linije. To je gaz potpuno opremljenog ali praznog broda, teorijski najmanji gaz broda.

Gaz na teretnoj vodnoj liniji Ttvl mjeri se do teretne vodne linije, teorijski je jednak konstrukcijskom gazu i najvedi je dopušteni gaz s obzirom na propisano nadvođe.

Kritični gaz Tkr, je gaz na kojem brod pri dokovanju gubi stabilnost.

Najvedi gaz Tmax, mjeri se od najniže točke na trupu do plovne vodne linije, važan je za brodove koji plove u plitkim vodama.

Gaz na pramcu Tp, mjeri se od sjecišta pramčane okomice s produženjem gornjeg ruba kobilice do plovne vodne linije.

Gaz na krmi Tk mjeri se od sjecišta krmene okomice s produženjem gornjeg ruba kobilice do plovne vodne linije.

Gaz srednji Ts, mjeri se na polovici duljine broda, i srednja je vrijednost pramčanog i krmenog gaza.

3. Što su to “bending moments” (momenti savijanja) i “shearing forces” (poprečne sile)

Momenti savijanja su opteredenja brodskog trupa po uzdužnici. Oni nastaju uslijed nepravilnog slaganja tereta ili balastiranja broda a i prilikom posrtanja broda po uzburkanom moru na vrhovima vala i udolinama vala. Brod posrde.

Poprečne sile nastaju djelovanjem vjetra i morskih valova na bok broda uslijed čega se brod valja.

8

1. Što je trim broda

Trim je uzdužni nagib broda s obzirom na njegov normalni položaj u mirnoj vodi, određen je razlikom između krmenog i pramčanog gaza. Trimovanje broda vrši se rasporedom krcanja tereta i ako je potrebno balastiranjem. Najpovoljniji trim je brod na ravnoj kobilici, a za plovidbu trim u zatezi 0,50 m.

2. Da li postoji ventil na nepropusnoj pregradi

Na nepropusnoj pregradi koja ujedno pregrađuje pramčani pik i krmeni pik postoji ventil za punjenje i pražnjenje pika (tanka). Na ostalim pregradama nema ventila ni otvora osim pregradnih nepropusnih vrata.

3. Što uvjetuje pojavu progiba (sagging) a što pregiba (hogging)

Zbog velikog omjera dužine naprama širini, brodski trup se može smatrati kao sandučast nosač, napregnut savijanjem u

uzdužnom smjeru. Ukupan je uzgon jednak težini broda, ali se raspodjela uzgona po dužini razlikuje od raspodjele težina. Zbog

toga u pojedinim presjecima po dužini broda nastaju viškovi težine ili uzgona koji naprežu brod savijanjem kao gredu koja je

po dužini opteredena nejednoliko raspoređenim teretom.

Ta nejednolika raspodjela težine i uzgona po dužini broda dolazi do izražaja kad brod plovi na valovima.


120

Razlikujemo opteredenje na valnom brijegu (pregib - "hogging") kada je paluba izvrgnuta vlačnim a dno tlačnim silama i

opteredenje na valnom dolu (progib - "saggings), kada su naprezanja obrnuta.

9

1. Da li prema poslijednjoj konvenciji MARPOL-a (Marine Polution), novoizgrađeni tankeri smiju krcati

gorivo u dvoboke ili sliže isključivo za krcanje balasta

Prema posljednim propisima konvencije MARPOL 73/78, koji su stupili na snagu 1996 godine, svi novoizgrađeni tankeri su konstrukcije trupa s dvostrukom oplatom, a u duboke tankove mogu krcati samo balast.

2. Na koji način zatvaramo ventil na nepropusnoj pregradi (na kojim mijestima)

Svi ventili koji se nalaze na nepropusnoj pregradi, pramčanoj sudarnoj (pramčani pik) i krmenoj (krmeni pik) otvaranje / zatvaranje vrši se daljinskim načinom, mehanički ili hidrauličnim načinom.

3. Na principu čega rade instrumenti na brodu za mjerenje naprezanja i da li se proračun naprezanja u

praksi radi ručno

Kod konstrukcije, projektiranja broda, sva naprezanja se (inade u brodogradnji) računaju s određenim pretpostavkama obzirom na tip i namjenu broda. Ta pretpostavljena i unaprijed proračunata naprezanja konstrukcije broda (uzdužna, poprečna, vibracijska itd.) provjeravaju se kada brod vrši ispitivanja u pokusnim vožnjama, od strane zavoda koji se ovlašteno time bave. U Hrvatskoj je to Brodarski institut u Zagrebu.

10

1. Čemu služi krmeni pik, čime je omeđen konstrukcijski i zašto je to najčvršdi dio broda

Krmeni pik služi kao tank pitke ili balastne vode. Jedna trečina pika (od kobilice prema gore) služi kao tank za hlađenje statvene cijevi. Konstrukcijski je omeđen krmenom statvom, krmenom oplatom lijevo i desno, prvom nepropusnom palubom i krmenom nepropusnom pregradom. Konstrukcijski je najjači jer mu je glavni nosač kobilica i krmena statva sa statvenom cijevi te rebrima i rebrenicama i podjelom na dva dijela, horizontalno.

2. Da li postoji više balastnih prostora u tankeru ili Ro-Ro bordu

Više balastnih prostora postoji u RO-RO brodu obzirom na vrste tereta koji su više voluminoznog zapremanja nego težinskog.

3. Što je za brod povoljnije: blagi hogging ili sagging

Niti jedan od ovih slučajeva nije poželjan za opteredenje trupa broda, ali povoljniji je blagi "sagging" (progib).

11

1. Što je stabilnost broda

Stabilnost broda, svojstvo broda da se vrada u ravnotežni položaj, kad prestanu djelovati vanjski momenti, koji su ga iz tog položaja pomakli.

Ravnotežni položaj može biti stabilan, labilan i indiferentan.

Stabilna ravnoteža je kada tijelo održava taj položaj i nakon gibanja vrada se u taj položaj prestankom djelovanja sila koje su ga pomakle iz tog položaja (uporište je iznad težišta).

Labilna ravnoteža je kada se tijelo naginje i ne vrada se u prvobitni položaj iako su prestale djelovati sile koje su ga pomakle iz tog položaja (uporište je ispod težišta).

Indiferentna ravnoteža je kada tijelo ostaje u svakom položaju u koji ga dovedu vanjske sile i ne vrada se u prijašnji položaj (uporište i težite su su u istoj točki).


121

Stabilitet razlikujemo kao: početni stabilitet, to je početni metacentar Mo kao sjecište smjera uzgona sa simetralom broda pri beskonačnom malom nagibnom kutu φ; dinamički stabilitet jest stanje kada se veličina prekretnih momenata koji djeluju na brod naglo mjenja, javlja se ubrzanje masa i to je dinamičko djelovanje sila; statički stabilitet je stanje kada je suma svih momenata u ravnotežnom položaju jednaka nuli; stabilitet težine i stabilitet forme. Tijela koja plivaju na površini imaju stabilitet forme (promjena podvodne forme pri nagibu, uvjetuje pomak težišta istisnine FoF i položaj metacentra N). Stabilitet težina uvjetovan je položajem težišta sistema G.

2. Što se smatra pod naplavljivanjem brodskog prostora

Naplavljivanje brodskog prostora nastaje uslijed oštedenja vanjske oplate nastalog sudarom ili kojim drugim djelovanjem, prodre voda u unutrašnjost broda. Uslijed prodora vode, gubi se jedan dio istisnine broda jer prodrla voda stoji u vezi s vanjskom vodom. Gubitak istisnine se mora nadoknaditi dubljim uronom broda, pri demu redovito nastaje stanoviti trim, a katkada i bočni nagib broda. Voda koja prodre u jedan od brodskih prostora može se smatrati ili kao ukrcani teret ili kao izgubljena istisnina. Obje pretpostavke vode do istog rezultata. U oba slučaja mora se utvrditi novi položaj početnog metacentra Mo.

Faktor naplavljivosti jest u sustavu izraženi omjer između volumena naplavljene vode i ukupnog volumena prostora među pregradama u koji je prodrla voda. Taj faktor na teretnim brodovima za različite terete znatno je i različit. Vrijednosti su male za ispunjeno skladište brašnom u vredama 29%, velike za ispunjeno skladište strojevima itd. 85% a za mješane terete su srednji (meso, žito, vuna, koža) 55%.

3. Da li područja iznad neprekinute palube spadaju u konvenciju o nadvođu

Nadvođe, vertikalan razmak mjeren na središnjoj okomici broda, od gornjeg ruba linije najviše neprekinute (nepropusne) palube (paluba nadvođa) do gornjeg ruba crte teretne vodne linije (TVL) određene oznakom nadvođa. Nadvođe nosi naziv prema određenoj teretnoj vodnoj liniji, na pr. ljetno, tropsko, zimsko za sjeverni Atlantik, za slatku vodu itd.

Visina nadvođa određuje najvedi dopušteni gaz broda. Sva područja iznad neprekinute palube, palube nadvođa ne spadaju pod Međunarodnu konvenciju o nadvođu.

12

4. Što je to uzgon a što sila težine broda

Uzgon U, je rezultantna vertikalna sila (diferencijalnih težina istisnute vode) koja na brod djeluje iz težišta istisnute vode nagore (okomito na vodnu liniju) i drži brod na vodenoj površini. Razlikujemo hidrostatički i hidrodinamički uzgon; kada brod miruje djeluje samo hidrostatički uzgon (jednak masi broda, Arhimedov zakon), u plovidbi djeluje hidrostatički i hidrodinamički uzgon, njihova rezultanta jednaka je masi broda. Veličina hidrodinamičkog uzgona ovisi o obliku trupa i o bezdimenzionalnoj značajki Frandeova broja.

Frandeov broj, bezdimenzionalni parametar Fo; izražava odnos između inercijskih i gravitacijskih sila pri strujanju tekudine uz utjecaj sile teže (ispitivanje modela brodova).

Težina broda, je zbroj težine brodskog trupa, uređaja i opreme koja se na brodu nalazi; istisnina broda jednaka je toj težini.

5. Koje su tri karakteristične mogudnosti naplavljivanja broda

Naplavljivost, je omjer izražen u postocima, između največeg obujma vode koja može prodrijeti u neki brodski prostor i ukupnog slobodnog obujma tog prostora. Obujam vode u naplavljenom prostoru praktički je uvijek manji od obujma brodskog prostora, a ovisi o namjeni prostora tj. o opremi odnosno vrsti tereta u njemu; definiran je faktorom naplavljivosti broda kstambe 95%, strojarnica 85%, skladišta u ovisnosti o vrsti tereta 35 - 85%. Tankeri tekudeg tereta imaju 0%.

6. Koji su brodovi najosjetljiviji po pitanju naplavljivosti, zašto

Brodovi kod kojih opasnost od pretjeranog nagiba ili prevrnuda na kojima nepropusne palube ograničavaju prodor vode u visoko smještene prostore smatramo najosjetljivijim na naplavljivost. To su RO-RO i putnički brodovi.

Svaki brod ima pomodne tablice i dijagrame, prema kojima zapovjednik može odrediti koje prostore treba dodatno naplaviti da bi se izravnao trim i nagib broda, odnosno sačuvala njegova stabilnost.


122


123

13

1. Kako se dijeli stabilnost broda

Stabilnost broda je da se odupre nagibanju izazvanom djelovanjem vanjskih sila ili pomakom masa na brodu, kao i sposobnost da se vrati u raniji položaj ravnoteže nakon što uzroci poremedenja prestanu djelovati.

S obzirom na smjer nagibanja razlikuje se poprečna stabilnost broda i uzdužna stabilnost broda. Stabilnost ovisi o formi trupa broda i rasporedu masa na brodu pa se može podijeliti na stabilitet forme i stabilitet težina. Statički stabilitet je otpor broda protiv djelovanja prekretnih momenata koji nagibaju brod. Dinamički stabilitet je rad koji treba da vrše vanjske sile da bi izvele brod iz položaja uspravne ravnoteže.

Da bi se mogao odrediti stabilitet nekog broda, treba poznavati prirodu i veličinu vanjskih sila koje na njega djeluju i unutarnje sile sistema koje im se odupiru.

2. Današnji brodovi imaju nadgrađe i stroj na krmi, prazan brod ima veliku zategu i izložen je valikim

naprezanjima koja rezultiraju deformacijom tipa....?

Na savijanje?

