1

Sead Mahmutefendi}KELVINOVA NULA

BibliotekaIZABRANA DJELAIZABRANA DJELAIZABRANA DJELAIZABRANA DJELAIZABRANA DJELA

UrednikAlmir Zalihi}

RecenzentiProf. dr. Daniejela Ba~i}-Karkovi}Sead Begovi}, kni`evnikProf. dr. Igor [tiksAmir Brka, knji`evnikIvan Pand`i}, knji`evnik[aban [arenkapi}, knji`evnik@eljko Grahovac, knji`evnikProf. dr. Senadin Lavi}Branko ^egec, knji`evnikAlmir Zalihi}, knji`evnik

Dtp & Layout:

Sead Mahmutefendi} KEL KEL KEL KEL KELVINOVINOVINOVINOVINOVVVVVA NULAA NULAA NULAA NULAA NULA

SARAJEVO2005

5

Najni‘a temperatura postignuta jena tokijskom univerzitetu, februara1983. godine. Tad je uz pomo} poseb-nog ure|aja zabilje‘ena temperaturaod 0,0003 Kelvina. To zna~i da su bilivrlo blizu apsolutne nule, odnosno 0o

Kelvinovih, {to odgovara vrijednosti273,16o Celzijevih. Nauka smatra danije mogu}e ostvariti apsolutnu nulu,jer tad prestaje ~ak i atomsko kretanje.

IIIII

VITVITVITVITVITA SICUT META SICUT META SICUT META SICUT META SICUT METAPHORAAPHORAAPHORAAPHORAAPHORA

9

1 .1 .1 .1 .1 .

U posljednjem trenutku Ida se sjeti da }e mo‘dauspjeti sustignuti gospo|u Aneru i gospodina AntonijaSforcu, pa osluhnu niz stubi{te, ali ne ~u da ikakavzvuk dopire odozdo, te istovremeno pomisli da su onivjerovatno ve} iza{li iz vile, no isti ~as kao da je op-ruga izbaci iz le‘i{ta, ona iz sve snage jurnu ka liftu,{irom otvori ‘eljezna vrata, utr~a u njega, pritisnu najni‘edugme za prizemlje, nakon ~ega osjeti kako kliznunadolje, a zatim se mahinalno okrenu prema ogledalumotre}i se u njemu s jednom posebnom grimasom,koju je namje{tala uvijek kad bi se nekamo ‘urila,napu}i usne vr{kom jezika, a samo tren potom koke-tirala je vje{ta~kim filmskim osmijehom a la GretaGarbo kao da se taj ~as nalazi pred desecima bljeskavihfle{eva fotoaparata, pomisli ona, Bo‘e, kako }e bitiprava gala bez ono dvoje mumija cijelih mjesec danau ovom trospratnom Tad‘ Mahalu dok se oni ne vrateiz Amerike u koju ih zove tamo neki starac, koji plivau parama i dosadi kao i ova dva le{a, ho}e Jenki da seodu‘i za svoj lanjski boravak ovdje onim svojim po-ku}stvom od my wife Newmann mon cher enfant, jo{samo prsti} ~aja mojoj wife, a my wife ima kila kaoneki sloni} u pubertetu, aj-aj, samo kad se sjetimkoliko je sme}a ostalo iza te my wife, o, Bo‘e, samokad se sjetim, ne mogu vjerovati kako ba{ ta fina gospoda,koja vi{e vole pri~ati o Gluku i Ger{vinu nego o brojnimposkupljenjima i sve ve}em sranju od lire, jer to sulumpenproleterske teme, ba{ takvi duhovi da ostavetoliko sme}a oko sebe, iza sebe, ispod sebe, toliko dato bija{e ubita~no kao nakon {trajka smetlara nanjujor{kim ulicama da sam se i sama jednom osmjelilada gospo|i Aneri ka‘em: ne! Toliko poluglasno da meona ni teoretski nije mogla ~uti dok je u susjednoj so

10

bi vezla goblen, bar sam joj otvoreno sve rekla u sebida im niko ‘iv za tu lovu ne bi ~istio ono {to su misteri misterica nasrali tih dana, eto, rekoh, neka zna, nekase zna, draga moja gospo|o, a ona meni, znate {ta,signorina Ida, ta bi se gospoda udavila u svojim vlastitimgovnima kad ne bi imala kome ~ime platiti da ih okonjih o~iste, te je tu gospo|a uzdahnula duboko, paonda dugo pu{tala vazduh i na usta i na nos kao daje mislila {ta }e u~initi da se to vi{e ne doga|a otmjenojgospodi, a ja sam, da joj pomognem, vi{e za sebemrmljala, u‘as, u‘as jedan, da ~ovjek ne povjerujero|enim o~ima, i ko zna koliko bih godina ja tu bacalate bezvezne fore da nisam morala zasukati rukave ibaciti se na posao krenuv{i kroz tunele sme}a po ovojusranoj ku}i u kojoj ni teoretski ne mogu biti u istovrijeme biti zauzeta na sva tri sprata, e, sad }emou‘ivati ja i moj Borgeze, igrati se skriva~a po njoj te nebi ~udo bilo ako bi nas ono dvoje na povratku prijena{li nego mi sami sebe, to bi bio pravi pravcati {toskad uskoro nabacim na sebe i dvadesettr}u za sedamdana, upravo tako, na dana{nji dan ja i moj Karlo IIIto }emo bogovski proslaviti, neka ide tamo odakle sei polazi i gdje sve obi~no ide, danas mu jo{ treba javititelefonom ku}i, stari, na kraju {ume je Crvenkapica,bakutanera u ku}i nema, oti{la je s lovcem s onustranu bare, a vuk }e malo da serucka klikere, kao, zarmi nismo rekli sve jedno drugom, ti si mene doistauvrijedila, i prije si ti ne{to sli~no ~inila, no ovaj putmi stvarno pu~e film – SMETNJE NA ME\UNA-RODNIM VEZAMA – ISPRI^AVAMO SE – isfin’te,namjerno je i sve tako u sli~nom tonalitetu, a onda }eon meni dati izjavu za {tampu da mu moram obe}atikako je to doista, doista posljednje od mene i da on nebi mogao vi{e nijednom pre}i preko mojih bezobrazlukai vulgarnih aluzija, pa ~ak ni insinuacija, ~ak ni to, sveima svoje granice, ako je ~ovjek dobar sa mnom, na ti

11

le|a i ja{i me koliko ho}e{, krvi! – uzmi koliko ti treba,ali me nemoj praviti budalom pred drugima, tu poludim,i adio mare, eto, to je taj drkad‘ija kome ja odoh namegafon re}i da se odrekne svih tih svojih nasljednihgena o pravu mu{karca na takve {ugave strate{ke fore,zna{ one ~uvene akorde, ne smije{ nikad prvi popustitida te ona ne bi dr‘ala za {onju i jo{ uz to u rucizadr‘ava{, recimo, neki sitni adut, nekog jebenog‘andara, jer, zaboga, nisi mi ti jedina dama koju jamogu iskoristiti – RACIONALNO S ENERGIJOM –nema Crvenkapice ni bakutanera, ni kola~a ni lovca,postoji Ida Agalar i ta~ka, jebi se ako i sekundu bude{tamo negdje }epio i u nekakvom piolumraku mislioda }e tvoj ponos uniziti nekakav cos fi cos fi cos fi cos fi cos fi ako me bude{udostojio time {to }e{ se popeti uz kosinu stubi{ta ovevile, a na njenom vrhu te bude ~ekala kraljica od Sabe,e, nemoj dragi da mi svira{ gajde, ko ti daje pravo dase {epuri{ na me, na onu koja ti rolete podigla s o~iju,joj, samo da si se mogao vidjeti i onaj tvoj idiotskiizraz na licu od onog tvog stalnog persiranja, te si mi~ak usmeno uspio izasrati cijelu jednu esej~inu obo‘anstvenim svojstvima pomfrita {to sam ga na brzakaispekla na plinskom {tednjaku i jo{ uz to dospjela to-liko ga izgorjeti i zagorjeti da je vi{e sli~io briketamanegoli pr‘enom krompiru, a ti si me, jungferu moj,branio kao da ti je otac Silvije Degen, hvale}i da nikadu ‘ivotu nisi jeo ne{to sli~no, a zapravo, bija{e ti posveugodno dok tako neobavezno serucka{ jer ti mudanisu vi{e zvonila kao prije kao si znao samoga sebe usnu njima probuditi, tako stoji stvar, stari moj, sad bimi se de~ko htio malo kur~iti samo zato {to si imaonekad to pile pod sobom – MU[KARAC TR^I ZAOSOBOM @ENSKOG SPOLA SVE TRENUTKA DOKDOTI^NA @ENSKA OSOBA NE PRISTANE NATJELESNI ODNOS, NARAVNO, SVOJOM DOBROMVOLJOM I TAD SE NJIHOV ODNOS IZ OSNOVE

12

MIJENJA JER JE SAD VEZA SASVIM INTIMNOGZNA^AJA, TO JEST SENTIMENTALNOG, DA BIPOTOM OSOBA @ENSKOG SPOLA PO^ELA TR^ATIZA MU[KARCEM, SAMO S TOM RAZLIKOM [TO SEMU[KARAC, I TO U VEOMA VELIKOM BROJU SLU-^AJEVA, NASTOJI IZVU]I IZ DOTI^NE INTIMNEVEZE, TO JEST POBJE]I – jest, tako je uvijek govorioZaratustra, moj djed Hilmbeg, Allah rahmetelje sum,neka se vidi, neka se zna, Karlo, i to Tre}i, volim te,slu{aj, imam ti kazati jednu dobru stvar, slijede}ihmjesec dana mo}i }e{ dolaziti bez vune k meni, eej,cijeli cjelcati mjesec dana, ~ovje~e, medeni mjesec }emoprovesti u njihovom krevi da ga najzad neko ‘iv rasturi,zaslu‘ila je jednom ta dobra stara krevet}ina da seneko po{teno i svojski izjebe na njoj, da iz sve snagezacvile sve njegove opruge, a ne da je ujutro leden inamje{tenkao pred jutarnju vizitu u vojsci, kao da nanjoj cijelu no} niko nije proveo, da ne bje{e gospo|inatermofora, taj ne bi ni znao kako mlako izgleda, Bo‘e,kako si samo tako mogao pobrkati ljudima brojevenjihovih ulaznica, Karlo, za{to ba{ ja uvijek moramtebi prva mahnuti rukom, za{to ti to nekad meni ne bimogao priu{titi, eto, vi{e iz zezancije ako ti tvoj mu{kiponos dopu{ta – RUKA RUKU MIJE, OBRAZ OBADVIJE– ta nemam ja, ~ovje~e, ba{ uvijek ‘ivaca za tako ne{to,takvu stvar {lepaju oboje, a ne samo jedan zato {to usvojoj sirovoj pameti mije{a film da je on tu ‘enskupovalio i obavio sav posao, e-e, ako je tako, goni{mene i tebe i na{ film i takav na{ miks u vra‘iju materkad nam stanice mozga rade na takvoj talasnoj du‘ini,ocu nisam prva pri{la, i to onakvom ocu, a tebi samprva pri{la – U JEDNOJ VEZI, RECIMO, IN TIMNOGZNA^AJA, NAJVA@NIJE SU DVIJE STVARI:RAZUMIJEVANJE I PO[TOVANJE ONOG DRUGOG.AKO TOGA NEMA, UZALUD JE SVE OSTALO, TAVEZA NE SAMO [TO NE MO@E IMATI ONO [TO JE

13

NAJVA@NIJE, NEGO ONA NE MO@E BITI ODTRAJNOG ZNA^AJA. NAPROTIV, AKO NEKOGRAZUMIJEMO, MI GA, DAKLE, PO[TUJEMO. PO[-TUJU]I GA, MI MU NA TAJ NA^IN DAJEMO DOZNANJA DA GA TIME I VOLIMO. NA TAJ NA^IN,BEZ IJEDNE RIJE^I, NA NAJLJEP[I MOGU]I NA^INRE^ENO JE SVE – nikom, dragi moj, pa ni njemu, atebi se, eto, mislim ipak javiti, ne zato {to se bojimostati sama ili se pak osje}ati napu{tena od TvojeEkselencije, nego zato {to znam da si dobar, ali ipovodljiv momak, da si se dao zavesti kojekakvimglasinama koje su kru‘ile o meni i mojoj moni, klinackoji umi{lja da treba biti glavni u odnosu na ‘ensku –@ENA JE UVIJEK BILA, JEST I OSTAT ]E SLABIJI, AMU[KARAC JA^I SPOL – da spol, kakva glupa rije~,gospo|i i gospodinu moram re}i da ne odvrnu sveosigura~e, ve} da ostave svjetlo ispred ku}e kako ne bineko pomislio da su vlasnici nekud oti{li na du‘evrijeme, a onda se ona istog ~asa naprosto sva sledi,uzdrhta kao da je neko dota~e golim elektri~nim ‘icamapod visokim naponom, osta ona tako na ~asak svauko~ena, te nesposobna da u~ini bilo {ta, bilo kakavpokret rukom ili nogom, glavom, jezikom, guzicom,uspjev{i jedino baciti pogled na zid {to je sporo klizione bi li doku~ila na kojem je sad spratu, no nije moglani{ta vidjeti, jer lift upravo bje{e izme|u dva sprata,tako da je mogla jedino gledati kako ispred nje sporopromi~e bijela ploha zida prema gore i ona osjeti kakojoj se u isto vrijeme usne po uglovima ne{to iskrivljujutako da jednu nosnicu {ire u krug, u ogledalu zapazikraji~kom oka da joj bje{e sasvim i{~eznuo onaj njenpoluosmijeh ponesen s tre}eg sprata od ~ega se maloi posrami, ona vidje kako joj se usne krive u pla~nugrimasu od bojazni i zle slutnje, te joj u ma{ti bljesnupoput munje lik gospodina Sforce kako donosi stolicuispod plo~e sa strujomjerom, kako ve} prihvata nza

14

osigura~ kojeg }e odvrnuti svaki ~as ulijevo, i to ba{sad dok ona o tome razmi{lja, lift klizi kao gladbnagodina, ba{ onaj osigura~ koji uspostavlja struju saliftom, bude li pogrije{io, ona bi mogla sti}i do sljede}egsprata gdje }e pritisnuti dugme za stop – KOLOELEKTRI^NE STRUJE USPOSTAVLJA SE UTRENUTKU KAD JE IZME\U IZVORA STRUJE IPROVODNIKA ZATVOREN STRUJNI KRUG – osjetiona kako joj neko na srce stavlja led i priti{~e ga ne bili krv svu pretvorio u ledene kristali}e a nju u ledenukraljicu, koja }e u svom staklenom kov~egu poputSnjeguljice ~ekati svog princa Karla III da odnekuddo|e i da je poljubi i da joj iz grla izbaci komadi}otrovne jabuke, Bo‘e, nemoj mi samo to prirediti,uspje ona ispljunuti iz svojih odrvenjelih usta, ne{tootprilike nalik na {apat, ili to bje{e jo{ jedino preostalanjena nezamrznuta misao i vapaj, odmaknuti uzdah,{ta li, jer joj u svijest ve} bjehu pristigle munje i iskre,nebo je sijevalo iznad nje, grom se o~ekivao iz daljine,grmljavina {to }e zemlju svu potresti i nakon togamrak, apsolutna tama i biblijski smak svijeta, pa ona,ra{iriv{i ruke od nemo}i, o~aja i jeze, osloni se na le|ate se dlanovima odupre o plasti~ni zid, zagreba noktimapo njegovoj glatkoj povr{ini i bi joj ne{to lak{e {to jojoni ne zapinju ve}, naprotiv, klize, nije smjela, jadna,dalje od toga razmi{ljati: ako je u tome vidjela sretankraj, bojala se da }e upravo sad {ejtan umije{ati svojeprste, jer on ne voli da se na Boga misli a na njegazaboravlja – ^OVJEKU SE OBI^NO DOGA\ASUPROTNO OD ONOGA [TO @ELI I PRI@ELJKUJE –a ako pomisli na ono najgore, mo‘da }e mu se ba{ tazla slutnja ispuniti – ZNA SE I DOGODITI UPRAVOONO [TO ^OVJEK NASLUTI I PREDOSJETI.ZNANOST JE TU NEMO]NA, TO JEST LJUDSKIRAZUM. ^OVJEK NIJE U STANJU PRONA]IZADOVOLJAVAJU]E ODGOVORE PRED TAKVIM

15

POJAVAMA - samo da joj je sti}i na bilo koji sprat,pritisnut }e dugme za stop! – zaustaviti tu svojueventualnu grobnicu, istr~ati na u haustor na na nekulivadu punu sunca i obasjanu suncem, ali se isti ~as jo{vi{e prestravi od pomisli da se ne}e uspjeti dohvatititakve cvjetne livade niti do~ekati taj prokleti sprat,tako da od toga osjeti kako joj prema dolje i uz preponemravinja ne{to poput tanke, slatke boli, koja je izsekunde u sekundu sve vi{e rasla ka omamljuju}emsladostra{}u, te ona osjeti ne{to sli~no orgazmu i bi jojugodno onakvoj oslonjenoj o zid i raskre}enih nogunasred lifta kao da se sprema da se popi{a, ne shva}aju}ijo{ da li je to ona svr{ila ili se upi{akla, helem, , bje{ejoj to ugodno i stravi~no, i upravo kad je ta slatka jezau njoj stala jenjavati, kad je ispred nje jo{ uvijek mililakilometarska ploha bijeloga zida du‘ cijele du‘ine vrata,svjetlo se najednom ugasi, lift se uz to iz temeljapotrese, potom jo{ jednom trznu, a zatim se zaustavii umiri, a ona, prvo {to pojmi bje{e ‘alosni zaklju~akda joj se ona maloprija{nja zla slutnja ipak ostvarila ida je |avo ipak do{ao po svoje, te ona istog ~asapomiusli kako joj se to mo‘da ne bi dogodilo da na tonije mislila i tad se sjeti da jo{ isti ~as mora vikati,mora vikati iz sve snage, vikati i vikati, vri{tati,gospodine! Gospo|o! Gospodine Sforca! GospodineSforca! Aa-a! Aa-a! u liftu sam zarobljena! GospodineSforca! – na brzinu je izra~unavala, prora~unavalaizme|u koja bi dva sprata mogla biti, htjela bi odreditina kojoj se sad ta~ci nalazi – i lift i ona u njemu – tekakve su joj {anse da nekog dozove odozdo dok jo{nisu oti{li, bolje re}i, dok se jo{ nisu udaljili, gos-po-di-ne! u liftu sam zatvorena, ima li nekoga da mipomogne, vikala je tako ona iz svega glasa, koji jeo{tro odjekivao, a onda ona po~e shva}ati da su i zid,kao i vrata lifta, golema prepreka da bi je neko mogao~uti izvana osim ako gospodin Sforca jo{ nije si{ao sa

16

stolice na koju se popeo da odvrne osigura~ od lifta,i od toga se naprosto prenerazi, nedajbo‘e, bljesnu jojmunja u glavi, ako je ve} iza{ao, ako je ve} u{ao uauto, ako je motor ve} upaljen, ako je... ako je ve}...ako je... ako je, zaplaka ona od o~aja, ako je to ve},onda... onda su mi {anse na ‘ivot ravne Kelvinovojnuli, viknu ona kao oparena, Bo‘e, jedi govna ako simi takav kraj namijenio, govorila je ona sva drhte}itresu}i donjom ~eljusti kao da je poludjela,samosa‘aljenje je od toga uhvatiti tako jako da joj suzepoteko{e potokom, ona nesretna stade ridati da su jojse ramena tresla, a onda se najednom umiri, te osluhnukao da je ne{to na~ula, na}uli u{i, ~ini joj se da su jojsad ve}e nego u odraslog slona, prisloni u‘areno liceuz ‘eljezna vrata, osloni se ~elom o hladnu plohu teskoro zaustavi dah tako da je jasno mogla ~uti kako jojsrce lupa ne samo u prsima ve} u cijelom tijelu kao daih ima milion, iz svakog djeli}a se ogla{avaju, u vra‘ijumater, pomisli ona, ima ih posvuda u meni – u oku,u grlu, u moni, u dlaci, dva u trbuhu, tri u no‘nomlistu, svagdje, svukud, gdje pomisli{ i gdje ne pomisli{tako da ga je ~ak osjetila i u desnoj sisi, sad je sva bilajedno veliko srce kome valja ‘estoko kucati, jer zaboga,tijelo je ostalo zarobljeno me|u betonom i ‘eljezom, aono se, eto, uznadalo i ponadalo da se to neko povratio,osje}ala je po uzavrelom licu tanku prugu hladnogvazduha, ona se namjesti da je on {ibucka po suzi kojase upravo kotrljala niz desnu stranu lica i koja se,potom, zaustavi u udubljenju izme|u nosa i jagodice,{kakljila ju je od toga, te je ona onim mlazi}em vazduhasu{ila tu zaustavljenu suzicu i svim ustreptalim }ulimaosluhnjivala ima li to koga na haustoru da ga dozove,lijepo mu ispri~ati anegdotu o odvrnutom osigura~uza lift, osigura~ se ponovo zavrnuo na kontrolnoj plo~itamo gdje mu je i mjesto, lift se spu{ta dva metra ni‘ei eto ti zgodne pri~e uz kafu i eglenluk pa da se ~ovjek

17

po{teno napije kad se jo{ jednom rodio, trebalo bi todob ro i kraljevski proslaviti, a zatim se ona sjeti gdjeje ona doista, viknu iz sve snage, ali ovaj put kao daglas nije iza{ao iz nje ve} iz nekoga ko je to u~inioumjesto nje, ima li koga? Gospodine Sforca! Gospodineeee! Aaaaaaaaaaaaaaa! U liftu sam!... zatvorena!... –LIFT MO@ETE POKRENUTI JEDINO U SLU^AJUAKO SU VRATA DOBRO ZAT-VORENA, A NAKONTOGA PRITISNITE DUGME ZA @ELJENI SMJER. TADJE LIFT SPREMAN ZA POKRET, GORE ILI DOLJE,ZAVISNO OD DUGMETA KOJEG STE PRITISNULI –grobna ti{ina prihvati njen glas, proguta ga i ponovoje okru‘i sobom, te kad ona vidje da joj od toga ne}ebiti nikakve koristi osim da sebe tje{i i umiruje vikomi galamom te bezveznim dozivanjem, ona poku{a umraku napipati kvaku od vrata, tad joj se ponovopri~ini{e ne~iji koraci u haustoru, ponovo ona osluhnu,proguta pljuva~ku opet se pretvaraju}i sva u uho,pri~ini joj se da su se to gospo|a i gospodin Sforcapovratili, jasno ~uje njen duboki, mukli glas i njegovomeketanje, ~uje njihov razgovor, najprioje na njema~kom,a ona mu odgovara kratkim re~enicama, ~ini joj se, nafrancuskom, da nije od njega lijepo {to nju vje~itookrivljuje za sve, ionako ima jo{ dosta vremena dopolaska aviona, ~uje ona kako on prelazi na italijanskicazzo di cavallo, a odmah zatim – gle ~uda! – po~injena srpskom masno psovati, da joj jebe mrtvu majku ugrobu, a ona, jadna, odgovara kratko i odsje~no, Merde!Salaud! Au diable! Ali on ima daleko vi{e gra{|e zapsovanje, jer ona nema blage veze sa srpskim, da barzna ne{to ma|arskog, vratila bi mu ona istom mjerom,tu su Ma|ari sa Srbima evropski prvaci, on ve} zaoktavu ubla‘ava psovke, ne{to u smislu, u Bo‘iju mater,porca miseria! I supruge i putovanja i Amerike, ~im~ovjek makne iz svog kreveta mora mu biti jasno da jeve} na gubitku, odmah po~inje praviti neoprostive

18

gluposti i gre{ke, i tako ona ~uje da on sve redombugara uzdu‘ i poprijeko, dok ona iz lifta – kad kaoiz katapulta izbaci svoj rikavi glas kojim zaori sve okonje, ~ujte! Jeste li to vi, gos-podine? gospo|o? Zatvorenasam u liftu! Potom shvati da je luksuz izgovarati cijelere~enice, dovoljno su samo odre|ene rije~i, pomo}!pomo}! ~ujte! A zatim se odlu~i samo za pojedinesamoglasnike koje }e mo}i otezati do mile volje, ukojima }e ujedno utapati svoje urlike, svoj strah, svojumuku, svoj o~aj – AKO VRATA NISU DOBROZATVORENA, LIFT NE MO@ETE POKRENUTI – prestaona s o~ajni~kom drekom, ponovo mrak i ti{ina ukojoj se valjda i Nuh na{ao poslije potopa, razgovor seve} bje{e istopio kao da ono maloprije bijahu mjehuriod sapunice, u u{ima joj je {umjelo kao {to {umi uvelikoj praznoj morskoj {koljci, nema vi{e ni francuskogotmjenog {u{ketanja, niti drskosti na njema~kom, nitiitalijanskog licemjernog ~u|enja, e che bella machina,niti srpskih erotskih fantazmagorija, ta kojim bi onimogli jezikom govoriti, to da se na svakom Bo‘ijemjeziku mo‘e psovati, to je njoj posve jasno, ljudi su svikrvavi ispod ko‘e, ali da se ~ovjek ne mo‘e neugodnoosje}ati kad ga neko psuje, mo‘e jedino ako mu toSrbin ili pak Bosanac ~ini, {ta }e od mene jadne biti,prekop~a se ona izbacuju}i iz sebe vazduh kaoprenapuhani jastuk: a-a-a i kao da uvidje besmislenosttog uzdaha, u{uti, rezignirano klimaju}i u mrakuglavom kao da joj je prvi put postalo jasno na ~emuje, u tami premjeri rukama cijeli prostor oko sebe‘ele}i bar doznati koliko joj je to Bog ostavio prostorada u njemu svoje od‘ivi, ~u~nu ona, osloni se o zid ipomisli koliko je god mogla smirenije: ima li doistajadnijeg stvora na cijelome svijetu nego {to sam ja,promrmlja ona, a kad za~u da joj glas u ti{ini i mrkliniodjekuje poput molitve vjernika, ona ga ne{to poja~a,osje}aju}i ‘marce po cijelome ti-jelu, prilagodi ga

19

pone{to u boji i ritmu rije~ima koje je izgovarala, apotom nastavi: ja, Tevhida Agalar, zbog svojenepromi{ljenosti, na|oh se u liftu u kojem mi valjaostati cijeli mjesec dana ako prije toga ne umrem odgladi i ‘e|i, {to }e se najprije i dogoditi budem li isama izgubila vjeru u sebe te ostavila jedinu nadu uOnoga koji ne ~uje niti haje, eto tako je govorila nes-fretna Ida i slu{ala u ti{ini svoj glas, ali nije mogla du-go izdr‘ati sa stegnutim grlom i zadr‘ati cijeli vodopadsuza, ~ini joj se kao da je Nijagara iz nje krenula, suzesu joj brizgale istim onim tragom {to se bje{e pone{toosu{io od onoga maloprija{njeg potoka, ona se dosjetikako je ipak, zasad, jedina utjeha u pla~u, da istjera izsebe svu nagomilanu muku {to se skupila u ovih petminuta, potom joj se stade odvrtati film, te ona s~e‘njom pomisli kako ~ovjek ne zna koliko mu obi~nitrenuci mogu biti sretni, samo ako to opn ho}e davidi, tako ni ona nije umjela vidjeti kakva je bila sre}asamo jo{ prije pet minuta kad je bila na gornjemspratu spremaju}i se da iza|e sa gospo|om i gos-podinom Sforca i umjesto da ode sporednim izlazomprema obli‘njoj telefonskoj govornici odakle }e nazvationog svog musavog i namrgo|enog klinca Karla III ida mu rekne da je ona zadnja pred kojom on trebaglumatati, on a okre}e sasvim iznenada volan ulijevoi svojom kamion~inom... upozori gospodu, upozorigospodu da ne pogase svjetla ispred vile da ih kojekakvizlo~esti tipovi ne pokradu, a samo za ra~un odpotro{enih 100-200 kW {to }e one ~etiri sijalice progutatiza mjesec dana njihove odsutnosti od ku}e, i ja da tusirotinju spasim od nepotrebnih tro{kova... sestra ulije}es trista kilometara na sat svojom formulom jedan uklopku, i eto ti sad – i ti, i tvoja lojalnost, i tvoji kilovatii tvoja brzina, zamislite, ma ko bi to... da svije}omtakvu djevojku tra‘ite ne biste je na{li, da ~ovjek nepovjeruje da ima jo{ takvih ljudi – ̂ IJE JE TO PREZIME

