ADEM, 'ALEJHIS SELAM

ALLAH, DZELLE SA'NUHU, STVARA KOSMOS

Ti sigurno znas, moj mali brate i ti mala sestro, da Allah, dzelle sa'nuhu, moze sve...

Njegova volja je bila da stvori ovu Zemlju na kojoj zivimo i jedemo od njenih dobara. Stvorio je i nebesa koja vidimo kad pogledamo gore.

Allah, dzelle sa'nuhu, je stvorio i meleke koji ga dostojno slave i iskreno obozavaju, ali znas li junace i junakinjo kako je Allah nas stvorio? Kada se to desilo? Ko je bio prvi covjek?

Allahova volja

Nakon sto je Allah, dzelle sa'nuhu, stvorio meleke, pozelio je uzviseni da stvorio Adema, 'alejhis selam, i da stvori njegovo potomstvo koje ce se nastaniti na Zemlji i rasiriti po njoj, koje ce od zemljoradnje zivjeti i koji ce jedni druge na Zemlji naslje|ivati.

A sada dragi moji malisani, znate li od cega je Allah, dzelle sa'nuhu, stvorio Adema, 'alejhis selam, i znate li sta se deslio kada ga je stvorio nas Gospodar?

Hajdemo zajedno odgovoriti na ova pitanja kako bi smo shvatili velicinu Allaha Jedinog.

stvarenje adema, 'alejhis selam

Allah, dzelle sa'nuhu, je obavjestio meleke da ce na Zemlji stvoriti onoga ko ce je nastaniti i na njoj zivjeti, pa su se oni iznenadili i zacudili, govoreci:

Zar ces na Zemlji postaviti onoga ko ce na njoj nered ciniti i krv prolivati?

Pa im je Allah, dzelle sa'nuhu, odgovorio: Ja znam ono sto vi ne znate!

I obavjestio ih je da On stvara sta hoce i da ce oni sigurno vidjeti to stvorenje. Zatim je Allah, dzelle sa'nuhu, stvorio Adema od gline, poslije toga udahnuo je u njega od svoga duha, pa je Adem, 'alejhis selam, poceo da se krece, misli i spoznaje...U njemu se pokrenuo dah zivota i on je prvi covjek koga je Allah, dzelle sa'nuhu, stvorio i o kojem je govorio melekima.

Ali sta se deslio sa novim stvorenjem koga je Allah stvorio?

Uenje imena

Kada je upotpunjeno stvaranje naseg pejgambera Adema, 'alejhis selam, i nakon sto je Allah, dzelle sa'nuhu, u njega udahnuo dusu, Adem je poceo osjecati svojim culima i shvacati razumom koji mu je Allah, dzelle sa'nuhu, dao svojom moci.

Nakon ovog stvaranja, Bog, dzelle sa'nuhu, je naucio imenima svih stvorenja, a nakon toga je zatrazio id meleka da pred Ademom nabroje imena ovih stvorenja. Oni nisu znali, pa to nisu mogli ni uraditi.

Ali su se iznenadili kada su uvidjeli da to Adem moze i na tome su se uvjerili da Allah, dzelle sa'nuhu, bolje od njih zna ono sto hoce da stvori, pa su meleki priznavajuci svoju nemoc rekli: Hvaljen neka si mi znamo samo ono cemu si nas ti poucio, Ti si Svemoguci i Mudri.

naredba da ademu sedZdu uCine

Allah, dzelle sa'nuhu, je tada melekima odgovorio: Zar vam nisam rekao da samo ja znam tajne nebesa i Zemlje, i da samo ja znam ono sto javno cinite i ono sto krijete!

Zatim je naredio da ucine sedzdu Ademu, 'alejhis selam, iz postovanja. I svi su to uradili priznajuci time da je Adema Allah nad njima odlikovao. Ovom sedzdom priznali su Allahovu mudrost. Ali me|u melekima je bilo jos jedno stvorenje - Iblis. I njemu je Allah, dzelle sa'nuhu, naredio da ucini sedzdu, ali se on, uzoholivsi se, odbio pokloniti Ademu, te tako prekrsi Allahovo nare|enje. Iblis se kasnije nije pokajao, te je tako postao nevjernik.

Iblis je izgovorio rijeci kojima je pokusao opravdati svoju nepokornost. Sta mislis koje?

zaSto je iblis odbio pokloniti se ademu

Allah, dzelle sa'nuhu, je rekao Iblisu: Zasto nisi sedzdu ucinio?

On je ustvrdio da je on od Adema bolji, jer je njega Allah stvorio od vatre, a covjeka od gline. On je pomislio da ga ta razlika uzdize toliko visoko, pa kako on da ucini sedzdu Ademu?!

Odgovorio je rijecima: Ja sam bolji od njega! Mene si stvorio od vatre, a njega od zemlje. -pokazujuci time svoju neposlusnost.

Zbog svega toga postao je od onih koji se suprostavljaju Allahovim oderedbama i ohole se prema Njemu, pa je zasluzio kaznu koja odgovara njegovim grijesima.

Iblisova sudbina

Allah, dzelle sa'nuhu, ga je kaznio za njegovu neposlusnost i protivljenje tako sto ga je proterao iz dzenneta, prokleo ga i obecao mu dzehennem na Sudnjem danu.

Iblis je zatrazio od svog Gospodara da mu produzi zivot do Sudnjeg dana i Allah, dzelle sa'nuhu je njegovu molbu uslisio.

Ali kada je njegova zelja ispunjena Iblis je pozelio da uvijek slijedi put zla pokusavajuci zavesti ljude i dzinne, kojima su oni slicni. Ali Allah, dzelle sa'nuhu, mu je dao do znanja da ma koliko se on oholio i navjerovao, nece moci naskoditi iskrenim Allhovim robovima.

Adem u Dennetu

Nakon sto je Iblis protjeran iz dzenneta, Allah, dzelle sa'nuhu, je stvorio Ademu suprugu, Havu, te ih je upozorio na Iblisa i njegove spletke i naredio im da ga ne slusaju niti mu se pokoravaju, jer je on njima otvoreni neprijatelj. A znate li zasto? Zato ako budu pokorni Iblisu i oni ce izaci iz dzenneta, kao sto je i Iblis, zbog svoje neposlusnosti.

U dzennetu Allah je njma dozvolio da jedu i piju sa bilo kog mjesta i koliko god hoce i zele, ali im je zabranio da se priblizavaju samo jednom drvetu izme|u mnogobrojnog drveca koje raste u dzennetu. Obacao im je da ce oni biti bez gladi, ze|i i umora, ako budu slusali Allahove rijeci i ako ne budu jeli sa tog drveta.

Sejtanska nagovaranja

U dzennetu su Adem i njegova zena zivjeli u blagostanju i sreci. Pa se Iblis rastuzio, jer je on protjeran iz dzenneta, a Adem i njegova zena uzivaju u njemu. Odlucio je izvrsiti svoje obecanje, pa poce Adema i Havu nagovarati da jedu plodove drveta koje im je Allah zabranio. On im se predstavio kao savjetnik, tako ih varajuci i splektareci im. Od njih je trazio da to urade pokazujuci simpatije prema njima, kao da im ne zeli nastetiti, vec usreciti. Bio je uporan trazeci, obuzet zeljom da Allah Adema i Havu, kao i njega, protjera iz dzenneta. A sve zbog zavisti.

Plodovi drveta

Poslije prevare i zavo|enja od strane Iblisa, Adem i Hava su prisli drvetu i poceli jesti njegove plodove, prekrsivsi Allahovu naredbu, pa ih je Allah, dzelle sa'nuhu, kao sto im je i obecao protjerao iz dzenneta. Tada je Allah, dzelle sa'nuhu, rekao: Zar vam nisam zabranio da prilazite tom drvetu i rekao da vam je sejtan uistinu otvoreni neprijatelj?

I tako Adem i njegova zena ucinise prema sebi nepravdu poslusavsi sejtanove rijeci, pa im Allah, dzelle sa'nuhu, zabrani boravak u dzennetu i kazni ih zabog grijeha koji oni pocinise.

Kajanje i Pokajanje

Oboje se pokajase zbog te greske i rekose trazeci pomoc od Allaha: Gospodaru nas, mi smo sebi nepravdu ucInili, ako nam ne oprostis, mi cemo sigurno biti izgubljeni. U Allahovu, dzelle sa'nuhu, plemenitost spada i to sto oprasta grjesnicima koji se pokaju. On prasta i Milostiv je.

Adem i Hava se obradovase i pozeljese da ostanu u dzennetu, ali Allah, dzelle sa'nuhu, im rece: Iza|ite iz njega svi!

I obavjestio ih je da ce onaj ko se bude kajao uci u dzennet, a onaj ko bude neposlusan na Sudnjem danu bit cu u dzehennemu. Savjetovao ih je da ce im Iblis ostati vjecni neprijatelj i da on na njih nece moci uticati ako budu vjernici i dobrocinitelji.

I Adem i Hava si|ose iz dzenneta na Zemlju, gdje se obistinise rijeci Allaha, dzelle sa'nuhu, melekima: Ja znam ono sto vi ne znate.

dogadaj opisan u kur'anu

Utjeem se Allahu od prokletog sejtana.

1. A kada Gospodar tvoj rece melekima: Ja cu na Zemlji namjesnika postaviti! -oni rekose: Zar ce ti namjesnik biti onaj koji ce nered ciniti i krv prolijevati? A mi tebe velicamo i hvalimo i, kako tebi dolikuje, stujemo. On rece Ja znam ono sto vi ne znate.

2. I pouci On Adema nazivima svih stvari i, a onda ih predoci melekima i rece: Kazite mi nazive njihove, ako istinu govorite.

3. Hvaljen nek si! - rekose oni - mi znamo samo ono cemu si nas ti poucio. Ti si Sveznajuci i Mudri.

4. O Ademe, - rece On - kazi im ti njihove nazive! I kad im om kaza njihove nazive, Allah rece: Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono sto javno cinite i krijete?'

5. A kad rekosmo melekima: Poklonite se Ademu! - oni se poklonise, a Iblis ne htjede, on se uzoholi i postade nevjernik.

6. I mi rekosmo: O Ademe, zivite ti i zena tvoja u dzennetu i jedite u njemu koliko god zelite i odakle god hocete, ali se ovom drvetu ne priblizujte pa da sami sebi nepravdu ne nanesete!

7. I sejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u cemu su bili . Si|ite! - rekosmo Mi - jedni drugima cete neprijatelji biti, a na Zemlji cete boraviti i do odre|enog roka zivjeti!

8. I Adem primi neke rijeci od Gospodara svoga, pa mu On oprosti. On doista prima pokajanje. On je milostiv.

9. Mi rekosmo: Silazite s njega svi! Od mene ce vam uputstvo dolaziti i oni koje uputstvo Moje budu slijedili nicega se nece bojati i ni za cim nece tugovati.

10. A oni koji ne budu vjerovali i knjige Nase budu poricali bice stanovnici dzehennema. U njemu ce vjecno ostati. (el Bekara)

Ovaj doga|aj Allah, dzelle sa'nuhu, kazuje zajedno sa mnogim drugim najljepsim kazivanjima kako bi smo iz njih izvukli pouku.

nakon proitane prie

A sada, nakon sto ste procitali kazivanje jedanput kako sam vam je objasnio i drugi put kako je prenesena u Kur'anu, mozete li odgovoriti na slijedeca mala pitanja.

Ko ce biti nas vodic kroz zivotni put?

Hocemo li biti zadovoljni da nas Iblis zavede, pa da ostanemo s njim u vatri ili cemoo vjerovati u Allaha, dzelle sa'nuhu, i traziti od njega oprost, zadovoljstvo i primanje pokajanja?

Da li mi mozete, mali junaci, odlucno reci: Mi smo sa Ademom i ispravnom verom. Prozivjet cemo zivot na Zemlji u bogobojaznosti i necemo biti od onih koji nered cine. Allahu moj, sastavi me na Sudnjem danu u dzennetu sa onima koji su mi dragi...

Esselamu 'alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

HABIL

Dva sina i dvije k]erke

Nakon sto su Adem i Hava sisli na Zemlju, prostranu i siroku, pozeljeli su da vide svoju djecu i potomke, kak hodaju po njoj i jedu od Allahovih dobara, kako izgra|uju i naseljavaju ovo novo mjesto.

I majka je zanijela u stomaku svoj plod. Prvo je rodila sina Kabila i jednu kcerku, a drugi put Habila i njemu sestru. I Adem i Hava su se radovali sto im je Allah, dzelle sa'nuhu, podario djecu. Oni su voljeli svoju malu djecu i bili su blagi prema njima.

teZnja za radom

Nakon sto je Hava rodila blizance, braca su odrasla u paznji roditelja i me|usobnoj ljubavi i bratstvu. Zatim su odrasli i shvatili da zivot zahtijeva rad, trud i ozbiljnost.

Kabil i Habil morali su se truditi na Zemlji trazeci opskrbu, dobro i srecu.

Kabil je shvatio da iz Zemlje mogu nicati razni plodovi i lijepa jela, pa je postao zemljoradnik ziveci od svog rada.

