Kazivanja iz Mesnevije - Mevlana Dželaluddin Rumi

Download Kazivanja iz Mesnevije - Mevlana Dželaluddin Rumi

Post on 23-Oct-2014

1.950 views

Category:

Documents

9 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

<p>Urednik Amar Imamovi Recenzenti Sedad Dizdarevi Asmir Kujovi Likovno oblikovanje Senad Pepi</p> <p>Delaludin Rumi Mevlana</p> <p>KAZIVANJA IZ MESNEVIJEPreveo i prilagodio</p> <p>Muamer Kodri</p> <p>Fondacija Batina duhovnosti, Mostar 1432/2011.</p> <p>Rije urednika</p> <p>Hazreti Ali je rekao: Srca se umaraju kao to se tijela umaraju, pa stoga traite lijepa kazivanja za njih.* Da bi se ovjeku koji ivi na ovoj najnioj razini egzistencije i najskuenijem svijetu, Svijetu materije, pojasnili smisao i zbilja viih svjetova, Svijeta melekuta (Carstva nebeskog)** i da bi u konanici ostvario krajnji cilj vlastitog postojanja, odnosno spoznaju Boga Svevinjeg, nije ostvarivo, osim posredstvom dvaju postupaka koje i sm Kuran asni koristi, a to je posredstvom navoenja primjera i kazivanja pria. Ova dva postupka Kuran asni koristi na najbolji nain kod iznoenja tanahnosti ispoljavanja Tevhida (Jednoe Boije) u Svijetu mnotva, odnosno sputanja i oitavanja Boijih imena i svojstava, poevi od Poloaja Jednosti (Ehedijata) i sputajui se kroz nie svjetove, do Svijeta materije. Osvjetljavajui nain ispoljavanja Boije Jednoe u Svijetu mnotva, Kuran asni, pored brojnih drugih ajeta, moda na najupeatljiviji nain pojanjava ovu zbilju u sljedeem ajetu: On s neba kiu sputa pa vode koritima s mjerom poteku, a bujica ponese neisti koje povrinom plivaju! I ono, to ljudi tale na vatri, elei nakit ili korist kakvu imati, neisti, nalik onima, ima! Eto tako Allah* Ali ibn Ebu Talib: Staza rjeitosti, prev. Rusmir Mahmutehaji i Mehmedalija Hadi, Zagreb: Islamska zajednica, 1994, Izabrane izreke 197, str. 248. ** Na isto ukazuju rijei Svevinjeg: I tako Mi Ibrahimu pokazasmo Carstvo nebesa i Zemlje, da bi on meu onima to vrsto vjeruju bio. (El-Enam, 6:75)5</p> <p>Istinu i neistinu objanjava! Neisti se odbacuju, a ono to svijetu koristi ostaje na zemlji! Eto, tako Allah primjere objanjava!* Na isto pitanje skree panju i nedostini teozof i veliki mudrac Mulla Hadi Sabzevari kada u uvodu svoga velianstvenog djela Manzume kae: Kako da vam pojasnim vie zbilje, kada sam u tom nastojanju ogranien na dvadeset i osam slova arapskog alfabeta? Uostalom, u nauavanju Ehli-bejta stoji da je sve ovosvjetsko primjer onosvjetskog, pa tako Kuran kae: Kad god im iz dennetskih baa bude dat kakav plod kao opskrba, oni e rei: Ovim smo mi i prije bili opskrbljeni!, a bit e im davani samo tome slini plodovi.