20

AGALAR? BOGUMILSKO, MUSLIMANSKO, IMA[PANSKI DO^ETAK: KORTAZAR, AGILAR IZ STOGODINA SAMO]E, GOSPO\ICE, VI STE DAKLEPORIJEKLOM BOGUMILKA? PAVLI]ANKA?KATARKA, KAKVIH JE NEKO] OVDJE, OKO MILANABILO NA DESETKE HILJADA – jo{ jedan poku{ajkrika sli~io je vapaju posljednjeg ~ovjeka {to je preostaona ovoj planeti, prema tome, jedino inteligentno ‘ivobi}e u ovoj galaksiji, jedini preostali atom u ovomme|uzvjezdanom sistemu koji se jo{ malo pokre}eprije nego {to i on zaustavi svoje sve kra}e amplitude,ona se od tog svoga krika sva prenerazi jer sebe ~ujekao da je neko doziva iz mezara u kojeg su je ve}zemljom svu zatrpali, a unutra jo{ ‘iv ~ovjek kojiuporno doziva, hranjen idiotskom iluzijom da }e gaipak neko ~uti i spasiti dok se spasiti mo‘e, to b je{epretposljednje {to ona poku{ava, jer ve} i sama uvi|ada je svaki poku{aj u tom smislu uzaludan, nema iztoga ni{ta, gospoda su otpra{ila na aerodrom, ve} suzaglu{eni grmljavinom avionskih motora na pisti, nemo‘e njih vi{e ni sam Gromovnik dozvati, valja se,Idu{ka, primiriti, skupiti snagu, ne dopustiti da poludimod straha, re}i sebi da je tako kao {to i jest, ponovoopipati prostor oko sebe da vidi{ gdje si i na {ta mo‘e{ra~unati i u {ta se mo‘e{ pouzdati, a {ta odbaciti kaoiluziju – STVARNOST ZNA BITI FANTASTI^NIJA ODNAJFANTASTI^NIJE FANTAZIJE – da, sagledati svojemogu}nosti ako ih uop}e i ima, nema tu ni tra~kasvjetlosti na kraju tunela, zapravo, ako ga i ima, ja gazasad ne vidim niti mogu zamisliti kako bi on trebaoizgledati, ‘eli{ li, Idu{kice, odmah sva izludjeti odstraha i onoga {to ti nude tvoje sada{nje {anse, ili }e{mo‘da sjesti, otpo~inuti u mraku, te u ti{ini poku{atiodvagnuti {ta ti je najbolje u~initi, {ta ti misli{, staramoja? – JO[ SI @IVA, STARI^ICE MOJA/ @IV SAM TII JA – govora{e ona te u isto vrijeme odgovara{e, jo{

21

su i danas ‘ivi ako nisu umrli, kako bi to bilo lijepokad bi sve bilo fantasti~no kao u bajci, kad bih seodavdje uspjela izvu}i na svjetlost, na samo stotinjakmetara od ovoga mjesta, tamo gdje ‘ivot pulsira i te~e,ljudi idu, ‘ure, gaze jedan drugoga, tiskaju se poautobusima s trbusima punim govana, psuju cazzo,porca miseria – U PSOVKAMA SE MANIFESTIRA@IVOT – pisala je nesretna gospo|a Mandelj{tam,misle}i valjda da ~ovjek pod teretom ‘ivota psovkamasebi olak{ava to sranje od pulsiranja i toka oko sebe, alito je prije urlik i vrisak, to je vje~na rika poput one upra{umi, valjalo bi vikati na nekoj visokoj planini, koja}e biti daleko vi{a od Himalaja, vikati koliko te grlonosi da sav ‘ivi i mrtvi svijet ~uje, da te sav svemirslu{a, osje}ati kako ti znoj probija i lijepi ko{ulju zatijelo, a zatim shvatih da ne smijem vi{e praviti pauzeizme|u tih urlika, ve} ih treba sve zajedno stopiti ujedan, u jedno dugo alaukanje i zavijanje onako kao{to gladni vukovi zavijaju, koje }e neko ve} morati~uti, o, Bo‘e, zausti ona, da mi je znati na zemaljskojkugli gdje su sad gospo|a i gospodin, sijevnu njoj~e‘nja pomije{ana sa strahom da joj od odbljeska teprimisli usne zadrhta{e da ju je isti ~as napustila svavolja da mlatara i udara svojim ru~icama po zidu, povratima, ne bi li nekog ‘ivoga stvora dozvala, ili –ho}e{, da ne bi – re~e ona u sebi, opet ona ustanovida su joj {anse ravne nuli, i to onoj Kelvinovoj, azatim, kao da se od toga prepade, lecnu se, pitaju}i sena kakve je to ona {anse mislila: dozvati nekoga izvanaili se izvu}iu odovud, ali ona isti ~as shvati srezigniranom ironijom da je to, zapravo, jedno te isto,ja {arov – ja garov, isti mu ga do|e – pas, kad bi nekobio dozvan ona bi samim time bila spa{ena, boktevidio,nasmije{i se ona u mraku, kako bi to bilo lijepo, te kadsmo ve} kod Boga, prokljuvi iz nje neodre|ena nada,ali joj isti tren po glavi stade ponovo svrdlati ona

22

nesretna Kelvinova nula za koju je nekad davno ~ulau {koli i ko zna za{to je nije zaboravila kao {to jezaboravila sve {to bija{e u~ila iz fizike, dodu{e, pamtilaje ona sve stvari koje slute na zlo ili na ne{to {to bi semoglo lo{e zavr{iti, kad u svijest doleti neka stvar kaokad u oko uleti zrnce ~a|i iz lokomotive ako smo naprozoru vagona te neoprezno gledamo prema njoj,dsakle, na{a slutnja, bogsamzna, za{to je prigrlila tajnagovje{taj, prihvati ga isti tren, zarobi ga kao da jejaja{ce, oplodi ga i pohrani ga nekud i ona u namabubri i raste u tami i mi znamo da je ona tu negdje,prisutna je, osje}amo je u ritmu na{eg krvotoka, uritmu otkucaja na{eg srca, intervalima na{eg disanjada bi, eto sad, sedam-osam godina poslije ona isklijalaiz nas i izronila na povr{inu, jer upravo je sad trenutakda poka‘e svoju muku i svoju mo} u mraku i, evo sad,u ovom usranom, zatvorenom liftu, e, moja Ido, Ido~ka,pro{apta ona-nesretnica u tami osjetiv{i se tolikousamljena kao da je na Plutonu da joj ponovo grunu{esuzetine na o~i, isto~ila ih vi{e jednom, dabogda, re~eona glasno osje}aju}i kako su joj jo{ uvijek obrazizajapureni od pomije{anih uzbu|enja, prekasno samshvatila da }u uletjeti u klopku, no ne vrijedi ufuravatisvoje misli u tom pravcu, u opasnosti ne vrijediobavezan pravac kretanja, ne smijem se ni u kojemslu~aju miriti i da potonem u o~aju i u strahu –DEFETIZAM TREBA NA VELIKA VRATA IZBACITI IZNA[IH RAZMI[LJANJA U NA[OJ POLITI^KOJ PRAKSI.KO TO NE PRIHVATI, NJEGA SE MORA PONOVOODGAJATI – e, majko moja – @IVOT MI JE GORAK,MAJKO... MEKSIKO, MEKSI-I-I-IKO, MEHIKO – {tose sad ne odlu~i{ da me jo{ jednom rodi{ i izbaci{ nasvjetlo dana, klimala je glavom dolje-gore, sad bih jahtjela da se taj slu~aj ponovi, onda mi je bilo posvesvejedno, tad ni od koga nisam zahtijevala takvu ‘rtvuza mene, stara, molim te, bez patetike, bez {laga, Bo‘e

23

moj, kad ne mogu po svojoj volji ulaziti i izlaziti krozzidove ove gvo‘|urije i betonerije u koje sam ‘ivazazidana, jadna ti sam ka� i jesam, stade ona naricatikao da se tu‘i nad ne~ijim otvorenim mezarom, osje}amlak curak znoja ispod ruke, u mraku otklanja krhotinestakla prave}i kakvo-takvo mjesto da bi malkootpo~inula, poku{a mra~nim i sumornim mislima podhitno skrenuti tok, jer on biva{e sve zloslutniji, po‘elida misli zalijepi za ne{to ljep{e, {to je ne}e ti{titi istvarati tjeskobu u du{i da od nje, evo, po~inje drhturiti,te ne znaju}i {ta da raditi, ona zapjeva, ali nekakotu|im glasom neku dje~iju pjesmicu o skora{njemdolasku prolje}a, ta~nije, maja, cvjetanju ljubi~ica, aline ljubi~ica ve} ljubica, listanju grana svih, ih, ih, ih,koju je ona na jednoj {kolskoj zabavi pjevala soloispred cijelog pjeva~kog hora, ih, ih, ih, ali joj se odskupljene tuge i sjete grlo jo{ vi{e stisnu da joj glasstade mutirati, falsirati i podrhtavati od straha kao dabi je neko u mraku mogao progutati, pa mo‘da i sammrak, ne uspje dopjevati kraj strofe, suze joj opetgrunu{e na o~i i pojuri{e niz lice kao dvije nabujaleAmazonije ~ine}i je starijom za otprilike sto-dvjestagodina od one nekada{nje, tako da je sad imala stodvadeset tri-dvjesta dvadeset tri godine, tako nekakootprilike, za‘dila sestra prema lifturini re}i signori isignoru da ne zgasnu svjetla ispred vile, jer, zaboga,mogao bi neko kradljiv jo{ i pomisliti da bi se vjerovatnomoglo ne{to fino drpiti iz ove ku}ice u cvije}u, e, dase to ne bi dogodilo signori i i signoru, pobrinula sePizda da im neko ne opelje{i ovu sirotinju i, naravno,usrala motku i to onako kako to ona zna, aferim,jebena Ido, sad ve} mo‘e{ mirne du{e re}i da si jebanai uzdu‘ i poprijeko, jeb... j... j... uh, uh, da mi se svaisplakati pa da se sva istopim kao da sam sapun, dame vi{e jednom nestane, smrt nije gadna stvar, umiranjeje poni‘avaju}e, ko prvi pozove ovaj usrani lift i otvori

24

njegova vrata, ugledat }e moj le{, to je ta ‘enska kojaje tr~ala za signorom Anerom i signorom Antoniom dana struji ne potro{e koju liru, ali da }e tim trikomotjerati lopove i protuhe od njihove ku}e, eto, to je ta‘enska, ‘emska, kako ka‘u kod mene, blesa, tako joj itreba kad tura glavu tamo gdje joj ne stoji, prizivala jeo na sile nebeske da je kazne najstra{nijom smr}u zatakvu nepotrebnu i suvi{nu revnost, ni{ta drugo nisamzaslu‘ila nego da zavr{im na takav na~in, cijepala jeona svoju glavu najo{trijim sjekirama i poku{avalasebe zamisliti na najgorim mukama, dozivala svoj strah{to se, gad, negdje prikrio te ga jo{, za~udo, ne osje}a,ve} je vjerovatno ~eka iza kakve zasjede dok se ona nei{izi, pa }e on tek onda do}i kad ovo nju pro|e ovala‘na kura‘, a pro}i je mora jer ve}, evo, pomaloosje}a umor od ovog batrganja u mraku, ne bi samovoljela da je spopadne klaustrofobija i da od togapoludi dok jo{ psuje, dok jo{ mo‘e bugariti, dok jo{pizdi, dok jo{ pjeva pjesme o dolasku prolje}a, listanjugrana i o‘ivljavanju ljubica, sve je k�o bog, zna~i jo{vjeruje u neku jebenu nadu i sre}u, ona }e ve} nekakos onim svojim strahom iza}i na kraj, helem, o tomevi{e ja ne smijem ni misliti, ve} sad valja lijepo sjestiza sto ispred kafane “Primavera” gdje se okupio mla|isvijet da tamo pijucka, o~ijuka i ogovara sve ‘ivo {topred sobom vidi, ali samo za tren, tek toliko dok su imu vidnom polju, gledaj onu {to }e glavom sad zama}iza }o~ak, zna{ ko nju buca, ne}e{ nikad pogoditi, je liti jasno ko mi je na radaru, brblja njen Karlo III,kladimo se da ni mrtva ne}e{ pogoditi, zna{ ga kao isvoj d‘ep, ku‘i{, gdje je taj ‘enski nos kojeg vam jeFokner velikodu{no podario, a vi se upecale na tunjegovu udicu da ~ovjek vi{e ne mo‘e ni u jednojobui~noj {prehi re}i ne{to {to je suprotno od toga,zna{ li ti, Karlo, ako uop}e ikad i{ta ~ita{, {ta je rekaoFokner za ‘ene, hajde, kolo sre}e za svakog se okre}e,

25

postaja{e tip jako nestrpljiv, ali ja znam, pomisli Ida,da me on time ne ‘eli masirati koliko tip ‘eli da miskrene pa‘nju kako mi je on sasvim odan i povjerljiv,toliko vjeran da mi, eto, pri~a o stvarima o kojimamu{karac ne bi trebao da pri~a ‘enskoj, a posebno akomu je ta ‘enska u isto vrijeme neka njegova, recimo,djevojka – NIJE UPUTNO – pri~ati svojoj ‘enskoj, jersu ‘enske duge kose i kratke pameti, pa }e se curamo‘da umisliti, a ko zna {ta nosi dan a {ta nosi no},da on to isto radi i s njom, a njoj se lje{kari poputkakva le{a, pomisli ona i istom se ugrize za jezik, jerizgleda da svi putevi vode ne~em {to smrdi na le{ –SVI PUTEVI VODE U RIM – naceri se ona s namjeromda se naruga na svoj ra~un sjetiv{i se da njen Karlo IIIima sto posto pravo {to se sprdao sa ‘enskom intuicijomjer ju je ona i sad upotrijebila kao oru‘je da poistovjetisvoju asocijaciju s ~ovjekom kome je dozlaboga lijepoi koji ne misli ni{ta ve} samo pivom puni i pijani svojuglavurdu, avaj, zabubnja joj ponovo u svijesti opru‘eno,nepomi~no i ne‘ivo tijelo, u ovom betonu i gvo‘|urijistojim zarobljena, valja, ‘enska glavo, ne{to uraditi,bar mu}nuti glavom, ona osluhnu ne bi li iskam~ila uuhu ma kakav zvuk ili pak {togod {to bi sli~ilo inamanjem {umu, predosje}am da }e mi se neko javiti,re~e ona, stavi jezik izme|u gornje i donje ~eljusti, tene{to ja~e izbaci iz sebe, osje}am da mi se ne}e nikojaviti, osje}am da }u dobiti muda marijanova, staramoja, ti si neuni{tiva kao {to neko} bijahu tvoji bogumiliiako si ti u kamen zarobljena, ti ne mo‘e{ umrijeti, asele‘it,...‘ivjet }e{ onoliko koliko ti ho}e{, ti ne mo‘e{umrijeti niti kroz sedamsto, mo‘da i cijelih hiljadugodina, a onda }u po‘eljeti da me nestane, dotle }u‘ivjeti isto onako kao {to i ribe plivaju dok se u morudavi posada kakvog broda, pre‘ivjet }u ja i pod tucijenu da moram pojesti svu sebe, svo ovo ‘eljezo,grebat }u svojim noktima ovaj beton, do~ekat }u ja jo{

26

jednom signoru i signora Sforcu, pa }u im ispri~ati svepotanko kako sve bija{e – BIJA[E NEKA CARICA KOJA@IVLJA[E [EST STOTINA GODINA – a zatim }u otome objaviti u knjizi, recimo, naslov }u dati: @iva ugrobu, dobit }u za to slavu i novac, s tom lov~ugomsestra }e cijeli svijet da oba|e, ne – obi|e, ve} oba|e,ne}u vi{e nikome da slu‘im, samo }u se provoditi,tiboga, napokon, to }e biti pravi-pravcati ‘ivot, pravau‘ivancija, bar da sam i to vidjela, isplatilo se sve ovemuke podnijeti, no dok ju je nad tim lovilo nekonezdravo odu{evljenje, najednom je odnekud za gu{uzgrabi, upravo je zgromi jedna sitna sitnica – TO JEONO PRAVO – ona tresnu nogom o pod onako istokao kad ~ovjeka stane tresti struja, potom, poput ~epa,izleti iz nje strahovit krik kao kod prepotopnih ‘ivotinjai jedino ~ega se sjeti bje{e to da prizna sama sebi kakood velikih rije~i nema ama ba{ ni{ta i nikad veliko, ve}od njih naj~e{}e ostaje mu}ak, sitnice su najbitnije jersu one upravo ‘ivot i biljeg, kako ‘ivim tako i mrtvim,ako ba{ neko ho}e tjerati mak na konac, alaj, zar odsvih grje{nika ba{ da se ja ulovim u klopku, upita onasebe, oslu{kuju}i svoj glas u grobnoj ti{ini i dalje sepridr‘avaju}i rukom za kvaku vrata, ne namjeravaju}ije ispu{tati jo{ za najmanje {est stotina godina, manikad, ni slu~ajno, do Kijameta, zar prestati vjerovatida onima dvoma Bog ne}e do{apnuti da su ovdjezaboravili nekog {ejtana, naprimjer, me|unarodnuvoza~ku dozvolu, i da bi se zbog nje ono dvoje moralopovratiti, zate}i je ovdje, sve bi bilo u sekundi rije{enokao {to se sve u sekundi ukenjalo, to su te usranesitnice koji ‘ivot zna~e – @IVOT NIJE SITNICA, ALISITNICE NAJ^E[]E ^INE @IVOT – braissimo, chebella machina! kakva bi to bila zgodna pri~ica,romanissimus, na kojem bi ~ovjek zaradio silnu lovu,a ovako, ako ‘iva ne ostanem, ostat }e nekom dapoku{a opisati neopisivo, ispri~ati neispri~ljivo, Bo‘e,

27

ta {ta ja to trabunjam, ja se moram ponovo ispiliti izmraka, ne smijem... mi{lja{e ona no ne usudi se izpraznovjerja dovr{iti ono s ~im se jo{ jednom htjedenon{alantno na{aliti, re}i ono {to bija{e i logi~no re}i,ona samu sebe prisili da se prekop~a s dumanja, neseri vi{e, ~uj ti, o ne~em drugom moram razbijatiglavu, govoera{a i uvjerava{e ona sebe, ali joj zasadni{ta nije dolazilo kao spas, pa se ona jo{ vi{e upla{ionog {to maloprije bje{e naumila re}i, zar to nije prilikada signor Fokner ve} kona~no doka‘e svoju teoriju ibaci na koljena Karla III, nije se vi{e ‘eljela ili pakhtjela igrati rije~ima, neka bude onako kao {to ja nisammislila, re~e naglas, a zapravo je isti tren shvatila da toona samu sebe zavarava misle}i da }e joj se, kao iobi~no, suprotno dogoditi od onog {to govori, nouhvati se ona u toj svojoj infantilnoj lukavosti, uredu,re~e ona pomirljivo kao da se u liftu nalazi s nekim {toje preko puta nje ili koji je bar slu{a s onu drugustranu vrata, ako je ve} vrijeme da me Bog prozove ida mu po{aljem kakav-takav ra~un, morala bih tou~initi sa {to manje pakosti i sa {to vi{e dostojanstvada ne zapadnem u ono isto sranje da {ap}em sebikojekakve gluposti isto onako kao {to bi ~ovjek varaosvoju ‘e| morskom vodom, u to ne mogu vjerovatiniti to mogu zamisliti koliko mogu pojmiti da mi ‘ivotodsad zavisi od ovog ustajalog vazduha i pljuva~keumjesto vode {to budem imala u sebi sve dok se ne{tone dogodi, hm, zauzda se ona, a {ta se mo‘e dogoditiu ovom sranju nego ono, mia carra, carrissima, koji tevrag tjerao da leti{ kao muha bez glave, ti nisi letjela,ti si se strmoglavila kao japanski kamikaza, ni on ne bibio tako fanati~no vezan za cara kao {to si se ti fanati~nostrmoglavila, joj, majko moja, neka ti je, da im tinapomene{ da ostave spoljnja svjetla, sad bi, lafice,perjala onim crvenim busom i furala bi svom Karlu III,zna{, Carletto Terzo, {ta mi se dogodilo, kad sam od

28

ku}e krenula tebi, pojma nema{ kakva sranja ~ovjekmo‘e imati od tehnike, zna{ ona na{a spoljnja svjetla,sestra ti je za dlaku izbjegla da nije zaglavila u liftu,boktepitaj, bi li se iko sjetio da me i{~upa odandje jersu matori oti{li na mjesec dana u Ameriku, a dotad bihve} dobro papke otegnula, nema Ide, nemi je, nemi,ni dva posto nemi Ide, a ti se duri{ kao kakav paun,ljutim se ja, kad ja ne bih do{la prva do tebe, jebe setebe {to Ma|arska nema mora, ne vjerujem, Karlo, dabi ikad do{ao da virne{ je li ‘iva ona tvoja krava, kravenema, mogu ja i bez krave, ima krava na pasijapreskakala, ti ni slu~ajno ne bi nagario te tvoje dvijekofer~ine da dofura{ do mene, e, vidi{, takva jednasitnica bi trebala tvojoj Idi, njoj bi to bilo dovoljno dame voza{ kao idiota slijede}e dvije godine, ma kakvi,cijeli jedan milenih, do povratka Mehdija, mogao bime mijesiti kao {to se mijesi ilova~a, pizdarije sa mnomizvoditi do mile volje, no ti nisi u stanju to u~initi, nesamo da nisi to u stanju u~initi, ve} to tebi nikad kaozez ne bi pao na um, a i kad bi ti kojim slu~ajem palo,ti bi se naprosto ulitao od svog {ugavog stida, neznam, mo‘da i od ponosa {to si se tako ne~egne~uvenog mogao dosjetiti, serem se na sve takvemu{karce, a u prvom redu na ovakve guske kao {tosam ja {to sam se dala zaljubiti u takva jebivjetra,pedera i picajzlu, svrdlalo joj je i dalje u mozgu, nosad joj se ve} nije dalo dalje improvizirati i zami{ljati{ta bi bilo kad bi bilo, ja zovi, zovi, zovi, ma kakvi, kaokad bi sa Zemlje drekom nekog htio dozvati na Jupiteru,prije bih boga Savaota dozvala nego sad nekog ‘ivog,pa opet – zovi, zovi, zovi – DOZVATI NE MOGA[EVJERNA LJUBA NJEGOVA – eto, mio Carletto, nestati tvoje Ide kao da je Bog nikad nije dao na ovaj svijet– DA TI PI[EM, NE MOGU, JER TO HARTIJA NE BIBILA U STANJU PODNIJETI, I ONA BI, JADNA,ZAPLAKALA NAD MOJIJEM JADOM –

29

njen ro|ak ima tumor na mozgunove lutke koje je ona kupilairski ribarstarica s naramkom drva na le|imadje~ak odustao puta u L.morem plovi kit, Idi li‘e ritmama, {ta je to baba-Roga?{ta je to lift?Lift je zapravo tehni~ki ure|aj koji nam slu‘i za

lak{i i br‘i uzlazak ili pak silazak s vi{eg sprata na ni‘i,odnosno sa ni‘eg na vi{i, dragi tata, ja sam oti{la poMariju, mama mi je dopustila, brzo }u se vratiti, aj, a-aj, {ta }e mi taj herc-roman, blagi Bo‘e, zar je ovoistina {to se doga|a sa mnom, pa ja svaki ~as o~ekujemda se probudim, vi{e nikad ne bih u{la u lift, sanjalasam da letim iz aviona prema zemlji, prema tlu, tesvaki ~as o~ekujem da tresnem i da se raspadnem namilijarde djeli}a, a sekunde cijela vje~nost, jasno samkao na dlanu vidjela obra|ena polja i seljake na njimakoji su se doimali poput ta~kica {to bijahu sve bli‘e ibli‘e, no nikako sti}i kona~no do njih, ta~kice postajahusve krupnije i krupnije, tad sam ve} mogla razlikovati{ta je na njivama posa|eno, mislim da kukuruz bija{ei p{enica, pa taman kad o~ekivah da se o ledinu razli-jepim kao pita, prenem se iz sna, ne mogu dugo do}ik sebi, ali zadovoljna {to to nije java, mislim, dok seborim za pravilan dah i dok le‘im sva znojna na zgu‘-vanom }ar{afu te govorim sebi da tek sad shva}amkoliko je ‘ivot u‘asan, krvav, a nada sve lijep, otkud~ovjeku toliki strah za ono do ~ega malo dr‘i, ne znamni sama otkud mi to da uvjerim sebe kako je ~ovjek ujednom trenutku bio slu~ajno integrirana stvar, a cijelinjegov svjestan ‘ivot je u‘asan strah da se ta slu~ajnost – prirodni ili, pak, Bo‘iji dar – u jednom trenutkune po~ne raspadati, stoga sam sretna {to sam ponovona onom ljep{em dijelu jave kao {to sam sad na ru‘nijem,

30

za{to je ‘ivot tako mila stvar kad nisam ba{ uvijekimala volje da iz njega izvla~im sokove koji bi me prednjim mogli uniziti, ako mogu re}i {to sam naj~e{}eosje}ala, uvijek bija{e ta~no, ili se to meni, pak, samotako pri~injalo, ne umijem to iskazati onako kao {to tomoji osje}aji bilje‘e, pa i kad ne uspijem da ih opi{emi shvatim, daleko je to jo{ od onog bljeskavog trena,kao {to jo{ nisam u stanju shvatiti ovaj svoj polo‘ajzarobljene zvjerke u ovom kafezu, kad moj ‘ivot zna~iisto {to i ‘ivot jednog mrava u Australiji, sve zavisi oonih pet-{est zavoja kojim }e biti zavrnut osigura~ nakontrolnoj plo~i da se ponovo uspostavi strujni krugsa liftom, eto, Ido, ne budi pateti~na kad sad zna{ dati ‘ivot zavisi od jednog malog, malcatog, malecnog,kao vrh prsta, osigura~a, Ido, rekle smo da ne}emobiti pateti~ne, ne damo se, stara moja drugo, ako smokatkad zezale jedna drugu, sad je trenutak da seujedinimo i stisnemo, mi{lja{e ona, ponovo uzbu|enanad ~injenicom odakle joj najednom ta snaga i vjera usebe, no ovaj je put pazila da ne okrzne onu opasnuprimisao kako je to uzbu|enje varljivo i nezdravo tenema veze s pame}u, ve} se sva jadna usmjeri na tajpodsticaj kao na kakvo do{aptavanje sa strane koje sveovo prati, ona ne bje{e sasvim na ~istu da li je to tje{iBog i ulijeva snagu ili joj se to sad odaziva njena drugakoja je iz zahvalnosti bodri zato {to ju je prizvala te nedopu{ta da se prepusti o~aju, da se stisnemo, drugomoja, jedna uz drugu ko sijamski blizanci, ja sam tajgad {to te zove u pomo} samo onda kad si mi potrebna,tek sad vidim koliko mi tvoje dru{tvo i tvoja utjehazna~e, Ido, Anti-Ido, kako li se ve} zove{, mo‘emo linas dvije zajedno, ako smo se dosad razlikovale, moramoostati ‘ive dok nam se ono dvoje ne vrate da im sveispri~amo {ta nam se ovdje doga|alo, moramo ovo svenjima ispri~ati, jer to ona dva nesretna stvora, koji bipreplivali okean da kojim slu~ajem saznaju u kakvom

31

nas sosu ostavi{e, zar je mogu}e, Ido, da si ti to svemogla izdr‘ati, uzdam se jo{ uz to da je ~ovjek savr{ena‘ivotinja koja }e se na sve priviknuti kao i nas dvije {tosmo se privikle na ovaj mra~an lift, Bo‘e me oprosti,re}i }e stari dobri Antonio, mogao sam ubica postati nikriv ni du‘an, Bo‘e me blagi oprosti, a ja }u imodgovoriti onako tihim, folirantskim glasom kao {to suih puni filmovi u ameri~kim limunadama kako je ipakovoga svega najva‘nije da smo sa~uvali dvesta-tristakilovata, jer, znate li vi, da je struja u ovih mjesec danava{e odsutnosti sko~ila dvanaest posto, a to je 215 lirapo kilovatu, dvjesta po dvjesta... poga~a, zrno po zrno,...kamen po kamen, moje gazde su zaslu‘ile da njihovapomo}nica brine o svemu, znam {ta }e oni misliti,te{ko je na}i takvu djevojku kakvu mi imamo, na{aIda, ta znate ve} kako su te djevoj~ure neodgojene,samo gledaju {ta }e vam zdipiti iz ku}e i odmagliti dokste vi jo{ na poslu,nestat }e bez traga kao da je uzemlju propala, ili – jo{ gore – dovodit }e ta ljubavnikei to na va{e vlastite o~i, ono, kao, {ta ho�{, {tas izdreljiooke, k�o da nisi nikad vidio zajedno mu{karca i ‘enu,da, gospodo draga, ljubavnike }e vam dovoditi, i to natone, i sve }e ih odreda nazivati svojim prijateljima i tesli~ne fore i {tosove, ‘ene vam, gospodo moja, idudanas sa svakakvim olo{em, nemamo mi ni{ta protiv,ali da nam ne{to ne navuku gadno u ku}u, nije ga~estito ni namirisala, a ve} je s njim krenula u krevet,tako ni ‘ivoti nje ne rade, i one imaju svoj ritamparenja, zato nije ni ~udo {to ih je ta sida po~ela davitikao {takore, jedino je stvar za ‘aljenje {to uz njihnastradaju nevini i nedu‘ni, djeca koju zagade ti{porka~oni, sjeme im se utrlo – i {ta poslije? – pla~,suze i sve te lijepe stvari, sve bih to ja po kratkompostupku: fik! Fik! Fik! I gotova misa, a ne: ku-kusocijalna slu‘ba, ku-ku zatvori, ku-ku sudije, ku-kuadvokati, ku-ku ljekari, ku-ku pizda materina, ku-ku