Habil je uvidio da je Allah, dzelle sa'nuhu, dao blagodati covjeku tako sto mu je stvorio druga stvirenja, kao ovce, koze, pa je pozelio da ih uzgaja i tako postao stocar.Jeo je sa bratom plodove njihovih ruku.

adem sa svoja dva sina

I zivjela je tako porodica u sreci i blagostanju. Habil i Kabil su odrasli i pozeljeli da imaju svoje zene. Allah, dzelle sa'nuhu, je objavio njihovom starom ocu da i njih o tome obavjesti i naredi Kabilu da uzme Habilovu blizankinju za zenu, a Habilu da uzme Kabilovu blizankinju. I tako ce obojica ostvariti ono sto zele. Tada u pocetku stvaranja nije postojalo drugo rjesenje, a to je poslije bilo zabranjeno. I tako je Adem, 'alejhis selam, obradova svju djecu ovom vijescu. Ali sta mislis, da li se ovo ispunilo? Da li su obojica ozenili djevojke koje im je predlozio njihov otac Adem, 'alejhis selm. Ili je ovaj brak propao i ostao neostvaren?

kabilova pobuna

Odgovor je: Nije se ispunio brak onako kako je zelio Adem, 'alejhis selm, a razlog je to sto je Kabilova blizankinja, koju je trebao ozeniti Habil, bila ljepsa od svoje sestre. A Kabil se nije htio ozeniti osim sa svojom blizankinjom.

I tako Kabil nije bio zadovoljan ovakvom podjelom, a ljepota je postalo razlogom pobune brata Kabila, koji se odbio ozeniti Habilovom blizankinjom i to je uporno odbijao.

Sva|a izme|u dvojice brace se zaostrila, a otac je zapao u nedoumicu i strah. Sta da cini? Sta da uradi?

On se bojao da ta borba ne dovede do zla koje Allah, dzelle sa'nuhu, ne voli. A to normalno ne koristi srecnoj porodici.

Rjeenje

Prosli su dani, a nas pejgamber Adem, 'alejhis selm, nije imao rjesenje za ovu nepriliku. Sve dok ga Allah, dzelle sa'nuhu, nije uputio na pravedno rjesenje za dvojicu zava|ene brace. A to je da obadvojica, Habil i Kabil, prinesu kurbane Allahu, dzelle sa'nuhu. I onaj od koga Allah primi zrtvu ozenice djevojku koju hoce. I tako Habil od svoje zemljoradnje odredi psenicu, a Habil jednu od najboljih ovaca koje je uzgajao. Obojica su cekali rezultat.

Sta mislis, od koga ce Allah, dzelle sa'nuhu, primiti kurban? Hoce li primiti ono sto je Kabil zrtvovao od poljoprivrednih proizvoda ili ono sto je zrtvovao Habil, najbolju ovcu?

Rezultat

Braca su molila Allaha, dzelle sa'nuhu, da primi njihove zrtve i obojica su se nadali sretnom rjesenju i svaki se nadao da ce bas njegov kurban biti primljen kod Allaha, dzelle sa'nuhu.

Habil je bio bogobojazniji od Kabila, jer je prihvatio ono sto mu je otac preporucio i rjesenje sto je Allah objavio nakon sva|e me|u bracom.

Allah, dzelle sa'nuhu, je primio kurban od Habila, dobrocinitelja i poboznjaka, a nije primio Kabilov, jer on nije bio iskren i nije se pokorio ocevom nare|enju. To je ono po cemu se razlikovao od brata, i to je uzrok sto mu je Allah, dzelle sa'nuhu, odbio kurban.

Zlonamjera

Nakon sto su obojica saznali rezultat i nakon sto je Allah, dzelle sa'nuhu, primio kurban od Habila, Kabil je poceo skrivati zlu namjeru u svojoj dusi koja se napunila mrznjom i zavisti.

Sta ce drugo nego da ide bratu Habilu, povikao na njega govoreci: Sigurno cu te ubiti!

Zelio je ubiti radosnog brata cije su se nade ostvarile, onoga koga Allah, dzelle sa'nuhu, vise voli.

Zivio je Kabil tako danima planirajuci ubistvo svoga brata, napad i zlo. Da li ce zaista ubiti brata!?

A kako se ponasao njegov brat kad je saznao za Kabilovu namjeru?

Habilov odgovor

Habil je cuo za namjere svoga brata Kabila i znao je da taj problem zahtijeva zrtvovanje i savjetovanje.

Brat mu je bio ljut i razocaran zbog rezultata kao da mu je nestalo pameti.

Habil je otisao kod njega i njezno mu rekao: Brate moj, ako me ubijes neces postati sretan. Taj tvoj postupak nista ti nece koristiti. Ja nisam uzrok tvoje nesrece i zalosti, vec si ti uzrok. Ti sigurno znas da Allah prima od poboznih dobrocinitelja, a ti si odbio pokornost Allahu i pokornost nasem ocu Ademu koji nas je savjetovao i upucivao. A ja sigurno necu pokusati tebe ubiti, pa makar bio jaci od tebe, zato sto ja necu poslusati sejtanovu smutnju.

Habil je ustrajno savjetovao svog brata ne bi li ga udaljio od ovog odvratnog grijeha, sto ga je namjeravao uciniti.

habilova sudbina

Savjetovanje nije koristilo Habilu i nije na njega uticalo. Allah, dzelle sa'nuhu, je presudio izme|u njega i brata, a on je ostao neposlusan prema svome Gospodaru i tajio je zlo za svoga brata.

Otac im je predlagao sva rjesenja koja je imao, a on je i prema svome ocu bio neposlusan. Zatim ga je brat savjetovao poslije svega toga, pa mu je to samo povecalo mrznju i spletke.

Jednog casa mrznja u Kabilovoj glavi dosegla je vrhunac i on napade svoga brata da ga ubije. Udario ga je smrtonosnim udarcem i Habil, bez ijednog pokreta, pade mrtav na zemlju.

Habil je umro... Ubio ga je brat svojom rukom i sproveo je zlo koje je prikrivao. Pocinio je odvratan grijeh zbog prolazne ljepote. Kakva steta za njega!

Cisto Zrtvovanje

Adem, 'alejhis selm, je saznao da je njegov sin Kabl izvrsio svoju zlu namjeru. Saznao je da je cisto Habilovo tijelo, bezivotno i nepokretno, palo na zemlju.

Habil je umro (on je prvi sehid na zemlji) i nestao je iz ovog zivota, bez bratstva koje bi se za njega zauzelo.

Habil je odbio ubiti svoga brata, zelio ga je samo posavjetovati da se udalji od zla. Htio je i sebe da zrtvuje, ako ce to druge uputiti.

To je bilo zrtvovanje covjeka koga je Allah, dzelle sa'nuhu, obdario pamecu, snagom i mudroscu, dobrocinstvom prema roditeljima i pokornoscu prema Stvoritelju Uzvisenom.

prvi doga\aj

Tako je zavrsen zlocin - izvrseno je ubistvo.

Zalio je jadni otac svog sina koji je izvrsavao duznost da savjetuje svog brata grjesnika. Allah, dzelle sa'nuhu, zelio je da sacuva taj prvi doga|aj kako bi on bio lekcija svim ljudima na Zemlji od Gospodara svih svjetova. I da znaju da Allah, dzelle sa'nuhu, prima dove samo od onih koji Ga se boje, te da je covjek obavezan da savjetuje neznalicu, bez nagrade i nadoknade i da se strpi od napada i prijetnji drugih. Zatim da se zrtvuje na putu upucivanja svakog nevjernika koji ne zna pravi put.

Ali sta se desilo nakon ubistva? Sta je Allahovo odre|enje sakrilo za ubicu?

ALLAH, DZELLE SA'NUHU, Salje vrANu

Kabil nije znao kako da sakrije mrtvo tijelo svoga brata i kako da ga se rijesi, pa ga je nosio u vreci na svojim le|ima. Zbunio se ne znajuci sta da cini.

Allah, dzelle sa'nuhu, hoce da sacuva to cisto i plemenito tijelo, pa je poslao vranu koja je nosila tijelo druge vrane i spustila ga na zemlju, zatim iskopa rupu u zemlji i zagrnu les u nju.

Sve se ovo desilo pred Kabilovim ocima, pa mu je to povecalo ocaj i nesrecu. Zar vrana da zna vise od njega?!

Ponavljao je promuklim glasom, razuma pomucenog i dusom uzrujanom: Tesko meni, zar ne mogu i ja kao ova vrana?

Na kraju price, hajdemo draga djeco da je procitamo ponovo, na najljepsi nacin i najprijatnijim rijecima...

Uzmimo Kur'ani Kerim koji nam svojim rijecima kazuje pricu!

1. I ispricaj im pricu o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kad su njih dvojica zrtvu prinijeli, pa kad je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: Sigurno cu te ubiti! - Allah prima samo od onih koji su dobri - rece onaj.

2. I kad bi ti pruzio ruku svoju prema meni da me ubijes, ja ne bih pruzio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova.

3. Ja zelim da ti poneses i moj i svoj grijeh i da budes stanovnik u vatri. A ona je kazna za sve nasilnike.

4. I strast njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i postade jedan od izgubljenih.

5. Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. Tesko meni! - povika on - zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga! I pokaja se. (Al-Ma'ida)

ZAVRSNA RIJEC

A sada, sta mislite brate moj i sestro, da iz doga|aja njih dvojice uzmemo ibret i poruku.

Da iz Habilovog zrtvovanja na putu upucivanja drugih, naucimo kao sto smo iz prve price naucili, kako da sacuvamo svoj iman i vjerovanje, kako da se suprostavimo sejtanu, Allah ga prokleo?

Cujem vas glas prihvatanja i odobravanja, hvala vam na vasoj lijepoj paznji, a zadnja dova neka bude... Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova.

Esselamu 'alejkum we rahmetullahi we berekatuhu!

Nuh, 'alejhis selm

oboavanje kipova

Ljudi su se namnozili na Zemlji i dugo vremena je proslo, tako da su se udaljili od Allaha, dzelle sa'nuhu, i zaboravili da je On Gospodar i Onaj koga treba obozavati. Me|u tim narodima bio je narod cije je nevjerovanje bilo veliko i koji je daleko zalutao. Oni su pravili kipove prema likovima dobrih ljudi koji su umrli i te kipove obozavali umjesto Allaha, dzelle sa'nuhu. Trazili su od njih dobro i zastitu od zla. Te kipove su nazivali mnogim imenima. Ponekad bi ih nazivali Vudd, Suva', Jagus, a nekad bi im nadjevali imena Je'uk, Nesr, zavisno od njihovog raspolozenja, neznanja i pogresne ljubavi prema tim dobrim ljudima, a bez razmisljanja i koristenja razuma koje im je Allah, dzelle sa'nuhu, podario.

allahova, dZelle Sa'nuhu, milost

Sigurno, braco moja junaci, Allah, dzelle sa'nuhu, nece zaboraviti nikog od svojih robova. A iz Svoje milosti prema ljudima salje im poslanike da ih pouce ispravnom putu i upute u islam. Kada se ovaj narod okrenuo kipovima i poceo ih obozavati dolazi Allahova, dzelle sa'nuhu, milost tako sto im Allah salje poslanika izme|u njih. Ko je taj covjek koga je Allah, dzelle sa'nuhu, poslao kao upucivaca ovim neznalicama? Ko je taj covjek koji je sebe zrtvovao da bi uputio neznalice koje obozavaju kamen koji im ne moze nastetiti niti pomoci i koji niti vidi niti cuje? Sada cemo to saznati.

ko je Poslanik?

On je dragi malisani covjek iz njihovog naroda i ime mu je Nuh. Izdvajao se izme|u njih svojom ostroumnoscu i plemenitoscu. Razmisaljo je svojim razumom i shvatio da se kameni kipovi ne mogu odazvati nasim dovama i otkloniti nasu nesrecu, pa kako da obozavamo kipove koje svojim rukama napravimo!? Zaista je to zabluda i besmislica. Nuh, sallallhu 'alejhi ve sellem, je bio covjek kome je Allah, dzelle sa'nuhu, dao znanje i ispravno shvatanje i znao je da je ovaj svijet stvorio Bog i da njega Jedinog moramo obozavati i samo njega moliti. Ali Nuh, 'alejhis selm, nije se zadovoljio s tim da samo On vjeruje u Allaha, vec je htio i ljude pozivati u islam kao sto je njemu Allah, dzelle sa'nuhu, dao tu blagodat.

Cemu je on pozivao?

Da vas sad upitam, zasto Nuh, 'alejhis selm, zeli pozivati ljude? Cemu ce ih pozivati? Svi bi sigurno znali da je Nuh poslaniki da on poziva ljude istini zato sto ga je Allah, dzelle sa'nuhu, poslao ljudima da ih izvede iz mraka na svjetlo, iz nevjerovanja u vjerovanje. I zato sto ce on sigurno dostaviti objavu onako kako zeli nas Gospodar. On ce pozivati ljude u ono u sto i on vjeruje, tj. pozivat ce ih da ostave obozavanje kipova i kamenja i da ostave zabludu i nevjerovanje, a zatim da pocnu obzavati samo Uzvisenog Allaha, jer je On onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju i stvorio je nas da Ga obozavamo i da Mu druga ne pripisujemo od izmisljenih bogova.

kako je pozivao?

I tako poce nas pejgamber Nuh pozivati narod. Govorio im je jezikom kojim su i oni govorili, govorivsi im: O narode, obozavajte Allaha! Vi drugog boga sem Njega nemate. O narode, ostavite obozavanje kipova, ako vi volite te ljude koji se me|u vama bili, pa slijedite ih u dobrocinstvu i nemojte se moliti nikom drugom osim Allahu Uzvisenom.

Ovako ih je pozivao jezikom razumljivim, jasnim, lahkim i blagim. Nije ih udarao niti ratovao protiv njih, nego im je govorio mudro lijepo ih svjetovajuci i pozivajuci u islam.

