KAZNENO PROCESNO PRAVO

POSEBNI DIO: Procesne radnje i tijek kaznenog postupka

Pregled predavanja

2014/2015.

Priredili

Doc. dr. sc. Marina Carić - Doc. dr. sc. Matko Pajčić

Pravni fakultet u Splitu

Split, 2015.

II

SADRŽAJ

I. DIO: PROCESNE RADNJE............................................................................ 1

I. POGLAVLJE: OPĆENITO O PROCESNIM RADNJAMA ............................................ 1

II. POGLAVLJE: PROCESNE RADNJE ODLUČIVANJA ................................................ 4

III. POGLAVLJE: RADNJE PROCESNE PRISILE ............................................................ 7

IV. POGLAVLJE: MJERE PROCESNE PRISILE KOJIMA SE OSIGURAVA

PRISUTNOST OKRIVLJENIKA I DRUGIH OSOBA U KAZNENOM POSTUPKU ....... 9

I. Mjere osiguranja prisutnosti okrivljenika i druge mjere opreza ..................................... 9

1. Općenito o mjerama ................................................................................................... 9

2. Poziv ........................................................................................................................... 9

3. Dovođenje ................................................................................................................ 10

4. Mjere opreza ............................................................................................................. 11

5. Jamstvo ..................................................................................................................... 12

6. Uhićenje ................................................................................................................... 13

7. Pritvor ....................................................................................................................... 15

8. Istražni zatvor ........................................................................................................... 16

9. Istražni zatvor u domu .............................................................................................. 22

II. Mjere osiguranja nazočnosti svjedoka i vještaka ...................................................... 23

V. POGLAVLJE: RADNJE I MJERE PROCESNE PRISILE KOJIMA SE PRIBAVLJAJU

DOKAZI I PREDMETI KOJI SLUŽE PRI UTVRĐIVANJU ČINJENICA ...................... 24

1. Pretraga ......................................................................................................................... 24

A. Pretraga doma ......................................................................................................... 24

B. Pretraga osobe ......................................................................................................... 27

C. Pretraga pokretne stvari ........................................................................................... 28

2. Privremeno oduzimanje predmeta ................................................................................ 28

3. Posebne dokazne radnje ............................................................................................... 31

4. Zadržavanje, privremeno oduzimanje i otvaranje poštanskih pošiljaka ..................... 34

5. Provjera uspostavljanja telekomunikacijskog kontakta (čl. 339a.) .............................. 34

6. Sravnjivanje osobnih podataka (tzv. rasterska potraga) ............................................... 36

7. Tjelesni pregledi ......................................................................................................... 36

8. Molekularno-genetska analiza .................................................................................... 37

9. Prisilno zadržavanje okrivljenika u psihijatrijskoj ustanovi radi vještačenja .............. 40

VI. POGLAVLJE: UTVRĐIVANJE ČINJENICA U KAZNENOM POSTUPKU ............ 41

1. Pojam i vrste činjenica ................................................................................................. 41

2. Utvrđivanje činjenica ................................................................................................... 42

2.1. Utvrđivanje činjenica vlastitim opažanjem procesnog tijela i radnje u kaznenom 42

postupku u kojima se ono primjenjuje ......................................................................... 42

a) Očevid .................................................................................................................. 43

b) Ostale procesne radnje za utvrđivanje činjenica vlastitim opažanjem tijela

kaznenog postupka ................................................................................................... 44

2.2. Dokazi i dokazivanje ............................................................................................. 45

A. Pojedine vrste dokaza .......................................................................................... 49

III

1. Iskaz okrivljenika ............................................................................................. 49

2. Iskaz svjedoka ................................................................................................. 52

3. Ugroženi i zaštićeni svjedoci ............................................................................ 54

4. Iskaz vještaka ................................................................................................... 57

5. Isprave – dokaz ispravom ................................................................................. 58

6. Tehničke snimke činjenica – dokaz snimkom .................................................. 59

7. Elektronički (digitalni) dokaz - čl. 331. ........................................................ 60

II. DIO: TIJEK KAZNENOG POSTUPKA ...................................................... 61

I. POGLAVLJE: OPĆENITO O NAČINIMA KAZNENOG POSTUPANJA I TIJEKU

KAZNENOG POSTUPKA .................................................................................................. 61

A. Načini kaznenog postupanja ........................................................................................ 61

B. Opći pregled tijeka kaznenog postupka ....................................................................... 62

II. POGLAVLJE: KAZNENI POSTUPAK ....................................................................... 66

A) PREDKAZNENI POSTUPAK – IZVIDI I ISTRAŽIVANJE ................................ 66

1. Opće odredbe ............................................................................................................ 66

2. Kaznena prijava (čl. 204.-206.b) .............................................................................. 67

3. Prava žrtve i oštećenika (čl. 206.a) ......................................................................... 68

4. Pravo pritužbe - instancijsko sredstvo protiv odugovlačenja postupka (čl. 206.b) 69

5. Odbačaj kaznene prijave prema načelu svrhovitosti (čl. 206.c) .............................. 69

6. Uvjetni odustanak od kaznenog progona (čl. 206.d) .............................................. 70

7. Pokajnik (čl. 206.e) ................................................................................................. 70

8. Izvidi kaznenih djela tijekom predistražnog postupka ............................................ 71

9. Hitne dokazne radnje (čl. 212.) ............................................................................... 75

10. Dokazne radnje kada je počinitelj nepoznat (čl. 214.) ......................................... 76

11. Posebne dokazne radnje (čl. 332. - 339.) ............................................................ 76

12. Istraživanje (čl. 213; čl. 213.a – c). ...................................................................... 76

13. Pouka o pravima okrivljenika (čl. 239.) ................................................................ 79

14. Zaštita postupovnih prava obrane (čl. 239.a) ........................................................ 80

B) ISTRAGA ................................................................................................................... 81

1. Opće napomene o istrazi .......................................................................................... 81

2. Započinjanje, tijek i okončanje istrage ..................................................................... 82

3. Trajanje istrage: čl. 229. .......................................................................................... 84

4. Prekid istrage ............................................................................................................ 84

5. Obustava istrage ....................................................................................................... 85

6. Prijedlog oštećenika kao tužitelja (čl. 225) .............................................................. 85

7. Završetak istrage (čl. 228.) ....................................................................................... 86

8. Sadržaj istrage .......................................................................................................... 87

C) OPTUŽIVANJE (I KONTROLA OPTUŽNICE) ................................................... 90

1. Optužnica ................................................................................................................ 90

2. Prethodno (formalno) ispitivanje i odgovor na optužnicu (čl. 344 -346) ................. 92

2. Pritužba zbog nepostupanja suda u zakonskim rokovima u prethodnom postupku

(čl. 347.) ....................................................................................................................... 93

IV

4. Postupak pred optužnim vijećem ............................................................................. 93

5. Očitovanje okrivljenika o krivnji i sporazumijevanje o kazni i drugim mjerama .. 94

6. Donošenje presude na temelju sporazuma stranaka ................................................. 95

D) RASPRAVA I PRESUDA ....................................................................................... 96

1. Pripreme za raspravu i okončanje kaznenog postupka prije otvaranja rasprave ... 96

2. Rasprava ................................................................................................................... 98

3. Presuda ................................................................................................................... 101

E) POSTUPAK PO PRAVNIM LIJEKOVIMA ........................................................ 102

1. REDOVITI PRAVNI LIJEKOVI - ŽALBA ..................................................... 102

1. Općenito o žalbi ................................................................................................. 102

2. Žalbene osnove (4 skupine, čl. 467.) ................................................................. 103

3. Postupak po žalbi ............................................................................................... 104

4. Odluke po žalbi (čl. 480. – 489.) ........................................................................ 105

5. Žalba protiv presude drugostupanjskog suda ..................................................... 105

6. Žalba protiv rješenja ........................................................................................... 106

2. IZVANREDNI PRAVNI LIJEKOVI ..................................................................... 106

1. Opće napomene .................................................................................................. 106

2. Obnova kaznenog postupka ............................................................................... 106

3. Zahtjev za zaštitu zakonitosti ............................................................................. 110

4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ............................... 111

III. POGLAVLJE: POSTUPAK PREMA MALOLJETNICIMA .................................. 113

IV. POGLAVLJE: POSEBNI POSTUPCI .................................................................... 118

1. Posebnosti kaznenog postupka po privatnoj tužbi (čl. 520., 524., 525., 527., 528.,

534. i 536.). .................................................................................................................. 118

2. Postupak za izdavanje kaznenog naloga (čl. 540. - 545.) ........................................ 119

3. Postupak za izricanje sudske opomene (čl. 546. – 548.) ............................................ 121

4. Postupak prema okrivljenicima s duševnim smetnjama (čl. 549. - 555.)................ 121

5. Postupak za oduzimanje predmeta i imovinske koristi (čl. 556. – 563.) ................. 123

6. Postupak za opoziv uvjetne osude (čl. 564.) ............................................................. 124

7. Postupak za izdavanje tjeralice i objave (čl. 565. – 569.) ....................................... 124

1

I. DIO: PROCESNE RADNJE

I. POGLAVLJE: OPĆENITO O PROCESNIM RADNJAMA

1. Pojam procesne radnje (radnje kaznenog postupka)

3 elementa → ponašanje sudionika u postupku + pravna reguliranost

propisima KPP-a (forma) + pravni učinak. Važna pitanja:

a. zašto je izlaganje o procesnim radnjama povezano s utvrđivanjem činjenica,

pa stoga spada u posebni dio → procesne radnje su način (forma) za utvrđenje

činjenica.

2. Forma procesne radnje:

a. stajališta o opravdanosti postojanja formi u kaznenom postupku:

forme nisu potrebne jer otežavaju kazneno postupanje: bismo li bez

postojanja formi uopće imali kazneni postupak ;

forme postupanja moraju se predvidjeti jer:

- osiguravaju primjenu onih načina postupanja koji su se u praksi pokazali

najboljima;

- se određivanjem formi postupanja onemogućava eventualna samovolja

državnih tijela koja u postupku sudjeluju;

b. posljedice povreda formi:

u odnosu na osobu koja je povrijedila formu → građansko-pravna, stegovna

ili/i kaznenopravna odgovornost (npr. zbog iznuđivanja iskaza ili krivotvorenja

zapisnika);

u odnosu na procesnu radnju izvršenu bez poštivanja forme → posljedice

ovise o stupnju povrede forme, a bitno je pitanje: može li se rezultat nepravilno

izvršene procesne radnje koristiti kao dokaz u kaznenom postupku.

3. Način poduzimanja procesnih radnji

a. Jezik u službenoj uporabi u kaznenom postupku:

Sve procesne radnje trebaju se vršiti na jeziku koji je u službenoj uporabi

suda pred kojim se vodi kazneni postupak.

U RH u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo (čl. 12. st. 1.

Ustava RH i čl. 8. st. 1. ZKP). – mogućnost uvođenja drugog jezika ili pisma

2

Stranke, svjedoci i ostali sudionici u postupku imaju pravo služiti se svojim

jezikom.

Zapisničko bilježenje procesnih radnji:

O svakoj radnji poduzetoj tijekom postupka sastavit će se zapisnik

istovremeno kad se radnja obavlja, a ako to nije moguće, onda neposredno nakon

toga (čl. 82. st. 1. ZKP)

Zapisnik piše zapisničar. Iznimke: poduzimanje određenih radnji izvan

službenih prostorija

Način sastavljanja zapisnika – usmeno diktiranje

Bitni elementi zapisnika (čl. 83 ZKP): okvirni podatci o radnji kaznenog

postupka te podatci o tijeku i sadržaju radnje

Prava osoba u pogledu zapisnika – pročitati ili zahtijevati čitanje- prigovori u

vezi zapisnika moraju biti navedeni u zapisniku (čl. 85. st. 7).

Posebna vrsta zapisnika – audio ili audiovizualne tehničke snimke procesnih

radnji (čl. 87).

4. Vrijeme vršenja procesnih radnji:

a. pravilo o vremenu vršenja procesne radnje: radnje se vrše tijekom postupka;

iznimka → radnje koje se vrše prije početka postupka, a ponekad i po završetku

postupka (izvanredni pravni lijekovi);

b. svrha određenja vremena vršenja procesne radnje → okončanje postupka;

c. pojmovi povezani uz vrijeme vršenja procesnih radnji:

rok: pojam (vremensko razdoblje); vrste (zakonski, sudski); računanje (sat,

dan, mjesec, godina, početak roka, v. čl. 89-91).

ročište: pojam (termin, točno određeno vrijeme za vršenje procesne radnje) i

primjeri ročišta (v. ZKP);

povrat u prijašnje stanje (v. čl. 92. - 94. ZKP):

- opći pojam povrata: pravno sredstvo koje omogućava vršenje procesne

radnje unatoč proteku roka ako je rok propušten iz opravdanog razloga (v. izlaganja

s početka studija);

- povrat u prijašnje stanje u kaznenom postupku (tko može koristiti povrat) →

primjena instituta povrata ovdje je posebno ograničena, pa se može koristiti:

1. u pravilu → samo od okrivljenika i to isključivo ako je propustio rok za

žalbu protiv presude ili protiv točno određenih rješenja (v. ZKP); radi se o

dvostrukom ograničenju u primjeni ovog instituta (u odnosu na osobu, te u odnosu

na vrstu procesne radnje);

3

2. iznimno → povrat, osim okrivljenika, može koristiti i oštećenik koji nije

bio na raspravi, pa nije mogao izjaviti, ako je državni odvjetnik odustao od

progona, da nastavlja kazneni progon (v. ZKP, te izlaganja o supsidijarnom

tužitelju) i privatni tužitelj koji iz opravdanih razloga nije bio na raspravi. 3. kumulativno određeni uvjeti za korištenje povrata: a. materijalni uvjet → postoji opravdani razlog za propuštanje roka (nema

krivnje osobe koja je propustila rok); b. formalni uvjet → pridržavanje roka za traženje povrata (subjektivni rok je 8

dana, a objektivni 3 mjeseca).

5. Mjesto vršenja procesnih radnji:

a. pravilo → procesne se radnje vrše u sjedištu i službenim prostorijama tijela

kaznenog postupka;

b. iznimka → po potrebi procesne se radnje mogu vršiti i na drugim mjestima,

te na ostalim područjima u okviru RH (unutarnja pravna pomoć: pojam, sadržaj, tko

je vrši, razlika od međunarodne pravne pomoći).

6. Vrste procesnih radnji:

Prema subjektu:

A. Procesne radnje suda (odnosno tijela koje vodi postupak u

pojedinom stadiju)

B. Procesne radnje stranaka

C. Procesne radnje ostalih sudionika u postupku

Procesne radnje suda (odnosno tijela koje vodi postupak u pojedinom

stadiju) se mogu podijeliti na:

a. procesne radnje odlučivanja.

b. radnje procesne prisile;

c. procesne radnje utvrđivanja činjenica;

4

II. POGLAVLJE: PROCESNE RADNJE ODLUČIVANJA

1. Sudske odluke

A. Pojam i vrste sudskih odluka

vrsta procesne radnje – očitovanje volje procesnog tijela da se pravna pravila

sadržana u apstraktnim pravnim normama primijene na utvrđeno činjenično stanje te

da se tako stvore određeni pravni učinci

Silogizam – premise; zaključak

Vrste sudskih odluka:

Različite vrste podjela: prema obliku, sadržaju, funkciji

Podjela sudskih odluka prema obliku: presuda, rješenje, nalog

a) Presuda

sudska odluka koja se izriče i javno objavljuje ''u ime RH (čl. 459. st. 2), a može se

donijeti od stadija optuživanja (presuda na temelju sporazuma stranaka) do

završetka kaznenog postupka.

Vrste presuda: oslobađajuća, osuđujuća, odbijajuća

Posebne vrste presuda (podvrste osuđujuće presude):

presuda o kaznenom nalogu (čl. 540-541).

utvrđujuća presuda (u postupku prema neubrojivim počiniteljima)

b) Rješenja i nalozi

o najčešće odluke kojima se odlučuje o pojedinim pitanjima poduzimanja

procesnih radnji, započinjanja ili zaključenja pojedinih procesnih stadija

o nalogom se u pravilu određuje primjena nekog sredstva procesne prisile,

adresirani su na tijela državne vlasti (npr. dovedbeni nalog iz čl. 97. st. 1., nalog o

primjeni mjera tajnog nadzora i tehničkog snimanja iz čl. 332. st. 1.)

o rješenja i naloge mogu osim suda donositi i druga tijela koja sudjeluju u

postupku (čl. 163. st. 2.)

o rješenje državnog odvjetnika, suca istrage i rješenja prvostupanjskog suda

donesena izvan rasprave mogu se, kao i presuda, u pravilu pobijati žalbom osim ako

je zakonom izričito propisano da žalba nije dopuštena (čl. 491. st. 1).

5

o rješenja sudskog vijeća donesena prije ili u tijeku istrage ili u postupku

ispitivanja optužnice, rješenja koja se donose radi pripremanja rasprave i presude te

sva rješenja Vrhovnog suda RH ne mogu se pobijati žalbom

o nalozi se nikada ne mogu pobijati žalbom

B. Opća pravila o sudskim odlukama

1. Donošenje odluka

Donošenje odluka zakon regulira u postupku pred tzv. kolegijalnim sudovima,

sudskim vijećima,

Posebna pravila o vijećanju i glasovanju, koje se, radi jamstva sudačke neovisnosti,

obavljaju u nejavnom zasjedanju, a u prostoriji u kojoj se obavlja vijećanje i

glasovanje mogu biti samo članovi vijeća i zapisničar (čl.166.).

Vijećanje i glasovanje je uvijek usmeno (čl.164. st. 1.).

propisan je redoslijed vijećanja i glasovanja:

a) Najprije se vijeća i glasuje o pitanju je li sud nadležan, je li potrebno dopuniti

postupak te o drugim prethodnim pitanjima (čl.165. st. 1.). Kad se donese odluka o

prethodnim pitanjima prelazi se na rješavanje o glavnoj stvari.

b) Vijećanjem i glasovanjem upravlja predsjednik vijeća. Najprije glasuju članovi

vijeća (prvo suci porotnici, po abecednom redu, a zatim stalni suci prema trajanju

staža) i tek nakon njih predsjednik vijeća.

c) razdvajanje pitanja o krivnji od drugih pitanja- glasovanje u slučaju stjecaja - (čl.

165. st. 2. i 3.). obveza glasovanja: (čl.164. st. 4. i 5.).

d) Rezultat glasovanja mora biti relativna većina: odluka je, po zakonu donesena

kad je za nju glasovalo više od polovice svih članova vijeća (čl. 164. st. 1.).

2. Priopćavanje odluka

Osobama koje za to imaju pravni interes → usmenim proglašavanjem ako su te

osobe nazočne ili dostavom ovjerovljenog prijepisa odluke ako su odsutne (čl. 167.

st. 1.).

3. Dostava odluka

o Posebna radnja u kaznenom postupku kojom se, na propisani način,

određenoj osobi (adresatu) predaje odluka (te neki drugi podnesak ili dopis) kako bi

saznala njezin sadržaj.

o Dostava → pretpostavka za nastupanje učinaka odluke prema strankama i

drugim procesnim sudionicima, za početak računanja roka za podnošenje pravnog

6

lijeka protiv te odluke te za eventualno nastupanje pravomoćnosti.

C. Pravomoćnost

1. Pojam pravomoćnosti

odluka u postupku u kojem je donesena postaje neopozivom i neizmjenjivom

te ujedno sadrži zapovijed da se mora izvršiti

2. Vrste pravomoćnosti

a) Formalna pravomoćnost

Presuda i rješenje postaju pravomoćni kad se više ne mogu pobijati žalbom ili kad

žalba nije dopuštena (čl. 178).

Žalba nije dopuštena samo kod nekih rješenja (v- čl. 463. st. 2. i čl. 491. st. 4)

Sudska se odluka više ne može pobijati žalbom kad je pravo na žalbu prestalo zbog:

propuštanja roka za žalbu

odricanja od prava na žalbu (v. čl. 465).

izricanja odluke višeg suda koja se više ne može pobijati žalbom

Učinak formalne pravomoćnosti:

sudska odluka, koja je postala neopoziva i neizmjenjiva (tzv. negativno

djelovanje), mora se izvršiti (tzv. pozitivno djelovanje), ako je uredno dostavljena te

ako za njezino izvršenje ne postoje zakonske smetnje

izaziva nastup materijalne pravomoćnosti.

b) Materijalna pravomoćnost

'' Nikome se ne može ponovno suditi niti ga se može kazniti u kaznenom

postupku za kazneno djelo za koje je već pravomoćno oslobođen ili osuđen u skladu

sa zakonom'' (čl. 31. st. 2. Ustava RH)

Formalno pravomoćna meritorna sudska odluka ima negativnu funkciju:

sprječava ponovno suđenje u istom kaznenom predmetu - procesna smetnja za

pokretanje novog kaznenog postupka u povodu presuđenog kaznenog predmeta.

Materijalna pravomoćnost = ne bis in idem

Materijalna pravomoćnost odnosi se samo na izreku odluke

7

c) Dopušteno narušavanje formalne pravomoćnosti

''Samo se zakonom, u skladu s Ustavom i međunarodnim ugovorom, mogu propisati

slučajevi i razlozi za obnovu postupka iz stavka 2. ovoga članka.'' (čl. 31. st. 3.

Ustava RH)

Potreba mogućnosti izmjene i pravomoćnih sudskih odluka u iznimnim, opravdanim

situacijama.

Izmjena pravomoćne presude je dopuštena putem:

izvanrednih pravnih lijekova

povrata u prijašnje stanje (optuženik – žalba)

zahtjeva za izmjenu pravomoćne sudske odluke utemeljene na odredbi koju

je poništio ili ukinuo Ustavni sud RH ili na temelju odluke Europskog suda za

ljudska prava koja se odnosi na neki razlog za obnovu kaznenog postupka

odluke Ustavnog suda RH koji je u povodu ustavne tužbe ukinuo presudu

kojom je povrijeđeno ustavno pravo - vraćanje predmeta na ponovni postupak, -

obveza poštivanja mišljenja ustavnog suda

III. POGLAVLJE: RADNJE PROCESNE PRISILE

1. Ograničenja temeljnih prava i sloboda u kaznenom postupku:

Cilj: onemogućavanje počinitelja da onemoguće vođenje kaznenog postupka i

kažnjavanje

Sadržaj: ograničavanje nekih temeljnih prava i sloboda

a. ustavne odredbe – čl. 16. Ustava RH

’’Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i

prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.

Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za

ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.''

A. Pojedina prava - Ustav RH

1) pravo na osobnu slobodu – čl. 22. st. 1. Ustava RH – ograničava:

- uhićenjem

- prisilnim dovođenjem

- pritvorom

- istražnim zatvorom

- osobnim pretragama i pregledima

8

2) Pravo na nepovredivost doma – čl. 34. st. 1. Ustava RH

3) Pravo na nepovredivost osobnog i obiteljskog života – čl. 35. Ustava RH –

ograničavaju:

- pretragom stana

- tajnim slikovnim i zvučnim snimanjem prostorija.

4) Pravo na vlasništvo – čl. 48. Ustava RH - ograničava:

- privremenim oduzimanjem predmeta, novca i vrijednosnica.

5) Sloboda i tajnost dopisivanja i svih drugih oblika općenja – čl. 36. st. 1 Ustava

RH – ograničava:

- tajnim nadzorom telefonskih i drugih poštanskih oblika komuniciranja

- pregledima i oduzimanjem poštanskih pošiljaka.

6) Pravo na sigurnost i tajnost osobnih podataka – čl. 37. st. 1. Ustava RH –

ograničava:

- računalnim sravnjivanjem datoteke podataka s policijskim evidencijama

- tajnim opservacijama građana

- korištenjem prikrivenih istražitelja.

B) Pretpostavke za ograničenje temeljnih prava i sloboda za potrebe kaznenog

postupka -

čl. 16. i 22. st. 2. Ustava RH.

- postojanje vjerojatnosti – osnove sumnje ili osnovana sumnja da je osoba počinila

određeno kazneno djelo

- postojanje opasnosti da će osujetiti pokretanje ili cilj kaznenog postupka.

Temeljna prava i slobode mogu se ograničiti i oduzeti ako je to

- propisano zakonom

- nužno za zaštitu drugih vrijednosti

- odlučio sud.

Iznimno – pojedine prisilne radnje ili mjere mogu poduzeti

- redarstvene vlasti

- građani

- državni odvjetnik.

9

7. Vrste mjera i radnji procesne prisile:

a. općenito o radnjama i mjerama procesne prisile (pojam, opće odredbe);

b. dvije temeljne vrste radnji procesne prisile:

mjere procesne prisile kojima se osigurava prisutnost okrivljenika i drugih

osoba u kaznenom postupku (mjere osiguranja nazočnosti okrivljenika i druge mjere

opreza):

radnje i mjere procesne prisile kojima se pribavljaju dokazi:

IV. POGLAVLJE: MJERE PROCESNE PRISILE KOJIMA SE OSIGURAVA

PRISUTNOST OKRIVLJENIKA I DRUGIH OSOBA U KAZNENOM

POSTUPKU

I. Mjere osiguranja prisutnosti okrivljenika i druge mjere opreza

1. Općenito o mjerama

Opravdanost primjene: materijalnopravna pretpostavka postojanja određenog

stupnja vjerojatnosti da se pred tijelima kaznenog postupka nalazi počinitelj

kaznenog djela.

Promjena terminologije:

ZKP/97 ZKP/08

Zadržavanje → pritvor

Pritvor → istražni zatvor

Kućni pritvor → istražni zatvor u domu

Opća pravila (blaža mjera - načelo razmjernosti, oficijelno ukidanje); čl. 95. st. 1. i

2.

2. Poziv

- najblaža, ali ipak prisilna mjera (prisilno dovođenje u slučaju neodazivanja) (čl.

96. i čl. 175.)

Tko izdaje poziv:

10

Poziv okrivljeniku radi ispitivanja prije podizanja optužnice, upućuje državni

odvjetnik (čl. 175. st. 1.)

Poziv okrivljeniku za dokazno ročište, ročište sjednice optužnog vijeća,

pripremno ročište i raspravu upućuje sud.

Pozivanje se obavlja dostavom zatvorenog pisanog poziva koji sadrži:

naziv tijela koje poziva,

ime i prezime okrivljenika,

naziv kaznenog djela koje mu se stavlja na teret,

mjesto gdje okrivljenik treba doći,

dan i sat kad treba doći,

naznaku da se poziva u svojstvu okrivljenika i

upozorenje da će u slučaju nedolaska biti prisilno doveden,

službeni pečat tijela i potpis osobe koja upućuje poziv.

3. Dovođenje

Dovedbeni nalog (čl. 97.) izdaje sud:

1) ako je doneseno rješenje o istražnom zatvoru,

2) ako uredno pozvani okrivljenik ne dođe, a svoj izostanak ne opravda,

3) ako se nije mogla obaviti uredna dostava poziva, a iz okolnosti očito proizlazi da

okrivljenik izbjegava primiti poziv,

4) radi dovođenja okrivljenika na ročište za odlučivanje o istražnom zatvoru.

Rok u kojem sud mora odlučiti o zahtjevu: 12 sati od postavljanja zahtjeva

Dovedbeni nalog u načelu može izdati samo sud. Iznimno, dovedbeni nalog

iznimno, može izdati policija kad provodi izvide kaznenih djela (čl. 97. st. 4.).

Policija može prisilno dovesti osumnjičenika koji se nije odazvao pozivu

policije radi prikupljanja obavijesti, ali samo ako je u pozivu bio na to upozoren ili

iz okolnosti očito proizlazi da odbija primitak poziva (čl. 208. st. 4.).

Sadržaj dovedbenog naloga (čl. 97. st. 1.): Ime i prezime okrivljenika, naziv

kaznenog djela, razlog dovođenja, službeni pečat, potpis osobe.

Dovedbeni nalog je upućen policiji koja će ga izvršiti.

11

Dovođenje okrivljenika bez dovedbenog naloga. Policija može u zakonom

određenim slučajevima, na zahtjev suda ili državnog odvjetništva, dovesti

okrivljenika kojem treba uručiti poziv po čl. 169. st. 3. u svoje službene prostorije

bez dovedbenog naloga (čl. 97. st. 6.)

4. Mjere opreza

Supstitucija istražnog zatvora (čl. 98.-101.) - ograničavanje a ne oduzimanje prava

na osobnu slobodu

Pojedine mjere: ukupno 10 :

1) zabrana napuštanja boravišta,

2) obveza redovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu,

3) privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prijelaz državne granice,

4) zabrana približavanja određenoj osobi,

5) zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja,

6) zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom,

7) zabrana obavljanja određene poslovne aktivnosti,

8) privremeno oduzimanje dozvole za upravljanje motornim vozilom,

9) zabrana uhođenja ili uznemiravanja žrtve ili druge osobe,

10) udaljenje iz doma.

Grupiranje mjera prema cilju:

1. sprječavanje okrivljenika da napusti boravište i pobjegne:

2. sprječavanje potencijalno opasnog društvenog kontak

3. zaštita društva od opasnih situacija uslijed okrivljenikove djelatnosti ili

ličnosti

Mjere opreza mogu se odrediti i prema okrivljenim pravnim osobama pod

uvjetima iz ZKP i ZOPOK. ZOPOK predviđa četiri mjere opreza koje se mogu

naložiti pravnoj osobi. To su: zabrana obavljanja određenih djelatnosti ili poslova,

zabrana poslovanja s korisnicima državnog i lokalnih proračuna, zabrana stjecanja

dozvola, ovlasti, koncesija ili subvencija te zabrana statusnih promjena koje bi

mogle dovesti do prestanka pravne osobe.

Postupak: tko nalaže mjere (ovisi o stadiju postupka);

o Prije podizanja optužnice mjere opreza određuje, produljuje i ukida

rješenjem državni odvjetnik, a sudac istrage kad odlučuje o istražnom zatvoru.

o Nakon podizanja optužnice pa do pravomoćnosti presude određuje ih,

produljuje i ukida sud pred kojim se vodi postupak (čl. 98. st. 5.).

Protiv rješenja kojim se određuje, produljuje ili ukida mjera opreza stranke uvijek

mogu izjaviti žalbu, koja ne zadržava izvršenje mjere.

Trajanje: prema potrebi do pravomoćnosti; dvomjesečni nadzor.

12

5. Jamstvo

Odredba čl. 25. st. 3. Ustava RH ne ograničava mogućnost zamjene istražnog

zatvora:

“Pritvorenik se, uz zakonsko jamstvo, može pustiti da se brani sa slobode.”

- pojam (mjera supstitucije određivanju istražnog zatvora zbog razloga za

istražni zatvor (čl. 123. st.1. t. 1-4)

- određivanje fakultativno: materijalno + osobno (verbalno) jamstvo; (čl. 102.-

105.)

Materijalno: ako okrivljenik ili tko drugi za njega dade materijalno jamstvo,

Osobno (verbalno): okrivljenik obeća 1) da se neće kriti, 2) da bez odobrenja

neće napustiti svoje boravište, 3) da neće ometati kazneni postupak i 4) da neće

počiniti novo kazneno djelo.

Nije propisan rok trajanja jamstva ali navodi da ono može, u slučaju da je presudom

izrečena kazna zatvora, trajati do stupanja osuđenika na izdržavanje kazne (čl. 105.

st. 4.).

Jamstvo uvijek glasi na svotu novca koja se određuje s obzirom na težinu kaznenog

djela, osobne okolnosti te imovno stanje okrivljenika. Sud će rješenjem odrediti

visinu jamstva i oblik polaganja jamčevine

Jamčevina: polaganje novca, vrijednosnih papira, dragocjenosti, pokretnina ili

određivanje hipoteke.

Prestanak jamstva: ukidanje i propast jamstva.

Jamstvo se ukida ako je okrivljenik prikrio prave okolnosti za odmjeravanje

jamčevine ili ako postoje razlozi za istražni zatvor različiti od razloga za istražni

zatvor koji je zamijenjen jasmstvom. Određuje se istražni zatvor, a položena

jamčevina se vraća.

Jamstvo se može ukinuti ako postoji ozbiljna vjerojatnost da će okrivljenik postupiti

protivno uvjetima rješenja o jamstvu a jamčevina se vraća.

Jamstvo se ukida i jamčevina se vraća i u slučaju ako se kazneni postupak

pravomoćno završi rješenjem o obustavi postupka ili presudom (čl. 105. st. 4.)

Jamstvo “propada” ako okrivljenik postupi protivno uvjetima rješenja o određivanju

jamstva: posebnim rješenjem se određuje naplata iznosa jamstva u korist proračuna,

a protiv okrivljenika se određuje istražni zatvor.

13

6. Uhićenje

Pojam (čl. 202. st. 5) svaka mjera prisilnog zadržavanja zbog sumnje u počinjenje

kaznenog djela): oduzimanje osobne slobode građana, koje na propisani način

poduzimaju državne vlasti radi pravno određenih ciljeva. (čl. 106-111.)

Povezanost s pritvorom i istražnim zatvorom.

Ustavne odredbe:

“nitko ne može biti uhićen ili pritvoren bez pisanog, sudbenoga i na zakonu

utemeljenog naloga. Takav nalog mora biti pročitan i uručen uhićeniku prilikom

oduzimanja slobode” (čl. 24. st. 1. Ustava RH).

“Bez sudbenoga naloga redarstvo može uz obvezu da je odmah preda sudu uhititi

osobu protiv koje postoji osnovana sumnja da je počinila teško kazneno djelo

određeno zakonom. Uhićena osoba mora odmah na način njoj razumljiv biti

obaviještena o razlozima uhićenja, te o svojim pravima utvrđenim zakonom” (čl.

24.st. 2. Ustava RH).

tko je i kada ovlašten uhititi:

1. sprječavanje bijega – tzv. privatno uhićenje: (čl. 106)

Svatko smije spriječiti bijeg osobe zatečene u kaznenom djelu za koje se progoni po

službenoj dužnosti.

Pojam zatjecanja: zatečena u kaznenom djelu je osoba koju netko opazi u radnji

kaznenog djela, odnosno osoba koja je neposredno nakon kaznenog djela zatečena

pod okolnostima koje upućuju na to da je počinila kazneno djelo.

Novost: osoba spriječena u bijegu predaje se policiji i može se zadržati do dolaska

policije.

2. redarstvene vlasti – policija je ovlaštena uhititi osobu:

a. radi izvršavanja dovedbenog naloga ili rješenja o pritvoru

b. radi izvršavanja rješenja o istražnom zatvoru

c. osobu zatečenu u kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti

d. osobu sa osnovama (ne osnovanom) sumnje o počinjenju k.d. za koje se

progoni po službenoj dužnosti ako postoji bilo koji (alternativno određenje) razlog

za istražni zatvor iz čl. 123. ZKP (v. osnove za određivanje istražnog zatvora); bez

sudskog naloga.

postupak policije prilikom uhićenja:

a. pouka o pravima - upozorava uhićenika o razlozima uhićenja, o pravu na

šutnju, o pravu na stručnog i izabranog branitelja, pravu na obavještavanje rodbine

ili drugih osoba o uhićenju, pravu na tumačenje i prevođenje, pravu na uvid u spis

predmeta, pravu na hitnu medicinsku pomoć, o rokovima ograničenja lišenja

slobode.

14

b. eventualno primjenjuje silu u skladu s načelom razmjernosti; v. čl. 32.

KZ (zakonita uporaba sredstava prisile);

Primjenjuju se posebne zakonske odredbe izvedene iz načela razmjernosti.

Te odredbe sadrži Zakon o policijskim poslovima i ovlastima u čl. 81.-98. Po njima

sredstva prisile smiju biti uporabljena radi zaštite života ljudi, svladavanja otpora,

sprječavanja bijega, odbijanja napada i otklanjanja opasnosti, ako je vjerojatno da se

mjerama upozorenja i naredbi neće postići cilj; pri tome, policijski službenik mora

uvijek uporabiti najblaže sredstvo prisile kojim se postiže cilj (čl. 82. st. 1. i čl. 83.

st. 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima).

Prilikom uhićenja policija može obaviti i pretragu osobe bez sudbenog naloga (čl.

246. st. 4.) ako postoji vjerojatnost da ta osoba posjeduje oružje ili oruđe za napad

ili ako postoji vjerojatnost da će odbaciti, sakriti ili uništiti predmete ili tragove koje

treba od nje oduzeti kao dokaz u postupku.

Rokovi (čl. 109)

Policija mora uhićenika u zakonskom roku od 24 sata dovesti u pritvorsku policijsku

jedinicu i predati pritvorskom nadzorniku ili ga pustiti na slobodu. Za kaznena djela

s kaznom zatvora do jedne godine rok je 12 sati. Rok počinje teći trenutkom

uhićenja (čl. 109. st. 2.).

Takvo postupanje s uhićenikom nije, u pravnom smislu pritvaranje: policija o njemu

ne donosi nikakvu posebnu odluku niti ga zakon oblikuje kao pritvaranje koje

određuje državni odvjetnik (v. niže).

Uhićenika policija u pravilu dovodi u policijsku postaju radi tzv. obavijesnog

razgovora (čl. 208. st. 1.). Nakon toga, moraju uhićenika kojega smatraju

osumnjičenikom, u spomenutim rokovima, dovesti pritvorskom nadzorniku ili

pustiti na slobodu. Svako prekoračenje tih rokova, koje nije opravdano posebnim

razlozima, čini daljnje uhićenje nezakonitim a policijske službenike koji u njemu

sudjeluju, stegovno pa i kazneno odgovornim. (V. Krapac (2014), str. 375).

Nadzor nad zakonitosti uhićenja i postupanje pritvorskog nadzornika.

Policija prilikom dovođenja podnosi pisano „Izvješće o uhićenju i dovođenju u

pritvorsku policijsku jedinicu“ (čl. 12. st. 1. Pravilnika o prijemu i postupanju s

uhićenikom i pritvorenikom te o evidenciji pritvorenika u pritvorskoj policijskoj

jedinici, NN 88/09). → svi bitni podaci za eventualnu kasniju kontrolu pravilnosti

uhićenja.

