Kazivanja iz Mesnevije - Mevlana Delaluddin Rumi

Download Kazivanja iz Mesnevije - Mevlana Delaluddin Rumi

Post on 23-Oct-2014

1.949 views

Category:

Documents

8 download

TRANSCRIPT

Urednik Amar Imamovi Recenzenti Sedad Dizdarevi Asmir Kujovi Likovno oblikovanje Senad Pepi

Delaludin Rumi Mevlana

KAZIVANJA IZ MESNEVIJEPreveo i prilagodio

Muamer Kodri

Fondacija Batina duhovnosti, Mostar 1432/2011.

Rije urednika

Hazreti Ali je rekao: Srca se umaraju kao to se tijela umaraju, pa stoga traite lijepa kazivanja za njih.* Da bi se ovjeku koji ivi na ovoj najnioj razini egzistencije i najskuenijem svijetu, Svijetu materije, pojasnili smisao i zbilja viih svjetova, Svijeta melekuta (Carstva nebeskog)** i da bi u konanici ostvario krajnji cilj vlastitog postojanja, odnosno spoznaju Boga Svevinjeg, nije ostvarivo, osim posredstvom dvaju postupaka koje i sm Kuran asni koristi, a to je posredstvom navoenja primjera i kazivanja pria. Ova dva postupka Kuran asni koristi na najbolji nain kod iznoenja tanahnosti ispoljavanja Tevhida (Jednoe Boije) u Svijetu mnotva, odnosno sputanja i oitavanja Boijih imena i svojstava, poevi od Poloaja Jednosti (Ehedijata) i sputajui se kroz nie svjetove, do Svijeta materije. Osvjetljavajui nain ispoljavanja Boije Jednoe u Svijetu mnotva, Kuran asni, pored brojnih drugih ajeta, moda na najupeatljiviji nain pojanjava ovu zbilju u sljedeem ajetu: On s neba kiu sputa pa vode koritima s mjerom poteku, a bujica ponese neisti koje povrinom plivaju! I ono, to ljudi tale na vatri, elei nakit ili korist kakvu imati, neisti, nalik onima, ima! Eto tako Allah* Ali ibn Ebu Talib: Staza rjeitosti, prev. Rusmir Mahmutehaji i Mehmedalija Hadi, Zagreb: Islamska zajednica, 1994, Izabrane izreke 197, str. 248. ** Na isto ukazuju rijei Svevinjeg: I tako Mi Ibrahimu pokazasmo Carstvo nebesa i Zemlje, da bi on meu onima to vrsto vjeruju bio. (El-Enam, 6:75)5

Istinu i neistinu objanjava! Neisti se odbacuju, a ono to svijetu koristi ostaje na zemlji! Eto, tako Allah primjere objanjava!* Na isto pitanje skree panju i nedostini teozof i veliki mudrac Mulla Hadi Sabzevari kada u uvodu svoga velianstvenog djela Manzume kae: Kako da vam pojasnim vie zbilje, kada sam u tom nastojanju ogranien na dvadeset i osam slova arapskog alfabeta? Uostalom, u nauavanju Ehli-bejta stoji da je sve ovosvjetsko primjer onosvjetskog, pa tako Kuran kae: Kad god im iz dennetskih baa bude dat kakav plod kao opskrba, oni e rei: Ovim smo mi i prije bili opskrbljeni!, a bit e im davani samo tome slini plodovi.** Prva misao na koju nailazimo u uvodu Rumijeve Mesnevije glasi: Ova knjiga, Mesnevija, osnova je naela vjere u otkrivanju tajni poela i pouzdanog znanja (jakina). Ovim Mevlana jasno daje do znanja sa kakvom knjigom se italac susree i na koji nain treba da joj prie. Mesnevija tako nije samo pjesnika forma koju je Rumi uobliio na prelijep nain, tavie, ona je iznad svega putokaz duhovnim putnicima na putu uzdizanja i pribliavanja Bogu Svevinjem. Mevlana veoma vjeto, kroz prie i metafore, ukazuje na prepreke sa kojima se dua susree na putu pribliavanja Bogu. Primjera radi, ovdje emo se kratko osvrnuti na priu o trgovcu i njegovom papagaju. U kafez zatoeni papagaj, koji ezne za svojom domovinom Indijom, jasno aludira na duu zatoenu u Ovome, svijetu materije, dui koja udi za svojom vjenom, ahiretskom domovinom. Trgovac, vlasnik ptice, prije nego to papagaj krene na put u Indiju, izjasni se o poklonu koji eli da mu ovaj donese. Da bi se oslobodio iz svoga zatoenitva, papagaj zatrai da mu u toj nakani pomognu njegovi prijatelji i roaci u dalekoj Indiji. Oni su trgovcu predstavom koju su izveli: padajui s drveta i glumei kolektivno umiranje napreac poslali jasnu poruku da mora* Er-Rad, 13:17. ** El-Bekare, 2:25.6

umrijeti ukoliko eli izbavljenje. Dakle, da bi se dua nastanila u svoje vjeno i za nju dostojno boravite, mora umrijeti za Ovaj svijet, o emu govori i ona poznata predaja od naeg Poslanika, s.a.v.a. Marhum Kazi taj veliki filozof, poznavalac Kurana, hadisa i fikha te nadasve jedan od najveih ostvarenih arifa koji se pojavio posljednjih stoljea u islamskom svijetu, koji je i to da istaknemo osoba kod koje je Allame Tabatabi uio i za kojeg je on rekao: Sve to ima to je od marhum Kazija o Mesneviji kae: Sedam puta sam iitavao itavu Mesneviju i svaki put sam iznova otkrivao njena nova znaenja i smislove. Pored svega predoenog, ljepota Rumijeve Mesnevije je i u okolnosti da se ona nudi svakom njenom itaocu, neovisno od njegove razine poznavanja duhovnih pitanja. Mesnevija se obraa svakom ovjeku, bez razlike, ba kao to to ini Kuran asni. Ili kako to Rumi pjeva u jednom svom gazelu: Doite, doite, svi u prostor Harabata, ne bojte se, ne bojte, vi daljine Harabata. Kralj kraljeva ovdje je gozbu priredio, to recite, to recite, rindovima Harabata [...] Ne bojte se, doite, samo doite, grjenike e odrijeiti Vladar Harabata. Oprost ovdje svakog eka, lijek od svake boli, od grjenika ne zazire Vladar Harabata. Kako divno odrjeenje! Kakva divna Boja gozba! Divnijeh li razgovora tu u srcu Harabata! On je ponos Tabriza, Sunce eernih zraka, neka konja svog razjae u predvorju Harabata!7