Tako|er im je govorio: O narode, onog koji ne vjeruje u Allaha, Allah ce ga kazniti na Dan Obracuna, a onog koji Allaha obozava, Allah ce uvesti u dzennet, pa hajdemo, narode moj, u vjeru i dzennet.

odgovor njegovog naroda

Ali kakav je bio odgovor nevjernika iz Nuhovog naroda? Rekli su mu: Zasto da samo Allaha obozavamo? Sta je to Dan Obracuna? Ti si covjek kao i mi i da je Allah htio poslati nam poslanika poslao bi meleka!

Nuh je bio ustrajan u pozivanju govoreci: Allah je jedini koji zasluzuje da Ga obozavamo, On je taj Koji nas je stvorio i opskrbio i Onaj Koji ce nas usmrtiti, zatim prozivjeti da bi mu racun polozili na dan koji se zove Dan Obracuna. Pa ce uvesti vjernika u dzennet, a nevjernika u vatru. I nije nikakvo cudo sto je poslanik covjek kao i vi.

To su lijepe rijeci. Rijeci naseg pejgabera Nuha koji je pozivao svoj narod i nocu i danju, ali su oni pravdali drugim opravdanjima svoje nevjerovanje. Sta mislis, sta je to?

ruZno opravdanje

Njemu je povjerovalo malo siromaha i robova pa su nevjernici rekli: Pogledaj, o Nuhu, ko su oni koji vjeruju s tobom. To su siromasi robovi koji nemaju imetka i bogatstva velikog, pa ako hoces da povjerujemu u novu vjeru u koju nas pozivas, otjeraj od sebe tu grupu siromaha. A da su oni pametni i da su bogati kao mi sigurno bi bili daleko od tog islama. A da je dobro to cemu nas pozivas sigurno bi mi bogatasi prije njih povjerovali i odazvali se tom pozivu.

moj poziv je sveopSti

Nakon sto su nevjernici iznijeli svoja ruzna opravdanja koja su pokazivala njihovo neznanje i zabludu Nuh, 'alejhis selm, je ostao nemocan, nego im rece svjetujuci ih i upucujuci: O narode, moj poziv je za sve vas i to je poziv i za siromaha i za bogatog. I svakom od mog naroda, svakom covjeku od vas. Pa kako da otjeram vjernike koji vjeruju u Allaha, a ne vjeruju u kipove? O narode, vratite se razumu i razmisljajte njime! To je blagodat koju vam je Allah, dzelle sa'nuhu dao, da razmisljate i da do|ete do vjerovanja. Zatim pogledajte! Da li vam kipovi mogu naskoditi ili koristiti. Da li vas vide i da li vas mogu cuti kada trazite nesto od njih? O narode, obozavajte samo Allaha! On je Stvoritelj i Opskrbitelj i dovama se odaziva. Jedini Zakonodavac je On!

kraj rasprave

Kada je rasprava i razgovor izme|u njih i Nuha postala zestoka i razlika se povecala. Nuh im je postao dosadan, pa su mu rekli: O Nuhu, htio si s nama da raspravljas i dugo si raspravljao. Neka se ostvari to cime nam prijetis, ako istinu govoris.

Tada im je Nuh, 'alejhis selm, odgovorio: Pretjerali ste u neznanju i gluposti, a ko sam ja da vam dam kaznu i dzehennem. Ja sam zaista covjek kao i vi i zovem vas da Allaha obozavate koji druga nema. I da vas obradujem dzennetom, ako vjerujete u Allaha, a sve je u Allahovim rukama. Ako hoce, kaznit ce vas na ovom svijetu, ili i na ovom i na buducem svijetu zbog vaseg nevjerovanja.

Allah, dzelle sa'nuhu, je braco draga dao poslanicima pored objave i sabur da bi se strpili zbog neznanja nevjernika i da bi podnosili njihova napadanja.

allahova, DZELLE SA'NUHU, objava

Nakon sto se Nuh, 'alejhis selm, strpio i dostavio objavu u trajanju od 950 godina koje je proveo u pozivanju, strpljenju i nadi, nakon ovoga pozalio se Allahu, dzelle sa'nuhu, zbog nevjerovanja, neznanja i odbijanja svog naroda i nakon njegovog pozivanj i nocu i danju, tajno i javno, pa mu je Allah, dzelle sa'nuhu, objavio: Osim onih koji su vjernici niko vise iz tvog naroda vjernik nece postati.

Tada je Nuh, 'alejhis selm, trazio od Allaha, dzelle sa'nuhu, da unisti nevjernike, grjesnike, one koji su napustili svoj razum i slijedili kipove strasti i sejtana. I rece Nuh, 'alejhis selm: Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji nijednog nevjernika, jer ako ostavis oni ce robove tvoje zavoditi i samo ce grjesnika i nevjernika ra|ati.

Odnosno nemoj na Zemlji ostaviti niti jednog od njih zato sto ce ra|ati nevjernike kao i oni.

gradnja la\e

I Allah, dzelle sa'nuhu, se odazva njegovoj dovi i naredi da gradi veliku la|u. Nuh, 'alejhis selm, se udalji od svog naroda i poce graditi la|u. Oni su prolazili pored njega i govorili: Sta ti je? Jucer si bio poslanik, a danas si postao stolar! kome pravis la|u? Gdje je more na kojem ce ploviti? More je daleko od nje!

Ali Nuh, 'alejhis selm, je strpljivo podnosio njihovo ismijavanje i izrugivanje i zavrsio je svoj posao, pa je Allah, dzelle sa'nuhu, zatrazio od njega da ukrca vjernike i od svih zivih stvorenja po par, jer ce Allah na njego narod poslati poplavu - potop zato sto nisu vjerovali u Allaha, dzelle sa'nuhu, i nisu se odazvali pozivanju Nuha, 'alejhis selm.

Poslanik je izvrsio naredbu, a onda poce padati kisa, pa se Nuh, 'alejhis selm, i vjernici ukrcase i la|a se dize iznad vode.

iznad vode

I valovi pocese gutati nevjernike i gusiti ih u svojim dubinama. Gledao je Nuh, 'alejhis selm, iz uzdignute la|e ljude koji su se gusili i ugledao je me|u njima i svoga sina. Zvao ga je: O sine moj, povjeruj u Allaha i ukrcaj se sa nama prije no sto te voda proguta i odes u dzehennem...

Sin nije slusao rijeci svoga oca, pa se poceo penjati na brdo da se ne utopi. Ali je Allah, dzelle sa'nuhu, obilnu kisu spoustio na svako mjesto, pa i na najvisa brda i utopi se svaki nevjernik iz Nuhovog naroda i porodice. I niko se o nevjernika nije spasio.

Oni su zeljeli dokaz za istinitost poslanstva Nuha, 'alejhis selm, pa im je Allah, dzelle sa'nuhu, poslao poplavu i potopio ih i usmrtio. I odazvao se Allah, dzelle sa'nuhu, molbi naseg pejgambera Nuha, 'alejhis selm.

on nije iz tvoje porodice

Malo prije ovog trazio je Nuh od svog Gospodara moleci za svog sina: O Gospodaru, moj sin je iz moje porodice, a ti si obecao i tvoje obecanje je istinito, da ces spasiti mene i onoga tko bude vjerovao iz moje porodice.

Pa mu je Allah, dzelle sa'nuhu, objavio: O Nuhu, on ne pripada tvojoj porodici. Nije vjerovao i pogodila ga je kazna za njegovo nevjerovanje, a tvoja porodica su oni koji su ti povjerovali i odazvali se tvom pozivu... A ja cu sigurno pomoci samo vjernike, a onaj ko nije vjerovao, kao tvoja zena i tvoj sin, nema njemu pomoci niti dzenneta ni uzivanja.

Nakon toga shvato je nas pejgamber Nuh, 'alejhis selm, da zbog ocinske ljubavi nije vidio ovu stvar, pa se pokajao i nadao se Allahovom oprostu, pa mu je Allah, dzelle sa'nuhu, oprostio...

I vrati se la|a na zemlju mirno.

nacionalnost muslimana je njegovo vjerovanje

Da vas sad pitam, dragi moji junaci: Ko je vasa porodica i vasa rodbina? Vi treba da znate da su samo mu'mini vasa porodica i ro|aci, a nevjernici nisu nasa porodica, oni su nasi neprijatelji sve dok ne budu vjerovali u Allaha, dzelle sa'nuhu, kao i mi.

Necemo ih mrziti, nego zaliti zbog njihovog stanja, pozivati u vjeru Allaha, dzelle sa'nuhu, mudro i strpljivo.

Zar nije tako draga moja braco. Nego, sada ste vi moja braca i rodbina, a ja sam vas brat i ro|ak, zato sto sam i ja i vi vjernici muslimani. A vjernici gdje god bili i bez obzira na udaljenost njihovih zemalja i mjesta povezuju se me|usobno vezom vjerovanja i islamskog bratstva.

Esselamu 'alejkum we rahmetullahi we berekatuhu!

Hud, 'alejhis selm

dovo prebivaliSte

Na jugu Arapskog poluotoka zivio je jedan narod koji se zvao d. Allah, dzelle sa'nuhu, im je dao mngobrojne blagodati i izobilje dobara. Dao im je izvore, pa su obra|ivali zemlju. Dao im je lijepe vrtove i polja. Gradili su velike i raskosne dvorce. Pored svega ovoga Allah, dzelle sa'nuhu, im je dao snagu i ono sto nikome do tada nije dao.

Zivjeli su na ovom mjestu i nasla|ivali se ovim dobrima obilazeci vrtove i dvorce svoje. Znali su samo za balgostanje, izobilje, sigurnost i srecu.

neznanje i kipovi

I pored ovih uzivanja, snage i ljepote, ni jedanput nisu pomislili na Onoga ko im je sve to dao. Nisu ni pokusavali spominjati Stvoritelja ovog velicanstvenog svemira. I zadnje do cega su dosli je da obozavaju nekog drugog sem Allaha prema svojim strastima i neznanju, pa su uzeli kipove sebi za bogove. Cinili su im sedzdu, a sami su ih svojim rukama napravili!!! I cinili su im dove i prinosili zrtve, a uopste nisu razmisljali!!!

Iznad svega toga poceli su se oholiti i siliti na Zemlji... Pa je jaci ponizavao slabijeg, veliki napadao malog, na znajuci za postivanje prema slabom, niti za blagost prema malom.

razum i shvatanje

Me|u njima je bio covjek po imenu Hud, najboljeg morala i ponasanja. Napustio je ono sto je cinio njegov narod napadanje, neznanje i nevjerovanje. Upotrijebio je svoj razum i razmisljanje i shvatio da kipovi sigurno ne mogu biti taj Bog koji cuje dove, daje dobro i cuva od zla Svoje robove i znao je da je nasilje prema malom nije od plemenitog morala. Ako je covjek siromasan ili mali, to ne znaci da ga trebao ponizavati, jer je on covek kao i mi.

Hud poceo je razmisljati o Stvoritelju ovog svemira. pokusao je saznati kako da slabi i nejaki ostvari svoje pravo.

I na kraju uputio se u vjerovanje u Allaha, Gospodara svjetova.

Nare\enje da opominje

Hudovom narodu trebala je uputa i Allah, dzelle sa'nuhu, ih nije napustio. Iz svoje milosti On je htio da Hud bude onaj koji ce svoj narodu upucivati u vjeru i objasniti im da je glupo i nezamislivo obozavati kipove.

Allah, dzelle sa'nuhu, ga je izabrao za poslanika i dostavljaca islama, da bi se ti zalutali mozgovi uputili u ispravno vjerovanje.

Pa Allah, dzelle sa'nuhu, objavi Hudu: Ti si zaista poslanik Gospodara svjetova, nakon sto te Allah, dzelle sa'nuhu, uputio u istinu i vjerovanje. Ustani i opominji svoj narod. Obavjesti ih da je Allah, dzelle sa'nuhu, jedini koga ljudi moraju bozavati, a ne lazne bogove i kamene kipove.

dostavljanje objave

Hud, 'alejhis selm, nije odbio obaviti ovu svetu obavezu. Pa iza|e pred svoj narod da im objasni put dobra i put zla. I rece Hud, 'alejhis selm, svom narodu: O narode, sta je ovo kamenje koje klesete, a zatim obozavate? Mogu li vam oni koristiti ili nastetiti? Imaju li usi i oci? Zar ne shvacate da vam oni ne mogu koristiti ni stetiti? Zar ne vidite da oni niti cuju niti vide? Ovi vasi postupci ne pokazuju razum, shvatanje i razmisljanje. Vi treba da obozavate istinskog Boga koji je stvorio vas i ono sto obozavate. On je Allah!

izbjegavanje nevjernika

Hud im je to rekao nadajuci se da ce oni razumjeti , povjerovati i uputiti se. Ali vidio je okamenjena srca, zatvorene pameti, zacepljene usi i slijepe oci.

Oni mu odgovorise: Sta je to cemu nas ti pozivas, o Hudu? Zar zelis da napustimo kipove koje obozavamo i koje su nasi ocevi obozavali? Kako zelis od nas da samo Allaha obozavamo i da Mu druga ne pripisujemo? O Hudu, nas ovi kipovi priblizavaju Allahu kojem nas ti pozivas i oni ce se zauzimati za nas kod Njega. Ostavi nas, o hudu, u nasoj vjeri. Pa nasi preci su obozavali kipove i mi cemo ih obozavati kao i oni!

glupa potvaranja

Hud im odgovori: Allah je blizu vas. Cuje vas i vidi i ne treba Mu posredovanje vaseg gluhog kamenja. Obozavajte samo Njega! A ako budete kipove obozavali, pa oni vas nece Allahu pribliziti, nego ce vas udaljiti od Njega i to dokazuje vase neznanje, a mislite da ste pametni i da razumijete!