Pritvorski nadzornik: posebni policijski službenik koji ne sudjeluje u istraživanju

kaznenog djela, već je odgovoran za pravilnost postupanja s uhićenikom od trenutka

njegova dolaska u pritvorsku policijsku jedinicu (i s pritvorenikom za vrijeme

trajanja pritvora).

15

Obveze pritvorskog nadzornika:

sastavljanje pritvorskog zapisnika, u koji unosi osobne podatke uhićenika,

podatke o trenutku i razlozima uhićenja unosi u evidenciju uhićenih osoba

obavještava državnog odvjetnika odmah po prijemu uhićenika.

nalaže pretragu uhićenika prilikom njegova dovođenja u pritvorsku

policijsku jedinicu.

sastavlja posebni zapisnik o oduzimanju predmeta od uhićenika

Državni odvjetnik je dužan ispitati uhićenika, najkasnije 16 sati nakon predaje

pritvorskom nadzorniku (čl. 109. st. 6.), a za kaznena djela s kaznom do jedne

godine - najkasnije 12 sati.

Pritvorski nadzornik će uhićenika i pritvorenika odmah pustiti na slobodu:

1) ako to naloži državni odvjetnik,

2) ako uhićenik nije ispitan u roku

3) ako je pritvor ukinut.

O puštanju uhićenika i pritvorenika na slobodu pritvorski nadzornik će unijeti

bilješku u zapisnik i evidenciju iz stavka 3. ovog članka.

O puštanju uhićenika na slobodu zbog razloga pod 2) zatvorski nadzornik će odmah

obavijestiti višeg državnog odvjetnika.

7. Pritvor

- pojam (od uhićenja do rješenja o istražnom zatvoru): (čl. 112.-118..)

tko, kada (uvjeti) i za koliko dugo može odlučiti o pritvaranju

osumnjičenika ili okrivljenika:

Državni odvjetnik pisanim i obrazloženim rješenjem određuje pritvor protiv

uhićenika ako utvrdi:

da postoje osnove sumnje da je uhićenik počinio kazneno djelo za koje se

postupak pokreće po službenoj dužnosti,

da postoji neki od razloga za istražni zatvor iz članka 123. stavka 1. točke 1.

do 4. ZKP

da je pritvor potreban radi utvrđivanja istovjetnosti, provjere alibija te

prikupljanja podataka o dokazima.

Mogućnost ulaganja žalbe: rok: šest sati.

16

O žalbi odlučuje sudac istrage, u roku od osam sati.

Pritvor određen od strane državnog odvjetnika može trajati najdulje četrdeset i osam

sati od trenutka uhićenja odnosno trideset šest sati za kaznena djela s kaznom do

jedne godine zatvora.

Mogućnost produljenja samo za teška kaznena djela: na prijedlog državnog

odvjetnika sudac istrage može obrazloženim rješenjem produljiti pritvor za daljnjih

trideset šest sati ako je to neophodno radi prikupljanja dokaza o kaznenom djelu za

koje je propisana kazna zatvora od pet godina ili teža kazna (čl. 112. st. 5).

Treća vrsta pritvora (čl. 118. st. 2.): Na temelju naloga suca istrage pritvorenik će se

zadržati u pritvoru do održavanja ročišta za odlučivanje o istražnom zatvoru, a

najdulje dvanaest sati, od trenutka dovođenja sucu istrage.

Državni odvjetnik, nakon što ispita uhićenika, može pisanim nalogom naložiti

policiji da u roku od 48/36 sati dovede uhićenika sucu istrage radi održavanja ročišta

o odlučivanju o istražnom zatvoru. Nema rješenja o pritvoru.

8. Istražni zatvor

A. Opće napomene

1. Pojam: najteža mjera osiguranja unatoč presumpciji nedužnosti (potrebna

ograničenja)

2. Iznimna primjena (samo ako ostvarenje svrhe drugim mjerama nije

moguće

3. Načelo razmjernosti - težina djela i očekivana kazna kao kriterij za odlučivanje o

određivanju i trajanju istražnog zatvora. Žurni predmeti + oficijelnost (ukidanje).

Ustavne odredbe:

“Tko je god pritvoren i optužen zbog kaznenog djela, ima pravo u najkraćem roku,

određenom zakonom, biti izveden pred sud i u zakonskom roku oslobođen ili

osuđen” (čl. 25. st. 2. Ustava RH)

“Pritvorenik se, uz zakonsko jamstvo, može pustiti da se brani sa slobode” (čl. 25.

st. 3. Ustava RH)

“Svaka se osoba koja je uhićena ili pritvorena ima pravo žaliti sudu, koji će bez

odgode odlučiti o zakonitosti lišenja slobode” (čl. 24. st. 3. Ustava RH)

“Svatko tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuđen, ima u skladu sa zakonom,

pravo na odštetu i javnu ispriku” (čl. 25. st. 4. Ustava RH)

17

B. Vrste i osnove za određivanje istražnog zatvora

Materijalnopravne pretpostavke za određivanje istražnog zatvora: Obje pretpostavke

moraju se kumulativno ostvariti da bi istražni zatvor mogao biti određen.

postojanje određenog stupnja vjerojatnosti da je određena osoba počinila

kazneno djelo (osnovana sumnja)

postojanje određene vrste opasnosti koja se istražnim zatvorom želi spriječiti

(istražnozatvorski razlozi).

Istražnozatvorski razlozi (causae arresti).

a) Obvezatni (obligatorni) istražni zatvor je onaj kojeg sud mora odrediti ili

produljiti pri izricanju presude kojom je okrivljeniku izrečena kazna zatvora od pet

godina ili teža kazna (čl. 123. st. 3.).

b) Fakultativni istražni zatvor je onaj kojeg sud (sudac istrage, sudsko vijeće, sudac

pojedinac), u slučaju postojanja osnovane sumnje da je određena osoba počinila

kazneno djelo, može odrediti ako se pojavi jedan ili više od sljedećih razloga za

određivanje istražnog zatvora: (čl. 123. st. 1.)

1) ako je okrivljenik u bijegu ili osobite okolnosti upućuju na opasnost da će

pobjeći, npr. krije se, ne može se utvrditi njegova istovjetnost i slično (čl. 123. st. 1.

toč. 1.).

2) ako osobite okolnosti upućuju na opasnost da će okrivljenik uništiti, sakriti,

izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kazneni postupak ili da će

ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke, vještake, sudionike ili prikrivače

(čl. 123. st. 1. toč. 2.; tzv. koluzijska opasnost).

3) ako osobite okolnosti upućuju na opasnost da će ponoviti kazneno djelo, da će

dovršiti pokušano kazneno djelo ili da će počiniti teže kazneno djelo za koje je

prema zakonu moguće izreći kaznu zatvora od pet godina ili težu kaznu, kojim

prijeti (čl. 123. st. 1. toč. 3.; tzv. iteracijska opasnost).

4) ako je istražni zatvor nužan radi neometanog odvijanja postupka zbog posebno

teških okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje je propisana kazna dugotrajnog

zatvora (čl. 123. st. 1. toč. 4.; opasnost uznemiravanja javnosti).

5) ako okrivljenik koji je uredno pozvan izbjegava doći na raspravu.

C. Nadležnost za određivanje istražnog zatvora

Sudbena vlast nadležna za određivanje, produljenje i ukidanje istražnog zatvora

- do podnošenja optužnice: sudac istrage na prijedlog državnog odvjetnika, a ukida

ga na prijedlog okrivljenika, državnog odvjetnika ili po službenoj dužnosti.

18

- nakon podnošenja optužnice a do potvrđivanja optužnice: određuje, produljuje i

ukida optužno vijeće.

- nakon potvrđivanja optužnice, do pravomoćnosti presude, istražni zatvor određuje,

produljuje i ukida raspravni sud u zasjedanju, a izvan zasjedanja vijeće, osim

prilikom odlučivanja o žalbi

- kad odlučuje o žalbi protiv presude, istražni zatvor određuje, produljuje i ukida

vijeće koje odlučuje o žalbi.

- sud koji odlučuje o izvanrednim pravnim lijekovima, kad ukine pobijanu presudu i

predmet vrati na ponovni postupak (čl. 127. st. 6.).

Način odlučivanja o istražnom zatvoru:

- o određivanju, produljenju i ukidanju istražnog zatvora odlučuje sud na nejavnom

usmenom ročištu.

Izreka rješenja o istražnom zatvoru sadrži, osim osobnih podataka okrivljenika (čl.

272. st. 1. ZKP) i:

1) ako se provodi istraga, naznaku rješenja o provođenju istrage povodom kojega je

doneseno rješenje o istražnom zatvoru,

2) zakonsku osnovu za istražni zatvor,

3) rok na koji je određen istražni zatvor,

4) odredbu o uračunavanju vremena za koje je osoba koja se zatvara bila lišena

slobode prije donošenja rješenja o istražnom zatvoru s naznakom trenutka uhićenja,

5) visinu jamstva i oblik polaganja jamčevine koji može zamijeniti istražni zatvor.

U obrazloženju rješenja o istražnom zatvoru će se određeno i potpuno izložiti

činjenice i dokazi iz kojih proizlazi postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik

počinio kazneno djelo i razloga za određivanje istražnog zatvora, razloga zbog kojih

sud smatra da se svrha istražnog zatvora ne može ostvariti drugom blažom mjerom,

kao i razloga visine jamstva.

Ukidanje istražnog zatvora i opoziv rješenja o istražnom zatvoru

Sud će ukinuti istražni zatvor i okrivljenik će biti pušten na slobodu:

1) čim su prestali razlozi zbog kojih je istražni zatvor određen ili produljen,

2) ako daljnji istražni zatvor ne bi bio u razmjeru s težinom počinjenog kaznenog

djela,

19

3) ako se ista svrha može ostvariti drugom blažom mjerom,

4) kad to prije podizanja optužnice predlaže državni odvjetnik,

5) ako državni odvjetnik i nakon prethodne obavijesti višem državnom odvjetniku

neopravdano u zakonskim rokovima ne poduzima radnje u postupku,

6) kad sud izrekne presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe ili se optužba

odbija ili je okrivljeniku izrečena novčana kazna, uvjetna osuda ili sudska opomena,

ili kazna zatvora u trajanju kraćem ili jednakom dotadašnjem trajanju istražnog

zatvora,

7) kad isteknu rokovi trajanja istražnog zatvora,

8) kad je istražni zatvor određen zbog koluzijske opasnosti, ako je okrivljenik

okolnosno i detaljno priznao djelo i krivnju, ili čim budu prikupljeni, odnosno

izvedeni dokazi zbog čijeg je osiguranja taj zatvor određen, a najkasnije do

završetka rasprave.

D. Trajanje istražnog zatvora (čl. 130-133.)

Zakon propisuje rokove za trajanje istražnog zatvora u pojedinim procesnim

stadijima i ukupno.

Po isteku neproduljivih rokova okrivljenik se na temelju rješenja o ukidanju

istražnog zatvora mora pustiti na slobodu.

1. Istražni zatvor prije podnošenja optužnice može trajati:

rješenjem suca istrage - najviše 1 mjesec

rješenjem suca istrage o produljenju istražnog zatvora iz opravdanih razloga

- još najviše 2 mjeseca (čl. 130. st. 2.);

rješenjem suca istrage o ponovnom produljenju iz opravdanih razloga - još

najviše tri mjeseca (čl. 130. st. 2.) – samo za kaznena djela iz nadležnosti

županijskog suda ili kad je to propisano posebnim zakonom,

● za kaznena djela iz čl. 21. ZUSKOK-a najdulje 12 mjeseci, ali samo ako je

istraga produljena temeljem čl. 229. st. 2. Za kaznena djela iz nadležnosti USKOK-a

sudac istrage može produljiti istražni zatvor za tri mjeseca te još za tri mjeseca (čl.

130. st. 3).

Ukupno najdulje trajanje: 3, 6 ili 12 mjeseci.

Istražni zatvor određen nakon podizanja optužnice - trajanje do

pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti

rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora (čl. 131. st. 2.)

20

Uz nadzor nužnosti svaka 2 mjeseca (oficijelnost u produženju i ukidanju, čl. 131.

st. 3.) i uz ova ograničenja:

-

ako je razlog pritvaranju koluzijska opasnost - istražni zatvor može trajati

najkasnije do završetka rasprave

- zbog izbjegavanja dolaska - najviše 1 mjesec (čl. 132.)

2. Do donošenje presude suda prvog stupnja istražni zatvor može trajati najdulje:

1) dva mjeseca ako se za kazneno djelo može izreći kazna zatvora do jedne godine,

2) tri mjeseca ako se za kazneno djelo može izreći kazna zatvora do tri godine,

3) šest mjeseci ako se za kazneno djelo može izreći kazna zatvora do pet godina,

4) dvanaest mjeseci ako se za kazneno djelo može izreći kazna zatvora do osam

godina,

5) dvije godine ako se za kazneno djelo može izreći kazna zatvora preko osam

godina,

6) tri godine ako se za kazneno djelo može izreći kazna dugotrajnog zatvora.

U predmetima u kojima je donesena nepravomoćna presuda, ukupno trajanje

istražnog zatvora do njezine pravomoćnosti produljuje se za jednu šestinu u

slučajevima iz točke 1. do 4., a za jednu četvrtinu u slučajevima iz točke 5. i 6. (čl.

133. st. 2.)

Za kaznena djela iz čl 21. ZUSKOK-a u kojima je istraga produljena, sveukupno

trajanje istražnog zatvora produljuje se za vrijeme za koje je bila produljena istraga

(čl. 133. st. 2.).

Zakon ipak dopušta da se i ovi rokovi u određenim slučajevima produlje. Dva su

takva slučaja:

kad je presuda ukinuta i

ako je protiv drugostupanjske presude dopuštena žalba.

Kada je presuda ukinuta, ukupno trajanje istražnog zatvora produljuje se za tri

mjeseca (za slučajeve iz toč. 1 i 2), za šest (u slučajevima pod 3 i 4), odnosno

dvanaest mjeseci (u slučajevima pod 5 i 6 - čl. 133. st. 3.).

Ako je protiv drugostupanjske presude dopuštena žalba, ukupno trajanje istražnog

zatvora produljuje se za još šest mjeseci (čl. 133. st. 4.).

Okrivljenik koji se nalazi u istražnom zatvoru, a presuda kojom mu je izrečena

kazna zatvora je postala pravomoćna, ostat će u tom zatvoru do upućivanja na

izdržavanje kazne, a najdulje do isteka trajanja izrečene kazne.

21

E. Kontrola istražnog zatvora

1. obvezna kontrola od strane suda po službenoj dužnosti

2. kontrola temeljem zahtjeva ovlaštene osobe

1. Obvezna kontrola utemeljenosti istražnog zatvora od strane suda koja se obavlja

po službenoj dužnosti u određenim intervalima.

a) Ako se u vrijeme podnošenja optužnice okrivljenik nalazi u istražnom zatvoru,

optužno vijeće odmah, a najkasnije u roku od 48 sati po podnošenju optužnice mora

održati ročište za odlučivanje o istražnom zatvoru i odlučiti o njemu te ga svojim

rješenjem produljiti ili ukinuti (čl. 131. st. 1.);

b) Nakon podnošenja optužnice do izricanja nepravomoćne presude, sud mora, po

službenoj dužnosti svaka dva mjeseca računajući od dana pravomoćnosti

prethodnog rješenja o istražnom zatvoru ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju

primjenu istražnog zatvora te ga rješenjem produljiti ili ukinuti (čl. 131. st. 3.);

c) Ako se okrivljenik u trenutku donošenja nepravomoćne presude nalazi u

istražnom zatvoru, vijeće će prilikom donošenja presude ispitati postoje li zakonski

uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora te ga rješenjem ukinuti ili produljiti (čl.

131. st. 3.).

2. Fakultativna kontrola utemeljenosti istražnog zatvora od strane suda koja se

poduzima:

a) kad obrana predloži ukidanje istražnog zatvora. Obrana može uvijek, nakon

predaje optužnice, a do pravomoćnosti presude, predložiti sudu ukidanje istražnog

zatvora; zakon ne ograničava broj takvih prijedloga.

b) kad protiv rješenja kojim se određuje, produljuje ili ukida istražni zatvor bude

podnesena žalba. Žalbu mogu podnijeti okrivljenik, njegov branitelj ili državni

odvjetnik u roku od tri dana.

F. Ostale odredbe o istražnom zatvoru

Ročište za odlučivanje o istražnom zatvoru: - o određivanju, produljenju i ukidanju

istražnog zatvora odlučuje sud na nejavnom usmenom ročištu.

Na ročište se pozivaju državni odvjetnik i branitelj okrivljenika. Okrivljenik će na

ročište biti doveden, osim ako je nedostupan ili je raspravno nesposoban.

Raspravno načelo na ročištu radi određivanja istražnog zatvora -kontradiktornost

22

G. Izvršenje istražnog zatvora i postupanje sa zatvorenicima (čl. 135. do 144.).

Posebni režim istražnog zatvora, različit od onoga za izvršenje kazne zatvora u

odnosu na osuđenike koji izdržavaju kaznu zatvora

Istražni zatvor se izvršava prema odredbama ZKP i na njemu utemeljenih propisa

(Pravilnikom o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje istražnog zatvora); utjecaj

međunarodnog prava! (npr. Europska zatvorska pravila i Odbor za sprječavanje

mučenja)

Podjela pravila o izvršenju istražnog zatvora:

pravila koja se odnose na minimalne standarde smještaja i odvajanja

zatvorenika (čl. 137.),

pravila o pravima zatvorenika i njegovoj odgovornosti za povrede zatvorske

stege,

pravila o nadzoru nad izvršenjem istražnog zatvora.

O stegovnoj odgovornosti zatvorenika odlučuje sudac istrage, sudac pojedinac ili

predsjednik vijeća na prijedlog upravitelja zatvora.

Opći stalni nadzor nad izvršenjem istražnog zatvora obavlja predsjednik nadležnog

suda. On (ili sudac kojega odredi) mora najmanje jedanput tjedno obići zatvorenike.

9. Istražni zatvor u domu

Sud može odrediti istražni zatvor u domu ako je za ostvarenje svrhe istražnog

zatvora dovoljna zabrana okrivljeniku da se udaljuje iz doma (čl. 119. st. 1).

Suglasnost punoljetnih ukućana. - Mogućnost određivanja primjene tehničkih

sredstava nadzora kojim se osigurava provođenje istražnog zatvora u domu

Mogućnost odobravanja iznimnog udaljavanja iz doma iz opravdanih razloga. Ako

se osoba u istražnom zatvoru u domu udalji iz doma protivno zabrani suda, ili na

drugi način ometa provođenje istražnog zatvoru u domu, protiv te osobe odredit će

se istražni zatvor.

Supsidijarna primjena odredbi o istražnom zatvoru. (čl. 120).

23

II. Mjere osiguranja nazočnosti svjedoka i vještaka

1. Poziv svjedoku i vještaku – (čl. 173)

Poziv svjedoku i vještaku za provođenje dokazne radnje dostavlja državni odvjetnik

ili istražitelj, ako mu je državni odvjetnik povjerio vršenje te radnje.

Poziv svjedoku ili vještaku za dokazno ročište ili raspravu dostavlja sud.

Tijelo koje ima provesti radnju prethodno određuje vrijeme i mjesto provođenja

radnje.

Pozvana osoba upozorava se na posljedice nedolaska.

Sud može nakon što mu državni odvjetnik predoči dokaze o sadržaju i uručenju

poziva svjedoku ili vještaku, te dokaze da se oni nisu odazvali na uredan poziv, ili

dokaze o nemogućnosti uručenja poziva, naložiti da se svjedok ili vještak prisilno

dovedu radi provođenja dokazne radnje.

Ako se oštećeniku kao tužitelju, privatnom tužitelju, oštećeniku, zakonskom

zastupniku ili opunomoćeniku poziv ne može dostaviti, poziv će se istakn uti na

oglasnoj ploči ili internetskoj stranici tijela pred kojim se vodi kazneni postupak.

Protekom roka od 8 dana dostava se smatra urednom.

2. Dovođenje i novčana kazna – dužnost odazivanja - svjedok (čl. 291.): ako

uredno pozvani svjedok ne dođe, a izostanak ne opravda, ili se bez odobrenja ili

opravdanog razloga udalji s mjesta gdje treba biti ispitan, može se naložiti da se

prisilno dovede.

Ako svjedok dođe, pa nakon što je upozoren na posljedice neće bez zakonskog

razloga svjedočiti, sudac istrage njega može, na obrazloženi prijedlog državnog

odvjetnika kazniti novčanom kaznom do 50.000,00 kuna.

Ako i nakon toga odbije svjedočiti, može se zatvoriti. Zatvor traje dok svjedok ne

pristane svjedočiti ili dok njegovo ispitivanje ne postane nepotrebno, ili dok se

kazneni postupak ne završi, ali najdulje mjesec dana

Dovedbeni nalog izdaje se i u slučaju neopravdanog neodazivanja pozivu svjedoka i

vještaka

24

V. POGLAVLJE: RADNJE I MJERE PROCESNE PRISILE KOJIMA SE

PRIBAVLJAJU DOKAZI I PREDMETI KOJI SLUŽE PRI UTVRĐIVANJU

ČINJENICA

- prema osumnjičeniku ili okrivljeniku

- prema ostalim – trećim osobama.

o pretraga (stana, osobe, računala, bankovnog sefa),

o privremeno oduzimanje predmeta,

o (neke) posebne dokazne radnje,

o zadržavanje i otvaranje poštanskih pošiljaka,

o sravnjivanje podataka (rasterska potraga),

o tjelesni pregledi te

o prisilno zadržavanje okrivljenika u psihijatrijskoj ustanovi radi vještačenja.

1. Pretraga

Pretraga je istraživanje predmeta pretrage uporabom osjetila i njihovih pomagala,

pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom i drugim propisima. (čl. 240. st.

1.).

- pravna normiranost radnje

- istraživanje i vlastito opažanje činjenica

- vrše državna tijela

- vjerojatnost da je počinjeno kazneno djelo

- svrha – pronalaženje počinitelja, sudionika, tragova, predmeta.

A. Pretraga doma

1. Pojam - pretraga stana, ostalih prostorija, pokretnih stvari, elektroničnih uređaja,

uređaja za automatsku obradu podataka.

2. Pravo na nepovredivost doma - čl. 34. Ustava RH

Ulazak u stan - protupravno - čl. 122. i 123. KZ

Pojam stana ili doma - ESLJP - prostori i objekti

- iskazana volja obitavanja (izuzetno vozila kao stambene jedinice)

25

3. Razlikovanje: pretraga - očevid - pregled

a) očevid: - neposredno opažanje

- utvrđivanje ili razjašnjenje činjenica

- bez obzira na vjerojatnost kaznenog djela.

b) pregled osoba, vozila i prostorija

- preventivni pregledi (policijsko zakonodavstvo) - cilj - primjena nekih

propisa

- kriminalistički pregledi (izvidi) – cilj – usmjeravanje izvida

- ovlast za poduzimanje pregleda - redarstvene vlasti ex lege

- manji intenzitet istraživanja

- rezultati nisu dokaz

c) pregled vozila i prtljage – vizualna kontrola pregledanog objekta

d) pretraga stana - u svakom stadiju kaznenog postupka

- hitna dokazna radnja

4. Materijalnopravne pretpostavke za poduzimanje pretrage

a) određena sumnja – vjerojatnost (čl. 240. st. 2. ZKP)

- da je određena osoba počinila kazneno djelo

- da će se u njezinu stanu ili prostoriji pronaći dokazi ili predmeti ili

- da se u stanu ili ostalim prostorijama drugih osoba nalazi počinitelj,

sudionik, tragovi ili predmeti

b) vjerojatnost – dovoljna u spoznajnom smislu – četverostruki kriterij (v.

Krapac (2014), str. 320.)

- postojanje vjerojatnosti mora prethoditi određivanju pretrage

- na temelju takvog stupnja vjerojatnosti konkretno proizlazi da je počinjeno

kazneno djelo

- ponašanje osobe predstavlja inkriminirano kazneno djelo ili se kod druge

osobe nalazi počinitelj, sudionik, dokazi ili predmeti

- vjerojatnost se može jasno izraziti.

5. Formalnopravne pretpostavke za poduzimanje pretrage:

Pretraga se može poduzeti

- ako držatelj stana i drugih prostorija da privolu

- na temelju sudbenog naloga

- na temelju ex lege ovlasti redarstvenih vlasti.

d) Privola držatelja stana ili stanara - dragovoljna

e) Pisani obrazloženi sudbeni nalog (čl. 242. st. 1. ZKP) - treba precizirati

prostorije, predmete

26

Iznimno: mogućnost da pretragu naloži državni odvjetnik, ako se radi o

sumnji da su počinjena taksativno nabrojena teška kaznena djela (čl. 245. st. 1.), a

pretragu treba poduzeti odmah jer bi odgađanje ugrozilo postizanje ciljeva pretrage.

Naknadna sudska konvalidacija (čl. 245. st. 3. i 4.) – rok osam sati.

Državni odvjetnik, istražitelj ili policija mogu provesti pretragu bez naloga

odmah, a najkasnije osam sati nakon što je kazneno djelo otkriveno kad provode

očevid mjesta počinjenja kaznenog djela, ako je to prijeko potrebno radi otklanjanja

opasnosti po život i zdravlje ljudi ili imovinu većeg opsega ili radi osiguranja

tragova i dokaza u neposrednoj vezi s kaznenim djelom zbog kojeg se obavlja

očevid, osim ako se radi o pretrazi doma (čl. 246. st. 1.).

f) Pravilo: nalog o pretrazi predaje se prije početka pretrage. Iznimka:

pretrazi se može iznimno pristupiti i bez prethodne predaje naloga ako: (tzv.

iznenadna pretraga – čl. 244. ZKP)

1) se pretpostavlja oružani otpor;

2) je nužno da se kod sumnje na kaznena djela koja je počinila grupa ili zločinačka

organizacija ili čiji su počinitelji povezani s inozemstvom, pretraga obavi iznenada;

3) se pretraga ima obaviti u javnim prostorijama;

4) postoji sumnja da bi prethodno davanje upozorenja omogućilo sakrivanje,

uništenje ili oštećenje predmeta ili tragova koji se trebaju oduzeti;

5) postoji sumnja da bi prethodno davanje upozorenja ugrozilo sigurnost osobe koja

poduzima pretragu;

6) je vlasnik ili posjednik doma ili pokretne stvari nedostupan.

Redarstvene vlasti mogu ući u tuđi stan i obaviti pretragu – dva slučaja:

1.) kad su prema posebnom zakonu ovlaštene ući u stan i postoje

uvjeti iz čl. 240. st. 2. ZKP tj, ako postoji vjerojatnost da će se time pronaći

predmeti i tragovi važni za kazneni postupak - (Zakon o policijskim poslovima i

ovlastima predviđa opću ovlast policije da poduzme “hitne mjere nužne za

otklanjanje izravne opasnosti za ljude i imovinu ako je očigledno da te mjere ne

može pravodobno poduzeti nadležno tijelo” - čl. 6. st.1).

2.) kad je to prijeko potrebno radi izvršenja naloga o uhićenju ili

hvatanja počinitelja kaznenog djela – 3 godine

g) Obvezna nazočnost dvaju solenitetnih svjedoka (punoljetni građani) kod

pretrage doma.

Provođenje i zapisničko bilježenje pretrage.

Pravo nazočnosti pretrazi:

- stanar, njegov zastupnik

- 2 solenitetna svjedoka

j) Posebni slučajevi pretrage: odvjetnički ured, sveučilište, vojni objekti

27

k) Slučajni nalazi - čl. 249. st. 1. ZKP. ''Ako se pri pretrazi nađu predmeti koji

nisu povezani s kaznenim djelom zbog kojeg je donesen nalog o pretrazi, ali koji

upućuju na drugo kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, ti će se

predmeti opisati u zapisniku i privremeno oduzeti, a o njihovu oduzimanju izdat će

se odmah potvrda. O tome će se odmah izvijestiti državni odvjetnik.''

- Pretraga se provodi danju od šest do dvadeset jedan sat (čl. 247. st. 1.).

- Pretraga se može provesti noću ako postoji opasnost od odgode:

1. ako je danju započela a nije dovršena,

2. ako se radi o čl. 245. st. 1. i čl. 246.,

3. ako osoba to sama zatraži (čl. 247. st. 2. i 3.).

- Sudac istrage na pisani obrazloženi zahtjev državnog odvjetnika može odobriti

pretragu izvan vremena iz stavka 1. ako postoji vjerojatnost da će se:

1. traženi predmeti ili tragovi uništiti ili sakriti,

2. tražena osoba sakriti ili pobjeći,

3. tražena osoba počiniti kazneno djelo,

4. biti ugrožena sigurnost osoba (čl. 247. st. 4.).

l) Procesne posljedice nezakonite pretrage (čl. 250).

- Zapisnik o pretrazi i pribavljeni dokazi ne mogu se upotrijebiti kao dokaz ako:

1. je pretraga suprotno zakonu obavljena bez pisanog naloga,

2. je pretraga bez naloga poduzeta suprotno čl. 246. st. 1 – 3,

3. ako državni odvjetnik nije u roku iz čl. 245. st. 3. predao sucu istrage

nalog i zapisnik o poduzetoj pretrazi,

4. je odbijen zahtjev za ovjeru pisanog naloga državnog odvjetnika o pretrazi

ili zapisnika o provedenoj pretrazi (čl. 245. st. 4.),

5. u zapisnik nisu unesene okolnosti zbog kojih je pretragu osobe obavila

osoba drugog spola (čl. 251. st. 2.),

6. je pretraga provedena protivno čl. 251. st. 3. i 4.,

7. je pretraga obavljena bez osobe koja mora prisustvovati pretrazi (čl. 254.

st. 2.),

8. je pretraga provedena suprotno uvjetima za zakonitost pretrage propisanim

u posebnom zakonu (čl. 256.).

B. Pretraga osobe

1. Pojam: Pretraga osobe obuhvaća pretraživanje odjeće, obuće, površine tijela,

pokretnih stvari koje osoba nosi ili su u njezinom posjedu, prostor u kojem je osoba

zatečena u vrijeme poduzimanja pretrage i sredstvo prijevoza kojim se koristi u

vrijeme pretrage. (čl. 251. st. 1.).

a) Materijalnopravne pretpostavke: postojanje vjerojatnosti da se predmeti ili

tragovi nalaze kod određene osobe ili na njezinom tijelu.

28

b) Formalne pretpostavke – čl. 251. st. 2. ZKP – osoba istog spola

Pretraga osobe - bez sudbenog naloga i bez solenitetnih svjedoka je moguća:

- pri izvršenju naloga o privođenju ili uhićenju, ako se smatra da ta osoba

posjeduje oružje ili oruđe za napad ili ako postoji opasnost da će odbaciti, sakriti ili

uništiti predmete.

C. Pretraga pokretne stvari

Pretraga pokretne stvari obuhvaća i pretragu računala i s njim povezanih uređaja,

kao i drugih uređaja koji služe prikupljanju, pohranjivanju i prijenosu podataka,

telefonskim, računalnim i drugim komunikacijama, te nositelja podataka (čl. 257. st.

1.).

Podaci pohranjeni u računalu, kao i sms poruke pohranjene u mobilnom uređaju,

mogu se koristiti kao dokaz u postupku.

D. Pretraga bankovnog sefa

- Materijalnopravne pretpostavke – vjerovatnost da se u bankovnom sefu nalaze

predmeti ostvareni kaznenim djelom ili namijenjeni počinjenju kaznenog djela s

propisanom kaznom zatvora od 3 godine i više – te da su predmeti važni za kazneni

postupak ili prema zakonu podliježu oduzimanju.

- Formalne pretpostavke - nalog kojeg na zahtjev državnog odvjetnika

- do potvrđivanja optužnice izdaje sudac istrage

- nakon potvrđivanja optužnice sud pred kojim se treba

održati rasprava.

2. Privremeno oduzimanje predmeta

1. Određenje pojma

Predmeti a) koji se imaju oduzeti prema Kaznenom zakonu te b) koji mogu

poslužiti pri utvrđivanju činjenica privremeno se oduzimaju na temelju odluke,

osigurava se njihovo čuvanje (čl. 261. st. 1. ZKP).

a) Predmeti koji se imaju oduzeti prema KZ:

- sigurnosna mjera oduzimanja predmeta – čl. 79. KZ,

- oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom - čl. 77. i 78. KZ.

b) Predmeti koji mogu poslužiti pri utvrđivanju činjenica u kaznenom postupku: -

pokretni predmeti - isprave - tehničke snimke činjenica.

c) U kasnijem tijeku postupka sud ih koristi na razne načine: (očevid, iskaz

vještaka, čitanje isprava)

29

d) Za pojedine isprave postoje posebni načini privremenog oduzimanja

(poštanske pošiljke, putne isprave, vozačka dozvola i dr.).

2. Načini oduzimanja predmeta

a) Dvojak način – ovisno da li tijelo kaznenog progona (državni odvjetnik, istražitelj

ili policija) zna kod koga se nalaze predmeti

b) Ako zna kod koga se nalaze predmeti – nalaže osobi da ih preda

- pravna dužnost (isto za službenu ili odgovornu osobu)

- ako odbije - novčana kazna do 50.000,00 kuna ili zatvor do mjesec

dana (žalba na rješenje – nesuspenzivna).

c) Ako ne zna kod koga se nalaze predmeti, ali zna za njihovo postojanje – određuje

pretragu stana ili osobe – ako postoji vjerojatnost da se predmeti nalaze u stanu ili

kod osobe.

3. Formalne pretpostavke

a) Tko drži takve predmete, dužan ih je predati na zahtjev državnog odvjetnika,

istražitelja ili policije. U slučaju odbijanja sudac istrage može ga na obrazloženi

prijedlog državnog odvjetnika kazniti.

- uz nalog o pretrazi – nije potreban poseban nalog za oduzimanje

b) Policija – može oduzeti predmete prije započinjanja kaznenog postupka –

tijekom izvida kaznenih (čl. 212. st. 1. ZKP)

- čine to bez naloga

- sastavljaju bilješku

- osiguravaju utvrđivanje istovjetnosti predmeta

- izdaju potvrdu o oduzetim predmetima

4. Predmeti izuzeti od privremenog oduzimanja

a) Predmeti izuzeti su od privremenog oduzimanja - nabrojani u odredbi čl. 262.

st.1. - svode se na isprave, tehničke snimke i druge zapise čiji sadržaj predstavlja

neku zakonom zaštićenu tajnu, čije očuvanje zakonodavac smatra važnijim od

interesa utvrđivanja činjenica u kaznenom postupku. (npr. pisana priopćenja

okrivljenika branitelju ili privilegiranim svjedocima, osim ako ih okrivljenik

dragovoljno preda)

b) Ta zabrana otpada ako se protiv branitelja i osoba oslobođenih svjedočenja

pojavi vjerojatnost da su počinile ili sudjelovale u počinjenju određenog kaznenog

djela - tada se može izvršiti pretraga stana i oduzimanje predmeta (čl. 262. st. i 3.).

30

c) Predmeti oduzeti suprotno zakonskim odredbama čl. 262. st. 7. - nezakoniti

dokazi.

d) Predmeti oduzeti u smislu čl. 77., 78. i 79. KZ (v. gore) radi osiguranja izvršenja

kaznenih sankcija – ne potpadaju pod ovo ograničenje.

5. Vlasnička pitanja - postupak

a) Privremeno oduzeti predmeti vraćaju se vlasniku ili posjedniku

- čim ne postoje razlozi za oduzimanje

- kad je dokazni postupak završen

b) Postupak koji nije završio osuđujućom presudom - predmeti se mogu oduzeti

samo ako to zahtijevaju probici - javne sigurnosti

- zaštite časti i dostojanstva.

6. Posebni slučajevi ograničenja prava vlasništva nad novcem i financijskim

transakcijama kod sumnje na određena kaznena djela

a) Na zahtjev državnog odvjetnika, sudac istrage može izdati rješenje o dostavi

podataka o računima i prihodima određene osobe, čak i prije početka istrage,

Uvjeti:

-ako za tu osobu postoji vjerojatnost da na svojim bankovnim računima

prima, drži ili na drugi način raspolaže prihodima ostvarenim kaznenim djelom te

- da je taj prihod važan za istragu kaznenog djela ili da prema zakonu

podliježe prisilnom oduzimanju (čl. 265. st. 2.).

b) Pod istim materijalnopravnim pretpostavkama državni odvjetnik od suca

istrage može zatražiti da banci ili drugoj pravnoj osobi naloži praćenje platnog

prometa i transakcija na računima određene osobe, te da o tome izvješćuje državnog

odvjetnika (trajanje: najdulje 1 godinu) (čl. 265. st. 5.)

c) Na zahtjev USKOK-a sud može banci ili drugoj pravnoj osobi izdati nalog o

praćenju platnog prometa na računu osobe

- ako postoji osnovana sumnja da je novac ostvaren kaznenim

djelima organiziranog kriminala ili

- radi prikrivanja izvora takvog novca.

d) Sud može naložiti pravnoj ili fizičkoj osobi da privremeno obustavi izvršenje

transakcije ako se pojavi sumnja da financijska transakcija

- predstavlja kazn. djelo, ili

- služi njegovom prikrivanju, odnosno prikrivanju dobiti ostvarene kaznenim

djelom

31

7. Osiguranje prisilnog oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom u

ovršnom postupku

a) Sprječavanje počinitelja da sakrije ili onemogući oduzimanje imovinske koristi

(čl. 77. i 78. KZ) - privremeno oduzimanje predmeta - do donošenja presude

Neučinkovitost ovakvog pristupa kod organiziranih kriminalnih skupina

b) Kazneni zakon: prošireno oduzimanje imovinske koristi (čl. 77. st. 1. i čl. 78. st.

4. – 6. KZ)

- ZUSKOK predviđa mjere iz ovršnog postupka za osiguranje prisilnog oduzimanja

sredstava, prihoda ili imovine ostvarene kaznenim djelima za koje je nadležan

USKOK (čl. 50. st. 1. i 2. i čl. 255. st. 2. ZUSKOK-a)

Uvjeti: - postoje osnove sumnje da je fizička ili pravna osoba počinila kaznena djela

iz čl. 21. ZUSKOK-a,

- postoje osnove sumnje da su sredstva prihod ili imovina iz kaznenih djela

iz nadležnosti USKOK-a,

- vrijednost viša od 100.000,00 kuna,

Zahtjev za njihovo određivanje podnosi USKOK.

c) Trajanje mjere: - može se produljiti do 6 mjeseci,

- još do godine dana.