S obzirom na injenicu da je Rumijevu Mesneviju donio na ova podruja i u grad Mostar Dervi-paa Bajezidagi i tu osnovao prvu katedru za izuavanje Mesnevije, ast nam je da nakon toliko vremena Mesnevija ponovo potee iz grada Mostara! Amar Imamovi Mostar, Redep 1432 / juni 2011.

8

Voe ivota

U

davna vremena ivio jedan car koji je jako volio ivot. elio je da ivi vjeno, da uvijek bude car i da ga niko nikad ne naslijedi na carskom prijestolju. Jedne veeri car priredi skup na svome dvoru. Okupie se svi dvorjani, carevi savjetnici i velikai. Na skup doe i jedan starac, mudar i uen ovjek. Svako od okupljenih ispriao je caru neku zanimljivost ili mudrost, a kad doe red na onog starca, on ree: Ja znam za drvo koje raa voem ivota. Ko god pojede voku s toga drveta, ivi vjeno. To drvo raste u Indiji i poznato je kao drvo ivota. Ko sa toga stabla voku ubere, taj ne stari vie, nikada ne umire Kad u tu priu, car se veoma obradova, pa upita onog uenog starca: Ima li to drvo jo neko ime? Starac odgovori: Ne znam nita vie od onog to sam ti rekao. Znam da to drvo raste u Indiji i da su njegovi plodovi ivotodajni. To je sve to znam. Car odlui da poto-poto nae to drvo, ubere njegov plod i stekne tako vjeni ivot. Onda bi mogao ivjeti vjeno i vladati nad ljudima sve dok postoji svijet. Pozva, zato, jednog od svojih dvorjana i ree mu: Kreni odmah u Indiju i ne vraaj se bez voke s drveta ivota! Donese li mi plod toga drveta,9

postavit u te za velikog vezira, a vrati li se praznih aka, znaj da te eka smrt. Uzmi novac koji ti treba za put do Indije, a ustreba li ti jo novca, obrati se slobodno mojim ljudima gdje god da se nae. Vano je samo da mi donese voe ivota. A sad pouri, jer nemamo previe vremena! Carev dvorjanin se odmah spremi i poe u Indiju. Mjesecima je po Indiji traio drvo ivota, ali nikako ga nije uspijevao pronai. Ipak, on nije odustajao. Obiao je cijelu Indiju, posjetio svaki grad i svako selo, ali niko mu nije mogao rei nita o tom ivotodajnom drvetu. Zadrao se u Indiji predugo, obiao je tu zemlju uzdu i poprijeko, i ljudi su mu se ve poeli smijati i izrugivati se s njim. Cijela je Indija ve poznavala budalu koja traga za nekakvim drvetom ivota. Ljudi su za njim dobacivali: O budalo, da ovdje postoji takvo drvo, misli li da bi nai ljudi umirali i da mi ne bismo ivjeli vjeno?! Drugi su ga, izrugujui se s njim, bodrili: Samo ti trai i nemoj odustati. Bilo bi nedolino da asni dvorjanin tako velikog cara odustane od potrage. Sigurno e naposljetku nai ono to trai! Godinama trudio se da ostvari caru elju, tragajui obiao Indiju je cijelu; od grada do grada lutao je tako, sve pustinje obiao, iao na brdo svako I tako je jadni carev dvorjanin traio i traio drvo ivota. A car ga je s nestrpljenjem ekao i svako malo slao mu jo novca da nastavi svoju potragu. Naposljetku se ovaj ipak umori od potrage i odlui, skrhan tugom i bolnoga srca, vratiti se natrag u svoju zemlju. uo je usput da na nekoj planini u Indiji ivi jedan mudri stari ejh, ovjek koji je znao odgovor na svako pitanje. Rjeavao je ljudima ono to bi ih muilo, i svako koga je morila neka muka10

ili nedoumica iao bi kod ejha da se posavjetuje s njim. Carev dvorjanin se obradova ovoj vijesti, pa pohita na tu planinu, nadajui se da e se napokon rijeiti svoje nevolje. Nae ejha, kleknu pred njega i kaza mu ta ga mui i zbog ega je u Indiji. Ispriao je ejhu cijelu priu, rekavi naposljetku: Obiao sam cijelu Indiju, svuda sam traio, ali tom drvetu ni traga. Izgleda da mudri starac nije caru rekao istinu, tako da sam se uzalud namuio. ejh se nato nasmija i ree: Ne, o umorni i ispaeni ovjee, taj starac nije rekao neistinu, takvo drvo zaista postoji. Meutim, ne moe ba svako doi do tog drveta. Ali kako ga onda ja nisam uspio nai, obiao sam cijelu Indiju, povirio u svaki kutak...?, tuno upita carev dvorjanin. ejh se opet od srca nasmija, pa kaza: Dobri ovjee, nije to nikakvo drvo koje raste iz zemlje. Znanje je drvo ivota, a samo uen ovjek moe okusiti plod sa njega. Ustvari, mnogo je blagodati koje znanje poraa, a vjeni ivot je tek jedna od njih. Nasmija se ejh i ree: O ovjee dobri, to je drvo nauke, ono znanjem rodi! Traio si voku koja starost lijei, trebao si razmisliti o smislu tih rijei. Sa znanjem e hiljadu blagodati stei, a najmanja od njih jeste ivot vjeni. I tako, carev dvorjanin shvati ta je ustvari drvo ivota, shvati da njegov car nikad nee okusiti njegov plod, pa zahvali ejhu i krenu natrag u svoju zemlju. Vidjeli smo, tako, da je drvo ivota zapravo drvo znanja. Znanje je najvee blago koje ovjek moe imati, blago koje se dijeljenjem ne umanjuje. Uen ovjek ivi vjeno, jer je mudrost koju je ostavio ljudima u naslijee trajna i ini da uspomena na njega vjeno traje.11