3. Što je to ljuljna kobilica

Da bi se smanjilo ljuljanje broda na valovima, najjednostavnije je, premda ne i najefikasnije, da se poveda otpor koji pruža forma broda njegovom nakretanju. To se postiže fiksnim perajicama ugrađenim na uzvoju broda. Visina perajice je 25 - 90 cm (visina je ograničena jer perajica ne smije sezati izvan najniže, odnosno bočno najšire točke broda, da se ne bi perajica oštetila), a njihova dužina iznosi od 25 - 75% dužine broda. To je najstariji tip stabilizatora, a primjenjuje se još i danas na večim pomorskim brodovima.

Djelovanje ljuljnih kobilica zasniva se na povedanju otpora vode uslijed ubrzanja okolnih masa vode. Ono je to bolje što je brzina broda što veda, jer je onda zahvadaju sve nove i nove vodene mase koje još nisu u pokretu.

14

1. Što je to metacentar a što metacentarska visina

Metacentar je zamišljeno sjecište pravca sile uzgona U nagnuta broda (pod djelovanjem vanjskih sila) sa simetralom broda. Za praksu je značajnije nagibanje oko uzdužne osi (brodska forma pruža manji otpor) tj. položaj metacentra u poprečnom presjeku broda. Prividni metacentar N određen je sjecištem pravca sile uzgona, koja djeluje iz težišta istisnine F, sa simetralom broda pri trenutačnom nagibu. Pravi metacentar tvori metacentarska krivulja (Mo, M1, M2) koja se dobiva sjecištem smjerova sila uzgona za dva i više beskonačno bliskih nagibnih kutova položaja (Fo, F1, F2) tvore krivulju težišta istisnine.

Metacentarska visina Mok je vertikalni razmak točaka Mo i G, ona je mjerilo početne stabilnosti broda i određuje se pokusom nagiba broda. Dočim za vede kutove nagiba mjerilo je poluga stabilnosti broda.

2. Što je to duboki spremink i čemu služi

Duboki tank strukturni je dio brodskog prostora specijalne konstrukcije u strojarnici ili kotlovnici i proteže se od boka do boka broda (pregrađen uzdužno na dva ili tri dijela). Može služiti za ukrcaj ulja, ili kao balastni tank ili za ukrcaj goriva.

3. Koja je važnost odušnika, na koji način osiguravamo nepropusnost

Na najvišem mjestu pokrova svakog tanka mora biti odušna cijev koja ide do iznad pregradne palube. Odušna cijev može služiti i kao prelijevna cijev. Promjer odušne cijevi ne smije biti manji od 5 cm, odnosno površina presjeka mora biti barem 25% veda od površine presjeka cijevi za punjenje tanka. Odušnik, njegova funkcija, kada se tank puni tekudinom da preko odušnika izlazi zrak iz tanka a kada se prazni da zrak ulazi u tank. Glave odušnika imaju zaštitnu mrežicu, odušnici tankova goriva imaju protueksplozivnu mrežicu. Odušnici tj. njihove glave na palubi izvedene su u obliku labuđeg vrata, da na taj način štite prolaz vodi u tank (obrnuto slovo U). Glave odušnika imaju poklopac ovješen šarnirima, kojim se u slučaju potrebe može zatvoriti odušnik. Odušne cijevi koje prolaze kroz skladišta tereta, posebno su zaštidene od oštedenja.


124

15

1. Žašto je pomorcima potrebno poznavati položaj težišta vodene linije

Teretna vodna linija je uron broda na kojemon ima optimalna pomorska i eksploatacijska svojstva. Poznavanje položaja težišta vodne linije potrebno je radi pravilnog rasporeda težina tereta kod ukrcaja u brod i izračunavanja stabiliteta.

2. Što je to kobilica

Kobilica je najniži dio broda i jedan od glavnih elemenata uzdužne čvrstode. Razlikujemo gredne kobilice i plosne kobilice. Manji brodovi imaju grednu kobilicu a vedi plosnu kobilicu. Plosna kobilica prelazi u pramčanu statvu. Plosna kobilica je onaj dio koja s hrptenicom čini uzdužni centralni nosač broda.

3. Kako mora biti izvedena ventilacijska cijev skladišta npr. Kod Ro-Ro brodova

Ventilaciona cijev mora biti ojačane izvedbe i dobro zaštidena od oštedenja kroz prolaze skladišta. Kod RO-RO brodova provađa se u vodoravnoj izvedbi kroz skladišta, i mora imati nepropusne zaklopke daljinski upravljane.

16

1. Nabroji stanja opteredenja broda prema HRB

Stanje opteredenja broda prema HRB se računa: prazan brod, brod u balastu i brod u teretu na TVL.

2. Kako se zatvaraju vodonepropusna vrata na putničkim brodovima

Zatvaranje vodonepropusnih vrata na putničkim brodovima vrši se daljinski sa zapovjedničkog mosta (hidraulični sustav). Za vrijeme zatvaranja vratiju oglašava se alarmno zvonce. Na zapovjedničkom mostu postoji kontrolna ploča na kojoj signalizacijom je obilježeno kada su vrata otvorena ili zatvorena. Na licu mjesta s jedne i druge strane vratiju postoji loka lni način zatvaranja odnosno otvaranja.

3. Što je to kobilica

Kobilica je najniži dio broda i jedan od glavnih elemenata uzdužne čvrstode. Razlikujemo gredne kobilice i plosne kobilice. Manji brodovi imaju grednu kobilicu a vedi plosnu kobilicu. Plosna kobilica prelazi u pramčanu statvu. Plosna kobilica je onaj dio koja s hrptenicom čini uzdužni centralni nosač broda.

17

1. Što je to Trim & Stability book

Svaki brod posjeduje "Knjigu trima i stabiliteta" kojom raspolaže zapovjednik broda. U toj knjizi su navedeni položaji težišta sistema, metacentarske visine i krivulje poluga stabiliteta za sve važnije slučajeve krcanja tereta.

2. Da li na Ro-Ro brodovima ima puno ili malo prostora za krcanje balasta, zašto

Na RO-RO brodu ima puno prostora za krcanje balasta jer ta vrsta brodova u svojim velikim "garažama" u vedini slučajeva krca teret voluminoznog sadržaja. Taj teret zaprema vedi prostor uz manju težinu i brod mora imati mogudnost da krcanjem balasta u odgovarajudim prostorima osigura dobar stabilitet.

3. Da li se pri prodoru vode u skladišta i voda smatra slobodnom površinom

Voda koja prodire u skladišta može se smatrati ili kao ukrcani teret ili kao izgubljena istisnina. Ovo razmatranje se uzima kod određivanja položaja početnog metacentra za prosudbu stabiliteta broda.

Ako je skladište u koje je prodrla voda prazno, bez tereta, tada se voda smatra slobodnom površinom.


125

18

1. Što je deplasman

Istisnina ili deplasman je vodena masa koju plovni objekt istisne svojim uronjenim obujmom. Prema Arhimedovom zakonu težina G jednaka je sili uzgona U. Redovito se izražava kao masa u tonama. Položaj težišta istisnine određuje se Normandovom formulom. Za trgovačke brodove, konstrukcijska istisnina, je masa broda na konstrukcijskoj vodnoj liniji, teorijski je identična punoj istisnini.

2. Što su nepropusne pregrade

Nepropusne pregrade dijele brod na više nepropusnih prostora (odjelenja), spriječavaju da voda koja je zbog oštedenja vanjske oplate prodrla u brod naplavi čitavu njegovu unutrašnjost i ugrozi plovnost i stabilnost broda; one također zadržavaju širenje požara. Brodovi u svojoj konstrukciji imaju i uzdužne nepropusne pregrade (tankeri). Značajnije nepropusne pregrade su sudarna (kolizijska), prva pramčana poprečna vodonepropusna pregrada koja se proteže od dna do palube nadvođa ili prve pregradne palube; zadnja krmenapregrada ili pregrada krmenog pika. Svaki brod ima još barem dvije vodonepropusne pregrade koje odjeljuju strojarnicu od susjednih prostora.

3. Što uvjetuje razmak pregrada

Na putničkim brodovima razmak se nepropusnih pregrada određuje prema propisima Međunarodne konvencije za zaštitu ljudskih života na moru, koji se osnivaju na proračunu nepotonjivosti i strogo ih kontroliraju ovlaštene ustanove u svim pomorskim zemljama.

Kod trgovačkih brodova razmak pregrada nije pod utjecajem Konvencije. Razmak se određuje u odnosu na duljinu broda proračunom kod konstrukcije broda i u ovisnosti o namjeni broda. Pravila Klasifikacijskih zavoda određuju razmake samo za pramčanu sudarnu pregradu i krmenu pregradu, u odnosu na pramčanu i krmenu statvu.

19

1. Što je to poluga stabiliteta

Stabilitet broda je s fizičkog stanovišta karakteriziran jedino momentom statičkog stabiliteta, jer je jedino taj moment mjeri lo sposobnosti broda da se odupre djelovanju prekretnih momenata, dok su poluge statičkog stabiliteta samo zgodno sredstvo za predočavanje i određivanje.

Poluga stabiliteta računa se, za sve važnije slučajeve krcanja tereta, pomodu krivulje poluge stabiliteta.

2. Čemu služi svodno na trgovačnim brodovima i dokle se proteže

Dvodnom se nazivaju nepropusni prostori u dnu brodskog trupa. Zbog više razloga svi vedi brodovi imaju dvodno. Dvodno povedava sigurnost broda obzirom na čvrstodu i naplavljivost (nepotopljivost). Dvodno broda se proteže od krmene vodonepropusne pregrade, preko čitavog dna broda, do pramčane sudarne vodonepropusne pregrade. Tankovi dvodna koriste se za balast (balastni tankovi dvodna) i za skladištenje goriva (skladišni tankovi goriva).

3. Čemu služe provrti u dvodnu (manholes)

Provlake u dvodnu se nalaze na rebrenicama dvodna, a služe za provlačenje ljudi kada se pregledava dvodno, čisti ili vrše radovi popravaka. Provlake ujedno olakšavaju težinu rebrenica ne djelujudi na čvrstodu.

20

1. Kada i zašto u eksploataciji broda krcamo balast

Brod krca balast kada je prazan bez ukrcanog tereta, da bi održao predviđeni stabilitet. Količine balasta se raspoređuju u tankovima dvodna, visokim tankovima i podpalubnim visedim tankovima. Krcanjem balasta se ujedno brod i trimuje.

2. Što je pregradni faktor

Pregradna krivulja služi za kontrolu da li izvedeni razmaci pregrada zadovoljavaju nepotonjivost. Razlikuje se teorijska pregradna krivulja i krivulja dopuštenih razmaka.


126

Teorijska pregradna krivulja daje tolike razmake pregrada da uslijed naplavljivanja pojedinih prostora brod plovi na vodnim linijama koje upravo tangiraju granicu urona.

Krivulja dopuštenih razmaka daje radi sigurnosti obično manje razmake, koji se dobivaju množenjem teorijskih razmaka tzv. pregradnim faktorom, brojem redovito manjim od 1, a određuje se prema internacionalnim propisima na osnovu tzv. kriterija službe.

3. Zašto su slobodne površine opasne

Slobodne površine nastaju ako se tankovi balasta ne pune balastom do vrha. One u svom gibanju, svojom masom, se kredu s jedne do druge strane broda i povedavaju moment prevrtanja te su opasne za brod, smanjuju stabilitet.


127

ELEKTRIKA I AUTOMATIKA – USMENI

1

1. Nacrtaj strujni krug i navedi sve električne veličine koje u njemu vladaju, objasni njihovu međusobnu

ovisnost i Ohmov zakon

Veličine koje vladaju u strujom krugu:

R – ohmsko trošilo

L – induktivno trošilo

C – kapacitivno trošilo

Z – otpor ohmskog trošila

XL – otpor induktivnog trošila

XC – otpor kapacitivnog trošila

I – struja

U - napon

P – djelatna snaga

S – prividna snaga

Q – reaktivna snaga

cos ϕ – faktor snage

Karakteristika omskog otpora je da nema faznog pomaka napona i struje.

Karakteristika induktivnog otpora je da struja zaostaje za naponom 90°.

Karakteristika kapacitivnog otpora je da napon zaostaje za strujom 90°.

Ohmov zakon je temeljni zakon elektrike (elektrotehnike). Govori o odnosu jakosti struje, napona i otpora u strujnom krugu:

Prividna snaga je snaga koju dobivamo umnoškom napona i struje te se označava sa VA.

Djelatna snaga se računa umnoškom struje, napona i faktora snage, te se označava sa W.

Reaktivna snaga se dijeli na induktivnu i kapacitivnu a jednaka je umnošku struje, napona i sinusa faktora snage.