** Prva misao na koju nailazimo u uvodu Rumijeve Mesnevije glasi: Ova knjiga, Mesnevija, osnova je naela vjere u otkrivanju tajni poela i pouzdanog znanja (jakina). Ovim Mevlana jasno daje do znanja sa kakvom knjigom se italac susree i na koji nain treba da joj prie. Mesnevija tako nije samo pjesnika forma koju je Rumi uobliio na prelijep nain, tavie, ona je iznad svega putokaz duhovnim putnicima na putu uzdizanja i pribliavanja Bogu Svevinjem. Mevlana veoma vjeto, kroz prie i metafore, ukazuje na prepreke sa kojima se dua susree na putu pribliavanja Bogu. Primjera radi, ovdje emo se kratko osvrnuti na priu o trgovcu i njegovom papagaju. U kafez zatoeni papagaj, koji ezne za svojom domovinom Indijom, jasno aludira na duu zatoenu u Ovome, svijetu materije, dui koja udi za svojom vjenom, ahiretskom domovinom. Trgovac, vlasnik ptice, prije nego to papagaj krene na put u Indiju, izjasni se o poklonu koji eli da mu ovaj donese. Da bi se oslobodio iz svoga zatoenitva, papagaj zatrai da mu u toj nakani pomognu njegovi prijatelji i roaci u dalekoj Indiji. Oni su trgovcu predstavom koju su izveli: padajui s drveta i glumei kolektivno umiranje napreac poslali jasnu poruku da mora* Er-Rad, 13:17. ** El-Bekare, 2:25.6</p> <p>umrijeti ukoliko eli izbavljenje. Dakle, da bi se dua nastanila u svoje vjeno i za nju dostojno boravite, mora umrijeti za Ovaj svijet, o emu govori i ona poznata predaja od naeg Poslanika, s.a.v.a. Marhum Kazi taj veliki filozof, poznavalac Kurana, hadisa i fikha te nadasve jedan od najveih ostvarenih arifa koji se pojavio posljednjih stoljea u islamskom svijetu, koji je i to da istaknemo osoba kod koje je Allame Tabatabi uio i za kojeg je on rekao: Sve to ima to je od marhum Kazija o Mesneviji kae: Sedam puta sam iitavao itavu Mesneviju i svaki put sam iznova otkrivao njena nova znaenja i smislove. Pored svega predoenog, ljepota Rumijeve Mesnevije je i u okolnosti da se ona nudi svakom njenom itaocu, neovisno od njegove razine poznavanja duhovnih pitanja. Mesnevija se obraa svakom ovjeku, bez razlike, ba kao to to ini Kuran asni. Ili kako to Rumi pjeva u jednom svom gazelu: Doite, doite, svi u prostor Harabata, ne bojte se, ne bojte, vi daljine Harabata. Kralj kraljeva ovdje je gozbu priredio, to recite, to recite, rindovima Harabata [...] Ne bojte se, doite, samo doite, grjenike e odrijeiti Vladar Harabata. Oprost ovdje svakog eka, lijek od svake boli, od grjenika ne zazire Vladar Harabata. Kako divno odrjeenje! Kakva divna Boja gozba! Divnijeh li razgovora tu u srcu Harabata! On je ponos Tabriza, Sunce eernih zraka, neka konja svog razjae u predvorju Harabata!7</p> <p>S obzirom na injenicu da je Rumijevu Mesneviju donio na ova podruja i u grad Mostar Dervi-paa Bajezidagi i tu osnovao prvu katedru za izuavanje Mesnevije, ast nam je da nakon toliko vremena Mesnevija ponovo potee iz grada Mostara! Amar Imamovi Mostar, Redep 1432 / juni 2011.</p> <p>8</p> <p>Voe ivota</p> <p>U</p> <p>davna vremena ivio jedan car koji je jako volio ivot. elio je da ivi vjeno, da uvijek bude car i da ga niko nikad ne naslijedi na carskom prijestolju. Jedne veeri car priredi skup na svome dvoru. Okupie se svi dvorjani, carevi savjetnici i velikai. Na skup doe i jedan starac, mudar i uen ovjek. Svako od okupljenih ispriao je caru neku zanimljivost ili mudrost, a kad doe red na onog starca, on ree: Ja znam za drvo koje raa voem ivota. Ko god pojede voku s toga drveta, ivi vjeno. To drvo raste u Indiji i poznato je kao drvo ivota. Ko sa toga stabla voku ubere, taj ne