ovjek koji je bjeao od Azraila

K

au da je Boiji poslanik Sulejman, a.s., jednog jutra sjedio u svome dvoru, kad na vrata ue neki ovjek. Vidjelo se da je zbog neega veoma uplaen. ovjek nazva selam, pa kleknu pred hazreti Sulejmana, uhvati se za njegove skute i zavapi: O Sulejmane, poslanie Boiji, pomozi mi u mojoj nevolji! Hazreti Sulejmana, a. s., to iznenadi i zaudi. Pomisli: Ovog ovjeka goni neka runa nevolja, im je ovako rano doao k meni! Sigurno ga neko tlai i nanosi mu neku golemu nepravdu! Moda se jadnik nije imao kome obratiti i potraiti pomo! ovjek se tresao od straha, bio je blijedog lica i sav izbezumljen. Hazreti Sulejman, a.s., upita ga: Ko si ti i ta eli od mene? Zato si tako uplaen i ta te mui? Ovaj ree: Pomozi mi, Sulejmane, tako ti Boga, jer ivot mi je u opasnosti! Umirem od straha i ne znam ta da radim! Hazreti Sulejman, a.s., paljivo osmotri ovog ovjeka. Opazi da mu se od straha ve tresu i usne. inilo se da e umrijeti od straha. Hazreti Sulejman, a.s., upita: Kakva te je nevolja snala pa si tako uplaen? Kazuj ta ti je! ovjek kroz pla odgovori: Maloas sam u prolazu sreo meleka smrti Azraila i on me pogledao veoma mrko i zlurado!12

Njegov pogled me toliko prestraio da ne znam ni kako se zovem! Azrail me u prolazu pogledao kivno, u mene je upro pogled strogo i ozbiljno! Sulejman, a.s., zaueno upita: Dobro, sad mi ispriaj kako si sreo Azraila i da li ti je on neto rekao? Ovaj odgovori: Ne, nismo nita razgovarali; prolazio sam ulicom i odjednom ugledao Azraila. Bio je ljutit i namrgoen. Pogledao me tako da sam premro od straha. Odluio sam da odmah doem ovamo i potraim utoite kod Boijeg poslanika. A ta eli od mene?, upita hazreti Sulejman, kai kako ti ja mogu pomoi! ovjek ree: Znam da je vjetar u tvojoj vlasti. Zato te molim da naredi vjetru da me smjesta odnese u Indiju. elim se tamo sakriti od Azraila. Hazreti Sulejman, a.s., malo razmisli, a onda ree onom ovjeku: Uredu, neka bude kako hoe! Pomoi u ti i naredit u vjetru da te odmah nosi u Indiju. Sutradan Sulejman srete Azraila i upita ga: O Azraile, zato onako postupa sa robovima Boijim?! Zato si onog ovjeka pogledao srdito i mrko? Azrail se zaudi: Zar ja da inim neto tako runo?! A koga sam to pogledao srdito i mrko, o Boiji poslanie? Hazreti Sulejman ga podsjeti: Juer si na ulici sreo jednog ovjeka i pogledao si ga tako da se ovaj jako uplaio. Doao je k meni tresui se od straha. Poalio se da ga je preplaio tvoj pogled. Azrail malo razmisli, pa klimnu glavom i ree: Aha, sad znam na koga misli! Istina je da sam juer sreo tog ovjeka. Ali nisam ga uope pogledao srdito. Samo sam se zaudio to ga vidim. Uope ga nisam pogledao kivno, nego to ga sretoh tamo udno mi je bilo13

A ta je udno u tome to si sreo ovjeka na ulici?, upita hazreti Sulejman. Azrail odgovori: Zna, Bog mi je naredio da sino tom ovjeku uzmem duu u Indiji. Zaudio sam se kad sam ga sreo ovdje, jer nije mi bilo jasno kako bih mu samo nekoliko sati kasnije mogao u Indiji uzeti duu?! Ta ovjek ne moe tako brzo prei put odavde do Indije! Hazreti Sulejman, a.s., tad sve shvati, pa ree Azrailu: Sad shvatam ta te toliko zaudilo. Taj ovjek je doao k meni i molio me da naredim vjetru da ga nosi u Indiju. Posluao sam ga, i eto... ti si mu ipak u Indiji uzeo duu, upravo onako kako je Bog odredio. Uvijek je ovako u ivotu ljudi, pa otvori dobro oi i ispravno sudi. Bjeati se ne moe iz vlastite koe, a od Tebe kriti se sauvaj nas Boe! I tako, ono to dragi Bog odredi mora se desiti, bilo to ljudima drago ili ne. Na nama je da se drimo Boijih propisa i trudimo se da budemo to bolji i estitiji ljudi. A onda e, u to nema sumnje, Bog nas nagraditi Svojim blagodatima i uinit e da i ona Njegova odredba koju ponekad i ne razumijemo naposljetku bude dobra po nas.