Označava se sa VAr.

Faktor snage je odnos djelatne i prividne snage.

2. Kada je potrebno da dva sinkrona generatora rade u paralelnom radu, koje uvjete moraju ispunjavati i

postupak upudivanja u rad

Brodski generatori uglavnom nikad sami ne napajaju mrežu. Najčešde je to više generatora u paralelnom radu. Kad se generator stavlja u pogon moramo ga priključiti na mrežu. Pri tom moramo biti vrlo oprezni i ispuniti određene uvjete:

napon mreže i generatora mora biti isti

frekvencije moraju biti iste i

faze iste (nema pomaka u fazi između napona mreže i napona generatora).

Kad jedan od ova tri uvjeta nije ispunjen generator ne smijemo priključivati na mrežu. Posljedice su vrlo velike struje izjednačenja koje, mogu biti i vede od struja kratkog spoja što bi moglo uništiti generator.


128

Postupak upućivanja:

Kod trofaznih generatora najprije moramo utvrditi redoslijed faza. To radimo dok rotor generatora miruje, promatranjem početka namatanja svih faza u smjeru okretanja rotora, a taj redoslijed je i redoslijed faza. Zatim se pogonskim stro jem pokrene rotor generatora do približno sinkrone brzine vrtnje.

Nakon toga podesimo struju uzbude (vidi vrste uzbude) tako da je napon na statoru generatora približno jednak naponu mreže. Ako generatorski napon kasni u fazi generator moramo ubrzati, a ako prednjači generator moramo usporiti dok se ne postigne istofaznost. Da li su navedeni uvjeti ispunjeni može se utvrditi pomodu instrumenata sa dvostrukom skalom koji istovremeno pokazuju iznos potrebnih veličina u mreži i u generatoru. Kad je generator u blizini sinkronizma (istofaznost) teško je utvrditi da li se vrti presporo ili prebrzo pa se upotrebljava instrument koji nam to pokazuje a zove se sinkroskop. Najčešdi su sinkroskopi sa tri žarulje a može biti i sa skalom.

Voltmetar pokazuje razliku napona mreže i generatora koji u sinkronizmu mora biti jednak nuli. Tri žarulje su prostorno razmještene u trokut redoslijedom kao na slici čine sinkroskop sa žaruljama. Napon na žaruljama varira s frekvencijom koja je jednaka razlici frekvencija mreže i generatora od nula do dvostrukog napona u jednakom ritmu varira i jakost svjetlosti žarulje. Pošto je razlika frekvencija u blizini sinkronizma jako mala ljudsko oko može pratiti te promjene. Naponi su pomaknuti u fazama za 120° i imamo osjedaj da se svjetlo okrede u jednom ili drugom smjeru. Iz sm jera okretanja možemo zaključiti da li se generator vrti prebrzo ili presporo i prema tome podešavamo vrtnju rotora generatora. Kad je izvršena sinkronizacija (žarulje se ugase, ne svijetle) generator možemo uključiti na mrežu pomodu generatorske sklopke.

Na današnjim modernim brodovima koristi se automatska sinkronizacija.

3. Objasni potrebu i postupak provjere ispravnosti asinkronog elektromotora

Provjera ispravnosti (održavanje) brodskih el. uređaja provodi se kroz tri stupnja, ako to primijenimo na asinkrone motore imamo

radovi održavanja 1. stupnja

pomodu vida, sluha, opipa i drugim osjetom primijetiti promjene na elektromotorima. Kontrole ulja, mjernih instrumental, šumova u ležajevima, vibracije, zagrijavanje, podmazivanje, istrošenost kliznih koluta, kontrola nekih tabela i sl.


podrazumijevaju se radovi na elektromotorima koji se mogu obaviti na mjestu ugradnje elektromotora a to su:

djelomično rastavljanje uređaja i njihovo čišdenje

pregled ležaja i podmazivanje

ispitivanje namota, kaveza, kliznih koluta

ispitivanje spojeva vijaka i kontakata

mjerenje izolacijskog otpora

kontrola ventilatora i sita

kontrola priključnih kutija i postolja

kontrola brtvljenja

kontrola djelovanja zaštitnih uređaja

zamijeniti četkice

izbrusiti klizne kolute


To su generalni popravci elektromotora u radionici ili slično:

rastavljanje motora

čišdenje rotora i statora

mjerenje izolacijskog otpora


129

ispitivanje stanja izolacije i dodatno izoliranje, lakiranje i sušenje

pregled paketa limova

pregled štapova i kratkospojenih prstenova

pregled ležaja, podmazivanje i po potrebi zamjena

provjera ravnoteže rotora, montaža kontrola lakode okretanja

čišdenje priključne kutije i stezanje vijaka

ispitivanje stanja spojke

kontrola uzemljenja

kontrola smjera i brzine vrtnje

namještanje električnih zaštitnih elemenata

ispitati rotorski namotaj

istokariti i/ili izbrusiti klizne prstene

zamijeniti četkice

kontrolirati držače četkica i podesiti pritisak četkica

2

1. Obrazloži korisne učinke elektr. struje i navedi njihovu praktičnu primjenu

Učinci:

toplotni

magnetski

svjetlosni

mehanički

kemijski

Primjena:

Grijači

sklopke

releji

žarulje

reflektori

elektromotori

2. Objasni sastav, način rada, vrste uzbude sinkronog generatora

Konstrukcija:

stator; zadatak statora, stvaranje izmjeničnog napona i jakosti struje (armaturna struja) frekvencije:

rotor; zadatak rotora je stvoriti magnetsko polje prolazom istosmjerne struje namotajima rotora (uzbudna struja)

Način rada

Zakon elektromagnetske indukcije: kada se zavojnica nađe u promjenjivom magnetskom polju u njoj se inducira napon


130

Vrste uzbude:

Sa istosmjernom uzbudom (za uzbudu koriste se poredni istosmjerni generator, amplidini (rotacijska pojačala snage), rotatroli (regulacijski generatori). Ova uzbuda ima dosta nedostataka (kolektor, četkice, visoka cijena) i uglavnom se još koristi na ved ranije izvedenim i još aktivnim sustavima.

Sa statičkom uzbudom (samouzbudni, nemaju kolektor, ali ostaju klizni koluti i četkice)

Kod samouzbudnog kompaundiranog generatora uzbudna se struja dobiva preko kompaundiranog trofaznog strujnog uzbudnog transformatora koja se zatim ispravlja u neupravljivom ispravljaču i

dovodi uzbudnom namotu generatora. Pri stabilnom radu napon im je 2,5% nazivnog napona.

Samouzbudni nekompaundirani generator mora uvijek imati automatski regulator napona. Postoji više različitie izvedbe uzbude takvih generatora, a kod svih se uzbuda ostvaruje pomodu naponskog transformatora i upravljivog ispravljača. Regulator ovisno o razlici željene i stvarne vrijednosti uzbudne struje upravlja tiristorskim ispravljačem, te tako mijenja uzbudni napon i struju. Ovakvi generatori imaju brz odziv (0,08 s) i malo variranje napona, te zadovoljavaju uključivanje kaveznih asinkronih motora palubnih strojeva.

Sa rotirajudom izmjeničnom uzbudom i ugrađenim neupravljivim rotirajudim ispravljačem (to su sinkroni generatori bez četkica) predstavlja najsuvremenije rješenje brodskih generatora. Nema kolektor, četkice, klizne prstene. Sinkroni uzbudnik nalazi se na istoj osovini kao i glavni sinkroni generator i pokrede ih zajednički pogonski stroj. Armaturni napon sinkronog uzbudnika napaja preko rotirajudeg ispravljača uzbudni namot glavnog generatora preko čvrstih priključaka (bez kolektora, kliznih koluta i četkica).

3. Protumači propise i nadležnosti klasifikacijskih ustanova koji se odnose električne uređaje i

automatiku

Nadzor nad gradnjom brodova, električnom opremom brodova i tehničkom dokumentacijom, te nad sprovođenjem zaštitnih i sigurnosnih mjera do utvrđivanja sposobnosti za obavljanje pokusne plovidbe provode klasifikacijska društva. U Hrvatskoj nadzor obavlja Hrvatski registar brodova ( krade Registar).

Zahtjevi s obzirom na materijal, obujam i masu

materijal koji ne podržava gorenje

otporan na utjecaj morske atmosfere

otporan na uljne pare

dijelovi koji provode struju moraju biti od bakra ili bakarnih slitina (osim specijalnih kontakata)

izolacija mora biti dovoljne mehaničke čvrstode, odgovarajude zaštidena, otporna na klizne struje i sl. (npr. E klase)

temperatura dijelova koji provode el. struju ne smije pri nazivnim opteredenjima prelaziti dopuštenu temperaturu.

oprema mora biti što manjeg obujma i mase

gdje je mogude, sporohodne strojeve zamjeniti brzohodnim (koji su manje mase i obujma)

Zahtjevi s obzirom na klimatske i pogonske uvjete

Na rad električnih uređaja značajno utječu:

temperatura (polarna, umjerena, subtropska i tropska)

Od brodskih el. uređaja zahtjeva se da pouzdano rade u području temperatura od –25°C do +45°C. Elektronički elementi i oprema koja se ugrađuje u sklopne ploče mora podnositi temperaturu okoline i 55°C, a temperatura od 70°C ne smije izazvati njihova oštedenja.

vlaga u zraku

Vlaga u zraku, sa visokim sadržajem soli štetno djeluje na brodske električne uređaje. Relativna vlaga pri površini mora poprima vrijednost od 70 do 95%, a u tropskom području približava se granici zasidenja.


131

Namotaji i dijelovi pod naponom moraju biti zaštideni od djelovanja kondenzata, a dijelovi opreme u koju može dodi do stvaranja kondenzata moraju imati otvor za njegovo istjecanje. Kabeli se u električne strojeve , uređaje i aparate uvijek uvode odozdo, a mjesto uvođenja pažljivo se zabrtvi.

agresivna atmosfera

Korozija je proces nagrizanja površine metala kemijskim ili češde elektrokemijskim putem. Pri tome koroziju pospješuje i erozija kavitacija, djelovanje slanog i vlažnog zraka. Elektrokemijska korozija nastaje uslijed razlike potencijala i elektrolita (sol u vlažnom zraku) koji na površini metala stvaraju galvanske korozijske elemente

nečistode u zraku

mehanički udarci i vibracije itd.

Brodski električni uređaji moraju ostati neoštedeni i sposobni za ispravan rad i kod mogudih kosih položaja broda nastalih zbog njegovog naginjanja oko uzdužne osi (valjanje, ljuljanje) ili oko poprečne osi (posrtanje), te kod vibracija izazvanih pogonom strojeva, valova i sl.

vibracije izazvane pogonom glavnog pogonskog stroja, pogonskih agregata, kompresora, pumpi i sl. svesti na najmanju mogudu mjeru (balansiranjem, upotrebom odgovarajudih spojki, vijčane spojeve osigurati od samoodvrtanja, montirati prigušivače oscilacija

Sigurnost na brodu

Život posade i putnika mora biti na visokoj razini sigurnosti, bez štetnih djelovanja na organizam, a i udobnost mora biti prihvatljiva. Na čovječiji organizam može štetno djelovati temperatura, vlaga, agresivna atmosfera, vibracije, štetno djelovanje električne struje.

Električni uređaji u protueksplozivnoj izvedbi moraju biti izvedeni tako da je ili spriječeno stvaranje iskre ili onemogudeno da se eksplozija nastala unutar stroja proširi na okolinu. Svi strojevi građeni za uporabu u atmosferi eksplozivnih ili zapaljivih plinova moraju biti specijalno označeni i trebaju imati atest za određeni stupanj zaštite.

3

1. Objasni osnovne karakteristike i parametre izmjenične struje

Treba naglasiti da su generatori izmjenične struje jednostavniji od generatora istosmjerne struje. Prednost je izmjenične struje u tome da se uz pomod transformatora dobije izmjenična struja različitih napona - visokih, potrebnih za prijenos energije na velike udaljenosti, i niskih - za opskrbljivanje trošila.

Istosmjerna struja ima stalno jednaku jačinu i smjer, dok izmjenična struja neprestano mijenja svoju jačinu i smjer, pa se zbog toga i zove izmjenična.

Okretanjem jedne zavojnice ili petlje u homogenom magnetskom polju dobiva se trajni napon. Veličina induciranog napona ovisi o brzini gibanja tog vodiča, koji se okrede okomito na smjer silnica magnetskog polja.