32

ovaj, ku-ku onaj; samo ja nisam ni kriv ni du‘an, e,vidite, gospodo moja draga, {ta zna~i imati takvudjevojku kao {to je na{a Ida, to je zlato o kojoj ~ovjek,jednostavno, nema rije~i da ka‘e ono {ta misli za nju,to je zlato, odjekiva{e sad u Idinoj svijesti, ali nemadesnage da i dalje misli o tome ve} isti tren zamisli sebeispru‘enu na podu lifta kako le‘i po onim staklenimkrhotinama kao da izigrava cirkuskog klauna, ali bez{minke i maske i bez onog velikog jabu~astog nosa,tu‘nih o~iju, dvjema naslikanim suzama kako se tobo‘ekotrljaju niz obraze po napudranom licu, pobogu,zapita se ona, gdje ja to le‘im, pa se onda isti ~aspodi‘e, pogleda ka mjestu gdje bi trebalo biti ogledalo,pre|e dlanom po njegovoj povr{ini, te pretpostavikakvo je sad njeno lice, najzgodnija sam ‘enska nakugli zemaljskoj, pomisli, potom se iskezi prema onojtamo {to bi trebala biti u ogledalu, ali br‘e-bolje zakrenuglavu ustranu da se takva, tobo‘e, ne ogleda i da se nerazo~ara u sebe ako bi spazila koju boru na licu, zamislisvoj lik kako sad ‘alosno zuri ustranu u nevidljivuplohu plasti~nog zida, sjeti se da je na trenutak izgubilaonu svoju drugu, te da joj se valja pomu~iti da jeponovo k sebi prizove, bogatidragogpitaj, dokle bi onatako zurila kao {to zure ljudi koji su u letargiji da jedruga sama ne pozva, upitav{i je, jesi li ti ikad vidjela,Ido, ne{to sli~no onom {to sad gleda{, recimo,jesi ligledala sli~an film ili si mo‘da ~itala neku sli~nu knjigujer, mora{ priznati, i film i knji‘evnost puni su nekihsilnih dasa koji se uspiju doka~iti takvih pizdarija kao{to je ova u koju si ti upala, zar ne zna{ da za ovakone{to i ne treba biti osobito glup i da sebe uvali{ u takone{to, ta to je bez ikakva valjana razloga, krepat }e{kao i svaki onaj {to ga zemljotres odnese pod zemljui ispod nje rikne, jebo te onaj bog koji te je stvorio, nimalo dijete ne bi tako srljalo prema liftu, ako si barmalo slutila da bi on mogao zaustaviti svakog trenutka,

33

to ti je ne{to sli~no kao kad bi krenula prema vozu kojiti dolazi u susret vjeruju}i da }e{ ga zaustaviti svojimtijelom i ispru‘enim rukama, helem, {ta je- tu je,bolno ona podrhtava{e glasom, aha, znam ko me jeuvalio u ovo, sad znam, htjede ona uzviknuti, ali jeglas sasvim izda, sad sam povezala sve konce, sad samsku‘ila svu stvar, gdje mi je bila pamet ako nisamimala ni o~i ni u{i, kako sam mogla smetnuti s umatakvu sitnicu-smicalicu na koju sam nasjela, a-uh,dabogda nikad ne imao ni sna ni apetita, klela je onagospodina Antonija Sforcu jednom bosanskom kletvom,ljepotice Ido, kad se taj seronja vrati, valjda ne}e imatipetlju da mi pogleda u o~i, naravno, ako mu za to jadam priliku, voljela bih do‘ivjeti taj trenutak pa nakontoga isti ~as umrla – TO IZUSTI I DU[ICU PUSTI –kako sam mogla. Podmilimbogom, na tako ne{to jeftinonasjesti, poku{avala je ona, koliko je god mogu}e,strpljivo prebirati po svom izlomljenom i ishitrenomsje}anju slo‘iti iskidane odlomke razgovra izme|u sebei gospodina Sforce o bosanskim bogumilima i to najedan takav ~arobnja~ki na~in da se dugo nakon toganije mogla otrgnuti od neke zle slutnje da on to njuzapravo provocira, te joj se kroz to omalova‘avanjepomalo i nabacuje, a njoj za to vrijeme krv udara ulice od njegovog preintimnog tona dok je oslovljavasamo imenom, te od toga osje}a neugodnost i tjeskobui sve joj treperi pred o~ima: i on i krstjani {to ih jemrzila i proganjala cijela Evropa, pa stoga i ona sadsebi daje za pravo da misli da je toponovni obra~unizme|u Evrope i Bosne kroz razgovor izme|u nje igospodina Sforce, ~iji bi preci vrlo lahko mogli biti unekoj od kaznenih ekspedicija kojima je papa prijetioBosni zbog neposlu{nosti i hereze, ~ini se to njoj da seon ruga i {ali na ra~un nje i n jenih |avoljih predakana jedan indiskretan na~in, koji ni u kojem slu~aju nemo‘e biti korektan niti duhovit, kao ono neku no}, da

34

li su, Ido, bogumili bili ljudo‘deri i ‘ivjeli urodoskrvnu}u – otac s k}erkama, sinovi sa majkom –to je on ~itao u nekoj knjizi, morali su biti takvi jer supriznavali Sotonu koji je bio ravnopravan partner Bogus druge strane, a takvi koji vjeruju u tako ne{to, moralibi biti po svakoj logici ljudo‘deri,... sodomisti,homoseksualci, lezbijke, naravno, i mongoloidi,paraplegi~ari, tetraparaplegi~ari i sve ostalo {to pu‘e istru‘e ovim svijetom, {to su htjeli da tajnu zla ustoli~ei dadnu mu dignitet i legalitet, pripisuju}i ga ne~emu{to je imanentno ljudskoj prirodi, odnosno, ~ovjekovimnagonima, eto, nas dvoje trabunjamo o ne~emu {to nisamo ne poznajemo, ve} gradimo svoje pretpostavkena pje{~anim temeljima, dr‘e}i se svako svoje zasjede,zamisli, sjeti se ona da mu je jednom imala namjerure}i, da ste se vi, gospodine, rodili tamo gdje sam seja rodila, nas bismo se dvoje sad veoma lahkosporazumjeli, va{a peckanja bi se vrtjela samo okomoje koke i sve bi se zavr{ilo na mojoj dobroj ilinedobroj volji, ali – velim – meni je to samo na trensijevnulo kroz glavu i na tome ostalo, nisam imalahrabrosti to glasno re}i, a zapravo, i {to bih izazivala{ejtana, vjerovatno bi to va{a supruga smatrala zaskandal {to bi joj bio debeo razlog da zavr{im na ulicis prnjama s kojim sam i do{kla k vama, niko od nasdvoje nije bio toliko neoprezan da ne{to sli~no lane,iako je to bila ‘iva istina da bi vi mene ovakvu izgubili,a bogme i ja va{u divnu suprugu, gospo|u Aneru,koja mi je znala priu{titi itekakvih lijepih trenutaka,eto, tako sam ja govorila sebi i grizla usnicu da sene~im ne odam pred gospodinom Sforcom, dok je oni dalje mirno pu}kao na lulu i mudrovao o barbarizmui kanibalizmu bosanskih krstjana, dakle, o barbarizmui kanibalizmu mojih predaka, ~iju krv ja sad nosim usvojim ‘ilama, no rekoh mu na to ja: ja sam, gospodine,spremna da vas pojedem za doru~ak, a on iskoristi

35

priliku da mi se nastavi udvarati jednom davnomDalijevom izjavom kako svaki onaj ko nekog istinskivoli ima potrebu da ga pojede, i eto, eto, gospo|iceIdo, za doru~ak, kako vi maloprije izjaviste, smijao seon neiskreno sa stara~kom pohotom od ~ega su me‘marci opasno podilazili po~itavom tijelu i izazivali umeni ozbiljnu zabrinutost i nespokoj zbog takve njegoveindiskretne aluzije, zbog toga mi je valjda i spremioovaj vic sa liftom da samu sebe pojedem kako bihostala ‘iva, jer, kako on re~e, nakon mog odbijanjanjegovih udvaranja, ja jedino sebe volim i vjerovatno}u jednog dana, ako je vjerovati ekscentri~nom Daliju,samu sebe pojesti od silne ljubavi iliti narcisoidnosti, oBo‘e, pomisli ona s tugom u glasu, sve ima svojegranice, pa i moje iluzije, ako su ovo iluzije, ja samsino} vidjela to lice koje zbog ne~eg bija{e stra{notu‘no i sjetno da sam i sama pomislila zbog ~ega jegospodin toliko tu‘an, osobito u trenutku dok je stiskao{aku na stolu u blagovaon ici prekrivenom svjetloplavimkockastim stolnjakom, u ko{ulji {to mu je visjela prekopantalona te se ~inilo da }e svakog ~asa re}i, do|avola,Ido, zar ne vidi{ da bih uskoro mogao poludjeti zbogtebe, ima{ li ti o~i ili se pravi{ kao da ih nema{, da }use na mjesec dana poku{ati maknuti od tebe ako mi touop}e i po|e za srcem,zar me ne bi bar jednom udostojitipoljupcem, ta tvoje usne mi se svaku no} pojavljuju usnu i na kraju me po‘dere{ cijeloga, a ne ovako da senas dvoje prepucavamo oko nekih neva‘nih detalja,koje ti smatra{ svojim zagubljenim precima, {ta sedoista doga|alo s njima, to ni ja ne bih znala re}i,mogla bih jedino ne{to naslu}ivati i vi{e ni{ta drugoozbiljno i ona u tom trenutku sklopi o~i iako to nijemogla ~initi zbog mraka, poku{a se jo{ jednom prisjetitiposljednjih trenutaka od vrata stana na sporednomizlazu i ono nekoliko koraka do lifta, i tad je, naprosto,zgromi jedna pojedinost na koju bje{e posve zaboravila,

36

da ju je, prije nego {to }e utr~ati u lift, gospodinzasigurno je vidio, jer je mogao ~uti njeno dozivanje,a potom vidjeti bar njene ruke i prste na ‘eljeznojogradi stubi{ta, dakle, morao ju je ~uti, ta gluh bi ~uokoliko se samo derala, sa~ekao je on da ona u|e u lift,a onda, kad je vidio da se upalila kontrolna ‘aruljica– znak da je lift krenuo s njom prema dolje – pri~ekaoje da se lift na|e izme|u dva sprata, nasuprot velikojplohi zida, i tad je odvrnuo osigura~.

Od tog zaklju~ka tek je sad uhvati panika, ponovoosjeti ‘marce po cijelome tijelu, ledeni znoj je probija{e,svuda ga je po tijelu bilo i boktepitaj dokle bi touzbu|enje potrajalo da se ona najednom ne skljoka napod. U polusvjesti joj bljesnu ruka njenog karla III injegov nevje{t poku{aj da joj na klupi u parku staviruku na onu stvar.

Ne, dragi moj Karlo, nije jo{ vrijeme za to. Uostalom,nije sve u tome...

37

2 .2 .2 .2 .2 .

U izvjesnom smislu, oduvijek sam pokazivalasklonost ka neumjerenom, s mnogo po{tovanja i~u|enja slu{ala s koliko se vje{tine i silovitosti otacsmijao meni, zanovijetaju}i mi povremeno zbog temoje osobine, te me prekorijevao da u tome nemamnimalo njegove krvi. Voljela sam nekoliko stvari: mirisduhana iz lule, bilo da je nabijen ili, pak, upaljen; onmi bija{e daleko ugodniji nego miris ustajala dimacigareta. Jo{ mi je u ustima okus svje‘ih jagoda utu~enom vrhnju, a najvi{e od svega voljela sam guratinos me|u rasklopljene stranice Francusko-srpskogre~nika iz 1898. godine s otisnutim pe~atom negda{njegvlasnika knjige, izvjesnog Dragoljuba @. Jovanovi}a.Pored toga, obo‘avala sam uve~er sanjariti sazamagljenim ‘eljama, te s izvjesnom bojazni, ako bineko, kojim slu~ajem, u{ao u sobu – mama, tata ilibrat – da vide {ta radim, pa sam, stoga, odskora prednjima po~ela la‘no iskazivati sklonost ka migreni da bise njome ogradila i opravdala svoju neuta‘ivu ~e‘njuza samo}om i snatrenjem.

Ipak, ~esto me je znala zabrinjavati izvjesna mistikau tim mojim snovima, koja je sama od sebe dolazila, tese sama od sebe nametala, osvajala i zaokupljala. Kaoprvo, uo~ila sam da mjesto gdje stojim, hodam i ‘ivimnikad nije bilo ono na kojem se ja trenutno nalazim,ili bar da ga prepoznam, ako sam nekad bila na njemu.Bit }e da mi je bilo previ{e lijepo kad je moralo dapro|e poprili~no vremena da tu jednostavnu sitnicuzapazim i odredim kao pomalo neobi~nu.

Druga stvar bija{e da se u tim nje‘nim snovimanije nikad pojavio niko meni poznat. Dodu{e, tu itamo javljala su se imena moje majke, moga oca, mogabrata, mojih znanaca, ali nijedno lice nije sli~ilo njihovim

38

licima. Kako sam u tome vidjela nesvjesnu ‘elju zamoralnim isklju~enjem iz ‘ivota, ja sam nastojala idalje ostati u svom novom svijetu, ne mogav{i seuop}e vi{e oteti njegovim ~arima, te sam otad po~elasve stvari da mjerim ar{inom dje~ije ljepote i neiskustva.Toliko me je to mu~ilo da sam tjelesno osje}ala kakome grudi bole od toga. Tad sam u samo}i i snatrenjunalazila jedino uto~i{te i mir. Kad bi ~ovjek bio nemo}anonoliko koliko to ‘eli, vjerovatno bi ‘ivot bio manjezanimljiv.

Razbit }u ti taj ukras na ramenimaKo‘u }u ti razapeti na bubanj.

Bogovski }emo ih nasamariti. Zatim je umro, nemisle}i ni na {ta. Um mu bje{e potpuno zamra~en.Tevhida je religiozna, to }e je spasiti. Najbolja je za{titapred |avolom da ga ne uva‘avamo. Poniznost ne zna~iropstvo, ve} izbjegavanje oholosti. Treba imati mnogobudu}nosti pred sobom pa da se ni na {ta ne misli. Alikad budu}nosti vi{e nema?...

Nije da nisam – ruku na srce! – mo‘da i jesam. Aliko zna {to ni sama ja ne znam. Rje~it govornik ipa‘ljiv slu{alac... Vre}a bje{e te{ka i darovi veomaskupi, a on se hvatao za u{i da ne bi zaspao...

Dok je sjedio za volanom, razmi{ljao je o mogu}nostimunjevite osvete prema onima koji su ga povrijedili...I jedna i druga Ida ‘ive zajedno, evo ve} skoro dvadeseti tri godine u istom tijelu, ali sa razli~itom du{om, kojaje nao~igled uvijek {ikljala iz mene i tumarala sneobuzdanim ushi}enjem, nanijev{i onoj drugoj bezbrojpozdrava, dovoljno za {esnaest ljudskih ‘ivota, ta~noonoliko koliko trebam da podmirim vlastitu smrt, a ja,kojoj mo} bje{e tako velika da sam se u petnaestojgodini bavila mi{lju u onim ma{tarijama da bih imalaneke {anse i sa samim Bogom, te sam odmah zaklju~ilas

39

da je svijet, ~ini se, jedino jo{ na mene ~ekao da se,nesretan, nastavi okretati oko mene, da mu ja objasnimi rije{im sve ovozemaljske, pa i onozemaljske dvojbe ida njegovo ~ekanje na mene, zapravo, bija{e njegovapredhistorija pred moj bo‘anski dolazak i mojubo‘ansku objavu, koju bijah sa~inila jednog lijepogjanuarskogf jutra (naravno, u prenesenom, a ne umeteorolo{kom zna~enju), bez ikakve prethodne najave,niti da je iko imao prosvjetljenje za silazak s neba,utjerivala sam ljudskom rodu nesvjestan strah {ta li }uja to da u~inim s njim kad me toliko dugo ne bija{e,jeste, sje}am se pro~itanog iz novina, da se govorkaloo nekakvim prorocima, dodu{e, bilo ih je i slamskih,i kr{}anskih, i kojih vi{e ne, tako da su jednoga i uAmerici i{~ekivali ako ga jo{ i danas ‘arko ne i{~ekujubulje}i vazdan u nebo – tamo takvih i sli~nih tipovaima za izvoz – helem, pro~itala sam, rekoh, u novinamaozbiljna upozorenja kako je krajnje vrijeme da na Zemljusi|e neki novi Bog, kako }e se ve} zvati? – jer su svibiv{i bogovi ili sru{eni ili je povjerenje kod ~ovjekaposve izgubio, i ja sam tad najozbiljnije uprla prstomu sebe, stoje}i kao petnaestogodi{nja klinka predogledalom, prori~u}i i tuma~e}i svoje no}ne more kaopouzdan znak da sam ja ta Mesija koju ljudi u ko{marui{~ekuju, no, onda najednom, boktepitajizkojegrazloga,nastupi iznenadan obrat tako {to sasm sebi automatskidala na znanje i ravnanje da sam ja samo jo{ jedna vi{eseratorka na ovom svijetu, te ne mogu za sebezloupotrebiti pravo Bo‘ijeg nasljednika ili sljednika,kako god ko ho}e – na volju mu – milost i svemo},kad ni sama nisam bila u stanju sebe da zavaram sve{areniji m la‘ama i parala‘ama, kako moja mo} nemagranica kao {to je to slu~aj s ostalim ljudima, pa samse u fantazmagori~noj hiperboli po~ela svemu okosebe smijati, Ido, ludo, e, Ido poluluda, mislim ja:kakvi to u tebi ~udni svati svatuju, kakvim te to ~udnim

40

~inima op~injavaju, i to usred no}i kad sav ‘ivi ipo{teni svijet spava, osim mene, kurvi i lopova, aonda, nakon takve mu~ne nespine i{~a~kavati {ta jemoja a {ta |avolja rabota, mrcvare}i sebe do besvijesti,sve dok se obrisi krajolika ne bi stali nazrijevati uosvitu, kraji~ci roleta {to nisu prekrivali prozorskaokna po~eli se bjelasati, i ja jo{ dugo ne bih mogla dazaspim na nekada{njem }ar{afu, koji sad bje{e podamnom sav zgrudvan u obliku ragbi-lopte s ulegnutomrupom nakau~u, kao da sam sebi iskopala vlastiti mezar,i tako sve doskora, kad sam, jadna, i ja sam ve} jednomkona~no shvatila da ja ne samo da nisam onaj ‘eljnoi{~ekivani Bog zbog kojeg ljudi odvajkada bulje u nebo,te ne samo {to mi vi{e nije ni{ta jasno, da ni{ta neshva}am, pogotovo {to sam dopustila da ovako naivnobudem zarobljena me|u ova ~etiri zida, ona prava~etiri zida kakvim se ne bi mogao podi~iti ni Sing-Sing, rije~ je dakle o ~etiri glatka zida od armiranogbetona od kojih isti ~as zabole {ake kad samo malo ja~elupi{ u njih i iz kojih nema izlaska ako ti neko ~udone pomogne, no ~uda se doga|aju jedino u bajkama,ali ne i u liftovima, e, Ido, moja Idice, nakazo, umrijet}e{ ovako, neporo~na usred mra~nog lifta, virgo intacta,ne mogav{i da prona|e jake dokaze za svoju svetost,koja je najljep{a i najtu‘nija varka u ovom na{em‘ivotu – ko ka‘e da je to ba{ na{ ‘ivot? – o toj varcija nikad nisam sanjarila, a opet sam se brinula da jojudovoljim, li{avaju}i time sebe prava na smicalicu onomvra{kom an|el~i}u u sebi, koji je ve} prili~no stenjaoradi svoje slabosti, zajebi, Ido, {prehu, daj drmnitintarom kako odavdje da izi|e{, pa ako u tome uspije{,zacijelo, bit }e{ u pravu u svemu {to bude{ rekla itvrdila, ovako mo‘e{ do besvijesti prevla~iti gudalombezveze preko kokinih dlaka, svirati kurcu posko~icu,ne vrijede ti parole kad vi{e nisi kadra da se ruga{ navlastiti ra~un, a ‘iva je istina da ne smije{ podle}i

41

isku{enju da upravo sebi po‘eli{ izmoliti vlastitu kabur-dovu kao da je u pitanju tvoj najobi~niji odlazak napo~inak i kao {to to, uostalom, milioni insana ~ine podunjaluku kad se dan zavr{i, a da ne bi, Ido, samasebe pregulizala, taj film ne bu{ gledal, ovo je saddaleko dlakavija stvar nego {to je ona intelektualnaonanija uz svakodnevnu crnu kafu, slatko i pokojikola~i} u mlije~nom restoranu, o Bo‘e, jedva ~ekamda se kona~no probudim, da mi je da prekora~im onucrvenu nit koja dijeli ‘ivot od smrti, san od jave,ma{tu od zbilje, strah od ravnodu{nosti, ovdje se neda glumiti ve} valja i{~a~kati neku stvar da ti onaotvori, uh, o va jebena vrata – SEZAME, OTVORI SE– ili ti nema ni{ta drugo ve} da sjedne{ na pod lifta,da zabije{ glavu me|u koljena kao kakav usrani noj ida prizna{ sebi, gotovo ti je sijelo, sestro moja, stvar sidogurala do kraja, jedino ti jo{ preostaje da sama sebikabur-dovu izmoli{ i da se spremi{ preseliti na Ahiret,bogami,sve su ovo ‘ive tlapnje i ‘ive pizdarije jer je‘ivot vra{ki zanimljiva stvar, u tome se mora slo‘itisvako ko jo{ ne misli da digne ruku na sebe, tu nihjesamo hrabrost u pitanju da mu se na|e pri ruci kad~ovo bude nakanio da sam sebe ukoka iz zasjede, ,nedajbo‘e da zagusti kao {to je to slu~aj sa mnom da‘iva di{em isti zrak koji bi me mogao skupo ko{tati, pada sav svijet pri~a kako sam se ugu{ila vlastitim CO2i da ona nesretna piskarala pune novinske stupcemojom tragedijom, te mentalno retardiranom ~itateljstvu,neka se samo ne{to doga|a – pa makar i na tu|i ra~un– trubi o nesretnoj Tevhidi (“Kakvo je to ime?”){to}e,naravno, nekim revnosnim i de‘urnim licemjerimabiti dobar povod da napi{u o{tra pisma uredni{tvunovina, radija i televizije kako je posljednji slu~aj smladom Tekvidom (ko }e ta njihova orijentalna hizgovarati?) Agalar eklatantan i ‘alostan primjer s na{imliftovima, koja u izvjesnom smislu postaju liftovi-ubice,

42

e, Ido, ako nastavi{ u tom pravcu, mogla bi se jo{ irasplakati nad svojim nekrologom, ovo sad s tobombiva sve revijalnije, a sve manje ono {to doista ima dazna~i, ova ti je {preha ve}pomalo sli~na patetici uovom smislu: LIFT-UBICA... VODA I VATRA SUDOBRI GOSPODARI, ALI LO[E SLUGE... ma ne: ...DOBRE SLUGE, A ZLI GOSPODARI i takve nekesli~ne poslovice kojima }e ~italac da lije~i svojudokonost, a za pet minuta }e ve} da zaboravi i po‘udnomjerkati noge, sise i guzu neke mace s posljednjenovinske stranice.

Dosadno, do zlaboga!O sole mio, o, mio dolore, kona~no i ja da ne{to

posno ka‘em dok mi pamet nije sasvim popijena, o,sole mio, quanta bella giovinezza, che si fuge tuta via,ve} je ~etrdeset sati kako nisam ni{ta okusila, evo, tomi govori sati} kojem sam staklo slomila, sad je dva idvadeset poslije pono}i, a ja sam ovdje od deset satiprekju~er, svaki ~as moram pipati kazaljke i brojatikrugove koje one na~ine da ne pogrije{im da li je vanidan ili no}, sad je...pono} je pro{la prije dva i po satai svanut }e, alkalaj, aj, aj, aj, za{to, mori, za{to? Jo{ jeostalo dvadeset sedam dana do njihovog povratka: 27puta 24 jednako je 648 sati, to je... 8880 minuta, to je...puta {ezdeset... pet stotina trideset trideset osam hiljadaosamsto sekundi, tiboga, valja to do~ekati... Ido, evoruke da }emo to pregrmjeti i da }emo do~ekati povratakona dva le{a iz Junajted Stejsa, ja }u ovako sjediti napodu da {to manje energije tro{im –S ENERGIJOMRACIONALNO –sama samcata na svijetu, ~ini mi seda ovako ni na Mjesecu ne bih bila sama, ni na Plutonu,poslu{aj me dobro, jaranice moja, Bog ne}e da me~uje – DA ME USLI[I – ne daj da ~ini {egu s tobomi tjera kera na tebe nemoj vi{e da bude{ licemjerna kaokakav kreten i osmjehivati se bilo kome i bilo kuda pamakar ti i govno poturili pod nos, nisi ti takva, u tebi

43

jo{ ima bogumilske krvi predaka, ti si mrtva~ki blijeda,to osje}a{ po slabosti svojoj, tvoja je sre}a {to to nemo‘e{ da spozna{ i da vidi{ u ogledalu zbog mraka,slutim na kojoj je strani lifta ogledalo pribijeno, poslije}u ga samo malo nazrijeti od tra~ka svjetlosti s donjegsprata, te jedva da u njemu vidim obrise ne~ega {to bimoglo da bude moje lice, ali ni{ta na njemu ne moguda naslutim, o, mila moja majko – MAMMA, IO SOTANTO FELICE! – perche, pourquoi... za{to, za{to,za{to? ... moja majka, [eherezada Had‘ihafizbegovi} imoj otac, Abaz Agalar, bi li se ~ovjek mogao nekako dauseli u zaborav i da ne mora da pamti toliko suvi{nihstvari od kojih samo glava boli i du{a se mu~i, te gastvari samo vrije|aju i poni‘avaju i pred sobom, i predBogom, i pred ljudima, te mu smetaju da nesmetanou|e u rajske predjele spokojstva kad ~ovjek jedino {toosje}a je radost {to je ‘iv, {to di{e i {to gleda predsobom ~udo od ‘ivota u kojeg je upao posve slu~ajno,a-a, nije njemu su|eno da se s uspjehom uvijek odhrvasvim vidljivim i nevidljivim silama oko njega, kojenaj~e{}e napadaju njegov ~emerni ‘ivot, ‘ele}i muoduzeti i ono malo zraka {to mu je jo{ jedino preostalo,Bog jo{ nije uspio na}i svoj odraz u ~ovjeku, to jedakle taj neuhvatljivi tren koji imaju samo oni kojinema {ta izgubiti osim onoga {to su svojim ro|enjemdobili, to su oni mamlazi {to se po cijeli svoj ‘ivotmimoilaze s Njim, en-ten ti-ni, savaraka-tini, savarakati-ka ta-ka, bija-baja-buf! Iza{o je bijeli rus i pao ukupus... u sobu je u{ao starac s lanenom bradom zakojeg niko nije znao gdje spava, znali su jedino da seuvijek osvrne kad za njim neko povikne: Obrij! Idicaguta tablete iz malene kalajisane kutijice na kojoj pi{episanim slovima s velikim po~etnim P: PlivadonMuhe zu zujale mu~nom jednoli~no{}uMuva, muha, muka... u Italiji niko ne zna izgovoriti hpreporu~ena pisma. Veliko slovo R

44

skicefotografijedokumentipjena na pivubija{e puno... puno ili mnogo? Bija{e puno galame isun~ane svjetlostiKako je to biti mu{ko?Bach i konzerve: ju~er u devet nave~er, devetoga jula,u dvadeset i jedan sat, on i ona ve~eraju, potom zapalecigaretu, vino, plava kravata, prsten s crnim kamenomna lijevom domalom prstu, dvije kutije jeftinih sardinav sojinom olju i manja konzerva grahaKralj iluzija, HudiniAntropodrom (kako bi zgodno bilo da su konji ljudimad‘okeji, te da se ljudima-pobjednicima stavljaju vijencioko vrata). Recimo, do|e bukmejker na kladionicu dabi dao ulog na ~ovjeka broj 16... “Kako se zove grlobroj 16?” Antonio Sforza! “Bene, bravissimo!”

Strah me je pred saznanjem da imam imem, daimam svoj identitet, da imam svoju autobiografiju, daimam svoj dosije u policiji, da sam ‘ena, da sam jo{djevojka i da mo‘da uop}e ne postojim. Sad, kad samovdje gdje mislim da jesam, tek sad mogu vidjetikakva sam ja, zapravo, cura, ‘ena, guzica...Zamisli Idoda ovako ne{to stoji po izlozima radnji: ̂ OVJEK, KAKOTO TU@NO ZVU^I.@ivot je istovremeno i radost ibol, filozofija i hemija, fiziologija i metafizika, strah inada. Proma{eno je ponovo ra|ati nova bi}a koja }eumrijeti biti zaboravljena dok ih jo{ nisu ni u mezarspustili. ̂ emu onda ‘ivjeti? Je li to obaveza prema sebii onima koji su te stvorili da od‘ivi{. Za doma}uzada}u zadali ti ‘ivot, a tebi sad predstoji sila vremenai vojni~ka obaveze da podnese{ dok ono isto~i iz tebei ponese te u maglini sa sobom u beskraj, kojom }e{vje~no lutati kao ukleti prognanik i ne}e{ se vi{e nikadvratiti...