14

Krvoloni lav i pametni zec

I

ma u ovom irokom svijetu jedna velika i lijepa stepa, prostrana ravnica obrasla travom. A u toj stepi ima jedan naroito lijep i bujan panjak. U toj stepi ivjele su sretno i zadovoljno mnoge ivotinje srne i gazele, lisice i akali, zeevi i mievi, ptice i zvijeri... Svi su, dakle, ivjeli sretno u svojoj stepi, niko nikome nije smetao, sve dok jednom odnekud ne doe u stepu krvoloni lav. im doe, postavi sam sebe za vladara nad svim ivotinjama. Stepa otad vie nije bila mjesto sree i zadovoljstva. Svakog dana lav bi odabrao neku od ivotinja iz stepe koju e taj dan pojesti. Sve ivotinje ivjele su u strahu. Jednom se okupie i stadoe razmiljati i razmiljati ta im je initi. Na kraju odlue da odaberu izmeu sebe jednu skupinu ivotinja koje e otii lavu i razgovarati s njim. Kad ove ivotinje dooe pred lava okrutnog gospodara ove nekad lijepe i sretne stepe pozdravie ga i rekoe: O veliki vladaru, o najmoniji i najsnaniji meu svim ivotinjama, ponizno te molimo da nas prestane napadati. Lav se nato samo gorko nasmija i podrugljivo im ree: Ah, kako ste samo glupe, vi slabe i nemone ivotinjice! A zato se15

niste upitale ta bih ja to drugo radio nego vas napadao?! Zar treba da umrem od gladi! Ja sam lav, i moje je da napadam i jedem druge ivotinje! Jedna od ivotinja, glasom drhtavim od straha, ree: Ne, gospodaru, nismo tako mislile... Htjele smo, ustvari, rei da nije dolino da se ti, na vladar, mui kako bi doao do hrane. Lav se zaudi, pa sa zanimanjem upita: ta hoe da kae? Objasni mi ta ima na umu! Ovaj odgovori: Gospodaru, mi smo spremne da ti osiguramo hranu kad god ti se prohtije da jede. Spremne smo se rtvovati za tebe! Odabrat emo svakog dana nekog izmeu nas koga e pojesti. Nema potrebe da se ti mui. Uinit emo sve da ti utedimo trud. Lav malo razmisli, pa ree: Odlino, to ste dobro smislile! Znai, vie se neu morati ni najmanje pomuiti da bih se najeo. ivotinje odgovorie: Tako je; ako nam obea da nas vie nee napadati, mi emo odrati svoje obeanje. Svakog dana odabrat emo nekoga ko e ti posluiti kao hrana. Usto, u tome ima jo jedna prednost! Kakva prednost?!, zaudi se lav. Gospodaru, kad nas iznenada napadne, mi utrnemo od straha, tako da meso one ivotinje koju jede bude ilavo i neukusno. Ovako e i tvoj ruak biti ukusniji i slai, odgovorie mu. Lav, uglavnom, prihvati prijedlog i ree: Dobro, drat u se svoje rijei i neu vas napadati, a vi uinite kako ste obeale. Inae, tek u onda postati okrutan i surov! Otad su se ivotinje svakog dana okupljale, vukle bi slamku, i onaj ija je slamka bila najkraa posluio bi kao lavov16

ruak. Tako su inili mjesecima, sve dok jednog dana najkrau slamku ne izvue jedan otroumni bijeli zei. Zec nipoto nije htio predati se tek tako lavu i pustiti da ga ovaj pojede. Uzalud su ga ostale ivotinje uplaene uvjeravale da nema drugog izbora: Spasiti se svakako ne moe, a naljuti li lava, stradat e i druge ivotinje. Navalit e na nas i tad e pojesti i tebe i jo mnoge na koje jo nije doao red. Pametni zei, meutim, nije poputao: Prijatelji moji, ako danas pojede mene, ve sutra je na redu neko od vas. Zar ete dopustiti sebi da stalno ivite u strahu? Svakako e nas, budemo li ovako inili, uskoro sve pojesti. Nema nam druge nego suprotstaviti se lavu! Suprotstaviti se lavu?!!! A kako?!, povikae ivotinje. Pametni zei se duboko zamisli. Sve ivotinje su ga bez rijei posmatrale, ekajui ta e zei rei. Onda zei die glavu i ree: Prijatelji moji, prepustite sve meni. Mislim da znam kako u izai nakraj s lavom i sve nas spasiti nevolje. ivotinje se na te njegove rijei gorko nasmijae i zagrajae: A kako bi se to ti, sitni i plaljivi zei, mogao suprotstaviti stranom i krvolonom lavu?! Otroumni zei im odgovori: Nita vi ne brinite, imam plan kako da savladam tog tlaitelja. Vidjet ete da e se u nau stepu uskoro vratiti mir i da emo opet ivjeti sretno kao nekad. ta si smislio, kako misli savladati onu stranu zvijer?!, zaudie se ivotinje. Nemam vremena za objanjavanje; idem sad kod lava, a uskoro ete uti kako je jedan siuni, ali pametni zec savladao stranog, ali glupog lava!, ree zei i poe ka lavljoj jazbini. Zec stie pred lavovu jazbinu i zatee ga kako drijema. Bilo je jasno da je lav ljut to njegov ruak kasni. Mislio je: ivotinje su me prevarile, izgleda da nee odrati svoje obeanje. Ne17