Broj perioda u jednoj sekundi zove se frekvencija f izmjeničnog napona mjerena hercima ( 1Hz = jedan titraj u sekundi).

Izmjeničnu je struju mogude transformirati u struju različite jačine i napona uz pomod transformatora.

2. Objasni vrste električne rasvjete na brodu prema namjeni i karakteristike

Vrste rasvjetnih mreža:

osnovna

rasvjeta za slučaj nužnosti

rasvjeta za slučaj nužnosti koja se napaja iz akumulatorske baterije

Vrste električne brodske rasvjete:

unutarnja

vanjska


132

navigacijska i signalna

Zahtjevi za unutarnju rasvjetu;

radio kabine 100 lx

prostorije s navigacijskom opremom 50 – 100 lx

strojarnice 75 lx

radni stol u radio kabini 300 lx

društvene prostorije 300 do 500 lx itd.

Zahtjevi za vanjsku rasvjetu;

Ovisi o tipu i veličini i namjeni broda. Svjetiljke svojom svjetlošdu ne smiju ometati upravljanje brodom. Postavljaju se reflektori, prijenosna svjetla i td.

Zahtjevi za navigacijsku i signalnu rasvjetu;

Signalna navigacijska svjetla doprinose sigurnosti broda. Međunarodni propisi zahtijevaju da svaki brod pri plovidbi mora imati upaljena signalna navigacijska svjetla od zalaza do izlaza sunca. Prema propisima određena je i boja i vrst signala svjetlosne signalizacije.

3. Definiraj pojmove: automatski nadzor strojarnice i zaštitu električnih strojeva i uređaja na brodu uz

navođenje opreme i primjere

U automatiziranom postrojenju istodobno se susredu različiti sustavi nadzora koji su ovisni o karakteru primjene i važnosti pojedinih veličina koje se nadziru i to od onih jednostavnih za izravno očitavanje, do složenih s elektronskim komponentama, s prepisivanjem snimljenih vrijednosti.

Automatizirani brodski strojni uređaj s daljinskim središnjim upravljanjem sastavljen je od niza instrumenata, automatiziranih uređaja i podsklopova, te se može podijeliti na ove sustave:

Obavještajni

Obavještajni sustav je uglavnom sastavljen od osjetnih elemenata postavljenih na različitim mjestima uređaja radi prenošenja promjenljivih veličina kojima je svrha da se ostvari signal koji iskazuje trenutno stanje.

Pokazivački

Pokazivački sustav se sastoji od običnih pokaznih instrumenata (termometara manometara i dr.), registratora podataka, elektronskih računskih strojeva, odnosno od kombinacije svih triju.

Upravljački

Upravljački sustav ispravlja, regulira stanje, ako je potrebno, prema snimljenim i izmjerenim podacima. Logični zaključak da treba pomaknuti upravljački element može donjeti čovjek ili automatski uređaj na osnovi usporedbe sa zadanom vrijednosti. Upravljački element pomaknut de pokretač. Pokretač može biti hidraulični, pneumatični i električni, a naziva se često i servomotor.

Primjeri automatskog nadzora

Automatika generatora:

automatsko reguliranje napona i frekvencije generatora

automatska sinkronizacija i paralelni rad generatora

automatska raspodjela opteredenja

automatsko isključivanje i uključivanje generatora

automatsko predpodmazivanje dizelmotora

programirano uključivanje trošila velike snage

automatska zaštita generatora


133

automatsko ponovno uključivanje generatora kod njenog ispadanja iz pogona (black-out funkcija)

Automatika dizelmotora:

nalog za pokretanje

nadzor tlaka ulja za podmazivanje

nalog za startanje novog agregata itd.

Zaštita električnih strojeva

Zaštita električnih strojeva sprječava teže posljedice smetnji koje mogu dolaziti od:

radnog mehanizma (kod preopteredenja strojeva, štiti se termičkom i kratkospojnom zaštitom; rastalni osigurači, okidači, prekostrujna zaštita, bimetal, releji, ..)

izvora napajanja (pri povišenju ili smanjenju napona; podnaponska zaštita)

utjecaja okoliša (opasna atmosfera, eksplozivne smjese)

4

1. Trošila u krugu izmjenične struje, ovisnost otpora o frekvenciji, fazni pomak i Ohmov zakon za

izmjeničnu struju, trokut otpora

Trošila:

Djelatna: R (Ohmska)

Reaktivna: L (induktivna) i C (kapacitivna)

Ovisnost o frekvenciji:

Otpor kod ohmskih trošila ne ovisi o frekvenciji

Otpor kod induktivnih trošila je razmjeran frekvenciji:

Otpor kod kapacitivnih trošila je obrnuto razmjeran frekvenciji: ( )

Fazni pomak

Karakteristika omskog otpora je da nema faznog pomaka napona i struje.

Karakteristika induktivnog otpora je da struja zaostaje za naponom 90°.

Karakteristika kapacitivnog otpora je da napon zaostaje za strujom 90°.

Ohmov zakon

Ohmov zakon je temeljni zakon elektrike (elektrotehnike). Govori o odnosu jakosti struje, napona i otpora u strujnom krugu:

Trokut otpora

√ ( )

2. Objasni sastav, način rada, vrste uzbude i karakteristike istosmjernih elektromotora

Sastav:

stator s uzbudnim namotom (kod manjih jedinica i sa stalnim magnetima)

rotor s armaturnim namotom

kolektor s četkicama


134

Vrste uzbude:

nezavisna (strana); uzbudna struja dobiva se iz vanjskog istosmjernog izvora. Promjena smjera vrtnje može se ostvariti izmjenom priključaka armaturnog namota ili izmjenom priključka uzbudnog namota. (Slika 29.)

zavisna uzbuda (vlastita), to je uzbuda kod koje su uzbudni namot (na statoru) i armaturni namot (na rotoru) u galvanskoj vezi:

paralelna

serijska

kompaundna

Karakteristike

karakteristika praznog hoda, koja određuje ovisnost brzine vrtnje rotora o struji u namotu uzbude, pri stalnom i nazivnom naponu na stezaljkama motora i bez opteredenja na osovini.

radna karakteristika, koja je sama po sebi ovisnost broja okretaja rotora, okretnog momenta i struje u namotu rotora o veličini opteredenja na osovini motora pri konstantnom i nazivnom naponu na stezaljkama i nepromijenjenoj struji uzbude.

regulacijska karakteristika, koja je sama po sebi ovisnost struje uzbude o opteredenju na osovini motora pri stalnom i nazivnom naponu i konstantnom broju okreta.

3. Objasni postupak provjere ispravnosti generatora u nuždi

Spremnost rada izvora električne energije za slučaj nužnosti kao i automatsko pokretanje pripadnog dizelagregata

povremeno treba provjeravati. Generator se smije zaštititi samo od slučaja struja kratkog spoja, a od

preopteredenja imamo svjetlosnu i zvučnu signalizaciju.

Dizelgenerator mora se pouzdano pokrenuti. Dopuštena su četiri sustava pokretanja:

zrakom

elektromotorm

hidraulično

ručno

svaki od ovih sustava mora pružiti besprijekoran rad.

5

1. Električna snaga izmjenične struje, trokut snage, činitelj snage (cos φ) i mjerenje: P, Q i S – isto kao 1.1.

2. Objasni sastav, način rada, i karakteristike asinkronog elektromotora

Asinkroni motori tipični su predstavnici električnih strojeva male snage, a pretežno se rade u velikim serijama (za razliku od sinkronih strojeva koji su velike snage i rade se pojedniačno – generatori). Asinkroni motor otkrio je naš zemljak Nikola Tesla 1882. godine.

Sastav:

Stator asinkronog stroja u načelu je jednak statoru sinkronog stroja. Namot je najčešde trofazan (iznimno jednofazan), priključen na mrežu i uzima snagu iz mreže

Rotor asinkronog stroja ima na osovini paket okruglih limova s utorima u koje je smješten trofazni ili iznimno dvofazni mamot. Krajevi rotorskog namota mogu biti:

dovedeni na klizne kolute i preko četkica spojeni na električni napon. Motori s kliznim kolutima zovu se kolutni motori


135

ako se rotor gradi tako da u utorima ima štapove, koji se s obje strane rotorskog paketa limova kratko spoje kratkospojnim prstenovima dobivamo asinkroni motor s kaveznim rotorom ili kavezni motori

Način rada: Priključi li se na statorski namot stroja trofazni izmjenični napon, taj napon stvori struju magnetiziranja (uzbude),

koja stvori okretno magnetsko polje. U rotorskom namotu okretno polje inducira napon koji je vedi ili manji od

statorskog ovisno o broju zavoja.

Ako rotor nije zakočen, počinje okretanje rotora, brzina vrtnje rotora raste i približava se sinkronoj brzini okretnog

magnetskog polja statora. Zaostajanje rotora za okretnim magnetskim poljem zove se klizanje

3. Objasni sastav i karakteristike brodskih kabela i način polaganja na brodu

Osnovni sastav kabela:

vodič; izrađen je od visokokvalitetnog bakra, može biti jednožični i višežični. Vodič s više žica je fleksibilniji. Broj žica u vodiču se definira s obzirom na presjek.

izolacija vodiča; treba biti otporna na mehanička, kemijska, temperaturna i električna naprezanja. Neosjetljiva na starenje. Materijali od kojih se radi izolacija su: polivinilklorid (PVC/A, PVC/D, etilen-propilenska guma (EPR), ulančani polietilen (XLPE), silikonska guma (S 95)

zaštitni plašt (omotač) može biti nemetalni (neopren) i metalni (olovo, bakrenog žičanog ili trakastog opleta), opleteni i neopleteni, može biti jedan ili više plašteva.

Klasifikacijski registri propisuju dopušteno strujno opteredenje ovisno o vrsti kabela, broju žila, vrsti izolacije, temperaturi okoline, način polaganja i vrsti pogona u kojem de kabel raditi. Električne veličine bitne za brodske kabele:

radni napon

ispitni napon

otpor izolacije (M/km)

otpor vodiča

pad napona

strujno opteredenje

induktivni otpor

Polaganju kabela posveduje se velika pažnja. Trasa reba biti tako odabrana da kabeli nisu izloženi vlazi, ulju, gorivu, vodi, udaljena od izvora topline, da ne budu prikladne glodavcima a mora biti ravna i što pristupačnija. Kabeli s metalnim opletom mogu se polagati na konstrukcije od metala, kanalima zaštidenim od korozije, cijevima. Vodonepropusne i plinonepropusne prolaze kabela kao i prolaze kroz protupožarne pregrade treba zabrtviti. Krajevi kabela završavaju u razvodnim kutijama kabelskim stopicama, vijčanim spojevima osiguranim od odvrtanja, lemljenjem ili tlačenjem. Spajanje kabela izvodi se isključivo u razvodnim kutijama pomoču stezaljki. Radi lakšeg snalaženja kablovi se označuju.

6

1. Objasni karakteristike trofazne izmjenične struje, spajanje u zvijezdu i trokut

Fazni pomak među izmjeničnim strujama postiže se tako da se namoti u generatoru koji proizvodi napon, rasporede prostorno po opsegu generatora na određen način. Ako su tako dobiveni naponi međusobno pomaknuti za jednaki kut, sustavi se zovu "simetrični".

U načelu, mogud je sustav s bilo kojim brojem napona, odnosno faza. Praktično značenje imaju sustavi čiji je broj djeljiv sa tri. U elektrotehnici je najznačajniji trofazni sustav.

Poznato je da se napon proizvodi tako da se magnetsko polje mijenja u jednoj zavojnici (opdi zakon indukcije). Pri tome se u generatoru može gibati ili zavojnica (petlja) u homogenom magnetskom polju, ili zavojnica miruje dok okretni magnet proizvodi promjenljivo magnetsko polje.


136

Ako se tri fiksne zavojnice rasporede razmaknuto jedna od druge za po 120°, pa ako se ravnomjerno okrede stalni magnet u sredini zavojnice, u svakoj zavojnici nastaje izmjeničan napon. Sva tri napona međusobno su pomaknuta po 120°.

Spoje li se na izlazima tih triju zavojnica jednako veliki omski otpori, kroz njih teku jednako velike sinusne izmjenične struje koje su, kao i naponi, međusobno pomaknute za 120°.