45

Zemlja je jedno veliko groblje, grobnik...Sve nastaje od suze, njome mora i zavr{itiKnji‘evnosti jo{ jedino nedostaju ki{obrani i ribarske

~izme jer je literatura postala okean suza; ba{ kao ipravi ‘ivot... a sve, dozlaboga, besmisleno i bespot-rebno...

Hvala...fali... nedostaje... Kadrija iz prve klupe uvijekbi rekao: “Hvali taj i taj.”

Bog ga nije mogao uvjeriti da se faliti upravo takopravilno izgovara

Hvata me lagani drijeme‘ poput obla~i}a bla‘enstva.Ubiti se zna~i preduhitriti doga|aje.Moj djed Hasan je govorio, sje}am se dobro, kao da

ga sad slu{am, o svojim hemeroidima s vi{e razmetljivostinego o svojoj diplomi s Gazi-Husrevbegove medrese.

Kako je moja majka mogla nositi one svoje dvijedoksat-sisurine? Aman jarabi jare sula ekstakfirla, uvijekme je pla{ilo njeno bijelo licetu‘na klauna.

ONO [TO NIJE LJUBAV, NIJE NI @IVOT.Bljutavo i sladunjavo. Da je bar pateti~no, ni po jada.BIV[I PRIJATELJI DVA PUTA SU OPASNIJI OD

NEPRIJATELJAPederski i govnarski.Mo‘da i jest tako, ali je opet pederski i govnarski.Vjerovatno. Vjerojatno. Vjeruju. Podvukao taj i taj

Ibidem. Zavr{eni navodnici. Napominjem, ali doistanapominjem. Skrer}em pozornost cijenjenimslu{ateljima. Ja. Ja pa ja. Ja ka‘em. Ja sam rekao. Jaznam. Ja sam upozoravao. Sje}am se da sam jednomrekao doslovce ovako: “Mi moramo, vrijeme vi{er neradi za nas, to jest, vrijeme vi{e nije na na{oj strani,odnosno i vrijeme nam je okrenulo le|a, minuta je dodvanaest. Imam dvadeset svjedoka da sam upravotako rekao... okrenulo nam vrijeme le|a... neko jeglasno rekao, svaka ti ~ast na ‘ivoj slici... Minuta dodvanaest, ako nije i pro{lo dva<naest. Ali, komegovoriti?

46

^ovjek ni{ta ne vidi, u cijelosti ne shva}a, ne zapa‘ado kraja: mnogo{ta je izvan njegova poimanja.

Ova civilizacija posjeduje sve potrep{tine – odkontracepcijeske pilule do krematorija.

A ja i da ho}u, sve i da ne}u, zaboraviti moram.Podvukla T.A. Ibidem: A.D. MCMLCCCII, godina XXIIIRaba Bo‘ijeg

Ovo stanje potrajat }e on oliko dok mi se potpunone sjadi du{a, jer je iz sata u sat posje}uje otkinuti diomene i pri~a joj da je u ‘ivotu ve}inom sra~unato nato da me taj stranac u meni bolom trgne iz sna i ne dami mirno spiti, a ona, prije nego {to se jo{ sasvimrasanila, sva uplakana, pjeva neku pobo‘nu pjesmicu,pa tek onda sfa}a da to i nije neka religiozna pjesmica,ve} jedna otu‘na arija kojoj ona ne zna ni rije~i, samopretpostavlja da bi tekst morao biti tu‘an i sav okrenutnekud prema nebu, i mogla bi se vrlo lako uglazbiti ukakav sakralni tekst i u}i u crkvenu pjesmaricu, oblagi Bo‘e, pa to i jest ona pjesmica koju sam nekadkao djevoj~urak pjevala po crkvenim misama i svi seu crkvi i{~u|avali kako ta mala muslimanka izvanrednomagistralno poja kao da je an|eo s onoga svijetauporedo s hermafroditskim falsetom mladog fra-Gabrijela, koji nas je u crkvu dov la~io nude}i namzelene paljive bombone, uz to {to su bili ‘are}i, kimalisu izrezani kri‘ i s jedne i s druge strane, sad joj, kozna nakon toliko vremena, na um do|o{e te slike, jo{u mutnim obrisima i odbljescima, koje su ba{ zgodnoiskrile u ovoj pomr~ini, toliko zgodno da sam se jo{mogla i rasplakati nad njima od sjete za tim davnimdo‘ivljajima, te bih sad najradije polo‘ila glavu narame onoj drugoj Idi da se dobro tamo ispla~emo,toliko dobro da nam od toga bude skroz-naskroz lak{e,kao {to je odmah lak{e onome ko se dobro ispovra}ajer mu u ‘elucu nema vi{e {to mu~kati. Bojala sam sete Ide, pretpostavljam, isto onoliko koliko i ona mene,

47

pla{ila se nje, strahota jedna, tro{ila sam njeno povjerenjepravdaju}i to ~injenicom da se nisam usu|ivala otkritijoj ijedan svoj porok, pa ni onaj da sam ~esto sebezami{ljala kako gradom idu dijelovi moga tijela izrazli~itih pravaca, sre}u}i se na glavnom trgu da sesamo na trenutak spoje, a ve} ~asak kasnije oni seponovo razdvajaju i odlaze svaki svojim putem, bezobaveze i dogovora da se opet na|u na odre|enommjestu kao {to su, recimo, onaj maloprija{nji trg, te ja,to jest, moja glava, osta na zemlji da misli da li }e seispod nje na}i opet oni isti dijelovi ili }e se ona samanasaditi na ne~ije tu|e udove ili trup, da li je glavisvejedno na kakvim se rukama ili pak nogama nalazii njima upravlja, te sa ‘aljenjem uvi|am da to ne bibilo isto, to ne bi bila ona ista glava, niti bi ta glavamogla isto misliti, jer jedno je kad je glava iznad tijelaparaliti~ara, a sasvim je drugo kad je glava iznad tijelaatlete, dok je sasvim deseto kad je glava iznad tijelakoje je ‘alosno zarobljeno u liftu, o Bo‘e, kakva li susamo druga razmi{ljanja da bi se zamijenjene glaveu‘asavale od onoga {to se u njima kuhalo. I dana{njevlade ho}e da nam zamijene na{e glave njihovim,zaslijepljivati je njenim pothvatima, kao {to je da sudbinadomovine zavisi od nas, da jednog lijepog dana (ne umeteorolo{kom, ve} u prenesenom zna~enju) mo‘emoodletjeti na Pluton, te koje~im drugim. Srce mi je sadispra‘njeno, mozak sasvim sasu{en, a du{a – moja ilinjena – negdje sasvim zametnuta i prekrivena pra{inom,a ova tama zuri u mene poput staklenog oka.

48

3 .3 .3 .3 .3 .

Prva i jedina mu ljubav bija{e moja {ukun-{ukun-{ukun-{ukun-{ukunbaba Kosara, kojoj ostade svedo kraja ‘ivota odan i privr‘en, iako mu je bilosvega deset godina i nepuni mjesec dana kada ju jeprvi put spazio na mjesnom sto~nom sajmu, kakoprori~e nekom nepoznatom ~ovjeku sudbinu iz dlana.U tom trenutka ona ima{e deset puta vi{e ljeta odde~ka, ta~nije, do sto godina nedostajalo joj je samodevetnaest dana, no ona bje{e apsolutno svjesna daje jedino takav klinac mo‘e da usre}i za sva vremena,recimo, za slijede}ih stotinu do dvjesta godina, dokjoj – kako se ona klela – tako mi svih oblaka, vi{e jojnije ni va‘no, jer }e godine najvjerovatnije u~initisvoje, pa je ona, mnogo kasnije, na samrti povjerilajednoj svojoj koni sve svoje porodi~ne tajne, po{tonije htjela sa sobom da ih odnese na onaj svijet,helem, pri~ala je ona toj svojoj povjerenici devetdana i deset no}i, a devete no}i, kad je zavr{avala sapri~om, naredila je da promijene na njoj svo rublje,da je umiju i i{~e{ljaju ko{tanim ~e{ljem, i to gu{}imredom zubaca, a potom je moja {ukun-{ukun-{ukun-{ukun-{ukunbaba na trbuhu sklopila ruke, u kojihje ko‘a tad sli~ila brezovoj kori i ispustila svojudu{u ne izusistiv{i vi{e ni slovceta, jer je kona~noshvatila da je za trista godina ‘ivota, sve {to jeradila, pola stvari radila bez potrebe, a tri ~etvrtinesvih rije~i izgovorila je u vjetar; i ono {to je rekla,uglavnom se sve zaboravilo, kao {to }e se zaboravitii ovo {to bude izgovorila u ovih posljednjih petminuta ‘ivota. Vrijedno sje}anja, {to tad bje{e uradila,bija{e i to da se pipne po grudima i na tren pomisli:eto, tu sam ja, a svuda unaokolo je tu|e jer ne sli~imeni. Ja umirem, a dani, Zemlja i Sunce i dalje }e se

49

pojavljivati i nestajati umjesto da budu zbunjeni {tomene vi{e nema. Za du{u svoju htjela je da ostaneravnodu{no nje‘na, pa je stoga u sebi odlu~ila daokon~a svoje gostovanje na ovome svijetu, prije nego{to se spremi na dugi put, bez velikih rije~i, kojimaona ionako bija{e sklona, a susjeda nakon njene smrtipripovijeda{e da se Kosara smje{kala i treptala o~imana kojima nije preostalo nijedne trepavice, osim nekih~ekinjica po kapcima, dok je moj {ukun-{ukun-{ukun-{ukun-{ukundjed Pribil, ~udan kao i svaki predan~ovjek, ~im je ~uo za njenu smrt, iz istih se stopapopeo na jednu {iljatu stijenu na obli‘njem brdu i‘idnuo se u bezdan s istim onim smije{kom i s istimonim treptajem o~iju (kakve valjda imaju svaki mu‘ i‘ena nakon dvjesta godina provedenih u braku), dr‘e}iza maglu da je vuna, pa po{to ga na|o{e u komadi}imana kamenju u dnu ponora, ljudi mu spali{e ku}u,uni{ti{e imovinu, a pokojnika okova{e i pokopa{e naraskr{}u udaraju}i u bubanj, u isto vrijeme izgovaraju}ikletvu, pij mlijeko devet crnih ku~aka, a potom se izgomile izdvoji neki kova~ da djeda dlijetom nagovorida bude besmrtan koliko je to god mogu}e vi{e, dokdrugi nad grobom gun|a{e o op}em ni{tavilu, pa i oni{tavilu kamena i dlijeta, ah, kakva li su to odvratnavremena bila, zakre{ta signora Anera, a signor AntonioSforza divlja~ki se stade smijati, ba{ kao pravi divljak,otvoreno i podrugljivo, poput nekog uspaljenogmanijaka, nazivaju}i bogumile svakojakim grdnimimenima: sodomisti, vucibatine, ljudo‘deri, ‘ivotinje isvakakva druga imena im nadjeva{e, a ja sam uvjeravalato dvoje aristokrata s knedlom u grlu da to ne mo‘ebiti istina i da im nisam sve do kraja rekla {ta mislim,te ih najljep{e molim da me vi{e ne prekidaju dok otome pripovijedam, jer ne smijem izgubiti iz vida nijednu jedinu ~injenicu bitnu da bi nam bila jasnijafilozofija tih ljudi, kao i njihovi nesretni ‘ivoti,

50

najvjerovatnije zbog takve filozofije, da bi nam bilo barmalo jasnije tako ne{to nevjerovatno, helem, prisutnisu zapalili vatru na djedovom grobu da mu se du{augrije i da mu otjeraju strah od smrti, a eto, taj njenisti {ukun-{ukun-{ukun-{ukun-{ukundjed no}as juje pohodio u snu i rekao joj da je do{ai k njoj da njihdvoju po|u u njihovu Bosnu, da joj poka‘e ku}u ukojoj je proveo svoje djetinjstvo, da jo{ jednom vidisvoju omiljenu lipu da li stoji jo{ uvijek na onomistom mjestu, a ako jest, da li joj jo{ uvijek gustakro{nja {iri golemu sjenu ~ak po trideset metara upromjeru, jest, jest, sanjao je, veli, on nju u grobu teju je vidijo nakvu istu kakvu je zapamtijo posljednjusliku usnule Kosare prije pesto i devetnest lita, misecalipnja, ~etrest stotina i {eset i tri lita nakon rojstvagospodina nam Krista, preklinju}i je svim najsvetijimda nikome, ni slu~ajno, ne otkrije svetu tajnu, jer }eoni saznati i posje}i je, i on, uto, ode, pa ~ekaj, |e }e{,|ede, preklinjem ga ja, a on mi odgovara da je dovoljnobiti na okupu samo onoliko koliko je potrebno dadogori svije}a osrednje veli~ine, a ja }u, re~e mi on,pomirljivo, jo{ ovu ve~er ponovo ti do}i u san i tvomegospodinu, koji se onako divlja~ki smije i keseri tenaziva bogumile divljacim, sodomistima, ljudo‘derimai ‘ivotinjama, te kojim sve ne gorim imenima, re}i }umu ono {to stalno govori kamenu iznad sebe, {i{tao je|ed dinosaurskim glasom, a ja na to upitam, {to si to,djede, govorio kamenu da to {to na kraju svakogazadesi smrt mala je utjeha za ono {to smo poput muhazunzarali u ‘ivotu, ali ipak je zlo najve}e kad ~ovjek usebi ne na|e snage da si oduzme ‘ivot, ah, ah, dragiBo‘e i Sotono, uperi on ona svoja tri oka u mene, kojasu mu na licu izgledala kao tri lo{e za{ivena dugmeta,mo‘e li da postoji zdravlje bez bolesti i mo} bez nemo}i,te s toga ~ovjek osje}a dva boga – boga tijela i bogadu{e – jer tijelo oduvijek bija{e bo‘anstvo zato {to ga

51

je takvim Sotona uzdigao do najve}ih visina, pa je zato~ovjek neskladan, nespokojan i zdvojan, jer - akosamo Bog postoji – odakle je zlo, a ako ga nema,odakle je dobro, hvata{e zrak moj dobri djed, {i{te}ikao pregrijani ekspresni lonac, a ako Bog i ~ovjek nisuro|aci, za{to oni ‘ive zajedno, za{to, odgovori za{to,unese mi se on u lice, ne mora{ sad ni da odgovori{,jer }u te sutra opet do}i pohoditi, ali ne vi{e u san, ve}onda kad ti budem najvi{e potreban da te nau~im iutje{im zato {to si zalutala u tu|i svijet, koji }e tiuvijek ostati stran i za tebe uvijek imati zaklju~anavrata s milion lokota, odlu~ila si, ~ini se, da uni{ti{sebe, stvara{ kao i ovi ljudi vlastitu ranjivost srca, abolje bi bilo da si ostala mistik kakvi su ti i preci bili,klaun ili umjetnik, pa da se kre}e{ u istini i ljepoti‘ivota, koja je pristupa~nija ma{ti nego razumu, e,moja Tevhida, izgovarao je vokativ kao nominativ,zapamti ovo {to ti tvoj |ed veli, jedan klaun {to se uareni vozika na svojoj dvokolici bolje pristaje u ‘ivotnuzbilju nego {to se tome mogu nadati duhovi poputtvoga gospodina i gospo|e Sforza, pa se zato na istinui gleda kao na jedan oblik ludosti, te tako i mi bogumili,u ~asu kad smo nezasitno podigli svoju glavu poputposkoka, bilo nas je ve} tada nemogu}e smiritiulagivanjima i nagovaranjima legata Johanesa deKazamarisa s njegovm {krinjama punim kri‘eva oddragocjenih legura ili pak na{im popu{tanjem, ve} nasje trebalo zauvijek nemilice stu}i i odsje}i nam svimaglavu u korijenu, ostavljaju}i nam svima srceispra‘njeno, mozak sasu{en, a du{u zametnutupra{inom, kad je na{a bijela bogumilska hartija moralabiti ispisana, pa zato sad zuri u sve vas poput staklenogoka, prepu{taju}i vatikanskim i ostalim kr{}anskimmutlja|ijama, la{cima i kroja~ima du{a i povijestimonopol na “istinu”, svode}i je vje{to bar nadvosmislenu vjerovatnost, jer jedno je vidjeti o~ima,

52

drugo je vidjeti kroz o~i, a sasvim tre}e je dovidjeti, pai one tlapnje da su nam ‘ene hodale golih grudi, da susuknje zadizale do iznad koljena, da su psovale i krale,da su se dale jahati pred djecom i prolaznicima i da suplesale trbuhom i stra‘njicom, eto tako nas prikazujui tako }e nas uvijek prikazivati, iako ti sada ka‘em daniko, niko ne mo‘e da biti sudija, svako }e na kraju nasvoj na~in biti uni{ten i zaboravljen, a onda, {ta je‘ivot nego tra‘enje, nala‘enje i gubljenje, pa opet isto,pa opet isto, i tako jovo-nanovo, opet isto, pa opetisto otkad je svijeta i vijeka dok nas Svevi{nji neprozove, e, ba{ ta smrt, upravo je ona rodila Boga, tes njim i ljubav i strah oduzimaju}i mu slobodu dama{ta nesputano, jer slobodan je jedino onaj ko nevoli, jer vi{e nije obavezan svome srcu, zna{, mojaunu~ice, sad stvarno moram po}i, re~e on suzniho~iju, zar je mogu}e da si se tako dala namagar~iti, ah,Bo‘e moj, trgnem se ja iz zanesenosti ~im moj djedispari,ali mi se isti ~as gospo|a i gospodin pojavi{epred o~im zajedno sa svojim ku}nim prijateljima, danasje rijetko na}i takvu djevojku kao {to je na{a Ida, dasamo znate kakve su to djevoj~ure: dobro}udan izrazne silazi im s lica, a ukrast }e vam iz o~iju, osobito ove{to dolaze iz Jugoslavije i Afrike, jednostavno zbri{u,ili ako im je to ispod ~asti, dovest }e vam ne samojednoga, ve} sijaset ljubavnika, i to ne da ~ine onestvari uza zid, na podu, ma che, na va{em vlastitomkrevetu, a onda pla~, suze, socijalna slu‘ba, rat zaalimentaciju, hajde, bur‘oazijo, na va{em teritoriju jeto napravljeno, imam ja iskustvo s njima, a {ta }etekad se ~ovjek mora da osloni na njih, i njima koja liradobro do|e, zato vam ka‘em, gospodo, nama je samidragi Bog poslao Idu takvu kakva jeste, o njoj naprostonemamo rije~i za ljubav {to je prema toj divnoj djevojciosje}amo, zamislite samo ovo, ona tr~i za nama danam ka‘e da ostavimo vanjska svjetla radi lopova,

53

potro{it }e se sto-dvjesta kilovata vi{e samo da se nijedan nitkov ne usudi ni da prismrdi u na{u vilu, sve}e biti, vjerujte, na svome mjestu dok smo mi ovdje uAmerici, krvava je ta na{a Ida, da smo je svije}omtra‘ili… bar da imam svije}u pri sebi, olak{ala bih sebipolo‘aj, ovako, moram da ‘ivim kao krtica, kao prvikr{}ani po mra~nim katakombama, Sotona mi jenajlukaviju zamku namjestila, neka ide sve lijepo u pina kvadrat, da mi je bar ovdje moj Karlo III da merasturi prije nego {to stanem u red na prozivku, amaba{ uzainat onome koji mi namjesti ovu {ugavu klopkune}u da se predam, kakva bih ja bila kad bih ve}po~ela da o~ajavam, nada valjda uvijek mora da postojida }e ne{to do}i – {ta to ne{to? Bagadragogpitaj! –mo‘e me ba{ on ~uti i nekim ~udom zavrnuti onajosigura~ da pokrene ovaj usrani lift zajedno sa mnombilo kamo, dolje ili gore, zamisliti kamo to moja sudbinasmjera i da li je to moja posljednja iluzija kako }e uovom mraku do}i deus ex machina, Ido, da bar ima{bar komadi} svije}e ili neku {ibicu da osvijetlim lice uogledalu, vjerujem da ne bih vi{e dvojila da bih sespasila iz ovoga groba, mo‘da }u za koji ~as doista iznjega izi}i – ko zna? – mo‘da se neko od ona dva le{asjeti da su ne{to va‘no zaboravili ili da su ~uli viku, paim se ona tek sada sumnjivom u~inila, e, moja budalo,zar nema zgodnijeg na~ina da bilo kome telefoniraju,slu{aj, tr~i u na{u vilu, tamo je u liftu zarobljena na{asobarica, molimo vas da pozovete policiju, osigura~ jena kontrolnoj kutiji itd…, pa da, viknula sam, i to samjako viknula, iz sve snage, dakle, ako me je neko odnjih dvoje ~uo, a mogli su me samo oni ~uti, to zna~ida su htjeli da ostanem u liftu, ako me njih dvoje nije~ulo, onda ja nemam ni teoretske {anse da me nekosada ~uje, prvo: zato {to su vrata sva odreda zatvorena,drugo, zato {to vi{e nemam snage da onaj vrisak opetponovim, ne vjerujem da me nisu ~uli ono dvoje

54

matorih, osobito ona ima o{tar sluh kao svi oni kojimapopu{taju ostala ~ula, ta na ~uje i kad neko na ulici{ibicom zapali cigaretu, po na~inu hoda prepoznajeodre|ene osobe, izdaleka raspoznaje onog hromogAn|ela kad se no}u pijan vra}a iz birtije, a ja, kakogospo|o, samo uspijevate da mu raspoznaste hod kadnajmanje pola mjesta ima sli~an hod, mo‘da zato {toAn|elo osim {epanja jo{ i hra}ka, ho}e da, nesretnik,ishra~ka cijeloga sebe, a gospo|a Anera, strogo ozbiljna,ni slu~ajno da se nasmije, zar ne ~uje{, Ido, kakodesnom nogom mekano gazi na prednjem dijelu stopala,a lijevom nalije‘e na cijeli taban – ta-ak! tak! ta-ak!tak! – ~uj, te nas dvije oslu{kujemo An|elovo taak-takanje, zar ne, Ido, pita gospo|a {apatom, ajme, ba{onako kako ste vi maloprije rekli – ta-ak! tak! ta-ak!tak! tak! – izgovaram i }ulim u{i, te kola~im o~i kaokad gleda{ nekoga koga si nekada vidio ili na fotografijiili na TV, te si onako blesavo zablenut u njega samozato {to je on sli~an onome {to si ga vidio u stvarnosti,Bo‘e moj, mislim ja, neka se ve} jednom dogodi ono{to se mora dogoditi, ili – bolje – da me se ve} kona~nosjete, kamo im {esto ~ulo… ne znam {ta dalje daka‘em, ne smijem da padam u paniku i da idemprotiv sebe, ali znam da se ne smije dogoditi ono {toni sama ne smijem da izreknem, ne dam – da ne dam,hm – klinac-palac, ‘ivot je neponovljiv i jedan jedincati,za njega se valja poprili~no potruditi da ti bude kakav-takav, to ne bi bilo fer ni od Boga ni od ljudi da meovako ‘ivu-zakopanu ostave na milost i nemilostneusli{enim zahtjevima moga tijela – ‘iv, klan, nedoklan– izvjesno je da me tijelo pomalo ostavlja, te ovakoiznurena ne mogu vi{e ni cijelu minutu da stojim nanogama a da ne po‘elim ponovo sjesti na pod, to jejedno; drugo, ne usu|ujem se vi{e ni da viknem nitibilo koga poku{am da dozovem, ~ini mi se da bih sesva ‘iva prestravila i od sebe i od ovoga okeana ti{ine

55

oko mene, jer vika viku tra‘i, vika se pla{i ti{ine, testoga moram da za sebe zadr‘im ostatak snage, koji }eme jo{ mo}i dr‘ati da lebdim u nekoj ravnote‘i i da seodr‘avam u njoj da se, ina~e, ne bih udavila u mrakui gladi, ne}u dopustiti da istruhnem ovdje i da meovdje na|u s rasklopljenim ustima i ra{irenim rukamai da odavdje pokupe moj kostur, ne}u prirediti poslovnozadovoljstvo italijanskim novinarima da mojim imenompune prve stranice dnevnika i magazina, prestani,stara, sliniti i misliti na takve stvari, okreni se da rije{i{{ta ti valja ~initi, no voljela bih da ne mislim na testvari pred svoj ro|endan, da mi na tren neko podariplamen od {ibice kao prvom pe}inskom ~ovjeku, to bimi jo{ vi{e uveli~alo moju tugu, tjeralo je iz svihkutaka i slu|ivalo me dok me sve to ne pro|e, alisamo za kratko dok strah ponovo ne izazove nove‘marce da od toga najprije potajno zapla~em i naslijepotjeram suze niz lice, te zurim u mraku prema mjestugdje znam da stoji ogledalo, koje mi sad uop}e nije odkoristi, jer u mraku ne uspijevam u njemu seberazaznati, pa ne{to tako u meni izaziva golemu samilostda me je od nje i pomalo stid, te mi od toga suze jo{vi{e naviru, i doti~u, i klize niz ve} utvr|ena korita{caod ~ega osje}am njihov vreli krivudavi trag, i ja bihtada htjela da pla~em do Sudnjega dana po{to vidim{ta uradih od sebe, no to me ponovo povrati u stvarnost,te se jo{ jednom skamenih od u‘asa, ma nemoj,predbacivah sebi, dopustiti da Sotona ovako ljulja stobom, smiri se, sredi se i razmisli {ta ti je najbolje dau~ini{, ako je vi{e imalo preostalo dobra u ovakvojsituaciji, jer bude{ li ovako nastavila, ovdje }e osimtebe stajati jo{ jedan |avo, zbog kojeg }e{ sasvimizludjeti od straha, lijepo se urazumi, otari te suze slica i budi samo s jednom budalom kao {to si ti, daima{ dru{tvo koje }e ti olak{ati jad – budala s budalom– to je ve} podno{ljivije, ali spojiti budalu s |avolom,

56

tu se ve} dobro ne pi{e, pa onda ve} jednom shvati daje smrt ve} u{la unutra, u liftu je i da se mo‘e{ spasitijedino ako ti ova glava ne~emu slu‘i, jer te, ne zaboravi,ona i dovela ovamo, ali te ona jedino mo‘e izvaditiodavde, a onda Ido, ima{ sebe, ima{ mrak protiv sebe,ima{ tijelo protiv sebe, ima{ uzak zatvoren prostor, isamo zato {to si budala ima{ pravo da se nada{ da }ete neko ~udo is~upati, pa za{to onda olak{avati |avoluda te svlada kad se protiv njega mo‘e{ jedino s Bogomboriti, onoliko koliko ti vjera i snaga dopu{taju – knebu gore, k nebu gore, gdje vje~ni sjaj boravi… - nedopusti Ido, da omek{a{ i da |avolu otvori{ dverisvoje du{e, vjeruj, molim te, ne daj se, ve} si u govnimapreko nosa, neka sve smrdi oko tebe, na to ne smije{pomi{ljati, evo, recimo, kad me je prvi put |avo doniou ovaj grad, spavala sam prvu no} u ~ekaonici na‘eljezni~koj stanici, kako je bilo ugodno biti neopa‘endok le‘i{ u uglu na jednom dijelu duga~ke drveneklupe, a toplo ti, osje}a{ kako ti krv ponovo kolatijelom, i ljude oko sebe osje}a{ kao neku veliku nesretnufamiliju, ali kojoj je dovoljno to {to je tu, na toplome,i {to ih niko ne tjera odatle, jer sam tek poslije zapazilada svi spava~i, drema~i i kunja~i ne ~ekaju ni na kakavvoz niti se nadaju da }e im iko odnekuda do}i, ve} suto besku}nici i lumpenproleteri poput mene koji nemajusvoga praga, te svaku no} dolaze ovamo, tobo‘e daotputuju nekamo, a u rane jutarnje sate, kre{tava drekastani~nih ~ista~ica tjera ih na studen, kao {to su imene te no}i istjerali zajedno s tim istim “putnicima”od kojih su neki bili toliko drski da su se predkarabinjerima kleli majkom svojom i djetetom jedinimda su doista kupili kartu, koju im je neko najvjerovatnijemaznuo dok su spavali ~ekaju}i voz, dobro, nemaveze, vi tvrdite da ja la‘em, nije va‘no, vi ste vlast i viimate pravo da tvrdite {ta ho}ete, to vam pravo dajeva{ pi{tolj, va{a uniforma, a karabinjer lu~i obrve, io

57

sono non sono niente, ako mi poka‘ete kartu, tek }uonda znati da ste je kupili, zakon mora da po{tujesvako: i vi i ja, i svi ostali, ina~e… mislim da sam biodovoljno jasan, ja vi{e volim sebe nego tebe, odzvanja{emi u prozeblim u{ima njegov prozukav, ravnodu{anglasi}, kad odjednom zapazim da je lift prelila nekabledunjava svjetlost {to je dopirala izme|u zida i staklavrata, ali toliko {krto da ni podignuti prst nisam moglanazrijeti u mraku, no strah od ugljendioksida isti me~as svu zapljusnu tako da se upla{ih kako }e me onuskoro zasigurno ugu{iti, i to iz vlastita daha, te ja, dabih izbjegla takvu neugodnost, otvorih vrata{ca daoslobodim kakvu-takvu rupu, zapravo rupicu krozkoju }e dostrujavati koliko-toliko zraka, ili pak, daovaj moj izdah ode tim istim putem da bar njime neispunjavam prostor lifta, te me na taj na~in oslobodibrige za disanje, ako ve} nemam {ta jesti i piti

58

4 .4 .4 .4 .4 .