Izvori:

glava XXVIII. ZKP i posebni Zakon o postupku oduzimanja imovinske koristi

ostvarene kaznenim djelom i prekršajem (NN 145/10)

3. Posebne dokazne radnje

Primjenom nekih od ovih mjera (čl. 332.-340.) se ograničavaju neka ustavna prava i

slobode, npr. pravo na nepovredivost poštanskog komuniciranja (čl. 36. st. 1. Ustava

RH) te pravo na nepovredivost osobnog i obiteljskog života (čl. 35. Ustava RH).

1) nadzor i tehničko snimanje telefonskih razgovora i drugih komunikacija na

daljinu,

2) presretanje, prikupljanje i snimanje računalnih podataka,

3) ulazak u prostorije radi provođenja nadzora i tehničko snimanje prostorija,

4) tajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta,

5) uporabu prikrivenih istražitelja i pouzdanika,

6) simuliranu prodaju i otkup predmeta te simulirano davanje potkupnine i

simulirano primanje potkupnine,

7) pružanje simuliranih poslovnih usluga ili sklapanje simuliranih pravnih poslova,

32

8) nadzirani prijevoz i isporuku predmeta kaznenog djela.

Odlučivanje o primjeni mjera: pisanim obrazloženim nalogom.

Zakonski uvjet za određivanje primjene mjere

– supsidijarnost: ''Ako se izvidi kaznenih djela ne bi mogli provesti na drugi način

ili bi to bilo moguće samo uz nerazmjerne teškoće''.

- razmjernost: protiv osobe za koju postoje osnove sumnje da je sama počinila ili

zajedno s drugim osobama sudjelovala u kaznenom djelu iz članka 334. ZKP

Nadležnost: sudac istrage, iznimno (u slučaju opasnosti od odgode) kad okolnosti

nalažu da se s izvršenjem radnji započne odmah, nalog iz stavka 1. ovog članka, na

vrijeme od dvadeset četiri sata može izdati državni odvjetnik (čl. 332. st. 2.).

- Ograničenje – državni odvjetnik ne može izdati nalog

- za presretanje, prikupljanje i snimanje računalnih podataka

- za ulazak u prostorije radi provođenja nadzora i tehničkog snimanja ako je

potrebno ući u dom osumnjičenika ili računalo u domu.

Nužnost naknadne sudske konvalidacije u roku: od 8 sati od izdavanja naloga.

Sudac istrage odmah odlučuje rješenjem o zakonitosti naloga.

A. Posebna dokazna radnja nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora i

drugih komunikacija na daljinu

Dopuštenom uporabom posebnih “prislušnih” uređaja u telefonskim i drugim

tehničkim komunikacijama ograničavaju se temeljna prava, za potrebe kaznenog

postupka u prvom redu “osobi za koju postoje osnove sumnje da je sama počinila ili

zajedno s drugim osobama sudjelovala u kaznenom djelu” tj. osumnjičeniku ali

neizravno i svakoj trećoj osobi koja s njime telekomunikacijski stupi u vezu.

Mogućnost primjene ove mjere i prema trećim osobama

- za koje postoje osnove sumnje da počinitelju ili od počinitelja kaznenih djela iz

članka 334. ZKP prenose priopćenja i poruke u svezi s djelom,

- odnosno da se počinitelj služi njihovim priključcima na telefon ili drugim

telekomunikacijskim uređajem,

- koje kriju počinitelja kaznenog djela ili

- koje mu prikrivanjem sredstava kojima je kazneno djelo počinjeno, tragova

kaznenog djela ili predmeta nastalih ili pribavljenih kaznenim djelom ili na drugi

način pomažu da ne bude otkriven.

Trajanje mjere: 6 + 6 + 6 mjeseci

- Posebne dokazne radnje određuju se na vrijeme do tri mjeseca.

- Na prijedlog državnog odvjetnika – sudac istrage može produljiti za još tri mjeseca

- ako one daju rezultate

- a postoji razlog da se nastavi s provođenjem radi prikupljanja dokaza.

33

- Za kaznena djela iz čl. 334. t. 1. i 2. – radnje se mogu produljiti za još 6 mjeseci

(ukupno 12 mjeseci).

- Za kaznena djela iz čl. 334. t. 1. – najteža kaznena djela koja prijete

organiziranom životu u zajednici – radnje se mogu produljiti za još 6 mjeseci ako

je produljenje nužno radi ostvarenja svrhe zbog koje je mjera odobrena (ukupno

18 mjeseci).

Operativno-tehnički centar za nadzor telekomunikacija (OTC) koji obavlja tehničku

koordinaciju s davateljem telekomunikacijskih usluga u Republici Hrvatskoj kao i

davatelji telekomunikacijskih usluga, dužni su policiji osigurati potrebnu tehničku

pomoć.

Slučajni nalazi: Ako se prilikom poduzimanja radnji iz članka 332. stavka 1. ovog

Zakona zabilježe podaci i obavijesti koji upućuju na neko drugo kazneno djelo i

počinitelja iz članka 334. ZKP, taj dio snimke će se prepisati i dostaviti državnom

odvjetniku, i može se upotrijebiti kao dokaz u postupku za to kazneno djelo (čl. 335.

st. 6.). U čl. 338. st. 1. ZKP propisuje da se snimke, isprave i predmeti pribavljeni

primjenom ove radnje mogu koristiti kao dokaz u postupku (samo) protiv “osobe za

koju su postojale osnove sumnje“, te povodom slučajnog nalaza.

B. Ulazak u prostorije radi provođenja nadzora i tehničko snimanje prostorija te

tajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta

uži opseg primjene: može se odrediti samo prema osumnjičeniku a ne i prema

trećim osobama

C. Uporaba prikrivenih istražitelja i pouzdanika

Određenje pojmova (čl. 202. st. 25. i 26.).

Vrste prikrivenih istražitelja:

obični 'prigodni''

pravi ''tajni agenti'' – trajnije djelovanje

Vrijednost usmjeravanja izvida i istraživanja

Dokazna vrijednost ove mjere:

- iskaz prikrivenog istražitelja

- eventualne tehničke snimke koje je sačinio prikriveni istražitelj

“Prikriveni istražitelj i pouzdanik mogu se ispitati kao svjedoci o sadržaju razgovora

koje su vodili s osobama prema kojima je određena uporaba posebnih dokaznih

radnji, kao i svim sudionicima kaznenog djela radi čijeg otkrivanja i dokazivanja je

ta radnja bila određena, a njihovi iskazi se mogu upotrijebiti kao dokaz u postupku”

(čl. 333. st. 2.).

Presuda i ocjena o nezakonitosti dokaza ne može se temeljiti isključivo na iskazu

prikrivenog istražitelja kao svjedoka (čl. 333. st. 2.).

34

Ako su posebne dokazne radnje poduzete protivno čl. 332., dokazi za koje se iz tako

prikupljenih dokaza saznalo ne mogu se upotrijebiti kao dokaz u postupku (čl. 335.

st. 8.).

Zaštita identiteta prikrivenih istražitelja u postupku

Izvršenje radnji ne smije predstavljati poticanje na počinjenje kaznenog djela.

4. Zadržavanje, privremeno oduzimanje i otvaranje poštanskih pošiljaka

Nalog o privremenom oduzimanju može izdati samo sudac istrage - na prijedlog

državnog odvjetnika

Nalog da poštanske i druge prometne organizacije zadrže i njemu, uz potvrdu

primitka, predaju pisma, brzojave i druge pošiljke koje su upućene okrivljeniku ili

koje on odašilje ako postoje okolnosti zbog kojih se s osnovom može očekivati da

će te pošiljke poslužiti kao dokaz u postupku (čl. 339.) Mjera se može primijeniti

samo za kataloška kaznena djela iz čl. 339. st. 3.

Trajanje: 4 + 2 mjeseca (produljuje sudac istrage).

- Za kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i protiv

intelektualnog vlasništva, ako su počinjena uporabom računalnih sustava ili mreža,

mjera može trajati najdulje godinu dana.

Državni odvjetnik može naložiti samo zadržavanje pošiljaka, - ako u roku od 3 dana

nema naloga suca istrage – obavezna obustava zadržavanja

Zadržane pošiljke otvara državni odvjetnik u prisutnosti dva svjedoka.

Sadržaj pošiljke može se priopćiti okrivljeniku, osobi kojoj je upućena, odnosno

predati primatelju.

Ako je postupljeno protivno čl. 339. st. 1. – 5. dokazi za koje se saznalo iz tako

prikupljenih podataka ne mogu se upotrijebiti u kaznenom postuopku (čl. 339. st.

8.).

5. Provjera uspostavljanja telekomunikacijskog kontakta (čl. 339a.)

Nova dokazna radnja – jamči viši stupanj zaštite temeljnih prava registriranih

vlasnika ili korisnika telekomunikacijskog sredstva – pravo na privatnost.

35

1. Materijalni uvjeti za nalaganje provjere upotrijebljenog telekomunikacijskog

kontakta:

- postojanje sumnje da je registrirani vlasnik ili korisnik telekomunikacijskog

sredstva

- počinio kazneno djelo iz čl. 334. ili kazneno djelo za koje je propisana kazna

zatvora teža od 5 godina

Formalni uvjet: policija može na temelju naloga suca istrage, radi prikupljanja

dokaza putem operativno-tehničkog centra za nadzor telekomunikacija, od

operatora javnih komunikacijskih usluga zatražiti:

a) provjeru istovjetnosti, trajanja i učestalosti komunikacije s određenim

elektroničkim komunikacijskim adresama

b) utvrđivanje položaja komunikacijskog uređaja

c) utvrđivanje mjesta na kojima se nalaze osobe koje upotrebljavaju

elektroničku komunikaciju

d) utvrđivanje identifikacijske oznake uređaja.

2. Policija može: - na temelju naloga suca istrage

- naložiti provjeru uspostavljanja telekomunikacijskog kontakta

- za registriranog vlasnika ili korisnika telekomunikacijskog

sredstva

- koji je povezan s osobom za koju postoji sumnja da je počinila

kazneno djelo iz čl. 334. ili kazneno djelo za koje je propisana

kazna zatvora teža od 5 godina (povezana osoba).

3. Nalog za provjeru - izdaje sudac istrage

- u roku od četiri sata

- na obrazloženi prijedlog državnog odvjetnika.

Iznimno: - nalog za provjeru izdaje državni odvjetnik

- ako postoji opasnost od odgode

- ako ima razloga vjerovati da na vrijeme neće moći pribaviti nalog

suca istrage.

Državni odvjetnik mora dostaviti nalog za konvalidaciju sucu istrage – u roku od 24

sata od izdavanja.

Sudac istrage – odlučuje rješenjem o zakonitosti naloga

- u roku od 48 sati od primitka.

Državni odvjetnik nema pravo žalbe na rješenje.

Sadržaj naloga – čl. 339a. st. 7.

4. Nalog za provjeru uspostavljanja telekomunikacijskih kontakata

- nije potreban ako je vlasnik ili korisnik dao pisani pristanak.

5. Podaci prikupljeni - bez naloga suca istrage,

- temeljem naloga državnog odvjetnika koji nije u roku

36

dostavljen na konvalidaciju sucu istrage ili

- ako je zahtjev za konvalidaciju odbijen

ne mogu se upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku.

6. Sravnjivanje osobnih podataka (tzv. rasterska potraga)

1. Pojam i materijalnopravne pretpostavke

a) Sravnjivanje osobnih podataka = uspoređivanje osobnih podataka građana

pohranjenih u bazama podataka i drugim registrima s podacima sadržanim u

policijskim evidencijama, registrima i bazama s automatskom bazom podataka.

- Ograničenje temeljnog prava na tajnost osobnih podataka – čl. 37. st. 1.

Ustava RH. (čl. 340.)

b) Materijalnopravne pretpostavke – ako postoje “osnove sumnje” da je počinjeno

kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti.

c) Brzo izdvajanje “profila” počinitelja kaznenog djela.

2. Formalne pretpostavke:

a) Nije potreban sudski nalog

b) Kontrolni mehanizam:

- izvještavanje drž. odvjetnika o sadržaju obavijesti,

- obavezno brisanje obavijesti najkasnije u roku od 12 mjeseci

- iznimno sudac istrage može produljiti rok za daljnja 3 mjeseca (uspješno

okončanje potrage).

3. Pravna upotrebljivost rezultata mjere

a) Identifikacija počinitelja – započinjanje kaznenog postupka

7. Tjelesni pregledi

1. Tjelesni pregled osumnjičenika/okrivljenika poduzet će se i bez njegova

pristanka:

- ako se može poduzeti bez štete za njegovo zdravlje i

- ako se dokaz ne može pribaviti na drugi način (čl.326. st. 1.).

2. Tjelesni pregled drugih osoba može se bez njihova pristanka poduzeti

- samo ako se mora utvrditi nalazi li se određeni trag ili posljedice kaznenog

djela na njihovu tijelu a to se ne može utvrditi na drugi način i

- ako se može poduzeti bez štete za njihovo zdravlje (čl. 326. st. 2.).

37

3. Tjelesni pregled okrivljenika tijekom kojeg se ulazi u tjelesne šupljine ili se od

tijela odvajaju nadomjesci ili pomagala organa pričvršćeni uz tijelo, provodi se bez

njegova pristanka

- ako se dokaz ne može pribaviti na drugi način,

- ako se može poduzeti bez štete za njegovo zdravlje i

- samo za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora od pet godina ili

teža kazna (čl. 326. st. 3.).

4. Ako druga osoba ne pristane na pregled s ulaskom u tjelesne šupljine, on se može

poduzeti

- po nalogu suca istrage

- za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora teža od pet godina (čl.

326. st. 4.).

5. Operativni zahvati na okrivljeniku mogu se na temelju sudskog naloga poduzeti

- samo ako se u njegovom tijelu nalaze predmeti počinjenja kaznenog djela

- koje na drugi način nije moguće izvaditi

- a riječ je o kataloškim kaznenim djelaima.

Odluku o operativnom zahvatu sud će donijeti vodeći računa

- o nužnosti vađenja tih predmeta radi sprječavanja ugrožavanja života

okrivljenika i

- o riziku operativnog zahvata (čl. 326. st. 5.).

6. Uzimanje krvi i urina od okrivljenika i druge osobe poduzet će se i bez njihova

pristanka

- ako se može poduzeti bez štete za njihovo zdravlje

- a potrebno je radi utvrđivanja činjenice važne za kazneni postupak.

7. Tjelesni pregled okrivljenika, druge osobe te okrivljenika i druge osobe s

ulaskom u šupljine poduzima liječnik (čl. 326. st. 7.).

8. Vještačenja koja uključuju i tjelesni pregled drugih osoba i okrivljenika s

ulaskom u šupljine nalaže sud (čl. 326. st. 8.).

8. Molekularno-genetska analiza

Analiza temeljnog genetskog materijala – molekule tzv. DNA (čl. 327.) u ljudskom

tijelu najdublji je zahvat u temeljno pravo na nepovredivost osobnog života.

1. Svrha provođenja molekularno-genetske analize – kako bi se biološki tragovi

uzeti s mjesta počinjenja djela ili drugog mjesta na kojemu se nalaze tragovi

kaznenog djela

a) usporedili s biološkim uzorcima uzetim od okrivljenika, žrtve, druge osobe,

b) utvrdila istovjetnost određene osobe,

38

c) ti tragovi ili uzorci sravnili s rezultatima molekularno-genetskih ispitivanja

dobivenim prema ZKP-u ili drugom zakonu.

2. Određena su mjesta odnosno krug osoba od kojih će se uzeti uzorci biološkog

materijala:

a) s mjesta počinjenja i drugog mjesta na kojemu su tragovi kaznenog djela,

b) od okrivljenika,

c) od žrtve,

d) od druge osobe pod uvjetom da se ne radi o biološkom uzorku te osobe, osim

ako drukčije nije propisano ZKPom.

Nadležno tijelo dužno je upozoriti osobu čiji se uzorci uzimaju.

3. Tijelo koje prije početka postupka provodi pretragu, privremeno oduzimanje

predmeta, očevid ili drugu dokaznu radnju može samo provesti uzimanje uzorka

biološkog materijala s mjesta počinjenja kaznenog djela ili drugog mjesta na kojemu

su tragovi kaznenog djela.

4. Uzimanje uzoraka biološkog materijala od okrivljenika i molekularno-genetsku

analizu

- nalaže državno odvjetništvo,

- bez suglasnosti okrivljenika i

- bez sudskog odobrenja.

5. Uzimanje uzoraka biološkog materijala od žrtve i druge osobe i molekularno-

genetsku analizu

- nalaže državno odvjetništvo,

- uz pisanu suglasnost tih osoba i

- prethodnu pouku o svrsi uzimanja.

6. Ako suglasnost nije dana, uzimanje biološkog materijala i molekularno-genetsku

analizu

- može naložiti sud na prijedlog državnog odvjetnika.

7. Molekularno-genetska analiza povjerava se vještaku – materijal mora biti u

anonimiziranom obliku. Podaci iz molekularno-genetskog ispitivanja mogu se

pridružiti nekoj određenoj osobi samo u onoj mjeri u kojoj je to potrebno za

ispunjenje svrhe ispitivanja.

Razlikovanje između čuvanja bioloških uzoraka od čuvanja podataka pribavljenih

molekularno-genetskom analizom bioloških uzoraka (čl. 327.a).

A) Ispitivani materijal – biološki uzorci koji pripadaju okrivljeniku, žrtvi ili drugoj

osobi

39

- mogu se koristiti i obrađivati samo tako dugo

- dok se pridruživanje traga, utvrđivanje istovjetnosti ili podrijetla ne isključi

- a potom se uništava.

B) Trajanje pohrane i čuvanje podataka pribavljenih molekularno-genetskom

analizom ovisi o činjenici

- je li poznato kome biološki uzorci pripadaju,

- od koje su osobe uzorci izuzeti i

- koji je ishod kaznenog postupka.

1. Podaci pribavljeni molekularno-genetskom analizom bioloških uzoraka uzetih od

okrivljenika

- koji je u kaznenom postupku pravomoćno osuđen

- pohranjuju se i čuvaju 20 godina nakon završetka kaznenog postupka.

2. Iznimno: podaci prikupljeni molekularno-genetskom analizom bioloških uzoraka

uzetih od okrivljenika koji je u kaznenom postupku pravomoćno osuđen

- za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora 10 godina ili teža kazna

ili

- za kazneno djelo protiv spolne slobode za koje je propisana kazna zatvora

teža od 5 godina

- mogu se čuvati 40 godina od završetka kaznenog postupka.

3. Podaci prikupljeni molekularno-genetskom analizom bioloških uzoraka

a) uzetih od okrivljenika koji je u kaznenom postupku

- pravomoćno oslobođen optužbe ili

- je postupak obustavljen ili

- je optužba odbijena,

b) uzetih od žrtve

- čuvaju se 10 godina od završetka postupka.

4. Ako se molekularno-genetskom analizom uzoraka uzetih od drugih osoba utvrdi

da ne pripadaju okrivljeniku, ti će se uzorci i dobiveni podaci uništiti odmah po

završetku postupka.

Nadležno tijelo će po proteku rokova (10, 20, 40 godina) po službenoj dužnosti

brisati podatke prikupljene molekularno-genetskom analizom.

5. Podaci prikupljeni molekularno-genetskom analizom

- uzoraka pronađenih na mjestu događaja

- drugih uzoraka koji nisu pridruženi određenoj osobi

- čuvaju se trajno neovisno o ishodu postupka.

Ovakvo rješenje je opravdano, jer uzorcima nepoznatih osoba ne povređuje se pravo

na privatnost neke određene osobe.

40

Ministar pravosuđa u suradnji s ministrima zdravstva, unutarnjih poslova i obrane

donosi pravilnik o uzimanju uzoraka biološkog materijala.

9. Prisilno zadržavanje okrivljenika u psihijatrijskoj ustanovi radi vještačenja

4. a) Psihijatrijsko vještačenje:

- neubrojivost

- smanjenu ubrojivost

- ovisnost o alkoholu i opojnim drogama

- raspravna nesposobnost zbog duševnih smetnji.

b) Ako je za obavljanje psihijatrijskog vještačenja nužno zadržavanje

okrivljenika u zdravstvenoj ustanovi – sud donosi rješenje o prisilnom zadržavanju

(čl. 325)

c) Trajanje zadržavanja - do mjesec dana

- produljenje za još mjesec dana samo zbog novog vještačenja

41

VI. POGLAVLJE: UTVRĐIVANJE ČINJENICA U KAZNENOM POSTUPKU

1. Pojam i vrste činjenica

1. Pojam činjenice: 3 elementa (pojava u stvarnosti + utvrđivanje u postupku + cilj:

primjena prava);

2. Vrste činjenica:

a) pravno relevantne činjenice: pojam; materijalno i procesno pravno relevantne

činjenice;

b) činjenice indicije: pojam (iskustvo); naziv (indicium, znak, znamenje): dvostruko

značenje (činjenica i dokaz); broj potrebnih indicija i sukladnost među njima

(mogućnost – vjerojatnost – nikad sigurnost; iznimke: alibi, otisci prstiju), značenje

priznanja;

c) pomoćne činjenice: provjera, a ne utvrđivanje

3. Činjenice koje se u postupku ne utvrđuju:

a) činjenice koje se ne smiju utvrđivati

b) činjenice koje se u pravilu ne utvrđuju

Činjenice koje se ne smiju utvrđivati određene su:

procesnim pravom (zabrana reformacije in peius, identitet presude i optužbe)

materijalnim pravom

Činjenice koje se u pravilu neće utvrđivati:

notorne činjenice (lat. notus, znan, poznat): pojam, pravni učinak)

pretpostavke (presumpcije): pojam i vrste – prirodne, pravne (oborive i

neoborive), procesnopravne i materijalnopravne (nedužnosti i čestitosti: međusobni

odnos).

Presumpcija čestitosti:

● presumpcija materijalnog kaznenog prava, koja ima procesnopravne posljedice.

Posljedica - teret dokazivanja u kaznenom postupku, iznimno, prebacuje se na

okrivljenika.

Pretpostavka okrivljenikove nedužnosti:

42

- pretpostavka okrivljenikove nedužnosti sadržajno se preklapa s pravilom

in dubio pro reo –dati definiciju. Iznimke od pretpostavke okrivljenikove

nedužnosti - slučajevi u kojima kazneni zakon teret dokazivanja prebacuje na

okrivljenika

(a) presumpcija čestitosti,

(b) odredba čl. 78. st. 2. KZ koja okrivljeniku nameće obvezu

dokazivanja zakonitog podrijetla imovine.

2. Utvrđivanje činjenica

Načini utvrđivanja činjenica od strane tijela kaznenog postupka:

a. vlastitim opažanjem tijela kaznenog postupka (činjenice koje postoje

tijekom postupanja)

b. iskazivanjem osoba (okrivljenik, svjedoci i vještaci)

c. ispravama

d. tehničkim registracijama činjenica

Dva glavna načina:

1. utvrđivanje činjenica vlastitim opažanjem tijela kaznenog postupka.

2. utvrđivanje činjenica s pomoću preostale tri gore spomenute metode.

- “posrednik” – osoba koja daje iskaz (okrivljenik, svjedok, vještak), neka isprava ili

pak, tehnička snimka činjenica.

Za razliku od prvog načina, tijelo kaznenog postupka ovdje mora uvijek ocijeniti

vjerodostojnost takvog “posrednika”.

U teoriji kaznenog procesnog prava ovi načini utvrđivanja činjenica nazivaju se

dokazima. Drugi se dakle, način utvrđivanja činjenica sastoji u uporabi dokaza, tj.

dokazivanju.

2.1. Utvrđivanje činjenica vlastitim opažanjem procesnog tijela i radnje u kaznenom

postupku u kojima se ono primjenjuje

Utvrđivanje činjenica vlastitim opažanjem najpouzdaniji način utvrđivanja

činjenica – spoznajni lanac najkraći

Te se radnje u načelu, mogu poduzeti tijekom cijelog kaznenog postupka: očevid,

rekonstrukcija događaja, pokus, pretraga doma, pretraga osoba, prepoznavanje

osoba i predmeta te suočenje.

43

a) Očevid

a. Pojam očevida: elementi pojma (proc. radnja + vlastito opažanje važnih činjenica

+ forma); ZKP → očevidom se činjenice u postupku utvrđuju ili razjašnjavaju

opažanjem vlastitim osjetilima i njihovim pomagalima (čl. 304.-306.)

Način poduzimanja očevida reguliraju pravila kriminalistike

b. Tko i kada može vršiti očevid?

Smješten u dokazne radnje. No, može se poduzeti i prije započinjanja istrage a i

nakon njenog završetka na raspravi. Cilj očevida je utvrditi činjenice koje postoje u

vrijeme njegova poduzimanja;

a) Prije započinjanja istrage, tijekom izvida kaznenih djela, očevid može obaviti

policija, državni odvjetnik ili na temelju njegova naloga istražitelj. Očevid se može

obaviti, prema čl. 212. st. 1. - 4., kao tzv. hitnu dokaznu radnju, ako postoji opasnost

od odgode ili, ako je počinitelj kaznenog djela nepoznat, a provođenje očevida je

svrhovito za otkrivanje počinitelja ili ako postoji opasnost od odgode (čl. 214.).

b) Tijekom istrage očevid može obaviti državni odvjetnik ili na temelju njegovog

naloga istražitelj. Iznimno, očevid može obaviti i sudac istrage na dokaznom ročištu

(čl. 235. i čl. 236. st. 1. toč. 5.).

c) Tijekom rasprave očevid može obaviti raspravno vijeće ili sudac pojedinac.

Zakon propisuje da tijelo koje obavlja očevid može zatražiti pomoć stručne osobe

kriminalističko-tehničke, prometne ili druge struke (čl. 306. st. 1.).

Tko može biti nazočan očevidu:

- očevidu koji se obavlja prije rasprave mogu prisustvovati oštećenik, okrivljenik i

branitelj samo ako se on poduzima na dokaznom ročištu

- očevidu koji se obavlja na raspravi mogu biti nazočne sve osobe čija je nazočnost

pretpostavka za održavanje rasprave.

Procesne formalnosti očevida

- o očevidu koji se poduzima prije istrage, tijekom istrage ili izvan rasprave sastavlja

se poseban zapisnik.

Zapisnici kasnije služe raspravnom sudu pri donošenju presude. On, naime, nije

dužan (a najčešće uopće nije niti u mogućnosti) sam ponoviti očevid.

44

b) Ostale procesne radnje za utvrđivanje činjenica vlastitim opažanjem tijela kaznenog

postupka

Rekonstrukcija događaja (“sudski eksperiment”) je posebna vrsta očevida, kojemu

nije cilj utvrđivanje, nego provjera utvrđenih činjenica ili izvedenih dokaza i to

simulacijom događaja.

Čl. 305. st. 1. predviđa da tijelo koje vodi postupak može radi provjere izvedenih

dokaza ili utvrđivanja činjenica važnih za razjašnjenje stvari, odrediti rekonstrukciju

događaja “koja se obavlja tako da se ponove radnje ili situacije u uvjetima uz koje se

prema izvedenim dokazima događaj odvijao”.

Pokus je posebna vrsta očevida koja se poduzima da bi se ispitao utjecaj određene

okolnosti na određenu stvar, stanje ili odnos (čl.305. st. 3.).

Prepoznavanje (čl. 301.) je procesna radnja kojom se utvrđuje istovjetnost osobe,

predmeta, prostora, zvuka, načina kretanja ili drugog obilježja, koje je opažao

okrivljenik ili svjedok, usporedbom s drugom osobom, predmetom, prostorom,

zvukom, načinom kretanja ili drugim obilježjem (čl. 301. st. 1.).

O prepoznavanju se sastavlja zapisnik i odgovarajuća snimka svih pokazanih

predmeta i prostora,

Radnja prepoznavanja služi, već prema samom nazivu, za utvrđivanje pomoćnih

činjenica.

Suočenje - okrivljenik može biti suočen sa svjedokom ili drugim okrivljenikom ako

se njihovi iskazi ne slažu o važnim činjenicama. Isto vrijedi i za jednoga svjedoka u

odnosu na drugoga (istodobno se mogu suočiti samo dva svjedoka). Radnja služi za

utvrđivanje pomoćnih činjenica:

Uzimanje otisaka prstiju i drugih dijelova tijela.

Pojam. Uzimanje otisaka prstiju i drugih dijelova tijela je identifikacijska dokazna

radnja koja se poduzima u dokazne svrhe prema svim osobama, a njezini se rezultati

mogu upotrijebiti kao dokaz u postupku.

Razlikuje se od izvidne identifikacijske radnje utvrđivanja istovjetnosti

osumnjičenika putem otisaka prstiju ili drugim metodama – različita svrha i način

provedbe.

Otisci se mogu uzimati bez privole od osoba za koje postoji vjerojatnost da su

mogle doći u dodir s pojedinim predmetima na kojima su otisci prstiju ili drugi

dijelovi tijela.

45

2.2. Dokazi i dokazivanje

a) Pojam dokaza i dokazivanja

Posredno utvrđivanje činjenica: vrlo često – potreban dokaz (izvor saznanja

o činjenicama koje se ne mogu neposredno utvrditi)

Dokazivanje: uporaba dokaza (iskaza, isprava, tehničkih registracija) radi

utvrđivanja činjenica u kaznenom postupku

b) Vrste dokaza

dokazi u užem smislu (samo izvori saznanja – nisu ujedno i činjenice) i

dokazi u širem smislu (dokazi u užem smislu + indicije)

c.) Uporaba dokaza

odlučivanje o izvođenju dokaza

izvođenje dokaza (utvrđenje sadržaja)

ocjena dokaza (zaključivanje o postojanju činjenice): čl. 450. st. 2.: '' Sud je

dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima te na

temelju takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana''.

d. Slobodna ocjena dokaza i formalna dokazna teorija

(načela)

e) Teret dokazivanja

- pojam: pravna obveza dokazivanja činjenica za onog subjekta kojeg pogađaju

pravom određene negativne posljedice neutvrđivanja:

- teret dokaza kod nas: ovisi o fazi postupka (izvidi, istraga, optuživanje, rasprava)

- presumpcija okrivljenikove nedužnosti i materijalni teret dokaza (stvarna a ne

pravna obveza okrivljenika)

Propisi kojima se zabranjuje uporaba određenog dokaza:

Ovim propisima se:

a) zabranjuje da se određene činjenice u kaznenom postupku utvrđuju nekim drugim

dokazom osim propisanim, ili se

b) zabranjuje da se u kaznenom postupku činjenice utvrde putem nezakonitog

dokaza.

Ad a)

Propisi kojima se zabranjuje da se određene činjenice u kaznenom postupku

utvrđuju nekim drugim dokazom osim propisanim, mogu se podijeliti na dvije

grupe.

o propisi vezani uz formalnu dokaznu teoriju.

46

o propisi prema kojima se u stadiju rasprave činjenice ne smiju utvrđivati

dokazima pribavljenim izvan propisanog načina pribavljanja i izvođenja. Praktički

najvažnije: kod tzv. obavijesti građana policiji o kaznenom djelu.

Nužno uočiti razliku između cilja propisa prve i druge grupe:

cilj propisa prve grupe: postići što veću točnost utvrđenja činjenica.

cilj propisa druge grupe: istraživanje i utvrđivanje činjenica na način

sukladan zahtjevima zaštite temeljnih ljudskih prava i sloboda te prava

okrivljenikove obrane u kaznenom postupku.

Ad b)

Propisi kojima se zabranjuje da se u kaznenom postupku činjenice utvrde putem

nezakonitog dokaza

Kod nas, nezakoniti dokazi su, (čl. 10. st. 2.) oni

koji su pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom

propisane zabrane mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja,

koji su pribavljeni povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom

zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast, te prava na nepovredivost osobnog i

obiteljskog života,

koji su pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izričito

predviđeni ovim Zakonom” te

drugi dokazi “za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza.

Zabrana utvrđivanja činjenica na temelju nezakonitih dokaza izričito slijedi iz

odredbe čl. 10. st. 1. koja navodi da se sudske odluke “ne mogu utemeljiti na

dokazima pribavljenim na nezakonit način (nezakoniti dokazi).” Njome se nezakonit

dokaz isključuje iz dokaznog materijala koji služi kao osnovica presude. Naziv:

ekskluzijsko (lat. excludere – isključiti) pravilo.

Pitanje nezakonitih dokaza spada u najteža pitanja suvremenog kaznenog procesnog

prava.

U treću skupinu spadaju dokazi koji su izričito u zakonu predviđeni kao

neupotrebljivi pri donošenju sudske odluke u kaznenom postupku.

Zakon predviđa devet kategorija dokaza, za koje je to zakon, iz različitih razloga

predvidio:

(1) ako je iskaz okrivljenika, svjedoka ili druge osobe pribavljen povredom

zakonske zabrane diskriminacije, ili ako je prema okrivljeniku, svjedoku ili drugoj

osobi povrijeđena zabrana primjene medicinske intervencije ili davanja sredstava

kojima bi se utjecalo na njihovu volju pri davanju iskaza, ili je upotrijebljena sila,

prijetnja ili druga slična sredstva (čl. 6.);

(2) zapisnici i dokazi pribavljeni nezakonito obavljenim pretragama (čl. 250.);

47

(3) privremeno oduzeti predmeti, a koji se ne trebaju oduzeti prema kaznenom

zakonu ili koji ne mogu poslužiti pri utvrđivanju činjenica u postupku; (čl. 262. st.

7.);

(4) snimke i zapisnici o ispitivanju okrivljenika u slučajevima kada je ispitivanje

provedeno na određeni zabranjeni način (čl. 281.);

(5) zapisnici o ispitivanju svjedoka u slučajevima u kojima sud nije poštivao

zabranu da se neki svjedok ispituje o činjenicama koje predstavljaju zakonom

zaštićenu tajnu ili je spriječio neku osobu da koristi svoje pravo na uskratu

svjedočkog iskaza tamo gdje joj to inače zakon omogućuje, ili su povrijeđena

određena pravila o ispitivanju zaštićenog svjedoka (čl. 300. i čl. 42. toč. 2.

ZUSKOK);

(6) zapisnici o suočenju, ako suočenje nije snimljeno uređajem za audio-video

snimanje (čl. 278. st. 4. i čl. 289. st. 5.);

(7) zapisnici o ispitivanju vještaka u slučajevima u kojima je kao vještak bila

ispitana osoba koja to pravno ne smije biti (čl. 311. st. 1.);

(8) izvori saznanja pribavljeni nezakonitim mjerama tajnog nadzora nad

telekomunikacijama, osobama, prostorijama, predmetima ili pošiljkama, odnosno

tajnih infiltracija u kriminalne skupine (čl. 335. st. 8. i čl. 339. st. 8.).

(9) zapisnici o izjavama osoba pribavljenim obavljenim obavijesnim

razgovorima i materijali podneseni za ispravak i dopunu kaznene prijave,

Između vrsta nezakonitih dokaza postoji bitna razlika.

zabrana mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja apsolutno

nederogabilna (čl. 10. st. 2. toč. 1.), te se dokazi pribavljeni kršenjem te zabrane ne

mogu uporabiti kao dokaz u kaznenom postupku,

dokazi pribavljeni kršenjem prava na formalnu i materijalnu obranu, prava

na ugled i čast, te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života, neće se

smatrati nezakonitim dokazima (čl. 10. st. 3.):

o Ako su pribavljeni u postupku za teške oblike kaznenih djela iz nadležnosti

županijskog suda kod kojih interes kaznenog progona i kažnjavanja počinitelja

preteže nad povredom prava (čl. 10. st. 3.).

U tim će slučajevima sudovi primjenjivati načelo razmjernosti u ocjenjivanju

zakonitosti dokaza. - formalnu nezakonitost dokaza može otkloniti jači interes za

učinkovitošću kaznenog progona, i to prema sljedećim kriterijima (v. Krapac

(2014), str. 462 - 463.):

a) teški oblici kaznenih djela iz nadležnosti županijskog suda, to mogu biti

isključivo kvalificirani oblici teških kaznenih djela, odnosno djela za koja je

propisana kazna zatvora iznad 12 godina;

b) narav povrede prava ovisi o načinu na koji je procesno tijelo počinilo tu povredu

– je li postupajući protuzakonito prije toga planiralo počiniti tu povredu ili nije, je li

postupalo nemarno s obzirom na zahtjeve profesionalnog vršenja službe ili dužnosti,

ili je li imalo neke druge neprihvatljive motive;

c) jakost povrede znači koja šteta je neposredno ili posredno nanesena žrtvi te

povrede – osobi koja je bila predmet takve radnje pribavljanja dokaza.

48

Za te slučajeve, međutim, zakon propisuje da se sudska odluka ne može temeljiti

isključivo na dokazu iz čl. 10. st. 3. (čl.10. st. 4.)

Učinci zabrane uporabe nezakonitih dokaza u kaznenom postupku određeni su u

ZKP tako da:

1) zabrana uporabe nezakonitog dokaza pogađa sve sudske odluke, a ne samo

presudu;

2) da se počinjena povreda neke zabrane pribavljanja dokaza na određeni način ili

zabrane uporabe određenog dokaza u kaznenom postupku može uspješno pobijati

žalbom samo ako se sudska odluka “temelji” na takvom dokazu (čl. 468. st. 2. za

presudu; čl. 495. za rješenja).

Kako zakon inače kao procesnu sankciju za takvu odluku propisuje njezinu

nevaljanost (u povodu pravnog lijeka viši sud će je ukinuti), u dijelu teorije

navedeni se dokazi nazivaju “pravno nevaljanim dokazima”.

Dvojbeni načini pribavljanja dokaza: (v. Bayer, Kazneno procesno pravo – odabrana

poglavlja, Zagreb, 1995., str. 246-250).