Spoj u zvijezdu

U trofaznom sustavu, tri unutrašnja povratna voda mogu se zamijeniti jednim vodom, tako da se krajevi X, Y i Z svitaka generatora spoje u jednoj točki, a po jedan kraj sva tri trošila u drugoj točki. Te dvije zajedničke točke zovu se zvjezdište ili nul-točke, a mogu se spojiti međusobno vodom koji se zove nul-vodič. Pri nesimetričnom opteredenju kroz nul-vodič teče struja kojom se izjednačuje ukupna struja koja tzv. faznim vodičima teče u trošila, i ukupna struja koja drugim faznim vodičima otječe iz trošila. Struja kroz nul-vodič je u praksi vrlo mala, pa je presjek nul-vodiča mnogo manji od presjeka faznih vodiča.

Napon između faznog vodiča i nul-vodiča zove fazni napon. U našem trofaznom sustavu fazni napon iznosi 220 V.

Osim faznog napona postoji i linijski napon. To je napon između dva fazna vodiča koji je za √ vedi od faznog napona – dakle 380 V.

Spoj u trokut

Spoj u trokut dobije se, ako se kraj jednoga svitka generatora spoji s početkom drugoga svitka, kraj drugoga svitka s početkom tredega svitka i kraj tredega svitka s početkom prvoga. Fazni vodiči mreže izlaze iz spojnih mjesta svitaka.

U ovom načinu spajanja nema nul-točaka niti nul-vodiča. U mreži postoji samo jedan napon, napon koji se inducira u svakom pojedinom svitku generatora. Struja nije, međutim, u faznim vodičima jednaka struji induciranoj u jednom svitku generatora, jer kroz svaki fazni vodič teče struja koja je sastavljena od dviju struja induciranih u dva svitka generatora. Struja kroz fazni vodič nije jednaka algebarskom zbroju struja iz dvaju svitaka, ved se njezina veličina dobije vektorskim zbrajanjem tih struja.

Takvim sastavljanjem je struja kroz fazni vodič √ puta veda od struje kroz svitak generatora. Ovakvi odnosi vrijede samo pri simetričnom opteredenju.

2. Objasni sastav, način rada i karakteristike olovnih i čeličnih akumulatora i primjenu na brodu, smještaj i

spajanje

Primjena:

Akumulatori služe kao izvori električne energije za slučaj nužde, za napajanje pokretača motora s unutrašnjim izgaranjem, kao izvori energije u spoju s osovinskim generatorima, a mogu služiti na manjim jedinicama za napajanje brodske mreže za vrijeme mirovanja u luci. Na tankerima se upotrebljavaju prijenosne akumulatorske svjetiljke napona 2 ili 4 V.

Izvori el. energije za nuždu moraju biti smješteni izvan prostorija strojarnice i iznad glavne palube. Moraju imati dovoljan kapacitet da mogu neprekidno napajati predviđene potrošače kroz 35 sati. Za obalnu plovidbu dozvoljava se i manji kapacitet.

Ako brod raspolaže agregatom za nuždu, akumulatorska baterija služi dodatno kao rezervni izvor energije koji radi samo od trenutka ispada glavnih generatora do stavljanja u pogon agregata za nuždu. U tom slučaju moraju akumulatori napajati kroz pola sata rasvjetu za nuždu i električne zatvarače nepropusnih pregrada.

Teretni brodovi moraju osigurati baterijski pogon radio stanice. Manje plovne jedinice moraju imati akumulatorsku bateriju i za pokretanje glavnog stroja, koja mora imati toliko veliki kapacitet da je mogude pokrenuti motor i nakon jednonodnog napajanja rasvjete. Brod mora imati i uređaj za punjenje baterija (pretvarači kod brodova s istosmjernom strujom), a kod trofaznog izmjeničnog sustava pomodu transformatora i ispravljača (u novije vrijeme poluvodičkih, koji su zamjenili selenske).

Smještaj:

Posude brodskih akumulatora moraju biti od čvrstog negorivog materijala, građene tako da elektrolit ne može istjecati ni pri nagibu broda do 400.

Akumulatorske baterije snage punjenja iznad 1,5 kW moraju biti smještene u posebno ventiliranom prostoru sa najmanje 30 izmjena zraka na sat, zbog opasnosti eksplozije praskavog plina koji se stvara u prostoriji.

Rasvjetna tijela u prostoru za akumulatore moraju biti izvedena s posebnom zaštitom od eksplozivnih i zapaljivih plinova, a prekidač (sklopka) za palenje i gašenje mora biti izvan prostorije.

Na putničkim brodovima ugrađuju se posebne elektrana za nuždu, koja mora biti smještena u nadgrađu, a sastoji se od akumulatorske baterije i dizel generatora s automatskim pokretanjem.


137

Spajanje:

Serijski i paralelno

Olovni akumulatori:

osnovni dijelovi:

elektrode, koje su izrađene od određenog broja ploča koje se međusobno razlikuju samo po aktivnoj površini i načinu primjene. Jedna pozitivna ploča uvijek se nalazi između dvije negativne.

separatori, (ploče od izolacijskog matrijala) propusne za elektrolit smješteni su između raznopolnih ploča da se spriječi kratki spoj unutar akumulatora.

elektrolit, sastoji se od čiste sumporne kiseline koju sipamo u destiliranu vodu do koncentracije od 27 do 38%

posude i poklopci akumulatora, izrađuju se od bitumena s nekim vlaknastim materijalom, a mogu se izrađivati i od ebonita (kvalitetniji). Između donjih krajeva ploča i dna akumulatorskih ploča mora biti dovoljno prostora da čestice aktivne mase ne čine kratki spoj između elektroda.

Način rada: u akumulatoru se odvijaju složeni elektrokemijski procesi koje možemo opisati kemijskom jednadžbom:

O2HSO2PPSOHOP 24bb422bPUNJENJE

PRAZNJENJE

Prilikom pražnjenja na elektrodama nastaje olovni sulfat PbSO4 (i na pozitivnoj i na negativnoj), a koncentracija kiseline opada (smanjuje se gustoda), napon po članku ne smije pasti ispod 1,83 V. Pri punjenju iz olovnog sulfata na negativnoj elektrodi nastaje olovo Pb, a na pozitivnoj iz olovnog sulfata nastaje olovni oksid PbO2. To se očituje i na povedanju gustode elektrol ita. Pri punjenju strujom velike jakosti napon po članku nebi smio biti iznad 2,38 V. Provjeru napunjenosti akumulatora najčešde vršimo aerometrom.

Kapacitet (Ah) akumulatora određen je površinom ploča, temperaturom, smanjenjem koncentracije elektrolita prilikom pražnjenja. Specifični kapacitet olovnih akumulatora je u granicama do 26 Wh/kg.

Stupanj korisnosti iznosi od 83 do 90%

Alkalijski akumulatori

U ovu grupu spadaju akumulatori kojima se elektrokemijski procesi odvijaju posredstvom alkalijskih otopina (čelični akumulatori koji mogu biti: nikal – željezo, nikal – kadmij, srebro – cink, nikal – cink)

Nikal – željezo akumulator pozitivnu elektrodu predstavlja nikalhidroksid, a negativnu željezni prah. Elektrolit je otopina kalijhidroksida u destiliranoj vodi u koncentraciji oko 21%. Gustoda elektrolita je 1,2 kg/dm

3. Da se poveda kapacitet, trajnost

i napon elektrolitu se dodaje 50 g litijhidroksida na litru elektrolita.

Napon punjenja ovih akumulatora je 1,75 do 1,85 V.

Stupanj korisnosti je manji od olovnih i iznosi oko 60%. Unutrašnji otpor ovih akumulatora je velik u odnosu na olovne. Pune se kad napon po članku padne na jedan volt.

Prednosti nad olovnim: elektrolit nije agresivan, izdrže vedi broj pražnjenja i punjenja, neosjetljivi prema preopteredenju a isto tako nisu osjetljivi na punjenje te se ne mogu prepuniti (za razliku od olovnih kod kojih elektrolit zakuha i isparava voda), mehanički su puno otporniji, bolje podnose niže temperature.

Nedostaci: manji napon po članku, manji stupanj korisnosti, manji specifični kapacitet, veda cijena, velik unutrašnji otpor.

3. Navedi osnovna mjerna osjetila i elemente automatike i područje primjene

Osjetnici su naprave koje služe za mjerenje stanja neke fizikalne veličine (tlaka, temperature, brzine i sl.) i za pretvaranje u neku drugu veličinu, koja, i na daljinu može izazvati uzbudu i alarm. Vedina osjetnika nema odgovarajudu uzbudu, da bi izvršili promjenu veličine kod ventila, to obavljaju preko posrednika, koji pretvara izmjerenu veličinu osjetnika u električni, pneumatski ili neki drugi signal.

Kako je brod u tehničkom smislu vrlo složen sustav, sadrži velik broj mjernih uređaja za mjerenje raznih fizikalnih veličina.


138

U sustavu upravljanja (ručno ili automatski) mjerni elementi (osjetila) daju podatke za potrebnu promjenu (kuta zakreta analogni pretvornici su otporni, induktivni, kapacitivni; digitalni pretvornici su najčešde enkoderi (optički ili magnetski).

U energetskom se sustavu mjere:

tlakovi

temperature

brzina rotacije

vibracije

pomaci

protoci

razine

koncentracije

Vedina uređaja slična je onim na kopnu, ali su neki specifični, kao navigacijski koji određuju smjer, brzinu i poziciju, dubinu uranjanja, kut nagiba i sl.

7

1. Objasni što je strujni udar, kako do njega dolazi, nabroji mjere tehničke zaštite i pružanja prve pomodi

unesredenom

Strujni udar nastaje kada se slučajno dodirne dio električnog uređaja ili trošila koji je pod naponom, ili kada uslijed kvara uređaja ili trošila pod napon dođu metalni dijelovi električnog uređaja koji normalno nisu pod naponom. Pri tome može nastupiti sljedede djelovanje električne struje na organizam čovjeka:

toplinsko – koje uzrokuje vanjske i unutarnje opekline

mehaničko – razaranje tkiva, iščašenja, kidanje mišida

kemijsko – rastvaranje krvi i drugih tekudina

biološko – treperenje srčanih komora, paraliza centra za disanje, paraliza rada srca.

Kod nesrede je važan put struje kroz organizam, ako je zahvadeno srce tad je veda opasnost!!

Jakost struje utječe na stupanj opasnosti:

prag osjedaja 1mA (za izmjeničnu) 5 mA istosmjernu

od 10 do 15 mA struja pri kojoj dolazi do kontrakcije mišida

od 20 do 25 mA dolazi do otežanog disanja, a ako potraje nekoliko minuta može nastupiti i smrt

do 50 mA donja granica smrtne opasnosti

100 mA redovno nastupa smrt

prolaz jačih struja od 4 do 5 A koje teku do 10 sekundi izazivaju trenutnu obamrlost ali ne i smrt.

Trajanje prolaza struje kroz tijelo ima različite posljedice.

Zaštitne mjere od štetnih djelovanja električne struje

Sprječavanje opasnosti od udara se provodi na tri načina:

onemoguditi dodir čovjeka s bilo kojim dijelom električnog uređaja pod naponom,

ograničiti jakost struje kroz čovjekovo tijelo na bezopasan iznos

ograničiti vrijeme prolaza struje kroz tijelo

Zaštitne mjere:

zaštitno izoliranje


139

sigurnosni napon

zaštitno odvajanje

zaštitno uzemljenje (kod mreža s uzemljenim (trup broda) zvjezdištem)

sustav zaštitnog vodiča (samo u izoliranim trofaznim mr. u kojima ni jedna točka mreže nije uzemljena) (zaštitni vod dobro uzemljiti)

zaštitni strujni spoj (zaštitna strujna sklopka)

zaštitni strujni spoj s odvajanjem

Nulovanje se na brodovima ne upotrebljava

Pružanje prve pomoći

upute za pružanje prve pomodi moraju biti istaknute na vidljivim mjestima

brzo pomodi unesredenom, osloboditi ga od djelovanje el. struje,

ako ne diše i ne radi srce, početi sa oživljavanjem; umjetno disanje, vanjska masaža srca,

nikako se ne smije oslobađati unesredenog iz strujnog kruga bez strogih mjera opreza, kako izbavitelj nebi i sam bio zahvaden električnom strujom.

2. Objasni sastav, način rada transformatora, vrste i primjena na brodu

Sastav:

željezna jezgra: ima elektromagnetsku ulogu i mehaničku (nosi namot), sastavljena od obostrano izoliranih hladno valjanih transformatorskih limova debljine od 0,2 do 0,35 mm.

namot: neprekinuti snop zavoja koji pripadaju strujnom krugu (primarni i sekundarni)

ostali dijelovi i pribor (kotao, pripadni elementi za priključak, elementi zaštite, mehaničko učvršdenje, izolacija itd.)