Eto, tako, sjedim mirna, uko~ena, uspravljenog tijela,ruku priljubljenih uz koljena, te o~iju obnevidjelih,pogleda uprta u zid lifta kojeg ne vidim, kojeg svakog~asa opipavam jagodicama prstiju da pod njima osjetimnjegovu glatku povr{inu, a onda se prisje}am da tonihje najzgodniji polo‘aj za razmi{ljanje i ubijanjevremena {to ga imam napretek, jer ko }e prisiliti misaoda mirno po~iva i da se ni~im ne ogla{ava, ako ni{ta,bar sad

Kad sunca sjaj i svjetlost zvijezdagasne nam, gasne nam,tad je drago uzdignuti duhk nebu gore, k nebu goregdje no} vi{e ne nastajegdje vje~ni sjaj {iri svud

te tad po‘elim da sklopljenih ruku bazam te{kim,sporim koracima po dijagonali poda lifta i da nastavimpjevati otegnutim, muklim, nejednakim glasovimatu‘nu pjesmu

... ona zvijezda vje~no blistava

a onda s u‘asom, pretpostavljam, na licuugledamkako zakopavam samu sebe, s obje ruke nami~emzemlju na se, jasno je, vidim neki le{ u dnu jame uhorizontali, u isto vrijeme ja sam onaj le{ na dnu igrobar {to lopatom zasipa zemlju, te jedva ~ekam dakona~no obavim taj posao, kad najednom, ona doljepodi‘e ruku, svu prljavu od zemlje i mah nu premameni {to sam se odmarala na dr{ci lopate, prokrkljane{to iz zemlje, ne{to u stilu, ~ekaj za ime svijeta, za{tome ho}e{ ‘ivu zemljom zatrpati, zar ne vidi{ da jo{

59

rukom mi~em, da vam ‘elim ne{to re}i, za{to to ~inite,prestanite ve} jednom, i sve tako iz one zemlje kuljajuklobuci i mjehuri, a onda opet ~ujem onaj isti glas,samo s ne{to rastavljenim slogovima kako nastavljazapijevati maloprija{nju pjesmu

kad se ne-ko posljed-nji pu-uto-pra-a{ta s na-matad o-bra-}a po-gled svoj ‘a-arkik ne-bu go-re, k ne-bu go-regdje vje-e~ni sjaj bo-ra-vi

i boktepitaj dokle bi to trajalo da na tjemenu neosjetim hladno}u zida koja mi re~e da je to sve ‘ivabesmislica {to sam i sama do maloprije mislila, ali ju jestrah uspio nekako zatomiti, jer ipak se treba dr‘ati~injenice da sam jo{ uvijek ‘iva i ho}u da ostanem‘iva, evo, sad osje}am neku daleku bol i ‘e|, a mrtvi,naravno, ne ‘e|aju, niti imaju potrebu za hranom,ula‘em svu snagu da pomaknem ruku pa od tog istog~asa osjetim kako me zakriljuje sjetni val sre}e od ~egami je pomalo i neugodno, jer hvatam samu sebe u ‘eljida se zavaram, ta nije ve} kucnuo ~as da odem a-ta-ta, mada sam jo{ maloprije doista i pomislila da jeiznad mene stajao pas, pravi, ‘ivi pas, gledaju}i umene krasnim, pametnim o~ima i ja ~ujem kako mi seobra}a, di‘i se da te vadim odavdje, a ja, taman kadpomislih da ustanem i da krenem za njim, mahnemmu rukom, onako prijateljski, kao {to se mahne dragomstvoru, nadaju}i se da }u ga njome zaustaviti, da }u ganjome dodirnuti i osjetiti pod dlanom gustu mu dlaku,no ruka pro|e i proma~e praznim prostorom te mimrtvo pade u krilo – MRTAV PADE POKRAJ BRATASVOG – isti ~as i glava mu klonu na grudi od o~aja,zar je mogu}e da doista nema psa, ni onih njegovihkrasnih i pametnih o~iju, ni onog glasa da mi ka‘e

60

kako je do{ao po mene da me vodi u Bosnu, te vidimda sam i nadalje okovana tminom, pru‘am noge kolikoto du‘ina poda dopu{ta i tra‘im najpogodniji polo‘ajza svoj krvotok, pa me od toga obuze neki slatkastiosje}aj {to bar na taj na~in natjerati krv da ‘ilamanormalnije struji, ako ni{ta, makar u obrnutom smjeruod onoga kako normalno proti~e, osobito nogama,koje sam sve dosad dr‘ala skvr~enim, te zamislimkako bi bilo lijepo, zapravo – fantasti~no, kad bi se svedaske ovog prokletog lifta ili pak cigle ovog zidanajednom razmaknule te mi omogu}ile da odavdjeiza|em, o Bo‘e, umiranje nije ba{ krasna stvar, mo‘dakad bi ovla‘ila grlo s kap vode, pa se ona, istovremeno,okrenu na le|a te uspuza noge uza zid kao da je svaslava u tome i pomisli, dok sam presavijena u vratu,s glavom na podu puzat }u {umskom stazom premaizvoru kojeg ne vidim, ali ~ujem da negdje u blizini‘ubori voda, pa onda pomislim da bih mo‘da pla~emmogla da sperem sav svoj jad, pla~i, naredim sebi –PLA^I, VOLJENA ZEMLJO – sjetim se naslovaPatonovog romana nad kojim sam kao djevoj~ica plakaladok sam ga ~itala, vjerujem samo zbog toga {to topisac tra‘i ve} na koricama, pla~i, jo{ jednom sebinaredim, no ovaj put ja sebi doista glasno zapovjedihi tad se sva ‘iva usredoto~ih da pojmim kako sam jadoista, trenutno, vjerovatno najjadnije stvorenje naovoj planeti – SVE IMA GORE OD GOREGA – no tomi ve} nije moglo dati neku bogznakakvu utjehu, jersam se mogla osje}ati samo onako kako mi to mojbijedni polo‘aj nudi, omjer mojih {ansi mogao bi sekretati – BRAT BRATU – 1:10n, i to ti je, moja Ido, tvojaslika i prilika i prema njoj mora{ biti kao kaktus upustinji, koji je jedino preostalim bodljama tvrdi da jejo{ me|u ‘ivima, ja sam ovdje, a samo stotinjak stubadalje hodaju i vesele se ljudi i nemaju pojma ko je Ida,, da je Ida zarobljena u liftu, u njihovoj ulici i da nema

61

ni teoretskih {ansi da nekog dozove u pomo}m i daiza|e ‘iva iz ovog zatvora u kojeg je upala zbog 200kW, o Bo‘e, zar je bilo toliko va‘no koliko }e gospodapotro{iti struje samo zato da bi za nagradu dobilanjihov osmijeh, he, na{a Ida, takve djevojke nema ucijelom svijetu, o, Bo‘e blagi, o, Bo‘e dragi, za{to meti nisi odvratio od te idiotske zamisli i odluke da ihdozovem, ja se na{la jedini pametnjakovi}, da ostaveupaljena svjetla ispred vile, tobo‘e zbog lopocva, , a{ta ako lopovi doista do|u, jer one sad nisu upaljene,u tom slu~aju moglo bi se vrlo lahko dogoditiono zbog~ega sam ja i htjela gospo|u i gospodina opomenuti,no {ta }e se dogoditi ako sam ja bila potpuno u krivu,te da njima ni na kraj pameti ne bude da pelje{e ovuku}u, e, tad bi to bio tek pravi vic na moj ra~un, laficemoja, ne ‘elim vi{e ni o ~emu da razmi{ljam, ‘elim daskinem cipelu, re~e ona i u~ini to isti ~as te stade dapotpeticom lupa iz sve snage, kao u transu, dok kona~nonije shvatila da je staklo slomila, a s njim i potpeticu,pod prstima osjeti staklenu krhotinu, koju ona naslijepoi oprezno po~e vaditi iz njihovih le‘i{ta po ko‘i da jojse neki komadi} jo{ vi{e na zarije u meso jer bi joj{anse u ovom mraku da ga izvadi bile 1: ± , te ona, dajoj se to isto ne dogodi s nogom, navu~e cipelu i ~imje spusti na pod, osjeti kako joj je ta noga kra}a od ones koje nije ni skidala cipelu, u isti tren dosjeti se onada bi tome trebalo potra‘iti razlog zato {to je petaslomljena ili otpala, te su joj stoga noge nejednakedu‘ine, zaklju~i ona bespomo}no, spustiv{i nogu ponovona pod, prije toga odgurnuv{i nogom nekoliko putahrpicu krhotina stakla na podu, zure}i i dalje u tamu,u pravcu gdje je pretpostavljala da se ona nalazi,koliko li sad mo‘e biti sati, upita se ona i opipa broj~anikna ~asovniku, da li je to pola dvanaest ili {est, nijeznala sebi razjasniti, pipkala je i dalje po kazaljkama ipoku{avala odrediti koja je kra}a a koja du‘a, je li

62

kra}a gore a du‘a dolje ili obrnuto, jer nije mala stvar,poku{a se ona nasilu osmijehnuti, u {est i po sati ilipak u pet i po sati, zavisi u kojem pravcu vrti{ kazaljkei {ta bi htjela da je pred tobom: dan ili no}, iako je sadpotpuno svejedno, da ne budem previ{e zlonamjerna,jer oko mene je more tame, da je dan, dopiralo bi barmalo svjetla, dakle: koliko je, doista, sati? – je li poladvanaest no}u ili je pola dvanaest danju, svakadimenzija vremena je isparila, orijentiri su se izmije{ali,svijest se lagano rasta~e, osje}am kako ponovo gubimprisebnost i tlo pod nogama, nabrajala je ona,dekoncentrirano pipaju}i sebe po vratu, pljeskala sepo njemu, zanemarivala bol koju je time izazivala,stavi ruku na dojku ~uv{i iz dubine lupanje srca, stavidlan na usta da osjeti da li jo{ uvijek di{e, ho}e dapadne i vidje da }e pasti, stade ubrzano disati i vidjeda stade ubrzano disati, tone nekud, ljulja se usput,~uje glas onog psa sa krasnim i pametnim o~ima,njegove o~i najednom izroni{e iz mraka i pas joj re~e,ako se misli{ izvu}i odavdje, jedan je od sigurnihputeva da ide{ u pravcu u kojem raste tvoj strah, na{ta se ona sva strese, osjeti ledene ‘marce po sebi iko‘a joj se naje‘i i nabra kao u preklane koko{i kojusu tek o~erupali, osjeti groznu jezu kao i svaki ‘ivistvor kad nasluti onaj neuhvatljivi tren bliskosti smrtiod ~ega se ona upi{a u ga}e pa istovremeno pomislikako bi to ona mogla krenuti s ovim {to joj paralizirasvaki djeli} tijela, da pi{em o njemu, ne mogu jer tohartija ne bi bila u stanju podnijeti

njen ro|ak ima tumor na mozgustarica s naramkom derva na le|ima i... dje~ak...

neki...odustala sam od puta u mjesto L.U tmini do mene ‘alosno su zavijali psi, odnekud

je zvi‘dao vjetar i ledio kostiDa, to je bilo ju~er, ~ak mo‘da i prekju~er

63

Nije bila sigurna da li je od togaPro{ao je jedan a mo‘da i dva dana, a onda sam

zatvorila o~i i kao da mi je od toga ne{to malo lak{ePo~ele su se nizati slike iz pro{lostiDivno ljeto provedeno s tim istim ljudima, koji su

je ovako zlonamjerno ostavili zatvorenu ovdjeU‘ivala je u svakom trenutku {to je ‘iva, u svakom

djeli}u pejza‘a, pa se onda sjetila jata ptica koje u‘ivajuu letu, koje u‘ivaju u ‘ivotu, {to su slobodne

Sunce ju je zrakama {kakljalo po licu, pa se ona,onako sva prepla{enam, sva stisnuta u }o{ku lifta,dr‘e}i se za trbuh i misle}i u isti mah kako tek prviput spoznaje koliko je nekad va‘no tih stotinjak metarakoji je sad dijele od tih zraka za kojima ona ~ezne dabi vrlo lahko opet mogla briznuti u pla~, ~ini joj sekako bi joj se iz o~iju lahko mogla strmoglaviti cijelanijagara suza, {ta bi dala da ih sad mo‘e osjetiti nalicu, na golim ramenima, jer je sad juni, ljeto je i lipecvatu, pogledaj u tamu i bit }e ti odmah jasno, ljudii dalje hodaju s osmijesima na usnama, li‘u sladolede,ukrcavaju se u krcate autobuse da se osvje‘e na gradskojpla‘i, hrle po tramvajima, autima, pje{ke, smiju se,krkaju, cerekaju se, svijet je, draga moja, vrije i beztebe, ne{to sli~no kao kad si i ti nastavila vriti nakon{to se otac onako nesretno upucao misle}i da je onamrtva i niko da se upita gdje bi mogla biti ona malaIda, pa ni Karlo III, gdje je, zaboga, makar da priupita,gdje je onaj moj pi~i}? – a-a, jok! – niko da se priupita,jebe se ~ovjeku za sve ono {to on nije i {to ne pripadanjemu, neka ti se, Ido, ve} jednom otka~i iz grla ono~ega se pribojava{ glasno re}i, idi u pravcu u kojemraste tvoj strah, ala, idemo, Idice, ve} jednom umrijeti,i-de-mo, forza, forza, brisala je ona dlanom znoj sa~ela, znoj sa sljepoo~nice, zabaci ona kosu unatrag dajoj ne smeta i zamisli sebi onaj izraz svoga lica: takolijepa i mlada djevojka a ve} odlazi{, sretan ti ro|endan,

64

djevo, takvu curu sam Bog nam je poslao, Dio, cometi amo – [IPAK – pi{ak, pa{ik, ki{ap, {akip, kapi{, e,kapi{, capisco, mia carra, mia carrissima, kakav pederskijezik, kako negdje re~e Gorki za poljski jezik kao da gazmije izgovaraju, tako i ja tvrdim da je – pederski;smrt je jednostavnija nego {to sam mislila, za nju jepotrebna neizmjerna snaga

gdje no} vi{e ne nastaje,gdje vje~ni sjaj {iri svud...

ko? – budi, Ido, pametna, {uti i ne tro{i uzalud energiju,dovoljno je {to razmi{lja{, ne{to }e ve} do}i, predamanom je pladanj s kola~ima, oh, dakle tako, reklasam tiho, isti ~as prepla{im se od svoga glasa jer znamda }u njime ponovo probuditi {i{mi{e koji }e se zalijetatii bubnuti u mene, nakon njih }e do}i mi{evi, golemi,ugojeni {takori koji }e mi tr~ati oko nogu poku{avaju}ina sve na~ine uspuzati uz noge namirisav{i kola~e naonom pladnju i tad }e mi po~eti grickati ko‘u s cipela,ma ne samo to, ve} i moju vlastitu ko‘u, osjetit }unjihove prednje zubi}e-no‘i}e, i tad ona vrisnu, makakvi vrisnu, samo {to cijuknu jer se upravo prenulaiz bunila i ko{mara, nesta pladnja – NESTA PARA,NESTA PRIJATELJA – nesta pladnja i silnih kola~a nanjemu, osjeti jadna da sjedi skvr~ena na podu potpunoutrnulih udova kao da u njima nema ni kapi krvi,pomisli ona da mora da je vani uveliko no}, shvati onada joj sati} ve} odavno bija{e stao, da se vrijeme posverazlilo, dugo se ona poku{avala dosjetiti koja bi ovomogla biti godina nakon Hrista, nekako se dosjeti daje osamdesetdruga, no po Hid‘ri? ... stade pu}iti usne,klimuckati glavom, neka je koja jest, boli me krasna daje i milionita, {ta to ima veze {to je Zemlja okrugla, daje kockasta, mo‘da ne bi bila ovdje, ko zna, ko zna, kozna?... zna valjda neko... kurac zna iko i{ta, znam,...znam

65

da je vani no} jer je sad ljeto, dani su topli a no}ihladne, bravo mala; to je isto kad bi rekla da su zimidani hladni, a no}i tople, ko zna - KO ZNA, ZNA –svako zna, samo ja ni{ta ne znam, znam da upravosad sva drhtim, ustanovi ona mudro ste‘u}i dijelovetijela uz trup i umotavaju}i se u ono ne{to robe {to jesa sobom ponijela, sjetiv{i se tad iznenada da joj je ujednom d‘epu paklo s nekoliko cigareta, a uz njihmora da je i kutija sa {ibicama {to su joj sad vrijednijei dragocjenije no svo zlato i dijamanti ovog svijeta,valjda ima koje drvce vi{e nego {to preostaje dana dopovratka ono dvoje, pa, dakle, stara moja – E[^E@IVJA[, MAJA STARU[KA – ti ima{ najozbiljnijunamjeru da ne ostavlja{ svoje kosti u ovoj rup~agi, dajo{ jednom ugleda{ sunce nebesko – O SUNCU IZVIJEZDAMA JA NI[TA NE ZNAM, / JA SAMO ZNAMKOLIKO ^OVJEK PATI – halal ti vjera, Ido Agalarko,vra{ki je dobro kad ~ovjeka grije nada da mu od togapizda sva zasluzi, sve je dobro dok se ~ovjek nadakaddok najednomuzalud, ne}e do}i tamati{inaslikaspasenjeruka je mrtvo pala kraj mene, ne znam, sama umra~nom liftu, ali ne: kako zavidim sitnim kukcimakoji mogu s lako}om pro}i kroz pukotine, vi{e nemogu da vi~em niti da mislim, niti da sanjarim, glavame boli od neprekidnog straha i nemo}i, nije li topo~ela prava glad o kojoj sam skoro ~itala u novinama:Sandy... valjda Bob Sandy, tako ne{to – BOB SANDYPO^EO [TRAJK GLA\U – Irac, irski ribar, tama ~ovjekadovodi do ludila, ja ne smijem poludjeti, recimo ovako:ne smijem dopustiti da poludim, jo{ bolje, recimoovako: ne smijem stvoriti uslove koji }e uzrokovati

66

moje ludilo, ozbiljno upozori ona sebe i upita se, a {taje, recite vi meni... {ta je to, {ta je to – ludilo? Uprijeona profesorski prstom lupkaju}i jagodicom po zidu,a zid joj odgovori, ludilo je neadekvatno primanjepodra‘aja iz objektivne stvarnosti, dobro, opet zaklju~isubjekt, dobro, dobro je, sasvim je dovoljno, dajte miindeks, hvala, mo‘ete i}i, re~e zid, a subjekt mu zahvalilagano, lagano se nasloniv{i, hvataju}i rukom za kvaku,ali umjesto nje napipa komadi} odlomljenog stakla,hvala i dovi|enja, kakvo li }u samo ugledati lice uogledalu, ova stra{na ti{ina me tjera da poku{am isisatilijepe stvari – OVAJ SVIJET JEDINO MO@E SPASITILJEPOTA – jer ja ho}u da iza|em odavdje – KOVJERUJE U SEBE, TAJ ]E I POBIJEDITI – moramiza}i, moram sa~uvati prisebnost, sabur, sabuir, Tevhido,sve je, zaboga, protiv mene, jo{ jedino preostaje da jabudem posljednji zavjerenik; odjednom, preda mnom– Willy, pru‘am ruke, stojim na pragu svog stana kaoiz ljubavnih holivudskih filmova, Gary Cooper i GraceKelly, on mi se, to jest Willy smije{i dok ga obasjavazlatasta svjetlost, poslhjednjim atomom snage pridi‘emse, sva sretna tr~im mu u zagrljaj i... tad ‘estoko lupimo ne{to... vrata lifta, od ~ega sestra ljosnu na pod,pomalo mi se nesvjesti, ali ba{ sasvim apsolutni –ASSOLUTAMENTE – da ne bih izvinula pogled iiskola~ila o~ima a la Gloria Swanson gdje je nekadfantasti~no svijetlila neonska svjetiljka; on je tu i dalje– Willy – odakle sad taj kad bi se trebao zvati Karlo III,pa da, Karlo III je obasjan onom istom svjetlo{}u,samo {to je polovicom tijela utonuo u sjenu pa mu seona niti ne vidi, kao ni lijeva polovica lica, {to miizgleda kao posmrtna maska koja me pla{i, iako samuvjerena da mu se ona druga, desna strana zasigurnosmije{i, znam da mo‘e tako, zaklju~im, o-oo, zavapimnamjerno Boga ne zazivaju}i, samo malo, znam da jeljudska du{a sastavljena od smijeha i pla~a – ZEMLJA

67

JE DOLINA PLA^A – evo ti {ipak, zemlja je isto takodolina i smijeha, no najprije – dolina gluposti i neznanja– a glupost je neizmjerno djelo iz kojeg se ra~va svaljudska povijest, glupost je izborila za sva vremenastatus institucije i s vetinje, dakle, usne se Karla III nepomi~u, izgleda da ne ~uje moje preklinjanje da meodavdje izbavi, ne znam kako da objasnim za{to uovom mraku ~inim facu da u njoj imam facu kretena,smije{ak idiota (svi su osmijesi naj~e{}e idiotski), aliipak, osje}am se divno, prekrasno – KRASNAJA, @IVBIL BABU[KA I DJEVU[KA – e, tako, malako, balako,ralako... a onda shvatim da je danas, ili je mo‘da bioju~er – moj dvadesettre}i ro|endan, in{alah! in{alah!cure goleme i plahe, povika{e seljaci, vi{e ni sama neznam koliko sam dana i no}i ovdje, o~i ne otvaram,kapci su tako te{ki i natekli, nisu samo o~i ve} ruke inoge, sve me boli, ~ini mi se kao da se sva raspadam,koliko sam puta dohvatila svoju glavu s poda i vratilaje na njeno mjesto izme|u ramena, bojim se ako sjednemna nju da je te‘inom tijela ne zdrobim, cok}em donjimo gornji red zuba, stavljam prst u usta da ga ‘va~em,mislim nekog zavarati, jezik ‘va~em kao da je... mislim:izaziva li se ovako jo{ vi{e glad ili treba glad pustiti dasama od sebe ruje po tijelu kad joj ve} ne mo‘e{ ni{ta,ne protivi joj se ve} s njom nastavi put u istom pravcu,srodi se, sljubi se s njom, da se tijelo na nju naviknei da joj se bolje odupre, za{to ‘va~em kad ne osje}amnikakav ukus osim vlastite pljuva~ke, te isprane ko‘es vlastitog prsta, dakle, nastavljam i dalje razmi{ljati:kako bi bilo da ‘va~em u zglavku svoj prst i da njimepoku{am zatomiti glad, avaj, jo{ }u to i da u~inim,mislim da bi to bio prvi slu~aj samoljudo‘derstva,odli~na stvar za udarni natpis za ve~ernja izdanjanovina, ionako mi ne gine da tamo zavr{im bez obzirakakva }e me ovdje sna}i sudbina, za{to ja kona~no nebi uzela svoju prvu cigaretu, brojala ih je ona i prebrojila

68

da ih ima pet, da li da ih ispu{im ili da ioh pojedempa makar me one i otrovale, tako }e me prije dokusuriti,u jadu se Ida na svoj ra~un zezala i dumala {ta da ~inis papiri}em, jo{ se jednom pozvala na Boga, ali ovajput na adresu Allaha, oba a izgovaraju}i rezonantno igrleno h kao da je pred Kjabom u Meki, Allahu ekbar,izgovara ona, ali i osje}a da je pe~e prst, osje}a njegovuko{~icu, ona ritualno izvadi iz paklice {ibicu, kresnunjome, te kao da je isti ~as iza{la iz samoga pakla,ispela se iz devetog kruga na samu ivicu jame, uogledalu ugleda svoj lik koji bje{e na sve nalik samo nena negda{nju ljepotu Tevhide Agalar da se ona odtoga toliko sa‘ali nad sobom, briznu u pla~, suze sameod sebe poteko{e, pla~i nesretnice, pla~i, hrabrila jeona sebe, ispla~i se bona koliko ti du{a ho}e – PLA^I,VOLJENA ZEMLJO – pla~i, neka ti o~i isto~e od pla~a,ipak je ovo dolina suza, prizna ona pateti~no kao daje pred ispovjednikom, o bla... no nije joj se dalje daloizgovarati, gibla ‘ebo, nastavi ona po {atrova~ki, da mije sad da sjedim na klupici ispod Rizvanova duda i pitikahvu iz malehnih fild‘ana i slu{ati naglabanjamahalu{a, ko je, bona, koju povalio, koju? okle zna{?znam, bona, kako bi� znala, uh! to ti misli{? {ta imamislit� kad znam, vidi{, l�jepo, po njoj koliko je sati,{ta se ima tu znat�, pla~i, nesretnice – BENVENUTI– moram ne{to da preduzmem, moram ne{to da uradim,da se divim ovoj Bo‘ijoj svjetlosti dok se {ibica neugasi, grijala je ona svoju nadu na umiru}em plami~ku,a onda, sasvim slu~ajno, svrnu pogled na onaj izglodaniprst koji ju je pekao tek sad vidjev{i da je on u krvavoji ljepljivoj mrlji, te prije nego {to drvce utrnu – DIJETESA DEVET ]IRAKA – ugleda po podu rasute komadi}estakla, poku{a hitro da izdigne plami~ak iznad glaveda vidi gdje je plo~a koju treba otvoriti u slu~aju dalift stane, zinu ona poput prvih kr{}ana pokatakombama kad bi i{~itavali tajanstvene znake i

69

pismena, , nevolja je bila u tome {to su tamo stajaleupute za slu~aj da su oko tebe ljudi pa ih mo‘e{ svaki~as dozvati ili upozoriti da ti treba pomo}, ali ti ljudisu slu~ajno – kakva slu~ajnost! – oti{li u Ameriku injihovi prijatelji s cigarama u zubima, i njih i mene snjima, redala je ona sve bogove i sve svece ovogsvijeta, ta ne}e{ valjda, mona, opet da cmizdri{, suzebi ti mogle pokrenuti generatore da sav svijet sine ublistavoj svjetlosti, njima ni na kraj pameti nije da samja ovdje, kao prava-pravcata pizda, ostala u liftu i dadr‘im uga{eno, dogorjelo drvce, {to mi i sad prljijagodicu prsta, ne bi li, pizda, produ‘ila svjetlost kojimikron~i} sekunde, a onda se jo{ jednom prisjeti svoglika u ogledalu, ajme meni, {ta ja vidjeh tamo, na~iniona prezriv izraz na licu kao da je spazila nekogstra{nog i otrovnog insekta, ni sama nije moglapovjerovati da je ono tamo doista njen... stvarno njenlik, u nemirnim vali}ima javljala joj se sumnja da onotamo umjesto nje ne bija{e li~no i personalno samaSotona; pa mi bogumili i vjerujemo u nju, za{to namne bi dolazila kako u san tako i na javu, vjera se morasvako-toliko potvr|ivati i dokazivati, kaj ne, preklinja{eona sebe da ponovo ne grune u pla~, te za divnosrceisusovo, uprkos svemu, ona jo{ jednom zaplaka,za ime dragog Boga, ta u meni je cijela Amazona suza,koliko ih je samo, jo{ jednom ona pomisli na onu istuhiperbolu od maloprije, mogla bih jo{ struju izazvatiovim sranjem, re~e ona naglas misle}i da }e sami Bog~uti taj njen vapaj i dati joj snagu da to stvarno i u~ini,ti ne smije{ ovdje da crkne{ jer to nije dostojno ninaj{ugavijeg d‘ukca, rasporedi snage, sad si umorna io~ajna, tebe }e to pro}i, tebe Onaj gore ne misli jo{ daprozove, ti mora{ da se bori{ ne samo nogama i rukama,ve} i prstima da grebe{ po ovom zidu od glatke plastike,ti si jaka, najja~a – JAK, JA^I, NAJJA^I – ti ima{konjsku prirodu i zmijsku narav, ti mo‘e{ izdr‘ati ono

70

{to ni konj nije u stanju izdr‘ati, ne smije{ biti kao tvojnesretni otac, ne smije{ klonuti, zna{, stara moja, ‘ivotje vje~no isku{enje, re~e, te se upravo sjeti jednogdavnog razgovora s majkom kad ju je posve slu~ajnoupitala, mama, htjela bih te ne{to pitati, ali ne znam{ta bih, ti sve zna{, je li da sve zna{? – recimo, kadmorem plovi kit, za{to mora da mami li‘e rit?

dragi tatice oti{la sam po mariju mama mi je dopustilabrzo }u se vratiti voli te uvjek tvoja idka klju} samostavila ispod otira}a jedva }ekam da do|e{ ku}i

71

5 .5 .5 .5 .5 .

