keramiČki sistemi u stomatoloŠkoj...

STOMATOLOŠKI FAKULTET SA KLINIKAMA UNIVERZITET U

SARAJEVU

KERAMIČKI SISTEMI U STOMATOLOŠKOJ PROTETICI

ZAVRŠNI RAD

Student: Mentor:

Nadan Ganibegović doc. dr.sci. Emir Behramović

Broj indexa: 6866

Sarajevo, Septembar, 2018

Univerzitet u Sarajevu

Stomatološki fakultet sa klinikama

Katedra : Stomatološka protetika sa dentalnom implantologijom

Diplomski rad

Izjava o autentičnosti radova

Seminarski rad, završni (diplomski odnosno magistarski) rad za I i II ciklus studija i integrirani

studijski program I i II ciklusa studija, magistarski znanstveni rad i doktorska disertacija1

Ime i prezime : Nadan Ganibegović

Naslov rada: Keramički sistemi u stomatološkoj protetici

Vrsta rada: Završni rad

Broj stranica: 49

Potvrđujem:

• da sam pročitao/la dokumente koji se odnose na plagijarizam, kako je to definirano Statutom

Univerziteta u Sarajevu, Etičkim kodeksom Univerziteta u Sarajevu i pravilima studiranja koja se

odnose na I i II ciklus studija, integrirani studijski program I i II ciklusa i III ciklus studija na

Univerzitetu u Sarajevu, kao i uputama o plagijarizmu navedenim na web stranici Univerziteta u

Sarajevu;

• da sam svjestan/na univerzitetskih disciplinskih pravila koja se tiču plagijarizma;

• da je rad koji predajem potpuno moj, samostalni rad, osim u dijelovima gdje je to naznačeno;

• da rad nije predat, u cjelini ili djelimično, za stjecanje zvanja na Univerzitetu u Sarajevu ili

nekoj drugoj visokoškolskoj ustanovi;

• da sam jasno naznačio/la prisustvo citiranog ili parafraziranog materijala i da sam se referirao/la

na sve izvore;

• da sam dosljedno naveo/la korištene i citirane izvore ili bibliografiju po nekom od preporučenih

stilova citiranja, sa navođenjem potpune reference koja obuhvata potpuni bibliografski opis

korištenog i citiranog izvora;

• da sam odgovarajuće naznačio/la svaku pomoć koju sam dobio/la pored pomoći mentora/ice i

akademskih tutora/ica

Sarajevo, septembar 2018.godine

Nadan Ganibegović

1 U radu su korišteni slijedeći dokumenti: Izjava autora koju koristi Elektrotehnički fakultet u Sarajevu; Izjava o autentičnosti

završnog rada Centra za interdisciplinarne studije – master studij „Evropske studije”, Izjava o plagijarizmu koju koristi Fakultet

političkih nauka u Sarajevu.

PREDGOVOR

Ovaj diplomski rad je napisan na katedri “Stomatološka protetika sa dentalnom implantologijom”

na Stomatološkom fakultetu u Sarajevu. Sadrži 49 stranica, 15 fotografija i 10 shematakih

prikaza.

Najliepša hvala doc. dr. sci. Emiru Berhamoviću koji mi je nesebično prenio svoje znanje i

iskustvo u pisanju ovog diplomskog rada kao i za vrijeme studija. Također, zahvaljujem se

roditeljima na podršci i svima koji su učestvovali u ovom projektu.

Lektor: prof Nermina Džepar Ganibegović

Nadan Ganibegović

SADRŽAJ

PREDGOVOR

SADRŽAJ

SAŽETAK / SUMMARY

1. UVOD--------------------------------------------------------------------------------------------------------1

1.1. Historijski prikaz i razvoj dentalne keramike-------------------------------------------------------------2

1.2. Karakteristike dentalnih keramika-------------------------------------------------------------------------3

1.2.1. Hemijski sastav dentalne keramike.------------------------------------------------------------------------3

1.2.2. Fizičko - mehaničke osobine dentalnih keramika-----------------------------------------------------------5

1.2.3. Biokompatibilnost -----------------------------------------------------------------------------------------7

1.2.4. Etetske osobine dentalne keramike-------------------------------------------------------------------------8

2. KERAMIČKI SISTEMI--------------------------------------------------------------------------------10

2.1. Feldšpatna keramika------------------------------------------------------------------------------------11

2.1.1. Mikrostrukturna građa------------------------------------------------------------------------------------12

2.1.2. Fizičko- mehaničke osobine------------------------------------------------------------------------------12

2.1.3. Indikacije-------------------------------------------------------------------------------------------------13

2.1.4. Načini izrade---------------------------------------------------------------------------------------------13

2.2 Staklokeramika-------------------------------------------------------------------------------------------21

2.2.1. Fluorapatitna keramika------------------------------------------------------------------------------23

2.2.1.1. Mikrostrukturna građa---------------------------------------------------------------------------------23

2.2.1.2. Fizičko- mehaničke osobine---------------------------------------------------------------------------23

2.2.1.3. Indikacije----------------------------------------------------------------------------------------------23

2.2.1.4. Način izrade-------------------------------------------------------------------------------------------24

2.2.2. Litijumdisilikatna keramika------------------------------------------------------------------------24

2.2.2.1. Mikrostrukturna građa---------------------------------------------------------------------------------24

2.2.2.2. Fizičko- mehaničke osobine---------------------------------------------------------------------------24

2.2.2.3. Indikacije----------------------------------------------------------------------------------------------25

2.2.2.4. Specifičnosti preparacije-------------------------------------------------------------------------------25

2.2.2.5. Način izrade-------------------------------------------------------------------------------------------31

2.3. Cirkonijoksidna keramika-----------------------------------------------------------------------------36

2.3.1. Jitrijom stabilizirana cirkon keramika (YTZP)--------------------------------------------------------36

2.3.1.1. Mikrostrukturna građa----------------------------------------------------------------------------------37

2.3.1.2. Fizičko- mehaničke osobine----------------------------------------------------------------------------37

2.3.1.3. Indikacije ----------------------------------------------------------------------------------------------38

2.3.1.4. Specifičnosti preparacije--------------------------------------------------------------------------------38

2.3.1.5. Način izrade--------------------------------------------------------------------------------------------40

3. DISKUSIJA-----------------------------------------------------------------------------------------------43

4. ZAKLJUČAK--------------------------------------------------------------------------------------------45

5. LITERATURA-------------------------------------------------------------------------------------------46

6. BIOGRAFIJA--------------------------------------------------------------------------------------------49

SAŽETAK

Keramika kao materijal predstavlja u ovom trenutku najbolje rješenje za fiksnu protetsku

rehabilitaciju, tj. za ispunjavanje zahtjeva pacijenta. Keramika se u stomatologiji koristi kao

redovni materijal već stotinjak godina i u svom periodu korištenja naišla je na promjene u njenoj

mikrostrukturnoj građi. Dodavanjem određenih čestica u osnovni sastav keramike, keramika

mijenja svoje osobine i na taj način daje šire indikaciono područje u samoj njenoj primjeni kao

materijala koji zamijenjuje prirodne zube.

Keramika se dugo vremena proučava i na tržište dolazi samo ona koja ispuni određene zahtjeve

koji su propisani po ISO standardima. U konačnici keramika se može podjeliti na onu kod koje je

estetika prioritetna i na onu kojoj su prioritet fizičko- mehaničke osobine. Također, na tržištu se

zadnjih 15 godina pojavljuje CAD/ CAM sistem koji keramiku kao materijal diže na višu

stepenicu u njenoj kliničkoj i naučnoj primjeni.

Danas, keramika služi kao potkonstrukcija i kao fasetni materijal. Zavisno od proizvođača i

njenog indikacionog područja odlučujemo se koju ćemo koristiti. Keramika se, kao materijal koji

služi za protetske nadomjeske, izrađuje na više načina: CAD/ CAM sistmom, press metodom ili

konvencionalnom metodom gdje tehničar nanosi kistom keramiku i istu sinteruje ili kristalizuje u

pećima.

U konačnici keramički sistemi koji se danas nalaze na tržištu se koriste kao potkonstrukcija ili

kao materijal koji estetski imitira prirodne zube. U zavisnosti od indikacije odlučujemo se koju

keramiku kada i gdje koristiti. To znači da keramika koja ima dobre fizičko- mehaničke osobine

služi za izradu potkonstrukcije, dok ona koja ima dobre estetske osobine služi kao fasetni

materijal. Kompromis između estetike i fizičko-mehaničkih osobina nalazimo kod

litijumdisilikatne keramike koja je i „jaka“ i „lijepa“.

Ključne riječi: dentalna keramika, fluor-apatitna staklo keramika, litij-disilikatna keramika,

cirkon, mikrostrukturna građa.

SUMMARY

Ceramics as the material represents at this moment the best solution for a fixed prosthetic

rehabilitation, i.e. to fulfill the patient's request. Ceramics is used as a regular material in

dentistry for hundreds of years and in its period of use has come to changes in its microstructured

structure. By adding certain particles to the basic composition of ceramics, ceramics changed its

properties and in that way provided for a wider indicative area in its application as a material that

replaces the natural teeth.

Ceramics has been studied for a long time and only those that meet certain requirements

prescribed by ISO standard is coming to market. Ultimately, ceramics can be divided into those

where aesthetics is a priority and on which the priority is the physical-mechanical properties.

Also, on the market in the last 15 years, there is a CAD/CAM system that increases the ceramics

as a material to a higher degree in its clinical and scientific application.

Today, ceramics serve as a substructure and as a facet material. Depending on the manufacturer

and its indicator area, we decide which ones we will use. Ceramics, as a material for prosthetic

supplements, is produced in several ways: CAD/CAM system, a printed method or a

conventional method in which the technician uses wiping ceramics and the same sintering or

crystallizes in the furnace.

Ultimately, the ceramic systems that are now on the market are used as a substructure or as a

material that aesthetically imitates natural teeth. Depending on the indication, we decide which

ceramics when and where to use. This means that ceramics that have good physical and

mechanical properties are used for making a substructure, while those that have good aesthetic

properties serve as a facet material. The compromise between aesthetics and physical-mechanical

properties is found in lithium dispersible ceramics that is both strong and beautiful.

Keywords: dental ceramics, fluor-apatite ceramics, lithium-disilicate ceramics, zircon,

microstructure composition.

Nadan Ganibegović – diplomski rad

1

1. UVOD

Svrha rada

U ovom diplomskom radu upoznati ćemo se sa keramikom kao materijalom koji se koristi u

stomatologiji. Keramika kao materijal u stomatologiji se jako brzo razvija i proučava. Na tržištu

se nalaze razne vrste dentalnih keramika od različitih proizvođača koje trebaju da ispune

zahtjeve struke i samog korisnika. Upoznavanjem sa osobinama keramike vidjet ćemo da ovi

materijali imaju raznoliko indikaciono područje, i da se danas smatraju najboljim rješenjem za

fiksnu protetsku terapiju.