stari vie, nikada ne umire Kad u tu priu, car se veoma obradova, pa upita onog uenog starca: Ima li to drvo jo neko ime? Starac odgovori: Ne znam nita vie od onog to sam ti rekao. Znam da to drvo raste u Indiji i da su njegovi plodovi ivotodajni. To je sve to znam. Car odlui da poto-poto nae to drvo, ubere njegov plod i stekne tako vjeni ivot. Onda bi mogao ivjeti vjeno i vladati nad ljudima sve dok postoji svijet. Pozva, zato, jednog od svojih dvorjana i ree mu: Kreni odmah u Indiju i ne vraaj se bez voke s drveta ivota! Donese li mi plod toga drveta,9</p> <p>postavit u te za velikog vezira, a vrati li se praznih aka, znaj da te eka smrt. Uzmi novac koji ti treba za put do Indije, a ustreba li ti jo novca, obrati se slobodno mojim ljudima gdje god da se nae. Vano je samo da mi donese voe ivota. A sad pouri, jer nemamo previe vremena! Carev dvorjanin se odmah spremi i poe u Indiju. Mjesecima je po Indiji traio drvo ivota, ali nikako ga nije uspijevao pronai. Ipak, on nije odustajao. Obiao je cijelu Indiju, posjetio svaki grad i svako selo, ali niko mu nije mogao rei nita o tom ivotodajnom drvetu. Zadrao se u Indiji predugo, obiao je tu zemlju uzdu i poprijeko, i ljudi su mu se ve poeli smijati i izrugivati se s njim. Cijela je Indija ve poznavala budalu koja traga za nekakvim drvetom ivota. Ljudi su za njim dobacivali: O budalo, da ovdje postoji takvo drvo, misli li da bi nai ljudi umirali i da mi ne bismo ivjeli vjeno?! Drugi su ga, izrugujui se s njim, bodrili: Samo ti trai i nemoj odustati. Bilo bi nedolino da asni dvorjanin tako velikog cara odustane od potrage. Sigurno e naposljetku nai ono to trai! Godinama trudio se da ostvari caru elju, tragajui obiao Indiju je cijelu; od grada do grada lutao je tako, sve pustinje obiao, iao na brdo svako I tako je jadni carev dvorjanin traio i traio drvo ivota. A car ga je s nestrpljenjem ekao i svako malo slao mu jo novca da nastavi svoju potragu. Naposljetku se ovaj ipak umori od potrage i odlui, skrhan tugom i bolnoga srca, vratiti se natrag u svoju zemlju. uo je usput da na nekoj planini u Indiji ivi jedan mudri stari ejh, ovjek koji je znao odgovor na svako pitanje. Rjeavao je ljudima ono to bi ih muilo, i svako koga je morila neka muka10</p> <p>ili nedoumica iao bi kod ejha da se posavjetuje s njim. Carev dvorjanin se obradova ovoj vijesti, pa pohita na tu planinu, nadajui se da e se napokon rijeiti svoje nevolje. Nae ejha, kleknu pred njega i kaza mu ta ga mui i zbog ega je u Indiji. Ispriao je ejhu cijelu priu, rekavi naposljetku: Obiao sam cijelu Indiju, svuda sam traio, ali tom drvetu ni traga. Izgleda da mudri starac nije caru rekao istinu, tako da sam se uzalud namuio. ejh se nato nasmija i ree: Ne, o umorni i ispaeni ovjee, taj starac nije rekao neistinu, takvo drvo zaista postoji. Meutim, ne moe ba svako doi do tog drveta. Ali kako ga onda ja nisam uspio nai, obiao sam cijelu Indiju, povirio u svaki kutak...?, tuno upita carev dvorjanin. ejh se opet od srca nasmija, pa kaza: Dobri ovjee, nije to nikakvo drvo koje raste iz zemlje. Znanje je drvo ivota, a