A kad joj san bje{e minuo, ona se jo{ neko vrijemenije mogla povratiti k sebi, niti osvijestiti od onoga {toju je do maloprije dr‘alo i mu~ilo, pa je i nadalje ostalasjediti i {utjeti, skvr~ena na podu, ne ~ine}i ni{taposebno, osim {to je, potom, ispru‘ila noge ne bi li jojse krv ponovo uskolala u njima, di‘u}i ih ~as ustranu,a ~as uvisinu, a kad se koliko-toliko namjestila tako daje od takva premje{tanja skoro osjetila fizi~ku ugodu,ona se poku{a sjetiti onoga {to ju je gnjavilo u snu, tejoj od toga jo{ i sad o{tra bol u grudima, no onapromrmlja sebi u njedra, nije li mo‘da sama jurilaulicama kao pas pred parenje i da ni{ta nije nalazila,da je sli~ila onom [pancu koji nema {ta da jede, alikoji u podne dolazi ku}i i sjeda za prazan sto na kojemnema ni hljeba ni vina, ~eka da ostali zavr{e s ru~kom,trg je pust i uspavan pod nemilosrdnim suncem, sasvih prozora opazit }e onoga konji prvi poslije objedapre|e preko trga, a u zgodnom trenutku ~ovjek ustaje,stavlja ~a~kalicu me|u zube i prelazi preko trga ~a~kaju}iih, jer – zaboga! – svi trebaju vjerovati da je on jeo,ina~e ne}e mo}i nikad da zagrize; pa ovo je smrt,pomisli ona, prava-pravcata, stopostotna koncentracijasmrti o kojoj se ne misli, o kojoj se niti pjeva, ve} sepred njom strahuje u kataklizmi~kim razmjerama kadsi o{amu}en od silne njene prisutnosti, tako da onaosjeti, naprosto, vodopad vlastite pljuva~ke, hiljadumu {ejtana, re~e ona, ali njen glas ne bje{e vi{e silovitkao {to je i sama o~ekivala ili kako bi to ona ‘eljela da~uje, ve} on bje{e toliko slaba{an da je od njega ~akja~e lupalo njeno uznemireno srce, svjetina je, pomisli,u osnovi ljudo‘derska, pa je od tog zaklju~ka prostrijelispoznaja da se treba ~uvati ljudi koji se ~esto osmjehujujer otkrivaju zube koji su oru‘je gladi, isto kao i onih

72

{to stoje, potajno ulijevaju}i strah, potajno ulijevaju}istrah onima {to sjede, tuma~ila je ona ovo kao jo{jedan predznak u mu~nom dojmu da je upravo danasdo{ao taj dan u kojem se treba ne{to sudbonosnodogoditi, odavdje mo‘e{ i sama ~uti, iako u ovommraku ne mo‘e{ ni ro|enim o~ima da vidi{ kakone{to odozdo grebucka zbog ~ega se ona ne usudi nitivazduh iz usta da ispusti, boje}i se da se uljezu neoda, te je morala polagano spustiti ruke na pod kakobi se mogla njima oduprijeti da {to be{umnije spustinoge, za Boga miloga, ako joj to uspije, sijevnu jojrasanjenom glavom, morat }e se najprije poslu‘itirukama da doklizne tijelom uza zid, a za to se moraimati jak oslonac u nogama pa da se nekako mogneizdi}i na noge, tad }e valjda ve} da bude lak{e odnepoznatog grebucka{a – {ta bi to, do|avola, mogloda bude? – da se ona maloprije, mo‘da, nije samapomaknula pa je to izazvalo {um, ne vjerujem, pomisli,i l i pak da mo‘da nije ko{uljom, rukom ilinogomstrugnula po podu, mislila je ona, ali se nikakonije mogla dosjetiti {ta bi to moglo da bude posrijedi,a onda joj, najednom, na um pade sasvim mogu}astvar da je njoj, zapravo, do{ao u posjetu uljez kroznekakvu rupu ili procjep, {ta li, vrlo lahko mo‘e bitida je sa mnom u liftu neko novo ‘ivo stvorenje, koje}e ubudu}e s njom u mraku da prebiva, da di{e, da jegleda svojim o~ima kao {to ona poku{ava sad njega davidi, isto tako usamljeno kao {to je ona, isto takoprestra{eno, skamenjeno od straha, da zbog toga sadvjerovatno {uti i zuri u tami odakle bi mogla do}iopasnost za njegov mali ‘ivot, jer koliko je god ona u{inaprezala, progonjena u‘asnim osje}ajem da vi{e nijesama od ‘ivih bi}a, ona u ovih cijelih pet minutagrozomornog i{~ekivanja nije mogla ni{ta osluhnuti,niti je ~ula da je vi{e i{ta zagrebuckalo, ne uhvatinijedan sumnjiv {um, ne bje{e joj ni na kraj pameti da

73

nogama zatop}e po podu lifta i da time upla{i i otjeraneznanog gosta, te da ga stjera u kakvu rupetinu kojamora da postoji, jer odakle bi ina~e to bi}e moglo dado|e, sad ju je zbnati‘elja toliko osvojila da ona, na~as,zaboravi na opasnost koju je sve do maloprije stalnoimala na umu, da joj taj neko nepoznat ne zabije rilicuu ko‘u i da joj od toga ne isko~i plik ispunjen otrovom,koji }e je jo{ danas sasvim dokusuriti, a onda }e njenotijelo izjesti preostali njegovi istomi{ljenici iz iste biolo{keklase tako da }e od nje ostati oglodani kostur koji }ese spustiti u prizemlje kad gospodin i gospo|a popovratku iz Amerike pozovu lift, ote se njoj iz usta, nove} otprije ona bje{e spremna da je on ne oda, ali zatos druge strane izda je jedna sasvim nepredvi|enastvar, osjeti kako joj se ga}ice isti ~as ovla‘i{e od straha,od ~ega u isto vrijeme i ugoda {to se neodre|enorazlijevala cijelim tijelom, ona se uhvati rukom zaprepone, potom stisnu {aku na mind‘i kao da je unajmanju ruku po~etak spontanog poba~aja a nenajobi~nija pi{ancija ili orgazam od prpe, {ta li ve},sunce im jebem, i tijelu i meni i tim idiotima {to sunamirisali da mi mo‘e biti svakog ~asa kraj, e ne}e{,pomisli ona da zaklima glavom kao {to se to obi~no~ini kad je neko oja|en, ali za to nije imala snage, ene}ete, mamu li vam va{u parazitsku, mo‘ete svakog,ali mene ne}ete, taj film ne}ete gledati, tako mi svega,ne}ete ga gledati, karte mo‘ete slobodno vratiti nablagajnu ali striptiz ne}ete vidjeti, odlo‘it }u ja smrtako treba, mamu li vam – MAMMA MIA – da je barme|u nogama ona stvar pa ni po jada, nemoj Ido sadni slu~ajno otvoriti slavinu, napravila bi poplavu dokoljena, do grla, ‘eli{ li da bude{ Nuh u svojoj drvenojbarci nakon Kijameta, razroga~enih o~iju uvjeravala jeona sebe cijede}i neke {u{kave glasove niz usne i {tasve ne rade}i, o-o, o-o-o, stade ona potom ookati,dabogda me odnijelo ako mi se to dogodi, da bar

74

malko imam svje‘eg vazduha, ~ini mi se da bi od sre}epoletjela, zato, stara, lagano di{i na nos, naredi onasebi, di{i na {krge ako treba, di{i na pore ako se mora– SVE [TO SE MORA NIJE TE[KO – ako jo{ uop}emisli{da ostane{ ‘iva, ne}e{ valjda dopustiti da udi{e{vonj vlastite mokra~e kao kakva kravetina kad se ispi{aispod sebe, o Bo‘e, udahnu ona vazduh koliko je godmogla vi{e dr‘e}i ~vrsto stisnute ventile na obje svojeslavine – i prednjoj i stra‘njoj – ne}e mi valjda dihtunzipopustiti pod naletom vlastitih govana i pi{ake, kud}u, jadna, s njima? ne mogu s njima natrag, a nemogu ni naprijed, eto, dakle, tako sam ja izgledala utom snu ako ga ve} cijelog nisam izmislila i umislila dasam ga doista sanjala, jer ne mogu sa sigurno{}u tvrditijesu li to zaista moja prisje}anja ili sam to ja negdje~ula ili pak nabrzinu, od trte, iz malog prsta isisala,helem, moja molba Bogu da me toga po{tedi ostala jeneusli{ena, jer sam uskoro, doista, i sama osjetila dabih kona~no morala, kao {to to mora svaki ‘ivi stvor,obaviti veliku nu‘du, a s njome }e najvjerovatnije do}ii mala – JEDNO ZLO IDE UVIJEK S DRUGIM – a akoto ne u~inim, na usta }e mi iza}i, zar je ba{ sad moralozagustiti, zare‘a ona na sebe, jo{ uvijek obhrvana nekim~udnim drijeme‘om, kad istovremeno pomisli kako bisad bilo lijepo jo{ malo odrijemati te zeznuti sva tagovna i otjerati ih u drugi ugao ne bi li se tamouskladi{tila, ali za tako ne{to nije bilo ama ba{ nikakvih{ansi, jer su se oni namera~ili ba{ sad iza}i i iza}i }e pamakar sebi stavila dvanaest katanaca na guzicu, a nasami {upak i rajfe{lus zatvorila, ne{to iz utrobe dobidostojanstven odgovor u obliku kruljenja crijeva, {toona shvati kao apel kako je ve} krajnje vrijeme da sepre|e s rije~i na djela, te da se ne{to ozbiljno preduzme– U CILJU OTKLANJANJA UZROKA ODELEMENTARNIH NEPOGODA – da se ne{to ubaci ukljun prije nego {to do|e do zla, ona se upravo sjeti

75

onih svojih {ibica, koliko ih je jo{ preostalo, upita seona, da sam kojim slu~ajem ono dijete s devet }iraka,mogla bih upaliti te da mi devet djevojaka ili pakdevet momaka igraju do pola no}i, a da mi nakon polano}i svako od njih iz pojasa potegne po vre}u dukata,no ona, ~im na to pomisli, ujede se za jezik, e, u suhesmokve, {ta }e mi ovdje svo to blago, da kao nesretniMida ‘elim ono najobi~nije – da se naijem i napijem– prizna ona sebi sva rezignirana, u ovome liftu ~asjesi, a ~as nisi, ~as te ima, a ~as te nema, ovdje valja bitibezumno uporan pa da odnekle – iz stratosfere, s dnaTihoga okeana, iz pizde materine, dozove{ nadu istrpljenje, koje bi se ve} i magarcu istopilo da }e teipak neko odavdje ‘ivu pokupiti, ima li odvratnijegpolo‘aja od ovoga u kojem sam ja, kad si u zatvoru –zna~i da si ukrao, ubio, pa ti mo‘e srce biti puno –zaradio si to i tu ~ami, junaka mo‘e{ izigravati, zatrpate zemlja u rudniku – bio si naradnom i ~asnomzadatku, i tu junaka mo‘e{ izigravati, poginuo si nacesti, valjda si se i tamo juna~io, svuda su junaci samone oni zaglavljeni u liftu, ni kuga ni {uga ni gorebolesti od ovog dreka u koji sam ja upala, re~e onaposljednje rije~i naglas, ali nije vi{e mogla zadr‘ati usebi ono {to je sad svom silinom htjelo iza}i iz nje, paona br‘e-bolje svu}e ga}e, namjesti stra‘njicu izme|udva brida, osje}aju}i na ko‘i hladno}u plastike, nastoje}iobaviti nu‘du u samome }o{ku, ona ~u~nu, sklopi o~ikao da tra‘i ispriku od Milostivog i Samilosnog,mrmlaju}i u sebi dovu za takvu priliku(dova) (dova) (dova) (dova) (dova) u kojojtra‘i oprost od ovoga {to upravo ~ini, osjeti kako joj se~mar sve vi{e {iri prave}i prolaz raketama fau 1 i fau2: na otvoru se pojavi Nj. V. Koji je izgledao ne{tomrgodno, valjda, stoga {to ga ne pu{taju kad je ve}podnijelo taj zahtjev, otkad je ono postalo toliko va‘noda ga toliko vremena zadr‘avaju na granici, sru~i seono s cijelom svitom prema dolje, dobar dan, Ido –

76

DOBAR DAN, TUGO! BON GIORNO, TRISTEZA! –~u ona njegov pozdrav ostaviv{i istovremeno golemoolak{anje kad je ono iza{lo – [TA TI JE, [TA MEPU[TA[ KAD TI JE OD TOGA LAK[E? – uz to, osjetiona i peckanje oko mjesta kuda su konjanici Nj. V.protutnjali na svoji m brzim hatima, sad je bilo sasvimjasno da }e odsad morati ra~unati da ‘ivi s vlastitimizmetom pokraj sebe, i to jo{ pokraj vlastite mokra}e,koja joj je jo{ uvijek {trapala oko raskre}enih nogu,mlazom poput ruke tako da je sad izgledala kao GoldenGate, sva sre}a {to su joj ga}ice bile smaknute nakoljena, ina~e bi nogama prekora~ila do Nipona samoda joj se one ne smo~e od okeana od kojeg bi moglamirne du{e napraviti amonija~nu supu, no boktepitajodakle, tad se ona slu~ajno sjeti jedne epizode iz svog‘ivota dok je bila jo{ djevoj~urak od nekih deset-jedanaest godinica, kad su joj se tata i mama rastali nemogav{i ni da ~uju ni da vide jedno drugo, nakon~ega je sud majci nju dodijelio na ~uvanje i brigu, stime da otac redovito pla}a mjese~nu alimentaciju,koja bija{e toliko malena da je nesretna ‘ena bilaprisiljena da sudu svako-toliko pi{e tu‘be protiv svogbiv{eg mu‘a i da tra‘i preko advokata od uva‘enog icijenjenog suda povi{enje naknade za dijete usljedovoga ili onoga, inflacije, po ‘iro-ra~unima pronalazilamu dodatne zarade, tako da ta njegova, recimo,alimentacija do|e kao ~ista simbolika, te ona vi{e nijeekonomija, jo{ manje pedagogija, pa nije ni ispomo}ve} ~ista zafrkancija s koncentracijom sto na sto, nijeto vi{e ni simbolika ve} pravo-pravcato izrugivanjeetc., te, prakti~no, ja moram sa svojim skromnimprimanjima uzdizati svoju i njegovu k}erku TevhiduAgalar... pisala je tako iz dana u dan op{irne tu‘beprotiv svog biv{eg mu‘a, a mala je Ida za to vrijemerasla kao iz vode sve ljep{a i ljep{a, zapinju}i svojomneobuzdanom ljepotom mu{kima za o~i, no ona ni za

77

jednog nije marila, niti hajala, niti da ga bar udostojinekom ohrabruju}om rije~ju ili pak pogledom, zbog~ega joj mnogi predbaci{e da je umi{ljena i da }e seve} na}i neki macan koji }e to maci znati stati na repi pokazati da se i nad hod‘om mo‘e na}i hod‘a, jer –Bo‘e dragi – i mi smo nekad bile takve, govorile su i~udile se ‘ene, iako nijedna Idi ljepotom nije bila dokoljena, ali kao ova, umi{ljena kao da je sultanija id‘amd‘ijsko – nedajbo‘e, nikad! taman posla, no do}i}e koka na jaje, a gatara Tima je u kartama i grahuvidjela da }e i to ~udo biti za sedam dana, sedammjeseci ili sedam godina, a ako ne bude, neka joj vassvijet hrakne u usta,svakome }e ih otvoriti, a u tozuod kafe je otkrila da }e se Ida udati nesretno da nemo‘e biti nesretnije i to za kepeca s velikom grbomiznad desne ple}ke, a za{to s grbom? za{to da se neuda za svoju diku i priliku, pitale se ‘ene dr‘e~i ispodstola pal~eve da tako doista i bude, a Tima im mirnoodgovara da takva sudbina ~eka svaku ljepotu ako imamade‘ ispod lijeve sise, to je Bo‘iji biljeg na srcu i,ujedno, urok; time Bog napla}uje svaku oholost, kojumora da ima svako kome je Onaj gore srce obilje‘io,vjerujte mi, vidjet }ete, moje drage druge, uvjeravalaih je Tima, a rije~i su joj dolazile ne sa ovoga ve} saonoga svijeta, ne bude li tako kao {to ovaj grah ka‘e,sta}e Tima nasred Raskr{}a, re~e ona i razjapi onesvoje bezube ‘valje u kojima je ostao jo{ samo jedan,krnj i posve crn zub za koji je ona kva~ila cigaretu,‘ive bile pa vidjele – @IV BIL BABU[KA I DJEVU[KA– a ‘ene kao ‘ene, vrte glavom kao da nije njihova, ko}e s Timom? hajde joj se suprotstavi, hajde joj ne{toreci, u usta bi ti ‘iva uletila; stoga svi odreda odobravajutakve crne slutnje u kojima su svaka na svoj na~invidjele Tevhidin pad, eto, toliko se o tome mjestoraskokodakalo da su ~ak i oni, koje bi Ida pogledalakao tursko groblje, potezali posljednji ljubavni~ki d‘oker,

78

za kepeca }e{ ti, paunice, i to sa ‘vakvim samarom,pokazivao je upla{enoj djevojci dlanovima u oblikulopte grbu na le|ima, ho}e{, ho}e{, tako mi svega,tako ti se pi{e i tako }e ti i bit�, ne}e ni tvoja dovijekabit�, haman, pa su te pri~e i peckanja i do babe Idinogstigle, te je jednog dana pred stan svoje biv{e ‘enedo{ao Abaz Agalar, dobiv{i prije toga njeno odobrenjeda provede vikend s Tevhidom, koju je ona, kako munikako nije mogla zaboraviti neugodnosti okoalimentacije, ostavila ispred zgrade u kojoj su ‘ivjele,no posmatraju}i ga kri{om iza zavjese i utvrdiv{i zasebe da je i dalje jednako zgodan i lijep kao i onda kadse u njega zacopala kao srednjo{kolka, eto, ona je sadkriomice posmatrala tog svog biv{eg ~ovjeka koji je jo{uvijek nao~it i svoju isto tako nao~itu k}er, koja je –ruku na srce – slika i prilika o~eva, motri njih dvojekako se iskreno zagrli{e, ona njega oko vrata propinju}ise s nogama na same prste, a on oko pasa, poljubi{ese njih dvoje u obraze, ~uje ona Idin hihot (s njom seIda samo ceri), gleda ona kako oni u|o{e u bijeliaustin i odo{e izgubiv{i se u koloni automobila {to suhrlili subotom i nedjeljom prema moru, obuze je takvasjeta da od nje istog ~asa osjeti kako joj se grlo ste‘e,suza vi{e nema, ostatak je pecka u o~ima ili u suznimvre}icama, osje}a kako joj hiljadu iglica probada o~i,ona ponovo ugleda svog babu kako le‘i kraj glavneauto-ceste licem zarivenim u vklastitu lokvu krvi oidmetka kojeg je on sebi u strahu prosvirao nakon {to jena stodvadesettre}em kilometru do‘ivio saobra}ajnunesre}u, a kad je iza{ao iz razbijenog auta i vidio damu k}i nepomi~na le‘i na suvoza~kom sjedalu, pomislioje da je mala mrtva, pa se povratio u auto, iz prednjepregrade izvadio pi{tolj kojeg je ponio da bi seobra~unao sa ‘enom ukoliko mu ne bi dala k}er zavikend, te u afektu, prisloniv{i cijev na sljepoo~nicu,povukao horoz, pao licem ravno na asfalt, koji je,trenutak-dva potom, stao se nalijevati njegovom krvlju.

79

6 .6 .6 .6 .6 .

[utke je slu{ala grebuckanje, koje sad posta ne{tou~estalije i {umnije, osjeti ona kako je ponovo obuzimaneizrecica uzdrhtalost i usamljenost, od ~ega joj seko‘a kostrije{i, osobito na lobanji, i eto, ba{ sad, ona sestade snebivati pa‘ljivo i dalje oslu{kuju}i tajanstvene{umove odozdo, te ona shvati da mora ne{to dapoduzme, ina~e bi je uskoro mogao da ugu{i smradtrule‘i, koja odavdje nije mogla ni slu~ajno da ispari,ve} se tu skuplja i uvla~i u nju kroz ko‘ne pore truju}ije na taj na~in sporo ali sigurno, i to od ~ega? – odnjena vlastita izmeta koji ona ona mogla zadr‘ati usebi, ve} je morala van s njim, auh, do|avola, moramda upalim {ibicu, da smislim neki na~in da se dokopamsvjetla, samo {to }u morati svoje, sad ve} krti~ije o~ida priviknem na njega, a plamen bi se, ve} dotad,mogao da ugasi, te ona iz d‘epa izvadi kutiju sa{ibicama, prodrma je, osluhnu da ih nije jo{ mnogopreostalo, morio ju je u‘asan osje}aj sve~anog trenutkada }e ponovo ugledati svoje lice u ogledalu, kao iti{ina nakon {to su kona~no prestala i ona tajanstvenagrebuckanja nepoznatih uljeza, tako da je vrlo lahkomogla u toj grobnoj ti{ini da nasluti i da osjeti otkucajesvoga srca, prste je stavila na grudi tamo gdje ga jepod dojkom osje}ala, valja znati, re~e ona sebinazubljenim glasom, da ne smije{ napraviti niti jednugre{ku, ovo malo pameti {to ti je jo{ preostalo trebarazumno upotrijebiti da od ovog lijepoga tijela ne bido{lo usmrdjelo, sokolila se nesretna djevojka, no onakutija sa {ibicama stade je ‘uljati, ona rastvori {aku teopipa prstom kutiju kao jedinu preostalu relikviju,potom iz nje izvadi jednu {ibicu, jagodicom prstapre|e preko njene puna{ne glavice od fosfora, okrenupalidrvce tako da glavica dodirnu kresivo, pod prstom

80

osjeti da je ono dovoljno suho da uspje{no kresne ponjemu, helem, ne smijem da mi se dogodi da fosforotpadne s glavice, moram da budem sto posto oprezna,re~e, te isti ~as prevu~e {ibicom du‘ kutije, plami~akzasikta a onda zasja prva vatra {to ju je Prometejukrao od bogova i darovao je ljudima, a ona se, svaozarena od nekog izmije{anog uzbu|enja, zastade neznaju}i da li da se divi ili da iskoristi ono malo vremenakoliko }e trajati plamen od {ibice, vremena nije bilo nabacanje, morala je brzo da djeluje, prva stvar joj je bilada pogleda u pravcu ogledala, za Boga miloga, ote jojse iz usta, odandje iz polutame posmatra{e je starija‘ena izbuljenih o~iju te velikih kolutova oko njih, nonije bilo vremena za gubkljenje jer je plamen progutaove} pola {ibice, bilo je preostalo svega ~etrvtinu njeneukupne du‘ine, ra~unaju}i da su preostalu ~etvrtinuzauzimala dva prsta {to su pridr‘avala sami kraj, te nato nije mogla nikako da ra~una ako ba{ ne misli dazaradi dobar plik po jagodicama, kojeg ne bi bilozgodno lije~iti u mraku dahom iz usta, a jo{ uz to isljede}u {ibicu njima pripaliti i tim istim plikovima {todu‘e plami~ak odr‘}avati, te njoj jo{ osta samo tolikoda baci pogled po podu lifta na kojem ugleda svojizmet kojim bje{e i zid ne{to umrljan, ona isti ~asiskrivi usne od gnu{anja, dakle, {to tako, instinktivnostisnu prstima nos, a onom drugom rukom krenu kao~ima, osjetiv{i da bi mogla uskoro da zapla~e odnajiskrenijeg i golemog samosa‘aljenja nad sobom, nosamo {to joj umiru}i plami~ak liznu prste, onainstinktivno odbaci {ibicu od sebe i u onom trenu, dokje ona jo{ letjela ka podu sa zrncem preostalog ‘i{ka,vidje jo{ jednom ono {to ju je maloprije navelo daonako bol~no uzdahne, e, moja sestro, {ta si ti to tolikoBogu skrivila da ti tako udara na jade, ona jo{ jednomosluhnu svoj dah, uvjeriv{i se jo{ jednom da je jo{uvijek ‘iva i da jo{ ni{ta nije izgubljeno, pa joj se valja

81

itekako boriti, i da od o~ajavanja nema ni{ta, smiri se,hrabrila se ona, smiri se, hrabrila se ona, smiri se, nedaj da te neki |avo nepredvi|en zasko~i, tad si nadrljalak�o ‘uta, uvjeravala je i dalje sebe kao da se prednjom nalazi musavo dijete, smiri se ako misli{ ne{topametno da u~ini{, mora{ sebi slijepo da vjeruje{,ovdje treba da ima{ kameno srce da mi ono ne izletiiz grudi i rasprsne se u milijardu komadi~aka, znamda je sad vrijeme gladi, da se s njom isto tako treba‘estoko boriti kao s ovim mrakom i ti{inom, pa i sovim tu smradom, a da bih uspjela da se tome odhrvam,moram da ulo‘im ono {to mi je preostalo od snage dase du{evno i tjelesno sa~uvam i da svoje ‘ivcem nenaru{im i zato moram, moram, moram, stade onaneuroti~no da recitira, moram, moram, no izvjesnadoza opreza skrenu je s opasnog toka razmi{ljanja, teona ode u sasvim drugom smjeru tako da isti ~as stadeda tjera sprda~inu na svoj ra~un, uglovi usana joj seizvi{e pa nije da doku~i kakav joj je izraz na licu:koketira li to njime ili }e se svaki ~as pretvoriti upla~nu grimasu, misli su nastavile raditi: morat }u usje}anje da dozovem kalendarske i dnevne promjene,da podijelim dan na odre|ena razdoblja u kojima }usvoj dan da usredoto~im na posve odre|ene teme,pustit }u da pred mojim o~ima prolaze filmovi kojesam vidjela, romane i putopise koje sam pro~itala, anjihov sadr‘aj izgovarat }u tihim glasom, sjetit }u serazgovra sa svojim prijateljima, recitirat }u stihove,odlomke iz juna~kog pjesni{tva {to sam ih u {kolinapamet u~ila, recimo, stihove iz Hasanaginice, Omerai Merime, Predraga i Nenada, zna{ ono – ‘RANI MAJKADVA NEJAKA SINA,/ U ZLE DANE I GODINEGLADNE, / UZ PRESLICU I DESNICU RUKU... –pjevat }u pjesmei to {to tu‘nije, najtu‘nije kojih semogu sjetiti, uvijek su mi na ‘ivce i{le slavonskeposko~ice i slovenske popevke, tu nikad nije bilo srca

82

ni du{e, nije bilo razumjevanja za tu|i jad, sve jepodre|eno genitali jama i malogra|anskojsamodopadljivosti, sretan ~ovjek, po prirodi stvari,naj~e{}e je ravnodu{an za sve oko sebe, on je dovokljansamome sebi i niko mu drugi nije potreban, kao {to jemladost dovoljna samoj sebi, tako je i sre}a dovoljnasamoj sebi, stoga su mi oduvijek bili strani sre}a imladost, oni nemaju razumjevanja, ni ljubavi ninje‘nosti, cijeli svijet za njih je najobi~nija scenografijai dekoracija; moram, dakle, da pjevam pjesme –sevdalinke – ako moram da razgovaram sa sobom, onamrmlja{e za sebe, no u jednom trenutku, u mutnomeobrisu, ukaza se pred njom prikaz: ispod goleme stijenevidje sebe, dok ispred nje staja{e mlad, naceren isljednik,koji joj najprije predo~i zbog ~ega je optu‘ena,napomenuv{i joj, tobo‘e usput, kako bi bilonajpametnije da sve prizna jer }e sud uzeti to njenopriznanje kao olak{avaju}u okolnost prilikomodmjeravanja kazne, re~e onaj nacerenko, te unesenjeno ime u spis {to je le‘ao pred njim, a potom jeupita, priznajete li vi da ste se bavili opa~inama i davas je na to uputila va{a zabranjena sekta, na {ta onasasvim mirno odgovori da priznaje, no isljednik se tune zaustavi, pa joj re~e da ga to raduje {to odmahpriznaje, ne zaboravljaju}i da doda kako vjeruje da jeona pametna djevojka te da zna {ta joj to mo‘e dadonese te da zna {to joj to mo‘e donijeti u daljnjemistra‘nom postupku, ako mi sve ispri~ate, nastavi on,va{a kazna bit }e manje te{ka, pa mi stoga sad lijepoodgovorite ko vas je na to nagovorio, a ona kao iz topare~e, Sotona! So-to-na! A gdje ste upoznali Sotonu,upita isljednik {to je mogao smirenije, iako su mu iusne i nosnice o~igledno podrhtavale, na Bilinu polju,grmnu djevojka, ali vi ne ‘ivite na Bilinu polju, jesteli tamo oti{li da bi ga tamo upoznali, jesam, re~edjevojka, a jeste li u{li u njegovu ku}u, nisam, re~e

83

djevojka, pa gdje ste ga sreli, ispod jedne golemestijene, re~e djevojka, pa kako ste ga prepoznali,mahnuo mi je rukom i cerio se na mene, re~e djevojka,ina~e je on isti kao i mi, {tavi{e, ~ini se, prijazniji odnas, a ko vam je rekao da }e vas on ~ekati ispod testijene, niko mi nije rekao, re~e djevojka, intuicija meje tamo odvela, bila sam sigurna da }u ga tamo sresti,a po ~emu ste ga prepoznali, znala sam da }e tamostajati, a prepoznala sam ga jo{ i po tome {to je {u{kaopo papirima, re~e djevojka, dakle, Sotona je bio tamo,da, bio, odgovori djevojka.

84

7 .7 .7 .7 .7 .