Metode

Preglednim radom obuhvaćena je relevantna literatura iz on-line baza podatatka do augusta

2018. godine. Za kompjutersku pretragu korištene su ključne riječi na engleskom i bosanskom

jeziku. Sekundarni izvori su bila poglavlja udžbenika koji se bave ovom temom, te tehničke

specifikacije keramičkih materijala. Pri pretraživanju su korištene različite kombinacije ključnih

riječi: dentalna keramika, flouor-apatitna staklo keramika, litij-disilikatna keramika, cirkon,

mikrostrukturna građa.

Definicija

Dentalne keramike su bezmetalne, anorganske strukture, prvenstveno sastavljene od spojeva

oksigena sa jednim ili više metalnih ili polumetalnih elemenata kao što su aluminijum, kalcijum,

litijum, magnezijum, fosfor, kalijum, litijum, natrijum, cirkonijum i titanijum.

Raznolikost u građi dentalnih keramika se ogleda ne samo u različitosti gradivnih elemenata koji

je čine, nego i u različitosti mikrostrukturne građe koju oni tvore u pojedinim keramikama.

Dentalne keramike su uglavnom građene od staklastog matriksa u koji su inkorporinirane

različite vrste kristala u manjem ili većem broju, sa pravilnim ili nepravilnim rasporedom.

Također postoje i keramike koje su guste polikristalne strukture bez staklenog matriksa.

Posjeduju tri bitne karakteristike: jednostavnost izrade složenih oblika, zadovoljavajuću

mehaničku i korozivnu otpornost, te estetsku uz dopadljivost.(1)


2

1.1. Historijski prikaz i razvoj dentalne keramike

Naziv keramika potiče od grčke riječi “keramos” što zapravo podrazumjeva staru umjetnost koja

se bavila oblikovanjem i pečenjem predmeta koji su napravljeni od gline, koja pri pečenju gubi

vodu i predmet postaje trajnog oblika. Kinezi su prvi proizveli porculan oko 700. godina p.n.e.

dok su portugalci u 15. vijeku donijeli porculan i njegovu tehnologiju u Evropu. Böttger 1709.

godine koristeći se kaolinom uspijeva dobiti bijeli porculan. Sa obzirom da keramika u ovom

periodu nije našla primjenu u stomatologiji, zubi su se nadomještavali sa zubima humanog ili

životinjskog porijekla i fiksirali žicama. 1774. godina se može smatrati prekretnicom u upotrebi

keramike u stomatologiji zahvaljujući doktoru Duchateu, koji je za lične potrebe dao ispeči

zubnu protezu u manufakturi za proizvodnju keramike Guerhard. Pariški stomatolog de Chemant

1788. godine objavljuje u Parizu disertaciju u kojoje je opisao „mineralnu protezu koja se može

modelirati prema otisku zuba, a da se ne moraju vaditi postojeći zubi“. Do početka 19. vijeka

proteza (baza i zubi) su se pravili iz jednog komada, dok je 1808. godine Fonzi opisao izradu

pojedinačnih keramičkih zuba. Zubi su imali platinsku kvačicu kojom su se lemili za bazu. Ova

otkrića nisu zaživjela u stomatologiji pa su se i dalje koristili zubi životinjskog i humanog

porijekla sve do uvođenja Loganove krunice, potpune keramičke krunice na kočič retinirane u

korijenskom kanalu kada je počelo estetsko zbrinjavanje oštećenih zuba. Land je 1896. godine

izradio keramičku krunicu, te se ova krunica usavršavala idućih dvadeset godina, a evropski

zubari su je upoznali tek 1925. godine. Dodavanjem određenih elemenata keramičkom prašku

riješeni su problemi visoke temperature pečenja keramičkog materijala, a mliječna boja pečenog

objekta dobivena je uvođenjem objekta u vakum. Mc Lean 1965. godine kvalitet keramičke

krunice poboljšava dodavanjem korunda u količini 40-50% čime se povećava savojna čvrstoća

jezgrinog materijala. Daljnjim usavršavanjem keramike došlo je do saradnje dviju kompanija

VITA (keramika) i Degussa (legura), te se legura široko primjenjuje u spoju s keramičkim

materijalom. Velike razlike u kojeficijentima termalne ekspanzije (TKI) između legure i

keramike pokušali su se riješiti dodavanjem u sastav keramike elementa na bazi kalijeve glinice,

te tehnologijom pečenja keramike na leguru.(2)

Koeficijent termalne ekspanzije (TKI) je svojstvo hemijske tvari da mijenja volumen u

zavisnosti od temperature.(3)

https://hr.wikipedia.org/wiki/Kemijska_tvar

https://hr.wikipedia.org/wiki/Temperatura


3

Zahtjevna tehnika izrade metal-keramičkih nadoknada bila je pokretač razvoja čitavog sistema za

ovaj dio nauke od raznih instrumenata (nožići), aparata, te prateće industrije.(4)

Potpuni keramički sistemi su se poćeli istraživati 60-ih godina prošlog vijeka zbog problema

usklađivanja razlike između TKI legure i keramike i to pogotovo u vratnom dijelu krunice.(5)

Krajem 20. vijeka počelo se sa izučavanjem i razvijanjem CAD/CAM sistema. CAD/CAM

predstavlja kompjuterski vođenu tehnologiju za uzimanje otisaka i izradu nadomjestaka (krunica,

mostova, podkonstrukcija). Njihova funkcija skraćivanja vremena za izradu protetskog rada nije

bila primarna. Kako se tehnologija razvijala, a s njom i dentalni materijali, CAD/CAM sistemi su

našli svoj put direktno u ordinaciji. U današnje vrijeme, razvijanjem CAD/CAM sistema,

keramika je veoma rasprostranjena kao materijal koji se koristi za protetsku rehabilitaciju.

Prednosti korištenja CAD/CAM sistema su :

1. Kvalitetno korištenje novih materijala

2. Kraće vrijeme izrade nadomjestka

3. Manji trošak izrade

4. Kontrola kvalitete izrade(6)

1.2. Karakteristike dentalnih keramika

1.2.1. Hemijski sastav dentalne keramike

Keramika se definiše kao anorganska i nemetalna, te se dobiva pečenjem minerala na visokoj

temperaturi. Upoređuje se i sa porculanom koji se koristi u industriji, domaćinstvu, medicini i

drugim djelatnostima. Keramika koja se koristi u stomatologiji se dobiva od minerala, odnosno

mineralnih soli koje imaju sastav između porculana i stakla. Zbog toga je ispravno koristiti

termin keramika odnosno zubna keramika, a ne porculan, odnoso porculanski zubi.(4)

Promjenom omjera sastava keramike, te dodavanjam drugih novih supstanci stomatološka

keramika je omogućila izradu kvalitetnih protetskih nadoknada, postojanih u korozivnom

mediju, te visoke estetske kvalitete. Stomatološka keramika se koristi za izradu umjetnih zuba, za

oblaganje ljevanih, te potpuno keramičkih protetskih konstrukcija.(4)


4

Keramika se sastoji od glinice, kvarca i kaolina. Glinica je zajednički naziv za veliku skupinu

silikatnih minerala koji su vrlo raspostranjeni u stijenama Zemljine kore. Glavni su sastojak

vulkanskih stijena. U prirodi se nalaze u raznim bojama, od bijele do roze i zelene. Najvažniji

minerali koji ulaze u sastav keramike su kalijev aluminijev silikat (KAISi3O8) - ortoklas,

natrijev aluminijev silikat (NaAlSi3O8) - albit i kalcijev aluminijev silikat (CaAl2Si3O8) -

anorit.(7) Stomatološka keramika je sastavljena od tri komponente čiji udio varira i ovisi o

namjeni samog materijala. U većini keramičkih materijala glinica čini 75-85% težinskih dijelova.

Silicijev dioksid (SiO2) može postojati u četiri oblika i to kao: kristalični kvarc, kristalični

kristolbalt, kristalični tridimit i nekristalični fuzionarni oblik. Ovaj posljednji, nekristalični

fuzionarni oblik je materijal čija je visoka temperatura taljenja određena trodimenzionalnom

mrežom silicijevih tetraeda, što zapravo čini osnovu gradivnu jedinicu stakla. Zastupljen je u

količinskom udjelu 12-22%, te je velike tvrdoće. Kvarc u svom sastavu sadrži željezo koje se

mora magnetom odstraniti jer željezo mijenja boju keramike. Kaolin je hidratizirani aluminijev

silikat, te u prirodi nastaje djelovanjem atmosfere na glinicu. Kaolin intezivno upija vodu, te se

lako oblikuje. Kaolin se u prirodi nalazi pomiješan sa drugim tvarima te ga je nužno odstraniti

svih primjesa, najčešće vodom. Kaolin povezuje sve sastavne dijelove u jednu gradivnu jedinicu.

Pored ove tri glavne komponente, keramika takođe sadrži i druge tvari koje poboljšavaju

svojstva stomatološke keramike. Dodatkom oksida poboljšava se estetika keramičkog sistema,

dodavanjem organskih tvari poboljšava se plastičnost keramike, a katalizatori se dodaju da bi se

temperatura pečenja smanjila na potrebnih 980℃. Keramički prašci se mješaju i griju do prelaska

u staklastu fazu, koja se u vrućem stanju ulijeva u vodu, te se zatim melje u sitni prah.(4)

Dentalna keramika je izotropna, nema tačku tališta nego interval omekšavanja. Dentalna

keramika je građena od kristala koji su uloženi u staklasti matriks. Kristali povećavaju

neprozirnost tj. smanjuju transparenciju. Trodimenzionalne mreže silicijevih tetraedara spojenih

kisikovim atomima (Si-O-Si) čine osnovnu građu staklenog matriksa. Povećavanjem količine

staklene faze smanjuje se otpornost na pucanje, ali se povećava translucencija. Materijal za

potpune keramičke nadoknade sadrži 35-90% kristala te samim tim ima bolja mehanička

svojstva. Dentalne keramike često u svom sastavu imaju i kristale leucita. Leucit je po sastavu

kalijev aluminosilikat, te se u prirodi nalazi u području erupcije vulkana, gdje se stvara iz lave.