Dragi moji, Hud im je savjetovao, a oni su se okrenuli od njega i rekli: Ti si lud! Glup i nerazuman! Ti si lazov i ko si ti da budes poslanik? Ti jedes kao mi i pijes kao mi i nije moguce da budes bolji od nas!

I tako su ga, braco moja, potvorili da je lud i nerazuman, a to je zato sto nisu htjeli da vjeruju u Allaha, dzelle sa'nuhu, i da Mu se pokore.

poslanikovo strpljenje

Hud, 'alejhis selm, je podnosio lazi i potvore svog naroda i trpio njihova napadanja. On rece: O narode moj, ja nisam glup, niti lud. Ja zaista ne lazem i ja sam covjek kao i vi i zato nije nikakvo cudo da me Allah posalje kao poslanika mome narodu, nego je cudo da vam Allah ne posalje poslanika. O narode, ja sam zivio me|u vama od mladosti pa do sada i jeste li me vidjeli da vam lazem i govorim nesto osim istinu? Jeste li vidjeli od mene kakvu glupost ili drskost? Jeste li kod mene vidjeli nerazumnost? Ja svakako necu ocajavati zbog vaseg nevjerovanja i nije me briga sta o meni govorite.

Ustrajnost u pozivanju

Hud, 'alejhis selm, je nastavio pozivati i u tome je bio ustrajan. Govorio je ljudima: Pogledajte u ovaj cudesni svemir i raspored precizni. Pogledajte u nebo, zvijezde i planine i povjerujte u Allaha i trazite oprost od Njega. Dace vam blagodati i povecati imetak i snagu. Znajte da je Allah Jedini kojeg moramo obozavati, bez druga. Narode moj, razmisljajte svojim mozgovima. Slusajte rijeci moje i shvatite sta vam govorim. Nemojte biti nevjernici u Allaha koji vas je stvorio, dao vam ove blagodati, izobilje mnogih dobara... Narode moj, pokoravajte se Allahu i poslaniku.

Opomena

O narode moj, onaj ko se pokori Allahu i poslaniku Njegovu i prihvati islam, nece ga zlo pogoditi i Allah ce ga u dzennet uvesti kad ga na Sudnjem Danu prozivi i racun svede. A onaj ko ne vjeruje i nasilje cini i oholi se uci ce u vatru uzarenu u dzehennemu. Narode bojte se Onog Koji vas je stvorio i koji ce vas usmrtiti na ovome svijetu, a zatim ce vas na Sudnjemu Danu proziviti kao sto vas je prvi put stvorio. Pitat ce vas za vasa djela, a onda ili u dzennet ili u vatru.

On je pozivao, ali narod je samo jos vise zalutao. Nije vjerovalo Hudu osim malo njih koji su se uputili i razmisljali i koji su slusali i pokoravali se.

Oblak na nebu

Posto je Hud, 'alejhis selm, vidio tvrdoglavost i nevjerovanje kod njih to mu je samo povecalo volju da se nastavi truditi i dostavljati objavu.

Nastavio je pozivati, a narod je odbijao. A onda su ugledali crni oblak na nebu, pa su se obradovali: Kisa! Ali Hud, 'alejhis selm, je znao da ovaj oblak ne donosi dobro i kisu, vec zlo i kaznu od Allaha, dzelle sa'nuhu, kojeg je poslao da bi kaznio nevjernike.

Pa im Hud rece: Zaista, ovaj ce vam oblak donijeti zestok i hladan vjetar, a u njemu je bolna kazna za vas, jer niste poslusali ispravan govor i bili ste zadovoljni neznanjem i kipovima. Pa pocekajte svoju kaznu i unistenje!

Razorni vjetar

A, ustvari, kazna je cekala nevjernike! Hud im to nije rekao dok Allah, dzelle sa'nuhu, nije objavio vjernicima da se udalje od nevjernika. To je cas kada je puhnuo vjetar kakvog do tada nisu znali. Nosio je njihovu stoku, pocupao drvece, a njihova dobra odnio je u daleku pustinju. Oni su se uplasili i strah im se u srca uvukao, pa su brzo u kuce pobjegli misleci da ce tu zaklon naci, ali kazna ih je i tu sustigla. To je bio vjetar koji je nosio pustinjski pijesak i puhao je sedam noci i osam dana. Ispreturao je kuce i porusio ih. Zbrisao je sa Zemlje svaki trag o nevjernicima, njihova tijela, njihovu stoku i njihove kuce.

Sebi su nepravdu uCinili

Allah, dzelle sa'nuhu, im nije nepravdu ucinio, jer oni nisu vjerovali i sami sebi su nepravdu ucinili i to je kazna za nevjernike. Allah, dzelle sa'nuhu, ih nije kaznio prije nego sto im je poslanika poslao.

Poslao je Huda, 'alejhis selm, i on ih je obavjestio, objasnio im upozorio ih i opomenuo.

1. ja se uzdam u Allaha, u moga i vasega Gospodara! Nema nijednog zivog bica koje nije u vlasti Njegovoj; Gospodar moj zaista postupa pravedno.

2. Pa ako okrenete leda, - a ja sam vam saopcio ono sto vam je po meni poslano -, Gospodar moj ce umjesto vas narod drugi dovesti, i vi Mu necete nicim nauditi; Gospodar moj zaista bdi nad svim. (Hud)

To su u rijeci kojima je velika korist onome koji hoce da poslusa opomenu i da uzme pouku. A balgo onome ko se na tu|em primjeru uci!

Istina pobje\uje

Spasio se Hud, 'alejhis selm, i oni koji u vjerovali s njim i saznali su kakav je bio kraj i kako je borba izme|u istine i lazi zavrsena kod njihovog naroda. Kafiri su umrli. Mi im nismo nepravdu ucinili, nego su oni sami sebi nasilje ucinili.

I tako vidjeli ste braco kako iman zajedno sa strpljenjem koristi covjeku. Da nije Hdove strpljivosti i njegovog upornog dostavljanja objave na kraju ne bi bila pobjeda vjernika.

A Allah, dzelle sa'nuhu, sigurno nece pomoci osim onoga tko vjeruje i On kaze u Kur'anu Casnom: Ako vi pomognete Allaha i on ce vas pomoci.

Sada vas vodim u drugu pricu.

Esselamu 'alejkum we rahmetullahi ve berekatuh!

Salih, 'alejhis selm

Zalutalost naroda semud

Nakon sto je Allah, dzelle sa'nuhu, unistio narod d, koji se nije odazvao pozivu poslanika Huda, 'alejhis selm, i nakon sto su pomrli, a njihova zemlja osvanula bez kuca i stanovnika, bez usjeva i zivotinja. Poslije svega toga pojavio se drugi narod, narod Semd. Allah, dzelle sa'nuhu, im je dao vise blagodati, nego narodu prije njih, pa su gradili velike palace i dvorce u brdima izme|u stijena. Zasa|ivali su vrtove i vocnjake i pronalazili izvore.

Ali kakva zalost! Nisu mogli izvuci pouku iz onoga sto se prije njih desilo, pa su poceli kipove i kamenje obozavati i mislili su da njihovo uzivanje nikada nece prestati.

Poslanstvo

U takvo nevjerovanje i neznanje, Allah, dzelle sa'nuhu, im salje covjeka izme|u njih koji se zvao Salih.

On je bio najbolji i najrazumniji od njih. Vjerovao je u svoga Gospodara, pa ga je Allah izabrao da bi uputio te zalutale neznalice.

Pozvao ih je da Allaha obozavaju i podsticao da vjeruju u Jednog Allaha i da Mu druga ne pripisuju, jer On je taj koji ih je stvorio i nastanio na Zemlji i dao im blagodati i uzivanje.

Zatim je Salih odvracao od obozavanja kipova, jer oni ne mogu ni stetiti ni koristiti i nista im kod Allaha ne mogu pomoci.

Naredio im je da od Allaha traze oprost i da mu se pokaju, jer On cuje i odaziva se molbi i oprasta onome ko se pokaje i od Njega oprost zatrazi.

Nevjerovanje

Ali, usi nisu cule, srca se nisu otvorila, a oci nisu progledale, pa su zanijekali da je on poslanik i poceli se rugati njegovom pozivanju. I nije se njihovo nevjerovanje zaustavilo do te granice, nego su rekli Salihu: Salih, mi tebe znamo kao pametna i zrela, pitali smo te i savjetovali se s tobom u nasim poslovima, pa sta ti je da danas pricas besposlice? Sta je to pokajanje kojem nas ti pozivas? Mi cemo obozavati one kipove i bogove sto su ih obozavali i nasi ocevi.

Mi sada sumnjamo u ono u sta nas ti pozivas. I mi nismo sigurni u ono sto pricas. Sigurno ti necemo povjerovati i prestati slijediti nase oceve zbog tebe.

Upozorenje

Kad je Salih, 'alejhis selm, cuo od njih ove rijeci odgovorio im je strpljivo i mudro: O narode, zaista je ono sto govorim istina, a ono kamenje sto vi obozavate je laz! I ja se bojim da vas ne pogodi sila Allahova u kojeg ne vjerujete nakon sto vam je dao imetak i dvorce. O narode, trazite oprost od Allaha, a ja sam vam sigurno Allahov poslanik. Ne trazim od vas ni imetak ni polozaj, nego zelim da se uputite i da razmisljate, a moja nagrada je sigurno kod Allaha Koji me je vama poslao. On ce me dobrim nagraditi, a vama ce dati jos vise blagodati, ako se odazovete vjerovanju i islamu.

PotlaCeni

A u svakom narodu, braco moja, ima pametnih ljudi koji vole savjetovanje. U narodu Semd bila je to mala grupa slabih i potlacenih. Shvatili su da bogatsvo ne koristi nevjernicima, pa su razmisljali i shvatili da je ono cemu ih poziva Salih istinito i razumno, jer Allah je stvorio svemir, a kipovi ne koriste, pa makar ih ocevi i djedovi obozavali. I otvorila su se prsa ove male grupe za novu vjeru i prihvatili su islam i postali vjernici, pridruzili se Salihu, svjedoceci da je samo Allah Bog i da je Salih Njegov poslanik.

A oni koji su se oholili, bili su uporni u svom odbijanju jerovanja, a cvrsto su se prihvatili svog pogresnog obozavanja.

Rekli su Allahovom poslaniku Salihu: \avoli su te opsjednuli i poceo si pricati zbog svoje ludosti!

Zati su pokusali da ga odvrate od njegove vjere, ali on je bio strpljiv i podnosio je uvrede od njih. Nastavio je dostavljati objavu, govoreci: O narode, ako ja ostavim istinitu vjeru i budem nevjernik kao i vi, onda me vi necete moci zastititi od Allahove kazne. Ako vi primite islam i budete slijedili uputu, Allah, dzelle sa'nuhu, ce vas sigurno uvesti u dzennet na Sudnjem Danu. O narode, vi ste slabici. Napustili ste svoj razum, a slijedite svoje strasti, pa ste postali nevjernici!

Strah

Nakon sto su kod njega vidjeli jako vjerovanje, jako drzanje i strpljivost, pobojali su se ohol da se ne uveca mala skupina vjernika i da ne ojacaju.

Bojali su se, braco moja draga, za imetke i dobra i bojali su se za svoju vlast, jer kako ce sutra zivjeti, ako se poveca broj vjernika . Zato moraju naci rjesenje za ovaj problem. Pa su nevjernici razmisljali o ovom, jer se to tice njih i njihove vlasti.

I oducili su da traze od Saliha nesto sto on nece moci uraditi , a poslije toga ce vjernici otici od njega, kad se pokaze njegova nemoc i slabost.

TraZenje Cuda

Prema obicaju nevjernika oni vole da se ljudi odalje od vjerovanja i da postanu kao i oni. I mislili su nevjernici iz Salihova naroda, da kada budu trazili od Poslanika nesto tesko i on ne mogne uraditi, onda ce se desiti ono sto nevjernici zele!

I dosli su nevjernici Salihu, 'alejhis selm, i trazili od njega da im donese mu'dzizu - cudo, da bi dokazao svoju iskrenost i da je on Allahov poslanik kako tvrdi.

Rekli su mu: Ako hoces da povjerujemo u ono cemu nas zoves, pokazi nam cudo da ti vjerujemo, a ako ne mozes onda cemo mi i dalje obozavati kipove!

Deva

Salih, 'alejhis selm, nije to mogao uciniti bez Allahove pomoci. Kako da to ucini, a on je covjek kao i oni. Allah, dzelle sa'nuhu, draga braco, zna da vecina nevjernika nece povjerovati, pa makar i cuda vidjeli, ali da bi njihovo nevjerovanje i tvrdnje bile lazne, Allah, dzelle sa'nuhu, im je poslao devu kao cudo. A mudziza u njoj je bila sto je jedan dan pila vodu, a drugi dan nije. I rece im Salih, 'alejhis selm: Ovu devu je poslao Allah, i napajanje u gradu bit ce naizmjenicno, dan za vas, a dan za nju. Niposto nemojte da joj naskodite ili da promjenite ovaj raspored.

strah od kafira

Salih, 'alejhis selm, je znao da je ovo nevjernike uplasilo i da ce pokusati ubiti devu. Zato je nekoliko puta isao svome narodu govoreci: Nemojte joj zlo uciniti! Ako joj naskodite, brzo ce vas kazna stici.