Upravo u vrijeme kad ju je glad ‘estoko mu~ila ikad je u snu vodila mu~an dijalog sa sobom, dogodilojoj se da je i{la jednim usamljenim perivojem prostraneba{te obraslog tunelima gustog {im{ira, te da je ~ulaneki nepoznati glas iza sebe, taj glas, koji joj bje{eodnekud poznat, zazvao je njeno ime, no ~im se onaokrenula, iza sebe je ugledala mladog ~ovjeka kako joj‘ustro tr~i u susret, a vi|enje s njim neka do~ara jedanzapis iz njenih tajnih bilje{ki {to ih je povremenovodila isklju~ivo za li~ne potrebe:

Antonio Sforza, kako m i re~e jednom prilikom,prou~avao je godinama latinske izvore o katarima,italijanskim patarenima i hereticima, te je u tome i{aotoliko daleko da se kroz akcentuacijsko i metri~koskandiranje poku{ao posve pribli‘iti svim potencijalnimsvojstvima izraza tog jezika, osobito kako je to nudiotajnovit ‘ivot bosanskih krstjana, te je on znao – kakomi je i sam priznao – uhvatiti sebe kako prou~avaritmi~ka svojstva tog jezika, poku{avaju}i se preko toga‘estoko oboriti na heretike; da premosti vremenskudistancu, koja bija{e odve} velika da bi sa sigurno{}umogao suditi o motivima koji su vodili vatikanskogljetopisca da ih ispisuje i da odgonetava u njima da li jeideolo{ka pristrasnost imala za cilj da udovolji ugodnoji laskavoj strani ili je pak podlost ili zamr{enost godila~astohleplju i la‘noj samosvijesti, te je stoga te povijesneprobleme posmatrao tako {to je jezi~ki sjeckao te tekstove,nastoje}i da ono {to se krije u njima gleda iz neposredneblizine; takore}i, sintakti~ki sjaj jednog jezika nosio je usebi klicu rasapa. To je isto toliko apsurdno kao da bi sena popisu budu}ih kardinala na{{ao poneki bogumil.^ovjek kojeg je ugodno slu{ati, ali ~ovjek kojeg se ni ukojem slu~aju ne smije poslu{ati. Jednostavno, ~ovjek~ija rije~ izaziva nepodno{ljivu bol.

85

Antonio Sforza je dostojan po{tovanja. Nije znao,iako me ~esto optu‘uje. U~init }e dobro gdje je tomogu}e. A tek njegovo obrazovanje. Posjeduje privla~numo} i nadmo}nost nad mnogima. Dobar nastup, tjelesnavisina, lijepa spolja{nost, mali vi{ak u {armu, alio~igledno, bez dara za upravljanje. Svjestan svojeli~nosti, najprije u svome odnosu prema ni‘ima odsebe, a tek postupno i onoga prema vi{ima od sebe.Ali, mora mu se priznati jedna stvar: zna {utjeti ~ak iu prijateljstvu, a ja sam to znala bolje nego {to bi to onod mene o~ekivao. Nije dopu{tao da ga iznena|enjeispuni rado{}u kako se ne bi zapazilo da je to za njegadoista iznena|enje, ve} ne{to sasvim normalno.

Diok se bila prepu{tala slobodnom naviranju onihunutra{njih slika {to su nalik snovima, iz te su sestruje, prije svega, izdvojile i podu‘e zadr‘ale dvijeslike: u jednoj se ona kao djevoj~ica igrala u hodniku,a u drugoj si se ti pojavio, Karlo III, radost i nadauskrsnu{e u meni kad sam te ugledala, i{ao si ulicom,prepoznala sam te odostrag po hodu i odmah te zazvalatvojim imenom – KA-RLO TRE-]I-III – iako te dotadnisam nikad vidjela ni upoznala, rekoh sebi, napokonjedan ~ovjek – ECCE HOMO – najzad jedan prijatelj,kona~no jedan ~ovjek koji je sposoban razumjeti, moraosi zapaziti koliko sam se obradovala i koliko sam odtebe o~ekivala, veselilo me je {to vidim pred sobomtakvo lice, ~ini mi se, lice sli~no nekom drugom {to gavidjeh negdje u djetinjstvu i koje mi jo{ i sad bolnotitra u sje}anju, no, voljeni moj Karleto, kakva je tobila ve~er, puna obrata, naporna i beskorisna, ve~er {toje uni{tila moje iluzije neumoljivo mi objasniv{i dasam stranac ne samo tebi, ve} i sebi, razo~arana inestrpljiva, bez primisli i opreza da se u ovakvomsvijetu treba preru{iti po{to je sve la‘no i krhko, aispod smije{ka sklup~ana je ravnodu{nost i kameno

86

srce, nigdje strasti osim mr‘nje, u svemu se pretjerujeosim u ljubavi, ljubav je prije svega mucanje tijela dokse du{a gnjavi i dosa|uje muku sebi ~ine}i, kudi,prigovara, la‘e, besprijekorno opreru{ena, a ve} jeslagana, prijazna s usiljenom uljudno{}u, gladna navijeki vjekov, zapu{tena i ~emerna, ni{ta od na{ih pustihrije~i do dosade i muke, beskorisne povrije|enosti ioptu‘be; kako nam treba cijeli ‘ivot da to shvatimo iho}emo sebi da priznamo, stid me je, uvijek me je stiddr‘ao za nas oboje kako smo u stanju da bez zazorakoristimo tu slu~ajnost {to smo oboje ‘ivi, taj slu~aj {tosmo slu~ajno zajedno, tu svoju ironiju ozbiljno sampo~ela dr‘ati za po~etak svog raskola s ovim i ovakvimsvijetom, jedini izlaz sam vidjela da se na ra~un toga{prdam i da sebe zorno predo~im u nekom svomogledalu, jer kad je ~ovjek s ljudima zavr{io pri~u, jo{mu jedino preostaju {utnja i smijeh, kad i{~eznu sveiluzije, tad se shvati da se vi{e nikome ne pripada kao{to je to ~ovjek nekad umi{ljao i tad se postaje otpadniki neprijatelj svima, re~e Ida, te nastavi sa sjetom dalje darazmi{lja, takvi smo mi bogumili, uspomena na njih umome narodu srame‘ljivo je pokopana, te u ~asnimpojedincima izaziva stid {to su se pretopili u druge,ostav{i s povijesnim ‘igom izdajstva, pa im ni povijestni legenda ne dopu{taju da u njima preminu du{ebogumila, oh, uzdahnu ona, tom dubokom i bolnomrezu jedino se ne mogu smijati, te kako obnda pro‘ivjetia ne povrijediti svoj ponos, kako pru‘iti drugome rukukad ti je ruka prazna i nemam ni{ta dati – ni savjet, niprijateljstvo, ni utjehu, jer mi ne prepoznajemo licejedno drugome – ovo je {kolni~ki skrojem svijet ukojem se kukavi~ki ‘ivotari i radi sve ono protiv ~ega suse bogumili borili, a kad ona, ve} sasvim pospana,zaklju~i tu svoju posljednju misao, osjeti u mraku daima izmijenjeno i ozareno lice, te je u isti mah obuzeneko zloslutno i nezdravo uzbu|enje.

87

8 .8 .8 .8 .8 .

Otkad zna za sebe, godinama je ‘ivjela u ravnodu{nojturobnosti, ~ak se i najsitnije pojedinosti mogla prisjetitiako bi je sjeta na nju podsjetila, pa bi nekad, podnekim stablom, satima nepomi~no i uko~eno sjedilao‘ivljavaju}i izmi{ljene slike u odlomcima onoga {tojoj se sad ~inilo kao da nije dio nje, ve} da je tu pri~uod nekog drugog slu{ala pa je sad sebi sama pripisuje,nije se ona osvrtala na ravnote‘u u svojoj du{i, kojabje{e poprili~no poreme}ena, toliko da su je te noveokolnosti dovele u krajnje te‘ak, osjetljiv i izlo‘enpolo‘aj, pa se ona, poku{avaju}i na}i ne{to svje‘egvazduha pomo}u papirnate maramice, prisjeti se svogdjevi~anskog tijela na }ar{afu kojeg maloprije bje{eraznio neki njen vr{njak, kojemu se ona sad ni imenanije u stanju sjetiti, da li je imao pjega na licu ili ne,ve} je milioniti put vra}ala jedan te isti film u kojemsu joj u o{trom rezu ostali ucrtani u pam}enju njihovizbunjeni pogledi nakon {to su oboje u isti tren ugledalisvje‘u, krvavu mrlju na bijelom platnu, a ona, da jeprikrije, br‘e-bolje, sjest }e oznojenom golomstra‘njicom na nju, osjetit }e ljepljivu teku}inu izme|uguznih polutki pod sobom i upitat }e sebe, zar je ovoono? kakve tu ljepote i ~ari ima? a mladi}, tako|ernasmrt zbunjen i zanijemio, tele}eg izraza na licu, zakojeg ona sad – o Bo‘e! – ne zna da li je bilo pjegavoili ne, taj je momak poku{a obgrliti, dodu{e, nespretnooko vrata, te je poku{a utje{iti rije~ima, nemoj sepla{iti, sre}o moja, pro}i }e to ka� ti ka‘em, slu{ala jeona, a bol joj je oticao i razlijevao se po utrobi, apomije{ani vonj sperme i krvi {irio se na augostovskomsuncu kao dokaz da je to doista i u~injeno i da jejednom dobu {to se zove djevojo{tva zauvijek re~enozbogom, ulazimo dame u novi svijet, u svijet u kojem

88

za vas nema vi{e nikakvih tajni, osjetila sam Nj. V.me|u svojim ra{irenim nogama, zauvijek su seod{krinula rajska vrata, ta ja sam ve} prava ‘ena zakoju nema vi{e tajni, {to je bila povlastica starijih, sadtek razumijem pritajene i prigu{ene {apate, uzdahe istenjanja izme|u oca i majke {to sam ih prislu{kivalaskrivena iza vrata, a ja sam plakala prigu{uju}i suzekoliko sam mogla da me jecaji ne odaju jer bi zasigurnozbog toga i batine dobila, jer za{to bih ja bila svjedokdok otac majku davi, gu{i, tu~e, {ta li? majku samsutradan posmatrala kriomice kao mu~enicu i o~evu‘rtvu i jo{ se vi{e ~udila njenom posve normalnompona{anju; {tavi{e, nije dopu{tala da o ocu ka‘emkoju lo{u rije~, jer je on, zaboga milog, on je moj otac,jedini otac, niko vi{e ne mo‘e da bude meni otac osimnjega(genijalna misao!), to je tako i ne mo‘e bitidruga~ije(jo{ genijalnije!), a to {to je malo ‘iv~an pa seizvi~e na mene i tebe, Bo‘e dragi, to ti Ido primi kaone{to sasvim normalno, kod drugih je jo{ gore, govorilami je mama okrenuta le|ima dok je prala prljavo su|eod sino}, a ja sam svo vrijeme zurila u njene tusteruke i jamice iznad laktova, no mislila sam u sebi, onne samo da na tebe vi~e, on te davi, gu{i, tu~e, ho}eda te ubije, a ti i dalje ne ‘eli{ priznati misle}i da samjo{ mala te da bih zbog toga mogla da zamrzim oca, dane}u mo}i razumjeti {to on tebe mu~i, on te je no}ashtio zadaviti, ~ula sam to ro|enim u{ima, to sam jano}as slu{ala skrivena iza vrata, ti ne zna{ da sam jano}as bila skrivena iza vrata i da sam no}as ~ula od Ado @, to ti ne zna{ i ne}e{ nikad znati, kad si takva temi se ne ‘eli{ povjeriti kao majka svojoj k}eri, nitrunke nema{ u mene povjerenja, za{to bih i ja govorilagdje sam no}as bila skrivena, eto, takvih se kadrovafilma svog ‘ivota prisje}ala Ida, te se opet vra}ala naonaj isti film kad se zadnjicom nadnosi nad svje‘u ikrvavu mrlju da je sakrije od pogleda oznojenog i

89

zbunjenog momka, zaboga, da li sam ja one pjegepomije{ala s made‘ima, a onda sam u posljednji ~asonu mrlju prekrila kraji~kom }ar{afa, sve }e biti dobro,govorio je momak, ka� ti ka‘em, dahtao je on uizlomljenom falsetu iznad mojih u{iju i jedino ~egabijah svjesna bija{e to da mi mo‘e biti sve samo nedrag i blizak, po‘eljela sam tad da budem sama, alisam ‘eljela da in bude sa mnom,boktepitaj{tasamtad‘eljela, da me ne ostavi tad kad mibje{e najpotrebnije da bude pokraj mene, o Bo‘e, mislilasam dr{}u}i kao jasika, da me ima sad neko utje{iti ismiriti, otac – recimo – nije to, k}erce, ni{ta, pa i tvojamajka je jednog lijepog dana, ko zna da li augostovskog,izgubila nevinost s nekim dripcem ili ~ilcem na nekompisa}em stolu, na nekoj vre}i krompira ili uza zid nabrzaka – to mi nije nikad htjela re}i s kim je to bilo –pa {ta onda? nije kijamet kao {to sad nije kijamet, eto,to je taj ~uveni sukob generacija kad stariji brbljajuglzuposti mla|ima da ono {to oni ~ine ravno je kijametukao {to }e i oni onima, koji se tek imaju roditi, za onoza {ta su sad kinjeni govoriti i uvjeravati da je to pravikijamet ba{ kao da su nas oni doveli na ovaj dunjalukbezgrije{nim za~e}em; petnaest godina sam imala,rekoh, bija{e mjesec august, mislim, po~etak augusta,a ja on ako razga}ena i tek okur~ena, zate‘em po sebikraji~ak }ar{afa, a dragi moj, pokozna koji puitprovjerava da li su vrata zamandaljena, za sv aki slu~ajon okrene prekida~ da utrne svjetlo; ljubavnici volemrak, sjetih se da sam upravo tako ne{to pomislila,slu~aj, zlu ne trebalo, da neko nezvan ne bahne, ja mujo{ ne dopu{tam da upali svjetlo jer bi nas ono, ~ini mise, jo{ vi{e upla{ilo kao kad se upla{e sitni insekti kadkamen okrenemo na svjetlo; ljubavnici vole mrak, sjetihse da sam upravo tako ne{to pomislila.

90

9 .9 .9 .9 .9 .

Mislim da je danas deseti dan otkako sam ovdje, alijo{ nikad ne pomislih da bi trebalo ovo vrijeme izdijelitikako se ono ina~e dijeli, kako bi time izdijelila svojumuku na komadi}e da je lak{e mogu podnijeti, da selak{e nosim s njom, jer, naposljetku, mo‘e{ samozamisliti kad bih se suo~ila s neizmjernim vremenom,satima, minutama, ozna~enima jednom brojkom nakonkoje slijede nule u nedogled, a svaki taj djeli} valjaod‘ivjeti, odgladovati, dame i gospodo, mjesec danabez hrane u liftu – O, ZAR SE I TO MO@E? DA, MISMO PROLETERI! – stade se ona prisje}ati jednogdavnog {kolskog recitala na kojem je trebala iz desetogreda izvikati refren iz ]opi}eve pjesme, jo{ se taj prilog,jednostavno, nije uklapao u ritam stiha, zar je i tomo‘no? doda ona – DA, MI SMO PROLETERI!... DAJMI MAMA IGLICU I CRVENOG KONCA DA SA[IJEMTITOVKU ZA RANJENOG BORCA – da, moja Ido-piramido, udaljila si se od svoje matice, otu|ila si se,zanavijek si iznevjerila svoju iskonsku du{u te iskopalajaz izme|u sebe i stvarnosti, izme|u principa i okolnosti,ne razumije{ samu sebe, ne zna{ {ta ho}e{ niti {ta‘eli{, neprijatelj si i stranac sebi, tvoja nesre}a nije utome {to si folirala druge ve} zato {to si lagala sebe,poigravala se s vlastitim srcem, dr‘e}i do njega kao dosigurnog druga, u~e}i se na pravilima na kojima }e{ sei dalje odr‘avati na povr{ini vode, a ti si ‘eljela zaroniti,duboko zaroniti i roniti do samoga dna, o, Bo‘e, komeda se obratim ako ne}u tebi, ti si jedina nada, ti sijedini milostiv iako sam nedostojna Tvoga imena, barem}u ti re}i ono {to sam od tebe osje}ala u sebi, dakle, ja– Tevhida Agalar – vjeruju}i u Tvoje strpljenje , obra}amTi se s molbom da me poku{a{ saslu{ati ako samuop}e dostojna Tvoje milosti, no kako u Tvome srcu

91

ima mjesta za sve, kao i za one koji n isu vjerovali uTebe, {to bija{e slu~aj sa mnom, nadam se da }e mojerije~i biti vi{e pjesni{tvo nego istinski dijalog izme|uTebe i mene, jer poezija je oduvijek bila stranputica zazabludjele, ona sunovra}uje um u nepregledne ponorebezizlaza, a Ti ho}e{ da spasi{ grje{nog ~ovjeka kojistalno dvoji o onome o ~emu normalan duh ne bismio dvojiti, zato si Ti nemilosrdan prema pjesnicimai la‘ljivcima jer oni nemaju mjere, u savezu su s |avolomkoji nastoji unijeti nered u sklad kojem Ti te‘i{ i kojive} hiljadama godinama, otkako je ~ovjek po~eo misliti,uzalud tra‘i prijem kod Tebe, uporno tra‘i pravolegalnog gra|anstva u ~ovjekovom filozofskom ustrojuovoga nam zanavijek ~udnog i zagonetnom nam svijeta,zdrava sam i valjda svjesna {to Ti ovdje velim, bogumilisu znali za ovo isto {to Ti sad rekoh, valjda su zbogtoga morali debelo platiti pred tobo‘njim braniocimaTvoga imena, no sve se bojim kad bi Ti kojim slu~ajempresudio da li da otvori{ svoje dveri onome {to ~ovjeknosi imanentno u sebi i {to tobo‘nji branioci Tvogaimena zovu Sotonom, sigurna sam da bi Ti priznaonjen legalitet znaju}i ko je doista taj stvor kojeg si Tijednoga dana (samo da nije augostovski) zanavijekistjerao odandje gdje mu ina~e bija{e mjesto, za {ta jeon veoma drsko i tajanstveno optu‘io onu {to poti~eiz njegova rebra ‘ele}i svakako opravdati ono ~ega sebarem ova civilizacija ne}e nikad osloboditi i {to }e je,vjerujem, kona~no i uni{titi, pustimo mi ono {toporu~uje Faulkner i dru{tvo, poslije ovakve povijestikakvu je imao ovaj pismeni ~ovjeknjemu kao jo{ jedino~asno opredjeljenje preostaje sram i {utnja, beskona~na{utnja i golemi sram, te suza, ako ju je u stanju istisnutiiz oka nakon svega onoga {to mu preci u~ini{e, abogme i on sam, te jo{ uvijek ~ini, Bo‘e, kako da Tenazovem a da znam da uludo ne govorim, tutnuo siu nas, krhke i stra{ljive, uzdrhtale i usamljene, darak

92

da udi{emo ovo ~udo od vazduha, da ‘ivimo na ovojplaneti kao u samici osu|enik na smrt, gdje blista jo{jedino sv jetlost jedne jedine sijaluice, kad god smonesretni, sve na{e misli okrenute su Tebi, strahomsvojim osje}amo da se valja nadati, pa Te nijemopreklinjemo i molimo da nam oprosti{ i smiluje{ namse, ali ve} u slijede}em pokretu nismo kadri naslutitida li smo Te iznevjerili, jer smo mi mo‘da samo Tvojailuzija kao {to se roditelj uljuljkuje la‘ima za svojedijete prema kome je ~as slijep, ~as grub, ~as nje‘an,~as okrutan – RAZGOVARAJMO KAO ODRASLILJUDI, KAO DVA ISKRENA PRIJATELJA, KAOMU[KARAC S MU[KARCEM, KAO @ENA SA @ENOM– a naj~e{}e tiranin kao {to je i dijete prema njemu, jerne znaju da su to dva tijela, a jedno tijelo naj~e{}e jeu nesporazumu sa svojom du{om, pru‘i mi ruku,Bo‘e moj, kakva je to besmislena nada da mo‘e{ ustatis poda i uznemiren njegovom {utnjom mo‘e{oslu{kivati odnekle lave‘ pasa, hrkanje iz susjednesobe ili pak rominjanje ki{e po prozorskom staklu,kako je tu‘no na ovome svijetu, a opet te ne{to dr‘i dane digne{ ruku na sebe, jezik mi se zapli}e dok ti ovo‘elim re}i kroz sklopljene o~i, iako ovdje mrak ve}odavno caruje, za{to mi srce zbog ovoga uzbu|enotu~e, zar nije to znak da ja i dalje volim ovaj ‘ivot –OSJE]AM DA TE VOLIM – jesam li se toliko upla{ilate od toga po~injem drhtati, pomiri{i mi du{u mojuiako su kapci zatvoreni, osje}am kako mi se o~i po~injurositi suzama, jesi li se Ti to javio ili mi se samopri~inja{ da u strahu mom o‘ivi{ mi ‘elju da se borim,o, Ti, o, Svevi{nji, Allahu ekbar! jesi li to doista Ti?Osje}am kako mi zavla~i{prste svoje u ga}ice i da mije ono dolje posve vla‘no od toga, o, Bo‘e, kako sirekao Judi, {ta radi{, radi brzo, mene jo{ jedino zanimada li je napolju dan ili je napolju no}?...

93

10.10.10.10.10.

4 zemi~ke10 dkg gove|e kobasice 400 L1 vo}ni sokslikovnica “Pinocchio”i razglednica Milana 370 L

770 L

- s njegovih usana cijedile su se rije~i;- sudija kojeg su nabrzinu probudili;- ja sam nesretna jer sam, u prvom redu, oduvijek bilausamljena;- protjerana iz porodice;- pobjegla sam gola ostaviv{i u rukama roditelja platnokojim sam bila zaogrnuta;- kad bih mogla, ‘eljela bih {utjeti i plakati, {to du‘ei bolnije;- htjela bih biti veliki prijatelj svoga mira, ali se ‘ivotna{alio sa mnom. Dobrano;- za{to sam u‘ivala u nju{enju tinte? Je li to ve} tadbio jasan znak da sam lezbijka?- Ko‘a ‘ene ima katkad miris tinte;- Otac bje{e nizak. Nije volio mno{tvo jer bi se unjemu odmah izgubio;- Mama je bila neprirodno visoka. Neizrecivo je voljelaseks. Otac ju je posebno izlu|ivao; onako patuljast,palio je u njoj najmorbidniju ma{tu, kojoj sam i ja bilasvjedok. Njih dvoje bijahu kao dva psa koji nikog nezapa‘aju. Jednom sam na metar stajala od njih. Da biu{aso u majku, on se poput Zaheja {to se penjao nastablo divlje smokve da bi vidio Isusa, penjao na nju.Nakon toga, ona bi mu uvijek sjedala na pod, na

94

koljena, oboje bi gledali s idiotskim osmijesima u ekrantelevizora, pred sebe ve} bijahu slo‘ili slane {tapi}e u~a{i, on bi njoj gurao u usta, a ona njemu, govore}isvaki put jedno drugome: “A ti? Ja sam dvaput, sad tiuzmi dva zaredom.”;A samo prije dva sata, prije coitusa interruptusa, slu{alasam iz druge prostorije tog kepeca kako tu~e majku uzaklju~anoj sobi.“ A ti? Ja sam dvaput, sad ti uzmi dva zaredom.”- taj dan je bio bolji ru~ak. Znala sam to po gustom,crnom vinu izmije{anom sne{to vode;- za{to je otac u~io njema~ki jezik kad je Nijemceorganski mrzio;- sasvim drugi slu~aj je bio s Njemicama s kojima nijeni trebao njema~ki {prehati. Za one stvari, ljudska rasase sporazumijeva kao i ‘ivotinjska;- U njegovom na~inu govora s majkom i drugim‘enama, mogla se zapaziti promjena naglaska i bojeglasa. S drugima je imao mekan ton, dok je majciramenima davao znak da ga njena konverzacija iritira,i to opasno;- Samo sam jednom osjetila ljubav prema njemu:zatekoh ga na rije~noj obali, {uti i crta u pijesku nekakveznake koje nisam razumjela. Samo {to ga htjedoh upitati,{ta to mogu da zna~e ti ti crte‘i? a isti ~as jedan malove}i talas preplavi ~r~karije na pijesku i povu~e seostavljaju}i ravninu;

- [ta se to tebe ti~e? – izgovorio je rije~ima punim~ednosti i sigurnosti. Potom je za{utio i gledao nekudmirno mimo mene, nekud prema horizontu. Daljenisam htjela da ustrajavama;- Jednom sam sebe sanjala umotanu u platno, umrtva~kom kov~egu iznad kojeg bje{e spremljen pokrovna kojem je pisalo zlatnim slovima: MRTVA^KIPOKROV ZA ONOGA KOJI NIJE NITI @IVIO. Neka

95

‘ena, a to bijah opet ja, pri|e pokojnici i s dva prstara{iri mi kapke: “Da, to je ona, poznajem je jer ima{arene o~i. Jed no joj je oko vazda bilo narand‘asto, adrugo joj je bilo vazda ljubi~asto”. Na vratu rana oduboda no‘a, ona bje{e svje‘a, ali krv nije oticala. Licelijepo i bo‘ansko kakvo bih ‘eljela imati nakon svojeistinske smrti. Ko zna, mo‘da ja odavno nisam ona?Mo‘da sam ja davno umrla, te sad ona pokojnicasanja ovu nesretnicu u liftu? – PUSTITE MRTVE DAPOKAPAJU @IVE!- Na cesti koja je vodila u Kafarnaum, doja{e kasomjedan ~ovjek i sko~i s konja pred Isusa. Bio je to ~asnikiz Antipine vojske, nedvojbeno poganin, ali je stekaonaklonost @idova jer im je sagradio jednu sinagogu.^asnik je do{ao zamoliti Isusa da do|e u grad i izlije~imu sina;- Otac je bio ~ovjek u‘itka, bez zna~aja, te se kao takavzaljubio u bratovu ‘enu. Tako mi tetka postade ma}eha:- Trebalo bi da se mu{karac prema ‘eni ophodi spaunovom gordo{}u, a jara~kom pohotom, s lavljimgnjevom, a ‘ena }e njegovu pa‘nju pridobiti jedinolukavo{}u zmije i nevino{}u goluba;- Po~injem li ja to buncati? Vrijeme je da jo{ jednu{ibicu upalim;- Voljela bih u potpunoj ~istoti i isposni{tvu, s dugomkosom na zatiljku svezanom u konjski rep, le}i na golikamen i zauvijek usnuti;- I ro|endan je pro{ao...

96

11.11.11.11.11.