Poligraf: (mnogopis):

pojam (detektor laži, lie detector) način registriranja (kombinacija tehničkog

sredstva i rada čovjeka)

pravni izvori o korištenju poligrafa – Zakon o policijskim poslovima i ovlastima (čl.

69.-70).– izvidna radnja.

Policijski službenik je ovlašten provesti poligrafsko ispitivanje nakon što osobu

upozna:

1. s radom poligrafa,

2. s pravom da se ne podvrgne ispitivanju,

3. da rezultat ispitivanja ne može biti uporabljen kao dokaz u postupku.

Ispitivanje se može provesti samo nakon što osoba dade pisanu suglasnost.

Određene kategorije osoba ne smiju se podvrgnuti poligrafskom ispitivanju (čl. 70.

ZPPO).

Pravno značenje poligrama (zapisnika o poligrafskom testiranju - sadrži pitanja,

odgovore, tjelesne reakcije izvan volje ispitanika): nije dokaz na kojem se može

temeljiti presuda, ali može usmjeriti izvide (spoznajno sredstvo); ima značenje

ostalih neformalnih radnji (iako je forma određena)

Dodatni teorijski uvjet: ispitivati smije samo posebno kvalificirani ispitivač

Zaključak: poligraf samo pomoćno istražno sredstvo

49

A. Pojedine vrste dokaza

1. Iskaz okrivljenika

A. Općenito o iskazu okrivljenika

a) Temeljni problem: sukob prava (okrivljenik je stranka kojoj treba osigurati

ravnopravnost) i dužnosti (okrivljenik kao izvor saznanja – u pravilu obvezna

nazočnost).

b) Može li i u kojoj mjeri okrivljenik biti izvor saznanja (dokazno sredstvo) u

kaznenom postupku: mogući odgovori:

akuzatorsko stajalište: optuženik nije dužan odgovarati niti mu se smiju

postavljati pitanja: primjena danas; faktična, ako ne pravna korektura → svjedok u

vlastitoj stvari (Engleska);

inkvizicijsko stajalište: okrivljenik je dužan istinito odgovarati, pa se na to

može i prisiliti; problem istinitosti povezan s kumulacijom funkcija; praktični

rezultat

novo inkvizicijsko stajalište (kraj XIX. stoljeća – nakon ukidanja torture)

dužnost okrivljenika istinito iskazivati, ali bez mogućnosti prisiljavanja;

stajalište mješovitog postupanja: nema dužnosti iskazivanja, ali postoji pravo

na postavljanje pitanja.

B. Iskaz okrivljenika u našem pravu

Procesna radnja kojom se dolazi do okrivljenikova iskaza jest ispitivanje

okrivljenika

a) Kontradiktorne postavke našeg prava o okrivljeniku kao izvoru saznanja:

o okrivljenik se ispituje (čl. 272-282.)

o ''okrivljenik nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja'' čl.

239. st. 1. i čl. 273. st. 1.

b) Obvezna nazočnost okrivljenika u funkciji prava na ispitivanje;

c) Je li okrivljenik koji iskazuje dužan istinito iskazivati:

razlikovanje lažnog od neistinitog iskaza,

pravni učinak lažnog iskaza na odgovornost okrivljenika (čl. 304 KZ-a);

postoji li okrivljenikovo pravo na lažno iskazivanje?

50

Tko i kada vrši ispitivanje okrivljenika

- Tijekom izvida policija može ispitivati sve građane radi prikupljanja

obavijesti o kaznenom djelu i počinitelju, ali ih ne može ispitivati “u svojstvu

okrivljenika, svjedoka ili vještaka” (čl. 208. st. 1) što znači da ih ispituje

neformalno, (tj. na način koji nije reguliran formalnim kaznenim pravom) kao

osumnjičenike, presumptivne svjedoke ili presumptivne vještake.

- Posljedica - izjava takve osobe, o kojoj je policija sastavila službenu zabilješku

(čl. 207. st. 3.) ne može se koristiti kao dokaz pred sudom.

- Za kaznena djela s propisanom kaznom zatvora težom od 5 godina, državni

odvjetnik uz optužnicu ne dostavlja obavijesti koje daju građani, zapisnike iz čl.

206g. st. 4. (prikupljanje potrebnih obavijesti od DO), te izjave iz čl. 205. st. 6.

(ispravak i dopuna kaznene prijave od podnositelja) – čl. 86. st. 3.

- Ako ih dostavi - izdvaja ih predsjednik optužnog vijeća nakon primitka

optužnice, te ih vraća državnom odvjetniku (čl. 344. st. 4.).

- Za kaznena djela s propisanom novčanom kaznom ili kaznom zatvora do 5

godina, izdvajanje obavijesti i zapisnika izvršit će optužno vijeće nakon

potvrđivanja optužnice (čl. 351. st. 5.).

1. Ispitivanje u istrazi ili prije podizanja optužnice ako se istraga ne vodi

Prvo ispitivanje okrivljenika se obvezno snima audio- video uređajima

- osumnjičenika ispituje na formalni način državni odvjetnik ili po nalogu državnog

odvjetnika istražitelj.

- Vrijeme ispitivanja u istrazi:

ako se vodi istraga, osumnjičenik mora biti ispitan prije okončanja istrage

(čl. 233. st. 1.).

ako se istraga ne vodi, osumnjičenik mora biti ispitan prije podizanja

optužnice, osim ako je u optužnici predloženo suđenje u odsutnosti (čl. 341. st. 4.).

Način na koji se provodi ispitivanje okrivljenika uređuju odredbe čl. 272.-282.

Državni odvjetnik mora ispitati uhićenika koji je doveden u pritvorsku policijsku

jedinicu najkasnije 16 sati nakon predaje pritvorskom nadzorniku (čl. 109. st. 6.). Za

kaznena djela s propisanom kaznom zatvora do jedne godine – u roku od 12 sati.

2. Ispitivanje na raspravi

Posebna pravila za ispitivanje optuženika na raspravi. Njima je zakon razdvojio

iskaz okrivljenika od njegove izjave o tome kakav stav zauzima prema točkama

optužbe i toj izjavi pripisao značenje neposredne obrambene procesne radnje o kojoj

51

ovisi daljnji tijek rasprave. To dovodi do tzv. račvanja rasprave, koje sud mora

strogo poštivati:

a) Nakon pročitane optužbe (optužnice, privatne tužbe) predsjednik vijeća mora

upitati optuženika je li razumio optužbu.

Nakon toga predsjednik vijeća objavit će kakvo je očitovanje o optužbi i

imovinskopravnom zahtjevu optuženik ranije iznio (čl. 415. st. 3.).

b) Ako se optuženik nakon pročitane optužbe, međutim, očituje da se u odnosu na

sve točke optužbe smatra krivim, predsjednik vijeća uputit će ga da može odmah

iskazivati o svim okolnostima koje ga terete i iznijeti sve činjenice koje mu idu u

korist, te se prelazi na ispitivanje optuženika (čl. 417a. st. 1,).

Optuženik će u slobodnom izlaganju iznijeti svoj iskaz, nakon čega mu mogu

postavljati pitanja branitelj, zatim tužitelj, pa predsjednik i članovi vijeća radi

otklanjanja praznina, proturječnosti i nejasnoća u iskazu. Optuženik, njegov

zakonski zastupnik ili opunomoćenik, suoptuženici i vještaci mogu neposredno

pstavljati pitanja uz odobrenje predsjednika vijeća (čl. 417a. st. 2.).

c) Ako se optuženik nakon pročitane optužbe, očituje da se u odnosu na sve ili

pojedine točke optužbe ne smatra krivim, postupak se nastavlja izvođenjem dokaza

(čl. 417a.. st. 5.) i tek na kraju tog izvođenja će se pristupiti ispitivanju optuženika

(čl. 434. st. 2.), ukoliko on želi odgovarati i nije već prije zahtijevao da bude ispitan.

Optuženika prvi ispituje branitelj, a zatim tužitelj te oštećenik. Predsjednik vijeća

može u svakom trenutku radi razjašnjenja nejasnoća postaviti pitanje optuženiku (čl.

434. st. 3.). Zakon za ispitivanje optuženika koji se ispituje na kraju dokaznog

postupka nije predvidio mogućnost da u slobodnom izlaganju iznese svoj iskaz, već

se njegovo ispitivanje obavlja u potpunosti prema kontradiktornom modelu.

Dokazna vrijednost okrivljenikovog iskaza

Slobodna ocjena dokaza – iskaz nema posebnu dokaznu vrijednost.

Zakonodavac propisuje da i unatoč izjavi okrivljenika kojom se on na raspravi

očitovao krivim u odnosu na sve točke optužnice, sud mora nastaviti izvođenjem

drugih dokaza (čl. 417a. st. 4.).

Samo iznimno, ako je optuženik na raspravi dao potpuno priznanje, koje je

“sukladno prije pribavljenim dokazima”, raspravni sud se mora u dokaznom

postupku ograničiti samo na izvođenje onih dokaza koji se odnose na odluku o

kazni i drugoj sankciji (čl. 417a. st. 4.).

Nezakoniti dokazi

Čl. 281. Iskaz okrivljenika nije pravno valjan dokaz u sljedećim slučajevima:

a) ako je iskaz okrivljenika pribavljen povredom zakonske zabrane diskriminacije,

52

b) ako je prema okrivljeniku povrijeđena zabrana primjene medicinske intervencije

ili davanja sredstava kojima bi se utjecalo na njegovu volju pri davanju iskaza,

c) ako je upotrebljena sila, prijetnja ili druga slična sredstva prema okrivljeniku,

d) ne mogu se upotrijebiti kao dokaz snimke i zapisnici o ispitivanju okrivljenika u

slučajevima kada je ispitivanje provedeno na određeni zabranjeni način (čl. 273. –

povreda odredaba - pouka o pravima, pravo na branitelja, pravo na tumača) čl. 275.

st. 1. – 4. i 6. – snimanje ispitivanja audio-video uređajem.

2. Iskaz svjedoka

Pojam: osoba protiv koje se ne vodi kazneni postupak, a za koju je vjerojatno da

nešto zna o činjenicama koje se utvrđuju u kaznenom postupku i zato je pozvana da

pred tijelom kaznenog postupka iznese to svoje saznanje.

Nitko ne može u istom predmetu biti istodobno okrivljenik i svjedok. Naprotiv,

oštećenik, privatni tužitelj i supsidijarni tužitelj mogu biti ispitani kao svjedoci (čl.

283. st. 2.).

Iznimka - ustanova krunskog svjedoka koja je u naš postupak uvedena Zakonom o

Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta.

Pravno su od svjedočenja izuzete neke osobe koje zakon isključuje od opće

građanske dužnosti svjedočenja. Opća dužnost svjedočenja, naime, uključuje tri

dužnosti čije je neispunjenje popraćeno pravnim sankcijama. To su:

a) dužnost odazvati se na poziv tijela kaznenog postupka. Ne odazove li se svjedok

uredno dostavljenom pozivu a svoj izostanak ne opravda, može se prisilno dovesti

(čl. 291. st. 1.);

b) dužnost iskazivati. Ako svjedok bez zakonskog razloga odbije svjedočiti, može se

novčano kazniti a ako i tada ne svjedoči, može se zatvoriti. Zatvor traje dok svjedok

ne pristane svjedočiti ili dok njegovo ispitivanje ne postane nepotrebno, ili dok se

postupak ne završi, ali nikad dulje od mjesec dana (čl. 291. st. 2.);

c) dužnost iskazivati istinu. Svjedok je dužan govoriti istinu i ništa ne smije

prešutjeti (čl. 288. st. 3.). Ako iskazuje neistinito tj. dade lažni iskaz, čini kazneno

djelo iz čl. 305. st. 1. Kaznenog zakona, zaprijećeno kaznom zatvora od šest mjeseci

do pet godina. Na to mora biti prije početka ispitivanja posebno upozoren.

Iznimke od opće dužnosti svjedočenja:

a) Osobe koje se ne mogu ispitati kao svjedoci dakle, čak i kada bi to same htjele.

To su (čl. 284.):

osoba koja bi svojim iskazom povrijedila zakonom ustanovljenu obvezu

čuvanja tajnosti podataka, dok je nadležno tijelo ne oslobodi te obveze;

branitelj okrivljenika, osim ako to sam okrivljenik zahtijeva;

okrivljenik ako se radi o slučaju u kojem se protiv više osoba vodio

jedinstveni kazneni postupak za više kaznenih djela ali je postupak razdvojen pa bi

53

stoga u drugom postupku mogao biti saslušan kao svjedok premda u prvom još

uvijek ima ulogu okrivljenika;

vjerski ispovjednik o sadržaju ispovijedi;

maloljetnik koji s obzirom na dob i duševnu razvijenost nije sposoban

shvatiti značenje prava da ne mora svjedočiti (v. niže) (čl. 285.st.4.).

b) Povlasticu da ne moraju svjedočiti (tj. mogu, ako tako žele, odbiti davanje iskaza

u cijelosti) imaju (čl. 285.):

osobe koje su s okrivljenikom u bliskoj vezi, određenoj zakonom (bračni ili

izvanbračni drug, rođaci u uspravnoj lozi, rođaci u pobočnoj lozi do trećeg stupnja

zaključno, srodnici po tazbini do drugog stupnja zaključno te posvojitelj i

posvojenik okrivljenika). Zakon im tu povlasticu daje kako bi ih oslobodio teške

moralne dvojbe u slučaju ako bi bile dužne iskazivati: ili iskazivati istinu i tako

naškoditi bližnjemu ili iskazivati lažno i tako naškoditi sebi;

javni bilježnici i porezni savjetnici u okviru zakonske obveze čuvanja tajne;

odvjetnici, liječnici, zubari, psiholozi i socijalni radnici o onome što su u

obavljanju svoga zanimanja saznali od okrivljenika; novinari i urednici u sredstvima javnog priopćavanja o izvorima obavijesti i

podataka za koje su saznali u obavljanju svojega zanimanja i koji su uporabljeni

prilikom uređivanja sredstava javnog priopćavanja.

Tijelo koje vodi postupak mora prije svakog ispitivanja, poučiti te osobe da ne

moraju svjedočiti te upozorenje i odgovor unijeti u zapisnik (čl. 285. st. 3.).

Ako su one najprije svjedočile a kasnije, u tijeku postupka se predomislile i

prihvatile povlasticu, zapisnik o njihovu prijašnjem iskazu može se koristiti kao

dokaz, te se na to moraju upozoriti.

c) Povlasticu da ne moraju odgovoriti na pojedino pitanje imaju osobe koje bi time

izložile sebe ili svoga bliskog rođaka kaznenom progonu, teškoj sramoti ili znatnoj

materijalnoj šteti (čl. 286. st. 1.). O tome ih tijelo koje vodi postupak mora poučiti.

d) Parcijalni procesni imunitet svjedoka – dogovor državnog odvjetnika i svjedoka

(čl. 286.)

● Ako je svjedok uskratio odgovor na pitanje jer bi time izložio sebe ili svoga

bliskog srodnika kaznenom progonu, državni odvjetnik može izjaviti da neće

poduzeti kazneni progon ako je odgovor na pitanje i iskaz svjedoka važan za

dokazivanje kaznenog djela druge osobe.

Mora se raditi o

- kataloškom kaznenom djelu,

- kaznenom djelu protiv RH, protiv oružanih snaga RH za koje je propisana

kazna zatvora od najmanje pet godina,

- kaznenom djelu za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora.

● Ako je odgovor i iskaz svjedoka dostatan i vjerodostojan, državni odvjetnik će

predložiti prekid radnje radi davanja izjave.

54

● Državni odvjetnik mora pribaviti od svjedoka pisanu izjavu da će iskazivati istinu

kao svjedok u postupku i da neće ništa prešutjeti što mu je poznato o kaznenom

djelu i počinitelju.

Svjedok mora imati savjetnika iz reda odvjetnika (zaštita prava i interesa).

● Državni odvjetnik može dati izjavu o nepoduzimanju kaznenog progona:

- ako je pribavio izjavu svjedoka

- ako je dani odgovor na određeno pitanje važan za dokazivanje kaznenog

djela druge osobe (katalog)

- ako je vjerovatno da bi svjedok odgovorom na pitanje sebe ili bliskog

srodnika izložio kaznenom progonu za kazneno djelo s propisanom

kaznom zatvora manjom od kazne propisane za kazneno djelo o kojem

iskazuje.

Negativni uvjet: ne može se dati izjava o nepoduzimanju kaznenog progona za

kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od 10 godina ili teža kazna.

● Izjava državnog odvjetnika o nepoduzimanju kaznenog progona

- mora biti pisana

- ovjerena pečatom i potpisom višeg državnog odvjetnika

- sadržavati činjenični i pravni opis, te pravnu oznaku kaznenog djela za koje se neće

poduzimati kazneni progon.

Pisanu izjavu državni odvjetnik predaje svjedoku. Protiv svjedoka ne može se

poduzeti kazneni progon za kazneno djelo na koje se odnosi izjava državnog

odvjetnika, ali se može progoniti za kazneno djelo davanja lažnog iskaza.

3. Ugroženi i zaštićeni svjedoci

Povlasticu da ne moraju odgovoriti na pojedino pitanje ili da odbiju davanje iskaza

u cjelini imaju i tzv. ugroženi svjedoci.

Možemo razlikovati dvije kategorije ugroženih svjedoka.

osobe koje bi davanjem iskaza ili odgovorom na pojedino pitanje sebe ili

sebi blisku osobu izložile “ozbiljnoj opasnosti” po život, zdravlje, tjelesnu

nepovredivost, slobodu ili imovinu većeg opsega (ugroženi svjedoci u užem smislu)

One tu povlasticu imaju “dok se ne osigura zaštita svjedoka” (čl. 294. st. 1.)

koja se sastoji od: aa) posebnog načina ispitivanja i sudjelovanja u postupku, te bb)

mjera zaštite svjedoka i njemu bliskih osoba izvan postupka (čl. 294. st. 2.).

Ispitivanje ove kategorije uređeno je pravilima o ispitivanju ugroženih svjedoka,

koji se u kaznenom postupku ispituju kao zaštićeni svjedoci (čl. 294.-299.),

osobe koje su posebno osjetljive, kao što su djeca oštećena kaznenim djelom

ili stare osobe, bolesne osobe ili osobe s posebnim potrebama, kod kojih bi primjena

običnih pravila o ispitivanju dovela do trauma ili teških šteta po psihofizičko

zdravlje. Zakon sadrži posebna pravila za ispitivanje obiju kategorija ugroženih

svjedoka (posebno osjetljivi svjedoci).

55

A. Postupovna zaštita ugroženih svjedoka (u užem smislu) (čl. 294 – 299. ZKP)

Osobe koje su najčešće ugroženi svjedoci:

Krunski svjedoci (pokajnici)

Prikriveni istražitelji

Žrtve i svjedoci očevidci kaznenih djela organiziranog kriminaliteta

- nužnost razlikovanja postupovne od izvanpostupovne zaštite svjedoka

Posebni način ispitivanja i sudjelovanja ugroženog svjedoka u postupku određuje

sudac istrage na pisani obrazloženi prijedlog državnog odvjetnika.

Ako se sudac istrage i državni odvjetnik slože oko posebnog načina

ispitivanja i sudjelovanja ugroženog svjedoka u postupku, sudac istrage o tome

donosi rješenje kojim određuje pseudonim zaštićenog svjedoka (tzv. anonimizacija

svjedoka), posebni način sudjelovanja u postupku i posebni način ispitivanja (čl.

295. st. 5.)

Oblici postupovne zaštite:

- samo prikrivanje identifikacijskih podataka

ispitivanje se provodi pod pseudonimom, bez iznošenja osobnih podataka, a

u ostalom dijelu se ispitivanje provodi prema općim odredbama o ispitivanju

svjedoka.

- prikrivanje i izgleda svjedoka.

ispitivanje se obavlja ''posredstvom tehničkih uređaja za prijenos slike i

zvuka'', a lik i glas svjedoka su izmijenjeni. Svjedok se nalazi u drugoj prostoriji.

Dokazno pravilo: osuđujuća presuda i ocjena o nezakonitosti dokaza ne može se

temeljiti samo na iskazu zaštićenog svjedoka (čl. 298 ZKP).

B. Izvanpostupovna zaštita ugroženih svjedoka:

Zaštita koja se pruža svjedocima izvan kaznenog postupka; sastoji se u

poduzimanju radnji koje ne služe izravno provođenju kaznenog postupka.

Vremenski, izvanpostupovna zaštita može započeti prije početka kaznenog

postupka, trajati paralelno s postupkom (i postupovnom zaštitom) i trajati nakon

završetka kaznenog postupka u kojem je ta osoba bila svjedok.

Izvanpostupovna zaštita svjedoka danas je u hrvatskom pravu uređena

Zakonom o zaštiti svjedoka (dalje: ZZS)

C. Zaštita ugroženih svjedoka u materijalnom kaznenom pravu

Otkrivanje identiteta ugrožene osobe ili zaštićenog svjedoka (čl. 308. KZ)

56

Postupovna zaštita posebno osjetljivih svjedoka:

Cilj: sprječavanje postupovne traumatizacije (sekundarne viktimizacije)

Posebno osjetljivim svjedocima ne prijeti neka druga osoba kako bi ih primorala da

odustanu od davanja iskaza ili promijene sadržaj svog iskaza, već opasnost za ovu

kategoriju svjedoka dolazi od samog davanja iskaza odnosno od samog sudjelovanja

u postupku, koje je za njih iznimno neugodno, zbog njihovih posebnih svojstava

koja ih čine ranjivijim od ostalih ''običnih'' svjedoka ili zbog prirode kaznenog djela

koje dovodi do traumatizacije.

Vrste posebno osjetljivih svjedoka:

Svjedoci koji su posebno osjetljivi zbog svojih posebnih svojstava (djeca,

maloljetnici, osobe sa smetnjama u razvoju, duševno bolesni svjedoci i dr.)

Svjedoci žrtve određenih kaznenih djela (kaznenih djela protiv spolne

slobode, kaznenih djela nasilja i dr.)

Oblici zaštite i pomoći posebno osjetljivim svjedocima:

Smanjenje broja ispitivanja

Snimanje svjedočenja i prikazivanje snimke u kasnijem stadiju postupanja

Specijalizacija i obuka osoba koje vrše ispitivanja posebno osjetljivih

svjedoka

Ispitivanje svjedoka putem videoveze iz druge prostorije

Zabrana okrivljeniku da sam postavlja pitanja svjedocima i postavljanje

pitanja putem posrednika

Nazočnost bliske osobe radi pružanja potpore posebno osjetljivom svjedoku

Promjena izgleda sudnice, isključenje javnosti...

Uređenje pravnog položaja djece svjedoka i maloljetnih svjedoka u hrvatskom k. p.

p. (čl. 292.).

Zaštita žrtava silovanja – čl. 422. ZKP: tzv. ''rape-shield propisi.

Nezakoniti dokazi

Iskaz svjedoka ne može se upotrijebiti kao dokaz u postupku

a) ako je kao svjedok ispitana osoba koja se ne može ispitati kao svjedok – relativno

nesposobna za svjedočenje, a da razlog te nesposobnosti nije prestao,

b) ako je kao svjedok ispitana osoba koja ima povlasticu uskrate cijelog iskaza

- a nije na to upozorena,

- ili se nije izričito odrekla toga prava,

- ili upozorenje i odricanje nije ubilježeno u zapisnik.

c) ako je kao svjedok ispitan maloljetnik koji ne može shvatiti značenje prava da ne

mora svjedočiti

57

d) ako upozorenje svjedoku o dužnosti istinitog iskazivanja i posljedicama lažnog

svjedočenja, te o povlastici neodgovaranja na pojedino pitanje nisu ubilježeni u

zapisnik,

e) ako je povrijeđeno pravo žrtve kaznenog djela protiv spolne slobode i spolnog

ćudoređa da uskrati odgovor na pitanja koja se odnose na njezin strogo osobni život,

f) ako je iskaz svjedoka pribavljen protivno pravilima o zabrani diskriminacije,

g) ako je iskaz svjedoka pribavljen primjenom medicinske intervencije ili sredstvima

kojima se utječe na volju svjedoka pri davanju iskaza,

h) ako je iskaz svjedoka iznuđen silom ili prijetnjom ili drugim sličnim sredstvom,

i) ako je iskaz ugroženog svjedoka – kada je proveden poseban način ispitivanja i

sudjelovanja u postupku – odstupio od modela propisanog u zakonu.

4. Iskaz vještaka

a) Pojam iskaza: 3 elementa definicije (djelatnost vještaka – stručne osobe koja

pomaže sudu u utvrđivanju činjenica, a ne u primjeni prava – pregled predmeta

vještačenja – iskazivanje (nalaz i mišljenje)

nalaz: opis utvrđenih činjenica

mišljenje: odgovor na pitanja radi kojih je i provedeno vještačenje

b) Odnos vještačenja i svjedočenja:

je li vještačenje stručno svjedočenje: stajališta kontinentalnog i

anglosaksonskog prava;

razlozi za razlikovanje:

1. u koju svrhu opažaju činjenice;

2. stručno znanje nužno za opažanje vještaka, ali ne i za svjedoka;

3. različito vrijeme opažanja činjenica;

kada se vrši vještačenje: uvijek kada opće znanje nije dovoljno za

utvrđivanje činjenica, a moguće je kako prije tako i tijekom kaznenog postupka

c) Obvezno vještačenje: v. primjenu formalne dokazne teorije

d) Tko vrši vještačenje: vještak, a ne sudac ili državni odvjetnik(neovisno o tome što

možda raspolažu stručnim znanjem); prioritet stručnih ustanova ili posebnih

državnih tijela koja se bave vještačenjem;

Tko ne može biti vještak:

osoba koja ne može biti ispitana kao svjedok (čl. 311. st. 1.);

osoba koja je oslobođena dužnosti svjedočenja (čl. 311. st. 1.),

osoba prema kojoj je kazneno djelo počinjeno (čl. 311. st. 1.),

osoba koja je zajedno s tužiteljem, okrivljenikom ili oštećenikom zaposlena

u istom državnom tijelu ili kod istoga poslodavca (čl. 311. st. 2.),

Za vještaka se ne može odrediti liječnik koji je liječio umrloga,

58

Za vještaka se, u pravilu, neće uzeti osoba koja je ispitana kao svjedok.

Postupak određivanja vještaka i način vještačenja: - pismeni nalog vještaku (čl.

309.)

- pravna obveza vještaka – sadržaj: dužan odazvati se pozivu i dati svoj nalaz i

mišljenje (čl. 310.)

Dokazna vrijednost iskaza vještaka: problem različitog mišljenja suda i vještaka;

elementi za rješavanje problema:

primjena pravila o slobodnoj ocjeni dokaza – rezultat

što sa spornom činjenicom → pravilo in dubio pro reo

nužno detaljno obrazloženje.

Nezakoniti dokazi: zapisnici o ispitivanju vještaka u slučajevima u kojima je kao

vještak ispitana osoba koja to pravno ne smije biti.

5. Isprave – dokaz ispravom

a) Tri različita mišljenja o pojmu isprave:

- to je svaki predmet koji može poslužiti kao dokaz (pismo, sredstvo počinjenja

kaznenog djela i sl.) → neprihvatljivo jer nema razlike između isprave i

materijalnog dokaza

- to je svaki zapis (pisani ili tehnički) koji sadrži podatke o činjenicama iz prošlosti

(pismo, fotografija, snimka) – neprihvatljivo jer nema razlike od tehničkih snimki

činjenica

- to je samo pisani zapis koji sadrži podatke o činjenicama koje se utvrđuju u

postupku (npr. pismo, dopis, nacrt, skica..)

b) Je li isprava posebna vrsta dokaza: da, primjer → zapisnik o iskazu; što je dokaz:

iskaz ili zapisnik?

c) Sudionici u nastanku isprave: autor, sastavljač i pisar.

- Autor - osoba kojoj su poznate važne činjenice i koja hoće da se saznanje o njima

zapiše i/ili proširi;

- Sastavljač – osoba koja određuje opseg i bitne dijelove autorove izjave koje treba

zapisati i prenosi ih pisaru;

- Osoba koja tako određeno saznanje autora zapisuje.

d) Vrste isprava:

- javne isprave: pojam (tri elementa: državno tijelo ili javna ustanova – nadležnost

– propisana forma) i značenje (teorijska i praktična razlika u odnosu na privatne

isprave)

59

- privatne isprave: pojam i značenje (slobodna ocjena dokaza)

Postupak dokazivanja s ispravama:

pribavljanje isprava

utvrđivanje spoznajne sposobnosti isprave (tko je autor isprave, odakle su

mu poznate činjenice koje se iznose u ispravi, koji su subjekti, osim autora,

eventualno sudjelovali u postanku isprave, te kada i gdje je isprava nastala –

autentičnost isprave)

sud čita ispravu i prilaže spisu

sud slobodno ocjenjuje koju dokaznu vrijednost ima sadržaj isprave

6. Tehničke snimke činjenica – dokaz snimkom

a. Pojam: tehnička snimka činjenica nastala pomoću optičkih i/ili akustičkih

uređaja; temelj razlikovanja od ostalih vrsta dokaza → ne nastaje opažanjem

čovjeka.

b. Dopustivost uporabe tehničkih snimki kao dokaza u kaznenom postupku ovisi o

vrsti snimke tj. načinu njenog nastanka.

1. Tehničke snimke činjenica nastale djelovanjem državnih tijela za potrebe

kaznenog postupka:

2. Ostale snimke

1. Tehničke snimke činjenica nastale djelovanjem državnih tijela za potrebe

kaznenog postupka se uvijek mogu koristiti kao dokaz.

a) tijekom kaznenog postupka, kao snimanja procesnih radnji koja imaju svrhu

sastavljanja i vođenja posebnog, tzv. zvučnog i slikovnog zapisnika o tim radnjama

(čl. 275. st. 2., 278. st. 4.,289. st. 5., 292. st. 1. i 3., 297. st. 2., 301. st. 7, 409. st. 2.,);

reproduciranje tog zapisnika na raspravi u dokazne svrhe (čl. 432. st. 2.)

b) prije započinjanja kaznenog postupka, kao tehničke snimke tajnog nadzora nad

telekomunikacijama, osobama i predmetima, učinjene za potrebe budućeg kaznenog

postupka tijekom posebnih dokaznih radnji (čl. 332. i 333.).

2. Ostale snimke mogu se koristiti kao dokaz ako su javne (ponašanja i govore neke

osobe koji su namijenjeni javnosti, bez obzira na to je li snimana osoba zna da se

registracija obavlja ili ne ili ako osoba zna da se snimanje vrši).

3. Nejavne snimke se iznimno mogu koristiti kao dokaz: čl. 10. st. 3.

60

7. Elektronički (digitalni) dokaz - čl. 331.

Pojam: elektronički (digitalni) dokaz je podatak koji je kao dokaz u elektroničkom

(digitalnom) obliku pribavljen prema ZKP-u (čl. 202. st. 33.)

- Pravila o dokazu ispravom svhovito se primjenjuju na elektronički dokaz.

Elektronička isprava kao dokazno sredstvo (čl. 12. Zakona o elektroničkoj ispravi)

- Pri ocjeni ispravnosti elektroničke isprave u obzir se uzimaju pojedinosti o

njezinoj izradi, pohrani, prijenosu, čuvanju, vjerodostojnosti, nepromjenjivosti.

- Elektronički dokaz treba da je pribavljen tako da je upotrebljiv u nacionalnim i

međunarodnim razmjerima.

- Elektronička isprava – skup zakonom definiranih elekroničkih podataka koji joj

daju to svojstvo.

- Elektronički (digitalni) dokaz - bilo koji podatak koji je pohranjen u uređaju za

elektroničku obradu (računalo, mobilni telefon) – elektronički, magnetni, optički ili

drugi medij.

- Uporaba elektroničkog potpisa – fizičke ili pravne osobe - moguća i u sudskim

postupcima.

- Elektronička isprava koja je sastavljena, poslana i primljena sukladno zakonu, ima

istu pravnu snagu kao i ona na papiru. Ne može imati kopije, već je svaki

pojedinačni primjerak s elektroničkim potpisom izvornik.

- Stranka može upućivati sudu podneske kao elektroničke isprave, ali sud ne može

stranci upućivati svoja pismena elektroničkim putem.

- Postupak pribavljanja, izvođenja i ocjene elektroničkih dokaza – usklađen s

propisima o pretrazi računala i s njim povezanih uređaja (čl. 257.), te privremenim

oduzimanjem predmeta. (čl. 262. i 263.).

- Tajni nadzor elektroničkih komunikacija – po propisima.

- Vještaci digitalne ili računalne forenzike – daju odgovor o tehničkoj ispravnosti

pribavljanja i o vjerodostojnosti tih dokaza.

- Vrijedi načelo slobodne ocjene dokaza ograničeno vještačenjem.

61

II. DIO: TIJEK KAZNENOG POSTUPKA

I. POGLAVLJE: OPĆENITO O NAČINIMA KAZNENOG POSTUPANJA I

TIJEKU KAZNENOG POSTUPKA

A. Načini kaznenog postupanja

- Odluka Ustavnog suda RH – stvoren jedinstveni normativni model kaznenog

postupka i zajednička kaznenoprocesna načela za sva kaznena djela.

- Kao temeljni oblik kaznenog postupka – predviđen je postupak za klasično teška

kaznena djela.

- Posebne procesne forme - propisane su:

a) za kategoriju kaznenih djela koja prijete organiziranom životu u zajednici,

b) za lakša kaznena djela (novčana kazna ili kazna zatvora do 5 godina) –

jednostavnije procesne forme kod pojedinih instituta – brži i ekonomičniji

postupak

- Trenutno važeća pravila o nadležnosti općinskih i županijskih sudova se nalaze u

čl. 19.a – 19.f ZKP. – opći dio.

- osnovni kriterij: županijski sudovi nadležni za postupanje u prvom stupnju

za djela za koja je zapriječena kazna iznad 12 godina zatvora

- Postupak prema maloljetnicima

- Posebni postupci: kazneni postupak po privatnoj tužbi, izdavanje kaznenog

naloga, izricanje sudske opomene, postupak prema okrivljenicima s duševnim

smetnjama, postupak za oduzimanje predmeta i imovinske koristi, postupak za

opoziv uvjetne osude, te postupak za izdavanje tjeralice i objave.

- Nužnost postojanja svih stadija – moguća su odstupanja.

- Za najteža kaznena djela – propisana kazna zatvora od 15 godina i dugotrajni

zatvor – postupak obvezno uključuje sve predviđene stadije (istragu, optuživanje s

ispitivanjem optužnice, raspravu s izricanjem i objavljivanjem presude, eventualno

postupak po žalbi, slanje presude na izvršenje).

- Ubrzanje i pojednostavljenje postupka:

a) izbjegavanjem prolaska kroz sve stadije: preskakanje istrage, podizanje

neposredne optužnice za kaznena djela za koja istraga nije obvezna; pres-

62

kakanje ispitivanja optužnice, optuženik odustaje od sjednice optužnog

vijeća; optužno vijeće ili predsjednik raspravnog vijeća donosi presudu

na temelju sporazuma stranaka

b) pojedine radne cjeline izvode se na pojednostavljeni način: odstupanje od

suđenja u prisutnosti optuženika.

B. Opći pregled tijeka kaznenog postupka

Stadiji kaznenog postupanja:

1) Prethodni postupak (sadržaj) obuhvaća:

a) Predkazneni postupak, sadržaj:

- kaznena prijava (odbačaj kaznene prijave prema načelu svrhovitosti)

- izvidi kaznenih djela

- istraživanje (za kaznena djela s propisanom novčanom kaznom i

kaznom zatvora do 5 godina)

- hitne dokazne radnje

- dokazne radnje kad je počinitelj nepoznat i

- eventualno posebne dokazne radnje

b) Kazneni postupak, sadržaj:

- istraga

- optuživanje s obveznim sudskim ispitivanjem optužnice (eventualno

pregovaranje o sankciji)

2) Prvostupanjski postupak - sadržaj: rasprava i presuđenje

a) Pripreme za raspravu (pripremno ročište), eventualno pregovaranje o sankciji

b) Raspravljanje, izricanje, objavljivanje i izrada prvostupanjske presude

3) Drugostupanjski postupak – sadržaj: žalbeni postupak, postupanje povodom

žalbe protiv prvostupanjske presude (redoviti pravni lijek)

a) Žalba protiv prvostupanjske presude i žalba protiv rješenja, mogućnost

odgovora na žalbu, sjednica sudskog vijeća (isptivanje prvostupanjske

presude, odlučivanje po žalbi)

b) Žalba protiv drugostupanjske presude (izuzetak)

63

4) Postupak povodom izvanrednih pravnih lijekova (iznimno) nakon pravo-

moćnosti presude

1) Prethodni postupak (početak i završetak)

a) Predkazneni postupak

- započinje upisivanjem zaprimljene kaznene prijave u upisnik kaznenih

prijava

- završava - donošenjem rješenja o odbačaju kaznene prijave

- donošenjem rješenja o provođenju istrage

- podizanjem neposredne optužnice.

b) Kazneni postupak

- započinje donošenjem sudske odluke odnosno mogućnošću sudskog

odlučivanja o pretpostavkama za vođenje kaznenog postupka:

1) pravomoćnošću rješenja o provođenju istrage,

2) potvrđivanjem optužnice ako istraga nije provedena (za kaz-

nena djela s propisanom novčanom kaznom i kaznom zatvora

do 5 godina odnosno ako je podignuta neposredna optužnica)

3) određivanjem rasprave na temelju privatne tužbe ili

4) donošenjem presude o izdavanju kaznenog naloga.

- kazneni postupak u okviru prethodnog postupka završava donošenjem

rješenja vijeća o potvrđivanju optužnice, te dostavom optužnice i spisa

predmeta predsjednika vijeća.

2) Prvostupanjski postupak

- započinje primitkom optužnice i spisa predmeta od strane predsjednika

vijeća

- završava donošenjem prvostupanjske presude.