Leucitni kristali imaju približno jednak indeks loma svjetlosti u odnosu na indeks loma svjetlosti


5

staklene matrice. Na tržištu takođe nalazimo keramike sa drugim kristalima, npr. staklokeramika

(litijdisilikatna keramika, fluorapatitna keramika), kvarcna (feldšpatna keramika), jitrijem

parcijalno stabilizirajuća keramika (YTZP cirkon oksid), kao i keramike za mašinsku upotrebu:

Al2O3 (alumina), ZrO2 (cirkon), Al2O3+ ZrO2 (cirkonija).(4)

Kvalitet bilo kojeg keramičkog materijala zavisi od sastava, veličine i distribucije kristala i

staklastog matriksa, ali isto i od postupaka izrade, obrade, ciklusima i temperaturi pečenja i

hlađenja.(4)

1.2.2. Fizičko- mehaničke osobine dentalnih keramika

Da bi material bio primjenjen u medicini, on prolazi kroz vrlo strogi protokol ispitivanja, i u

laboratorijskim i kliničkim uslovima. Usna šupljina je poseban anatomski prostor koji se

razlikuje od drugih dijelova ljudskog tijela. Svaka nadoknada koja se stavlja u usnu šupljinu

zapravo predstavlja strano tijelo za naš organizam, te iz tog razloga nadoknada treba da zadovolji

određene osobine.(7) Stoga je nužno poznavati:

1. Mehaničke osobine materijala; statičku i dinamičku čvrstoću, vlačnu, presnu, savojnu te

čvrstoću na udar, elastičnost i visokoelastičnost, istezljivost i tvrdoću

2. Fizičke osobine; moguće promjene dimenzije, provodljivost topline i elektriciteta,

gustoću i izgled

3. Hemijske i elektrohemijske osobine; ponašanje prema kiselinama i bazama, topljivost i

erozivnost, otpuštanje sastojaka, elektrohemijski procesi i korozija.(4)

Statička čvrstoća (puzanje) je kada se dugotrajno opterećeni materijali, koji su pod utjecajem

neke konstantne (statičke) sile, ovisno o temperaturi, počinju postupno rastezati. Puzanje će se

zaustaviti ako se materijal pri rastezanju primjereno očvrsne, a u protivnom se puzanje nastavlja

do loma materijala. Temperatura pri kojoj se pojavljuje puzanje ovisna je o materijalu.(8)

Dinamička čvrstoća je kada se materijal optereti pod uticajem različitih sila (dinamički).

Vlačna čvrstoća je osnovno mehaničko svojstvo materijala, uz granicu razvlačenja, na osnovu

kojeg se materijali vrednuju prema njihovoj mehaničkoj otpornosti na naprezanje. Vlačna

https://hr.wikipedia.org/wiki/Materijal

https://hr.wikipedia.org/wiki/Statika

https://hr.wikipedia.org/wiki/Sila

https://hr.wikipedia.org/wiki/Temperatura

https://hr.wikipedia.org/wiki/Lom_materijala

https://hr.wikipedia.org/wiki/Mehanika


https://hr.wikipedia.org/wiki/Granica_razvla%C4%8Denja

https://hr.wikipedia.org/wiki/Naprezanje


6

čvrstoća prestavlja omjer maksimalne postignute sile pri vlačnom ispitivanju

na kidalici i ploštine početnog presjeka ispitnog uzorka ili epruvete. Ona je suprotna vrijednost

od tlačne čvrstoće.(9)

Presna čvrstoća je mehaničko svojstvo materijala koje se opire sili presovanja, npr. hidraulična

presa. Ovo svojstvo materijala (keramike) je bitno iz razloga što se materijal, koji će se koristiti

kao protetska nadoknada, treba da se opire žvačnim silama.(10)

Savojna čvrstoća je odupiranje materijala sili koja ga nastoji saviti tj. iskriviti.

Elastičnost je svojstvo čvrstih tijela (materijala) da pod utjecajem vanjske sile mijenjaju svoj

oblik ili volumen i da se, nakon prestanka njezina djelovanja, vraćaju u prvotan

oblik. Povezanost naprezanja i deformaciju tijela opisuje Hookeov zakon. (11)

Tvrdoća je svojstvo materijala koje se protivi zadiranju stranog tijela u njegovu strukturu (ili

površinu).(12)

Keramika kao materijal je krhak, te nema osobinu deformacije nego pod opterečenjem puca. Ova

osobina je čini veoma osjetljivom na male pogreške u njenoj strukturi. Naprezanja koja djeluju

na nadoknadu, dovode do širenja napuklina te njihovom međusobnim spajanjem što izaziva

frakturu objekta. Kada se prekorači kritična lomna žilavost, nadoknada puca. Ovaj nedostatak se

objašnjava time što keramika slabo podnosi vlačna i smična naprezanja a dobro tlačna. Za

potpune keramičke objekte postoje norme koje sam materijal treba da ispuni i zadovolji a koji je

propisan od strane Međunarodne organizacije za norme i zajednički nacrt Američkog instituta za

nacionalne norme i Instituta za norme u stomatologiji.(4)

Velika tvrdoća dentalne keramike (oko 460- 600 HV) u odnostu na ceklenu (340 HV),

predstavlja negativnan uticaj dentalne keramike na prirodne zube antagoniste u suprotnoj vilici.

Ovaj negativan uticaj se ogleda u tome da keramička nadoknada abradira prirodne zube, ali ovaj

proces se treba uzeti sa dozom opreza, jer na abraziju prirodnih zuba utiče više faktora, kao što

su: hemijsku otpornost, abrazivnost hrane, sastav pljuvačke, loše navike itd. Od svih faktora

najvažniji su vrsta, distribucija i veličina kristala. Mehanički faktori poput koeficijenta trenja, te

otpornosti na lom utjecat će na vijek trošenja. Također veoma bitan faktor u procesu trošenja


https://hr.wikipedia.org/wiki/Kidalica

https://hr.wikipedia.org/wiki/Povr%C5%A1ina



https://hr.wikipedia.org/wiki/Volumen

https://hr.wikipedia.org/wiki/Naprezanje

https://hr.wikipedia.org/wiki/Deformacija

https://hr.wikipedia.org/wiki/Hookeov_zakon


7

prirodnih zuba od strane keramičke nadoknade predstavlja i sila, te veličina i hrapavost dodirnih

površina.(4)

Vrijednosti fleksurne snage i frakturne čvrstoće keramika se smatraju najvažnijim faktorima, ali

ne i jednako važnim.(1) Čak ima mišljenja da ne postoji direknta korelacija između fleksurne

snage i kliničkih performansi dentaknih keramika, pa se stoga frakturna čvrstoća smatra

važnijom. Ona predstavlja mjeru sposobnosti materijala da se odupre rastu pukoitne (tj. mjeru

količine energije neophodne da uzrokuje rast pukotine). Prema nekim istraživanjima, vrijednosti

fleksurne snage se mogu kretati od 100 Mpa do 1200 Mpa.(4)

1.2.3. Biokompatibilnost

Osobine bioloških materijala posebno su obilježena primjenom u ljudskom organizmu, što

zapravo predstavlja kliničke osobine. Kod čovjeka, određeni paramtetri su strogo zadani, kao što

je pH vrijednost pljuvačke, vrijednosti žvačnih sila, upotreba različiti materijala u istom mediju

itd.

Stomatološki protetski materijal mora biti biokompaktibilan, te ne smije ni nakakav način štetno

djelovati na zub nosač, okolnu sluznicu i udaljena tkiva. Elementi koji su toksični, kancerogeni

ili teratogeni se ne smiju nalaziti u sastavu ovih materijala. Materijal treba biti postojan u ustima,

određene vlačne i tlačne čvrstoće i tvrdoće, velike gustoće, te nakon pečenja lako obradiv.(4)

Dentalna keramika se smatra biokompaktibilnim materijalom. Svako strano tijelo koje dodje u

kontakt sa ljudskim organizmom, ono ga pokušava odbaciti. Sama rekacija odbacivanja

keramike od strane ljudskog organizma se smatra minimalnom.(4)

Također, keramike koje se koriste za izradu implantata su inertne i tolerisane od strane tkiva, a

istovremeno ubrzavaju biološke procese apozicije kosti. Ove keramike spadaju u grupu

bioaktivnih elemenata materijala.(1)


8

1.2.4. Estetske osobine dentalne keramike

Keramički materijali se zbog svojih optičkih osobina smatraju najboljim estetskim materijalom.

Ove osobine se mogu opisati fizikalnim zakonom refleksije i refrakcije. Do refleksije i refrakcije

dolazi kada zrake svijetlosti stignu na granicu dvaju sredstava različite gustine. U tom trenutku

jedan dio svjetlosti se reflektira a drugi lomi.(13)

Sa keramikama je moguće proizvesti različite optičke efekte kao što su refleksija, translucencija,

opalescencija i fluoroscencija. (13)

1) Opalescencija (mutnoća) pridonosi bjelini keramičke krunice, jer se veći dio upadnih

zraka ne propušta nego reflektira. Opalescencija doprinosi životnosti restauracije.(2)

Translucencija i opalescencija su obrnuto proporcionalni.

2) Translucencija dentalne keramike uvelike ovisi o raspršivanju svjetlosti. Keramički

objekat će biti mutan ako se veća količina svjetlosti koja prolazi kroz keramiku rasprši a

manji difuzno reflektira. Također, ako se manja količina svjetlosti rasprši a vaći dio

difuzno reflektira, keramički objekat (nadoknada) će biti transparentan. Količina

svjetlosti koja se reflektira, apsorbira ili difuzno prenosi ovisi o odnosu upadnih talasnih

dužina svjetlosti.

3) Fluoroscencija je pojava koja pridonosi bjelini i „svjetlucanju“ zuba, a nastaje

pretvaranjem nevidljivih ultravioletnih u vidljive zrake određene talasne dužine.(1)

Određivanje boje nadoknade se vriši na danjem svijetlu pri vedrom vremenu. U određivanje boje

nadoknade su ukljućeni tehničar, doktor te sam pacijent. Boja nadoknade se određuje prije

samog terapijskog postupka, uz upotrebu ključa boja za određeni keramički materijal. Boja

nadoknade se ne smije određivati nakon anestezije, nakon brušenja zuba ili ako je osoba koja

određuje boju umorna.(14)

U mlađih osoba boja zuba je obično svjetlije boje, dok se kod starijih osoba boja mijenja od

žučkaste do tamno sive. Osnovnu boju nadoknade daje dentinski sloj, kao i kod prirodnih zuba,

dok caklenski i materijali za posebne efekte pridonose konačnom izgledu nadoknade.


9

Boju zuba definišu:

Osnovna boja (hue) - boja koju vidimo i koja izražava dominantnu talasnu dužinu

svjetlosti koja je odbijena sa površine posmatranog tijela. Osnovne boje su plava,

žuta, itd.

Zasićenost boje (chroma) – intenzitet ili saturacija osnovne boje, npr. svjetloplava ili

tamnoplava. Koristi se da bi se opisala razlika neke boje kao što su npr. oranž ili žuta.

Svjetlina boje (value) relativna sličnost sa crnom ili bijelom bojom (brightness ili

darkness).(1)

Danas postoje kljućevi boja kojim se određuje boja prirodnog zuba, tj. boja nadoknade na osnovu

ova tri parametra. Također, postoje i digitalni skeneri koji skeniranjem boje prirodnog zuba

odredi najpribližniju boju za nadoknadu.(13)

Određivanje boje zuba tj. zubne nadoknade je kompleksna kompozicija nekoliko vrijednosti kao

što su translucencija, opaloscencija i fluoroscencija. Da bi materijal izgledao što prirodnije, treba

da ispuni sve ove vrijednosti.

Translucencija i svijetlina boje (value) najvažniji su parametri u određivanju boje jer osnovnu

boju često nije lako odrediti, a takođe postoji i nedostatak zasićenosti bojom (chroma) u svjetlim

nijansama. Translucencija je apstraktna i nematerijalna, teško ju je standardizovati i izmjeriti.