Način rada

Načelo rada transformatora proistječe iz zakona elektromagnetske indukcije. Njegovi su glavni dijelovi željezna jezgra i dva ili više međusobno galvanski odvojenih namota.

U primarnom namotu teče struja magnetiziranja, ako na njegove stezaljke priključimo tzv. primarni napon; istodobno se na stezaljkama sekundarnog namota inducira sekundarni napon. Magnetske silnice se raspodjeljuju unutar željezne jezgre, jer je magnetski otpor željeza malen. Magnetsko polje u zraku, izvan željeza, također je maleno, pa se može zanemariti.

Vrste transformatora

Osnovna podjela je na jednofazne ili trofazne

generatorski ili blok tr. (u elektranama spajaju se između generatora i visokonaponske mreže

mrežni tr. (transformiraju napon visokonaponske mreže (400 kV ili 220 kV) u napon distribucijske mreže (35 kV)

distribucijski tr. (za napone 35 kV i niže)

mjerni tr. (za zaštitne uređaje i priključak mjernih instrmenata, strujni mjerni transformatori i naponski mjerni transformatori). Strujni mjerni transformator nikad ne smije ostati u praznom hodu (na sekundarnoj strani uvijek mora imati trošilo)

tarnsformatori za zavarivanje

autotransformatori

Primjena na brodu:

Energetski tr. na brodu uvijek se koriste za smanjenje izmjeničnog napona. Dopuštena je primjena samo suhih tr., zrakom hlađenih do snage 4 MVA. Služe za napajanje rasvjete, upravljačkih strujnih krugova, punjenje baterija, za poluvodičke pretvarače, napajanje GPS sustava i sl. Čest je slučaj da su potrebna dva transformatora.


140

3. Obrazloži potrebu i postupak kontrole i mjerenja otpora izolacije na brodu

Potreba

Otpor izolacije mjeri se preventivno u vrhu pracenja stanja izolacije i predvidanja trenutka otkaza, kao provjera ispravnosti prije puštanja u pogon ili ervisno u svrhu dijagnostike kvara na elektricnom uredaju. Otpor izolacije obavezno je provjeriti megatesterom prije puštanja u pogon ako je motor ili generator bio smocen ili ako je dulje vrijeme stajao a grijaci nisu radili. U suprotnom može doci do proboja izolacije i ozbiljnog kvara na stroju.

Kontrola otpora izolacije cijele mreže

Otpor izolacije cijele brodske mreže i svih prikljucenih generatora i trošila prema masi (trupu broda) moguce je mjeriti kod sustava s izoliranim zvjezdištem i u tom slucaju se neprestano kontrolira. U slucaju spoja s masom javlja se alarm i ugasi se zemnospojna kontrolna lampica odgovarajuce faze na GRP. Jednostruki spoj s masom ne izbacuje dio mreže u kvaru.

Pronalaženje mjesta spoja masom

Tada je potrebno ukljuciti megaommetar ugrađen na razvodnu ploču te kontrolirati faze koristeci RST preklopku. Ovo se radi pod naponom bez iskljucivanja elektroenergetskog sustava. U kvaru je faza koja pokazuje mnogo manji otpor od ostalih.

Periodicko mjerenje otpora izolacije svih generatorai važnijih elektromotora.

Podaci se unose u dijagram koji prikazuje starenje izolacije. Moguce ga je ekstrapolirati i tako odrediti vrijeme kada ce stroj otkazati (isto kao i kontrola ležajeva mjerenjem vibracija). Ova se mjerenja vrše nakon što je elektricni stroj postigao radnu temperature. Prekidac mora biti iskljucen. Provjera voltmetrom da nema napona. Megaommetrom se izmjeri otpor izolacije na beznaponskoj strani prekidaca. U slucaju generatora pogonski stroj mora biti zaustavljen i blokiran start. Svi osiguraci mjernih instrumenata u polju generatora, izvadeni radi preciznijeg mjerenja.

8

1. Objasni karakteristike: dizel-generatora, turbo-generatora i osovinskog generatora na brodu

Dizel-generatori

Pretvaraju energiju tekudeg goriva u električnu energiju. Sastoje se od dizel motora, električnog generatora (jednofaznog ili trofaznog), postolja, pomodnih i upravljačkih uređaja. Danas se uglavnom koriste brzohodni dizel generatori s orjentacijom na vede brojeve okretaja. Opravdanje se nalazi u tome sto je trajnost sporohodnih i brzohodnih generatora približno ista a cijena brzohodnih je znatno manja. Velika prednost brzohodnih dizel generatora je u težini. Oni su znatno manje težine.

Pokretanje (upudivanje) dizel motora vrši se elektropokretačima ili ubacivanjem komprimiranog zraka u cilindre motora. Dizel motore karakterizira niski broj okretaja pa direktno pogone rotor generatora bez upotrebe reduktora (plinske turbine moraju imati reduktore za pogon rotore generatora, jer turbine imaju velik broj okretaja).

Dizel motori ne zahtjevaju veliko održavanje i predstavljaju pouzdane strojeve za pogon generatora.

Veličina dizel motora za pogon glavnih generatora krede se od nekoliko stotina do više tisuda kilovata. Dizel motori defininiraju se prema snazi generatora odnosno bilanci električne energije broda.

GENERATORA

GENERATORAMOTORA

cos

PP

Turbo-generatori

Ovi generatori koriste se na brodovima (plovnim objektima) u slučajevima:

kada plovni objekt ima proizvodnju pare u svrhu pogona turbina za propulziju pa se dio pare koristi za pokretanje rotora generatora za proizvodnje električne energije

kada ima višak tehnološke pare koja se u turbo generatorima pretvara u električnu energiju

kada se na brodu koristi toplina ispusnih plinova za stvaranje pare koja se onda preko turbogeneratora pretvara u električnu energiju. Ovaj način pokretanja turbogeneratora sve se češde naziva utilizacijski turbogeneratori. Oni proizvode električnu energiju iskorištavanjem ispusnih plinova propulzivnih dizel motora tj: bez troška goriva.


141

Od ukupne energije goriva propulzijski dizel motori pretvaraju približno 40% u koristan rad, 34% toplinske energije odvodi se ispusnim plinovima i 26% otpada na rashladna sredstva i zračenja. Turbo generator koristedi energiju ispusnih plinova može dati električnu snagu koja iznosi 5% do 13% snage dizel motora.

Prvi postotak (5%) odnosi se na suvremene sporohodne dvotaktne motore sa niskim temperaturama ispusnih plinova, a drugi postotak (13%) za srednjehodne četverotaktne sa visokim temperaturama ispusnih plinova. Rezultati pokazuju da se utilizacijski turbogeneratori mogu ekonomično primjeniti na brodovima s dizelskim propulzivnim motorima snage vede od 7 MW i da se instalacija amortizira u vremenu između dvije ili tri godine.

Osovinski generatori

To su generatori koji za pogon koriste vrtnju glavnog propulzionog stroja. Sustav osovinskih generatora na brodu je odavno poznat i često se primjenjivao u vremenima kaga su se na brodu koristile centrale istosmjerne struje. Glavni problem pogona osovinskih generatora predstavlja nejednoliko gibanje (brzina vrtnje). Kod istosmjernih generatora taj problem je vezan samo uz održavanje konstantnog napona, a to se lako rješavalo uz pomod regulatora napona.

Kod sinhronih generatora koji su danas vedinom u primjeni nejednolika brzina pogonskog motora odražava se na održavanje konstantnog napona, ali mnogo više na održanje konstantne frekvencije. Ako se uzme u obzir izronjavanje i uronjavanje propelera kod nevremena onda problem održavanja konstantnog napona i frekvencije postaje još složeniji. Unatoč tim problemima ekonomsko–tehnička prednost osovinskih generatora danas ih čini sve interesantnijima na brodovima. Prednosti im proizilaze iz jeftinije proizvedene električne energije uslijed primjene teškog goriva (mazuta) u glavnim propulzivnim strojevima, umjesto lakog (dizel) goriva u dizel generatorima. To dovodi i do vedeg stupnja iskorištenja propulzionih strojeva.

Na brodovima sa pokretnim propelama ugrađuju se standardni sinhroni generatori. Bududi da je brzina vrtnje propelerske osovine približno konstantna i da propulzioni motori rotiraju u jednom smjeru i u plovidbi i u manevru, osovinski generatori u tim režimima napajaju mrežu konstantnim naponom i približno konstantnom frekvencijom.

Na brodovima sa propelerima sa čvrstim krilima (propelama) sa promjenjivom brzinom vrtnje upotrebljavaju se sinhroni generatori sa pogonom preko reduktora ili su montirani direktno na osovinski vod.

Oba načina koriste ispravljač koji pretvara napon promjenjive frekvencije u istosmjerni napon. Taj se istosmjerni napon pomodu tiristorskih pretvarača pretvara u trofaznu struju konstantnog napona i frekvencije.

2. Objasni sastav glavne razvodne ploče i ploče za nuždu

Glavna razvodna ploča

GRP središnje je mjesto na kojem su priključeni osnovni izvori električne energije. Ovdje se električna energija mjeri, kontrolira i direktno ili preko razdjelnika raspoređuje po trošilima i uređajima. Predstavlja elektroenergetski centar broda.

GRP kakva se najčešde koristi na suvremenim brodovima, izrađena je na principu modula, i najčešde sadrži:

jedno ili više polja generatora

jedno ili više polja trošila (za napajanje važnih trošila izravno ili preko primarnih razdjelnika i za povezivanje manje važnih trošila s glavnim napajanjem)

jedno ili više polja motorskih pokretača (uputnika za upuštanje motora).

Svako polje je zasebna cjelina i povezano vijcima u grupe prikladne za transport i ugradnju.

Generatorska polja međusobno su odjeljena vertikalnim pregradama od negorivog materijala. sadrže čvrsto postavljene ili izvlačive prekidače, instrumente, prekostrujnu zaštitu, pokazne elemente sinkronizacije, instrumente za paralelno spajanje, osigurače i sl.

GRP postavlja se što bliže generatoru i mora se nalaziti s generatorom u istoj vertikalnoj protupožarnoj zoni. Prolaz ispred i iza ploče propisuje klasifikacijsko društvo.

Razvodna ploča za nuždu

Razvodna ploča za nuždu, direktno je napajana sa strane generatora za nuždu. Na njoj su razvodnici za sva trošila u nuždi. Na ovoj ploči nalazimo i utičnicu za priključak s kopna.

Za vrijeme normalnog rada, ploča za nuždu se napaja s glavne razvodne ploče.

3. Definiraj pojmove: upravljanje i regulacija i navedi primjere primjene na brodu


142

Upravljanje je proces pri kojem jedna ili više ulaznih veličina u ograničenom sustavu utječe na izlaznu veličinu prema zakonitostima koje su svojstvene tom sustavu. Prema tome informacija se prenosi u upravljačkom lancu ili otvorenom krugu.

Instrument daje kormilaru samo putokaz kako treba upravljati brodom. Kormilar promatra mjerni instrument (kompas) stavlja u rad kormilo (uređaj za upravljanje), kormilo se pokrede (izvršni član) i brod plovi po novom kursu (upravljani pravci).

Pri regulaciji izlazna veličina u ograničenom sustavu djeluje povratno na ulaznu veličinu, održavajudi zadana ili željena svojstva. Ovdje se informacija prenosi u regulacijskoj petlji ili zatvorenom krugu.

Časnik u plovidbi namjesti kurs po kojemu brod mora ploviti. Sustav regulacije konstantno prati mjerni instrument i čim registrira odstupanje, šalje naredbu izvršnom članu da posatvi list kormila u određeni položaj. U trenutku kada brod dođe do zadanog kursa, regulator šalje naredbu da se kormilo vrati u nulti položaj.

9

1. Objasni što su i čemu služe razdjelnici i uputnici na brodu, te navedi izvedbe

Razdjelnici su sklopni uređaji izrađeni u obliku ormara, niša, ploča i ormarida u kojima su ugrađeni sklopni aparati i koji su smješteni po raznim mjestima na brodu, a služe za napajanje više trošila iz grupe srodnih trošila npr:

razdjelnik za priključak s kopna

razdjelnik pomodnih strojeva strojarnice

razdjelnik priteznih i teretnih vitala

razdjelnik navigacijskih svjetala

razdjelnik rasvjete pramčanih prostorija itd.