3) Drugostupanjski postupak

- započinje podnošenjem žalbe na prvostupanjsku presudu (redoviti

pravni lijek)

- završava donošenjem sudske odluke po žalbi

64

Pregled tijeka kaznenog postupka

Prethodni postupak

Predkazneni postupak Kazneni postupak

(izvidi, istraživanje, hitne (istraga, optuživanje

dokazne radnje, posebne s obveznim sudskim

dokazne radnje) ispitivanjem optužnice

Upisivanje kazne- Donošenje odluke Početak kaznenog pos-

ne prijave u upis- o kaznenoj prijavi tupka, sudska odluka,

nik kaznenih pri- rješenje o odbačaju pravomoćnost rješenja

java kaznene prijave, o provođenju istrage;

(osnove sumnje) rješenje o provo- potvrđivanje optužnice

đenju istrage, (kazn. djela do 5 god.)

neposredna optužnica

(osnovana sumnja)

Prvostupanjski postupak

(pripreme za raspravu,

rasprava, presuda)

Primitak optužnice i spisa

predmeta od strane

predsjednika vijeća

↓

Prvostupanjska presuda

Drugostupanjski postupak

(postupak po žalbi)

Žalba → Pravomoćna

presuda

(završetak

kaznenog

postupka)

Postupak nakon

pravomoćnosti

(i Izvanredni pravni

L lijekovi

K a z n e n i p o s t u p a k

______________________________________________________

Pojedini stadiji kaznenog postupka i njihovo razgraničenje (shematski prikaz tijeka kaznenog postupka, određivanje početnih i završnih točaka

pojedinih stadija) - postupanje prije (izvidi, hitne dokazne radnje) i nakon okončanja kaznenog postupka (izvanredni pravni lijekovi)

65

pregled tijeka postupka: v. Pregled predavanja: Opći dio, str. 11.-12.

pregled (shema) tijeka postupka:

P r e t h o d n i p o s t u p a k I

0 p o s t u p a k II

o p o s t u p a k

izvidi istraga optuživanje rasprava žalbeni izvanredni

ili istraživanje i kontrola postupak pravni

optužnice lijekovi

← ║--------------║---------------║----------------║---------------║ →

↓ ↓ ↓ ↓ ↓

rješenje o Podizanje Potvrda I0 presuda pravomoćnost

provođenju optužnice optužnice → žalba presude

istrage (početak kazn.post.

(pravomoćnost) ako nema istrage)

↑ ------------------------------ ↑ Kazneni postupak ------------------↑ →

Pojedine faze postupka i njihovo razgraničenje (shematski prikaz tijeka kaznenog

postupka, određivanje početnih i završnih točaka pojedinih faza ili stadija).

Postupanje prije (izvidi, hitne dokazne radnje) i nakon okončanja kaznenog

postupka (izvanredni pravni lijekovi).

66

II. POGLAVLJE: KAZNENI POSTUPAK

A) PREDKAZNENI POSTUPAK – IZVIDI I ISTRAŽIVANJE

1. Opće odredbe

1. Pojmovi: prethodni i predkazneni postupak.

- Prethodni postupak – stadiji i radnje koje prethode prvostupanjskom kaznenom

postupku - obuhvaća:

- izvide

- istragu ili istraživanje

- optuživanje s obveznim ispitivanjem optužnice.

- Predkazneni postupak – obuhvaća: - kaznenu prijavu

- izvide kaznenih djela

- istraživanje

- odbačaj kaznene prijave

- odbačaj kaznene prijave prema načelu

svrhovitosti

- hitne dokazne radnje

- dokazne radnje kad je počinitelj nepoznat

- eventualno posebne dokazne radnje.

2. Saznanje o mogućem počinjenju kaznenog djela: početna pretpostavka – osnove

sumnje - mogućnost pretvara se u vjerovatnost – osnovana sumnja.

o kaznena prijava je obavijest državnom odvjetnku o kaznenom djelu i

počinitelju (v. opći dio), forma (primjer potpune kaznene prijave);

o oficijelno postupanje državnog odvjetnika.

3. Pojam, vrste i svrha izvida kaznenih djela

- Izvidi kaznenih djela - izvanpostupovna otkrivačka djelatnost

- osnovni cilj: prikupljanje saznanja vezanih za odluku o

pokretanju kaznenog postupka, odnosno prikupljanje

obavijesti u cilju razjašnjavanja osnove sumnje

- Sustav izvidnih radnji - izvidi kaznenih djela namijenjeni za sva kaznena djela

- izvidi kaznenih djela namijenjeni za određena kaznena

djela.

67

2. Kaznena prijava (čl. 204.-206.b)

1. Pojam: pismena ili usmena, posredna ili neposredna obavijest državnom

odvjetniku o počinjenju kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti i

eventualno o počinitelju

2. Tko podnosi kaznenu prijavu (čl. 204):

tijela državne vlasti (najčešće policija nakon izvida, a i pravne osobe):

dužnost prijavljivanja,

fizičke osobe - dužnost prijavljivanja; tajnost podataka o prijavljenoj osobi (čl. 204.

st. 4.)

sankcije u KZ-u: neprijavljivanje pripremanja kaznenog djela (čl. 301. KZ), te

neprijavljivanje počinjenja kaznenog djela (čl. 302. KZ);

3. Upis kaznene prijave u upisnik kaznenih prijava odmah po podnošenju - osim u

slučaju iz čl. 205. st. 5. i 6. kad se kaznena prijava upisuje u upisnik raznih

kaznenih predmeta (potreba provođenja izvida ili vraćanja prijave na ispravak i

dopunu).

- Izuzeci od upisa odmah u upisnik kaznenih prijava:

a) ako je do državnog odvjetnika samo dopro glas da je počinjeno

kazneno djelo,

b) ili je primio dojavu žrtve,

c) kada kaznena prijava ne sadrži podatke o kaznenom djelu,

d) ili ako državni odvjetnik iz same kaznene prijave ne može zaključiti za koje se

kazneno djelo prijava podnosi.

4. Postupanje s kaznenom prijavom i odluke državnog odvjetnika temeljem

kaznene prijave (čl. 205. st. 6. i 7.).

A) Vraćanje prijave na ispravak i dopunu (čl. 205. st. 6. i 7.)

- Nepotpuna prijava ne sadrži podatke o kaznenom djelu ili državni odvjetnik ne

može zaključiti za koje se kazneno djelo prijava podnosi

- državni će odvjetnik pozvati podnositelja da ispravi i dopuni prijavu – rok 15

dana,

- prijavu upisuje u upisnik raznih kaznenih predmeta.

- Ako podnositelj ne postupi po pozivu u roku od 15 dana, državni odvjetnik će u

roku od 8 dana obavijestiti višeg državnog odvjetnika – može naložiti upis prijave u

upisnik kaznenih prijava.

B) Rješenje o odbacivanju kaznene prijave (čl. 206. st. 1 – 3)

- Obrazloženo rješenje državnog odvjetnika

a) prijavljeno djelo nije kazneno djelo za koje se progoni po službenoj

dužnosti,

b) nastupila je zastara, amnestija, pomilovanje, djelo je pravomoćno

presuđeno

68

c) postoje okolnosti koje isključuju krivnju,

d) ne postoji osnovana sumnja da je osumnjičenik počinio prijavljeno

kazneno djelo

e) podaci u prijavi upućuju na zaključak da prijava nije vjerodostojna.

- Državni odvjetnik će odbaciti prijavu ako nakon izvida državnog odvjetnika ili

policije zaključi da postoje razlozi za odbačaj. O tome obaviještava u roku od 8

dana oštećenika i prijavitelja.

C) Zahtjev policiji da prikupi obavijesti i poduzme druge mjere (čl. 205. st. 5., čl.

206. st. 4.)

- Provođenje izvida policije:

a) državni odvjetnik ne može ocijeniti jesu li vjerodostojni navodi policije,

b) podaci ne daju dovoljno osnova za odluku o istrage ili dokaznih radnji,

c) do državnog odvjetnika samo je dopro glas o kaznenom djelu ili dojava

žrtve.

d) počinitelj nepoznat.

D) Samostalno prikupljanje podataka – provođenje izvida državnog odvjetnika (čl.

206. st. 4.)

- Isti razlozi kao pod C) a) – d).

- Državni odvjetnik može pozvati podnositelja kaznene prijave i druge osobe –

neformalno ispitivanje.

E) Donošenje rješenja o provođenju istrage (čl. 206.b, čl. 216. st. 1. i 2.)

- Državni je odvjetnik dužan donijeti odluku o kaznenoj prijavi - rok 6 mjeseci od

upisa kaznene prijave u upisnik kaznenih prijava – osnovana sumnja.

- Istraga obvezna – propisana kazna zatvora više od 15 godina ili dugotrajni zatvor

- okrivljenik počinio kazneno djelo u stanju neubrojivosti

- Istraga fakultativna - propisana kazna zatvora od 5 do 15 godina

F) Podnošenje optužnice - jedino ako se u optužnici predlaže suđenje u odsutnosti

(budući da inače okrivljenik mora biti ispitan prije podizanja optužnice)

G) Zahtjev za izdavanje kaznenog naloga - kaznena djela s propisanom novčanom

kaznom ili kaznnom zatvora do 5 godina

3. Prava žrtve i oštećenika (čl. 206.a)

a) Žrtva i oštećenik - pravo zatražiti obavijest o poduzetim radnjama od državnog

odvjetnika po isteku od 2 mjeseca od podnošenja kaznene prijave ili dojave o

počinjenom kaznenom djelu

69

- državni odvjetnik dužan je obavijestiti žrtvu i oštećenika u roku od 30 dana od

zaprimljenog zahtjeva – osim ako bi time ugrozio učinkovitost postupka – tada

nastupa dužnost obavještavanja o uskrati obavijesti).

b) Žrtva ili oštećenik - pravo pritužbe višem državnom odvjetniku:

- ako državni odvjetnik nije obavijestio žrtvu ili oštećenika

- ili nisu zadovoljni danom obavijesti

- ili nisu zadovoljni poduzetim radnjama.

- Ako viši državni odvjetnik utvrdi da je pritužba osnovana, nalaže nižem državnom

odvjetniku

- dostavu zatražene obavijesti ili poduzimanje radnje.

- Ako viši državni odvjetnik utvrdi da je došlo do povrede prava podnositelja

pritužbe

- šalje obavijest podnositelju uz točno navođenje povrijeđenog prava.

4. Pravo pritužbe - instancijsko sredstvo protiv odugovlačenja postupka (čl. 206.b)

- Državni odvjetnik dužan je donijeti odluku o kaznenoj prijavi u roku od 6 mjeseci

od dana upisa kaznene prijave u upisnik kaznenih prijava - obavijest o tome

podnositelju prijave uz navođenje kratkih razloga o odluci.

- Podnositelj prijave, oštećenik i žrtva mogu podnijeti pritužbu višem državnom

odvjetniku zbog nepoduzimanja radnji koje dovode do odugovlačenja postupka -

po isteku roka od 6 mjeseci od upisa kaznene prijave.

- Viši državni odvjetnik - traži očitovanje o pritužbi

- ako je pritužba osnovana – odredit će rok za donošenje

odluke o prijavi

- obavijestikt će podnositelja pritužbe u roku od 15 dana

- postoji mogućnost ponavljanja pritužbe.

5. Odbačaj kaznene prijave prema načelu svrhovitosti (čl. 206.c)

- Državni odvjetnik može: - rješenjem odbaciti kaznenu prijavu

- odustati od kaznenog progona

- iako postoji osnovana sumnja

- da je počinjeno oficijelno kazneno djelo za koje je

propisana novčana kazna ili kazna zatvora do 5

godina

ako je: a) vjerovatno da će okrivljenik biti oslobođen od kazne

b) protiv okrivljenika u tijeku izvršenje kazne, a pokretanje postupka za

drugo kazneno djelo nema svrhe zbog prirode djela i ostvarene svrhe kažnjavanja

c) okrivljenik izručen ili predan stranoj državi ili međunarodnom sudu za

drugo kazneno djelo

70

d) okrivljenik prijavljen za više kaznenih djela, ali je suđenje svrhovito

samo za jedno kazneno djelo, jer pokretanje postupka ne bi bitno utjecalo na kaznu.

- Rješenje se dostavlja – okrivljeniku, oštećeniku i podnositelju kaznene prijave

- oštećeniku – pouka o pravu na pritužbu višem državnom

odvjetniku

- rok 8 dana

- ako smatra da je rješenje neosnovano

- Viši državni odvjetnik dužan je postupiti u roku od 30 dana, ako utvrdi

- da je rješenje osnovano, izvjestit će o tome oštećenika

- da rješenje nije osnovano – naložit će nižem državnom odvjetniku da nastavi

rad na predmetu.

6. Uvjetni odustanak od kaznenog progona (čl. 206.d)

- Državni odvjetnik može - rješenjem uvjetno odgoditi kazneni progon ili odustati od

kaznenog progona, iako postoji osnovana sumnja

- da je počinjeno oficijelno kazneno djelo za koje je propisana novčana kazna ili kazna

zatvora do 5 godina

- uz suglasnost žrtve ili oštećenika

- ako okrivljenik preuzme jednu ili više sljedećih obveza:

a) izvršenje činidbe, popravljanje ili naknada štete

b) isplata svote u korist javne ustanove, u humanitarne ili karitativne svrhe

c) isplata zakonskog uzdržavanja i uredno plaćanje dospjelih obveza

d) rad za opće dobro

e) podvrgavanje liječenju i odvikavanje od droge i ovisnosti

f) podvrgavanje psihosocijalnoj terapiji radi otklanjanja nasilničkog ponašanja uz

napuštanje ili bez napuštanja obiteljske zajednice.

- rok za izvršenje obveze – do jedne godine.

- Ako okrivljenik ispuni obvezu – državni odvjetnik donosi rješenje o odbacivanju

kaznene prijave (žalba nije dopuštena)

- ili obaviještava sud da odustaje od optužbe – sudac pojedinac

rješenjem prekida postupak.

7. Pokajnik (čl. 206.e)

- Glavni državni odvjetnik može - rješenjem odbaciti kaznenu prijavu ili

- odustati od kaznenog progona

ako je to - razmjerno težini počinjenog kaznenog djela

- značaju iskaza te osobe

- važno za otkrivanje i dokazivanje kaznenog djela i članova zločinačke

organizacije/zločinačkog udruženja.

- Protiv rješenja glavnog državnog odvjetnika nije dopuštena žalba

71

8. Izvidi kaznenih djela tijekom predistražnog postupka

1.) Izvidi općenito (čl. 206.f)

- Postupanje tijekom izvida je tajno - tijelo koje provodi izvide upozorava osobu

da je odavanje tajne kazneno djelo – kad to nalaže interes javnosti može izvijestiti

javnost o tijeku izvida.

- Razlozi tajnosti izvida – učinkovitost, pravičnost, pretpostavka nedužnosti

okrivljenika, zaštita osobe okrivljenika.

2.) Pravni temelji policijskih izvida (kada policija djeluje)

- samoinicijativno djelovanje; uvjet - postojanje osnova sumnje (čl. 207. i 208.)

- po zahtjevu drž. odvjetnika. (čl. 206.g st. 2. i 3.) - povezanost s kaznenom

prijavom (ako državni odvjetnik ne može sam ili preko drugih tijela provesti radnje,

uputit će zahtjev policiji za poduzimanje samostalnih mjera).

3.) Način policijskog djelovanja (kako policija djeluje)

- Neformalna ili kriminalističko-operativna djelatnost - izvidne radnje (čl. 207.-

208.).

- Ako postoje osnove sumnje da je počinjeno oficijelno kazneno djelo policija je

dužna poduzeti potrebne mjere:

a) da se pronađe počinitelj kaznenog djela

b) da se počinitelj ili sudionik ne sakrije ili ne pobjegne

c) da se otkriju i osiguraju tragovi kaznenog djela

d) da se prikupe sve obavijesti koje bi mogle biti od koristi za uspješno

vođenje kaznenog postupka.

- Rezultati navedenih mjera imaju spoznajnu, a ne pravnu vrijednost. Policija je

dužna obavijestiti državnog odvjetnika u roku od 24 sata od poduzimanja prve

radnje.

- Sadržaj: traženje obavijesti od građana, poligrafsko testiranje, analiziranje glasa,

pregled prijevoznih sredstava, osoba i prtljage, ograničenje kretanja, pregled

objekata pravnih osoba i državnih tijela (u nazočnosti odgovorne osobe), te druge

mjere i radnje. O provodenim radnjama sastavlja se službena zabilješka.

- Formalna policijska djelatnost: (čl. 212.). – policija može privremeno oduzeti

predmete iz čl. 261. kad provodi izvide kaznenih djela.

4.) Važnije neformalne djelatnosti tijekom izvida (čl. 23.-80. ZPPO)

a) Prikupljanje obavijesti od građana (čl. 208. st. 1. i 4., čl. 36.- 39. ZPPO)

- opća postavka: policija nema u provođenju izvida ovlast građane ispitivati u

svojstvu okrivljenika, svjedoka ili vještaka (čl. 208. st. 1.);

72

- građani se nisu dužni odazvati, a ni dati obavijesti. U istom predmetu moguće je

samo jedno pozivanje (čl. 208. st. 4.);

- prisilno dovođenje samo osumnjičenika

- koji je na to u pozivu bio upozoren,

- koji se usprkos upozorenja pozivu nije odazvao ili

- koji je odbio primitak poziva.

- osoba koja se odazvala pozivu ili osumnjičenik koji je prisilno doveden, ima

pravo odbiti davanje obavijesti uz nemogućnost ponovnog pozivanja u istom

predmetu;

b) Dovođenje osumnjičenika

- Upozorenja osumnjičeniku koji je prisilno doveden (čl. 208. st. 5.):

- o razlozima pozivanja i koje su osnove sumnje protiv njega,

- o pravu na tumačenje i prevođenje,

- o pravu da nije dužan iskazivati niti odgovarati na pitanja

- o pravu da po završetku prikupljanja obavijesti najkasnije po proteku 6

sati od dovođenja može napustiti policijske prostorije.

c) Prikupljanje obavijesti od pritvorenika (čl. 208. st. 2.)

- samo radi otkrivanja drugih kaznenih djela iste osobe, njezinih sudionika ili

kaznenih djela druge osobe,

- odobrenje državnog odvjetnika, ako je pritvor produljen odobrenje daje sudac

istrage

- obvezna nazočnost branitelja.

- Prikupljanje obavijesti od osoba u istražnom zatvoru ili ustanovi za osobe lišene

slobode

(čl. 208. st. 3.)

- na temelju pisanog prijedloga državnog odvjetnika

- odobrenje suca istrage ili predsjednika vijeća

- obvezna nazočnost suca istrage ili branitelja.

d) zadržavanje osoba zatečenih na mjestu počinjenja kaznenog djela, ako te osobe

mogu iznijeti važne podatke ili ih kasnije ne bi bilo moguće ili bi ih bilo moguće

ispitati ali uz teškoće (tzv. presumptivni svjedoci); zadržavanje radi upućivanja

državnom odvjetniku ili do njegova dolaska, ali najduže 6 sati (čl. 210.)

e) Dovođenje i zadržavanje drugih osoba zatečenih na mjestu počinjenja kaznenog

djela (čl. 208. st. 6).

- Osobe zatečene na mjestu počinjenja kaznenog djela policija može prisilno

dovesti u policijske prostorije radi davanja obavijesti – kumulativni uvjeti:

- ako se radi o kaznenom djelu s elementima nasilja ili kaznenom djelu

koje predstavlja prijetnju javnoj sigurnosti,

73

- ako postoji vjerovatnost da imaju saznanja o kaznenom djelu ili

počinitelju

- a njihovo prikupljanje nije moguće ili je bitno otežano na mjestu gdje je

osoba zatečena,

- i razumno je vjerovati da će odgoda prikupljanja obavijesti štetiti

probicima kaznenog progona (presumptivni svjedoci).

- Zahtjev da dođe u pratnji policijskog službenika, ako odbije može se prisilno

dovesti..

- Privedena osoba mora biti obaviještena o pravu na tumačenje i prevođenje, na

uskratu obavijesti i napuštanje prostorija po isteku 6 sati.

- Ako se prisilno dovedena osoba uhiti, vrijeme uhićenja teče od trenutka

dovođenja u prostorije.

- Od prisilno dovedenih osoba policija mora uzeti obavijesti u roku od 6 sati, za

dulje trajanje mora imati njihov pisani pristanak. Ako odbiju dati obavijesti, mora

se odmah pustiti.

f) Utvrđivanje istovjetnosti osumnjičenika (čl. 211.): snimanje, uzimanje otisaka,

objavljivanje slike (po odobrenju državcnog odvjetnika).

g) Uzimanje neintimnih uzoraka od osumnjičenika i bez privole radi analize

genetskog materijala za kaznena djela s propisanom kaznom zatvora (čl. 211. st.

3.).

h) Ovlasti zapovjednika hrvatskog broda (čl. 209.), v. Pomorski zakonik iz 1994.

god.., supsidijarna primjena ZKP-a.

5.) Izvidi državnog odvjetnika (čl. 206.g)

- U svrhu prikupljanja potrebnih obavijesti državni odvjetnik može pozivati osobe i

podnositelja prijave ili žrtvu koja je dojavila kazneno djelo, da u roku od 15 dana

dopune i isprave prijavu.

- Državni odvjetnik može zatražiti dostavu podataka od policije, Ministarstva

financija, Državnog ureda za reviziju, drugih državnih tijela, organizacija, banke,

pravnih osoba. U zahtjevu će pobliže označiti sadržaj tražene mjere ili radnje

(eventualno i prisustvovanje radnji).

- Za nepostupanje po zahtjevu državnog odvjetnika, na njegov obrazloženi

prijedlog, sudac istrage može kazniti novčanom kaznom odgovornu i pravnu osobu.

Ako i nakon toga ne postupi po zahtjevu, može se kazniti zatvorom do izvršenja, ali

najdulje mjesec dana.

- O pribavljanju obavijesti državni odvjetnik sastavlja zapisnik.

6) Nadzor državnog odvjetnika nad izvidima (čl. 206.h)

74

- Za odlučivanje o kaznenoj prijavi, državni odvjetnik može naložiti policiji

- prikupljanje potrebnih obavijesti,

- provođenje izvida

- poduzimanje drugih mjera.

U nalogu državni odvjetnik može pobliže odrediti sadržaj izvida ili mjera.

Policija je dužna postupiti prema nalogu državnog odvjetnika i o poduzetim

izvidima ili mjerama obavijestiti ga najkasnije u roku od 30 dana od dana primitka

naloga.

- Državni odvjetnik ima pravo i dužnost stalnog nadzora nad provođenjem izvida.

7) Imovinski izvidi državnog odvjetnika (čl. 206.i)

a) Ako postoje osnove sumnje da je:

- počinjeno kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti i

- da je tim djelom stečena imovinska korist

državni odvjetnik je odmah dužan poduzimati ili nalagati pouzimanje izvida kako

bi se utvrdila vrijednost te koristi i gdje se ta imovina nalazi.

b) Za kaznena djela iz nadležnosti županijskog suda, ako postoje osnove sumnje da

je stečena znatna imovinska korist, u provođenju izvida i hitne dokazne radnje

privremenog oduzimanja predmeta, sudjeluju financijski istražitelji,

državnoovjetnički savjetnici i stručni suradnici u sastavu državnog državnog

odvjetništva.

Imovinska korist je po ZOPOIK svako povećanje ili sprječavanje smanjenja

imovine koja potječe od kaznenog djela, a imovina su sve stvari i prava koja je

stekao počinitelj ili povezana osoba.

c) Ako postoje osnove sumnje da je stečena imovinska korist velike vrijednosti,

državni odvjetnik će od čelnika policije ili nadležnih upravnih tijela zatražiti da mu

stave na raspolaganje službenike koji će pod njegovim nadzorom sudjelovati u

zajedničkim izvidima.

d) Sva tijela državne vlasti i pravne osobe koje u obavljanju svoje djelatnosti

saznaju da je ostvarena imovinska korist, dužna su bez odgode o tome obavijestiti

državnog odvjetnika. Isto tako, državni je odvjetnik bez odgode dužan predložiti

određivanje privremene mjere osiguranja imovine za koju postoji sumnja da je

ostvarena kaznenim djelom, odnosno dužan je u optužnici ili na pripremnom ročištu

predložiti da se ona oduzme.

75

9. Hitne dokazne radnje (čl. 212.)

- Pojam hitnih dokaznih radnji: formalne radnje koje tijekom prethodnog –

predistražnog postupka, dakle prije započinjanja kaznenog postupka pod zakonom

propisanim pretpostavkama, može obaviti policija, državni odvjetnik ili istražitelj.

- U ZKP-u navedene u gl. XVI. „Izvidi i istraživanje“

- Pravni temelj (osnove) za vršenje hitnih dokaznih radnji i vrste dokaznih radnji,

te subjekti obavljanja ovise o propisanoj kazni i osobi prema kojoj se poduzimaju.

a) Za kaznena djela s kaznom zatvora do 5 godina – kad postoji opasnost od odgode

– policija

može bez naloga državnog odvjetnika obaviti:

- pretragu

- privremeno oduzimanje predmeta

- očevid

- uzimanje otisaka prstiju i dijelova tijela.

b) Za kaznena djela s kaznom zatvora težom od 5 godina iz nadležnosti općinskog

suda – kad postoji opasnost od odgode – policija može, uz prethodnu obavijest

državnom odvjetniku, obaviti - pretragu

- očevid

- Državni odvjetnik koji stigne na mjesto očevida/pretrage, može preuzeti

provođenje radnje ili prepustiti je policiji.

- Policija može bez prethodne obavijesti državnom odvjetnku obaviti

- privremeno oduzimanje predmeta

- uzimanje otisaka prstiju i drugih dijelova tijela.

c) Za kaznena djela s propisanom kaznom zatvora do 5 godina ili kaznom zatvora

težom od 5 godina iz nadležnosti općinskog suda, kad se radi o dokaznim radnjama

navedenim pod a) prema službenoj osobi koja je ovlaštena i dužna otkrivati i

prijavljivati oficijelna kaznena djela, policija će odmah obavijestiti državnog

odvjetnika. On može sam obaviti navedene radnje (4) ili dati nalog istražitelju da ih

obavi.

- Doktrina „vanjskog dojma neovisnosti i nepristranosti istraživanja“ –

međunarodni standard.

d) Za kaznena djela - iz nadležnosti županijskog suda

- ako postoji opasnost od odgode i

- potreba provođenja dokaznih radnji (osim za privremeno

oduzimanje predmeta)

policija odmah obaviještava državnog odvjetnika, koji može

- sam provesti radnje ili

- njihovo provođenje naložiti policiji ili istražitelju.

- Ako postoji opasnost od odgode, državni odvjetnik može odrediti potrebna

vještačenja, osim ekshumacije.

76

- Policija bez odgode obaviještava državnog odvjetnika o rezultatima radnji koje je

provela.

10. Dokazne radnje kada je počinitelj nepoznat (čl. 214.)

- Ako je počinitelj kaznenog djela nepoznat, državni odvjetnik može

- provesti ili

- naložiti istražitelju

provođenje dokaznih radnji – ako je to svrhovito za otkrivanje počinitelja ili

- ako postoji opasnost od odgode.

- O svemu što je poduzeto istražitelj mora prije, a ako to nije moguće, odmah nakon

provedbe radnje, obavijestiti državnog odvjetnika.

11. Posebne dokazne radnje (čl. 332. - 339.)

- U pravilu se obavljaju u izvidima pod zakonom propisanim uvjetima.

12. Istraživanje (čl. 213; čl. 213.a – c).

- Pojam - Postupovna faza prije podizanja optužnice – za kaznena djela za koja je

propisana novčana kazna ili kazna zatvora do 5 godina.

- Državni odvjetnik može - sam provesti ili

- naložiti istražitelju

provođenje dokaznih radnji koje su svrhovite za odlučivanje o podizanju

optužnice

- kada postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo za

koje je zapriječena novčana kazna ili kazna zatvora do 5 godina

- a ne postoje zakonske smetnje za kazneni progon te osobe.

- Državni odvjetnik je dužan dostaviti okrivljeniku obavijest o provođenjuj

dokaznih radnji - rok 3 dana od provođenja prve dokazne radnje. Pretpostavka za

provođenje dokazne radnje je da je - državni odvjetnik prethodno utvrdio osnovanu

sumnju da je osoba počinila kazneno djelo za koje se ne provodi istraga.

Udovoljeno obvezi po čl. 6. ESLJP – po kojem konstituiranje optužbe za kazneno

djelo nastupa:

a) - svakom mjerom ili radnjom države

- koja implicira da je osoba počinila kazneno djelo i

- supstancionalno pogoršava njezinu situaciju

b) - kao i dostavom službene obavijesti o takvoj optužbi.

- Postupanje nakon dostave obavijesti je nejavno. Nejavnost znači:

- osobe koje nisu sudionici nemaju pravo nazočnosti provođenju radnji,

- osobe koje sudjeluju u radnji – odavanjem informacije ne čine kazneno

djelo.

77

- Tijelo koje provodi istraživanje može odrediti tajnost istraživanja ili nekog

njegovog dijela

- ako bi javno objavljivanje podataka štetilo probicima istraživanja

- a postoje sljedeći razlozi isključenja javnosti:

- zaštita osobe mlađe od 18 godina

- na zahtjev žrtve iz čl. 45. tijekom ispitivanja kao svjedoka

- zaštita sigurnosti obrane RH

- zaštita tajne kojoj bi štetila javnost

- zaštita javnog reda i mira

- zaštita osobnog ili obiteljskog života optuženika, žrtve, oštećenika

ili drugog sudionika u postupku

- Tijelo koje provodi radnju upozorit će osobu da je određena tajnost i da je

odavanje tajne kazneno djelo.

- Uz obavijest o provođenju prve dokazne radnje okrivljeniku se dostavlja pouka o

pravima (čl. 239. st. 1.) – okrivljenik je upoznat da postoji osnovana sumnja da je

počinio kazneno djelo, da se protiv njega provodi istraživanje i da je upoznat s

pravima tijekom postupka.

- Nakon primitka obavijesti o prvoj dokaznoj radnji, okrivljenik ima pravo

predložiti

- državnom odvjetniku poduzimanje dokaznih radnji

- sucu istrage provođenje dokaznog ročišta.

- Ako se državni odvjetnik ne složi s prijedlogom okrivljenika, njegov prijedlog

dostavlja sucu istrage u roku od 8 dana i o tome pisano obaviještava okrivljenika.

- Ako sudac istrage - prihvati okrivljenikov prijedlog za provođenje dokazne

radnje, naložit će državnom odvjetniku njezino provođenje.

- ako ne prihvati prijedlog, o tome će pisano obavijestiti okrivljenika.

- Ispitivanje svjedoka po prijedlogu obrane provodi se u prisutnosti okrivljenika i

branitelja.

- Državni odvjetnik ili sudac istrage završava istraživanje

- kad su provedene dokazne radnje

- a stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica ili

odbaciti kaznena prijava.

- Završetak istraživanja upisuje se u upisnik kaznenih prijava i o tome

obaviještavaju okrivljenik i oštećenik (informacija o postupku).

Članak 213.a

Posljedice nedostavljanja obavijesti okrivljeniku

- Ako državni odvjetnik nije dostavio okrivljeniku obavijest o provedenoj prvoj

dokaznoj radnji, a proveo je dokaznu radnju ispitivanja svjedoka, okrivljenik ima

pravo zahtijevati od državnog odvjetnika ponovno provođenje tih dokaznih radnji.

78

- Ako se državni odvjetnik ne složi s prijedlogom okrivljenika, dostavlja ga u roku

od 8 dana sucu istrage i o tome pisano obaviještava okrivljenika.

- Ako sudac istrage utvrdi da je - zahtjev okrivljenika osnovan, naložit će državnom

odvjetniku ponovno ispitivanje svjedoka,

- zahtjev okrivljenika neosnovan, obavijestit će o tome okrivljenika.

- Ponovno ispitivanje svjedoka – koje nije bilo kontradiktorno

- provodi se uz prisutnost okrivljenika i njegovog branitelja bez kontradiktornosti.

Osobe prisutnne ispitivanju mogu stavljati primjedbe u vezi sa zapisnikom, koje

će se zabilježiti u zapisniku.

- Zapisnik o ranijem ispitivanju izdvojit će se iz spisa i ne može se koristiti kao

dokaz u postupku.

Članak 213.b

Pravno sredstvo protiv odugovlačenja stadija istraživanja

- Ako po proteku 6 mjeseci

- od upisa kaznene prijave u upisnik kaznenih prijava ili

- od uhićenja državni odvjetnik nije donio odluku o prijavi, okrivljenik

ima pravo podnijeti prigovor sucu istrage zbog odugovlačenja

postupka.

- Sudska kontrola roka za odluku o kaznenoj prijavi, provodi se iz razloga što se

radi o odugovlačenju faze istraživanja povredom zakonskog roka (6 mjeseci), a ne

unutar zakonskog roka.

- Ako sudac istrage utvrdi da je prigovor zbog odugovlačenja postupka osnovan,

rješenjem će odrediti rok u kojem državni odvjetnik mora odlučiti o kaznenoj

prijavi. O svojoj odluci državni je odvjetnik dužan obavijestiti suca istrage.

- Ako sudac istrage utvrdi da je prigovor neosnovan, obavijestit će o tome

okrivljenika.

- Ako je rok za rješavanje kaznene prijave odredio viši državni odvjetnik i sudac

istrage, državni odvjetnik je dužan riješiti prijavu u roku koji je odredio sudac

istrage.

Članak 213.c.

Preuzimanje kaznenog progona od oštećenika

- Ako je državni odvjetnik odbacio kaznenu prijavu za kazneno djelo za koje je

propisana novčana kazna ili kazna zatvora do 5 god., oštećenik koji je preuzeo

kazneni progon može sucu istrage predložiti provođenje dokaznih radnji. O

prijedlogu oštećenika kao tužitelja sudac istrage odlučuje rješenjem.

79

- Zbog nepostojanja akta kojim započinje istraživanje nije započeo kazneni

postupak, pa se ne može ni obustaviti.

- Sadržaj prijedloga oštećenika:

- opis djela i zakonska obilježja kaznenog djela

- zakonski naziv kaznenog djela

- kratko obrazloženje – osnovana sumnja da je počinio kazneno djelo.

- Ako sudac istrage prihvati prijedlog oštećenika kao tužitelja, naložit će istražitelju

provođenje dokaznih radnji koje su svrhovite za odlučivanje o podizanju optužnice.

- Ako sudac istrage ne prihvati prijedlog oštećenika kao tužitelja, rješenjem odbija prijedlog.

- Kada dokazne radnje budu provedene, sudac istrage obaviještava oštećenika o završenim

istraživanjima i gdje se spis nalazi. Oštećenik ga može razgledati i u roku od 8 dana podignuti

optužnicu.

- Ako oštećenik kao tužitelj u roku od 8 dana od dana dostave rješenja o odbačaju kaznene

prijave ne podigne optužnicu, smatra se da je odustao od kaznenog progona. Sudac istrage o

tome obaviještava državnog odvjetnika.

13. Pouka o pravima okrivljenika (čl. 239.)

- Mora sadržavati obavijest o tome:

- zašto se okrivljuje i koje su okolnosti iz kojih proizlazi osnovana sumnja

protiv njega, ako prethodno nije primio rješenje o provođenju istrage,

- da nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja;

- da u skladu s odredbom članka 184. stavak 4. i 5. ima pravo uvida u spis,

- da ima pravo služiti se svojim jezikom, odnosno jezikom koji govori i

razumije, te pravo na tumača u skladu s odredbom čl. 8 ovog Zakona,

- da ima pravo uzeti branitelja po vlastitom izboru ili da će mu se kad to

predviđa ZKP, postaviti službeni branitelj ili na teret proračunskih sredstava

ako prema svom imovinskom stanju ne može podmiriti troškove obrane.

- Pouka o pravima se mora dostaviti uz:

a) Nalog o pretrazi

b) Poziv za prvo ispitivanje

c) Rješenje o provođenju istrage

d) Poziv za dokazno ročište

e) Rješenje o istražnom zatvoru

f) Nalog o prepoznavanju

g) Nalog o vještačenju prema osobi okrivljenika

h) Obavijest iz čl. 213. st. 2. ovog Zakona.

- Tijelo koje provodi radnju prije provođenja provjerava je li okrivljenik primio

pouku o pravima. Ako utvrdi da je uručena, sastavit će službenu zabilješku, a ako

utvrdi da nije uručena, uručit će mu pouku.

80

14. Zaštita postupovnih prava obrane (čl. 239.a)

1.a) Prigovor okrivljenika državnom odvjetnku u istrazi. Nakon dostave rješenja o

provođenju istrage okrivljenik može podnijeti pisani prigovor državnom odvjetniku

ako smatra da mu je protivno zakonu uskraćeno ili povrijeđeno određeno pravo.

- Prigovor se ne može podnijeti iz razloga zbog kojih se podnosi žalba protiv

rješenja o provođenju istrage.

- Može se uložiti npr. zbog neobavještavanja o provođenju dokazne radnje kojoj

obrana može prisustvovati.

b) Prigovor okrivljenika državnom odvjetniku u istraživanju. Nakon dostave obavijesti o

provođenju prve dokazne radnje okrivljenik može podnijeti pisani prigovor državnom

odvjetniku

- ako smatra da mu je protivno zakonu povrijeđeno ili uskraćeno određeno pravo

- ako smatra da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za provođenje

istraživanja (zakonske pretpostavke su postojanje osnovane sumnje i

nepostojanje zakonskih smetnji za kazneni progon).

- Prigovor je pravno sredstvo a ne pravni lijek, zato nema suspenzivni učinak.

- Pravno sredstvo vezano je za trenutak kada je osoba obaviještena o statusu osumnjičenika

odnosno kada stječe status okrivljenika.

U istrazi treba osigurati zaštitu od nezakonitog zadiranja u subjektivna prava okrivljenika.

Sudska zaštita u istraživanju je po opsegu šira, jer mora osim nezakonitog zadiranja u

subjektivna prava okrivljenika osigurati i zaštitu protiv nezakonitog (arbitrernog) kaznenog

progona.

- Prigovor sadrži

- oznaku predmeta

- oznaku odluke ili radnje na koju se odnosi

- prijedlog načina ostvarivanja uskraćenog prava.