pojavi li se uskoro neko, morat u ih napasti, a tad u odabrati najdebljeg meu njima i utoliti svoju glad. Zec je sasvim bezbrino i ne urei prilazio lavu, ba kao da ga uope nije briga za njega. Lava to jo vie rasrdi, pa povika: Hej, ti jadni zeiu, pouri! Zar treba da toliko ekam na tebe ja koji sam znao pojesti po nekoliko krava odjednom?! Nervozan i ljutit to ga dugo eka, lav je zeca opazio jote izdaleka, pa povika: De pouri, ti zeiu jadni, zar tebe toliko da lav eka gladni! Zec prie, pravei se da je zadihan od urbe, i ree: O veliki lave, oprosti, ali imam opravdanje za kanjenje. Nisam ja kriv to sam zakasnio niti su ivotinje krive to je tvoj dananji ruak ovako skroman. Nas dvojica zeeva danas smo krenuli k tebi, ali srete nas drugi lav, tako da sam se jedva izvukao i pobjegao ovamo. Lav? O emu pria?!, zaudi se lav tlaitelj, osim mene u ovoj stepi nema nikakvog lava! Ispriaj mi potanko ta se desilo! Zei ree: Dok smo moji prijatelji i ja dolazili ovamo, iskoi pred nas ogroman lav i htjede nas pojesti. Rekli smo mu da smo mi odreeni za ruak naem gospodaru, kralju lavova, a on se tad rasrdi i ree: Kakav kralj lavova?! Zar vas nije strah i sram da meni, najveem meu lavovima, priate takve gluposti! Osim mene ovdje drugog kralja nije, zar se meni takve rijei govoriti smije! Rastrgat u i tebe i tog lava sada to ti druga uze dok ja ekam gladan! Lav se nato strano naljuti i zagalami: I, ta se dalje desilo?! ta je bilo s tvojim prijateljem, gdje je taj drugi zec?! Govori ve jednom! Ljut sam i uasno sam gladan!18

Pametni zei ree: Gospodaru, onaj strani lav uzeo je mog prijatelja. Uzalud smo mu govorili da smo mi tvoj ruak. Tako, dakle...!, mrmljao je lav, gospodar stepe. Bio je ljut i zamiljen. Zec nastavi: Da, gospodaru, taj okrutni lav zadrao je mog prijatelja, a meni rekao da idem k tebi i kaem ti da te on poziva na obraun. eli da rijeite pitanje ko je gospodar stepe. I moram ti rei, ovaj je lav ogroman i straan. Nisam mogao vjerovati da neko moe biti tako velik i snaan. Moda je bolje da se ne sukobi s njim, jer bojim se da njega ne moe savladati. Lav se na te rijei uasno rasrdi i riknu: Zavei, ti glupi zeiu! ta to govori, jezik pregrizao! Nema tog lava koji me moe pobijediti! I kako se samo taj drznik usuuje da vrlja ovuda! Vodi me odmah tamo; vidjet e kako u ga zaas savladati, a onda u pojesti tebe i tvog prijatelja! A ako si me slagao, teko tebi! Zato bih lagao, gospodaru? Meni je ast da budem tvoj ruak! Sve ivotinje u stepi jedva ekaju kada e doi red na njih da te poaste. Odvest u te onamo, pa e vidjeti kako je to straan i ogroman lav. Uvjerit e se da je taj u stanju savladati medvjeda, vuka i tigra odjednom, ree bijeli zec. Pametni bijeli zei vodio je tako lava prema oblinjem bunaru. Lav je, slijep od bijesa, iao za njim, jedva ekajui da susretne tog drugog lava, koji ustvari nije ni postojao. Zec ga je uo kako guna: Uh, samo da se doepam tog lopova, nauit u ja njega pameti... Zei se u sebi slatko smijao, a lavu je govorio: Nadam se, gospodaru, da e otjerati tog uljeza iz nae stepe. Kad dooe blizu bunara, zei stade podalje i ree: Gospodaru, taj grozni lav je unutra. Lav srdito ree zecu: A zato si ti stao tako daleko? Nije valjda da se plai?!19

Naravno da se plaim, odgovori zec, sav se tresem od straha. Ne boj se, plaljivi glupane!, riknu lav, prii blie i gledaj ta u sad uraditi tom uljezu! Zec drhtei prie, pa ree lavu: Pogledaj... u bunar... tamo je... S njim je sigurno i moj prijatelj. Lav se nagnu nad bunar i vidje u vodi svoj i odraz zeia koji je stajao pored njega. Pomisli da je to onaj drugi lav i da je s njim zec koji je njemu trebao posluiti za ruak, pa, silno srdit, bez oklijevanja skoi u bunar i utopi se. Tako je mudri zei savladao stranog lava, pa se, veseo i zadovoljan, vrati natrag ivotinjama koje su sa zebnjom ekale ta e se desiti. Kad zec ostalim ivotinjama ispria kako je nadmudrio lava i kako je tlaitelj skonao u bunaru, svi se silno obradovae i priredie pravu proslavu. ivotinje su redom estitale otroumnom zeiu, koji im ree: Prijatelji, ne zahvaljujte meni, jer ja sam samo jedan slabi i nejaki zec. Zahvalite dragom Bogu Koji mrzi nasilnike i Koji mi je dao mudrost i hrabrost da se suprotstavim onome koji je inio nepravdu. Ree: Prijatelji, to volja je Boga dragog, zar inae lav da strada od zeia slabog! Bog mi na pomoi bjee, dade mome srcu snagu, s Njegovom sam pomoi presudio onom vragu. I eto, tako se, dakle, desilo u svijetu ivotinja. Ali i meu ljudima postoje oni koji svoju snagu koriste da bi inili nasilje drugima. A takve nasilnike dragi Bog ne voli. Zato On onima koji su Njemu pokorni ulije hrabrost i mudrost, pa im pomogne da savladaju tlaitelje. Mudrost, hrabrost i vjera uvijek naposljetku pobijede svakog nasilnika i tlaitelja, ma kako on snaan i straan bio.20