Veliki broj razdjelnika možemo podjeliti prema načinu napajanja:

primarni: direktno sa GRP

sekundarni: napajaju se iz primarnih, te napajaju udaljenija trošila

S obzirom na priključena trošila razdjelnici se dijele:

razdjelnike snage (elektromotori, klimatizacija, grijanje)

razdjelnike rasvjete

Sklopni aparati i naprave su električni uređaji koji služe za održavanje i prekidanje strujnih krugova. Njihov rad obuhvada uklapanje, upravljanje i regulaciju. U ove uređaje spadaju:

rastavljači su mehanički sklopni aparati koji služe za vidljivo otvaranje i zatvaranje strujnog kruga (najčešde bez opteredenja)

sklopke su mehanički sklopni aparati s ručnim pokretanjem koji uklapa, izdrži i prekida struje u normalnim pogonskim uvjetima.

preklopke su sklopke s dva ili više sklopnih položaja

sklopnici su mehanički sklopni aparati s elektromagnetskim pokretanjem i istim funkcijama kao što ih ima sklopka.

prekidači su mehanički sklopni aparati s funkcijama kao što ih ima sklopka, a osim toga mogu izdržati određeno kratko vrijeme i prekidati struje kratkog spoja.

osigurači; rastalni (talenjem prekida strujni krug kad struja premaši zadanu vrijednost)

pokretač ili uputnik je naprava za pokretanje elektromotora ili drugih trošila i omoguduje da npr: struja i moment vrtnje ostanu u propisanim granicama.

regulatori su naprave za održavanje pogonske veličine na konstantnoj vrijednosti

okidač je upravljački organ sklopnih aparata, koji pod utjecajem kontrolirane električne veličine mehaničkim putem oslobađa njihove zaporne elemente te otvara ili zatvara kontakte aparata.

Uputnici na brodu služe za pokretanje (zalet) elektromotora.


143

2. Nabroji najvažnije električne mjerne instrumente, njihove oznake i način spajanja

voltmetar (spajanje: paralelno)

ampermetar (spajanje: serijski)

wattmetar (spajanje: kombinacija)

frekvencmetar (spajanje: paralelno)

3. Navedi vrste ispravljača i pretvarača, način spajanja i primjenu na brodu

Ispravljači

Ispravljač je elektronički sklop koji služi za pretvaranje izmjenične struje (napona) u istosmjernu. Najčešde se u ispravljačima koriste poluvodičke diode kao glavni elektronički elementi kojima se vrši ispravljanje. Osim dioda, koriste se i tiristori. Pod ispravljanjem izmjenične struje (napona) u istosmjernu često se podrazumjeva i glađenje (filtraciju, smanjivanje valovitosti) izlaznog napona, te stabiliziranje napona. Često se u sklopu ispravljača nalazi i transformator koji smanjuje napon na pogodnu vrijednost

Dosad su za različite primjene na kopnu proizvedeni ovi tipovi ispravljača:

živini ispravljači (nisu podesni na brodu zbog valjanja)

diodni ispravljači (s užarenom katodom u vakuumu)

vibratorski ispravljači (s pokretnim mehaničkim kontaktom)

poluvodični ispravljači (suhi ili kristalni)

Na brodovima se danas primjenjuju isključivo poluvodični ispravljači.

Prema obliku ispravljanja razlikujemo sljedede izvedbe:

Poluvalni: sklop koji se služi za propuštanje samo jedne poluperiode izmjeničnog napona. Tipičan predstavnik poluvalnih ispravljača ja samo jedna dioda spojena serijski s trošilom. Bududi da propušta samo jednu poluperiodu ulaznog izmjeničnog napona, učinkovitost ovakvog sklopa je manje od 50%.

Punovalni: može biti realiziran s dvije diode i transformatorom s dva sekundarna namotaja. Prilikom pozitivne poluperiode, na gornjem namotu je također pozitivna poluperioda, pa vodi dioda D1, dok u drugom slučaju, kada je negativna poluperioda, voditi de dioda D2. Tako se osigurava punovalno ispravljanje izmjeničnog napona.

Punovalni u Graetzovom spoju: Ukoliko mrežni transformator nema dva sekundarna namotaja, odnosno srednji izvod na sekundarnom namotaju, tada se redovito koriste četiri ispravljačke diode u Graetzovom spoju, gdje uvijek vode dvije diode. Poluvodičke diode, odn. Graetzov ispravljač u spoju ispravljača mora imati odgovarajude karakteristike kako u pogledu probojnog napona, tako i u pogledu maksimalne opteretivosti.

Pretvarači

Pretvarači služe kod pretvorbe istosmjerne struje u izmjeničnu, kad je to potrebno. Npr. kod osovinskih generatora ili kod napajanja u nuždi (uređaja koji rade na izmjenični napon), iz akumulatorskih baterija.

10

1. Nabroji najvažnije sklopne i zaštitne elemente namjena i primjena na brodu

Zaštitni sklopni elementi primjenjuju se za zaštitu niskonaponskih i srednjenaponskih električnih postrojenja. Tu spadaju razni osigurači i zaštitne sklopke.

Osigurači:

rastalni

tromi

brzi


144

ultrabrzi

bimetal (ne smiju se štititi pumpe za gašenje požara i motori kormilarskog uređaja, jer da bi bimetal ponovo uključio strujni krug, mora se prije toga ohladiti, a to kod ovih uređaja nije dozvoljeno)

elektromagnetski okidač (ima akumuliranu potencijalnu energiju u opruzi čija se napetost može regulirati. Prekoračenjem struje svitka elektromagneta nastaje pobudni pomak koji oslobađa oprugu i u vrlo kratko vrijeme otvara kontakte

Zaštitne sklopke:

zaštitna motorna sklopka (isključuje istovremeno sve tri faze)

podnaponski relej (okida kod preniskog napona)

prekostrujni relej (isklapa preveliku strujuprije nego što proradi toplin

naponska zaštitna sklopka

Na brodu se često provodi selektivna zaštita.

2. Objasni načine upudivanja u rad trofaznih asinkronih elektromotora

Izbor načina pokretanja ovisi o veličini motora, izvedbi kaveza, vrsti zaleta i svojstvima el. mreže

izravno uklapanje: za elektromotore manje snage, a mogu se uklapati i motori vedih snaga (100 i više kW) na krutu mrežu ili ako se napajaju iz vlastitog izvora te nemaju uticaja na trošila izvan vlastite mreže.

Pokretanje asinkronih motora s pomodu regulacijskog otpornika u krugu rotora. Koristi se kod kolutnih motora. S pomodu pokretača uključuje se regulacijski otpornik, a zatim kako se broj okretaja povedava, omski otpor regulacijskog otpornika se smanjuje.

Pokretanje primjenom smanjenog napona koristi se najčešde kod pokretanja kaveznih asinkronih motora. Mrežni napon se može smanjiti na više načina:

preklapanje sklopke trokut – zvijezda (za motore male snage). Namotaji statora priključeni su prilikom pokretanja na mrežu u spoju zvijezda, te se time postiže da je struja pokretanja tri puta manja nego kad bi motor bio spojen u spoj trokut

smanjenje napona pomodu prigušnica

pokretanje pomodu auto-transformatora

3. Objasni princip rada, vrste i primjenu električnih grijača na brodu

Grijanje prostorija potrebno je gotovo na svim brodovima. Mogu se upotrijebiti različiti sustavi grijanja (parom, toplom vodom, tolim zrakom i električno grijanje).

Električno grijanje je jednostavno, ali je utrošak energije znatan. Električna energija pretvara se u toplotnu u grijadim tijelima po zakonu:

Gdje su:

I – jakost struje u amperima

R – otpor vodiča u ohmima

t – vrijeme u sekundama

Utrošak energije je vedi nego na kopnu. Standard za proračun pretpostavlja vanjsku temperaturu –150C, a u prostorijama

+200C. Za zagrijavanje prostorija potrebno je približno:

prostorije u direktnoj vezi sa palubom: 100 W/m3

prostorije za boravak putnika i posade ispod palube: 80 W/m3

stubišta, kupaonice i unutrašnje kabine: 50 W/m3


145

Grijada tijela izgrađena su od elektrootpornog materijala (cekas, kantal i sl.) i ugrađena su unutar ravne ili savinute metalne cijevi, a međuprostor je ispunjen izolacijom, obično keramika. Izrađuju se i specijalno oblikovana grijada tijela koja se mogu spojiti u grijade baterije ugrađene u limena kudišta. Grijanje se koristi kod predgrijavanja goriva i maziva, električno zagrijavanje tankova goriva i maziva, električno grijanje imamo i u kuhinjama, praonicama, sušionicama, ambulantama, brijačnicama, dvoranama za hlađenje, itd.


146

11

1. Spajanje istosmjernih generatora u paralelan rad

Paralelni rad istosmjernih generatora je takav rad kod kojeg su stezaljke istog polariteta spojene na sabirnicu zajedničke mreže istog polariteta. Napon praznog hoda svih paralelno spojenih generatora treba biti jednak naponu mreže.

Pri paralelnom radu važna je raspodjela opteredenja na generatore, radi toga generatori moraju imati što sličniju vanjsku karakteristiku. Da bi se izbjegla ova nastabilnost kod paralelnog rada koriste se i posebni načini međusobnog spajanja paralelno spojenih generatora, a to je:

spoj s vodom za izjednačavanjem

križni spoj

2. Mjerni instrumenti glavne električne razvodne ploče

Voltmetar – služi za mjerenje napona. Spaja se paralelno i tako da mjeri napon (razliku potencijala) izmedu dvije tocke na koje je spojen. Za visoke napone voltmetar se spaja preko naponskog mjernog transformatora.

Ampermetar – služi za mjerenje jakosti struje. Spaja u seriju, tako da sva struja koje se želi mjeriti prolazi kroz njega. Kada se mjere velike struje (npr. struja generatora) ampermetar se spaja preko strujnog mjernog transformatora.

Frekvenciometar – služi za mjerenje frekvencije i spaja se kao i voltmetar paralelno.

Watmetar za P, S, Q – služi za mjerenje djelatne snage. Ima dvije nstrujne i dvije naponske stezaljke (1 fazna varijanta). Strujne stezaljke spajaju se poput ampermetra, a naponske poput voltmetra.

Sinkroskop – služi za ručnu sinkronizaciju generatora na mrežu.

Ohmmetar – služi za mjerenje otpora. Prikljucuje se na stezaljke elementa kojemu se želi provjeriti otpor a koji ne smije biti pod naponom.

Megaohmmetar – služi za mjerenje otpora izolacije u svrhu provjere njene ispravnosti. Prijenosni megaommetar smije e koristiti samo ako je strujni krug koji se provjerava iskljucen sa napajanja i ako u njemu ne postoje elements osjetljivi na napon od 500V (2000V) (diode, kondenzatori, tranzistori ... ).

3. Olovni akumulatori – isto kao 6.2.

12

1. Uputnici elektromotora svrha i održavanje

Uputnici istosmjernih i kolutnih asinkronih motora pri priključku na nazivni napon struja pokretanja najjednostavnije se ograničava uključivanjem otpora u rotorski krug, čime se djeluje na potezni moment. Otpor koji služi samo pri pokretanju motora naziva se rotorski uputnik ili rotorski pokretač.

Načini upudivanja asinkronih kaveznih elektromotora:

izravno ukapčanje

preklopka zvijezda – trokut

transformator za pokretanje

trofazni statorski predotpor

prigušnica

Načini upudivanja asinkronih kolutnih elektromotora:

uputnik s nazivnim momentom

uputnik s prekretnim momentom

Načini upudivanja sinkronih elektromotora:


147

asinkrono pokretanje sinkronog motora (ovi motori imaju ugrađen prigušni kavezni namot)

pokretanje pomodnim zaletnim motorom (najstariji način pokretanja)

sinkrono pokretanje pomodu izvora promjenjive frekvencije

2. Zaštita električnih strojeva

Zaštita obuhvada djelatnost, postupke i stanje kojima se otklanja ili minimizira opasnost, stanje ugroženosti. Važnost područja zaštite potvrđuju mnogi međunarodni i nacionalni propisi. Razina zaštite ovisi o važnosti pogona i o štetnim posljedicama koje bi nastale njegovim isključenjem.