Ona se najbolje predstavlja kao razlika u svjetlini boje. Svjetlina boje je u obrnuto

proporcionalnom odnosu sa zasićenošću bojom. S povečanjem zasićenosti bojom (intenziteta

boje, chroma) smanjuje se svjetlina boje (value).(1)


10

2. KERAMIČKI SISTEMI

Danas se keramika u velikoj mjeri koristi kao restaurativni materijal u stomatologiji. To

uključuje materijale za zubne krune, totalne i parcijalne proteze. Povećanje upotrebe keramičkih

nadomjestaka gotovo je izbacilo iz upotrebe metalne nadomjestake, budući da ne zadovoljavaju

estetske zahtjeve pacijenata. Keramički materijali su najprikladniji za zamjenu metala, osobito u

erozivnom i korozivnom smilsu.(13)

Dentlana keramika ima mogučnost da difuzno propušta svijetlost, te da je difuzno reflaktira što u

konačnici daje dubinu prozirnosti kao kod prirodnih zuba. (13)

Prve dentalne keramike imale su ograničenu primjenu na prednje zube zbog svoje niske čvrstoće

na savijanje tj. fleksuralne čvrstoče. Nove tehnologije i tehnike proizvodnje su omogućile razvoj

različitih keramičkih sistema za stomatološku upotrebu s većom fleksuralnom čvrstoćom, što je

omogućilo proizvodnju nadoknada za stražnje zube.(16)

Korištenje potpunih keramičkih kruna je bilo upitno zbog njihove slabe fleksuralne snage.

Nasuprot tome, metal-keramičke krune su uspješno korištene u ovom pogledu ali su zbog: (1)

potencijalne korozije legure koja dovodi do toksičnih i alergijskih problema, (2) estetskih

problema kao što su nedostatak prozirnosti, prosijavanje metala u cervikalnoj trećini, (3)

prevelike redukcije zubne zupstance polako zamjenjivane punim keramičkim nadoknadama.(15)

Danas su dostupni različiti materijali i proizvodni sistemi za potpune keramičke dentalne

restauracije. Postoje dvije glavne opcije pri korištenju keramike za protetske restauracije; (1)

keramika s jednim slojem koja je pričvršćena na zubnu strukturu ili (2) dvoslojna struktura s

visokom čvrstoćom keramičke jezgre (podkonstrukcija) na koju je nabačena estetska keramika.

(15)

Neke keramike visoke čvrstoće dizajnirani su za kompjuterizirane tehnike glodanja (CAD /

CAM), gdje se jezgrena struktura dobiva od presinteriranog bloka oksidne keramike. Relativno

nova dentalna keramika je parcijalno stabilizirani cirkonijev oksidni polikristal. Ova keramika je

proizvedena od sitnih čestica ZrO2 i 3-5% Y203, koji tvore djelomično stabiliziranu tetragonsku

strukturu na sobnoj temperaturi nakon toplinske obrade. Zbog optičkog opaciteta ovih materijala


11

oni su prekriveni keramičkim fasetama, obično feldspatskim tipovima ili fluorapatitnim

keramikama, koje imaju estetska svojstva slična prirodnoj zubnoj supstanci.(15)

Danas su pacijenti postali sve zahtjevniji u pogledu estetike i biokompatibilnost njihovih zubnih

nadoknada, keramike kao materijala za inleja, onleje, krunice i mostove te je keramika zbog

ovoga postala glavni cilj naučnog interesa.(16)

Danas, sistemi s većom fleksuralnom snagom (snage savijanja veće od 300 MPa) su dostupni i

uključuju: litij disilikat staklenu keramiku, aluminijev i cirkonijev oksid. Cirkonijev oksid može

biti i jitrijem parcijalno stabiliziran cirkonij oksid (YTZP) kojmu poboljšava estetska svojstva.

2.1. Feldšpatna keramika

Feldšpatna keramika je „klasična“ keramika sastavljena od kristalnih minerala koji su uloženi u

stakleni matriks. Feldšpati predstavljaju zajedničko ime za minerale, koji su raspostranjeni u

stijenama Zemljine kore. Po hemijskom sastavu mogu biti aluminosilikati kalijuma, kalcijuma

natrijma i dr. Najraspostranjeniji su leucit, arbit, anorit, ortoklas.(17)

Velika količina staklenog matriksa daje mogučnost manipulisanju bojama i dodavanjem oksida

metala kao i manipulisanju transparentnošću.

Feldšpati čine 75-85% porculanske mase i čine staklasti matriks u koji su uloženi kristali kvarca,

dok istovremeno snižava temperaturu topljenja i daje transparentnost.(17)

Kvarc čini 12-22% udjela i predstavlja jezgru u strukturi keramike. Sadržaj kvarca ovisi o samoj

keramici a može biti visokotemperaturni, srednje i niskotemperaturni. Najznačajniji oblik kvarca

za stomatološke materijale je silicij dioksid (SiO2).(17)

Kaolin je najčišći oblik gline i u prirodi nastaje pod uticajem atmosferskog pritiska na feldšpat.

Kaolin je po hemijskom sastavu smjesa hidratisanih aluminosilikata i glavni sastojak je kaolinit

(Al2O3- 2SiO2- 2H20). Kaolin čini 1-4% keramičkog praha, bijele je boje i sa vodom čini

smjesu koja se lako oblikuje.(17)


12

Feldšpatnoj keramici su dodani i pigmenti za imitaciju boje zuba. Pigmenti su oksidi metala,

stabilni na temperaturi sinertovanja i hemijski inertni na ostale sastojke. Pigmenti metala su:

Titanijum oksid- žuto mrka boja, Uranijum oksid- oranž žuta boja, Co- plava boja, Cr- zelena

boja, Nikl- siva boja, Ferum- mrka bolja, Ir- crna boja, Cr, St- pink boja.(17)

Feldšpatna zubna keramika obično sadrže između 15 i 25 vol% leucita. Leucitna struktura se

oslanja na oblik tetraedara SiO4 koji tvore prstenove. Na sobnoj temperaturi, leucitni kristali

imaju tetragonalnu simetriju. Kada se grije struktura SiO4 se polako spušta dok ne stane i odvoji

tetragonalne prstenove i na temperaturi 625° C prelazi u kubičan oblik. Faza transformacije

leucita od kubičnih do tetragonalnih oblika kada se hladi, u kombinaciji s većom kontrakcijom

od leucitnih kristala u usporedbi s staklenom matricom zbog njihove velike toplinske

kontrakcijske neusklađenosti, uzrokuju tangencijonalna naprezanja oko leucitnih kristala. Ova

naprezanja mogu bit inicijatori pukotina koji utječu mehanička svojstva keramike. Leucitni

kristali u feldšpatnoj keramici povečavaju fleksuralnu snagu keramike za 10-30% odnosno do

64.8 Mpa.(17)

2.1.1. Mikrostrukturna građa

Svojstva keramike ovise o njihovoj mikrostrukturi, koju definiše vrsta, veličina, morfologija,

distribucija, orijentacija i sastav kristala. Mikrostruktura je naziv koji se koristi za opisivanje

pronađenih strukturnih značajki unutar materijala. Mikrostrukture se mogu definisati tipom,

omjerom i sastavom njihovog matriksa, oblikom, veličinom i raspodjelom njihovih zrna

(kristala).(18)

U ovisnosti koliko ima staklastog matriksa, vrste i količine kristala koji su u matriksu, te njihovoj

distriuciji ovise i fizičko- mehaničke osobine.

2.1.2. Fizičko- mehaničke osobine

Mehanička svojstva feldspatskih porculana su najniža od keramičkih materijala koji se koriste u

stomatologiji i u njima dominiraju velike količine staklene faze. Kao posljedica toga kod ove


13

keramike je dobra estetika, jer se bojom i transparentnošću materijala može manipulisati

dodavanjem metalnih oksida. Međutim, ova keramika ima slabe fizičko- mehaničke osobine

upravo zbog ovakve njene mikrosstrukturne građe. Stoga, ova keramika uglavnom zahtjeva

izradu neke vrste podkonstrukcije.

- Koeficijent termalne ekspanzije (TKI) iznosi 8

- Otpornost na savijanje se kreće od 90- 130 MPa

- Vlačna čvrstoća se kreće od 20- 40 Mpa

2.1.3. Indikacije

- Bez podkonstrukcije (inlej, onlej, overlej, ljuspica o solo krunica izrađene CAD/ CAM

metodom)

- Sa podkonstrukcijom (solo kruna, apendiks, mostovi malog i velikog raspona)

2.1.4. Način izrade

Keramika općenito se može izraditi na tri načina (1) nanošenje kistom, (2) CAD/ CAM

sistemom.

1. Nanošenje kistom

Modeliranje

Ova metoda obuhvata više faza: pripremu i kondenzaciju mase, nanošenje i pečenje prvog sloja

(opaker), osnovnog sloja modeliranje i pečenje dentinskog sloja te caklenskog sloja, i na kraju

glaziranje.(18)

Prašak keramike koji dođe u fabričkom pakovanju se mješa sa destilovanom vodom ili sa

razblaženim rastvorom sirčetne kiseline. Ovaj postupak se najčseće radi sa špatulom, nakon čega

sljedi modeliranje keramike, tj. nanošenje keramike na pod konstrukciju. Podkonstrukcija može

biti metal ili keramika koja je u mogučnosti da se odupre silama koje djeluju na nju da ne bi

došlo do frakture. Tipovi ove keramike su najčeće cirkon oksidna keramika ili staklokeramika.

Feldšpatna keramika se nanosi posebnim instrumentima i kistovima koji su napravljeni od


14

prirodne dlake. Modeliranje keramičke nadoknade se vrši kombinovanjem tri ili više prahova

različite boje i translucencije.(8)

Postupak modeliranja možemo podijeliti na tri sloja, koji se nanose na podkonstrukciju tj na

prethodne slojeve. Ako je u pitanju metalna podkonstrukcija prvo se nanosi wash opaker koji

prekrije 20% sivila metala te stvara vezu između keramike i metalne podkonstrukcije. Zatim se

nakon sinterovanja nanosi drugi sloj opakera, koji prekrije 100% sivila metalne podkonstrukcije.

Nakon sinterovanja pristupa se nanošenju dentinskog sloja keramike, koji smo dobili miješanjem

keramičkog praha sa namjenskom tekučinom i njim se modelira osnovni oblik nadoknade. U

ovoj fazi može se vršiti osnovno slojevanje, tj. nanošenje dvije vrste dentinske keramike i jedna

vrsta caklenske keramike. Ako je potrebno u ovoj fazi nanošenja dentinskog sloja moguće je

primjetiti tehniku naprednog slojevanja koja podrazumjeva nanošenje različitih keramičkih

slojeva po dubini dentinske mase kao i ubacivanje i izradu raznih efekata u dubini. Nakon toga

slijedi sinterovanje. Treći sloj (caklenski sloj) se nanosi preko dentinskog na incizalnu i

aproksimalne površine što u konačnici daje definitivni oblik krunici. Iza slijedi glaziranje

keramike.

Sinterovanje keramike

Sinterovanje je naziv procesa konsolidacije keramičkih prašaka (čestica) kroz grijanje. To je

rezultat atomskog pokreta koji je stimulisan visokim temperaturama. Ovo kretanje smanjuje

visoku površinsku energiju povezanu s ne sinterovanim česticama. Kretanje ovisi o tome da li

atomi ili ioni dobivaju jednaku energiju ili veću od energije aktivacije potrebne za difuziju na

raspoložive lokacije.(19)

Mehanizam sinteriranja sastoji se od tri faze: početni, srednji i kasna faza.