Damija koju su sagradili licemjeri

namo da su se nevjernici stalno sukobljavali s Muhammedom, a.s., i muslimanima, i da su na svaki nain nastojali da utrnu svjetlo vjere. Poslaniku, a.s., jo vie su smetali munafici licemjeri koji su se samo pravili da su muslimani, a ustvari su ekali priliku da nakode vjernicima. Skupina munafika iz Medine odlui tako da, kako bi stvorili razdor meu muslimanima, sagrade novu damiju, iako je Poslanik ve sagradio damiju u Medini, dovoljno veliku da se u njoj okupe svi vjernici. Munafici su, dakle, sagradili jo jednu damiju, a onda su otili Muhammedu, a.s., i, pravei se da su to uinili za dobrobit islama, pozvali su ga da posjeti njihovu damiju. Rekli su: Molimo te da posjeti nau damiju i bude prvi ovjek koji je klanjao u njoj. Htjeli smo da pomognemo muslimanima koji ne ive blizu damije, bilo nam je ao da pjeae kad krenu na namaz, pa smo sagradili jo jednu damiju. Bit emo sretni ako ti, Boiji poslanie, prihvati na poziv i to e biti najbolja nagrada za na trud. Govorili su, dakle, tako, i ovjek bi pomislio da su oni iskreni vjernici koji zaista ele dobro muslimanima, ali u svojim srcima oni su krili mrnju prema vjernicima i htjeli su da im napakoste.21

Z

Rijei koje nije srce potvrdilo ne vrijede ni koliko voe gnjilo, vjeruje li slijepo ljudima bez asti, na mostu si koji uskoro e pasti Poslanik, a.s., pomisli da prihvati njihov poziv, ali mu od dragoga Boga stie objava i bi mu nareeno da nipoto ne ode u tu damiju. Zato im Poslanik, a.s., ree: Mi uskoro odlazimo u bitku na Tebuk, a kad se, ako Bog da, vratimo, posjetit u vau damiju. Kad se Poslanik, a.s., vratio iz Bitke na Tebuku, oni munafici opet dooe i poee se ulagivati Muhammedu, a.s., i moliti ga da doe u njihovu damiju. Svevinji Bog objavi Svom Poslaniku, a.s., ta munafici ustvari ele gradnjom te damije i naredi mu da ih otjera od sebe, pa makar to izazvalo i sukob s njima, ak i pravi rat. Poslanik, a.s., im onda ree: Odlazite od mene, jer vi tom damijom elite izazvati smutnju meu muslimanima! Munafici nato uglas povikae: Boe sauvaj! Mi samo hoemo da pomognemo muslimanima! Uskoro se vratie nosei Kurane u rukama i stadoe se zaklinjati da su iskreni vjernici i da su damiju sagradili zato to ele pomoi islam. Poslanik, a.s., dobro je znao ta je u njihovim srcima, pa im ree: Treba li da vjerujem Boijoj objavi ili vama?! Uzalud su se munafici zaklinjali Bogom i pokuavali uvjeriti Poslanika, a.s., da su iskreni vjernici i da ele dobro muslimanima. Poslanik, a.s., im kaza: Ja svojim srcem sluam Boiju objavu, a vaa srca su zla i u njih nije ula iskrena vjera. Zato odlazite od mene! Jednog od Poslanikovih, a.s., ashaba zaudi ovakav Poslanikov postupak, jer nije znao da su ovi ljudi ustvari munafici.22

Znao je da je Muhammed, a.s., najplemenitiji i najmilosrdniji ovjek, pa ga je udilo da ovako postupi prema ljudima koji za sebe tvrde da su muslimani. Iako je znao da Poslaniku, a.s., dolazi objava od Boga i da on sigurno dobro zna zato tako postupa prema ovim ljudima, u njegovo srce uvue se sumnja. Iste noi usni grozan san. Sanjao je da je ona damija sagraena na blatu, a njene cigle su bile od neisti. Tako mu u snu bude otkriveno da su oni koji su napravili tu damiju zapravo dvolini munafici. Tad ree pokajniki, dok je gorke suze lio: Dragi Boe, oprosti mi, ta sam pomislio! Sutradan Poslanik, a.s., naredi vjernicima da srue damiju koju su sagradili munafici i da mjesto na kome se nalazila pokriju pepelom. Jer, valja uvijek imati na umu: kad lovac u zamku stavi malo hrane, ne ini to zato to voli ivotinje! A mi smo, eto, saznali da je na voljeni Muhammed, a.s., sruio damiju koju su napravili munafici. Uope mu nije bilo vano to je to damija, jer on je dobro znao da su je licemjeri sagradili zato da unesu smutnju meu muslimane. Vjernici znaju da se djela sude prema namjerama, i znaju da se licemjeri i svi oni koji mrze vjernike znaju koristiti svakojakim varkama kako bi nanijeli tetu muslimanima. Ponekad to ine tako to se i sami predstavljaju kao vjernici, ak kao bolji vjernici od ostalih. Zato, zapamtimo da je mnogo vanije zato ovjek neto ini nego ta ini. Iskreni vjernici uvaju svoju vjeru u srcima, gledaju da uvijek budu od pomoi drugim ljudima, i za svoja dobra djela ne oekuju nikakvu korist niti nagradu na ovom svijetu. Oni dobro znaju da dragi Bog poznaje njihova srca i da ih na onom svijetu eka nagrada za njihova dobroinstva.23

Trgovac i njegov papagaj

U

jednom dalekom gradu ivio je neki trgovac. Bio je veoma bogat, imao je mnogo novca i brojne sluge. Trgovac je imao i jednog lijepog arenog papagaja koji je znao govoriti. Drao ga je u kafezu i svakog dana bi satima razgovarao s njim. Uivao je sluajui kako papagaj pria i bio je sretan to ima tako lijepu i pametnu pticu. Jednog dana trgovac je morao poslom poi u Indiju. Bio je dareljiv ovjek, pa bi uvijek sa svojih putovanja donio poklone svojoj porodici, prijateljima i svim slugama. Tako je i sada pozvao sve sluge i rekao im da zapiu kakav poklon kome da donese. Odluio je da ovaj put kupi poklon i svom dragom papagaju, pa ga je upitao: O moj areni prijatelju, ja putujem u Indiju, pa kai ta eli da ti donesem! Ree: U Indiju moram putovati, kai ime u te, dragi, darovati. Papagaj odgovori: Ne treba mi nita donositi. Tamo u Indiji e sresti moje roake papagaje. Molim te samo da im ispria da sam ovdje, da im kae da mi mnogo nedostaju i prenese im moje pozdrave. Kai im da esto mislim na njih i24