On ih je obavjestio, opomenuo i upoznao, ali nevjernici su vidjeli da mudziza jasno pokazuje da je on poslanik, pa su se pobojali da se broj vjernika jos vise poveca. A nevjernici ne zele da vjeruju i zato su razmisljali o drugom nacinu protiv Saliha, 'alejhis selm. Sada nece traziti mudzizu - cudo, ali su smislili drugu stvar.

Dogovaranje

Gledali su debelu i cudnu devu i bojali su za svoju vlast od te jasne mudzize, jer to je mudziza koja pridobija srca i duse. Sve ovo ih je natjeralo da razmisljaju da uklone ovu mudzizu, tj. devu. Ona je opasnost i nije je moguce otkloniti osim da je ubiju. Pa su poceli razmisljati o nacinima da bi time zavrsili dogovaranje.

I na kraju su se slozili da neki od njih odu do devinog pojilista i kad se bude vracala da je ubiju i da se rijese cudne i opasne Salihove mudzize.

Pogobija deve

I, zaista, krenula je grupa nevjernika i otisli su do deve. Cekali su da do|e na pojiliste i kad se vracala jedan od njih se bacio kopljem na nju i probo je. Deva je pala na zemlju. Oni se nisu zadovoljili, nego su i zaklali ubijenu devu! Zatim su se vratili Salihu i rekli mu: Ti si nam prijetio kaznom, ako ubijemo devu, pa daj nam kaznu kao sto si doveo i devu!? Hajde, mi se vise ne bojimo ni tebe ni tvoje deve.

Odgovorio im je Salih, 'alejhis selm: Uzivajte prije nego sto vam kazna do|e. Ja sam vas upozorio na ubistvo deve, a vi ste je ubili. Pa pricekajte!

UkoCena tijela

Nastavio je govoreci: Zaista je Allahovo obecanje istinito, a kazna je blizu i doci ce vam brzo.

A oni su se ismijalvali i trazili od njega da im ubrza kaznu. Ponovo su se dogovorili da ubiju Saliha i njegovu porodicu kad budu spavali u noci. Ali, Allah, dzelle sa'nuhu, nije zaboravio svog poslanika i vjernike s njim.

Jedne noci doslo je Allahovo obecanje - kazna. Udario je zestoko grom, a sa njim i strasan krik. To je ucinilo tijela nevjernika skamenjena i nepomicna zauvjek. Probudio se Salih, 'alejhis selm, i ugledao sta se desilo nevjernicima i znao je da ih je Allah, dzelle sa'nuhu, unistio, a spasio njega i vjernike.

On rece: O narode, ja sam vam dostavio objavu svoga Gospodara i savjetovao sam vas, ali vi ne volite savjetnike.

I na kraju

A sada, jeste li vidjeli, braco moja, da nevjerniku koji ne zeli da vjeruje u mudzize nista ne koristi? Jeste li vidjeli kako ih on trazi, zatim se boji njihovog rezultata? Oni su trazili mudzizu, pa im je Allah, dzelle sa'nuhu, poslao devu i Salih ih je upozorio da joj zlo ne ucine, pa su je napali i ubili. Salih, 'alejhis selm, ih je upozorio na kaznu, pa su trazili kaznu! I jesu li im koristile mudzize? Nisu! I nece ni koristiti. Napustam vas na kraju price.

Esselamu 'alejkum we rahmetullahi we berekatuh

Lut, 'alejhis selm

Pokvareni moral

Namnozilo se grijesenje ljudi u gradu Sodomi, a to je jedan od drevih gradova. Kada bi neko od njegovih stanovnika vidio lose djelo kod drugog covjeka , ne bi ga opomenuo da je to zabranjeno, a kada bi vidio neko dobro djelo kod svog brata, onda bi mu postavljao razne zamke, samo da to ostavi.

Svi ljudi u tom gradu bili su u zabludi, u neznanju i propasti. Nisu slusali Istinu, nisu se odazvali razumu. Bilo im je svejedno da li ih savjetvao ili ne, govrio ili ne.

Bili su najveci grjesnici i pokvarenjaci. ZIvot im je bio prevara pljacka i otimacina. Jednom rjecju svi su bili pokvarenog morala, losih namjera. Ali sta mislis, je li to bilo sve ili su jos gore grijehe cinili i jos vise bili u zabludi.

SIrenje harama

Kao da se njihove duse nisu zadovoljile, lazima, nevjerovanje, poricanjem i drugim, pa su izmislili razvrat kakav prije njih niko nije radio. Sta je to?

Napustili su ono sto im je Allah dozvolio kod zena i nisu ih zenili, ostavili su svoje zene, a cinili razvrat sa muskarcima, koje je Allah, dzelle sa'nuhu, zabranio.

Da li su sakrili taj grijeh? Da li su pokusavali da ga se okane ili od njega udalje? Ne, nego su to radili ijavno tome pozivali, dok se tas nevaljastina prosirila.

Njihov moral je postao vrlo nizak, sav je bio od grijeha i nereda, kakvog covjek ne moze ni zamisliti!!!

Lutovo pozivanje

Kod ovog stanja objavio je Allah, dzelle sa'nuhu, poslanstvo covjeku izme|u njih. Ime mu je bilo Lut. Na njemu su se vidjeli znakovi dobra i hajra. Allah, dzelle sa'nuhu, mu je naredio da radi kako bi se popravilo stanje njegovog naroda. I Lut, 'alejhis selm, se odazvao i tako je on obznanio svoj poziv. On im rece: Narode, ocistite se, ostavite razvrat. Ovi vasi postupci su haram. Allah nije htio da vas ostavi ovako bez upute, pa je mene poslao kao poslanika vama. Ja sam izme|u vas i ne mogu sutjeti o ovom haramu. O narode pokajte se Allahu i budite iskreni vjernici.Oholost

Ali narod kojeg je obuzeo razvrat i nevaljastina i kojeg je ispunio haram nije cuo govor svoga poslanika Luta, 'alejhis selm. Nego su se uzoholili i odbili robovati Allahu, dzelle sa'nuhu, i ostavljati harame. Nisu se zadovoljili s tim, nego su bili uporni i oholili su se.Dogovorili su se da istjeraju Luta i one koji su ga poslusali. Zasto? Zato sto Lut, 'alejhis selm, i vjernici nisu radili odvratna djela kao i oni! I zato sto su se ocistili!

Otisli su ga upozoriti trazeci od njega da ode, prijetili su mu, ali nisu mogli naci gresku zbog koje bi ga trebalo odbaciti i protjerati.

Upozorenje

Kad je vidio kod njih prkos i oholost, ponovo je razgovarao sa njima i upozorio ih na posljedice njihove zavjere i govorio im je: Ako se ne pokajete i ne ostavite ovaj grijeh, Allah ce na vas s neba kaznu spustiti. O narode, Allah vas vidi i nista mu nije nepoznato o vama. On ne voli nevjernike i one koji smutnju i nered cine. Povratite se i pokajte i prekinite sa grjesenjem i nevaljastinama. Narode, ja se za vas bojim Allahove kazne.

I pored ovoga narod nije poslusao sta im je govorio, nego su ga ismijavali i bili uporni da ga protjeraju sa vjernicima, zato sto se ciste! Cudan je i grijeh i razlog!

Lutova dova za njih

Zatim je Lut, 'alejhis selm, zatrazio od svog Gospodara da mu pomogne protiv smutljivaca i da ih kazni za njihovo nevjerovanje, grijehe i razvrat, pored toga sto nisu vjerovali, oni su usi zacepljivali i htjeli su protjerati svoga poslanika.

I tako, draga moja braco, trazio je Lut, 'alejhis selm, kaznu za svoj narod koji nije vjerovao. On to nije uradio dok nije vidio njhov povecani prkos i nakon sto im je dostavio Objavu Gospodara Uzvisenog. I pozvao ih je da se pokaju. Bio je strpjiv i podnosio je njihovo uznemiravanje i na kaznu ih upozoravao, tako da nema nikakve smetnje poslije svega onoga, da trazi pomoc od Allaha Uzvisenog.

Allahovo odazivanje

Braco moja, Allah, dzelle sa'nuhu, sigurno nece bez pomoci ostaviti Luta, 'alejhis selm, i one koji su vjerovali s njim. I nece ostaviti nevjernike i nasilnike, a da ih ne kazni.

Jer ovi pokvarenjaci su javno nevaljala djela cinili, a nas poslanik Lut, 'alejhis selm, ih je upozorio i zabranjivao, a oni mu se nisu odazvali.

I na kraju bio je prisiljen da trazi kaznu za njih, i vidjet cemo da ga nasilnici nece moci protjerati niti ce moci od sebe kaznu odbiti.

Odazvao se Allah, dzelle sa'nuhu, molbi svoga poslanika i spustio je kaznu na taj narod. Ali kako je izvrsena ova kazna?

Meleki kod ibrahima, 'alejhis selm

Poslao je Allah, dzelle sa'nuhu, meleke stanovnicima ovog grada, pa su dosli u kucu Ibrahima, 'alejhis selm, (bili su u ljudskom liku). On ih nije poznavao i stavio im je hranu, a oni nisu jeli pa se on upalsio od njih, a oni rekose: Ne boj se. Mi smo Allahovi meleki poslati Lutovu narodu grjesnom da ih kaznimo, ali smo kod tebe navratili da te obradujemo da ces dobiti djecaka. Pa se obradovao, a njegova se zena nasmijala (ona je bila stara i do tada nije niti jednom rodila). Ibrahim, 'alejhis selm, se sazalio na Lutov narod, pobojao se da ga nesreca ne pogodi, pa su mu mleki odgvorili: Za njega nema straha, osim njegovoj zeni koja je nevjernica.

I na kraju

Napustili su meleki Ibrahima, 'alejhis selm, i otisli su u liku lijepih mladica u naselje silnika, Lutovo naselje. Usli su kod Luta, a on se pobojao da ga njegov narod ne osramoti sa poznatim razvratom. Pokusao je da sakrije da su gosti kod njega, za koje nije znao da su meleki, ali narod je otkrio tajnu Njihove strasti su ih navodile da ucine razvrat sa tim gostima. A ko je otkrio tajnu da su kod Luta lijepi gosti? Mora da tu ima neko ko je znao tajnu, pa je otisao kafirima i obavjestio ih. I mora da je bio nevjernik kao i oni cim ih je naveo na razvrat.

Lutova Zena

Bila je to Lutova, 'alejhis selm, zena koje je obavjestila narod o gostima. Ona je nevjernica. Pokazala je svoje nevjerovanje i ona je otkrila tajnu. Brzo su kafiri dosli Lutovoj kuci trazeci od njega goste da ucine sa njima razvrat. Lut, 'alejhis selm, se uplasio i savjetovao im je da halal cine i pozvao ih je da se udalje od harama, ali oni su bili neznalice i glupi nevjernici, pa nisu poslusali njegove savjete i nisu se udaljili i on pred njima zatvori sva vrata. Oni se naljutise na njega. Preostalo im je da lupaju dok nisu usli u kucu, grubo i nasilno. I htjedose napasti goste.

Stvarnost

Sjeo je Lut, 'alejhis selm, tuzan sto su ti grjesnici usli u njegovu kucu, ali gosti koji su se smijali zbog toga okrenuse se Lutu, 'alejhis selm, i smirise ga kazjuci mu da su oni meleki od Allaha, dzelle sa'nuhu, govoreci: Dosli smo da izbavimo tebe, o Lutu, i one koji sa tobom vjeruju i ne boj se za nas. Mi trazimo od tebe da napustis svoju kucu na kraju noci. Udalji se sa vjernicima od ovog naselja na koji ce se spustiti kazna. Ne vodi sa sobom svoju zenu nevjernicu. Ona ce biti sa njma kaznjena. Ona je kao i oni i ona im pomaze.

Pa se poslanik obradovao saznavsi pravu istinu i napusti ga tuga iz zahvali Allahu Uzvisenom.

Pokvarenost

Iza|ose Lut, 'alejhis selm, i njegova porodica, osim njegove zene i napustise selo sa vjernicma, bez zalosti za njim. Kada se udaljio od sla dosla je naredba da se sa neba spusti kazna. I poce padati kamenje, zemlja se zatrese, kuce se preokrenuse, zidovi se porusise, krovovi popadase, a sto je bilo gore okrenu se dolje, a sto je bilo dolje okrenu se gore. Sta se doga|a? To je kazna.

Nevjernici osvanuse ispod rusevina. Kuce su im porusene, a njihova tijela razbacana. Sve je ovo bila kazna za njihova gadna djela, nevjerovanje i prkos. Oni su se oholili i odbili su uputu u dobro, pa zato nije cudno.

Kraj istine

Ko je ostao nakon sto su kafiri pomrli? Ko je pobjedio ili prezivio? To su vjernici, Lut, 'alejhis selm, njegova porodica i oni koji su sa njim vjerovali, dok je njegova zena unistena i umrla sa nevjernicima. I ovako se uputa uzdize visoko, a zabluda ostade na dnu.

I uvijek braco moja draga, kada se borimo i strpljivo podnosimo muke sigurno ce pobjeda biti sa nama na kraju, a Allah, dzelle sa'nuhu, ce unistiti svakog koji se oholi. Istinu je rekao Allah, dzelle sa'nuhu: Allah je uz one koji ga se boje i one koji su dobrocinitelji

KRAj

A sada zelim da vas pitam, mali junaci, prije nego sto vas napustim na kraju price, znate li zasto citate ove doga|aje? Vidim vas kako odgovarate: Brate, mi znamo odgovor! Mi citamo da razumijemo i kada shvatimo Istinu iz ovih prica mi cemo je primjeniti i pozivati njoj. Mi smo uz Allaha, dzelle sa'nuhu, i uz bogobojazne i vjernike.