- Državni odvjetnik će odluku donijeti odmah ili u roku od 8 dana od dana primitka prigovora.

Ako državni odvjetnik ne prihvati prigovor, dostavlja ga u roku od 8 dana od primitka sucu

istrage.

2.) Postupanjue suca istrage. Sudac istrage će odluku o prigovoru donijeti odmah ili u roku

od 8 dana od primitka prigovora.

a) Ako sudac istrage prihvati prigovor protiv rješenja o provođenju istrage, a moguće je

- ostvarenje određenog prava ili

- provođenje odnosno ponavljanje radnje,

naložit će državnom odvjetnku ostvarenje tog prava ili provođenje odnosno ponavljanje

radnje u određenom roku.

81

b) Ako sudac istrage prihvati prigovor protiv obavijesti o provođenju prve dokazne

radnje, a utvrdi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za provođenje istraživanja

- rješenjem će to utvrditi i vratiti državnom odvjetniku spis na daljnje

postupanje.

Protiv tog rješenja državni odvjetnik ima pravo žalbe.

- Ako sudac istrage prihvati prigovor protiv obavijesti a utvrdi povredu ili

uskratu određenog prava čije je ostvarenje moguće ili je moguće provođenje ili

ponavljanje radnje,

- naložit će državnom odvjetniku ostvarenje tog prava ili provođenje odnosno ponav-

ljanje radnje u određenom roku.

B) ISTRAGA

1. Opće napomene o istrazi

- Općenito o otkrivanju kaznenog djela i počinitelja: zakonski regulirana otkrivačka

djelatnost - izvidi - prije početka postupka

- istraga – tijekom postupka

- Pojam istrage: formalno osiguranje dokaza za odlučivanje o daljoj sudbini

postupka; v. načela (elementi istrage).

- Obveznost i mogućnost provođenja istrage (čl. 216. st. 1. i 2.).

a) Obligatorna istraga

- kad postoji osnovana sumnja za kaznena djela za koja je propisana kazna

zatvora teža od 15 godina ili kazna dugotrajnog zatvora

- postoji osnovana sumnja da je okrivljeni počinio protupravno djelo u

stanju neubrojivosti.

b) Fakultativna istraga provodi se u pravilu kad postoji osnovana sumnja da je

počinjeno kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora teža od 5 godina –

osim čl. 341. st. 3.

c) Nije moguća za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora do 5 godina.

- Provođenje istrage je - pravilo - za sva kaznena djela za koja je propisana kazna

zatvora teža od 5 godina

- izuzetak je neposredna optužnica – ne može se podignuti

za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora teža

od 15 godina.

82

- U istrazi treba prikupiti - dokaze i podatke potrebne za odluku o podizanju

optužnice ili obustavu postupka,

- dokaze za koje postoji opasnost da se neće moći

ponoviti na raspravi ili bi njihovo izvođenje bilo

otežano.

2. Započinjanje, tijek i okončanje istrage

- Državni odvjetnik donosi rješenje o provođenju istrage protiv određene osobe

- ako postoji osnovana sumnja da je počinjeno kazneno djelo za koje se

provodi istraga

- a ne postoje zakonske smetnje za kazneni progon te osobe.

- Izdavanje rješenja o provođenju istrage zabilježit će se u upisnik kaznenih prijava.

- Ako je državni odvjetnik prije donošenja rješenja o provođenju istrage ispitao

okrivljenika, dužan je u roku od 48 sati od ispitivanja odlučiti o provođenju

istrage. Ovo je instruktivni rok u kojem državni odvjetnik mora odlučiti hoće li

- donijeti rješenje o provođenju istrage ili

- podići neposrednu optužnicu (ako je moguća) ili

- odbaciti kaznenu prijavu.

- Ispitivanje okrivljenika prije rješenja o provođenju istrage nije obvezno.

- Ako državni odvjetnik ne odluči u roku od 48 sati, okrivljenik se može obratiti

višem državnom odvjetniku.

- Obvezni sastojci rješenja:

- opis djela iz kojeg proizlaze zakonska obilježja kaznenog djela

- zakonski naziv kaznenog djela

- okolnosti iz kojih proizlazi osnovana sumnja

- ime i prezime i osobni podatci osumnjičenika te

- kratko obrazloženje koje su hitne dokazne radnje provedene, koje okolnosti

namjerava istražiti, koje će dokazne radnje provesti.

- Kazneni postupak započinje pravomoćnošću rješenja o provođenju istrage.

- Istraga nije moguća protiv nepoznatog.

- Od trenutka donošenja rješenja o provođenju istrage – okrivljenik.

- Nakon rješenja o provođenju istrage državni odvjetnik može sucu istrage podnijeti

obrazloženi prijedlog

- da se protiv okrivljenika odredi istražni zatvor

- da se poduzmu druge mjere neophodne za djelotvorno vođenje postupka i

zaštitu osoba.

- Rješenje o provođenju istrage dostavlja se okrivljeniku u roku od 8 dana od dana

izdavanja s poukom o pravima.

83

- Ako bi se dostavom rješenja o provođenju istrage ugrozio život ili tijelo osobe ili

imovina velikih razmjera, državni odvjetnik može dostavu rješenja odgoditi do 30

dana ako se istraga provodi

- za kataloška kaznena djela protiv RH i protiv oružanih snaga RH s

propisanom kaznom zatvora težom od 5 godina, terorizam i protiv vrijed-

nosti zaštićenih međunarodnim pravom, te kaznena djela povezana uz zlo-

činačko udruženje.

- Razloge za odgodu dostave rješenja državni odvjetnik navodi u službenoj bilješci.

- Protiv rješenja o provođenju istrage okrivljenik ima pravo žalbe sucu istrage u

roku od 8 dana od dana primitka rješenja.

- Žalba je suspenzivna a podnosi se državnom odvjetniku koji je dužan odmah sa

spisom dostaviti sucu istrage.

- Sudac istrage može rješenjem:

1) odbaciti žalbu kao nepravovremenu ili nedopuštenu,

2) odbiti žalbu kao neosnovanu (jer postoje pretpostavke za kazneni progon,

osnovana sumnja i nema zakonskih smetnji)

3) prihvatiti žalbu i ukinuti rješenje o provođenju istrage u odnosu na sve ili

pojedine točke rješenja ako utvrdi razloge iz čl. 224. st. 1. toč. 1. do 3. da

nema osnovane sumnje da je okrivljeni počinio kazneno djelo koje mu se

stavlja na teret, niti se ona može utvrditi dodatnim dokaznim radnjama,

4) naložiti državnom odvjetniku da u određenom roku provede dokazne

radnje potrebne za odlučivanje o osnovanosti rješenja o provođenju

istrage – postojanje osnovane sumnje ili procesnih smetnji.

- Sudac istrage dužan je odlučiti o žalbi okrivljenika u roku od 8 dana od dana pri-

mitka žalbe i spisa predmeta.

- Ako sudac istrage ne odluči u roku o žalbi okrivljenika državni odvjetnik ovlašten

je nastaviti s provođenjem istrage – žalba gubi suspenzivni karakter.

- Ako sudac istrage naknadno uvaži žalbu okrivljenika i pravomoćno ukine rješenje

o provođenju istrage zbog nepostojanja osnovane sumnje, radnje državnog

odvjetnika dotad provedene

- nisu pravno valjane

- ne mogu se upotrijebiti u drugom postupku jer ne postoji

pretpostavka za pokretanje kaznenog postupka.

a) Ako je sudac istrage naložio državnom odvjetniku provođenje dokaznih radnji,

državni odvjetnik će nakon provođenja tih radnji dostaviti spis sucu istrage radi

donošenja odluke o žalbi.

Državni odvjetnik nema pravo žalbe na nalog za provođenje radnji.

b) Ako je sudac istrage ukinuo rješenje o provođenju istrage, državni odvjetnik ima

pravo žalbe na rješenje o ukidanju rješenja.

84

- Rješenje o provođenju istrage državni odvjetnik dostavlja oštećeniku s poukom o

pravima iz čl. 47. st. 1. t. 1 do 4 i 7 (sva prava koja ima u istrazi).

- Državni odvjetnik će o pravomoćnosti rješenja o provođenju istrage obavijestiti

ministarstvo nadležno za pravosuđe, koje o tome vodi evidenciju (radi izdavanja

uvjerenja o započetim kaznenim postupcima).

3. Trajanje istrage: čl. 229.

(1) Državni odvjetnik dužan je završiti istragu u roku od 6 mjeseci. Ako se istraga ne završi u

roku od 6 mjeseci, državni odvjetnik je dužan izvijestiti višeg državnog odvjetnika o

razlozima zbog kojih istraga nije završena.

(2) Viši državni odvjetnik dužan je poduzeti mjere da se istraga završi. U složenim

predmetima viši državni odvjetnik može na obrazloženi prijedlog državnog odvjetnika rok iz

stavka 1. ovog članka, produljiti za još šest mjeseci. U posebno složenim i teškim

predmetima, Glavni državni odvjetnik može na obrazloženi prijedlog državnog odvjetnika rok

završetka istrage iz stavka 1. ovog članka, produljiti za najviše 12 mjeseci.

(3) Okrivljenik i oštećenik mogu se tijekom istrage obratiti pritužbom višem državnom

odvjetniku zbog odugovlačenja postupka i drugih nepravilnosti u tijeku istrage.

- Okrivljenik se može obratiti pritužbom višem državnom odvjetniku ako državni

odvjetnik u roku od 48 sati od njegova ispitivanja

- nije donio rješenje o provođenju istrage ili

- podigao neposrednu optužnicu.

- Viši državni odvjetnik - ispitat će navode u pritužbi i

- obavijestiti podnositelja što je poduzeto (ako je on to za-

htjevao).

- Pritužba je instancijsko pravno sredstvo protiv odugovlačenja postupka i drugih

nepravilnosti u radu državnog odvjetnika, koje dovode do nedjelotvornosti predhod-

nog postupka. Time se štite i prava osumnjičenika.

4. Prekid istrage – određuje državni odvjetnik rješenjem (moguć nastavak istrage)

1) Obligatoran prekid istrage (čl. 223. st. 1.)

- Državni odvjetnik rješenjem prekida istragu ako je okrivljenik zbog

zdravstvenih smetnji raspravno nesposoban. To je slučaj obvezne obrane.

Okrivljenik mora imati branitelja od donošenja rješenja o prekidu do prestanka

zdravstvenih smetnji.

- Iznimka: istraga se neće prekinuti ako se okrivljenik sam stavio u stanje

raspravne nesposobnosti ili ako je državni odvjetnik podnio zahtjev za utvrđivanje

neubrojivosti okrivljenika in tempore criminis. U oba slučaja obrana je obvezna.

85

2) Fakultativan prekid istrage (čl. 223. st. 3.).

- Istraga se može prekinuti ako je okrivljenik u bijegu ili inače nije dostižan

državnim tijelima.

- Učinak prekida: prije nego se istraga prekine prikupit će se svi dokazi o

kaznenom djelu i krivnji okrivljenika do kojih se može doći.

- Kad prestanu smetnje koje su prouzročile prekid, državni odvjetnik je dužan

donijeti rješenje o nastavku istrage. Prije prekida mora prikupiti sve dokaze o djelu i

krivnji.

5. Obustava istrage (čl. 224.) (definitivno okončanje postupka, izuzetak obnova) –

određuje državni odvjetnik rješenjem.

1) ako djelo koje se stavlja na teret okrivljeniku nije kazneno djelo za koje se

progoni po službenoj dužnosti,

2) ako postoje okolnosti koje isključuju krivnju okrivljenika, osim ako je počinio

protupravnio djelo u stanju neubrojivosti,

3) ako je nastupila zastara kaznenog progona ili je djelo obuhvaćeno amnestijom ili

pomilovanjem ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju kazneni progon,

4) ako nema dokaza da je okrivljenik počinio kazneno djelo.

- Rješenje se dostavlja - okrivljeniku (ako je u pritvoru ili istražnom zatvoru treba

ga odmah pustiti na slobodu)

- oštećeniku – upućuje se i pouka po čl. 55. st. 5.

- Sudac istrage - kad provodi istragu na zahtjev oštečenika - donosi rješenje o

prekidu ili obustavi istrage – pod istim uvjetima kao gore navedeno.

6. Prijedlog oštećenika kao tužitelja (čl. 225)

- Ako je državni odvjetnik odbacio kaznenu prijavu ili obustavio istragu, oštećenik

koji je preuzeo kazneni progon može sucu istrage predložiti provođenje istrage za

kaznena djela za koja se istraga provodi.

- Prijedlog za provođenje istrage mora sadržavati:

- naziv državnog odvjetništva koje je donijelo rješenje o odbačaju

kaznene prijave i oznaku tog rješenja ili oznaku rješenja o obustavi

istrage,

- opis djela iz kojeg proizlaze zakonska obilježja kaznenog djela,

- zakonski naziv kaznenog djela,

86

- kratko obrazloženje okolnosti iz kojih proizlazi osnovana sumnja da

je okrivljenik počinio kazneno djelo,

- dokazne radnje koje se predlaže provesti.

- Sudac istrage ne može odrediti sadržaj i opseg istrage.

- O prijedlogu oštećenika kao tužitelja odlučuje sudac istrage rješenjem. U njemu se

navode podaci iz čl. 217. st. 2. i dokazne radnje koje je sudac istrage ocijenio

svrhovitim provesti.

- Ako sudac istrage ne prihvati prijedlog oštećenika kao tužitelja, rješenjem odbija

prijedlog za provođenje istrage.

- Ako sudac istrage prihvati prijedlog oštećenika kao tužitelja za provođenje istrage,

istragu provodi istražitelj po nalogu suca istrage.

- Oštećenik kao tužitelj - može biti prisutan radnjama u istrazi,

- može predložiti sucu istrage da naloži istražitelju

provođenje određenih radnji. Ako sudac istrage ne

prihvati prijedlog oštećenika, obavijestit će ga o tome.

- Kad sudac istrage ustanovi da je istraga završena

- izvijestit će oštećenika kao tužitelja,

- upozorit će ga gdje se spis nalazi i da ga može razgledati

- upozorit će ga na pravo da u roku od 8 dana podigne optužnicu.

- Ako oštećenik kao tužitelj ne podigne optužnicu u roku od 8 dana, presumira se da

je odustao od optužnice a sudac istrage rješenjem će obustaviti istragu.

- Protiv rješenja suca istrage o obustavi istrage stranke imaju pravo žalbe u roku od

3 dana od dostave rješenja.

7. Završetak istrage (čl. 228.)

- Državni odvjetnik ili sudac istrage završava istragu kad su provedene radnje

propisane u zakonu, a stanje stvari je u istrazi dovoljno razjašnjeno da se može

podignuti optužnica ili obustaviti postupak.

- Nalog o istrazi, odluke, zapisnici o radnjama poduzetim u istrazi i svi drugi spisi

koji se mogu upotrijebiti kao dokaz na raspravi unose se u spis istrage prije njezinog

završetka.

- Završetak istrage upisuje se u upisnik kaznenih prijava i o tome se obavještavaju

okrivljenik i oštećenik.

- Završetak istrage (rok 6 mjeseci - nije apsolutan, obavijest o razlozima

produženja, čl. 230. st. 1.): mogućnost produljenja za 6 odnosno za 12 mjeseci

87

8. Sadržaj istrage

- Istragu provodi državni odvjetnik (čl. 219. st. 1). Iznimno sudac istrage ako je

supsidijarni tužitelj ovlašteni tužitelj – radnje vrši istražitelj.

- Istražitelj – novi subjekt - je osoba koja je prema posebnom propisu donesenom na

osnovi zakona ovlaštena provoditi dokazne i druge radnje (čl. 202. st. 23.) Istražitelj

najčešće iz redova policije, i to kriminalističke policije, međutim kao istražitelji se

mogu pojaviti i službenici drugih državnih tijela (Ministarstva financija, Porezne

uprave, Carine, Ministarstva prometa) v. Pavliček, J., Uloga istražitelja u kaznenom

postupku, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 16, broj 2/2009,

str. 895-910.

- Državni odvjetnik može nalogom povjeriti provođenje dokaznih radnji istražitelju

(čl. 219. st. 1).

- Istražitelj je dužan postupati po nalogu državnog odvjetnika.

- Za kaznena djela iz nadležnosti županijskog suda okrivljenika ispituje državni

odvjetnik.

- Ako postoji opasnost od odgode, istražitelj koji provodi dokaznu radnju

- provest će prema potrebi i druge dokazne radnje koje su s njom povezane

ili iz nje proistječu

- o tome će izvijestiti državnog odvjetnika prije ili nakon provođenja radnje.

- Državni odvjetnik može tražiti razjašnjenje tehničkih i drugih pitanja od stručne

ustanove ili stručne osobe.

- U složenim istražnim predmetima na temelju odluke državog odvjetnika sudjeluju

državnoodvjetnički savjetnici i stručni suradnici. Oni mogu samostalno poduzimati

dokazne radnje koje im je povjerio državni odvjetnik. Zapisnik o tako poduzetim

dokaznim radnjama državni odvjetnik mora ovjeriti u roku od 48 sati.

- Državni odvjetnik poduzima ili nalaže radnje za koje smatra da su potrebne za

uspješno vođenje postupka (čl. 220. st. 1.)

- Prijedloge za poduzimanjem radnji državnom odvjetniku mogu upućivati

okrivljenik (čl. 234. ) i oštećenik (čl. 221.).

- Oštećenik može državnom odvjetniku

- podnositi prijedloge da se istraga dopuni i podnositi druge prijedloge radi

ostvarivanja prava propisanih zakonom,

- može sudjelovati u radnjama u istrazi i

- ostvarivati prava iz čl. 47. st. 1.

- Okrivljenik, nakon primitka naloga o provođenju istrage, može državnom

odvjetniku predložiti poduzimanje dokaznih radnji. Ako državni odvjetnik prihvati

prijedlog okrivljenika, provest će odgovarajuću dokaznu radnju. Ako se državni

88

odvjetnik ne složi s prijedlogom okrivljenika dostavlja ga u roku od osam dana sucu

istrage i o tome pisano obavještava okrivljenika. Sudac istrage odlučuje o prijedlogu

okrivljenika nalogom. (čl. 234.)

- Ako sudac istrage ne prihvati prijedlog okrivljenika, obavijestit će ga o tome.

- Ako sudac istrage prihvati prijedlog okrivljenika, nalaže državnom odvjetniku

provođenje dokazne radnje. O mjestu i vremenu provođenja radnje obavijestit će se

okrivljenik i branitelj.

- Ako okrivljenik koji je lišen slobode želi prisustvovati ročištu, bit će doveden na

ročište, osim ako je raspravno nesposoban ili je teško narušenog zdravlja. U tim

slučajevima može mu se omogućiti prisustvo putem audio-video uređaja.

- Ako se provodi dokazna radnja ispitivanja svjedoka ili vještaka, nakon nesmetanog

iskazivanja pitanja postavlja državni odvjetnik, a zatim okrivljenik i branitelj.

- Okrivljenik mora biti ispitan prije okončanja istrage (čl. 233. st. 1.), a ako se

istraga ne provodi, prije podizanja optužnice (čl. 341. st. 3.)

- Istraga je nejavna (čl. 231. st. 1. i 2.)

- Nejavnost istrage znači da osobe koje nisu sudionici u postupku nemaju pravo biti

nazočne obavljanju radnji.

- Osobe koje po zakonu imaju pravo sudjelovati u dokaznoj radnji ili dokaznom

ročištu nisu vezane tajnošću. Odavanjem informacija koje su saznale sudjelovanjem

ili prisustvovanjem dokaznoj radnji ne čine kazneno djelo.

- Tijelo koje vodi istragu - državno odvjetništvo ili sudac istrage – može rješenjem

odrediti tajnost – cijele ili dijela istrage – iz razloga iz čl. 388. (isključenje javnosti

na raspravi), ako bi javno objavljivanje podataka iz istrage štetilo probicima

postupka.

- Žalba protiv rješenja o isključenju javnosti nije suspenzivna.

- Tijelo koje poduzima radnju obavijestit će osobe koje sudjeluju u istrazi i upozoriti

ih da je odavanje tajne kazneno djelo.

- Sve druge osobe koje saznaju sadržaj postupovne radnje dužne su kao tajnu čuvati

činjenice ili podatke koje su saznale tom prilikom.

Dokazno ročište (čl. 235 - 238):

- Dokazno ročište provodi sudac istrage na prijedlog državnog odvjetnika,

oštećenika kao tužitelja ili okrivljenika (čl. 235. st. 1.)

- Obvezno vođenje dokaznog ročišta (čl. 236. st. 1.) ako:

1) je potrebno ispitati posebno osjetljivog svjedoka (v. čl. 292.); ako se ispitivanje

svjedoka treba provesti pod uvjetima i na način određen međunarodnim ugovorom

(v. čl. 293.), ako se treba ispitati zaštićeni svjedok (čl. 295. st. 9.)

2) ako svjedok neće moći biti ispitan na raspravi,

89

3) ako je svjedok izložen utjecaju koji dovodi u pitanje istinitost iskaza,

4) ako se drugi dokaz neće moći kasnije izvesti.

5) ako je potrebno ispitati svjedoka iz čl. 285. st. 1. t. 1-3 (privilegirani svjedoci u

rodbinskom odnosu) ako postoji bojazan da na raspravi neće iskazivati.

- Dokazno ročište se neće provesti ako:

a) djelo koje se stavlja na teret okrivljeniku nije kazneno djelo za koje se progoni po

službenoj dužnosti,

b) postoje okolnosti koje isključuju krivnju okrivljenika, osim ako je počinio protupravno

djelo u stanju neubrojivosti,

c) je nastupila zastara kaznenog progona ili je djelo obuhvaćeno amnestijom ili

pomilovanjem ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju kazneni progon.

- Sudac istrage odlučuje o vođenju dokaznog ročišta i provodi dokazne radnje.

- Sudac istrage nalogom zakazuje dokazno ročište u roku od 48 sati od prihvaćanja

prijedloga stranaka i poziva državnog odvjetnika, okrivljenika i njegova branitelja,

te oštećenika i druge osobe.

- Sudac istrage rješenjem odbija prijedlog za održavanje dokaznog ročišta u roku od

48 sati.

- Sudac istrage može odrediti tajnost dokaznog ročišta ako bi javno objavljivanje

podataka štetilo probicima postupka.

- Državni odvjetnik mora prisustvovati dokaznom ročištu ako ga je on predložio.

- Dokaznom ročištu može prisustvovati

- okrivljenik

- oštećenik kao tužitelj

- branitelj i

- oštećenik.

Ako su prisutne dokaznom ročištu, ove osobe mogu stavljati primjedbe na zapisnik.

Istraživanja obrane

Čl. 67. st. 2.: ''U svrhu pripremanja obrane branitelj može tražiti obavijesti od

građana, osim žrtve i oštećenika kaznenog djela.'' Obrazac pisanog poziva određuje

Hrvatska odvjetnička komora.

- U pozivu mora biti naznačen razlog pozivanja, ali branitelj ne smije u pozivu

upozoriti na posljedice neodazivanja. Osoba koja se odazvala pozivu ali odbila dati

obavijest ne može se ponovno pozivati.

- ZKP/08 ne predviđa primarnost prethodnog ispitivanja od strane državnih tijela.

90

- Bilješke obrane prilikom ispitivanja građana nemaju snagu pravno valjanog

dokaza. Služe za obrazlaganje dokaznih prijedloga obrane i prilažu se spisu

predmeta.

13 istražnih odnosno dokaznih radnji - čl. 240. - 340.

1. pretraga,

2. privremeno oduzimanje predmeta,

3. ispitivanje okrivljenika.

4. ispitivanje svjedoka,

5. prepoznavanje,

6. očevid,

7. uzimanje otisaka prstiju i otisaka drugih dijelova tijela,

8. vještačenje,

9. dokaz ispravom,

10. dokaz snimkom,

11. elektronički (digitalni dokaz),

12. posebne dokazne radnje,

13. provjera uspostavljanja telekomunikacijskog kontakta.

C) OPTUŽIVANJE (I KONTROLA OPTUŽNICE)

1. Optužnica

- Nakon završetka istrage odnosno istraživanja državni odvjetnik je dužan – u roku

od 15 dana od dana upisa u upisnik kaznenih prijava završetka istrage ili istraživanja

- podignuti optužnicu,

- obustaviti istragu ili

- odbaciti kaznenu prijavu.

- U složenim predmetima rok je 30 dana.

- Viši državni odvjetnik može rok za podizanje optužnice na prijedlog državnog

odvjetnika – produljiti za najviše 15 dana

- u složenim predmetima za najviše 30 dana.

- Iznimno, ako su postojali nepredvidljivi i neotklonjivi razlozi, viši državni

odvjetnik –na prijedlog državnog odvjetnika

- može produljiti rokove za najviše 15 dana.

- Državni odvjetnik će u roku od 15 odnosno 30 dana obavijestiti oštećenika o

- podizanju optužnice,

- obustavi istrage ili

- odbacivanju kaznene prijave

uz pouku iz čl. 55. st. 5.

91

- Ako državni odvjetnik ne postupi u navedenim rokovima, dužan je o razlozima

obavijestiti višeg državnog odvjetnika.

- Rok za podizanje optužnice može iznositi najviše 45 odnosno 75 dana.

- Ako državni odvjetnik ne podigne optužnicu u rokovima iz čl. 230. st. 1. i 2.

smatrat će se da je odustao od kaznenog progona.

- Optužnicu podiže državni odvjetnik:

a) nakon što je završena istraga (čl. 341. st. 1) – za kaznena djela za koja se provodi

istraga - propisana kazna zatvora teža od 5 godina;

b) za kaznena djela za koja se ne provodi istraga (čl. 341. st. 2) – ako prikupljeni

podaci koji se odnose na kazneno djelo i počinitelja daju dovoljno osnova za

podizanje optužnice (kaznena djela s propisanom novčanom kaznom ili kaznom

zatvora do 5 godina);

c) optužnica bez provođenja istrage (čl. 341. st. 3) – neposredna optužnica – za

kaznena djela s propisanom kaznom težom od 5 godina zatvora – ako rezultati

provedenih radnji koji se odnose na kazneno djelo i počinitelja daju dovoljno

osnova za podizanje optužnice.

- Neposredna optužnica moguća je:

- ako postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo,

- ako se radi o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora teža od 5

godina pa do 15 godina,

- ako je okrivljenik prethodno ispitan – čl. 341. st. 4 (izuzetak: ako je u

optužnici predloženo suđenje u odsutnosti – čl. 402.).

- Napomena: kod neposredne optužnice prethodno je moguće provesti samo izvide,

te hitne i posebne dokazne radnje.

- Prije podizanja optužnice optuženik mora biti ispitan, osim ako je u optužnici

predloženo suđenje u odsutnosti (čl. 402.) - čl. 341. st. 4.

- Početak faze optuživanja (dostava optužnice optužnom vijeću nadležnog suda) i

naziv faze (optuživanje – obvezni nadzor).

- Pojam optužnice: optužni akt (1 od 2), koji podiže državni odvjetnik ili

supsidijarni tužitelj.

- Državni odvjetnik može povući optužnicu prije nego što je potvrđena (čl. 365. st.

1.)

- Nakon povlačenja optužnice državni odvjetnik može podići novu izmijenjenu

optužnicu

– najkasnije 12 mjeseci od prvog povlačenja optužnice za kaznena djela iz

nadležnosti županijskog suda

- najkasnije 6 mjeseci za kaznena djela iz nadležnosti općinskog suda.

92

- O razlozima povlačenja optužnice državni odvjetnik je dužan izvijestiti višeg

državnog odvjetnika.

- Sadržaj optužnice (čl. 342. st. 1)

- Sadržaj optužnice (čl. 342. st. 3.) – za kaznena djela s propisanom novčanom

kaznom ili kaznom zatvora do 5 godina:

- uz sadržaj iz čl 342. st. 1. t. 1 – 4)

- sadrži samo kratke razloge i

- prijedlog vrste i mjere kazne, sudske opomene, uvjetne osude, djelomične

uvjetne osude, zamjene radom za opće dobro na slobodi, posebnih obveza,

zaštitnog nadzora, sigurnosne mjere i mjere oduzimanja predmeta.

- Uz optužnicu državni odvjetnik dostavlja sudu i spis predmeta.

- Spis predmeta je spis koji sastavlja državni odvjetnik prije donošenja rješenja o

provođenju istrage i prije poduzimanja prve dokazne radnje po. čl. 213. st. 1.

Postupak po optužnici:

- postupak pred predsjednikom optužnog vijeća

- postupak pred optužnim vijećem

2. Prethodno (formalno) ispitivanje i odgovor na optužnicu (čl. 344 -346)

a) Prethodno (formalno) ispitivanje

Dostavljanje optužnice predsjedniku optužnog vijeća

- Predsjednik optužnog vijeća ispituje formalnu ispravnost podnesene optužnice (čl.

344. st. 1.).

Odluke koje predsjednik optužnog vijeća može donijeti nakon toga (čl. 344.)

a) rješenjem obustaviti kazneni postupak ili odbaciti optužnicu (ako je izjavljena od

neovlaštene osobe, ili ako nisu bili ispunjeni uvjeti za podizanje optužnice ili ako je

nepravodobna ili ako postoje razlozi za obustavu kaznenog postupka);

b) vraćanje optužnice tužitelju da u roku od tri dana ispravi nedostatke (presumpcija

odustanka od progona) ako oštećenik kao tužitelj ne postupi u roku

c) rješenje o izdvajanju dokaza iz spisa (dokazi na kojima se ne može utemeljiti

sudska odluka iz čl. 86.).

b) Odgovor na optužnicu

Propisno sastavljenu optužnicu predsjednik optužnog vijeća dostavlja okrivljeniku i

branitelju – (čl. 345. st. 1.) koji mogu podnijeti pisani odgovor na optužnicu u roku

od osam dana od primitka optužnice (čl. 346. st. 1.)

93

2. Pritužba zbog nepostupanja suda u zakonskim rokovima u prethodnom postupku (čl.

347.)

- Instancijsko pravno sredstvo u okviru suda protiv

- odugovlačenja postupka i

- drugih nepravilnosti u radu suda.

- Tijekom prethodnog postupka stranke i oštećenik mogu podnijeti pritužbu predsjedniku

suda zbog

a) zbog nepostupanja suda (suca istrage i izvanraspravnog vijeća) u rokovima propi-

sanim zakonom i

b) zbog nepoduzimanja radnji suca istrage koje dovodi do odugovlačenja postupka.

- Predsjednik suda odredit će novi rok za poduzimanje radnji koji ne može biti duži od

zakonskog.

- Mogućnost kontrole rada suca istrage od predsjednika suda povećava žurnost rada.

- Ako istragu provodi sudac istrage – okrivljenik

- oštećenik kao tužitelj

mogu se pritužbom obratiti predsjedniku suda zbog drugih nepravilnosti u tijeku sudske

istrage.

- Predsjednik suda će bez odgode zatražiti od suca istrage očitovanje o navodima pritužbe.

- Predsjednik suda mora pregledati spis i ocijeniti osnovanost pritužbe (vodeći računa o

očitovanju suca, trajanju postupka i složenosti predmeta).

- Ako je pritužba osnovana, predsjednik suda određuje primjereni rok u kojem sudac istrage

mora donijeti odluku ili odrediti provođenje radnje.

- Predsjednik suda dužan je u roku od 15 dana od primitka pritužbe obavijestiti podnositelja

o odluci.

- Ako predsjednik suda ne postupi po ovim odredbama, podnositelj se može obratiti

predsjedniku neposredno višeg suda.

4. Postupak pred optužnim vijećem

- Po isteku roka za odgovor na optužnicu predsjednik optužnog vijeća zakazuje sjednicu.

- Sjednica optužnog vijeća održava se:

- u roku od 15 dana - ako je okrivljenik u istražnom zatvoru,

- u roku od dva mjeseca – ako je okrivljenik na slobodi,

- u posebno složenim predmetima – u roku od mjesec dana ako je lišen slobode

- u roku od 3 mjeseca ako je na slobodi.

94

Na sjednicu se pozivaju državni odvjetnik, oštećenik, okrivljenik i branitelj ako ga ima (čl.

348. st. 2.) uz upozorenje da će se sjednica održati i u njihovoj odsutnosti.

- Optužno vijeće ispituje optužnicu u sjednici vijeća bez pozivanja stranaka, ako se optužnica

odnosi na kaznena djela s propisanom novčanom kaznom ili kaznom zatvora do 5 godina.

Izuzetak je ako optužno vijeće prije početka sjednice zaprimi izjavu za donošenje presude na

temelju sporazuma stranaka, kada će postupiti prema pravilima za donošenje te presude.

- Tajnost sjednice optužnog vijeća (čl. 349. st. 4.)

- Kontradiktorni karakter sjednice optužnog vijeća uz ograničenja.

- Državni odvjetnik - iznosi rezultate istrage ili istraživanja i dokaze na kojima se zasniva

optužnica.

- Oštećenik – obrazlaže imovinskopravni zahtjev.

- Okrivljenik i branitelj upozoravaju na dokaze koji idu u korist okrivljenika, na moguće

propuste u istrazi ili istraživanju, na nezakonite dokaze, očituju se koji dio optužbe

osporavaju.

- Mogućnost odgovora na navode protustranke samo jednom.

- Mogućnost da se okrivljenik očituje krivim po svim ili nekim točkama optužbe. (čl. 350. st.

4.)

- Izdvajanje dokaza iz spisa – mogućnost vođenja posebnog ročišta o nezakonitosti dokaza

(čl. 351.) – tajnost – prethodno suđenje o zakonitosti dokaza. Protiv rješenja o izdvajanju -

posebna žalba višem sudu.

Za kaznena djela s propisanom novčanom kaznom ili kaznom zatvora do 5 godina –

nezakonite dokaze izdvojit će optužno vijeće nakon potvrđivanja optužnice.

Moguće odluke optužnog vijeća:

1. potvrđivanje optužnice (čl. 354.)

2. obustava postupka (rješenjem) u odnosu na neke ili sve točke optužnice (čl.

355. st. 1.)

3. odbacivanje optužnice (rješenjem) (čl. 355. st. 2.)

4. vraćanje optužnice tužitelju (rješenjem), ako vijeće ustanovi da u odnosu na

cijelu optužnicu postoje nedostaci u prethodnom postupku ili da činjenični opis djela

ne proizlazi iz ranije pribavljenih dokaza, ili da je potrebno bolje razjašnjenje stvari

(čl. 356. st. 1.) . – posljedica: obveza državnog odvjetnika da u roku od osam dana

od dostave rješenja donese rješenje o dopuni istrage ili poduzme dokazne radnje

odnosno odustane od kaznenog progona (čl. 356. st. 3. i 4.).

5. donošenje rješenja o razdvajanju postupka – parcijalno potvrđivanje,

parcijalno vraćanje optužnice (čl. 356. st. 2.)

5. Očitovanje okrivljenika o krivnji i sporazumijevanje o kazni i drugim mjerama

- Priznanje krivnje, ali bez dogovora o sankciji – potvrđivanje optužnice (čl. 359.)

95

- Stranke mogu pregovarati o uvjetima priznavanja krivnje i sporazumijevanja o

kazni i drugim mjerama – obvezna obrana (čl. 360. st. 1.) izjavu mogu potpisati

prije i za vrijeme sjednice.

- Elementi izjave (čl. 360. st. 4.):

1) opis kaznenog djela koje je predmet optužbe,

2) izjava okrivljenika o priznanju krivnje za to kazneno djelo,

3) sporazum o vrsti i mjeri kazne, sudskoj opomeni, uvjetnoj osudi, djelomičnoj

uvjetnoj osudi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, oduzimanju predmeta,

te o troškovima postupka,

4) očitovanje okrivljenika o podnesenom imovinskopravnom zahtjevu,

5) izjava okrviljenika o prihvaćanju prijedloga državnog odvjetnika za izricanje

sigurinosne mjere i oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom,

6) potpis stranaka i branitelja.

- Izjavu za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka potpisuju državni

odvjetnik, okrivljenik i branitelj.

- Nema ograničenja u pogledu vrste kaznenog djela.

- Propisani su posebni uvjeti za kaznena djela protiv života i tijela i protiv spolne

slobode za koja je propisana kazna zatvora teža od 5 godina (čl. 360. st. 6.).

- Državni odvjetnik mora prethodno pribaviti suglasnost žrtve za sporazumijevanje. Ako

žrtva umre ili je nesposobna dati suglasnost - suglasnost daju bračni ili izvanbračni drug,

djeca, roditelji,posvojenici, posvojitelji, braća i sestre žrtve.

6. Donošenje presude na temelju sporazuma stranaka

- Optužno vijeće najprije utvrđuje da li su stranke suglasne u odnosu na sadržaj izjave.

- Prije odlučivanja o prihvaćanju izjave optužno vijeće mora odlučiti o potvrđivanju

optužnice.

- Optužno vijeće može:

- prihvatiti izjavu za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka, te presudom

optuženiku izreći kaznu ili drugu mjeru iz izjave,

- ne prihvatiti izjavu za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka, ako s

obzirom na okolnosti njegovo prihvaćanje nije u skladu s odmjeravanjem kazne pro-

pisanim zakonom ili sporazum inače nije zakonit. Tada će donijeti rješenje kojim

odbija izjavu za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka.

96

- Presuda na temelju sporazuma stranaka odmah se objavljuje, a pisano sastavlja i dostavlja

strankama u roku od 8 dana od objave. Ona se:

- ne može pobijati žalbom zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, oduzimanju

imovinske koristi, troškovima kaznenog postupka i imovinskopravnim zahtjevima,

- ne može pobijati žalbom zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog

stanja, osim ako je okrivljenik za dokaze o isključenju protupravnosti i krivnje

saznao nakon donošenja presude.

Upućivanje na suđenje

- Rješenje vijeća o potvrđivanju optužnice zajedno s optužnicom i spisom predmeta

bez odgode se dostavlja predsjedniku vijeća radi određivanja rasprave (čl. 367.).