da u ovom kafezu eznem za umama po kojima sam nekada s njima letio. Odgovori: Do tamonjih papagaja svrati ispriaj im kako u kafezu patim, nekada sam s njima letio u visine, a sad iza ice od alosti ginem. Trgovac obea papagaju da e sigurno uiniti tako i da e mu, kad se vrati, ispriati ta su kazali indijski papagaji. Nakon nekoliko dana putovanja, trgovac stie u Indiju. Jednom je ondje etao nekim umarkom, kad na stablu ugleda nekoliko papagaja. Skakutali su po zelenim granama i veselo avrljali. Trgovac im prie, prenese im pozdrave od svoga papagaja i kaza ta im je on poruio. Kad to ue, papagaji se rastuie i zautjee. Odjednom jedan od njih pade s grane i ostade leati na zemlji. Kad trgovac to vidje, bi mu ao to im je ita rekao, i pomisli: Kako su samo ovi papagaji saosjeajni sa svojim drugom. Ovaj jadnik je ak smjesta umro od tuge kad je uo poruku mog papagaja. Ko zna, moda mu je to bio neki roak, ili ak brat. Trgovac se onda udalji od papagaja. Krivio je sebe za smrt jednog od njih i govorio je sam sebi: Zaboga, moda im stvarno nisam trebao nita rei. Svako zlo i nesrea desi se zbog ljudskog jezika. Da sam bio pametniji i da sam malo porazmislio, onaj papagaj bi sad bio iv. estoko nekad zaboli rije to s jezika tee, rije esto moe gore ve vatra da opee! Kad zavri svoje poslove u Indiji, trgovac se vrati kui. Onaj indijski papagaj nikako mu nije izlazio iz glave i trgovac je sebe krivio za njegovu smrt. Potiten, otie obii svog papagaja.25

Onda se sjeti da mu ustvari nita nije donio s puta. Kad papagaj vidje da se trgovac vratio bez poklona za njega, zaudi se i upita: A gdje je dar za mene? Nije valjda da mi nita nisi donio? Trgovac je postieno gledao pred sebe i smiljao kako da svom dragom papagaju kae za smrt njegovog prijatelja. Zato uti, gospodaru, ta ti je?, upita papagaj, i trgovac napokon odlui da mu sve ispria. Potanko mu kaza ta mu se desilo u Indiji, kako je sreo tamonje papagaje, prenio im poruku i kako je onda jedan od njih odjednom pao na zemlju i ostao niice leati. Kad saslua trgovevu priu, papagaj je neko vrijeme utke gledao preda se. Izgledalo je da je veoma tuan i zamiljen. Ba kad je trgovac zaustio da kae neke rijei ohrabrenja, papagaj se odjednom srui na pod kafeza, poe se tresti i mlatarati krilima, a onda ostade nepomino leati. Vidjevi to, trgovac se prenerazi. Plakao je i od alosti upao kosu. Govorio je sebi: Zar me smrt onog papagaja u Indiji nije niemu nauila?! Nisam smio ispriati ovo svom papagaju, trebao sam znati ta se moe desiti! Plakao je trgovac dugo za svojim papagajem, a onda odlui da njegovo mrtvo tijelo izvadi iz kafeza i dostojno ga sahrani. No, samo to otvori kafez, papagaj se die i izletje napolje. Samo tren kasnije, papagaj je ve stajao visoko na grani jednog stabla u vrtu. U trenu se papagaj vinu u visine, brzo kao zraka sunca kad sa neba sine. Trgovac je zabezeknuto gledao svog papagaja kako se epuri na stablu. Papagaj mu, veselo se smijui, ree: Moj prijatelj u Indiji dobro je razumio moju poruku i dao mi pravi savjet kako da se izbavim, ali ti to nisi shvatio.26

On mi ree: Ako trai spasa, znaj da si u ropstvu zbog svojega glasa; sve dok bude u kafezu pjevao mu glasno, zarobljen e biti, neka ti je jasno. Onda papagaj objasni: Moj prijatelj se samo pravio da je mrtav. Na taj nain pokazao mi je kako da se spasim. Posluao sam ga, i sad sam slobodan. A ti si mi, i ne znajui, prenio njegovu poruku. Trgovac nije mogao doi sebi od uda. A papagaj jo ree: Poto si bio dobar prema meni, prije nego odletim natrag u svoj kraj, dat u ti nekoliko korisnih savjeta. Znaj da je u ivotu najbolje biti skroman i ponizan pred Bogom. Takoer, znaj da postoje zli i ljubomorni ljudi, i takvi ne vole vidjeti nikakvo tvoje dobro. Zato ti budi rua, ali se od takvih sakrij u visoku travu. A najbolje skrovite jeste kod dragog Boga. Oni koji se njemu utjeu bit e sigurni i zatieni od nesree. A onda papagaj odletje u Indiju, sretan to se napokon vraa svojim prijateljima. Trgovac ostade razmiljati o papagajevim savjetima, pa ree: Sa sreom ti bilo, znaj da nisam ljut, i meni si otvorio jedan novi put; zar da budem gori od arene ptice, ka Boijoj vjeri ja u okrenuti lice.