Hvala Allahu, dzelle sa'nuhu, na blagodatima, vjeri i poboznosti. Allahu, ucini nas od onih koji slusaju Tvoj govor i slijede ono sto je najbolje u njemu.

Esselamu 'alejkum we rahmetullahi we berekatuh!

Ibrahim, 'alejhis selm

REZULTAT NEZNANJA

Ovo je prica o jednom narodu koji je zivio u davna vremena. Obozavali su kipove koje su sami klesali i bili su duboko u zabludi i neznanju.

Ovim zalutalim narodom, vladao je kralj koji se zvao Nemrud. Odlikovao se ostroumnoscu i silom. Vidio je da njegov narod obozava kipove, pa ih je okupio i uljepsanim rijecima im rekao: O narode, obozavajte mene i nikog drugog.

I tako je postavio sebe za boga svome narodu. Oni ce mu povjerovati, jer nista ne razmisljaju i ne shvataju. Tako da ih je mogao ponizavati i porobljavati. Postao je vladar, ponizavao ih je kako je htio. A kako je lahko ponizavati neznalice kada im pamet zavede vladar ili lazni bog!!

RAZBORITI COVJEK

U ovoj pokvarenoj sredini rodilo se malo dijete, Ibrahim. Rastao je i razvijao se. Kada je odrastao, podario mu je Allah, dzelle sa'nuhu, znanje i mudrost i uputio ga u Istinu. Spoznao je da je Allah, dzelle sa'nuhu, Jedan i da je sve stovorio.

Shvatio je da kipovi, koje obozava njegov narod, ne mogu koristiti. To je kamen koji ne govori, slijep koji ne vidi i gluh koji ne cuje. Allah, dzelle sanuhu, je bolji od toga. Pa kako da obozava taj kamen, a Allah je Ibrahimu dao pamet, vid, sluh i jezik, a taj kamen nema nista.

I izabra ga Allah, dzelle sa'nuhu, da siri vjeru ispravnu i ucini ga poslanikom koji je pozivao i upucivao svoj narod.

POZNANJE U VJEROVANJE ALLAHA

I sigurno, braco moja, nas pejgamber Ibrahim ce raditi po Allahovoj naredbi i izvrsice ovu uzvisenu obavezu. I tako je otisao da poziva. Poceo je objasnjavati ljudima da je Allah, dzelle sa'nuhu, jedini Gospodar i On je Bog i jedino Njega moramo obozavati.

Moramo ostaviti obozavanje kipova, jer oni ne mogu ni koristiti ni nastetiti. To je pozivanje dobru, mala braco moja, i to je uzvisena objava. To je Islam.

A Allah, dzelle sa'nuhu, je sigurno istinski Bog, sve osim njega su lazni bogovi, koje uvijek moramo poricati.

POZIVANJE OCA

Cudno je u slucaju Ibrahima, 'alejhis selm, da je njegov otac prodavao kipove ljudima i pozivao ih da obozavaju te kipove. Ali, kad je Ibrahim, 'alejhis selm, saznao Istinu postalu mu je obavezno da pozove oca u vjeru, jer mu je on najpreci i najblizi.

Otisao je ocu i razgovarao s njim lijepim rijecima: Oce moj, ja sam tvoj sin i moj Gospodar me je ucinio poslanikom. Dao mi je znanje i poznavanje mnogih stvari. Ovi kipovi nam ne koriste i ko njih obozava, taj obozava sejtana i zavrsice u zestokoj kazni i bolnoj patnji na Sudnjem Danu. Pa oce moj, kloni se tih kipova i samo Allaha, Gospodara svjetova, obozavaj!

srdZba i blagost

Nakon sto je Ibrahim, 'alejhis selm, ovo rekao svome ocu njegov otac se naljutio i odbio slusati njegove rijeci i rece mu raspravljajuci: Zar ti mrzis bozanstva moja, O Ibrahime? (Odnosno, zar hoces da napustis nase vjerovanje?) Ako se ne vratis ovom vjerovanju i obozavanju kipova, sigurno cu te ubiti. Bjezi od mene i cuvaj se moje srdzbe i ljutnje!

Ibrahimu, 'alejhis selm, nije preostalo nista nego da prijetnje svoga oca mirno prihvati i on u odgovori: Mir tebi, molicu svoga Gospodara da ti oprosti i napusticu vas i one kojima se mimo Allaha klanjate.

Oprosti se s njim i otisao, a bio je tuzan zbog nevjerovanja svog oca. Vratio se svome narodu, nakon sto ga je ostavio i nastavio je pozivati u islam.

Razbijanje kipova

Trebamo se sjetiti, dragi moji, kako je on u mladosti pozelio da nevjernici svojim ocima vide kako im kipovi ne mogu koristiti, pa je otisao u njihovu bogomolju (u kojoj nije bilo ljudi) gdje su bili kipovi i prvo se poceo rugati kipovima govoreci: Zar ne jedete? Sta vam je, zasto ne pricate? Zatim je donio sjekiru i poceo udarati kipove desno i lijevo i porusio ih je osim jednog kome je na vrat objesio sjekiru, a zatim izasao.

Kada su ljudi usli u hram i vidjeli ovo rekose: Culi smo jednog momka kako ih vrije|a. Ime mu je Ibrahim. A drugi kazase: Ah, znamo ga, nego hajdemo kod njega da ga kaznimo za njegov veliki grijeh.

IskoriStavanje prilike

I do|ose do Ibrahima, 'alejhis selm, i skupise narod. To je odlicna prilika -obradova se Ibrahim. Mogao je sada pozivati okupljeni narod. Nakon sto su uvidjeli bespomocnost onoga sto su obozavali pocela su pitanja i su|enje, pa rekose Ibrahimu: Jesi li ti uradio ovo s nasim bogovima, Ibrahime?

On odgovori: Ne nego je to uradio ovaj najveci me|u njima. Pitajte ih, ako oni mogu odgovoriti!

Oni pogledase jedni druge i rekose: Pa ti znas da oni ne govore.

I ovdje su potvrdili svoju nemoc i bespomocnost da negiraju Istinu. Priznali su da kamen ne moze govoriti ili bilo sta uraditi.

Ovo je moj put

Tada je Ibrahim, 'alejhis selm, izgovorio svoje velike rijeci: Pa zasto se onda umjesto Allahu kalanjate onima koji vam ne mogu ni koristiti, niti od vas stetu otkloniti. Tesko vama i onima kojima se umjesto Allahu klanjate! Zasto se ne opametite?

Oni ne razmisljaju niti shvataju. Ibrahim, 'alejhis selm, im je objasnio svoje pozivanje po kojemu svaki covjek mora vjerovati u Allaha, dzelle sa'nuhu, i Njega obozavati, ali srca njegovog naroda nisu se otvorila, nego su se uplasili za svoje polozaje i rekose: Spalite ga! Bogove vase osvetite, ako hocete ista da ucinite!

I na kraju odlucise baciti Ibrahima, 'alejhis selm, u vatru, a njegov grijeh bio je sto je samo u Jednog Allaha vjerovao.

Vatra mu ne Skodi

I vas, tako|er, da upitam, braco moja, koji je to grijeh koji je pocinio nas pejgamber Ibrahim, 'alejhis selm, da ga zbog toga spale? Sigurno bi rekli: Vjerovanje u Allaha, dzelle sa'nuhu. Zatim sta? Javno pozivanje. I sta jos? Zato sto je zelio cistiti ljude od neznanja i zablude.

I bacise Ibrahima, 'alejhis selm, u vatru, nakon sto su je dobro nalozili i raspuhali, ali on se nije uplasio jer je vjerovao u Allaha, dzelle sa'nuhu, i u Njegovu pomoc. I, eto, naredba dolazi s neba: O vatro budi hladna i spas Ibrahimu!

Vatra se ugasila i nije naskodila Ibrahimu, 'alejhis selm. Narod se zacudio i zastidjeli su se zbog svoje sramotne situacije. Allah, dzelle sa'nuhu, je istinu rekao: I oni mu htjedose zamku postaviti, ali ih Mi sprijecismo.

kod nemruda

Cuo je kralj za njega i trazio je da mu ga dovedu u dvorac, pa ga je upitao: Ko je taj bog kome nas ti pozivas? Zar postoji Bog pored mene?!

Ibrahim, 'alejhis selm, odgovori: Moj Gospodar je Onaj Koji daje zivot i smrt.

Pa Nemrud rece: I ja dajem zivot i smrt. (Ubijam koga hocu, a oprastam kome hocu.) I ovdje se pokaza ostroumnost pejgambera, 'alejhis selm. On postavi Nemrudu tesko pitanje otkrivajuci time Nemrudovu laz pitajuci ga: Allah daje da Sunce izlazi na istoku, a daj ti da iza|e na zapadu! Jer onaj ko daje zivot i smrt moze da uradi i druge stvari osim toga. To Nemrud sigurno ne moze. Tada se pokazala vladareva laz i on se upalsio i naredio je Ibrahimu, 'alejhis selm, da napusti grad i da ide daleko odatle.

Oni oboZavaju zvijezde

Zaustavio se Ibrahim, 'alejhis selm, kod naroda koji je obozavao zvijezde i pozelio je da otpocne raspravu s njima da bi oni ostavili obozavanje zvijezda, pa se popeo na uzdignuto mjesto, (a ljudi u ga gledali) pa je pogledao u nebo i ugledao zvijedu, pa je povikao: Ovo je moj Bog! On je lijep.

Pokazao je Ibrahim svoju radost prema nevjernicima. Nakon malo vremena nestalo je zvijezde, pa se rastuzio i rekao: Nestao je bog, prema tome zvijezda nije moj Bog, jer Bog ne nestaje.

Njegov pogled je privukao mjesecev izgled, jer je on veci. I ponovo je povikao: Ovo je moj Bog. On je veci i ljepsi i nece isceznuti.

Ali mjesec nije cuo Ibrahimov govor i u zoru je nestao.

I njegova zalost se ponovo pojavila. Izaslo je Sunce obasjavajuci jutro, pa on rece: Ono je vece od Mjeseca i ono nece nestati kao zvijezda i Mjesec.

Cekao je do noci, ali i Sunce je nestalo i tada Ibrahim, 'alejhis selm, objasni ljudima Istinu i rece: Zvijezda je iscezla i nestala, mjesec je otisao i nije se vratio, a Sunce i njegova svjetlost su sada otisli. Prema tome ko je istinski bog? To je Allah. On je stvoritelj zvijezda, Mjeseca i Sunca i Stvoritelj citavog svemira. Obradovao se i povikao iz sveg glasa: Spoznao sam o Gospodaru da si Ti Allah. Ti si moj Gospodar i nema boga osim Tebe. Ti nikad neces nestati. Ti si sa mnom svakog trena, jer ja sam vjernik, a Ti volis vjernike muslimane.

doga\aj s pticom

A Ibrahim, 'alejhis selm, je moja braco poslanik koji vjeruje da je Allah, dzelle sa'nuhu, Stvoritelj ljudi i On ce ih prozivjeti drugi put na Sudnjem danu. On je pozelio da vidi nesto od prozivljenja, dok je jos na dunjaluku tj. da vidi kako Allah ozivljava mrtve, a ne zbog toga sto nije vjerovao u to...

Allah, dzelle sa'nuhu, mu se odazvao i ostvario mu ono sto ce mu povecati vjerovanje tako sto je Allah, dzelle sa'nuhu, zatrazio od njega da uzme cetiri ptice, da ih zakolje i da ih razbaca na najvise planine, zatim da ih zovne i one ce mu doletjeti.

Kad je uradio ovo i ptice su se vratile zahvalio je Uzvisenom Allahu, a vjerovanje i sigurnost da Allah moze sve uvecalo mu se.

Kraj

I tako, draga moja braco, vidjeli smo Ibrahima, 'alejhis selm, Bozijeg poslanika. Kako je pozivao svoga oca? Kako je pozivo svoj narod koji je obozavao kipove i zvijezde Kako je pozivao Nemruda? Kako je trazio da vidi svojim ocima zivot i smrt? Sve to na lijep nacin koji Allah, dzelle sa'nuhu, voli i lijepim rijecima koje pomazu muslimanu u njegovom pozivanju.

A sta nam je ljepse nego da naucImo kako da se ucvrstimo i strpimo i kako da pozivamo kao nas pejgamber Ibrahim, 'alejhis selm, ciji dozivljaji slijede u drugom nastavku.

Allahu moj ucIni nas da budemo uvijek kao on. Hvala Allahu Gospodaru svjetova!

Ismail, 'ALEJHIS SELAM

njegovo ro\enje

Nakon sto se ucvrstio Ibrahim, 'alejhis selm, sa vjernicima, rodila mu je zena ostroumnog sina, Ismaila. Ibrahim, 'alejhis selm, se obradovao ovom malom novoro|encetu i zahvaljivao je sa svojom zenom Allahu, dzelle sa'nuhu, na ovoj blagosti.

Ibrahim, 'alejhis selm, je imao i drugu zenu koja mu nije rodila djecu. Da li je se sjecate? To je ona koju smo upoznali kada su meleki obradovali Ibrahima o doga|aju Luta, 'alejhis selm.

Ibrahim, 'alejhis selm, je bio prisiljen da zenu udalji i da je s njenim malim sinom nastani na dalekom mjestu.

U pustinji

Tako je poveo djecaka i njegovu majku na dug put. Dugo su putovali dok nije stigao da mjesta Bejtul-harama (to je danas mjesto Ka'be).