Poremedaji koji utječu na rad pojedinih dijelova elektromotornog pogona mogu biti:

vanjski (mreža, iznos i oblik napona, frekvencija, temperatura, vlažnost, vibracije, udarci)

unutarnji (kratki spoj između zavoja, kratki spoj namota prema kudištu i prekid namota)

Zaštitu elektromotora ostvaruju elementi kojima je zadada sačuvati motor od nedopuštenog zagrijavanja, zaštititi ga od šteta i ograničiti na najmanju mjeru vrijeme ispada iz pogona. Cijena i složenost zaštite uređaja razmjeran je cijeni i važnosti elektromotora. Za male motore to je jednostavna zaštita a za motore vedih snaga složena zaštita. Smetnje elektromotora mogu dodi od:

radnog mehanizma (zaštita pomodu rastalnih osigurača, okidača, prekostrujne zaštite, bimetalna, temperaturna vremenski releji)

od izvora napajanja

od utjecaja okoliša

3. Automatski nadzor strojarnice – isto kao 3.3.

13

1. Brodski transformatori – isto kao 7.2

2. Uključivanje izmjeničnih generatora u paralelni rad – isto kao 1.2.

3. Čelični akumulatori – isto kao 6.2.

14

1. Konstruktivni dijelovi elektromotora

stator

rotor

komutator

četkice

2. Osigurači i otpor kratkog spoja

Vrste osigurača:

rastalni – tromi, brzi, ultrabrzi

automatski – imaju termičku nadstrujnu zaštitu

niskonaponski rastalni osigurači velike prekidne modi najčešde s tromim djelovanjem radi zaštite kabela i mreže od prejake struje.


148

bimetal – sastoji se od dvije međusobno spojene metalne trake s različitim faktorom toplinskog rastezanja (primjenjuju se kod zaštite od preopteredenja)

elektromagnetski brzi okidač ima akumuliranu potencijalnu energiju u opruzi čija se napetost može podešavati.

zaštitna motorna sklopka u kojoj je sadržana kombinacija bimetala i elektromagnetskog okidača ima zadatak isključiti istovremeno sve tri faze, pa nema opasnosti od rada motora sa dvije faze.

podnaponski relej

prekostrujni relej

naponska zaštitna sklopka

Otpor kratkog spoja: do kratkog spoja kod strojeva dolazi kada se dijelu namota uslijed visokih napona probije izolacija prema drugom namotu ili prema kudištu stroja ili kada se uslijed visokih temperatura ošteti izolacija prema drugom namotu ili kudištu stroja. Tada usljijed malog električnog otpora kroz stroj poteče velika jakost struje, koja je znatno veda od nazivnih vrijednosti. U svakom slučaju vrši se zaštita jednim ili više sustava zaštite pomodu osigurača.

3. Generator u nuždi

Kao izvor el. energije za slučaj nužnosti koristi se dizel-generator ili aku batrerija tolike snage da je osigurano istovremeno napajanje svih trošila neophodnih za sigurnost plovidbe u slučaju nužnosti. Snaga dizel-generatora ovisi o veličini i namjeni broda, te o propisanom vremenu kroz koje se prema propisima moraju napajati. Za putničke brodove neograničenog područja plovidbe i ograničenog područja plovidbe mora tijekom 36 sati osigurati neprekidno istovremeno napajanje svih važnih trošila neophodnih za sigurnost broda i ljudi na njemu. Ta trošila su:

rasvjeta za slučaj nužnosti koja obuhvada; mjesta ukrcavanja u čamce za spašavanje, putokaze, tablice upozorenja,, izlaze iz prostorija, prolaze, stubišta, izlaze na otvorenu palubu, strojarnicu i prostorije gdje se nalazi glavni izvor el. energije, sve upravljačke pultove, glavnu razvodnu ploču, prostorije agregata za nužnost, mjesta za posluživanje protupožarnih i kaljužnih pumpi, mjesta gdje se nalaze uputnici motora ovih pumpi, prostorije zapovjedničkog mosta, kormilarskog stroja, radio i navigacijske kabine, kompasa, medicinske prostorije i sl.

pozicijske svjetiljke, svjetiljke za signalizaciju poteškoda, svjetiljke za izbjegavanje sudara

radio oprema i navigacijska oprema

sredstva unutarnje veze, sustav za obavještavanje i signalizaciju u slučaju nužnosti

sustav dojave požara i naprave za upravljanje protupožarnim vratima

kaljužne pumpe za nužnost i drugi sustavi ako ih zahtjeva Registar.

Na teretnim brodovima izvor energije za slučaj nužnosti treba osigurati neprekidno napajanje gotovo istih trošila, ali u kradem vremenu.

brod nosivosti 300 GT (neograničenog područja plovidbe, i ograničenog područja plovidbe I) 18 sati

brodovi (nosivosti 300 GT) područja plovidbe II i III 12 sati

brodovi nosivosti manje od 300 GT (neograničenog područja plovidbe, i ograničenog područja plovidbe I) 6 sati

brodovi područja plovidbe II i III 3 sata

Dizel-generator mora automatski startati pri nestanku napona na glavnoj ploči. Ako je izvor energije aku baterija mora bez nadopunjavanja napajati propisana trošila u predviđenom vremenu.

Spremnost rada izvora el. energije za slučaj nužnosti kao i automatsko pokretanje dizel-generatora treba se povremeno provjeravati. Voditi brigu o prostoriji u kojoj je dizel-generator (da bude grijana, prozračna). Dizel-generator mora imati četiri sustava pouzdanog pokretanja, od kojih svaki ima zalihu energije za najmanje tri uzastopna pokretanja. Sustavi su:

električni pokretač s vlastitom baterijom i s ispravljačem za punjenje

zrak pod tlakom s vlastitim neovisnim spremnikom za zrak

hidraulični sustav

ručno pokretanje

Najčešde se kao izvor el. energije za nužnost primjenjuje trofazni sinhroni generator bez kliznih koluta i četkica pogonjen uglavnom brzohodnim dizelmotorima


149

15

1. Primjena sklopki i zaštitnih elemenata – isto kao 10.1. i 9.1.

2. Vrste generatora

Istosmjerni

Uzbuda: nezavisna uzbuda, zavisna (serijska, paralelna i mješovita)

Dijelovi: stator, rotor, uzbuda, komutator i četkice

Izmjenični

Dijelovi: stator, rotor, uzbuda

Najčešde u primjeni su sinkroni generatori

3. Održavanje električnih uređaja

Održavanje je organizirana djelatnost kojom se pomodu prikladnih metoda i postupaka ostvaruje i osigurava ispravnost pogona. Glavni zadaci održavanja električnih uređaja su:

osiguranje neprekidnog pogona na potrebnoj razini kvalitete

pravovremeno uočavanje poremedaja i neispravnosti

što brže otklanjanje kvarova

sprječavanje prekovremenog trošenja čime se produžuje vijek trajanja pogona

održavanje potrebne razine zaštite.

Ovo se ostvaruje planiranim pregledima, ispitivanjima, provjerama i popravcima Treba raspolagati rezervnim dijelovima, evidentirati i analizirati radove. Osnovni karakter održavanja treba biti preventivni a ne interventni. Redoviti planirani pregledi i kontrola smanjuju ispade pogona. Kontroli podliježu sve one veličine i elementi koji mogu dati informaciju o stanju pogona izložene trošenju ili jačem naprezanju. Temperaturu pojedinih elemenata možemo utvrditi dodirom, vizualno ili mjerenjem.

Stanje ležajeva procjenjuje se po zvuku, vibracijama i temperaturi. Površine kolektora, kliznih koluta i četkica moraju biti bez vidljivih ogrebotina, ispravna dodirna površina, sila pritiska i sl. Neispravni kontakti imaju hrapavu i oksidiranu površinu, pa iskre i prekomjerno se zagrijavaju. To je posljedica nečistoda, premalog pritiska, preopteredenja i sl. Ako baterija služi za napajanje upravljačkih i signalnih strujnih krugova treba kontrolirati stanje akumulatora mjerenjem napona u opteredenom stanju, mjerenjem gustode elektrolita. Vremenom stari i izolacija, pa je potrebno vršiti kontrolu izolacije mjerenjem otpora.

16

1. Zaštita generatora od povratne struje

Zaštita generatora uglavnom može biti:

od preopteredenja

od kratkog spoja

od povratne struje

od preniskog napona

Ova zaštita odnosi se na paralelan rad generatora. Zaštita od povratne struje (ili povratne snage) prilagođuje se

pogonskom stroju i vrsti generatora. Kod istosmjernih generatora područje namještanja ove zažtite iznosi od 2 do

15% nazivne struje generatora. Kod izmjeničnih generatora područje namještanja zaštite iznosi od 2 do 6%

nazivne snage generatora ako je pogonski stroj turbina i 8 do 15% nazivne snage ako je pogonski stroj dizel

motor.


150

2. Punjenje, pražnjenje i primjena akumulatora – isto kao 6.2.

3. Izolatori i njihove karakteristike

Izolacija dijelova pod naponom mora imati odgovarajudu električnu čvrstodu, otpornost na klizne struje, vlagu i ulja, te mora biti dovoljno mehanički čvrsta i odgovarajude zaštidena. Temperatura izolacijskog materijala ne smije prelaziti granične vrijednosti temperature. Osobito treba paziti na spojna mjesta, jer se na tim mjestima može promjeniti prijelazni otpor, a time i temperatura. Vlažan zrak s primjesom soli nepovoljno utječe na izolacijski materijal. Brodovi koji plove tropskim predjelima namot mora biti izoliran tropskom izolacijom.

Izbor izolacije namota vrlo je važan radi sigurnosti, ali i zbog težine stroja. Bolja i skuplja klasa izolacije dopušta vedu graničnu temperaturu, a to znači i vede preopteredenje stroja uz jednake uvjete. Otpor izolacije za brodsku opremu mora trajno zadržati otpor izolacije od najmanje 1500 ohma po voltu.

Izolacijski materijali su nevodljivi sa otpornosti od 108 Ωm. Kao izolacijski materijali koriste se anorganski materijali; keramika, steatit, za mehaničku čvrstodu izrađuju se i od prešanih izolacijskih materijala različitog sastava.

Izolacijski materijali dijele se po normama IEC prema toplinskoj postojanosti na više klasa. Tablica prikazuje granične temperatura za pojedine klase izolacije i primjere materijala.

Klasa izolacije

Granična temperatura u °C

Primjer materijala

Y 90 drvo, pamuk, svila, papir (eventualno impregnirani)

A 105 pamuk, papir i sl. impregnirani uljnim lakovima

E 120 bakelit, tekstolit, impregnirani sintetičkim lakom

B 130 staklena vlakna, azbest, tinjac, impregnirani sintetičkim lakom

F 155 kao gore, ali impregnirani smolama s povišenom toplinskom otpornošdu

H 180 kao gore, ali impregnirani silikonskim smolama

C Iznad 180 staklo, azbest, tinjac, porculan, kvarc, s neorganskim vezivom

17

1. Potpuna automatizacija brodske elektrane – isto kao 3.3.

2. Glavna električna ploča, podjela na polja – isto kao 8.2.

3. Vrste izvora električne energije

Na brodu se kao izvori el. energije upotrebljavaju:

akumulatori (uglavnom se koriste kao izvori u slučaju nužde)

istosmjerni generatori (koristili su se na starijim brodovima)

izmjenični generatori (jednofazni i trofazni), na svim novim brodovima koriste se isključivo trofazni izmjenični generatori


151

18

1. Automatski nadzor strojarnice i zaštita električnih strojeva i uređaja na brodu – isto kao 12.2. i 12.3.

2. Konstruktivni dijelovi generatora

stator

rotor

uzbuda

kod istosmjernih kolektor i četkice

3. Upudivanje u rad trofaznih asinkronih elektro motora – isto kao 10.2.

19

1. Primjena generatora u nuždi – isto kao 14.3.

2. Sinkronizacija generatora – isto kao 1.2.

3. Uputnici elektromotora – isto kao 12.1.

20

1. Vrste regulatora u primjeni na brodu

P regulator

proporcionalni regulator (odmah reagira na promjenu ulazne veličine, izlazni signal proporcionalan je ulaznom signalu)

I regulator

integrirajudi regulator (na impulsnu ulaznu vrijednost na izlazu dobivamo linearno povedanje. Reagira sporo i vrlo rijetko se koristi sam). Uklanja grešku ustaljenog stanja

PI regulator

proporcionalno-integrirajudi regulator

PD regulator

proporcionalno-diferencijalni regulator. D-regulator izaziva izlazni signal samo onda kad se ulazni signal mijenja. Ima vrlo brzu reakciju na promjenu.

PID regulator

ujedinjuje sve prednosti osnovnih tipova regulatora. Reagira vrlo brzo i potpuno izregulira odstupanja. P komponenta daje brzinu odziva, D povedava brzinu odziva, I smanjuje grešku ustaljenog stanja

2. Napajanje broda u nuždi – isto kao 14.3.

3. Osigurači vrste i primjena – isto kao 14.2.

klasa brodostrojar

Documents