U početnoj fazi, proces sinterovanja uključuje malo ili nimalo dezinfekcije i skupljanje i

uglavnom je karakteriziran stvaranjem "vrata" između susjednih čestica i smanjenjem površine

matriksa. U ovoj fazi, prostor između kristala je otvoren i međusobno povezan. Rast ovih

kontaktnih područja (vrat) odgovoran je za promjene svojstava materijala povezane s

sinterovanjem. Međufaznu fazu karekterišu regularne i kontinuirane pore između kojih se nalazi


15

cilindrični prostor koji ih povezuje. U ovoj fazi, gustoća je između 70 i 92%, dok se brzina

sinteriranja smanjuje. U posljednjoj fazi sinterovanja, pore su zatvorene i imaju sferni oblik.(17)

Tijekom sinterovanja može doći do interakcije između pora i zrna na tri načina: (1) pore mogu

usporiti rast zrna, (2) pore se mogu pomjeriti u zonu zrna tijekom rasta zrna; i (3) zrna granične

regije mogu se odmaknuti od pora, ostavljajući ih izoliranima unutar zrna, što smanjuje gustoću.

Važno je izbjeći ovaj zadnji scenarij kombiniranjem malih zrnaca i pora i povećanje brzine

kretanja zrna granica. Drugi pristup za smanjenje pora je uklanjanje plinova (vakuum

sinterovanje).(8) Prilikom sinterovanja keramičke mase u peči, tokom postizanja željene

temperature u peči se stvara vakum koji izaziva izlaženje gasova i posljedično smanjenje pora u

materijalu koje su nastale miješanjem i nanošenjem keramičke mase na rad. Također, dolazi do

smanjenja dimenzija rada za cca 10% u svim pravcima. Pred kraj faze sinterovanja u peč se pušta

zrak i pritisak raste na jednu atmosferu što dodatno izaziva još jače naljeganje keramičke mase

na podkonstrukciju.

Sinertovanje se sprovodi u namjenskim pečima koje se programiraju za svaku vrstu keramike

posebno. Tokom sinertovanja velike pore zraka migrijraju van, dok male ostaju zarobljene unutar

matriksa. Prekomjerna prisustnost pora zraka s toga može biti rezultat neadekvatnog

sinterovanja.(17)

Slika br.1- Ekran peči sa programima za sinterovanje keramike


16

Glaziranje

Nakon dentinske probe u ordinaciji slijedi glaziranje keramičke nadoknade. Tokom sinterovanja

keramike, keramika je djelimićno porozna i njena površina je hrapava što omogućuje retenciju

hrane i dentalnog plaka. Hrapavu površinu je potrebno glazirati, što se može postići na tri načina:

- Glaziranje površine keramike bez dodavanja keramičkih pigmenata i glazura. Keramička

nadoknada se dodadno peče u peči u prisustvu vazduha, te na taj način površinski sloj

keramike postaje gladak.

- Glaziranje keramike dodavanje keramičkih pigmenata. Nanošenjem keramičkih

pignenata na površinu nadoknade i njenim zagrijavanjem, površinski sloj se topi i

površina postaje glatka. Ovim pigmentima je donekle moguće uticati na konačnu boju

nadoknade.

- Glaziranje keramike sa nanošenjem glazure i pečenjem nadoknade u prisustvu vazduha.

Glazura koja se nanosi na površinu nadoknade prilikom pečenja se topi i nadoknadi daje

jedan piroplastični sloj kojim oblaže površinu staklastom masom. Dodavanjem pigmenata

na glaziranu površinu noguće je uticati na konačnu boju nadoknade.(17)

-

2. CAD/ CAM (Computer-Aided Design And Manufacturing) tehnika

CAD je skračenica za 'računalno potpomognuti dizajn i CAM označava 'računalno

potpomognutu proizvodnju',(29)

Svi CAD / CAM sustavi sastoje se od tri komponente:

- Digitalizacijski alat / skener koji pretvara oblik skeniranog objekta u digitalne podatke

koje računalo može obraditi. Skener može biti intraoralni i ekstraoralni. Intraoralni skener

skenira strukture u ustima pacijenta, dok ekstraoralni skeniraju otiske, gipsane modele

pojedinačno, uložene u artikulator ili pak same pomične radove modela batrljka

zbrušenih zuba, kao i skeniranje koje se koristi u implantologiju.

- Softver koji obrađuje podatke i ovisno o aplikaciji, proizvodi skup podataka za proizvod

koji treba proizvesti. Obično ga zovemo program za dizajniranje protetskih nadoknada.


17

- Tehnologija proizvodnje koja pretvara podatke u željeni proizvod. Ovo podrazumjeva

mašinu koju zovemo glodalica. Glodalice se danas uglavnom dijele na ordinacijske i

laboratorijske. Mogu biti četvero ili peto osovineske. Četvero osovinske proizvode

radove iz blokova i nemoguće je izraditi cirkularne konstrukcije. Peto osovinske koriste

diskove materijala i u stanju su izraditi sve vrste protetskih radova.

-

- Slika br. 2- Skeniran zbrušeni zub

-

Slika br. 3- Program za dizajniranje u CAD/ CAM-u


18

Slika br. 4- Dizajniran rad.

Slika br. 4- Keramički blok u glogalici.


19

Ovisno o lokaciji komponenata CAD / CAM sistema, u stomatologiji su dostupna tri različita

koncepta proizvodnje:

- ordinacijska proizvodnja (podrazumjeva proizvodnju radova bez podkonstrukcije)

- laboratorijska proizvodnja (podrazumjeva proizvdonju svih protetski radova)

- centralizirana izrada u proizvodnom centru

CAD/CAM tehnika obrade keramike podrazumjeva skeniranje željenog područja. Uzimanje

otiska može biti direktno u ustima ili da se skenira klasični radni model. Nakon skeniranja date

situacije, softver obrađuje stanje u usnoj šupljini i predstavlja je na monitoru. CAD/ CAM sistem

u svom softveru sadrži razne oblike vrste protetskih radova. U ovisnosti od situacije u ustima tj.

stanja i izgleda antagonista i agonista program dizajnira prijedlog restauracije i pokazuje je na

monitoru. U ovoj fazimoguće je vršiti izmjene dizajna protetskog rada kako bi u potpunosti

zadovoljio terapijske zahtjeve. Nakon ovoga CAD/ CAM-u dajemo naredbu da „reže“

nadoknadu. CAD/ CAM sistem obrađuje keramiku koja može doći u blokovima ili u diskovima,

što zavisi od proizvođača i vrste glodalice. Također blokovi mogu biti monolitni (jednobojni) ili

polihromatski (više nijansi) koji su više estetski prihvatljivi. Nakon što se izabrala boja bloka,

blok keramike se stavlja u mašinu i sljedi proces obrade keramike u željeni izgled nadoknade.

Nadoknada koja se dobije obradom CAD/ CAM-a može biti izrađena kao:

1. puni anatomski oblik

2. puni anatomski oblik koji se u incizalnoj trećini reducira i poslije se nanosi kistom

keramika radi postizanja bolje estetike (cut back tehnika)

3. podkonstrukcija (za materijale koji su za to predviđeni)


20

Slika br. 6- Blokivi feldšpatne keramike za CAD/CAM

Slika br. 7- Blokovi feldšpatne keramike


21

Slika br. 8- Feldšpatni blok keramike iz kojeg je izrezana krunica

2.2. Staklokeramika

Staklokeramika je polikristalni materijal koji nastaje kontroliranom kristalizacijom stakla.(3)

Staklo je materijal koji se ne nalazi u prirodi. Iako poznato i korišteno od davnina i danas je

nezamjenjiv materijal u svakodnevnom životu. Staklo se dobiva taljenjem osnovnih sirovina:

kvarcnog pijeska, sode i krečnjaka. Dodavanjem različitih oksida u osnovnu talinu stakla dobiva

se borosilikatna, cinkova i ostala stakla. Sastavni dijelovi stakla se međusobno tale, hemijski

reaguju i otapaju. Staklu koje se koristi u stomatologiji često se dodaju i oksidi kositra, cirkonija

koji u konačnici daju keramici zamučenost. Dodavanjem i kontroliranom kristalizacijom nastale

su razne vrste staklokeramike koje se korsite u stomatologiji: fluorapatitna, litijev disilikatna

staklokeramika.(2)

Zbog osobina stakla kao materijala, koji je podložan pucanju pod većim opterečenjem, ova

keramika se izučava za korištenje u postranim regijama. Istraživanjem, došlo je do zaključka da

se ovoj keramici trebaju poboljšati fizičke osobine i to osvrtom na poboljšanje čvrstoće, modula


22

elastičnosti i žilavosti materijala. Naprezanje materijala, jedan je od glavnih kliničkih

nedostataka staklokeramike kao materijala koji se koristi u stomatološkoj protetici. Ovaj

nedostatak se objašnjava različitim koeficijentom termalne ekspanzije između podkonstrukcije i

fasetnog dijela u dvoslojnim sistemima. Naprezanje nastaje na podkonstrukciji i na spoju između

podkonstrukcije i fasetnog dijela, koje ako se proširi dovodi i do frakture cijele nadoknade.

Navedeno pokazuje da je kritično naprezanje na veznoj a ne na fukcijskoj površini nadomjeska.

(4)

Na očvrščavanje staklokeramike utiče njena građa, tj. veličina i raspodjela kristala, procesi

tlačenja i žarenja kojim se postiže homogena struktura. Pečenjem keramike u vakumu smanjuje

se mogučnost poroznih dijelova u keramici (prostori ispunjeni zrakom).(4)

Staklokeramka je visoko transparetni materijal zbog međusobonog odonosa između staklastog

matriksa i kristala. Prolaskom svjetla kroz staklokeramiku, svjetlo se manje raspršuje i daje

optički efekat sličan onome koji ima caklena i dentin. Opalescencija i neprozirnost se kontroliše

dodavanjem čestica punila.(4)

Staklena keramika koja se može sinterirati za metalne podkonstrukcije je uvedena u kliničku

praksu u XXI vijeku. Ova keramika je pripremljena polikristalima koji su nastali kontrolisanom

kristalizacijom stakla iz koje proizilaze poboljšana optička, fizičko- hemijska i mehanička

svojstva. Staklo- keramika je napravljena formiranjem od jezgre stakla uglavnom taljenjem zatim

upotrebom kontolisane toplinske obrade (sinterovanje) kako bi se istaložili kristali u staklenom

matriksu. Broj kristala, njihova brzina rasta i time njihova veličina regulisani su po vremenu i

temperaturi sinterovanja. Hemijski sastav i mikrostruktura staklokeramike određuju njegova

svojstva i glavne primjene, dok je za osiguranje visoke mehaničke performanse važno da su

kristali brojni i ravnomjerno raspoređeni kroz staklastu fazu.(1)

Staklokermaika se može podjeliti na osnovu kristala koji ulaze u njenu građu:

1. Fluorapatitna keramika

2. Litijum disilikatna keramika(1)


23

2.2.1. Fluorapatitna keramika

2.2.1.1. Mikrostrukturna građa

Fluorapatitna keramika je keramika koja se nanosi na podkonstrukciju. Ova keramika je

izgrađena od prirodne sirovine, dok od sirovih materijala najčešće sadrži SiO2. Fluorapatitna

keramika je izgrađena od kristala fluor apatita, koji su po svojoj građi i strukturi slični

hidroksiapatitnim kristalima koji grade caklenu. Nova generacija materijala, koja sadrži kristale

nanofluorapatita, ima kristalnu strukturu sličnu onoj prirodnih zubi. Optičke karakteristike

kontrolišu nanofluorapatitni kristali veličine 100-300 nm i mikrofluor-apatitni kristalii dužine 1-2

μm. Nanofluorapatitne keramike imaju različte koncentracije apatitnih kristala koji

omogučavaju jedinstvenu i prilagodljivu kombinaciju prozirnosti, sjaja i opalescencije, ovisno o

tipu materijala za slojevanje.(21)

2.2.1.2. Fizičko - mehaničke osobine

- Koeficijent termalne ekspanzije (TKI) iznosi 9- 13

- Otpor na savijanje 90 Mpa

- Vickers tvrdoća po Vickersu iznosi 5400 MPa

- Hemijska stabilnost 15 μg/cm2

2.2.1.3. Indikacije

- Karakterizacija i slojevanje podkonstrukcija

- Karakterizacija i slojevanje staklokeramike cut- back tehnika

- Karakterizacija i slojevanje konstrukcije, bataljka implantata i

Suprastrukture implantata

- Kreiranje gingivalnog dijela na restauraciji. (21)


24

2.2.1.4. Način izrade

Fluorapatitna i nanofluorapatitna keramika se nanosi kistom na podkonstrukciju. Podkonstrukcija

može biti izrađena od metala ili od keramike. Keramičke podkonstrukcije su izrađene od

staklokeramike ili cirkon keramike. Fluorapatitna i nanofluorapatitna keramika je visoko estetska

keramika koja se nabacuje kistom tehnikom slojevanja. (21)

2.2.2. Litijum disilikatna keramika


Litijum disilikatna keramika sadrži kristale Li2Si2O5 u svojoj mikrostrukturalnoj građi. Kristali

su uloženi u stakleni matriks i imaju izgled igle. Dužina kristala iznosi 3-6 µm. Kristali koji se

nalaze u staklenom matriksu su pravilno raspodjeljeni i upravo ta njihova raspodjela utiče na

fizičko- mehaničke osobine kao i na estetiku. Pravilnom raspodjelom i povečavanjem kristala u

fazi kristalizacije tj. u fazi nastanka kristala prilikom pečenja kristali postaju bliže jedan drugome

(gušći raspored) što u konačnici povečava fleksuralnu snagu keramike 360- 400 Mpa.(18)

2.2.2.2. Fizičko- mehaničke osobine

- Koeficijent termalne ekspanzije se krece od 10.2- 10.5

- Otpornost na savijanje (biaksialno) se kreće od 400- 450MPa

- Otpornost na lom iznosi 2.75 MPa

- Modul elastičnosti iznosi 95

- Tvrdoća po Vickersu iznosi 5800 MPa

- Hemijska stabilnost iznosi 40 µg/cm2

- Presanje se vrši ns temperaturi od 915- 920 °C.(21)


25

2.2.2.3. Indikacije

1. Okluzalne fasete (table tops)

2. Tanke fasete

3. Fasete

4. Inleji

5. Onleji

6. Djelomićne krunice

7. Krunice u prednjoj i stražnjoj regiji

8. Tročlani prednji mostovi

9. Tročlani mostovi s drugim premolarom kao zadnjim nosaćem

10. Prešanje preko galvanizirane krunice

11. Suprastrukture za implantate za pojedinaãne restauracije (prednja i stražnja

regija)

12. Suprastrukture na implantatima za 3-člane mostove gdje je drugi premolar

zadnji nosać

13. Primarne teleskopske krunice.(21)

2.2.2.4. Specifičnosti preparacije

Osnovni principi preparacije za pune keramičke restauracije

- Bez uglova ili oštrih bridova

- Preparacije stepenice s zaobljenim unutrašnjim rubovima i/ili duboko zaobljena

zakošena preparacija.

- Kontaknto područije između dva međučlana (konektor) mora biti najmanje

8mm3.(23)


26

Shema br. 1- Izgled preparacione granice za punu keramičku krunicu

Preparacija za okluzalne fasete (Table top)

- Reducirati jednakomjerno i anatomski poštujući navedene minimalne vrijednosti

debljine.

- Preparirati stepenicu s zaobljenim unutrašnjim rubom ili dubokim zaobljenim

zakošenjem. Širina stepenice treba biti najmanje 1,0 mm.

- Reducirati okluzalno približno 1,0 mm.(23)

Shema br. 2- Preparacija za okluzalnu fasetu


27

Preparacija za tanke fasete (ljuspice)

- Ako je moguće preparacija treba biti u caklini.

- Rub incizalne preparacije ne bi smio biti u području statičkog ili dinamičkog

okluzalnog kontakta.

- Minimalna debljina tanke fasete u cervikalnom i labijalnom dijelu je 0,3 mm.

- Na incizalnom bridu treba planirati debljinu restauracije od 0,4 mm.

- Ako ima dovoljno prostora, preparacija nije nužna.(23)

Shema br. 3- Preparacija za tanku fasetu

Preparacija za fasete (ljuspice)

- Ako je moguće preparacija treba biti u caklini.

- Rub incizalne preparacije ne bi smio biti u području statičkog ili dinamičkog

okluzalnog kontakta.

- Reducirajte cervikalno i/ili labijalno područje za 0,6 mm, i incizalni brid za 0,7

mm.(23)


28

Shema br. 4- Preparacija za ljuspicu

Preparacija za prednju krunicu

- Reducirati jednakomjerno i anatomski poštujući navedene minimalne vrijednosti

debljine.

- Preparirati stepenicu s zaobljenim unutrašnjim rubom ili dubokim zaobljenim

zakošenjem. Širina stepenice treba biti najmanje 1,0 mm.

- Reducirati incizalno približno 1,5 mm.

- Reducirati vestibularno i/ili lingvalno podruãje približno 1,2 mm.

- Za konvencionalno ili samo adherirajuçe cementiranje, preparacija mora biti

retentivna s dostatnom visinom preparacije.(23)

Shema br. 5- Princip preparacije za keramičku krunicu


29

Preparacija za inley i onley

Shema br. 6- Preparacija sa inley i onley

- Mora se paziti na statički i dinamički okluzalni kontakt.

- Rubovi preparacije ne bi smjeli biti na kontaktima u centralnoj okluziji.

- Dubina preparacije treba biti najmanje 1,0 mm a širina otvora od najmanje 1,0

mm treba biti u području fisure.

- Preparirajte stijenke proksimalnog ormarića lagano divergentno pod uglom od

100° – 120° između zida proksimalnog kaviteta i predvidljive površine inleja.

U slučaju predvidljive konveksne proksimalne površine bez odgovarajuće podrške

proksimalne stepenice, treba izbjegavati kontakt na marginalnom grebenu

inleja.

- Zaobliti unutra rubove i prijelaze kako bi spriječili koncentraciju stresa unutar

keramike.

- Ne zakošavati rubove i ne ostavljati tanke bridove.(23)


30

Preparacija za djelomičnu krunicu

- Mora se paziti na statički i dinamički okluzalni kontakt.

- Rubovi preparacije ne bi smjeli biti na kontaktima u centralnoj okluziji.

- Reducirati područje kvržice najmanje 1,5 mm.

- Preparirajte stepenicu s zaobljenim unutrašnjim rubom ili dubokim zaobljenim

zakošenjem.

- Šrina stepenice/ zakošenja treba

biti najmanje 1,0 mm.(23)

Shema br. 7- reparacija za djelomičnu krunicu

Prepearacija za krunicu u premolarnoj regiji

- Reducirajte jednakomjerno i anatomski poštujući navedene minimalne vrijednosti

debljine.

- Preparirajte stepenicu s zaobljenim unutrašnjim rubom ili dubokim zaobljenim

zakošenjem. Širina stepenice/ zakošenja treba biti najmanje 1,0 mm.

- Reducirajte okluzalno približno 1,5 mm.

- Reducirati bukalno i/ili lingvalno područje približno 1,5 mm.

- Za konvencionalno i/ili samoadherirajuće cementiranje, preparacija mora biti



31

Shema br. 8- Preparacija za postranu krunicu

Tročlani mostovi

- Obzirom na različitu silu žvakanja, maksimalna širina međučlana varira u

prednjoj i lateralnoj regiji. Širina međučlana određuje se na neprepariranim

zubima.

- U prednjoj regiji (do očnjaka), širina međučlana ne bi trebala prelaziti 11 mm.

U regiji premolara (od očnjaka do drugog premolara), širina međučlana ne bi

trebala prelaziti 9 mm

Za konvencionalno i/ili samoadherirajuće cementiranje, preparacija mora biti



Litijum disilikatna keramika postala je raspoloživa 2006. godine i može biti proizvedena s

proizvodnjom presanja (toplinom) ili računalom potpomognuto (CAD / CAM). Bolja

translucencije i raznolikost boje omogućuju anatomsko oblikovanje monolitne restauracije.

Litijev disilikatne nadoknade mogu se proizvesti u ordinaciji i / ili stomatološkoj laboratoriji.

Postupak u ordinaciji omogučava da nadoknada bude dizajnirana, izrađena te predana vrlo brzo

nakon završetka brušenje zuba. U ovisnosti o vrsti radova nadoknade može se uraditi: puni

anatomski oblik, cut- back tehnikom ili podkonstrukcija.


32

Press metoda

Litijumdisilikatna staklokeramika dolazi u obliku valjčića i više stepeni translucencije: veoma

transparentni, malotransparentni, srednje opaktni i veoma opaktni (HT, LT, MO, HO) i dvije

veličine.

Obzirom na izradu, svaka se restauracija može izraditi od bilo kojeg ingota / valjčića.

U ovisnosti njihovom stepenu translucencije preporućeno je više metoda izrade i indikacija za

pojedine ingote / valjčiće.

Press metoda podrazumjeva modeliranje protetskog nadomjeska u organskom vosku na

gipsanom modelu. Nakon što smo postigli željeni oblik i veličinu vrši postavljanje odlivnih

kanala te ulaganje voštanog objekta u kivetu i namjensku uložnu masu. Nakon isteka propisanog

vremena vrši se zagrijavanje kivete i izgaranje voska bez ostatka. Po isteku preporučenog

vremena za žarenje i izgaranje kiveta se prenosi u peč za pressovanje keramike, ubacuje se

cilindrični ingot odabrane boje, transparetnosti (HT, LT, MO, HO) i veličine. Preko valjka se

stavlja klip za pressovanje. Pokreče se željeni program peči pri kojem dolazi do topljenja,

pressovanja i sinterovanja keramičke mase. Po završetku programa i hlađenja kivete vršimo

odstranjivanje uložne mase sa objekta. Šajbom isjecamo protetski rad od odlivnih kanala te ga

vraćamo na gipsani radni model, provjeravamo odnos sa agonistima i antagonistima te odnos sa

preparacionom granicom. Ukoliko je potrebno vršimo obradu protetskog rada, te rad šaljemo u

ordinaciju na probu. Ukoliko je izrađena podkonstrukcija ili se primjenjivala cut- back tehnika,

nakon probe slijedi nabacivanje visoko estetske keramike kistom, ponovna proba i glaziranje.