D) RASPRAVA I PRESUDA

1. Pripreme za raspravu i okončanje kaznenog postupka prije otvaranja rasprave

- Pripreme za raspravu obuhvaćaju

- održavanje pripremnog ročišta za raspravu,

- određivanje rasprave i

- donošenje drugih odluka koje se odnose na upravljanje postupkom.

- Sudac pojedinac ima ovlaštenja predsjednika vijeća za kaznena djela iz nadležnosti

suca pojedinca.

- Ispitivanje svjedoka i/ili vještaka tijekom priprema (čl. 369).

- Predsjednik vijeća ispitat će svjedoka ili vještaka kojeg su stranke predložile, a ne

mogu doći na raspravu zbog bolesti ili zbog drugog opravdanog razloga.

Pripremno ročište:

- supsidijarna primjena odredbi o raspravi,

- nije javno,

- provodi se pred predsjednikom vijeća,

- rokovi za određivanje: 1 mjesec (optuženik u istražnom zatvoru), odnosno 2

mjeseca (optuženik na slobodi) od primitka potvrđene optužnice.

- Provođenje pripremnog ročišta nije obvezno u postupku za kazneno djelo za koje

je propisana kazna zatvora do petnaest godina – procjena potrebe vođenja od

strane predsjednika vijeća (čl. 371. st. 2.) – donosi nalog kojim određuje raspravu.

97

- Ako predsjednik vijeća zaprimi izjavu za donošenje presude na temelju sporazuma

stranaka iz čl. 360. st. 3, postupit će u skladu sa čl. 361. do 363. – donijeti će

presudu na temelju sporazuma stranaka bez otvaranja pripremnog ročišta.

- Izdvajanje nezakonitih dokaza iz spisa prije početka pripremnog ročišta (čl. 371.

st. 3.)

Tijek ročišta:

- Na pripremno ročište pozvat će se optuženik, njegov branitelj, tužitelj, oštećenik,

njihovi zakonski zastupnici i opunomoćenici, tumač.

- Prije izlaganja optužbe, stranke će izvijestiti predsjednik vijeća o sadržaju izjave

iz čl. 360. st. 3. za sve ili pojedine točke optužbe.

- Na početku ročišta moguće donošenje presude temeljem sporazuma stranaka (čl.

374.)

- državni odvjetnik izlaže navode iz optužbe i dokaze koji potvrđuju optužnicu

- (ponovno) očitovanje okrivljenika o optužbi

- stranke obrazlažu dokazne prijedloge koje namjeravaju izvesti na raspravi, očituju

se o navodima protustranke, određuju redosljed dokaza koje namjeravaju izvesti

(predsjednik vijeća ga može izmijeniti ako postoji opravdan razlog).

- Mogućnost obustave kaznenog postupka (čl. 380). Predsjednik vijeća obustavit će

postupak: a) ako je tužitelj odustao od optužbe

b) ako je nesporno utvrđeno postojanje smetnji za nastavak postupka iz

čl. 452. t. 2, 4, 5 i 6.

Određivanje rasprave

- Predsjednik vijeća prije završetka pripremnog ročišta, nalogom određuje

- vrijeme i mjesto održavanja rasprave te

- koji će se svjedoci i vještaci pozvati na raspravu, kao i

- pribavljanje drugih dokaza.

- Ako pripremno ročište nije održano, predsjednik vijeća odredit će raspravu

najkasnije u roku od dva mjeseca od zaprimanja potvrđene optužnice – samo

određivanje termina rasprave

- Ako pripremno ročište nije održano, a optuženik se nalazi u istražnom zatvoru,

predsjednik vijeća odredit će raspravu najkasnije u roku od mjesec dana.

- Za kaznena djela s propisanom novčanom kaznom ili kaznom zatvora do 5 godina,

rasprava će se odrediti u roku od 15 dana od dana zaprimanja potvrđene optužnice.

- Dopunski suci i dopunski suci porotnici. (čl. 384.)

98

2. Rasprava

- Javnost tijekom rasprave (načelo, ustavni i međunarodni propisi); tko je nazočan

(čl. 387.)

- Upravljanje raspravom - predsjednik vijeća (čl. 393. st. 1.)

- Redosljed radnji (tijek raspravljanja):

1) otvaranje zasjedanja, sastav vijeća, predmet, nazočni (čl. 400.);

2) posljedice izostanka sudionika s rasprave:

a) drž. odvjetnik - odgoda (čl. 401. st. 1.);

b) supsidijarni tužitelj ili privatni tužitelj - obustava (čl. 401. st. 2.),

presumpcija, odustanka od kaznenog progona

c) uredno pozvani optuženik – koji nije pristupio bez opravdanog razloga – sud

izdaje dovedbeni nalog (čl. 402. st. 1.). Četiri iznimke - mogućnost suđenja u odsu-

tnosti:

- u postupku za djela s propisanom kaznom do 12 godina, ako uredno pozvani

optuženik nije pristupio ili mu se poziv ne može uručiti ili očigledno izbjegava

primitak poziva, suđenje je moguće pod sljedećim uvjetima: a) da uredno pozvani

optuženik nije pristupio, b) da je optuženik bio upozoren na mogućnost

suđenja u odsutnosti, c) da se očitovao o optužnici u prisutnosti branitelja (čl.

404. st. 3.).

- kontumacijski postupak – pod sljedećim uvjetima: postoje osobito važni razlozi

da mu se sudi; nije moguće suđenje u stranoj državi; nije moguće izručenje ili je

optuženik u bijegu ili nije dostižan državnim tijelima. Rješenje o suđenju u od-

sutnosti donosi sud po pribavljenom mišljenju tužitelja (čl. 402. st. 3. i 4.).

- rješenje o održavanju rasprave u odsutnosti okrivljenika, ako se okrivljenik sam

stavio u položaj ili stanje usljed kojeg ne može sudjelovati na raspravi. Sud do-

nosi rješenje nakon ispitivanja liječnika vještaka (čl. 404. st. 2.). Obrana je

obvezna.

- postupak se vodi za kazneno djelo s propisanom kovčanom kaznom ili kaznom

zatvora do 5 godina – rasprava se može održati bez prisutnosti optuženika koji

je bio uredno pozvan, ali nije pristupio ili mu se poziv nije mogao uručiti jer je

promijenio adresu a nije obavijestio sud ili je očito da izbjegava poziv, uz uvjet

da njegova prisutnost nije nužna i da je prije toga bio ispitan ili se očitovao o

optužbi (čl. 404. st. 5.).

d) branitelj – odgoda ako je obvezna obrana - mogućnost kažnjavanja do

50.000 kn – ako uredno pozvani branitelj ne dođe na raspravu, a ne izvije-

sti o razlozima spriječenosti ili

- ako branitelj bez odobrenja napusti raspravu.

e) svjedok, vještak – mogućnost vođenja postupka bez prisutnosti – predsjed-

99

nik vijeća će prekinuti odnosno odgoditi raspravu i naknadno odlučiti o

potrebi svjedoka odnosno vještaka. Ako je unatoč urednom pozivu svjedok

neopravdano izostao, predsjednik vijeća će naložiti da se na iduću

raspravu prisilno dovede i kaznit će svjedoka novčanom kaznom do

50.000,00 kuna.

3) utvrđenje istovjetnosti optuženika (čl. 413. st. 1.) provjera primitka i

razumijevanja pouke o pravima (čl. 413. st. 2.) udaljavanje svjedoka

(čl. 414.)

4) početak rasprave - čitanje optužnog akta (čl. 415. st. 1.); značaj - presuda

5) ispitivanje optuženika:

- razumijevanje optužbe (čl. 415. st. 2.), po potrebi ponovno izlaganje sadržaja,

- iznošenje ranijeg očitovanja o optužbi (čl. 415. st. 3.),

- izjašnjavanje okrivljenika o optužbi (čl. 416. st. 1.), a ovisno o stavu dvije

mogućnosti:

- ako se smatra krivim - slobodan iskaz, pa ispitivanje. Redoslijed postavljanja

pitanja: branitelj, tužitelj, predsjednik vijeća i članovi vijeća, a oštećenik,

njegov zakonski zastupnik ili opunomoćenik, suoptuženici i vještaci mogu

neposredno postavljati pitanja uz odobrenje predsjednika vijeća;

- ako se ne smatra se krivim - najprije dokazni postupak, pa ispitivanje ako

optuženik ne zahtijeva drugačije;

- Nakon očitovanja optuženika o optužnici i imovinskopravnom zahtjevu,

predsjednik vijeća poziva stranke da održe uvodne govore: tužitelj, oštećenik,

branitelj, odnosno optuženik (čl. 417. st. 1.)

- Ako se kazneni postupak vodi za kaznena djela s propisanom novčanom kaznom

ili kaznom zatvora do 5 godina, a optuženik se očitovao krivim u odnosu na sve

točke optužbe, na kraju svog iskaza očitovat će se je li suglasan s predloženom

vrstom i mjerom kazne, drugom kaznenopravnom sankcijom ili mjerom čije se

izricanje traži.

- Do ovog očitovanja optuženika, državni odvjetnik može izmijeniti vrstu i mjeru

kazne ili druge mjere predložene u optužnici.

- Ako se optuženik suglasi s vrstom i mjerom predložene kazne i druge mjere, sud u

presudi ne smije izreći drugu vrstu kazne ili druge mjere niti veću mjeru kazne od

predložene (čl. 417.a st. 6. i 7.).

6) Dokazni postupak:

- Stranke imaju pravo predlagati svjedoke i vještake, te izvoditi dokaze.

100

- Stranke predlažu redoslijed dokaza koje namjeravaju izvesti.

- Predsjednik vijeća može iz opravdanih razloga odrediti drugačiji redoslijed

izvođenja dokaza (čl. 419. st. 1.).

- Ako pripremno ročište nije održano, predsjednik vijeća pozvat će stranke i

oštećenika da obrazlože dokazne prijedloge kao i da se očituju o prijedlozima

suprotne stranke i oštećenika (čl. 419. st. 2.).

- Vijeće može odlučiti da se izvedu dokazi koji nisu predloženi ili od kojih je

predlagatelj odustao (čl. 419. st. 3.) – inkvizitorna maksima.

- Opće poznate činjenice ne treba utvrđivati.

- Ne može se predlagati utvrđivanje postojanja zakonskih pretpostavki u korist

optuženika, ali se može dokazivati njihovo nepostojanje (čl.419. st. 4.).

Redoslijed izvođenja dokaza (čl. 419. st. 5.):

a) dokazi optužbe,

b) dokazi obrane,

c) dokazi optužbe kojima se pobijaju navodi obrane,

d) dokazi obrane kao odgovor na pobijanje,

e) dokazi suda,

f) dokazi o činjenicama odlučnim za izricanje kaznenopravne sankcije.

- Mogućnost odstupanja od navedenog redoslijeda iz opravdanih razloga – odluka

predsjednika vijeća (čl. 419. st. 1.)

- Tijekom iznošenja iskaza svjedoka ili izlaganja nalaza i mišljenja vještaka pitanja

im neposredno postavljaju najprije stranka koja je predložila izvođenje tog dokaza,

zatim protustranka, pa predsjednik i članovi vijeća.

- Ako je sud odredio izvođenje dokaza, pitanja prvi postavlja predsjednik vijeća, pa

članovi vijeća, potom tužitelj, okrivljenik, branitelj, dok oštećenik, zakonski

zastupnik, punomoćnik i vještaci mogu neposredno postavljati pitanja uz odobrenje

predsjednika vijeća (čl. 420. st. 2.).

- Predsjednik vijeća će zabraniti pitanje ili odgovor na pitanje koje je već

postavljeno, ako je to pitanje po njegovoj ocjeni nedopušteno ili se ne odnosi na

predmet (čl. 420. st. 3.).

Predsjednik vijeća će odbiti izvođenje dokaza (čl. 421. st. 2.)

a) ako je dokaz nezakonit ili se odnosi na činjenicu koja se po zakonu ne

može dokazivati (nedopušteni prijedlog),

b) ako činjenica koju bi izvođenjem dokaza trebalo utvrditi nije važna za

odlučivanje, odnosno ako ne postoji povezanost između činjenice koju

stranka želi utvrditi i odlučnih činjenica ili se ta povezanost zbog pravnih

razloga ne može ustanoviti (nevažni prijedlog)),

101

c) ako postoje razlozi za sumnju da se s dokazom neka važna činjenica uopće ne

bi mogla utvrditi ili bi se to moglo učiniti s velikim poteškoćama (neprikladni

prijedlog),

d) ako je predloženo izvođenje dokaza očigledno usmjereno na znatno odugovla-

čenje postupka (prijedlog koji odugovlači postupak)

- Mogućnost usmene izmjene optužnice do završetka dokaznog postupka s prekidom

rasprave radi izmjene optužnice ili pripreme obrane ili bez prekida (čl. 441.);

- Završni govori stranaka (čl. 443. - 447.): redoslijed (tužitelj - oštećenik - branitelj,

optuženik); sadržaj govora; replika; pravo optuženika na posljednju riječ.

- Objava završetka rasprave - povlačenje na vijećanje i glasovanje.

3. Presuda

- Vrste sudskih odluka: nalog, rješenje, presuda.

- Vrste presuda - općenito (3 + 2 specifične: kazneni nalog + protupravno djelo

neubrojivog):

1

odbijajuća ili formalna presuda (čl. 452.) - razlika od meritorne:

nema odobrenja ili prijedloga; već presuđeno; pomilovanje, amnestija,

zastara, tužitelj odustao od optužbe, postupak vođen bez zahtjeva ovlašte-

nog tužitelja, stvarna nenadležnost suda;

2

oslobađajuća ili liberatorna (čl. 453.): djelo nije kazneno djelo, isključena

krivnja; nema dokaza (presumpcija nedužnosti);

3

osuđujuća ili kondemnatorna (čl. 455.): počinjenje djela + krivnja; vezanost

presude optužbom.

- Sastavni dijelovi presude: uvod, izreka, obrazloženje (čl. 459.) .

- Način odlučivanja: vijećanje i glasovanje (većinsko), razdvajanje glasova,

redoslijed pitanja: nadležnost, potreba dopune postupka, ostala prethodna pitanja,

počinjenje djela od optuženika, krivnja optuženika, kazna i druge sankcije, troškovi

postupka, imovinskopravni zahtjev.

- Nema javnosti prilikom odlučivanja.

- Javno objavljivanje u ime RH; (rok: odmah, a najkasnije u 3 radna dana); čitanje

izreke uvijek javno, slušanje izreke stojeći; usmena pouka o žalbi i odgovoru na

žalbu;

- Izrada pisane presude: pismena izrada objavljene presude: rok: 1 mjesec nakon

objave + 15 dana (ako je rasprava trajala dulje od 3 dana uzastopce) + još 15 dana

(ako je rasprava trajala dulje od 8 dana).

- Ovi su rokovi dvostruko kraći ako se optuženik nalazi u istražnom zatvoru.

- Iznimno prekoračenje rokova (čl. 458. st. 3.)

- Dostava presude: Pisana presuda s uputom o pravu na žalbu dostavit će se

tužitelju, optuženiku i njegovu branitelju, oštećeniku ako ima pravo na žalbu, osobi

102

čiji je predmet oduzet tom presudom, te pravnoj osobi prema kojoj je izrečeno

oduzimanje imovinske koristi (čl. 458. st. 5.).

- Za kaznena djela s propisanom novčanom kaznom ili kaznom zatvora do 5 godina,

a presudom nije izrečena kazna zatvora ili djelomična uvjetna osuda, sud je dužan

pitati stranke zahtijevaju li pisani otpravak presude s obrazloženjem.

- Ako stranka odmah nakon objave presude ne zahtijeva pisani otpravak, sud može

kratko obrazloženje unijeti u zapisnik o raspravi i takav zapisnik uručuje prisutnim

strankama. Prijepis te presude neće sadržavati obrazloženje, ona se mora otpremiti

najkasnije u roku od tri radna dana. Stranci koja nije bila prisutna na objavi presude

dostavlja se i zapisnik o raspravi.

E) POSTUPAK PO PRAVNIM LIJEKOVIMA

1. REDOVITI PRAVNI LIJEKOVI - ŽALBA

- Pravni lijekovi su radnje ovlaštenih procesnih sudionika kojima pobijaju

donesenu odluku u kaznenom postupku u cilju da se ona u propisanom postupku

ukine ili preinači (zamijeni novom odlukom).

- Svrha - ispravljanje pogrešnih odluka i otklanjanje nezakonitosti.

1. Općenito o žalbi

- Pojam žalbe

- Žalba je po ZKP jedini sveobuhvatni, redoviti pravni lijek koji ima devolutivno i

suspenzivno djelovanje, a ulaže se protiv nepravomoćne presude ili rješenja.

- Dva redovita pravna lijeka – žalba na presudu i žalba na rješenje.

- Redoviti – jer se može izjaviti protiv svake presude, sveobuhvatni jer se može

izjaviti iz svih predviđenih razloga za pobijanje presude.

- Devolutivni – jer o njemu odlučuje viši sud, a ne onaj koji je donio presudu.

- Suspenzivni – jer odgađa izvršenje pobijane presude.

- Dopuštenost: ovlaštene osobe (stranke, branitelj, oštećenik, prošireno pravo

supsidijarnog tužitelja, supstitut - čl. 464.);

- Žalba je dopuštena: - ako je zakonom dopuštena (nije isključena)

- ako je uložena od ovlaštenih osoba koje se nisu odrekle i

nisu odustale od već uložene žalbe.

103

- Sud će pozvati žalitelja (optuženik koji nema branitelja, oštećenik kao tužitelj ili

privatni tužitelj) da dopune žalbu u određenom roku. Ako on ne postupi tako,

odbacit će žalbu.

- Ako žalba ne sadrži oznaku presude protiv koje se podnosi, odbacit će se ako se

ne može utvrditi o kojoj se presudi radi.

- Ako je žalba izjavljena u korist optuženika, sud će je dostaviti drugostupanjskom

sudu, ako se može utvrditi na koju se presudu odnosi.

- Mogućnost odricanja od prava na žalbu – čl. 465. - neopozivo

- Pravodobnost (čl. 463. rokovi: 15 dana – mogućnost produljenja za 15 dana samo

za najteža kaznena djela (15 godina ili dugotrajni zatvor, v. čl. 463. st. 2.);

- Sadržaj žalbe (čl. 466. st. 1.). Žalba treba sadržavati:

1) oznaku presude protiv koje se podnosi,

2) osnove za pobijanje presude,

3) obrazloženje žalbe,

4) prijedlog da se pobijana presuda potpuno ili djelomično ukine ili preinači

5) potpis osobe koja podnosi žalbu.

- Veoma ograničena primjena instituta beneficium novorum (načelo - čl. 466. st. 4.)

– nove činjenice i dokazi – žalitelj saznao nakon rasprave.

- Ograničenja u podnošenju žalbe:

- oštećenik – čl. 464. st. 4., iznimka – bivši supsidijarni tužitelj;

- optuženik koji se u odnosu na sve točke optužbe izjasnio da se smatra

krivim - čl. 464. st. 7., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog

stanja – iznimka – dokazi o isključenju protupravnosti ili krivnje – žalitelj

saznao nakon presude;

- stranka koja nije osporavala određenu činjenicu - čl. 464. st. 8.

- presuda donesena na temelju sporazuma stranaka - čl. 464. st. 9., može se

pobijati zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i povreda kazne-

nog zakona

2. Žalbene osnove (4 skupine, čl. 467.)

- Bitne povrede odredbi kaznenog postupka - vrste i razlike (čl. 468.):

a) Apsolutno bitne povrede: taksativno nabrojane u zakonu, nužno dovode do

ukidanja presude, žalitelj mora dokazati njihovo postojanje, ne mora dokazati

negativni utjecaj na presudu (neoboriva pravna pretpostavka): nepropisan sastav

suda; sudjelovao sudac koji se morao izuzeti; rasprava održana u odsutnosti osobe

čija je prisutnost obvezna; javnost isključena protivno zakonu; nepostojanje optužbe

ovlaštenog tužitelja, prijedloga oštećenika ili odobrenja tijela; presuda stvarno

nenadležnog suda; nepotpuno riješen predmet optužbe; vrijeme ispitivanja

optuženika protivno zakonu; povreda zabrane reformatio in peius; optužba

104

prekoračena; izreka presude nerazumljiva ili proturječna; presuda utemeljena na

nezakonitom dokazu; teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno

Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

b) Relativno bitne povrede: nakon početka priprema rasprave (čl. 468. st. 3.), svaka

povreda može (ali ne mora) postati bitnom, nisu taksativno navedene, nastale

tijekom priprema rasprave, na raspravi, pri donošenju presude. Primjeri: provjera

priznanja, sud nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbu, povrijedio je

pravo obrane, a to je utjecalo ili je moglo utjecati na presudu. Mora dokazati

postojanje povrede i utjecaj na presudu.

c) Povrede kaznenog zakona (čl. 469.) - sve su apsolutne; to su pogreške o:

postojanju kaznenog djela, postojanju krivnje, isključenju progona (zastara,

pomilovanje, res iudicata i sl.), primjeni kaznenog zakona (npr. blaži), ovlastima,

uračunavanju.

d) Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje - odlučna činjenica pogrešno

utvrđena, ili odlučna činjenica nije uopće utvrđena (čl. 470.).

e) Odluka suda o kaznenopravnim sankcijama, odluka o sigurnosnoj mjeri i

oduzimanju imovinske koristi, odluka o imovinskopravnom zahtjevu, te odluka o

objavi presude u sredstvima javnog priopćavanja (čl. 471.)

3. Postupak po žalbi

- Postupak pred prvostupanjskim sudom: ovlaštenja i dužnosti predsjednika vijeća:

formalno ispitivanje žalbe i odbacivanje žalbe rješenjem (čl. 472. st. 2.),

nepravodobna i nedopuštena žalba, dostava žalbe protivnoj stranci radi davanja

odgovora na žalbu (čl. 473.).

- Postupak pred drugostupanjskim (žalbenim) sudom: kada drugostupanjski sud

zaprimi spis predmeta povodom žalbe na presudu za kazneno djelo za koje se goni

po službenoj dužnosti, spis će dostaviti državnom odvjetniku – vraća spis u roku od

8 dana. Predsjednik vijeća ne može biti sudac izvjestitelj (čl. 474. st. 1.). Sudac

izvjestitelj (čl. 474. st. 3.) – izdvajanje dokaza iz spisa – predsjednik

prvostupanjskog suda donosi rješenje o izdvajanju po zahtjevu suca izvjestitelja. Na

drugostupanjskom sudu nema rasprave, odlučivanje uvijek na sjednici vijeća koja je

javna.

- O sjednici vijeća izvijestit će se stranke:

- ako je neka od stranaka u roku za žalbu ili odgovoru na žalbu zahtijevala da

bude izviještena o sjednici,

- kad predsjednik vijeća ili vijeće odluči, iako to stranke nisu zahtijevale, da

bi njihova prisutnost bila korisna za razjašnjenje stvari (čl. 475. st. 2. ).

- Iznimka – za kaznena djela s propisanom novčanom kaznom ili kaznom zatvora do

5 godina – stranke će se obavijestiti o sjednici vijeća:

- ako je u prvostupanjskoj presudi izrečena kazna zatvora i ako je neka od

stranaka zahtijevala da bude obaviještena o sjednici ili

105

- ako predsjednik vijeća ili vijeće drugostupanjskog suda smatra da bi prisut-

nost stranaka bila korisna za razjašnjenje stvari (čl. 475. st. 3).

- Prisutnost stranaka na sjednici vijeća može se osigurati pomoću zatvorenog tehnič-

kog uređaja na daljinu (audio-video uređaj – čl. 475. st. 9.).

- Granice ispitivanja prvostupanjske presude

- Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz

osnova iz kojih se pobija.

- Ispitivanje presude po službenoj dužnosti (čl. 476.).

- oficijelnost - povreda važnih postupovnih odredbi (šest: nepropisni sastav suda;

nepostojanje optužbe ovlaštenog tužitelja, prijedloga ili odobrenja; povreda zabrane

reformatio in peius; nezakoniti dokaz; rasprava u odsutnosti optuženika i branitelja;

povreda kaznenog zakona na štetu optuženika).

4. Odluke po žalbi (čl. 480. – 489.)

- Četiri odluke – dva rješenja i dvije presude (čl. 480. st. 1.)

- Rješenje o odbacivanju žalbe: nepravodobnost, nedopuštenost (čl. 481.).

- Presuda o odbijanju žalbe kao neosnovane i potvrđivanju prvostupanjske presude

(čl. 482.): kad utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti povrede

zakona na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti.

- Rješenje o ukidanju pobijane presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu

(čl. 483.): postoje bitne povrede (iz žalbe ili one utvrđene oficijelno) ili se radi o

pogrešno ili nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju pa je potrebno ponovno

provesti raspravu.

- Presuda o preinačenju pobijane presude (čl. 486.): žalba osnovana ili se oficijelno

utvrdio žalbeni razlog; činjenice su pravilno utvrđene, ali nije pravilno primijenjeno

pravo.

5. Žalba protiv presude drugostupanjskog suda

- Iznimka od načelnog pravila o dvostupanjskom postupku (čl. 490.)

- Sastav suda (v. poglavlje o sudu) i način odlučivanja (samo na sjednici:) dva

slučaja i razlozi njihova normiranja (čl. 490. st. 1.)

- dugotrajni zatvor

- preinačenje i osuda umjesto prvostupanjskog oslobođenja

106

6. Žalba protiv rješenja

- Razlike od žalbe na presudu (čl. 491. - 496.):

- žalba na rješenje ponekad isključena;

- rok kraći: 3 dana ako zakonom nije drukčije propisano (čl. 492. st. 2.)

- nije uvijek suspenzivna (istraga, pritvor).

- Nadležan sud za odlučivanje o žalbi protiv rješenja - čl. 494. st. 1. i 2.

- Odluke suda po žalbi na rješenje – čl. 494. st. 3. - Sud po službenoj dužnosti pazi

je li rješenje donijelo ovlašteno tijelo, postoji li nesuglasnost izreke i obrazloženja,

je li povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika.

2. IZVANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

1. Opće napomene

- Pojam i naziv – razlika od redovnih pravnih lijekova.

- Izvanredni pravni lijekovi mogu se koristiti u izvanrednim rijetkim slučajevima, a

podnose se samo protiv pravomoćnih odluka zbog pogrešno utvrđenih činjenica ili

zbog većih pogrešaka u primjeni prava, pod točno određenim uvjetima i prema

posebnim postupovnim pravilima.

- Pojam, vrste i pravni učinak pravomoćnosti

2. Obnova kaznenog postupka

- Pojam obnove postupka: izvanredni pravni lijek - vraćanje pravomoćno

okončanog postupka u neki raniji stadij, na zahtjev ovlaštene osobe, te ponovno

vođenje postupka od tog stadija nadalje.

- Vrste obnove: neprava i prava obnova postupka.

A) Neprava obnova

- Slučajevi neprave obnove (bez posebne odluke kojom se obnova dozvoljava):

1) preinačenje pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka:

a) postoji pogreška u odmjeravanju kazne u slučaju stjecaja: čl. 498. st. 1.

toč. 1. i 2. (v. KP):

- nije izrečena jedinstvena kazna za stjecaj kaznenih djela;

107

- dva puta uzeta kao utvrđena ista kazna za stjecaj pri izricanju jedinstvene

kazne za stjecaj;

b) nemogućnost izvršenja dijela jedinstvene kazne zbog amnestije, pomilovanja

ili drugih razloga: čl. 498. st. 1. toč. 3. (v. KP);

c) ako se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad se

izricala presuda ili sud za njih nije znao, a one bi očito dovele do blaže osude

(čl. 498. st. 1. t. 4.). U navedenom slučaju zahtjev za obnovu postupka je

dopušten i u odnosu na presudu donesenu na temelju sporazuma stranaka.

Ako prvostupanjski sud prihvati zahtjev, presudom će preinačiti

pravomoćnu presudu u dijelu odluke o kazni. U suprotnom će odbiti zahtjev

za obnovu (čl. 498. st. 5.).

- Postupak neprave obnove: novu presudu donosi sud u sjednici vijeća na prijedlog

državnog odvjetnika, ako je postupak vođen na njegov zahtjev ili na zahtjev

osuđenika, a nakon ispitivanja protivne stranke (čl. 498. st. 5.). U slučaju pod c) sud

će nastaviti s postupkom, ali samo na zahtjev ovlaštenog tužitelja (akuzatornost).

2) Slučajevi nastavka postupka:

a) ako je optužba odbačena zato što nije bilo zahtjeva ovlaštenog tužitelja ili nije

bilo potrebnog prijedloga za progon ili odobrenje, odnosno ako je iz istih razloga

postupak pravomoćno obustavljen, sud će na zahtjev ovlaštenog tužitelja dopustiti

obnovu čim prestanu razlozi zbog kojih su donesene navedene odluke (čl. 499.);

b) ako je postupak pravomoćno obustavljen prije podnošenja optužnice, na zahtjev

ovlaštenog tužitelja može se dopustiti obnova postupka ako se podnesu novi dokazi

temeljem kojih sud zaključi da su se stekli uvjeti za obnovu (čl. 500. st. 1.);

c) ako je državni odvjetnik u zakonskim rokovima propustio podignuti optužnicu

zbog više sile ili drugih neskrivljenih okolnosti, ovlašteni tužitelj može podnijeti

zahtjev za obnovu postupka

- u roku od 3 dana od prestanka tih okolnosti (subjektivni rok),

- u roku od mjesec dana od dana propuštanja (objektivni rok) – (čl. 500. st.

2.);

d) ako je državni odvjetnik u zakonskom roku propustio podignuti optužnicu zbog

stegovnog djela državnog odvjetnika koje je utvrđeno odlukom Državno

odvjetničkog vijeća, ovlašteni tužitelj može podnijeti zahtjev za obnovu postupka

- u roku od mjesec dana od donošenja odluke Državnoodvjetničkog vijeća ili

- u roku od 6 mjeseci od propuštanja roka (čl. 500. st. 3.);

e) ako je kazneni postupak pravomoćno obustavljen do početka rasprave, može se

obnoviti kad je državni odvjetnik odustao od progona a oštećenik nije preuzeo

progon, ako se dokaže da je do odustanka došlo zbog kaznenog djela zlouporabe

službenog položaja državnog odvjetnika ili zbog kaznenog djela prisile prema

pravosudnom dužnosniku (čl. 500. st. 4.).

108

- Za dokazivanje kaznenog djela kao dokaz potrebna je pravomoćna presuda.

Primjena formalne dokazne teorije ili zakonske ocjene dokaza, uz iznimku kad se

postupak ne može provesti zbog smrti osobe ili okolnosti koje isključuju kazneni

progon.

- Ako je postupak obustavljen zbog odustanka oštećenika od progona ili jer se

smatra da je odustao, oštećenik kao tužitelj ne može tražiti obnovu postupka.

B) Prava obnova

- Opći razlozi za pravu obnovu:

- facta noviter reperta - novopronađene činjenice,

- facta noviter relata - novoiznesene činjenice.

1) Slučajevi prave obnove u korist osuđenika kod nas, čl. 501. st. 1. (pravilo) bez

obzira je li osuđenik prisutan:

Obnova zbog počinjenja kaznenog djela tijekom postupanja (čl. 501. st. 1. t. 1. i 2.:

primjena formalne dokazne teorije ili zakonske ocjene dokaza kao iznimka -

pravomoćna presuda kao dokaz - zašto; iznimka od iznimke - povratak pravilu):

a) ako je presuda utemeljena na lažnoj ispravi ili snimci ili lažnom iskazu svjedoka,

vještaka ili tumača (v. čl. 278. i čl. 305. KZ); ne lažni iskaz okrivljenika

b) presuda je donesena zbog bilo kojeg kaznenog djela državnog odvjetnika, suca,

suca porotnika, istražitelja ili druge osobe koja je obavljala dokazne radnje;

c) obnova zbog iznošenja novih činjenica ili dokaza prikladnih za oslobođenje ili

osudu osuđenika po blažem kaznenom zakonu (čl. 501. st. 1. toč. 3.);

d) obnova zbog višekratne osude iste osobe za isto kazneno djelo ili zbog osude više

osoba zbog istog kaz. djela koje je mogla počiniti samo jedna osoba ili samo neke

od osuđenih (čl. 501. st. 1. toč. 4.);

e) obnova zbog osude povodom produljenog kaznenog djela (v. KP) a podneseni su

novi dokazi po kojima osuđenik nije počinio sve radnje, a to bi moglo bitno utjecati

na odmjeravanje kazne (čl. 501. st. 1. toč. 5.);

2) Poseban slučaj obnove - obnova nakon provedenog kontumacijskog postupka →

pravo osuđenika na obnovu u roku od godine dana od dana kad je postao dostupan

sudbenoj vlasti (čl. 497. st. 3.).

3) Primjena odredbi o obnovi i u slučaju kada je podnesen zahtjev za izmjenu

pravomoćne sudske odluke:

109

a) na temelju odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom je poništen ili

ukinut propis na temelju kojeg je bila donesena pravomoćna osuda (v. čl. 58.

Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske) ili ako Ustavni sud utvrdi

povredu prava i sloboda iz Ustava ili međunarodnog ugovora;

b) na temelju odluke Europskog suda za ljudska prava koja se odnosi na neki razlog

za obnovu kaznenog postupka, a utvrđena je povreda prava i sloboda iz Konvencije

4) Prava obnova kaznenog postupka na štetu okrivljenika - obnova nakon

donošenja pravomoćne odbijajuće (formalne) presude – čl. 503. dozvoljena samo

iznimno i to ako je razlog presudi:

a) stvarna nenadležnost suda → ovlašteni tužitelj pred nadležnim sudom zatražiti

će obnovu postupka (čl. 503. st. 1. toč. 1.);

b) vršenje progona od neovlaštenog tužitelja, pa ovlašteni tužitelj zatraži obnovu

(čl. 503. st. 1. toč. 2.);

c) nepostojanje prijedloga ili odobrenja, a to je dobiveno nakon pravomoćnosti

presude (čl. 503. st. 1. toč. 4.);

d) tužitelj od početka do završetka rasprave odustao od optužbe, a dokaže da je do

odustajanja došlo zbog kaznenog djela zlouporabe službenog položaja državnog

odvjetnika ili zbog kaznenog djela prisile prema pravosudnom dužnosniku.

- Ovlaštenici za podnošenje zahtjeva za obnovu postupka (čl. 504. - stranke i

branitelj, a nakon smrti osuđenika, državni odvjetnik i procesni zamjenici iz čl. 464.

st. 2.). Obveza suda izvijestiti ovlaštenika na podnošenje o razlogu za obnovu.

- Sud nadležan za odlučivanje o zahtjevu: vijeće suda koji je u prijašnjem postupku

sudio u prvom stupnju (čl. 505.)

- Rokovi za podnošenje zahtjeva za pravu obnovu postupka:

- pravo na obnovu nakon kontumacijskog postupka: 1 godina od dana

kada je postao dostupan sudbenoj vlasti RH (čl. 497. st. 3.);

- na štetu okrivljenika (čl. 503. st. 2.): 1 mjesec od saznanja tužitelja za

okolnosti na kojima može temeljiti zahtjev;

- u korist osuđenika: bez roka (beneficium novorum).

- Postupak povodom podnošenja zahtjeva: vijeće prvostupanjskog suda - dopuna

zahtjeva po potrebi, bez suca koji je ranije odlučivao (čl. 505. st. 3.); odgovor na

zahtjev u 8 dana (kontradiktornost); izvidi činjenica i pribavljanje dokaza

(predsjednik vijeća ili sudac istrage); mišljenje državnog odvjetnika.

- Odluke suda po zahtjevu za obnovu:

110

a) rješenje o odbacivanju zahtjeva: neovlaštena osoba, zahtjev nije dopunjen, nema

zakonskih uvjeta za obnovu, ne radi se o novim dokazima, dokazi očito nisu

prikladni (čl. 506. st. 1.);

b) rješenje o uvažavanju zahtjeva i dopuštanju obnove uz beneficium cohaesionis

(čl. 507. st. 1. i 2.); određivanje u koju se fazu postupak vraća (istraga, postupak

optuživanja ili rasprava); mogućnost odlučivanja o prekidu izdržavanja kazne (čl.

507. st. 4.) po pravomoćnosti rješenja obustava izvršenja kazne, ali je moguće

odrediti pritvor (čl. 507. st. 5.);

c) rješenje o odbijanju zahtjeva: dokazi nisu prikladni (čl. 507. st. 1.)

- Odluke suda nakon obnovljena postupka (nije vezan ranijim rješenjima):

- rješenje o obustavi prije početka rasprave: ukida i raniju presudu (čl.

508. st. 2.);

- presuda nakon provođenja rasprave - u izreci se navodi sudbina ranije

presude: njeno djelomično ili u cijelosti stavljanje izvan snage, te ostavljanje na

snazi (čl. 508. st. 3.); uračunavanje već izdržane kazne, postojanje zabrane

reformatio in peius.

3. Zahtjev za zaštitu zakonitosti

- Pojam - izvanredni pravni lijek predviđen radi otklona povreda zakona počinjenih

pravomoćnom sudskom odlukom i (ili?) sudskim postupkom koji predstavlja

kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda (čl. 509.).

- Ovlaštenik: samo Glavni državni odvjetnik;

- Postupak po zahtjevu (čl. 510. - 511.)

- Sud nadležan za odlučivanje o zahtjevu: Vrhovni sud RH; izvjestitelj - sjednica

vijeća - moguć prekid ili odgoda izvršenja do donošenja odluke (nema žalbe na

rješenje) - vezanost zahtjevom (uvijek); beneficium cohaesionis; zabrana reforma-

tio in peius, ako je zahtjev u korist osuđenika.

- Odluke suda po zahtjevu (čl. 512. - 514.):

- presuda o odbijanju zahtjeva kao neosnovanog: ne postoji povreda zakona

(čl. 512.)

- presuda ako je zahtjev osnovan (čl. 513. - postoji povreda zakona) i to:

- preinačenje pravomoćne odluke,

- ukidanje (u cijelosti ili djelomično) pravomoćne odluke i vraćanje

na ponovnu odluku ili suđenje prvostupanjskom ili višem sudu,

- samo utvrđenje povrede ako je na štetu osuđenika (deklarativna

presuda), ne dira se u pravomoćnu odluku (čl. 513. st. 2.)