A kad sam htjela {irom rastvoriti jedno krilo vrataod lifta, osjetim kako ono zapinje o ne{to, pretpostavimda je to neka krhotina stakla te mi to nije izgledalo ninajmanje ~udno, jer sam znala da ih ima posvudarasutih po podu, pa ja spustim rastvoreni dlan, alitako oprezno kako mi u mraku ne bi neki stakleni trnzavr{io u ko‘i, koliko bih, potom, imala groznih muka,mogu samo pretpostaviti, samo bi jo{ i to trebalo pa dabude sve potpuno, no ja ispru‘im prst kako bihjagodicom ispod onog krila od{krinutih vrata i{~eprkalaono {to im smeta da se {irom rastvore, i tad, dodirnemne{to {to ni u snu nisam o~ekivala, pod ko‘om svojomosjetim ne{to ljuskasto i glatko, {to ni u kojem slu~ajune bi moglo biti staklo, naprotiv,, to bje{e tvrdo i –rekoh – ljuskasto i glatko, dok na samom vrhu prstazgrabih s tog mjesta ne{to mekano kao kad zahvati{prstom kremu za sun~anje; vrh prsta s krajnjim oprezompribli‘im nosu, nadaju}i se – vjerujem – da nije mo‘damoj izmet, onaj iz }o{ka, onju{im na {ta kandi{e –miris ili pak smrad – pa kad ni tad nisam moglaodgonetnuti {ta bi to moglo biti, jo{ uvijek ne usu|uju}ise prinijeti jezik onom {to bje{e na vrhu prsta te daprobam da li bi to bilo dobro za jelo, u tom trenutkuprenijeh te‘inu tijela s jednog guza na drugi daoslobodim drugu ruku kako bih njome opipala {ta jeto pod od{krinutim krilom vrata dr‘e}i i dalje naprstu lijeve ruke ono {to sam maloprije bila zgrabila,ali tad ponovo osjetim onu istu glatku ljusku, kojane{to popusti pod pritiskom moga prsta, mora da jeto neki insekt, pomislim u izvjesnom strahu da me onne bi, nedajbo‘e, pecnuo, jer sam sad bila najmanjeraspolo‘ena da mi se on, ili, ako ih ve} ima vi{e –mo‘da na desetine, a mo‘da i na stotine – stanu

97

penjati i silaziti niz mene u potrazi da ne{to poklopajus mene ili pak od mene, jer i sama sam po~ela ve}prili~ito smrditi od znoja, ~ini mi se, i da se raspadampoput kakva le{a, ve} dovoljno smradna da bih moglas upsjehom imitirati crkotinu, koja }e im biti ukusnai slasna za njihova usta{ca, {to }e strpljivo mljackatisvoju lovinu u mraku, da me rasta~e i da ~ini od meneukusnu hranu, batrgat }e svojim no‘icama i rilicamapo meni, osjetit }u njihova tri ili ~etiri para nogu,snijet }e mi svoja jaja{ca po meni nakon ~ega }e se nameni izle}i milioni drugih insekti}a {to }e se naselitipo meni misle}i od mene da sam im majka, nakontoga }e do}i milijarde i milijarde drugih insekti}a, to}e biti moji unuci, ja }u biti njihova nana, pa pranana,pa {ukun-nana i svi }e gmizati po meni kao {to i migmi‘emo u sje}anjima po na{im nanama i prananamai ne damo im da mirno po~ivaju u svojim mezarima,svi }e oni gmizati po meni dok me svu ne prekriju ine oglo|u ostavljaju}i mi u naslje|e moj bijeli, glatkikostur, ako ve} i njega ne izjedu tako da od mene nitraga ne ostane, tako sam ja dumala u onom silnomstrahu i lupala glavom ko li bi to mogao biti, a ondase najed nom trgnuh, opazim da sam sva u ‘ivomznoju i da se sva tresem da me ti uljezi ne ugrizu iline pojedu, dosjetih se da mi je sad jedini spas ako izkutije izvadim jednu od nekolicine preostalih {ibica,mahnito zavu~em dva prsta u kutiju mu~e}i se dugoda izdvojim jednu, najzad mi to ~udo uspije, polo‘immu glavicu na kresivo, samo bi mi sad trebalo da sefosfor odvoji od vrha, pomislih, trag ne smije bitiduga~ak, ve} kratak i odrje{it kako bi se fosfor upaliood nagomilanog trenja, kresnuh ja glavicom o kresivoprije toga odvrnuv{i pogled od njega da me iznenadnasvjetlost ne zaslijepi, dr‘e}i i dalje na vrhu prsta uonoj ruci u kojoj mi je bila kutija ono mekano u {tosam maloprije umo~ila, a onda, kad se o~i pone{to

98

priviko{e na svjetlo u‘gane {ibic e, ugledah – avaj! –ugledam ispod onog raskriljenog krila vrata, izme|ustaklenih krhotina, zgnje~enog ‘ohara, crnu buba-{vabu, ~iji gornji oklop bje{e napukao po sredini kakosam ga vratima pritisnula po le|ima, a ono u {ta samumo~ila vrh svog prsta bila je njegova bijela iznutricakojom je pod bio ne{to umrljan oko njega, gledam tuiznutricu na vrhu svog prsta {to ga i dalje dr‘imzajedno s kutijom sa {ibicama, prst je uperen uvis kaoda nekome ne{to prijetim, to je dakle od toga, zaklju~imkona~no, nema milion buba-{vaba niti milijardu, osimovog vidim jo{ jednog koji mahnito kru‘i u }o{ku jersu mu vrata precvikala lijevi red nogu te nikako nemo‘e pobje}i ni natrag ni naprijed ve} se stalno vrti ukrug, pa ga ja, prije nego {to {ibica dogori, pritisnemodozgo jednim ve}im komadi}em stakla da prije nego{to ponovo ostanem u mraku zapamtim gdje sam gaostavila, s jezom ustanovim da se ja, eto, ve} pripremamna ne{to {to obi~no ni ludom ~ovjeku ne bi palo naum, mislim li ja to probati i jesti tu njihovu bijeluiznutricu, provjeravam ja sebe, ali odmah odgovaramkao da sama sebe uvjeravam, a ti nemoj kad si takofina i gadljiva, ma ne, tako da nisam sebe uvjeravala,ali sam znala da tako mislim kad nisam obrisala ono svrha prsta o zid, kao {to bih to ina~e u~inila da suokolnosti druga~ije, morala sam brzo razmi{ljati, zafilozofiju nije bilo mjesta, rekoh, morala sam brzorazmi{ljati, naravno, koliko sam to najbolje mogla iumjela, bogtedragipitaj, {ta je to dobro a {ta nije, samoznam da je vra{ki dobro ostati u ‘ivotu, osobito ako sena|e{ u ovakvom {ugavom polo‘aju u kakvom sam seja na{la, vrijedi li ‘ivjeti, apsurd, apsurd apsurda –GLAS TVOGA GLASA GLASA SE GLASNIM GLASOM– i sli~ne pizdarije, {ta je dobro a {ta nije, znam davalja ostati u ‘ivotu, iza}i odavdje pa makar se isti ~asnakon toga bacila s neke visine kao moja {ukun-

99

{ukun-{ukun-{ukun-{ukunbaba, sje}am se da samnegdje ~itala – u knjizi, u novinama, gdje li? – neznam gdje, kako se u tom odvratnom i gnusnominsektu-tvrdokrilcu, koja cijeli svoj ‘ivot provodi umraku kanalizacionih cijevi, nalaze hranjivi sastojci,bjelan~evine u njenoj iznutrici, te po~injem grozni~avomisliti {ta u~initi, odbaciti svoje gastronomskepredrasude i {ovinizam ili pak polizati ono {to mi sejo{ uvijek nalazi na vrhu prsta? – dogorjelu {ibicumrvila sam izme|u prstiju – mislim kako to iskoristitijer sam na kraju snaga, ne{to se moralo kona~no iu~initi dok ne po~bnem sasvim halucinirati {to }e medovesti dotle da sasvim po{a{avim i na kraju poludimod gladi i iscrpljenosti, pa uzeh ovako ra~unati: to bibila gnusna rabota, pojedem li iznutricu buba-{vabe,aha, uvjeravala je ona sebe poku{avaju}i progutatipljuva~ku no usta su joj ve} bila kao presu{eni arter{kibunar, zbog toga je osje}ala bol u grlu, vjerovala je daje umiranje, smrt – kako se to ka‘e – ve} moglo po~eti,odvratni insekt, draga moja, napunjen je, nadjeven jehranjivim bjelan~evinama, sjeti se ona kako je upravoiz proteina dobila davno odli~nu ocjenu iz doma}instva,no u isti tren se prisjeti, {ta ako mi to ne bude dovoljnoda pore‘ivim, morat }u na njega namamiti ostale buba-{vabe kojih vjerovatno ima svuda okolo, samo {to suovog i onog pustili u izvidnicu da vide jesam li jo{‘iva, dr‘at }u jednu mrtvu buba-{vabu za mamac,novog uljeza }u ubiti, a onom starom }u ispraznitiiznutricu i tako redom, svima }u utrobe o~istiti i slagatidu‘ zida, jest }u im sve makar od toga i povratila ali}u to dlanom zadr‘ati i to sve natrag u crijeva povratiti,ovo nije mjesto i vrijeme za moral, tek slijedi pravaborba protiv smrti, dabome da se mora {to prije liznutiovo s vrha prsta, groznica me hvata, sva sam slomljena,nikud se odavdje ne mogu pomaknuti, niko mi ne}edonijeti vode, sva sam se osu{ila, jezik i grlo su mi u

100

ranama, ~ini mi se da se sva raspadam, ni{ta ne jedem,ni{ta ne pijem, usne su mi u krastama, groznica mesve ja~e trese, stavi ona cijeli prst u usta i po~e ga sisationako isto kao {to dojen~e sisa maj~inu dudu, za{to segospo|a Anera uvijek nekako ~udno pona{ala premameni, te mi na rastanku u predsoblju ni ruku svojunije pru‘ila za pozdrav? Je li ona ve} tad ne{to znalaili je ta njena gesta bila sasvim slu~ajna?

101

12.12.12.12.12.

Kako bih se za{titila od bolesnih ma{tanja, poku{alasam se podi}i, no zapazim da ve} bijah toliko slaba inemo}na da sam u polusvijesti osjetila da bih se odmahsru{ila na pod ukoliko bih to i u~inila, u {ta ~istosumnjam, nogu koju sam ni‘e polo‘ila ve} je uhvatiogr~, okrenuh se ka zidu kako bih se rasteretila i tek mitad bi jasno da se gr~ polagano seli u drugu nogu, podje hladan i bockav od stakla, gubim osje}aj za ravnote‘u,htjela bih se okrenuti prema suprotnom zidu, pa menije ve} pro{ao ro|endan, proleti mi u trenu, goni{ro|endane, goni{ godine, {ta to zna~i u ovomneizmjernom vremenu, ne{to poput lepeta krila vilinskogkonjica, bit }e da me je i Karlo III tra‘io – TRA@A[E,TRA@IJA[E – o, Bo‘e, ne dovodi u isku{enje mojumuku – po onim vanjskim svjetlima je zaklju~io, makakva te vanjska svjetla spopadaju, onaj ih je {trebersve pogasio kad ga ja nisam dospjela upozoriti, tamoje potpuni mrak te je Karlo III vjerovatno pomislio dasam i ja, budu}i da sam pro{li put bila ljuta na njega,oti{la s gospodom u Ameriku, i dobro je mislio mojKarlo III, ovo je prava Amerika, Karlo III moj, onaprava, obe}ana Amerika, pri~at }u ti Karlo III kako jebilo fantasti~no u toj zemlji snova, ma kakvi, to ne darije~ima opisati, sve {to ti budem ispri~ala – ALL YOUDECLARE WILL BE USED AGAINST YOU IN THEPROCEDURE... – bit }e to poku{aj opisa neopisivog,Karloo-oo III-i-ii, za{to na{e sitne sva|ice i tvoj ponosnikad nisu dopu{tali da do|e{ ovamo i pozvoni{ navrata svojoj Idici, Idurini bedastoj i krasnoj i sve telijepe stvari i da joj ka‘e{, slu{aj ti mala, zar ne vidi{da te volim i nemoj vi{e zajebavati i tu bi bila ta~katvojoj glupoj Idi... ne mogu se rukama pomagati, sasvimsu mi utrnule, najradije bih spavala, najradije bih usnula,

102

stalno se borim sa snom, trebalo bi prije toga jo{ nekububa-{vabu smazati i mirno utonuti u zimski san, ustasu mi suha, koliko je jo{ ostalo do povratka signore isignora, vjerujem da se po{tanski sandu~i} ispred vratanapunio razglednicama i nikome od tih idiota nijesumnjivo {to se ono ne prazni i {to se one odatle neodnose, jezik mi je u ustima odebljao, ne znam kud }us njim, najradije bih ga smotala u svitak i stavila izazuba, da mi ga je ne~im ovla‘iti, ponekad se od svegatoga otrijeznim i tad se samoj sebi gadim, no i tje{imda bi to svako na mom mjestu u~inio, ka‘em sebi, nedopusti, Ido... {ta, ne dopusti, Ido?, mislim, poku{avamse sjetiti {ta sam mislila i ni{ta mi drugo ne preostajenego da {aram i kolutam o~ima u mraku bez ijednejedine misli i bez ikakve mogu}nosti da se sjetim {tasam prije toga mislila, Bo‘e moj, Bo‘e moj, ostaje mida vapim, ~ini mi se da jo{ jedino znam za te dvijerije~i, Bo‘e moj, Bo‘e moj, sa svakim satom gladovanjaizumiru milioni i milioni }elija organizma, ~ini mi seda me svaka volja napu{ta, ne dopusti Ido, sad nakraju, jo{ malo izdr‘i, probudi se, ostalo je jo{ malo, tijo{ uvijek razmi{lja{, ti jo{ uvijek mo‘e{ da razmi{lja{,ti jo{ uvijek zna{ da razmi{lja{, jo{ si uvijek kadra sebinarediti, vidi{ da si jo{ ‘iva, ‘elim spavati, , ne spavaj,probudi se, jedino {to ‘elim to je da usnem i da se vi{enikad ne probudim, probudi se, ne usni, bori se jo{malo, ~ujem kako me neko doziva, kao da me pozivana borbu, a meni vi{e nije ni do ~ega a najmanje doborbe, borila sam se koliko sam mogla, ne}e }elijegeometrijskom progresijom izumrijeti, ‘elim sklopitio~i i zaspati zauvijek, petnaesta buba-{vaba je u mojojutrobi, oni su me mislili smazati a ja sam njih smazala,ha, ha, kakav divan obrat, {esnaesti je mamacsedamnaestom, bi li moje kosti dr‘ale za zglobove kadostanem kostur ili }e se one odvojiti i od toga napravitigomila mojih kostiju – ova gomila je signorina Bum-

103

Bum – lift silazi u prizemlje, vrata mu otvara signorKatil, a moj kostur u uglu, zapravo, hrpa kostiju pani~nose podi‘e, gdje ste ve} vas dvoje? no nemojte mislitida }ete lahko izbje}i pravdi, mi smo ostale da svijetuka‘emo {ta ste uradili od na{e signorine Bum-Bum,odakle mi sad osje}aj da ne}u pre‘ivjeti kad sam stalnovjerovala sebi, za{to bih sad spavala kad je jo{ ostalomalo vremena, jo{ samo nekoliko dana, u to samsigurna, poku{ala je ona ohrabriti sebe, ali bi odmahpotom ta vjera istakala iz nje i ona bi ne{to po~elabulazniti, moram napisati pismo Karlu III i re}i mu da}u do}i u tu tamnu no}, nisam se dobro ponijela, sve{to sam u~inila, za sve sam ja kriva, najljep{e sam seosje}ala u ‘ivotu kad bih stajala pred livadom prepunojcrvenih lala, mogu zamisliti kako je zbog toga Holandijalijepa zemlja, lahko je Holan|anima kad su im livadeprepune crvenih lala, jo{ samo nekoliko dana, brojat}u ako treba, jedan po jedan, jedan, dva, tri, ~etiri,pet..., podijelit }u dane na sate, sate na minute, minutena kilometre, a godine na grame... jedan gram nemani{ta minuta, sve }u izdijeliti na djeli}e tako da mivrijeme leti da ga ne mogu ni pratiti, signoru i signora}u vidjeti kako iz Amerike jure prema vili, a ja }u sebii dalje govoriti, izdr‘i sign orina Bum-Bum, izdr‘iBum-Bum jo{ malo, ako ti umre{, niko se ne}ebogumila sje}ati, ono {to si dosad izdr‘ala, ‘ivotinja nebi mogla, izbaci ona iz sebe ne{to nalik na aa-uuu! –ali ne toliko dugo da bi mogla glasove razaznati, bje{eto ne{to nalik na mumlanje – mm-uu – nakon ~egakratko zacvili, a onda utihnu, napregnu sluh, s rado{}ushvativ{i kako joj se on u tom trenu izo{trava: nikadjoj uho nije hvatalo toliko zvukova kao sad, {umovi sujoj naprosto dra‘ili ‘ivce, no ona djeli}em svijesti istotako shvati da ti zvukovi i {umovi u njenoj usamljenostii ti{ini zna~i da vrijeme za nju jo{ uvijek proti~e i daona jo{ uvijek postoji i ~im to ona uspjeva ustanoviti,

104

zna~i da je jo{ uvijek ‘iva i spremna boriti se sve dotledok je iz zanesenosti i slatke opijenosti ne trgne nekipritajeni psi}-oprez i dok ona ne naredi sebi, radije nina {ta ne misli, umjesto toga broji bizone u krdu ilimerino-ovce u milionskom stadu, hajde, stara Bum-Bum, budi pametna i broji do milion, pa jo{ jednomdo milion, broji do sto miliona i tad }e{ biti sigurna dasi za sto miliona sekundi pribli‘ila dolazak signore isignora, samo broji – ZOVI, SAMO ZOVI, SVI ]ESOKOLOVI ZA TE @IVOT DATI – jedina moja Bum-Bum, duma{e ona u sebi, misle}i i spremaju}i seizgovoriti – RASKISELI[ELITISEOPANCI – ono {to jeneko} znala najbr‘e izgovoriti u razredu ili –I[OPOPKROZPROKOPIPONIOTRNOKOP, – izvi senjoj neki nagnje~eni osmijeh u kraji~ku usne, ali je bolisti ~as zape~e, usna joj se povrati u prija{nji polo‘aj,tek se shvati kad se sve izgubi, zaklju~i ona, niko ni{tane zna dok sve ne izgubi, kad po drugi put po~ne izpo~etka – HAJDE JOVO-NANOVO – dok si rekaobritva – lova do krova – RUKA RUKU MIJE, OBRAZO-BA-DVI-JE – ljubav i prijateljstvo se zaslu‘uju,zaslu‘uje se i usamljenost, samo {to je ona uvijektrpno stanje, treba shvatiti: kad neko za izlaz imajedino iznutricu buba-{vabe, o~aj pre|e njegovimkand‘ama preko njegove du{e i do|e dan kad du{amora sebe upoznati, ona mora gledati u sebe i tadshvati da je sebe nepoznatu upoznala, tad sve postajekrhko, vi{e je ni{ta ne {titi, srce joj se sasvim istro{ilo...vjerujem da nemam vi{e od trideset kila, jetra mestra{no boli, neka je proklet ovaj truhli i bezdu{nisvijet, za tanjir supe, za kri{ku lubenice prodala bihdu{u, jo{ mi je jedino glava ne{to bistrija, jezik slan iodebljao... ovo bi mogla biti najstra{nija smrt od svihsmrti... kao i uvijek, istina se nikad ne sazna...

IIANENEXUS HUI LIBRO ETFINIS HUIUS HISTORIAE

107

Izvod iz sudskog zapisnika saIzvod iz sudskog zapisnika saIzvod iz sudskog zapisnika saIzvod iz sudskog zapisnika saIzvod iz sudskog zapisnika saiskazima tu‘iteljice o slu~aju poku{ajaiskazima tu‘iteljice o slu~aju poku{ajaiskazima tu‘iteljice o slu~aju poku{ajaiskazima tu‘iteljice o slu~aju poku{ajaiskazima tu‘iteljice o slu~aju poku{ajaubistva gospo|ice Tubistva gospo|ice Tubistva gospo|ice Tubistva gospo|ice Tubistva gospo|ice Tevhide Agalarevhide Agalarevhide Agalarevhide Agalarevhide Agalar.....PPPPPostupak pokrenut na zahtjevostupak pokrenut na zahtjevostupak pokrenut na zahtjevostupak pokrenut na zahtjevostupak pokrenut na zahtjev

gospodina Maura Kirka, advokatagospodina Maura Kirka, advokatagospodina Maura Kirka, advokatagospodina Maura Kirka, advokatagospodina Maura Kirka, advokatagospo|ice Tgospo|ice Tgospo|ice Tgospo|ice Tgospo|ice Tevhide Agalarevhide Agalarevhide Agalarevhide Agalarevhide Agalar, protiv, protiv, protiv, protiv, protivgospodina Antonija Sforce, trgovcagospodina Antonija Sforce, trgovcagospodina Antonija Sforce, trgovcagospodina Antonija Sforce, trgovcagospodina Antonija Sforce, trgovcaumjetni~kim poku}stvom iz Milana.umjetni~kim poku}stvom iz Milana.umjetni~kim poku}stvom iz Milana.umjetni~kim poku}stvom iz Milana.umjetni~kim poku}stvom iz Milana.

Osumnji~en za poku{aj ubistva s namjerom da seli{i ‘ivota gospo|ica Tevhida Agalar, u dobi od 23godine, ro|ena u Sarajevu, dr‘ava Jugoslavija, s time{to je navedenu osobu svojom voljom ostavio daprovede 31 dan zatvorenu u liftu bez hrane i vode,odvrnuv{i, navodno, osigura~ na glavnoj plo~i, navodno,da bi osigurao svoju trospratnu vilu od po‘ara prijenego {to je sa svojom suprugom gospo|om AneromSforza krenuo u posjetu prijateljima u SjedinjeneAmeri~ke Dr‘ave na mjesec dana.

Gospodina Antonio Sforza se okrivljuje, te kao takavoptu‘uje zbog inkriminiranoga djela na osnovunepobitnih dokaza da je to u~inio s jasnom namjeromda li{i ‘ivota gospo|icu Tevhidu Agalar. Po naloguovoga suda, optu‘en je uhap{en i zadr‘an u pritvoru.Sudsko vije}e je u tri navrata ispitivalo i preslu{avalogospodina Antonija Sforcu, kao i njegovu suprugugospo|u Aneru Sforcu, ro|enu Contini. Oboje su napitanja odgovarali pod zakletvom, staviv{i prije svegadlan ruke na presveto Bo‘ije jevan|elje, koje je sudijadr‘ao u rukama. Pod zakletvom, sudija je upitaogospodina Sforcu da li na bilo koji na~in osje}a krivnjunavedenu u optu‘bi gospo|ice Tevhide Agalar, optu‘enidaje kategori~an odgovor da ne samo {to se ne osje}akriv za ono {to ga tereti gospo|ica Agalar, ve} se osje}auvrije|en zbog insinuacija i direktnih aluzija u

108

optu‘nici. No, i pored svega, njegovo aristokratskoporijeklo ne dopu{ta osvetu, te je spreman sve dazaboravi smatraju}i taj nesvjesni i nesretni nesporazumza ~isti obostrani nehat, kao njega, tako i gospo|iceAgalar.

Optu‘eni gospodin Sforza je tad upitan da li jemogao da pretpostavi {to bi mogao da u~ini nakon {toje odvrnuo glavni osigura~ na kontrolnoj plo~i, onizjavi da je mogao jedino o~ekivati da je prekinuodovod struje u vilu s glavnog naponskog napaja~a.

(Smijeh u sali. Sudija prijeti da }e isprazniti saluukoliko se publika ne smiri)

Na isti na~in, upitana je i gospo|ica Tevhida Agalarda li se, nakon {to je odvrnuo glavni osigura~, optu‘enigospodin Antonio Sforza udaljio od vile tr~anjem ilibilo kakvim vidom ‘urbe, hitrim sjedanjem u automobilkako bi se njih dvoje prebacili na milanski aerodromili je, mo‘da, ostao neko vrijeme da vidi reakciju (povike, viku, dovikivanje ) u liftu, jedina svjedokinjagospo|a Anera Sforza, ro|ena Contini energi~noodgovori da nije bilo nikakve ‘urbe niti bilo kakvapo‘urivanja sa strane njena supruga gospodina AntonijaSforce, ve} naprotiv, jo{ jednom je obi{ao oko cijelevile da bude sigurniji da su svi prozori zatvoreni.

Isto tako upitan da li je ikad bio u neprijateljstvu sgospo|icom Tevhidom Agalar, on odgovori nije~no.

Kad je glavni sudija to saslu{aoon upita optu‘enogg. Antonija Sforcu da li ‘eli da ulo‘i sudu kakavprigovor na na~in vr{enja istra‘nog postupka nad njimili, pak, dati kakvu izjavu, on odgovori da mu jeiskreno ‘ao gospo|ice Ide (da tako je rekao ne navode}injeno prezime), ‘ao mu je zbog njenih traumado‘ivljenih u liftu, ali da je on doista nevin u svemutome.

“Ovo vam je ne{to sli~no kad pod automobil istr~ineki neoprezni pje{ak i zbog toga voza~ dobije

109

osloba|aju}u presudu jer je bio ni kriv ni du‘an zapovredu ili smrt. Nikako vam druga~ije to ne moguda opi{em. Mislim da sam, bio potpuno jasan.”

Tad sud pozva za svjedoka tu‘iteljku gospo|icuAgalar, ~ije ispitivanje, odmah, na samome po~etku,dobi sasvim ~udan tok. Prevodilac nije bio potreban.

Sudija: Kako se Vi zovete?Tu‘iteljka: D‘anija Vilogorska.Sudija (bijesno udara drvenim ~eki}em o sto) : Ne

dopu{tam Vam da od suda pravite lakrdiju i da sudupodme}ete la‘ne podatke. U mom zapisniku stoji dase Vi zovete gospo|ica Tevhida Agalar.

Tu‘iteljka: Ta~no je, tako sam se neko} zvala, nonakon ovog nemilog doga|aja od danas se zovemD‘anija Vilogorska.

Ona stade za pult preko puta sudijskom stolu. Ruknuiz nje bujica rije~i. Gornjom usnom govorila je krstjanski,a donjom usnom islamski. Dok je usnama tako primicalai odmicala, one su se uvijale kao dva nemo}na crva.

Najprije ona iznese kako je sigurna da ju je gospodinAntonio Sforza ima namjeru da ubije isklju~iv{i struju,to jest, odvrnuo glavni osigura~ na kontrolnoj plo~i utrenutku kad je morao da vidi da se upalila crvena‘aruljica koja je pored vrata lifta na svakome spratu{to zna~i da je lift krenuo, u ovome slu~aju, s njomeprema prizemlju, a kako je ona jedina bila u vili i liftne mo‘e krenuti prazan, on je dobro znao ko se nalaziu njemu. Sjetila se jednog doga|aja dok je pospremala}ar{afe, dok je bila nageta prema krevetima i pjevalajednu svoju sevdalinku iz Bosne, najednom je osjetilane~iju ruku u svojim ga}icama. Kad se okrenula,ugledala je, ovdje prisutnog, gospodina Antonija Sforcukako se nekako smrznuto cereka. Ja sam se smirenoispravila i hladno ga gledala. Lica su nam bila nadecimetar razdaljine. To ga je zbunilo.

“[ta ima ovo da zna~i?” - upitala sam gospodina.

110

On je bio blijed i potpuno zbunjen razvojem situacije.Mislim da nije o~ekivao takvu reakciju od jedne slu‘avkeili jedne “colf” kako vi to ka‘ete na svome jeziku.

“Pa zna{ i sama… {ta bi jedan mu{karac mogao datra‘i od tako lijepa ‘enska?” - odgovorio mi je gospodinAntonio Sforza.

Neki mi je vrag govorio da ne smijem da ispustimsituaciju koja se odvijala u mome pravcu a ne protivmene.

Okrenula sam glavu u pravcu jednih zatvorenihvrata za koja sam znala da iza njih je gospo|a AneraSforza, ro|ena Contini u invalidskim kolicima, kojimase slu‘ila ve} nekoliko godina.

Gospodin je krenuo pogledom za mojim. Obojesmo posmatrali zatvoreni pravougaonik vrata.

“Ako ovakvi kakvi smo sad odemo do onih vrata iVi ih otvorite, obe}avam da sam Va{a” - predlo‘ilasam mu.

Kao da mu je ruka bila u ko{ari prepunoj kobri,mambi i zve~arki, on je trgnuo ruku iz mojih ga}ica itad mi je rekao ne{to zbog ~ega ga optu‘ujem da je jeimao namjeru da me ubije, jer me se bojao da senegdje ne izlajem.

“Slu{aj ti!” (upravo me je oslovio sa t i madami se tako nikad nije obra}ao) “ja sam s onim grobljemod ‘ene koja je iza onih vrata u invalidskim kolicimasamo zbog dvije stvari: njenih deviznih knji‘ica nakojima nema malo i zbog povijesti njene bolesti. Akomi ti to pokvari{ svojom pri~om da sam ti zavla~ioruke u ga}e i tra‘io da se po{evimo… Milano ima 5miliona stanovnika… samo }e trbusi {takora po gradskojkanalizaciji da znaju gdje je zavr{ila jedna glupaBosan~ura i musliman~ura…”

Dakle, on je po toj ‘aruljici morao da zna da se onanalazi u liftu i da mu je to savr{ena prilika da u~inisavr{eni zlo~in.

111

Tu‘iteljka tad izgovori ne{to {to je prisutnima zvu~alokao psovka, a kad je glavni sudija insistirao na tomeda ona sudu objasni {ta ima da zna~i to njeno mrmljanje,ona izjavi da maloprije bje{e izgovorila kletvu na jezikusvojih predaka; ona je tako bje{e izgovorila da je gornjuusnu zadizala, dok joj je donja u isti mah slu‘ila zamolitvu, koju je {aptala na nekakvom ~udnom dijalektu.Kako su joj se usta otvarala, pokatkad bi joj iz njihjezik zapalucao, po vrhu svome rascijepljen. O~i njene– jedno narand‘asto, a drugo ljubi~asto – staklasto su‘arile u porotu, te izgledale manje nego {to zapravojesu.

Jedna joj je ruka obi~no ~inila suprotno od onoga{to ~ini druga. Ako je desna bila blago ispru‘ena, tadje lijeva redovito stisnuta, ili pak, ako bi jedna na ne{toupozoravala, druga bi obi~no otklanjala takvoupozorenje.

Stanoviti odsje~ci njene ispovijesti naveli su glavnogsudiju da posumnja kako ona nije isto {to i njenecini~ke reakcije. Njen jezik je bio hladan kao d‘elatovasjekira, o{tra i opaka zvi‘duka zamahnute , pa istomprohujale kose. Njene {ake i njeni debeli prsti kao danisu pripadali djevojci ve} odraslu mu{karcu.

A kad je glavni sudija, potom, upita za nacionalnost,ona je naglasila da je bogumilka ili krstjanka i da sezato zove D‘anija Vilogorka. Tad je glavni sudijanajozbiljnije upita za razlog zbog kojeg su ti njenipreci nestali s lica zemlje, ona izi|e iza pulta te pri|esamom stolu glavnog sudije gledaju}i ga iz donjegrakursa, protegnu se na prstima nogu da je on boljevidi i zapazi i zapalaca prema njemu onim rasje~enimjezikom: “Ako je neka ideja suvi{e dobra da bi moglada opstane, onda je to nedostatak same ideje. To nijezato {to ona ljudima ne treba, ve} zato {to bi ona bilajo{ gora za ~ovje~anstvo.”

Rijeka, mart 1987.

112

113

114

Sead Mahmutefendi}Kelvinova nula

Izdava~ d.o.o.Nerkeza Smailagi}a 5.SarajevoE-mail: zalihica@bih.net.ba

Za izdava~aAlmir Zalihi}

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo

821.162. 1 - 32

Mahmutefendi},SeadKelvinova nula / Sead Mahmutefendi}; - Sarajevo:zalihica, 2005.- 114 str. ; 20 cm. - (Biblioteka IZABRANA DJELA)

ISBN 9958 - 777 - 34 - 5Sead Mahmutefendi}COBISS.BH-ID 134635 34