Ukoliko je rađen puni anatomski oblik, poslije probe vrši se karakterizacija rada u fazi glaziranja

ako je potrebno. Ovom metodom moguće je izraditi inleje, onleje, overleje, pune anatomske

oblike solo kruna i mostova do premolarne regije, kao i podkonstrukcije za ove krune i mostove.

Također moguće je izraditi krune i mostove cut- back tehnikom. Priprema modela za tehniku

kojom će se raditi se ne razlikuje. Pripremljeni model se premazuje distanc lakom te se pristupa

modeliranju. Oblik konstrukcije ključ je uspjeha trajnosti restauracije od pune keramike. Što se

više pažnje posveti obliku konstrukcije, to će biti bolji krajnji završni rezultat i klinički

uspjeh.(23) Minimalne debljine slojeva (debljina nadoknade) kao i dimenzija spojeva određena

je uputstvom proizvođaća.


33

- Modeliranje za puni anatomski oblik

Potrebno je anatomski konstruisati restauraciju tako da joj je nakon postupka

izrade potrebno dodati samo glazuru i prema potrebi karakterizaciju.(23)

- Modeliranje za cut-back tehniku u vosku

Ova metoda se radi u labaratoriji. Cut- back tehnika podrazumjeva isjecanje incizalne trećine

koja se može ukloniti na tri načina. Prvi je da se incizalna trećina isjeca tokom modeliranja

punog anatomskog oblika restauracije u organskom vosku prije ulaganja u kivetu ukoliko se rad

radi press metodom. Ako se protetski rad izrađuje CAD/ CAM metodom isjecanje incizalne

trećine se radi u programu za dizajniranje nadoknada. Treći način je da se isjecanje incizalne

trećine radi ručno na protetskom radu koji je dobiven nekom od gore navedenih metoda izrade.

Ovom metodom moguće je učinkovito napraviti vrlo lijepe restauracije.

- Modeliranje za tehniku slojevanja

Oblik podkonstrukcije mora odgovarati prostoru. Također mora podržavati oblik i kvržice kako

bi debljina keramićkih slojeva bila ujednaćena.

CAD/CAM metoda

Staklokeramika za izradu u CAD/CAM sistemu dolazi u obliku blokova različitih veličina, boja i

translucencija. Veličina i boja odabranog bloka ovisi o indikaciji.(23)

Prvo je potrebno izvršiti skeniranje zbrušenih zuba i pripadajuće regije sa okolnim tkivom. Ovo

je moguće izvesti na više načina i to intraoralno tj. direktno u ustima pacijenta, skeniranjem

gipsanog modela ili otiska u ovisnosti kojim skenerom raspolažemo. Nakon skeniranja i odabira

litijumdisilikatnog bloka odgovarajuće veličine, boje i translucencije pristupa se dizajniranju

željenog rada.


34

Ovom metodom je moguće izraditi protetski rad na tri naćina i to: 1. Puni anatomski oblik, 2.

Cut- back tehniku ili 3. Podkostrukciju. Ukoliko se radi puni anatomski oblik u programu za

dizajniranje se izabere ovaj metod rada, program nam nudi prijedlog definitivnog dizajna koji

možemo dodatno modificirati ako je to potrebno. Kod izrade cut- back tehnike uzimamo

predloženi puni anatomski oblik i u programu reduciramo incizalnu i vestibularnu trećinu. Izrada

podkonstrukcije podrazumjeva odabir opcije podkonstrukcije od litijdisilikatne keramike u

programu za dizajniranje. Nakon ovoga kompjuter nam dizajnira prijedlog olika podkonstrukcije

koji mi možemo po potrebi modificirati. Po završetku dizajniranja, odabrani blok litijdisilikatne

staklokeramie stavljamo u mašinu i pokrečemo program za frezovanje. Po završenom frezovanju

vadimo protetski rad iz mašine i vršimo odvajanje protetske nadoknade od bloka i pristupamo

kristalizaciji u namjenskoj peči za kristalizaciju. Poslje toga slijedi proba u ordinaciji. Ako je

rađen puni anatomski oblik nakon probe pristupa se glaziranju i eventualnoj karakterizaciji rada.

Ukoliko je rađena cut- back tehnika pristupa se nabacivanju visoko estetske keramike kistom na

incizalnu i vestibularnu trećinu te iza toga slijedi proba u ordinaciji, glaziranje i eventualna

karakterizacija rada. Ako smo dizajnirali podkonstrukciju nakon njenog kristaliziranja ona se

šalje na probu u ordinaciju, te se vrši nabacivanje keramike kistom i glaziranje.


35

Slika br.9 – Blokovi litij di silikatne keramike

Slika br.10 – Krunica od litijum disilkatne keramike


36

2.3. Cirkonijoksidna keramika

Cirkonij je kristalni dioksid cirkonija. Njegova mehanička svojstva su vrlo slična svojstvima

metala a njegova boja je slična boji zuba. Fleksuralna snaga cirkonijeva oksida je 900 MPa.

Cirkonij ima slična mehanička svojstva kao nehrđajući čelik. Njegova otpornost na vuču može

iznositi čak 900-1.200 Mpa, a njegova otpornost na kompresiju je oko 2000 MPa.(24)

Cirkonijev dioksid je visokokvalitetna oksidna keramika s izvrsnim mehaničkim svojstvima.(25)

Njegova visoka čvrstoća na savijanje i otpornost na lom pri usporedbi s drugim zubnim

keramikama nude mogućnost korištenja ovog materijala za izradu podkonstrukcija fiksnih

protetskih radova. Dodavanje triju molekula Y203 rezultira stabilizacijom tetragonalne faze na

sobnoj temperaturi, koja kao rezultat prijelaza na monoklinsku fazu može spriječiti napredovanje

pukotina u keramičkoj (transformacijsko jačanje).(27)

2.3.1. Jitrijom stabilizirana cirkon keramika (YTZP)

Tetragonalni cirkonij stabiliziran s yttriumom (Y-TZP) je pronašao svoju svrhu u stomatologiji

zbog dobrih mehaničkih svojstva. Trenutno se koristi kao temeljni materijal za izradu

podkonstrukcija. U odnosu na druge stomatološke keramike, njegove vrhunske mehaničke

osobine, kao što je veća čvrstoća i otpornost na lom, posljedica su mehanizma preobrazbe

stvrdnjavanja. ZrO2 je polimorfni materijal koji ima 3 različite kristalne strukture: monoklinska

faza je stabilna do 1.170 C, pri čemu se ona pretvara u tetragonalnu fazu, koja je stabilna do

2.370 C, a u kubičnu faza prelazi pri temperaturi 2,680 ° C.(28)

U skorije vrijeme na tržište je prisutan i transpa - cirkon, sa kojim se za razliku od klasičnog

YTZP-a mogu izrađivati puni anatomski oblici fiksnih protetskih radova, kao i reducirani oblici.

Cirkon dolazi u obliku blokova i diskova koji mogu biti fabrički obojeni ili ne obojeni kod kojih

je potrebno bojenje toku izrade protetskog rada.


37


Tetragonska forma kristala može se stabilizirati na sobnoj temperaturi dodavanjem raznih oksida,

uključujući yttrium, ceriju, kalciju ili magneziju.(22) Djelomično stabilizirana tetragonalna

cirkonija pokazuje fazno transformacijsko pooštravanje, što uključuje transformaciju od

tetragonske do monoklinske faze na vrhu pukotine, povezano s povećanjem volumena, čime se

stvara pritisak. Ovaj mehanizam djelotvoran je u sprječavanju daljnje širenja pukotina i

odgovoran je za izvanredna mehanička svojstva djelomično stabiliziranog cirkonijeva oksida.

Ova keramika zbog svojih mikrostrukturnih osobina nema dobru estetiku ali ima dobre fizičko

mehničke osobine.(29) Loša estetika se ogleda u tome da u sastavu keramike ulazi puno kristala

koji su veliki i gusto zbijeni dok ima vrlo malo staklastog matriksa koji je i odgovoran za

estetiku.

Slika br.11- Cirkonski blokovi raznih veličina

2.3.1.2. Fizičko - mehaničke osobine

- Koeficijent termalne ekspanzije (TKI) iznosi 10.5

- Otpornost na savijanje se kreće 1422 ± 60 Mpa

- Temperatura sinertovanja ovog materijala iznosi 1350 do 1550° C

- Tvrdoća po Vickersu iznosi 1200


38

2.3.1.3. Indikacije

- Podkonstrukcija za krunice u svim regijama i mostove svih raspona

- reducirani oblik (transpa- cirkon)

- puni anatomski oblik (transpa- cirkon)

2.3.1.4. Specifičnosti preparacije

- brušenje nadomjestka provodi se standardnim postupkom: skraćivanjem za 1.5- 2mm,

aksijalnom redukcijom 1.0- 1.5 mm

- stepenica je cirkularna najčešće zaobljena, koja iz estetskih razloga može ici

subgingivalno te zbog paradontološke profilakse supragingivalno

- debljina podkonstrukcije iznosi najmanje 0.5- 0.7 mm

- mjesto spajanja dvije nadoknade (konektor) 7- 12mm3.(30)

Preparacija za prednje zube

- brušenje nadomjestka provodi se standardnim postupkom: skraćivanjem za 1.0- 2mm,

aksijalnom redukcijom 1.0- 1.5 mm

- stepenica je cirkularna najčešće zaobljena, koja iz estetskih razloga može ici

subgingivalno te zbog paradontološke profilakse supragingivalno i reducira se 0.8mm

- debljina podkonstrukcije iznosi najmanje 0.5- 0.7 mm

- mjesto spajanja dvije nadoknade (konektor) 7- 12mm3. (30)


39

Shema br.9 - Prikaz preparacije za prednje zube

Preparacija za bočne zube

- Okluzalna površina se skida najmanje 1mm

- Zidovi se reduciraju 0.8- 1 mm

- Stepenica je zaobljena cirkularna i u njenom područiju se reducira 0.5- 1 mm (30)

Shema br.10 - Prikaz preparacije za bočne zube


40


YTZP keramika se izrađuje CAD/ CAM sistemom i može biti u obliku podkonstrukcije,

reduciranog ili punog anatomskog oblika. Po potrebi se na nju kistom nabacuje visoko estetska

keramika.