samo uen ovjek moe okusiti plod sa njega. Ustvari, mnogo je blagodati koje znanje poraa, a vjeni ivot je tek jedna od njih. Nasmija se ejh i ree: O ovjee dobri, to je drvo nauke, ono znanjem rodi! Traio si voku koja starost lijei, trebao si razmisliti o smislu tih rijei. Sa znanjem e hiljadu blagodati stei, a najmanja od njih jeste ivot vjeni. I tako, carev dvorjanin shvati ta je ustvari drvo ivota, shvati da njegov car nikad nee okusiti njegov plod, pa zahvali ejhu i krenu natrag u svoju zemlju. Vidjeli smo, tako, da je drvo ivota zapravo drvo znanja. Znanje je najvee blago koje ovjek moe imati, blago koje se dijeljenjem ne umanjuje. Uen ovjek ivi vjeno, jer je mudrost koju je ostavio ljudima u naslijee trajna i ini da uspomena na njega vjeno traje.11</p> <p>ovjek koji je bjeao od Azraila</p> <p>K</p> <p>au da je Boiji poslanik Sulejman, a.s., jednog jutra sjedio u svome dvoru, kad na vrata ue neki ovjek. Vidjelo se da je zbog neega veoma uplaen. ovjek nazva selam, pa kleknu pred hazreti Sulejmana, uhvati se za njegove skute i zavapi: O Sulejmane, poslanie Boiji, pomozi mi u mojoj nevolji! Hazreti Sulejmana, a. s., to iznenadi i zaudi. Pomisli: Ovog ovjeka goni neka runa nevolja, im je ovako rano doao k meni! Sigurno ga neko tlai i nanosi mu neku golemu nepravdu! Moda se jadnik nije imao kome obratiti i potraiti pomo! ovjek se tresao od straha, bio je blijedog lica i sav izbezumljen. Hazreti Sulejman, a.s., upita ga: Ko si ti i ta eli od mene? Zato si tako uplaen i ta te mui? Ovaj ree: Pomozi mi, Sulejmane, tako ti Boga, jer ivot mi je u opasnosti! Umirem od straha i ne znam ta da radim! Hazreti Sulejman, a.s., paljivo osmotri ovog ovjeka. Opazi da mu se od straha ve tresu i usne. inilo se da e umrijeti od straha. Hazreti Sulejman, a.s., upita: Kakva te je nevolja snala pa si tako uplaen? Kazuj ta ti je! ovjek kroz pla odgovori: Maloas sam u prolazu sreo meleka smrti Azraila i on me pogledao veoma mrko i zlurado!12</p> <p>Njegov pogled me toliko prestraio da ne znam ni kako se zovem! Azrail me u prolazu pogledao kivno, u mene je upro pogled strogo i ozbiljno! Sulejman, a.s., zaueno upita: Dobro, sad mi ispriaj kako si sreo Azraila i da li ti je on neto rekao? Ovaj odgovori: Ne, nismo nita razgovarali; prolazio sam ulicom i odjednom ugledao Azraila. Bio je ljutit i namrgoen. Pogledao me tako da sam premro od straha. Odluio sam da odmah doem ovamo i potraim utoite kod Boijeg poslanika. A ta eli od mene?, upita hazreti Sulejman, kai kako ti ja mogu pomoi! ovjek ree: Znam da je vjetar u tvojoj vlasti. Zato te molim da naredi vjetru da me smjesta odnese u Indiju. elim se tamo sakriti od Azraila. Hazreti Sulejman, a.s., malo razmisli, a onda ree onom ovjeku: Uredu, neka bude kako hoe! Pomoi u ti i naredit u vjetru da te odmah nosi u Indiju. Sutradan Sulejman srete Azraila i upita ga: O Azraile, zato onako postupa sa robovima Boijim?! Zato si onog ovjeka pogledao srdito i mrko? Azrail se zaudi: Zar ja da inim neto tako runo?! A koga sam to pogledao srdito i mrko, o Boiji poslanie? Hazreti Sulejman ga podsjeti: Juer