Tu se zaustavio i na tom mjestu je ostavio svoju malu porodicu, svejedno sto nema ni vode, ni bilja, ni drveca. Prepustio ih je Allahu, dzelle sa'nuhu, Koji mu je sve to naredio. I tako rece: Gospodaru, ja sam neke svoje potomke nastanio u kotlini u kojoj se nista ne sije, kod tvog casnog hrama.

A majka Ismailova je bila zadovoljna da se Allah, dzelle sa'nuhu, brine o njoj i njenom sinu, a Allah, dzelle sa'nuhu, je divan Zastitnik.

Vratio se Ibrahim, 'alejhis selm, u mjesto odakle je i krenuo, a kod Bejtul-harama ostali su Ismail i njegova majka.

TrCanje i zapomaganje

Nestalo je hrane i vode, a malisan je plakao od gladi i ze|i i vristao je od bola, sto je natjeralo majku da trci i juri, da ide tamo vamo trceci okolo ne bi li slucjano nasla izvor vode ili malo hrane, ali gdje je hrana i voda u ovoj suhoj i neplodnoj zemlji.

Smiluj se, Gospodaru. Ovom djetetu se osusilo grlo od ze|i, a stomak se ispraznio od gladi. Spasi nas, o Gospodaru.

Umor je iscrpio, a kad god bi se udaljila, brazo bi se vratila zbog jakog placa njenog djeteta. Sta da radi? Tako se i zadnji put vratila da vidi kako je njen sin, mali Ismail.

Izvor zemzem

A Allah, dzelle sa'nuhu, braco moja nikada nece zaboraviti ovu jadnicu sa malim sinom, a da ih ne spasi. I kada se majka umorna vratila zatekla je svoje dijete kako malim nozicama udara po zemlji. Nakon nekoliko trenutaka potekla je voda ispod njegovih nogu. Allahovom voljom, koji sve moze. Subhanallah!

Iz stijena i kamenja i ispod zemlje slabim udarcima malog djeteta potekla je voda. Hvala ti Gospodaru. Majka je nabrzinu pokvasila dijete, potrala mu lice i stavila nekoliko kapi u usta. Tako se vratio zivot Ismailu, nakon sto je skoro umor. Hvala Allahu koji daje blagodati!

Naselje

Voda je pocela teci bez prestanka. Jedna ptica je slucajno sletjela na vodu da pije, a zatim druga i tako se skupilo mnogo ptica. To su primjetili ljudi koji su zivjeli u blizini. Znali su da ptice slijecu zbog vode i nakon sto su se uvjerili u to odlucili su zivjeti kod izvora i kod malog djeteta i njegove majke.

Mnogi od njih su se preselili do izvora, a majka se obradovala i osjecala se sigurnijom u njihovom komsiluku. Zahvaljivala je Allahu, dzelle sa'nuhu, jer je svojom moci ucinio da potekne voda, poslao ptice, naselio ljude i ucinio to mjesto srecnim.

Novi ispit

Ibrahim, 'alejhis selm, nije zaboravio svog sina, nego ga je posjecivao s vremena na vrijeme. Kad je Ismail odrastao i postao mladic, dosla je naredba od Allaha njegovom ocu da ga zakolje!!!

To je mucna, teska i strasna stvar! Otac je prije ro|enja svog sin zudio za djetetom i cim je dobio dijete odnio ga je u pustinju i skoro da je umrlo od ze|i, a zatim do|e ova nevolja - nare|enje od Allaha da otac zakolje sina jedinca.

Ali to je Allah, dzelle sa'nuhu, naredio i zato ce podnijeti i ovu nevolju kao sto je i ostale podnosio. Divnog li poslanika koji ispunjava naredbe! Allahu nas, podari nam njegovu blagost i strpljivost, njegovu cvrstinu i pokornost Tebi!

SuoCenje

Otac je pozurio do mjesta gdje je bio njegov sin i objasnio mu stvar: O sine moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem.

Djecak je bio spreman na poslusnost i brzo odgovori glasom punim cvrstine i odvaznosti i poslusnosti orema ocevom nare|enju: O oce moj, uradi sta ti je nare|eno, a ja cu, ako Bog da, biti strpljiv.

Pogledaj dragi brate moj i sestro moja kakva treba biti cvrstina i podnosenje teskoca i pokornost. Starom ocu je nare|eno da zakolje svog jedinog sina, a sin mladic ne odbija nego je pokoran Allahovoj naredbi.

NoZ ne kolje

Pokusao je prokleti Sejtan da posije nepokornost Ibrahimu, 'alejhis selm, dok ga Ibrahim nekoliko puta nije ga|ao kamenom, a zatim je Ibrahim, 'alejhis selm, donio ostar noz i zavezao oci sinu. Plakao je dok je poslusno dijete zatrazilo od oca da izdrzi. Stavio je noz na njegov vrat, ali gle cuda! Noz je ostar, ali nije rezao! Pokusao je drugi put, ali ne reze.

Od ovoga se Ibrahim, 'alejhis selm, jako zacudio i shvatio je da je to jedna od tajni koje su mu skrivene. Molio je Allaha, dzelle sa'nuhu, da ga izbavi iz ovog stanja, jer noz ne moze zaklati iako je bio vrlo ostar. Niti sjece, niti kolje!

Sta da radim, o Boze? Ti si mi dao naredbu, a ja sam u ovakvom stanju.

Veliki otkup

Dok je bilo tako, cuo je meleke s neba kako zove: O Ibrahime, ispunio si san, zaista mi ovako nagra|ujemo dobrocinitelje.

I spusti se otkup za Ismaila. To je bio veliki ovan kojeg je nosio melek do Ibrahima, 'alejhis selm, da ga zakolje umjesto pokornog djeteta, Ismaila, 'alejhis selm.

Ovakav je bio rezultat dubokog vjerovanja, cvrstoce i zrtvovanja koje je bilo jasno na ocu Ibrahimu i sinu Ismailu, 'alejhimus selm.

I tako je Allah, dzelle sa'nuhu, izbavio oca od zbunjenosti, a sina od klanja.

Gradnja ka'be

I vrati se Ibrahim, 'alejhis selm, u svoje mjesto i jedno vrijeme provede daleko od svog sina Ismaila. Nakon toga se vratio kod njega, ali ne zbog sina, niti da ga vidi, niti zbog klanja, nego zbog vrlo vazne stvari, a to je gradnja Ka'be i udaranja temelja prvom hramu ljudi i prve dzamije u kojoj ce se obozavati Allah Uzviseni, pa pocnimo kazivanje o gradnji sa dovom:

1. I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: >>Gospodaru nas, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve cujes i sve znas!

2. Gospodaru nas, ucini nas dvojicu Tebi odanim, i porod nas nek bude odan Tebi, i pokazi nam obrede nase i oprosti nam, jer Ti primas pokajanje i samilostan si !

3. Gospodaru nas, posalji im poslanika, jednog od njih, koji ce im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti uciti i ocistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar! (Al Bekara)

A sada braco moja i dragi moji malisani, nakon sto smo procitali doga|aj o nasim pejgamberima Ibrahmu i Ismailu, 'alejhimes selm, zelim od vas da zajedno sa mnom razmisljate i da izdvojimo zajedno najvaznije dijelove ove lijepe price. Musliman trazi koristi u svemu dobrom sto procita.

Poruke ovih dvaju priCa

1. Musliman treba vjerovati u Allaha, dzelle sa'nuhu,

putem razmisljanja, razuma i shvatanja kao sto je vjerovao nas

pejgamber Ibrahim, 'alejhis selm.

2. Mora bez bojazni uvijek iznositi istinu.

3. Mora znati da je Allah, dzelle sa'nuhu, s njim i da ce ga On stititi

i pomagati.

4 Mora izvrsavati Allahova nare|enja.

5. Mora se strpiti pred uvredama nevjernika.

6. Ne smije se umoriti od pozivanja u islam i u tome mora biti ustrajan.

7. Treba imati iman Ibrahima, 'alejhis selm, a poslusnostIsmaila,

'alejhis selm kada do|e naredba od Allaha u kojeg vjerujemo.

8. Treba moliti Allaha da uputi ljude i treba raditi na pozivanju u islam.

9. Treba pokusati promjeniti i popraviti pokvarenu sredinu ma gdje ona

bila i ne smije se zadovoljiti nevjerovanjem i neznanjem ljudi.

10. Treba znati da ce pobjeda biti u rukama vjernika,a laz i nevjerovanje

ce propasti i nestati.

Zapamtite ovu pricu i njene poruke i molite Allaha da nas ucini od onih koji slusaju Kur'an i slijede ono sto je najljepse u njemu.

Neka je hvala Allahu Gospodaru svjetova.

Jusuf, 'ALEJHIS SELAM

Lijep san

Ujutro rano nakon sto se probudio nas pejgamber Jusuf, 'alejhis selm, otisao je uzurbano svome ocu nasem pejgamberu Jakubu, 'alejhis selm, da mu isprica sta je vidio u snu.

O oce moj, sanjao sam jedanaest zvijezda i Sunce i Mjesec i u snu sam ih vidio kako mi se poklonise!

Pa mu je odgovorio otac: To je radosna vijest, sine moj, ali nemoj pricati ovu pricu svojoj braci, jer ti znas da te oni ne vole kao sto brat brata treba voljeti. Ako im ispricas ovaj san oni ce ti sigurno zavidjeti i povecat ce se njihova mrznja prema tebi, jer sejtan, Allah ga prokleo, nece ostaviti tvoju bracu, a da im ne pomogne u neprijateljstvu prema tebi.

Zavidnost bra]e

Jusuf, 'alejhis selm, je imao jednog brata od iste majke i otac ga je volio kako sto je volio i Jusufa, 'alejhis selm, zbog njihove poslusnosti, Ostala braca su primjetila ovu ljubav prema dvojici brace. Rekose jedni drugima: Zar ne vidite da su Jusuf i njegov brat drazi nasem ocu od nas.

Zatim su se slozili da ubiju Jusufa, 'alejhis selm, ali najstariji i najpametniji od njih nije se slozio sa tim, pa rece: Ne ubijajte Jusufa! Bacite ga u bunar, pa ce ga uzeti nek od prolaznika. Ovo je konacno rjesenje kako da se rijesimo Jusufa. Pa hajdemo nasem ocu da uzmemo Jusufa od njega.

I stvarno obmanili su svog oca i rekose mu: Posalji ga sutra s nama da se igra i zabavlja.

I otac ga posla nakon protivljenja i opreza.

Jeftin djecak

Navecer su se vratili svome ocu placuci. Slagali su mu: O oce, pojeo ga je vuk dok smo se mi igrali, a mi nismo ni znali.

A otac odgovori: U vasim dusama je ponikla zla misao i ja se necu jadati.

Prolazili su trgovci pored bunara posto se spustili kofu da je napune vodom zakacio se Jusuf za nju. Uzviknu onaj sto je vadio kofu: Ovo je djecak!

Zatim su ga izvadili i odnijeli u Egipat sa svojom trgovackom robom i tamo su ga prodali na dvorac kralja koji ga je kupio po niskoj cijeni i za malo dirhema. Kupio ga je vladar Egipta i on rece svojoj zeni: Pazi na ovog djecaka. Mozda ce nam koristiti kad odraste ili cemo ga posiniti. Ali sta se desilo sa Jusufom, 'alejhis selm, u dvorcu?

Vladareva Zena ga zavodi

Nakon sto je Jusuf, 'alejhis selm, prosao bunar i prodaju upao je u novo iskusenje. Jusuf, 'alejhis selm, je bio lijep i vladareva zena ga je posmatrala. Bila je zadivljena njegovom ljepotom i pozeljela ga je, ali on se nije osvrcao na to. Njena zudnja za njim se povecala i strast ju je nagovarala na razvrat i blud. Ona je pokusala da ga nagovori na to, ali on je odbio rijecima: Sacuvaj Boze, da ucinim ovo. Allah nas vidi i naredio nam je da se udaljavamo od tog zabranjenog djela.

Sva|ala se s njim i naljutila se na njega, ali on nije ucinio blud. Pozurio je pobjeci, pa ga je ona uhvatila za njegovu odjecu i pocjepala jedan dio. Ugledao ga je vladar, a ona je pokusala slagati. Optuzila je Jusufa za grijeh i trazila je od vladara da ga zatvori.

Tajna se procula

Proculo se u gradu i me|u zenama doga|aj o ljubavi izme|u vladareve zene i njenog sluge, pa je vladareva zena pozvala zene svojoj kuci i pred njih je iznjela raznu hranu i voce i svakoj je dala noz. Zatim naredila je Jusufu da iza|e pred njih, a one se po rukama svojim porezase. Boze, Boze -uskliknuse -Ovo nije covjek vec melek plemeniti.

Tada je uzviknula vladareva zena: Ovo je Jusuf o kojem ste pricali i on vas je opcinio svojom ljepotom. Vi niste mogle podnijeti njegovo prisustvo, samo jedan momenat zbog velike ljepote, pa ste sjekli svoje ruke, a ja zivim s njim vec dugo vremena. On je odbio zinaluk (blud) i ako ne uradi ono sto sam mu naredila kaznit cu ga i u zatvor poslati, zbog toga sto je neposlusan prema meni i sto me ne voli.

Zatvor mi je drazi

I cuo je Jusuf, 'alejhis selm, sta je vladareva zena govorila, pa rece: Gospodaru moj, zatvor mi je drazi od onoga cemu me ona zove.