Slika br.12 – Sinterovana cirkonoksidna krunica (reducirani oblik)

Ukoliko se izrađuje podkonstrukcija onda se u program za dizajniranje izabere opcija izrade

cirkonske podkonstrukcije i pristupa se dizajniranju. Ako se izrađuje reducirani oblik, onda se u

programu izabere opcija za puni anatomski oblik te se vrši redukcija incizalnog brida i

vestibularne plohe u samom programu za dizajniranje. Po završenom dizajniranju u glodalicu se

stavlja unaprijed odabrani keramički blok ili disk i pristupa frezovanju. Frezovanje traje

određeno vrijeme u ovisnosti od veličine nadoknade i vrste glodalice. Nakon glodanja protetskog

rada, izglodani objekat se vadi iz mašine i vršimo odvajanje nadoknade od ostatka bloka te

eventualno bojenje. Poslje sušenja protetski rad se ubacuje u namjensku peč za sinterovanje

cirkona. Po završetku sinterovanja protetski rad se šalje na probu te se vrši nabacivanje visoko


41

estetske keramike kistom, a zatim opet slijedi proba. Ako je potrebno moguče je protetski rad

dodatno individualizirati u sljedečoj fazi a to je glaziranje.

Slika br.13 - Cirkon u glodalici

Slika br.14 - Sirove, nesinterovane cirkonske podkonstrukcije


42

Slika br.15 - Cirkonska podkonstrukcija na modelu


43

3. DISKUSIJA

Koji materijal će se koristit za izradu protetske nadoknade ovisi o više faktora. Prvi faktor je

indikacija i ona ovisi o tome koliko je ona dobro postavljena. Drugi faktor je želja pacijenta, koja

bi trebala biti usaglašena sa indikacijom. Treći faktor je samo tržište, tj. tehnika sa kojom

surađujemo.

Pregledom literature se ustanovilo da postoje različiti keramički sistemi koji se prije svega

razlikuju po svom sastavu, mikrostrukturnoj građi i načinu izrade. Posljedica ove raznolikosti je i

široko indikaciono područje kao i raznovrsnost u načinu izrade fiksnih protetskih radova.

Nameće se spoznaja da keramički materijali koji u svom sastavu imaju veliku količinu staklenog

matriksa sa malim brojem kristala koji su nasumičmo raspoređeni (feldspatna keramika) ili pak

ravnomjerno raspoređenei (fluor-apatitna staklo keramika) zbog mogućnosti manipulisanja

optičkim osobinama staklenog matriksa, dodavajući mu metalne okside, predstavljaju

najpogodniji materijal za individualizaciju protetske nadoknade i postizanje vrhunske estetike, te

se nanose na različite podkostrukcije manuelno. Radovi koji su izrađeni od ovih materijala u

punom anatomskom obliku zbog načina izrade (CAD/CAM ili press metodom) ne predstavljaju

vrhunske estetske radove jer nedostaje složenija manuelna individualizacija samog protetskog

rada. Prisutnost velike količine staklenog matriksa koji ima slabe mehaničke osobine ograničava

indikaciono područje ovih materijala na solo radove ili pak za nanošenje na podkonstrukcije.

Suprotnost ovome je materijal koji nema staklenog matriksa i gdje su kristali gusto poredani

jedan do drugog, a sama priroda kristala je da ima dobre mehaničke osobine. Takav materijal je

cirkon oksid. Zbog ovakve mikrostrukturne građe i mehaničkih osobina samog kristala cirkona

indikaciono područje je prošireno na sve raspone u svim regijama. Nedostatak staklenog

matriksa i optičke osobine kristala cirkona su ograničile indikaciono područje ovog materijala na

izradu podkonstrukcija koje je neophodno prekriti visokoestetkim keramičkim materijalima.

Dodatkom jitrija u ovaj materijal dobija se jitrijumom parcijalno stabilizirani cirkon čime se

poboljšava njegova estetika te se indikaciono područe proširuje na izradu reduciranih

anantomskih oblika za sve topografske regije i punih anantomskih oblika za bočne regije.

Kompromis između ove dvije krajnosti je litij di-silikatna keramika čiji omjer staklenog matriksa

i kristala sa povoljnim optičkim osobinama tvore materijal koji je trenutno možemo smatrati

najpovoljnijim estetskim rješenjem. Nažalost i ovaj materijal ima svoja ograničenja, a to su


44

osrednje mehaničke osobine što limitira indikaciono područje na solo radove i mostove malog

raspona do premolarne regije. Sam način izrade protetskog rada od ovog materijala određuje i

stepen estetike koji se može postići. Ukoliko se radi puni anatomski oblik estetika je

zadovoljavajuća, čak i vrhunska kod pacijenata kod kojih nije potreban veliki stepen

individulizacije. Ukoliko je neophodan, preporučuje se izraditi podkonstrukciju od ovog

materijala i na nju manuelno nanjeti keramiku visoke estetike.


45

4. ZAKLJUČAK

Keramika kao materijal za protetsku nadoknadu se sve više izučava i njena primjena u protetici

se povečala zbog implantata koji su povečali interes za keramiku u njenoj kliničkoj primjeni.

Keramika kao materijal postoji odavno, ali raznolikost njene primjene kao materijala koji se

koristi u protetici je znatno povećana u XX i XXI vijeku. Poznavanje osobina ovih materijla koje

proizilaze iz njihovog sastava, mikrostrukturne građe i načina izrade je od krucialne važnosti za

uspiješnu protetsku terapiju. Keramika na tržište dolazi u suštini sa njene dvije glavne osobine,

koju obrnuto proporcionalne. Te dvije osobine su estetika i njene fizičko- mehaničke osobine. To

znači da ona keramika koja ima dobre estetske osobine, ima loše fizičko- mehaničke osobine i

obrnuto. Ovo u kliničkoj praksi znaći da je potrebno postaviti dobru indikaciju i poznavati

keramiku kao materijal sa osvrtom na ove dvije osobine i sam naćin izrade. Proučavanjem i

unapređenjem keramike na tržište su došli i cijeli novi sistemi za izradu protetskih radova. Ovo

je područje stomatologije koje se trenutno najbrže razvija te se skoro svake godine poavljuje se

nova vrsta materijala kao posljedica mijenjanja sastava i mikrostrukturne građe. Ovi materiali se

nazivaju hibridni materijali i njihovim daljnim usavršavanjem vjerovatno će da predstavljaju

budućnost protetske terpije.


46

5. LITERATURA

1. Vuličević Z. Klinička primjena materijala u dječijoj stomatologiji. 1st ed. Beograd:

BeoBook; 2010.

2. Mehulić K. Keramički materijali u stomatološkoj protetici. 1st ed. Zagreb: Školska knjiga;

2010.

3. Paul A., Tipler Gene Mosca: "Physics for Scientists and Engineers",Worth Publishers,

2008.

4. Strub JR V. Volkeramische. 1 is ed. Utah Zahnartz; 1992.

5. Chinelatto, A.S.A., Pallone, E.M.J.A., Trombini, V., Tomasi, R.: Influence of heating

curve on the sintering curve of alumina subjected to high-energy milling. Ceram. Intl.

34(8), 2121–2127 (2008).

6. Davidowitz G, Kotick PG. (2011), "The use of CAD/CAM in dentistry.", Dent Clin North

Am, 55 (3): 559–570.

7. Aisha Stumpf C. Dental Ceramics Microstructure, Properties and Degradation. 1st ed.

eBook; 2013.

8. Ispitivanje materijala”, doc. dr. sc. Stoja Rešković, Metalurški fakultet Sveučilišta u

Zagrebu, www.scribd.com/doc, 2010.

9. Damir Jelaska, Elementi strojeva, Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, Split

2011.

10. Božidar Križan, Saša Zelenika, Konstrukcijski elementi I, Tehnički fakultet Rijeka, 2011.

11. ."Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr,

2015.

12. Bojan Kraut, Strojarski priručnik. Tehnička knjiga Zagreb; 2009.

13. Lemons JE, Leinfelder KF, Clinical Restorative materials and tehniques. Philadelphia:

Lea and Febinger; 1988.

14. Trifunović DM, Vujošević LJ, Stomatološka protetika fiknse nadoknade. Beograd:

Evropski centar za mir i razvoj; 1998.


47

15. Robert G. Craig W. Procedings of conference on recent develempments in dental

ceramics. 1st ed. 1990.

16. Anusavice KJ: Philips Science of Dental Materials, Edition 11th. St. Louis: Saunders;

2003.

17. Stamenković D, editor. Stomatološki materijali. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna

sredstva; 2003.

18. Bragança, C.R., Bergmann, C.P.: A view of whitewares mechanical strength and

microstructure.. Int. 29(7), 801–806 (2003).

19. Brkić S. Savremene tehnologije dentalne keramike. 1st ed. Ljubljana; 2007.

20. Kurbad A. Clinicla aspect off all ceramic CAD/ CAM restorations. 1st ed. Compemd

Contin Educ Dent; 2002.

21. GmbH M. IPS e.max System Technicians [Internet]. Ivoclarvivadent.com. 2018 [cited 6

September 2018]. Available from: http://www.ivoclarvivadent.com/en/p/all/products/all-

ceramics/ips-emax-technicians/.

22. Kelly JR, Denry I: Stabilized zirconia as a structural ceramic: An overview, Dent Mater,

2007.

23. GmbH M. IPS e.max System Technicians [Internet]. Ivoclarvivadent.com. 2018 [cited 6

September 2018]. Available from: http://www.ivoclarvivadent.com/en/p/all/products/all-

ceramics/ips-emax-technicians/

24. Bergmann C. Transparent Ceramics. 1st ed. International Publishing Switzerland; 2015.

25. Crocker J. Clinical use of a new metal- free restorative technology. Dent Today. 2002;.

26. Kosmač, Oblak, Jevnikar, Funduk, Marion. Strenght and reliability of surface treateg

YTZP Dental Ceramics. 1st ed. J biomed mater Res; 2000.

27. Kosmač, Oblak, Jevnikar, Funduk, Marion. The effect of grinding and sandblasing on

flexural strenght and reliability of YTZP zirconia ceramic. Dent Mater. 1999;.

28. Kontonasaki, E., Kantirsanis, N., Papadopoulou, l. et al.: Microstructural characterization

and comparative evaluation of physical, mechanical and biological properties of three

ceramics for metal–ceramic restorations. Dental Mater. 24(10), 1362–1373 (2008).

29. Babić Ž., Jakovac. Cirkonij keramika u fiksnoj protetici. Acta Stomatol Croat. 2005;.


48

30. CEREC CAD/CAM Materials | Dentsply Sirona [Internet]. Dentsplysirona.com. 2018

[cited 6 September 2018]. Available from:

https://www.dentsplysirona.com/en/products/cad-cam/dental-practice/cad-cam-

materials.html

https://www.dentsplysirona.com/en/products/cad-cam/dental-practice/cad-cam-materials.html

https://www.dentsplysirona.com/en/products/cad-cam/dental-practice/cad-cam-materials.html


49

6. BIOGRAFIJA

Nadan Ganibegović je rođen 2.8.1993. godine u Leverkusenu u Njemačkoj. 2000. godine počinje

svoje školovanje u Sarajevu u OŠ Isak Samokovlija i zavrašva je 2008. godine. Nakon osnovne

škole upisuje Gimnaziju Obala u Sarajevu i završava je 2012., te iste te godine upisuje

stomatološki fakultet u Sarajevu.

keramiČki sistemi u stomatoloŠkoj...

Documents