- Novi postupak: beneficium cohaesionis (čl. 511. st. 2.) i zabrana reformatio in

peius (čl. 511. st. 3.).

111

4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude

- Pojam: izvanredni pravni lijek u korist osuđenika koji je pravomoćno:

- osuđen na zatvorsku kaznu ili

- osuđen na kaznu maloljetničkog zatvora ili mu je

- određen prisilni smještaj prema članku 515. stavku 1. ZKP

radi pobijanja pravne osnove presude (povreda zakona, osuđen u postupku na način

koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda). Postoji od 1977. god. u

cilju postizanja ravnopravnosti stranaka kao protuteža zahtjevu za zaštitu

zakonitosti.

- Kumulativno određeni uvjeti za korištenje (čl. 517.)

- rok: 1 mjesec od primitka pravomoćne odluke (čl. 518. st. 1.),

- prethodno korištenje žalbe - čl. 515. st. 2. - (iznimka: zatvor tek u drugo-

stupanjskoj presudi);

- ne pobija se odluka VSRH – čl. 515. st. 3. (negativni uvjet).

- Osnove za korištenje (čl. 517.):

- neke (ne sve) povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika; sužena primjena

žalbenog razloga → postojanje kaznenog djela, krivnje, isključenje kaznenog

progona, pogrešna primjena zakona, prekoračenje ovlasti suda u pogledu

kaznenopravnih sankcija;

- neke (ne sve) apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka; ponešto

sužena primjena žalbenog razloga → sastav suda, postojanje ovlaštenog tužitelja ili

odobrenja, prekoračena optužba, povreda zabrane reformatio in peius, nezakoniti

dokaz, okrivljeniku teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno

ustavom i EKLJP, sudjelovanje u odlučivanju u drugom ili trećem stupnju suca koji

je morao biti izuzet, uskrata okrivljeniku prava upotrebe svog jezika;

- neke (ne sve) relativno bitne povrede odredaba kaznenog postupka; sužena

primjena žalbenog razloga → povreda prava na obranu na raspravi, povrede odredbi

žalbenog postupanja koja je mogla utjecati na presudu (relativnost).

- Postupak povodom zahtjeva (ovlaštenici: samo osuđenik i branitelj).

- Podnošenje prvostupanjskom sudu - samo odbacivanje ako nema uvjeta (čl. 518.

st. 2. i 3.);

- Predsjednik vijeća prvostupanjskog suda ili Vrhovni sud odbacit će rješenjem

zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude:

- ako je zahtjev podnesen nepravovremeno ili

- ako ga je podnijela neovlaštena osoba ili

- ako je podnesen u slučaju osude na kaznu ili mjeru zbog kojeg se zahtjev

ne može podnijeti ili

- ako zahtjev po zakonu nije dopušten.

112

- Vrhovni sud RH: odbacivanje ako nisu ispunjeni uvjeti, kontradiktornost (odgovor

Glavnog državnog odvjetnika na zahtjev); u roku od 15 dana od dana kada je

podnesen zahtjev; ostalo (vrste odluka i postupak koji im prethodi: kao kod

zahtjeva za zaštitu zakonitosti - čl. 519.).

- Pravna priroda zahtjeva – kao sužena žalba na drugostupanjsku presudu u korist

osuđenika.

113

III. POGLAVLJE: POSTUPAK PREMA MALOLJETNICIMA

Uvodne napomene

- Postupak prema maloljetnicima poseban je kazneni postupak koji se vodi prema

mladim počiniteljima kaznenog djela (maloljetnicima i mlađim punoljetnicima).

Odredbe o postupku nalaze se u Zakonu o sudovima za mladež (NN br. 84/2011.,

143/2012. i 148/2013.), u njemu se sveobuhvatno uređuje i materijalnopravni i

procesnopravni položaj mladih počinitelja.

1. Sud za mladež

- Za suđenje mladim počiniteljima nadležan je sud za mladež – to nije neki

samostalni i od redovnih sudova opće nadležnosti odvojeni sud, već je to poseban

odjel u općinskim i županijskim sudovima kao integralni dio jedinstvenog

pravosudnog sustava u RH.

- U općinskim i županijskim sudovima postoje odjeli za mladež – sastoje se od

vijeća za mladež i jednog ili više sudaca za mladež. Odjeli za mladež postoje samo

u 21-om općinskom i u isto tolikom broju županijskih sudova.

- Sastav vijeća za mladež ovisi

- o vrsti suda za mladež (općinski, županijski ili Vrhovni sud RH),

- o vrsti postupka (prvostupanjski ili drugostupanjski postupak),

- kome se sudi (maloljetnik ili mlađi punoljetnik).

Zajedničko obilježje vijeća za mladež: o primjeni maloljetničkih sankcija uvijek

odlučuje vijeće sastavljeno od najmanje jednog suca za mladež, kao suca

profesionalca i dva ili više sudaca porotnika za mladež, kao sudaca laika.

- Suce za mladež postavlja, na vrijeme od 5 godina, predsjednik VSRH iz reda

sudaca koji

- imaju izraženu sklonost za odgoj, potrebe i probitke mladeži i

- vladaju osnovnim znanjima s područja kriminologije, socijalne

pedagogije, psihologije mladih i socijalnog rada (čl. 38. ZSM).

Suci porotnici za mladež imenuju se iz reda profesora, učitelja, odgojitelja i drugih

osoba koje imaju radnog iskustva u stručnom radu s mladim osobama (čl. 41. st. 2.

ZSM).

2. Nadležnost suda za mladež

a) Stvarna nadležnost: sudi isključivo za kaznena djela počinjena od maloljetnika i

mlađih punoljetnika (ne i za druge protupravne radnje, npr. prekršaje).

b) Osobna nadležnost: sudi

- maloljetnicima, tj. osobama koje su u vrijeme počinjenja kaznenog djela

navršile 14, a nisu navršile 18 godina,

- mlađim punoljetnicima, tj. osobama koje su u vrijeme počinjenja kaznenog

114

djela navršile 18, a nisu navršile dvadeset i jednu godinu života, i

- punoljetnim počiniteljima kaznenog djela na štetu djece (sve osobe ispod

18 godina života) - tzv. kaznenopravna zaštita djece.

c) Teritorijalna nadležnost suda za mladež ne poklapa se s teritorijalnom

nadležnošću sudova opće nadležnosti. Odjeli za mladež ne postoje u svim općinskim

sudovima, već samo u onim lociranim u sjedištima županijskih sudova. Ovakva

proširena teritorijalna nadležnost općinskog vijeća za mladež u sjedištu županijskog

suda prostire se na sve općinske sudove s područja tog županijskog suda. Razlog: da

se osigura dovoljan broj maloljetničkih predmeta u većim općinskim sudovima i tako

omogući bolja specijalizacija sudaca za mladež.

d) Mjesna nadležnost: u postupku prema maloljetniku mjesno je nadležan (u

pravilu) sud mjesta prebivališta odnosno boravišta maloljetnika. Razlog: državni

odvjetnik za mladež i sud za mladež dužni su prikupiti i utvrditi sve činjenice koje

se odnose na ličnost maloljetnika, njegove osobne i obiteljske prilike i sredinu u

kojoj maloljetnik živi, radi izbora najpogodnije maloljetničke sankcije.

3. Osobitosti kaznenog postupka prema maloljetnicima

a) Procedura pred nadležnim tijelima je neformalna i elastična, oslobođena krutosti

i formalizma kaznenog postupka protiv punoljetnih počinitelja. Npr. sudac za

mladež može na raspravi odstupiti od pravila redovitog kaznenog postupka ako

smatra da njihova primjena u konkretnom slučaju ne bi bila svrhovita (čl. 86. ZSM).

b) Postupak prema maloljetnicima je hitan (čl. 4. i 59. ZSM). Razlog: pedagoški i

odgojni utjecaj na maloljetnika bit će učinkovitiji što je vrijeme od počinjenja

kaznenog djela do primjene i izvršenja izrečene odgojne mjere kraće.

c) Nema suđenja u odsutnosti maloljetnika (čl. 53. st. 1. ZSM). Razlog: potrebni

podaci o ličnosti maloljetnika, njegovoj duševnoj razvijenosti, psihičkim svojstvima

i sklonostima, njegovim osobnim prilikama mogu se prikupiti jedino neposrednim

kontaktom s maloljetnikom (razgovorom, ispitivanjem liječnika, psihologa,

pedagoga i drugih stručnjaka).

d) Postupak prema maloljetniku je tajan (čl. 60. ZSM). Cilj: da se maloljetnik zaštiti

od stigmatizacije i osude sredine u kojoj živi i na taj način olakša njegova

integracija u društvo. Predviđena je i zabrana objavljivanja u sredstvima javnog

informiranja podataka o tijeku postupka i odluke suda u tom postupku, bez

odobrenja nadležnog tijela.

e) Široka primjena načela svrhovitosti. Zakon o sudovima za mladež omogućava

primjenu načela svrhovitosti u svim stadijima postupka prema maloljetniku počam

od postupanja u prethodnom postupku (odluka državnog odvjetnika za mladež da

nema osnove za vođenje postupka kad se radi o kaznenom djelu za koje je propisana

kazna zatvora u trajanju do 5 godina ili novčana kazna – čl. 71. st. 1. ZSM, pa sve

do donošenja odluke o izricanju maloljetničke sankcije u postupku pred vijećem za

mladež – čl. 88. st. 2. ZSM). K tome, načelo svrhovitosti mogu primijeniti sva

115

pravosudna tijela u sudskom postupku - državni odvjetnik za mladež, sudac za

mladež i vijeće za mladež.

f) U postupku prema maloljetniku državni odvjetnik jedini je ovlašteni tužitelj –

oštećenik ne može stupiti na mjesto tužitelja.

g) Maloljetnik mora imati branitelja za čitavo vrijeme trajanja kaznenog postupka –

od njegovog prvog ispitivanja, pa sve do donošenja konačne odluke o zamjeni

odgojne mjere zavodskom odgojnom mjerom. Ako branitelja ne uzme sam

maloljetnik odnosno njegovi roditelji ili staratelj, postavit će mu ga sudac za mladež

po službenoj dužnosti s liste odvjetnika za mladež Hrvatske odvjetničke komore s

izraženim sklonostima i osnovnim znanjima u području odgoja i skrbi za mlade

osobe (čl. 54. ZSM).

4. Tijek kaznenog postupka prema maloljetnicima

- Za kazneni postupak prema maloljetnicima vrijede postupovne odredbe Zakona o

sudovima za mladež (čl. 50. do 93.), a odredbe ZKP samo ako nisu u suprotnosti s

odredbama ZSM.

- Novi Zakon o sudovima za mladež iz 2011. (s kasnijim izmjenama i dopunama)

unijeo je neke novine u odnosu na ranije postupovne odredbe ZSM iz 1997. godine:

sada postoje dva stadija kaznenog postupanja pred prvostupanjskim sudom:

prethodni postupak i postupak pred vijećem za mladež.

A. Prethodni postupak

- Temeljem podnesene kaznene prijave, posebno osposobljeni policijski službenici

provode izvide – prikupljaju podatke o tome da li postoje osnove sumnje

- je li počinjeno kazneno djelo i

- je li počinitelj tog kaznenog djela maloljetna osoba.

- U prethodnom postupku postupaju državni odvjetnici za mladež i istražitelj za

mladež.

- Državni odvjetnik za mladež provest će pripremni postupak samo ako se radi o

kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora od 12 godina ili teža kazna. Ako

se ne provodi pripremni postupak, državni odvjetnik može provoditi dokazne radnje

sam ili njihovo provođenje naložiti istražitelju za mladež.

- Ispitivanje maloljetnika prva je dokazna radnja koju će provesti državni odvjetnik

i to se ispitivanje snima audio-video uređajem.

- Dokazno ročište provodi sudac za mladež na prijedlog državnog odvjetnika ili

maloljetnika.

116

- Pravomoćnošću rješenja o provođenju pripremnog postupka započinje kazneni

postupak prema maloljetniku (čl. 75. st. 5. t. 1. ZSM).

- U prethodnom postupku treba prikupiti dvije vrste podataka, to su:

- podaci koji se odnose na kazneno djelo (vrsta, modaliteti izvršenja) i

- podaci koji se odnose na ličnost maloljetnika, njegove osobne i obiteljske

prilike.

- Podatke o ličnosti maloljetnika i njegovim prilikama prikuplja državni odvjetnik za

mladež, koji taj posao može povjeriti

- svom stručnom suradniku (ako ga ima u uredu) ili

- zavodu za socijalnu skrb županije.

Napomena: radi utvrđenja podataka koje se odnose na osobne i obiteljske prilike i

ličnost maloljetnika, treba ispitati roditelje maloljetnika i njegovog skrbnika i

zatražiti izvješće zavoda za socijalnu skrb mjesta prebivališta odn. boravišta

maloljetnika. Pri prikupljanju ovih podataka postoji opća dužnost svjedočenja, tako

da nitko, pa ni roditelji maloljetne osobe, ne mogu biti osloboi dužnosti svjedočenja

(čl. 58. ZSM).

B. Mjere osiguranja prisutnosti maloljetnika

a) uhićenje i pritvor - pod uvjetima propisanim u ZKP-u,

b) mjere opreza,

c) privremene mjere prema maloljetniku:

- privremeno stavljanje pod nadzor zavoda za socijalnu skrb radi pružanja

pomoći i zaštite,

- privremeni smještaj u zavodsku ustanovu socijalne skrbi.

d) istražni zatvor – krajnja mjera koja dolazi u obzir samo ako njegovu svrhu nije

moguće postići primjenom mjera opreza, privremenog smještaja ili istražnog

zatvora u domu. Istražni zatvor određuje sudac za mladež, na prijedlog

državnog odvjetnika za mladež, a može trajati najdulje mjesec dana. Ukupno

trajanje istražnog zatvora u prethodnom postupku (ako se vodi pripremni

postupak) ograničeno je na tri mjeseca, a ukupno trajanje istražnog zatvora do

pravomoćnosti sudske odluke o maloljetničkoj sankciji ne može prijeći

polovinu vremena određenog za punoljetne okrivljenike (v. čl. 133. st. 1. ZKP).

- O mjerama osiguranja prisutnosti maloljetnika kojima se zadire u prava i slobode

maloljetnika uvijek odlučuje sud – sudac za mladež ili vijeće za mladež.

- Nakon završetka pripremnog postupka, državni odvjetnik za mladež dužan je u

roku od 8 dana nadležnom vijeću za mladež staviti prijedlog za izricanje

maloljetničke sankcije.

C. Postupak pred vijećem za mladež

- Kad predsjednik vijeća primi prijedlog državnog odvjetnika za mladež za izricanje

maloljetničke sankcije, ispitat će njegovu osnovanost. Ako utvrdi da nema osnova

117

za primjenu načela svrhovitosti, nalogom će u roku od 8 dana odrediti sjednicu

vijeća. Određivanjem sjednice vijeća započinje kazneni postupak prema

maloljetniku (ako pripremni postupak nije proveden - čl. 75. st. 5. t. 2. ZSM).

- Na sjednicu vijeća pozivaju se: državni odvjetnik, maloljetnik i njegov branitelj,

roditelji maloljetnika odnosno skrbnik, žrtva i oštećenik, a o sjednici vijeća

obaviještava se i može joj prisustvovati predstavnik centra za socijalnu skrb.

- Maloljetniku koji se u prethodnom postupku očitovao da je počinio kazneno djelo

opisano u prijedlogu državnog odvjetnika, na sjednici vijeća mogu biti izrečene

samo izvanzavodske odgojne mjere (mjere upozorenja, mjere pojačanog nadzora,

upućivanje u disciplinski centar).

- Nakon što predsjednik vijeća utvrdi istovjetnost maloljetnika, poučit će ga najprije

o njegovim pravima iz čl. 239. ZKP-a, a zatim i da se može, ali ne mora, očitovati o

počinjenju kaznenog djela.

- Ako se maloljetnik na sjednici vijeća u prisutnosti branitelja očitovao da je počinio

kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, vijeće mu može izreći izvanzavodsku

odgojnu mjeru.

- Ako se maloljetnik očitovao da nije počinio kazneno djelo, sud će uzeti da poriče

njegovo počinjenje, te će sastaviti raspravni spis i održati raspravu. Na raspravu se

pozivaju državni odvjetnik za mladež, maloljetnik i njegov branitelj, roditelji

maloljetnika odnosno skrbnik, predstavnik centra za socijalnu skrb i predstavnik

ustanove ako je maloljetnik u njoj smješten.

- Raspravom rukovodi predsjednik vijeća koji „na odgovarajući način“ primijenjuje

odredbe ZKP-a o pripremama za raspravu, o upravljanju raspravom, o

pretpostavkama za održavanje rasprave, o odgodi i prekidu rasprave i o njezinom

tijeku. Vijeće ima mogućnost da za vrijeme rasprave odstupi od pravila ZKP-a „ako

smatra da njihova primjena u konkretnom slučaju ne bi bila svrhovita“ (čl. 86. st. 1.

ZSM).

- Vijeće može odlučiti da se za vrijeme izvođenja pojedinih dokaza ili govora

stranaka, maloljetnik udalji iz sudnice zbog mogućnosti štetnog utjecaja na njegov

odgoj i razvoj (čl. 86. st. 6. ZSM).

- Odluka kojom vijeće za mladež odlučuje na sjednici vijeća ili raspravi donosi se u

obliku rješenja ili presude. Kad vijeće za mladež izriče maloljetniku odgojnu mjeru,

u izreci rješenja maloljetnik se neće oglašavati krivim za kazneno djelo koje mu se

stavlja na teret, već se samo navodi koja se mjera izriče, a u obrazloženju rješenja

navodi se opis kaznenog djela i okolnosti koje opravdavaju primjenu izrečene

odgojne mjere (čl. 88. st. 3. ZSM).

- Vijeće donosi presudu u obliku predviđenom za osuđujuću presudu kad starijem

maloljetniku izriče kaznu maloljetničkog zatvora ili mu pridržava izricanje te kazne.

- Pisanu odluku o izrečenoj maloljetničkoj sankciji predsjednik vijeća za mladež

dužan je izraditi u roku od 8 dana od proglašenja presude odnosno rješenja.

118

- Žalbeni postupak kao posljednji stadij kaznenog postupka prema maloljetniku ne

razlikuje se bitno od onog u redovitom kaznenom postupku protiv punoljetnih

okrivljenika.

IV. POGLAVLJE: POSEBNI POSTUPCI

1. Posebnosti kaznenog postupka po privatnoj tužbi (čl. 520., 524., 525., 527., 528.,

534. i 536.).

- Supsidijarna primjena općih odredbi o kaznenom postupanju.

- Privatna tužba podnosi se nadležnom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i

okrivljenika. Propisan je sadržaj privatne tužbe u skladu sa čl. 342. st. 1. t. 1 - 4.

- Sudac pojedinac ispitat će privatnu tužbu:

- da li je nadležan,

- da li je podnesena od ovlaštenog tužitelja,

- da li je propisno sastavljena,

- postoje li razlozi za obustavu postupka.

- Sudac pojedinac vratit će privatnu tužbu koja nije propisno sastavljena privatnom

tužitelju da je u roku od 8 dana ispravi. Ako privatni tužitelj propusti određeni

rok, privatna tužba će se odbaciti. Protiv rješenja o odbacivanju dopuštena je

žalba o kojoj odlučuje viši sud.

- Sud će pozvati privatnog tužitelja da dostavi privatnu tužbu u dovoljnom broju

primjeraka, a u protivnom će je umnožiti na njegov trošak.

- Ako sudac pojedinac ne donese rješenje o odbacivanju privatne tužbe, nastavit će

postupati po njoj.

1) Ako na području suda na kojem obje stranke imaju prebivalište, djeluju mirovna

vijeća, sud može stranke uputiti tim vijećima radi pokušaja mirenja. Sud određuje

rok u kojem će se pokušati mirenje i zastaje s postupkom.

2) Po isteku određenog roka ili ako mirenje ne uspije, sudac pojedinac može u roku

od mjesec dana zakazati ročište radi prethodnog razjašnjenja stvari, na koje će

pozvati privatnog tužitelja i okrivljenika. Okrivljeniku se uz poziv dostavlja i

privatna tužba.

- Cilj zakazivanja ovog ročišta je pokušaj rješavanja privatne tužbe mirnim

putem. Privatni tužitelj ima tri mogućnosti:

a) izjaviti da odustaje od progona,

119

b) izmiriti se s okrivljenikom,

c) prihvatiti ispriku okrivljenika danu pred sudom.

- U tim slučajevima sud će odbaciti privatnu tužbu.

3) Ako ne donese rješenje o odbacivanju privatne tužbe, sudac pojedinac može

odmah otvoriti raspravu. Privatni tužitelj i okrivljenik morali su biti upozoreni

na tu mogućnost.

4) Ako ne otvori raspravu, sudac pojedinac će zakazati raspravu i donijeti odluku

koje će dokaze izvesti na njoj.

- U postupku po privatnoj tužbi nema pripremnog ročišta.

- Prigovor mjesne nenadležnosti optuženik može staviti do početka rasprave, a sud

se po službenoj dužnosti ne može proglasiti mjesno nenadležnim nakon

određivanja rasprave.

- Rasprava se može održati ako ne dođe privatni tužitelj koji ima prebivalište izvan

područja suda ako je sudu stavio prijedlog da se rasprava održi u njegovoj

odsutnosti.

- Privatni tužitelj može se odreći prava na žalbu i odustati od podnesene žalbe.

2. Postupak za izdavanje kaznenog naloga (čl. 540. - 545.)

- Presuda s kaznenim nalogom je posebna vrsta presude s izricanjem kazne ili

mjere bez rasprave i znanja okrivljenika, a na prijedlog drž. odvjetnika. Znači veliko

ubrzanje postupka uz preskakanje ne samo istrage već i rasprave.

- Uvjeti su kumulativno određeni (čl. 540.):

1) propisana novčana kazna ili kazna zatvora do 5 godina,

2) nadležnost suca pojedinca,

3) zahtjev državnog odvjetnika,

4) podaci u optužnici daju dovoljno osnova za izdavanje kaznenog naloga

(vjerodostojan sadržaj kaznene prijave),

5) moguće kaznenopravne sankcije:

a) ograničena novčana kazna (10 - 100 prosječnih dnevnih prihoda u

RH, v. čl. 51. st. 4 KZ) odnosno 30 do 100 dnevnih iznosa u RH,

b) uvjetna osuda (kazna zatvora do 1 godine, novčana kazna ili

sudska opomena);

c) oduzimanje imovinske koristi i objavljivanje presude s kaznenim

nalogom u sredstvima javnog priopćavanja

d) zabrana upravljanja motornim vozilom do dvije godine i oduzi-

manje predmeta.

e) sankcije pravnoj osobi v. čl. 540. st. 3.

120

- Odluke suda povodom zahtjeva državnog odvjetnika:

1) odbacivanje zahtjeva (čl. 543. st. 1.). Razlozi:

a) postoje razlozi za obustavu postupka iz čl. 380,

b) radi se o kaznenom djelu za koje se takav zahtjev ne može postaviti,

c) državni odvjetnik je zatražio izricanje kazne ili mjere koja po zakonu

nije dopuštena.

2) zahtjev nije osnovan, nema uvjeta – podaci u optužnici ne pružaju

dovoljno osnova za izdavanje kaznenog naloga ili se prema tim

podacima može očekivati izricanje neke druge kazne ili mjere, a ne one

koju je zatražio državni odvjetnik. Sud će dostaviti optužnicu optužnom

vijeću radi ispitivanja (čl. 543. st. 2.)

3) prihvaćanje (slaganje) sa zahtjevom - sudac pojedinac presudom izdaje

kazneni nalog (čl. 541.)

- Sadržaj presude o kaznenom nalogu (čl. 541.):

- u presudi će se navesti - da se prihvaća zahtjev državnog odvjetnika i

- da se okrivljeniku izriče kazna ili mjera iz zahtjeva.

- Izreka presude obuhvaća podatke iz čl. 459. st. 1. do 3. i odluku o imovinskoprav-

nom zahtjevu.

- Obrazloženje sadrži samo dokaze koji opravdavaju izdavanje kaznenog naloga.

Obvezna je i pouka o prigovoru protiv kaznenog naloga (konsenzualnost).

- Protiv presude o izdavanju kaznenog naloga državni odvjetnik ima pravo žalbe o

kojoj odlučuje viši sud. (čl. 545. st. 1.).

- Prigovor protiv kaznenog naloga (čl. 542. st. 1. do 3.) – ne mora biti obrazložen,

rok je 8 dana (moguć je povrat u prijašnje stanje), ovlaštenici su okrivljenik i

branitelj. Okrivljenik se može odreći prava na prigovor, ali od podnesenog

prigovora ne može odustati nakon započinjanja rasprave.

- Učinak podnošenja prigovora – postupanje po njemu (čl. 542. st. 4. i 5.): sudac

pojedinac će odbaciti prigovor ako utvrdi da je nepravovremen ili da je podnesen

od neovlaštene osobe. Ako to ne učini, dostavit će optužnicu optužnom vijeću radi

ispitivanja na sjednici vijeća bez pozivanja stranaka. Na sjednici se ispituje

- je li optužnicu podnio ovlašteni tužitelj,

- je li optužnica propisno sastavljena i

- je li optužnica podignuta u zakonskom roku.

- Ako optužno vijeće ne potvrdi optužnicu, rješenjem će staviti izvan snage kazneni

nalog, a ako optužno vijeće potvrdi optužnicu, sudac pojedinac će nakon

provedene rasprave donijeti novu presudu kojom će kazneni nalog staviti izvan

snage.

121

3. Postupak za izricanje sudske opomene (čl. 546. – 548.)

- Pojam sudske opomene (v. čl. 66. KZ: mjera upozorenja za kaznena djela

zapriječena novčanom ili kaznom zatvora do 1 god. + očito laki oblik djela).

- Forma: osuđujuća presuda. U izreci se navodi da je optuženik kriv za djelo koje je

predmet optužbe i zakonski naziv kaznenog djela, te podaci iz čl. 459. st. 1. do 3.

ZKP. U obrazloženju presude se iznose razlozi kojima se sud rukovodio pri

izricanju sudske opomene.

- Presuda kojom se izriče sudska opomena objavljuje se s bitnim razlozima odmah

nakon završetka rasprave. Presuda se može pobijati iz svih žalbenih razloga.

4. Postupak prema okrivljenicima s duševnim smetnjama (čl. 549. - 555.)

- Supsidijarna primjena ostalih odredbi o kaznenom postupku.

- Neubrojivost tempore criminis

- Ako postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio protupravno djelo u stanju

neubrojivosti, istraga se mora provesti (čl. 216. st. 2.).

- Državni odvjetnik će prikupiti dokaze i činjenice radi utvrđenja

- je li okrivljenik u vrijeme počinjenja protupravnog djela bio neubrojiv,

- jesu li ispunjeni uvjeti za određivanje prisilnog smještaja ili njegovog psi-

jatrijskog liječenja na slobodi prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s

duševnim smetnjama (čl. 550. st. 3.) i

- je li okrivljenik raspravno sposoban.

- Ako je okrivljenik u vrijeme počinjenja protupravnog djela bio neubrojiv, državni

odvjetnik će u optužnici postaviti zahtjev da sud utvrdi da je okrivljenik počinio

protupravno djelo u stanju neubrojivosti i da mu se odredi prisilan smještaj ili

psihijatrijsko liječenje na slobodi prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s

duševnim smetnjama (čl. 550. st. 1.).

- Prije podizanja optužnice, državni odvjetnik će u prisustvu vještaka i branitelja

pokušati ispitati okrivljenika. Ako se okrivljenik zbog raspravne nesposobnosti ne

može ispitati, državni odvjetnik će podići optužnicu bez njegovog ispitivanja (čl.

550. st. 2.).

- Kontrola optužnice i odlučivanje o potvrđivanju optužnice vrši se sukladno općim

odredbama (čl. 550. st. 3.).

- Dodatni razlog za određivanje istražnog zatvora protiv okrivljenika: takav zatvor

može se odrediti ako postoji vjerovatnost da bi okrivljenik, koji je u vrijeme

počinjenja protupravnog djela bio neubrojiv, mogao zbog težih duševnih smetnji

počiniti teže kazneno djelo. Prethodno se mora pribaviti mišljenje vještaka psihijatra

o ovoj opasnosti okrivljenika (čl. 551. st. 1.).

122

- Istražni zatvor može trajati dok traje opasnost, ali ne dulje od općih rokova. Može

se zamijeniti mjerom opreza liječenja na slobodi, ako sud temeljem vještačenja

ocijeni tu mjeru dostatnom. Mjera može trajati najdulje do pravomoćnosti presude

(čl. 551. st. 2. do 4.). Istražni zatvor i mjera opreza izvršavaju se u zatvorskoj

ustanovi.

- O optužnici državnog odvjetnika odlučuje sud nakon provedene rasprave. O

raspravi će se izvijestiti zakonski zastupnik optuženika, odnosno njegov bračni ili

izvanbračni drug ili najbliži srodnik (čl. 552. st. 1.).

- Predsjednik vijeća će prije rasprave u prisustvu vještaka pokušati ispitati

optuženika radi ocjene njegove raspravne sposobnosti, o čemu se izvještava državni

odvjetnik, optuženik, branitelj i zakonski zastupnik optuženika. Branitelj ili

optuženik će se pri očitovanju o optužbi izjasniti je li optuženik počinio protupravno

djelo. Ako sud nakon ispitivanja vještaka utvrdi optuženikovu raspravnu

nesposobnost zbog duševnih smetnji, rasprava će se održati u optuženikovoj

odsutnosti. U tom slučaju smatrat će se da je optuženik porekao osnovanost optužbe

(čl. 552. st. 2. do 4.). Ovo je poseban oblik kontumacijskog postupka.

- O raspravnoj sposobnosti i ubrojivosti optuženika, te postojanju zakonskih uvjeta

za prisilni smještaj ili psihijatrijsko liječenje na slobodi ispitat će se vještak koji je

obavio psihijatrijski pregled optuženika (čl. 552. st. 2.). To je primjer formalne

dokazne teorije.

- Ako državni odvjetnik tijekom rasprave utvrdi da izvedeni dokazi pokazuju da je

optuženik počinio kazneno djelo u stanju ubrojivosti ili smanjene ubrojivosti,

odustat će od zahtjeva za određivanje prisilnog smještaja ili psihijatrijskog

liječenja na slobodi, te će izmijeniti optužnicu. Rasprava mora započeti iznova, a

zapisnici o ranijim iskazima svjedoka i vještaka ne mogu se pročitati bez

suglasnosti stranaka (čl. 554.).

- Presuda:

a) ako sud nakon provedene rasprave utvrdi da je optuženik u stanju neubrojivosti

počinio protupravno djelo, te da postoje uvjeti iz Zakona o zaštiti osoba s duševnim

smetnjama (ZZODS) za primjenu mjere prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu

ili za optuženikovo psihijatrijsko liječenje na slobodi, donijet će presudu kojom se

utvrđuje da je optuženik počinio protupravno djelo, da ga je počinio u stanju

neubrojivosti i kojom se određuje prisilni smještaj ili psihijatrijsko liječenje na

slobodi u trajanju od 6 mjeseci (čl. 554. st. 1.); dostava spisa nadležnom sudu prema

ZZODS-u ( čl. 462. st. 5). U presudi se navodi upozorenje optuženiku da će

psihijatrijsko liječenje na slobodi biti zamijenjeno prisilnim smještajem u

psihijatrijsku ustanovu ako do dana određenog rješenjem o upućivanju u

psihijatrijsku ustanovu ne započne liječenje na slobodi (čl. 551. st. 1.). Ako je

određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu, sud će odrediti odnosno produljiti

istražni zatvor iz čl. 554. st. 1.);

b) ako sud nakon provedene rasprave utvrdi da je optuženik u stanju neubrojivosti

počinio protupravno djelo, ali da ne postoje uvjeti za određivanje prisilnog smještaja

123

optuženika u psihijatrijsku ustanovu ili psihijatrijsko liječenje na slobodi prema

odredbama ZZODS, donijet će presudu kojom se optuženik oslobađa od optužbe i

kojom se odbija zahtjev za određivanje prisilnog smještaja ili psihijatrijskog

liječenja na slobodi (čl. 554. st. 3.);

c) ako sud utvrdi postojanje razloga iz čl. 452. zbog kojih se treba donijeti

odbijajuća presuda – donijet će takvu presudu (čl. 554. st. 4.);

d) ako sud utvrdi postojanje razloga iz članka 453. (razlozi za donošenje

oslobađajuće presude), osim isključenja krivnje zbog neubrojivosti, donijet će

presudu kojom se optuženik oslobađa od optužbe (čl. 554. st. 5.);

e) ako sud ne utvrdi da je optuženik u vrijeme počinjenja protupravnog djela bio

neubrojiv, donijet će presudu kojom se optužba odbija, a državni odvjetnik može

odmah nakon objave presude dati usmeno izjavu da se odriče prava na žalbu i

podnijeti novu optužnicu za isto kazneno djelo. Rasprava će se provesti pred istim

vijećem na temelju nove optužnice, a ranije izvedeni dokazi neće se ponovo izvoditi

(čl. 554. st. 6. i 7.)

- Presuda kojom je određen prisilni smještaj ili liječenje na slobodi, kao i presuda

kojom se optuženik oslobađa od optužbe i odbija zahtjev za prisilni smještaj ili

liječenje na slobodi, dostavlja se državnom odvjetniku, optuženiku, branitelju,

zakonskom zastupniku, bračnom ili izvanbračnom drugu, najbližem srodniku. Protiv

navedene presude postoji pravo na žalbu (čl. 555. st. 1. do 3.).

- Ako je presudom određen prisilni smještaj, predsjednik vijeća dostavit će odmah

nakon izvršnosti presude potrebne spise sudu nadležnom za postupak prisilnog

smještaja odnosno psihijatrijskog liječenja na slobodi prema ZZODS (čl. 555. st. 5.).

5. Postupak za oduzimanje predmeta i imovinske koristi (čl. 556. – 563.)

- Pojam, uvjeti i način oduzimanja imovinske koristi (čl. 77. i 78. KZ); predmeti koji

se prema KZ-u moraju oduzeti (čl. 79. KZ) kao i drugi predmeti ako to zahtijevaju

probici javne sigurnosti ili zaštite časti i dostojanstva građana, oduzimaju se

neovisno o rezultatu postupka (čl. 556. st. 1.).

- Obveznost + oficijelnost u određivanju visine imovinske koristi (čl. 557.).

- Kako oduzeti - odlukom kojom je utvrđeno počinjenje djela ili naknadnim

rješenjem čl. 560 - (važno je prethodno utvrđenje počinjenja kaz.djela uz iznimku

obveznog oduzimanja predmeta).

124

6. Postupak za opoziv uvjetne osude (čl. 564.)

- Kada se postupak vodi: osuđenik u određenom roku nije udovoljio određenim

obvezama iz uvjetne osude ili djelomične uvjetne osude (v. čl. 56., 57., 58. te čl.

62., 63. i 64. KZ) - čl. 564. st. 1.

- Postupak za opoziv uvjetne osude ili djelomične uvjetne osude provest će

prvostupanjski sud na prijedlog ovlaštenog tužitelja ili oštećenika (čl.564. st. 1.).

- Sudac će ispitati osuđenika ako je dostupan i provesti izvide radi utvrđivanja

činjenica i prikupljanja dokaza važnih za odluku (čl. 564. st. 2.).

- Predsjednik vijeća će zakazati sjednicu vijeća o kojoj izviještava tužitelja,

osuđenika i oštećenika (čl. 564. st. 3.).

- Ako sud utvrdi da osuđenik nije udovoljio obvezi određenoj presudom, donijet će

presudu kojom će:

a) opozvati uvjetnu osudu ili djelomičnu uvjetnu osudu i odrediti izvršenje

izrečene kazne odnosno uvjetnog dijela kazne, ili

b) odrediti novi rok za udovoljenje obvezi, ili

c) tu obvezu zamijeniti drugom, ili

d) osuđenika osloboditi obveze.

- Ako sud ne donese neku od navedenih odluka, rješenjem će obustaviti postupak za

opoziv uvjetne odnosno djelomično uvjetne osude (čl. 564. st. 4.).

7. Postupak za izdavanje tjeralice i objave (čl. 565. – 569.)

- Ako se ne zna prebivalište ili boravište okrivljenika ili svjedoka, tijelo koje vodi

postupak zatražit će od policije da okrivljenika ili svjedoka potraži i obavijesti tijelo

o njegovoj adresi (čl. 565.).

- Pojam tjeralice: nalog nadležnog tijela koje vodi postupak policiji.

- Uvjeti za izdavanje (čl. 566.):

- kad se okrivljenik protiv kojeg se vodi kazneni postupak zbog kaznenog

djela za koje se progoni po službenoj dužnosti nalazi u bijegu, a postoji

rješenje o određivanju pritvora ili istražnog zatvora, ili

- u slučaju bijega okrivljenika iz ustanove u kojoj izdržava kaznu,

zavodsku mjeru ili je u pritvoru ili istražnom zatvoru.

- Tijelo koje vodi postupak naložit će policiji izdavanje objave kojom će se zatražiti

dostava podataka

- o pojedinim predmetima koji su u vezi s kaznenim djelom ili

- ako te predmete treba pronaći ili

- ako je to potrebno radi ustanovljenja istovjetnosti pronađenog nepoznatog

tijela (čl. 567. st. 1.).

125

- Policija može objavljivati i fotografije tijela i nestalih osoba ako postoji osnovana

sumnja da je do smrti ili nestanka došlo zbog kaznenog djela (čl.567. st. 2.).

- Tijelo koje je naredilo izdavanje tjeralice ili objave dužno ju je odmah povući

- kad se pronađu tražene osobe ili predmeti,

- kad nastupi zastara kaznenog progona ili izvršenja kazne (čl. 568.).

- Policija može raspisati i međunarodnu tjeralicu (čl. 569. st. 3. ).