On je izabrao zatvor, moja braco, da ne bi pao u haram. I stvarno otisla je kraljica svom muzu i trazila od njega da ovog momka zatvori u zatvor, a njen muz je udovoljavao svim njenim zahtjevima.

Tako je vojska uhapsila Jusufa, 'alejhis selm, i odvela ga u zatvor, a on uistinu nije ucinio grijeh ni zlocin, da bi kraljica izlijecila svoju srdzbu zbog onog mladica cestitog koji nije prihvatio nevaljastinu i grijeh. Njegov grijeh je to sto je bio bogobojazan i dobar vjernik u Allaha, dzelle sa'nuhu. Nije voli zlo pa su ga na kraju zatvorili uprkos njegovoj nevinosti i cistoti.

Dvojica momaka

I usao je u zatvor radostan i smiren. Ovdje ce naci one koje ce savjetovati i upucivati da bi vjerovali s njim. To je bila lijepa prilika. Kako je sladak zatvor sa vjerovanjem! A kako je gorak dvorac sa nevjerovanjem! S njim u zatvor su usla dvojica mladica. Boravili su blizu njega i vidjeli su dobrotu Jusufovu i njegovu bogobojaznost.

Jednog jutra obojica su sanjali ono sto ih je veoma iznenadilo, pa su potrcali Jusufu, 'alejhis selm, i rece prvi: Vidio sam sebe da cijedim sok od groz|a., a rece drugi: Vidio sam sebe da nosim hljeb i da ga ptice jedu.

Zatim rekose: Sta razumijes, dobri Jusufe, iz ovoga sto smo sanjali?

Ovo je moj put

Obradovao se Jusuf, 'alejhis selm, jer su ga zatvorenici voljeli, ali on je zelio zapoceti razgovor sa svojim drugovima o vjerovanju, a ne o onome sto njih dvojica sanjaju. A prilika je, treba je iskoristiti da objasni poziv u vjeru.

Tako im on rece: Ja vjerujem u Allaha i ne vjerujem u kipove. Pokoran sam Gospodaru svjetova. Pa sta je bolje, drugovi moji? Zar nije Allah? Zar nije Gospodar svemira i ljudi? I ja sam zaista mladici moji Allahov poslanik ljudima. Ja cu vam sigurno tumaciti ono sto sanjate, to ce vam se uz Allahovu dozvolu obistiniti. Ja sam zaista iskren.

Orvi san znaci da ce onaj koji je to sanjao izici zdrav i napojit ce vladara sokom od groz|a, a onaj sto je sanjao drugi san bit ce ubijen.

Obistinjenje

I izasao je prvi zdrav kao sto je Jusuf, 'alejhis selm, i rekao. Posjetio ga je Jusuf prije izlaska i rekao mu da ga kod kralja spomene i da mu kaze kolika nepravda mu je ucinjena, ali on je to zaboravio i nije se sjetio dok nije proslo nekoliko godina kad je vladar usnio san i trazio je njegovo tumacenje. Tada se on sjetio da Jusuf, 'alejhis selm, zna tumaciti snove. I tako se i desi. Protumaci Jusuf snove, a kralj se iznenadi. Zatrazio je da oslobode Jusufa i oproste mu. Ali Jusuf, 'alejhis selm, odbi izaci dok se ne dokaze njegova nevinost. Tada je kraljica priznala govoreci: On je, uistinu, nevin, a ja sam grjesnica. Ja sam ga zvala u razvrat (nevaljastinu), pa je odbio i ja sam ga nepravedno zarobila.

Vezir

Zbog ovog visokog morala i plemenitih osobina, te zbog tacnog tumacenja kraljevih snova postavio ga je kralj za ono sto je i sam trazio - da postane vezir za novac i robu. Procuo se glas o njemu po susjednim gradovima. Ljudi su dolazili njemu radi trgovine, a i njegova braca su bila me|u onima koji su dosli.

Kad su stigli do njega on ih je pozvao, a oni njega nisu prepoznali. Lijepo ih je ugostio, a on im je rekao: Dacu vam sto zelite, pod uslovom da mi dovedete svog brata koji sada sa vama nije dosao.

Rekose mu braca: Nas otac nam nece dozvoliti da ga povedemo. To je tezak zahtjev, ali mi cemo pokusati da ga nagovorimo, to ti obecavamo.

Kad su se vratili razgovarali su sa ocem. Na pocetku je njihov otac odbio, ali kad su otvorili svoj tovar vidjeli su da se roba vratila, a Jusuf je nije uzeo. I zbog toga se njihov otac slozio da posalje sina s njegovom bracom. I karavan je stigao. Jusuf se obradovao i rece svome bratu: Ja sam Jusuf. Ostavit cu te kod sebe. Ne boj se.

Zatim je spremio brata na putovanje i stavio casu kraljevu u tovar svoga brata, a onda zarazio pretres. Vojska je izvadila casu iz tovara Jusufovog novog brata i doga|aj se procuo.

Mali brat je osu|en na zatvor (a sve je ovo da bi on ostao sa Jusufom u Egiptu).

Braca su se, ne shvatajuci, razalostila. Rece najstariji: Ja necu ici s vama naesem ocu. Idite vi i ispricajte ocu: Tvoj sin je ukrao.

Velika Zalost

Cim su djeca obavjestila oca on je oslijepio od placa i od velike zalosti. Plakao je za Jusufom i njegovim bratom, zatim rece djeci: Ne gubite nadu u Allahovu milost. Idite u Egipat i trazite Jusufa i njegova brata.

Braca su poslusala naredbu i pricu o ocu su ispricali Jusufu, a da nisu znali ko je on. Tada ih Jusuf podsjeti i rece: Zar niste zaboravili sta ste uradili u proslosti s vasim bratom Jusufom.

Pa su ga pogledali u lice i uvjerili su u njegov izgled, zatim su u jedan glas izgovorili: Ti si sigurno Jusuf!

Jusuf zurno odgovori: Da, ja sam Jusuf, a ovo je moj brat. A ko se bude bojao i ko strpljiv bude, pa Allah uistinu nece dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela cine.

Susret

Trazili su od njega da im oprosti sto je i ucinio. On im dade kosulju da bude radosni lijek za njihova oca i rece: Dovedite sa sobom citavu vasu porodicu

Kad su stigli svome ocu i dali mu kosulju ponovo mu se vratio vid Trazili su oprost od svoga oca i on im je oprostio. Svi su otisli u Egipat. Tako je Jusuf postavio svoga oca na prijestolje, a njegova braca su stajala pred njim i ostvari se njegov san koji je sanjao kao mali i tada on rece: Gospodaru moj, Ti si mi dao vlasti i naucio me tumacenju nekih snova. O Gospodaru nebesa i Zemlje, Ti si Zastitnik moj i na ovom i na onom svijetu, daj mi da umrem kao musliman i pridruzi me s onima koji su dobri.

Eto tu su neke nepoznate vijesti koje Mi tebi objavljujemo, a ti nisi bio s njima kada su se oni odlucili i kada su onako lukavi bili.

Kraj

Neka je salavat i selam na tebe pejgambere Jusufe . Koliko si trpio i podnio dok su ti mnogi nepravdu cinili. Ti si plemeniti vjerovjesnik, sin plemenitog vjerovjesnika. Ti si se zrtvovao pomazuci Allahovu vjeru (u kuci, u dvorcu, u zatvoru).

Na nama je da postanemo kao i ti, o Boziji poslanice, sa visokim moralom i dobrim djelima.

Istinu je rekao Allah, dzelle sa'nuhu: A ko govori ljepse od onoga ko poziva Allahu, koji dobra djela cini i koji govori Ja sam zaista musliman!

Njegov govor je najljepsi i mi smo Mu pokorni. I uvijek cemo se ponositi sto smo od cvrstih muslimana i neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova.

u'ajb, 'alejhis selm

VELEKO NASILJE

Zivio je jedan narod u podrucju Sama kome je Allah, dzelle sanuhu, podario dobro i bricet. Oni nisu vjerovali u Onoga koji daje opskrbu, poricali su da Allahu pripada zahvala za sve ove dobrote.

Nijekali su Allaha, dzelle sa'nuhu, i druge su mu bogove pripisivali. Obozavali su stvorenje koje se zvalo Ejke, to je, visoko, bujno i glatko drvo.

Privikli su se na ovakav sirk, i sinovi su slijedili svoje oceve, djedove, a nisu ni pomislili da se Allahu pokaju, i da mu druga ne pripisuju. Pa kako da ove pameti shvate i razumiju?

USKRA]IVANJE PRAVA

Njihovo nevjerovanje je postajalo sve vece i gore. Poceli su nepravdu ciniti Allahovim robovima. Uskracivali su ljudima njihova prava.

Pa tako kad bi htjeli nesto kupiti uzimali bi suvise jeftino, a na vagu su stavljali vise nego sto su platili.

A kada bi oni prodavali nesto radili bi suprotno, tj. zakidali bi na prodatoj robi i naplacivali bi vise nego sto su na vagi izvagali.

Nijma slicne Ku'ran je opisao zabranivsi svaku vrstu varanja i obmane. Tesko onima koji pri mjerenju zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kad od drugih kupuju, a kada drugima mjere na litar ili na kantar onda zakidaju.

KO ]E PREUZETI OBAVEZU

Zivjeli su svi u velikom nasilju, uskracivanju prava. Svaki je razmisljao o kra|i, dobiti i tu|oj propasti.

Pa ko ce, sta mislis, prihvatiti se svoje duznosti u ovoj silnickoj sredini i ko ce vratiti prava onome kome pripadaju?

To je bio jedan od njih, Suajb, 'alejhis selm, kojeg je Allah, dzelle sanuhu, pomagao dokazom i velikim mudzizama.

Poslanik, Suajb, 'alejhis selm, nece oklijevati u svom pozivanju, nego ce ih pozvati da ne vjeruju u Ejke i da napuste nepravdu u kupoprodaji.

KAKO IH JE POZIVAO ?

Poceo je Suajb, 'alejhis selm, svoj poziv opominjuci ljude, govoreci im o nevjerovanju u koje su zapali. Prvo im je govorio o obozavanju Allaha jedinog i zabranio im da Allahu druga pripisuju. Trazio je od njih da napuste drvo Ejke koje su obozavali i cinili ga Allahvim drugom.

Zatim je presao na drugu stvar, a to je nepavda ljudi. Pa rece: O narode, pravo mjerite i na litru i na kantaru, zaista to sto vi drugima stetu nanosite, to je zabranjeno i nije vam dozovljeno da na vaganju i mjerenju varate. Nego dajte ljudima ono sto im pripada od zarade, imetka i trgovine. Budite praviedni, a ako ne budete onda vam je kazna za nepravdu. Allah vas opominje, ako budete nevjernici.

KAKAV JE ODGOVOR ?

Cim je narod cuo njegov govor, odmah su mu podrugljivo odgovorili: O Suajbe, zar ti tvoja vjera nare|uje da obozavamo nekog drugog, osim onoga sto su nasi ocevi i djedovi obozavali? I zabranjuje da s ljudima radimo kako mi hocemo i zelimo? A odakle ce nam doci zarada, ako ostavimo varanje? O Suajbe, kako nam zabranjujes vjerovanje koje smo naslijedili i koje su nasi preci vjerovali? Ostavi nas i nasu sudbinu i ne unosi nered u nas zivot.

Jesi li ti onaj kojeg smo smatrali najpametnijim i najrazumnijim me|u nama? Da li nam ti ovo savjetujes? Gdje je tvoje podsticanje za nase trazenje bogatstva i zarade za nas grad? Hajde budi s nama i kao mi ili nas ostavi, o Suajbe, jer mi necemo napustiti nasa shvatanja i nase strasti.

NE]U SE ZAUSTAVITI

Ali Suajbu nije izmakla ni jedna gruba rijec, nego im se pod kozu uvukao i njezno i blago im govorio, lijepo ih savjetujuci. Podsjecao ih je da im je on savjetnik, da je on poslanik Gospodara svjetova, a kod njih se samo povecala grubost i prkos. Pa im on rece: O narode, svejedno sto vi koristite grobust , ja sigurno necu napustiti pozivanje Allahu, i necu odustati od opucivanja. Zaista mi moj Gospodar nar|uje da pozivam ljude Njemu i ja necu oklijevati. Niti cu napustiti ovaj veliki posao.

Ovo je moja vjera, o narode, jasna pred vama, pa Allaha, dzelle sa'nuhu obozavajte i ne pripisujte Mu druga. O narode, pravo mjerite na litru i kantaru, i ne uskracujte ljudima njihova prava.

OBZNANA KAZNE

Osjetio je Suajb, 'alejhis selm, da njegov narod ne zudi za vjerovanjem u Allaha, dzelle sa'nuhu, i vidio je jasno protivljenje kod njih. Nista mu nije preostalo nego da pocne da ih plasi Allahovom kaznom i da ih upozorava na neposlusnost i grijehe. Plasio ih je teskom kaznom za grijesenje. I da se od Allahove kazne nece spasiti niko osim dobrocnitelji, koji su u Allaha, dzelle sa'nuhu, vjerovali i nisu mu sirk cinili.

I tako, braco moja, iako je Suajb, 'alejhis selm, dostavio poziv, on nece zaboraviti da ih opomene na posljedice njihovog stanja, da bi znali kakav ce im biti kraj i svrsetak.

DOSTA TE JE, O UAJBE

Nakon sto im je pokazao da je njihovo vjerovanje neispravno i pokazao im njihovo nasilje koje su prema sebe cinili i nakon sto su shvatili da je njihov postupak pogresan, a da je ono cemu ih Suajb poziva, to je is