si na ulici sreo jednog ovjeka i pogledao si ga tako da se ovaj jako uplaio. Doao je k meni tresui se od straha. Poalio se da ga je preplaio tvoj pogled. Azrail malo razmisli, pa klimnu glavom i ree: Aha, sad znam na koga misli! Istina je da sam juer sreo tog ovjeka. Ali nisam ga uope pogledao srdito. Samo sam se zaudio to ga vidim. Uope ga nisam pogledao kivno, nego to ga sretoh tamo udno mi je bilo13</p> <p>A ta je udno u tome to si sreo ovjeka na ulici?, upita hazreti Sulejman. Azrail odgovori: Zna, Bog mi je naredio da sino tom ovjeku uzmem duu u Indiji. Zaudio sam se kad sam ga sreo ovdje, jer nije mi bilo jasno kako bih mu samo nekoliko sati kasnije mogao u Indiji uzeti duu?! Ta ovjek ne moe tako brzo prei put odavde do Indije! Hazreti Sulejman, a.s., tad sve shvati, pa ree Azrailu: Sad shvatam ta te toliko zaudilo. Taj ovjek je doao k meni i molio me da naredim vjetru da ga nosi u Indiju. Posluao sam ga, i eto... ti si mu ipak u Indiji uzeo duu, upravo onako kako je Bog odredio. Uvijek je ovako u ivotu ljudi, pa otvori dobro oi i ispravno sudi. Bjeati se ne moe iz vlastite koe, a od Tebe kriti se sauvaj nas Boe! I tako, ono to dragi Bog odredi mora se desiti, bilo to ljudima drago ili ne. Na nama je da se drimo Boijih propisa i trudimo se da budemo to bolji i estitiji ljudi. A onda e, u to nema sumnje, Bog nas nagraditi Svojim blagodatima i uinit e da i ona Njegova odredba koju ponekad i ne razumijemo naposljetku bude dobra po nas.</p> <p>14</p> <p>Krvoloni lav i pametni zec</p> <p>I</p> <p>ma u ovom irokom svijetu jedna velika i lijepa stepa, prostrana ravnica obrasla travom. A u toj stepi ima jedan naroito lijep i bujan panjak. U toj stepi ivjele su sretno i zadovoljno mnoge ivotinje srne i gazele, lisice i akali, zeevi i mievi, ptice i zvijeri... Svi su, dakle, ivjeli sretno u svojoj stepi, niko nikome nije smetao, sve dok jednom odnekud ne doe u stepu krvoloni lav. im doe, postavi sam sebe za vladara nad svim ivotinjama. Stepa otad vie nije bila mjesto sree i zadovoljstva. Svakog dana lav bi odabrao neku od ivotinja iz stepe koju e taj dan pojesti. Sve ivotinje ivjele su u strahu. Jednom se okupie i stadoe razmiljati i razmiljati ta im je initi. Na kraju odlue da odaberu izmeu sebe jednu skupinu ivotinja koje e otii lavu i razgovarati s njim. Kad ove ivotinje dooe pred lava okrutnog gospodara ove nekad lijepe i sretne stepe pozdravie ga i rekoe: O veliki vladaru, o najmoniji i najsnaniji meu svim ivotinjama, ponizno te molimo da nas prestane napadati. Lav se nato samo gorko nasmija i podrugljivo im ree: Ah, kako ste samo glupe, vi slabe i nemone ivotinjice! A zato se15</p> <p>niste upitale ta bih ja to drugo radio nego vas napadao?! Zar treba da umrem od gladi! Ja sam lav, i moje je da napadam i jedem druge ivotinje! Jedna od ivotinja, glasom drhtavim od straha, ree: Ne, gospodaru, nismo tako mislile... Htjele smo, ustvari, rei da nije dolino da se ti, na vladar, mui kako bi doao do hrane. Lav se zaudi, pa sa zanimanjem upita: ta hoe da kae? Objasni mi ta ima na umu! Ovaj odgovori: Gospodaru,...</p>