27

Pria o laaru i jezikoslovcu

U

davna vremena u gradu na obali mora ivio je jedan laar. Dakle, taj ovjek imao je lau kojom je prevozio putnike s jedne obale na drugu. Bio je vian svom poslu i sposoban da i u mrkloj noi sigurno preveze ljude preko uzburkanog mora. Prevezao je svojom laom mnoge ljude, crne i bijele, uenjake, trgovce i zanatlije, i kako je bio vedar i poten ovjek, svi su ga voljeli i potovali. Jednog dana na njegovu lau ukrca se ovjek drugaiji od svih koje je laar do tada prevezao. Bio je to jedan nizak i debeo ovjek, crvenog lica, s koga se odmah moglo vidjeti da se radi o oholoj i gruboj osobi. Na sebi je imao usku odjeu i drao se tako da je bilo jasno kako eli pokazati da je bolji od drugih ljudi. Pod rukom je nosio nekoliko debelih knjiga i hodao je tako to bi se isprsio i visoko podigao glavu. Izgledalo je kao da oekuje da ga ljudi iz poniznosti ljube u ruku. Ukratko, bio je to jedan ohol i uznosit ovjek. im sjede u lau, obrati se nabusito laaru: Zna li pravila gramatike? Pa, i ne ba, odgovori laar, a ovaj na to ree: Eh, pa ti si dakle proerdao uzalud pola svog ivota! Laar se osjeao nelagodno, pa pokunjen sjede u jedan ugao. Ovaj ovjek bio je jezikoslovac, strunjak za gramatiku,28

i u svojoj oholosti smatrao je da je njegovo znanje najvanije na svijetu i da su svi oni koji nisu gramatiari poput njega obine propalice i bezvrijedni ljudi. Volio je vrijeati i omalovaavati one koji nisu proitali mnogo knjiga i izuili visoke kole. I tako, laar i jezikoslovac plovili su morem, utei i ne gledajui jedan u drugoga. Laar je bio tuan to na lai ima ovako oholog putnika s kojim ne moe razgovarati, a gramatiar je smatrao da je neuki laar nedostojan sagovornik za njega. Odjednom, nebo se smrai, poe estok pljusak i podie se oluja. More se uzburka i podigoe se golemi valovi koji su opasno ljuljali lau. Bilo je jasno da e se laa prevrnuti i da e se laar i gramatiar uskoro nai u moru. Laar se tad obrati gramatiaru: Zna li plivati? Ne, o prijatelju, ali nadam se da e mi nekako pomoi!, drhtei od straha odgovori gramatiar. Eh, pa ti si onda itav svoj ivot proerdao uzalud!, ree nato laar i dodade: Zalud tvoje znanje, ti oholi stvore, uskoro e nau lau da proguta more; emu sada nauka iz debelih knjiga, kako da se spasi jedina ti briga, a sve i da si na svijetu ovjek najueniji, runo je da misli kako od drugih si vrjedniji. Ako samo malo razmislimo o ovoj prii, shvatit emo da nas ona, pored ostalog, ui neemu veoma vanom onaj ko se oholi zbog svog znanja, imetka, ljepote ili porijekla uistinu je jadan i prezira dostojan ovjek. Uostalom, onaj ko je istinski uen i mudar nikad se nee oholiti i dobro e znati da su svaiji posao, svaiji zanat i umijee vrijedni potovanja. Ono to je vano jeste da ovjek dobro i valjano obavlja posao29

kojim se bavi i da svoju zaradu stie na poten nain. A to se ovjek vie oholi i vie vjeruje kako je bolji od drugih ljudi, on je sve jadniji i smjeniji. Trudimo se zato da budemo skromni i pristojni, i molimo dragoga Boga da ne budemo oholi i umiljeni. I zapamtimo koliko god da znamo i ta god da smo nauili, to nije razlog za oholost, jer ono to ne znamo mnogo je vee.

30

Pria o nagluhom ovjeku

U

davna vremena ivio je u nekom gradu jedan prijazan i uljudan ovjek. Bio je drag svima koji su ga poznavali, jer uvijek je nastojao biti od koristi drugima i veoma ga je radovalo ako je nekako mogao pomoi svojim komijama. Meutim, ovaj dobri ovjek iz godine u godinu sve je slabije uo i sad je ve bio prilino nagluh. Ustvari, onaj ko bi mu htio neto rei morao je govoriti glasno, gotovo vikati mu na uho. Ovaj nagluhi dobriina saznao je da se jedan ovjek koji se tek nedavno doselio u njihovu mahalu razbolio i odlui da ga ode posjetiti. Bolesnik je inae bio jedan lijepo odgojen i uljudan mladi, ali je u svojoj bolesti postao pomalo angrizav i ponekad bi se znao brzo naljutiti. Uglavnom, ovaj nagluhi komija ree sebi: Istina da tog mladia skoro da i ne poznajem, jer tek nedavno je doselio ovamo, ali ipak mi je komija i red je da ga obiem, pa poe u posjetu. Usput se sjeti da je nagluh i da sigurno nee uti ta mu bolesnik govori, pa zakljui kako je najbolje da se unaprijed pripremi na razgovor sa bolesnim mladiem. Zato ree sebi: Kad uem nazvat u mu selam, a on e mi sigurno poeljeti dobrodolicu. Ja u mu onda zahvaliti i upitati ga kako se osjea, a on e rei da mu je bolje. Ja u se tad zahvaliti Bogu31

na tome i upitati ga koji lijek koristi, a on e mi sigurno rei da pije neki erbet od ljekovitih trava. Red je da mu nato kaem prijatno ti bilo, a onda u upitati koji ga lijenik lijei. On e mi kazati ime lijenika, a ja u poeljeti lijeniku svako dobro, rei da ga poznajem i pohvalit u ga. I tako, spreman na razgovor s bolesnikom, nagluhi ovjek stie mladievoj kui. Kad ue u bolesnikovu sobu, nazva mu selam, a mladi odgovori: Alejkumu selam! Hvala, zdrav mi bio, ree tad onaj ovjek. Bolesnik ga s uenjem pogleda, pitajui se zbog ega se ovaj ustvari zahvaljuje. Kako si jutros, komija?, upita sad nagluhi dobriina. Bolesnik s mukom odgovori: ini mi se da umirem; ova e me bolest dokrajiti... Elhamdulillah, hvala dragom Bogu na tome!, spremno doeka nagluhi. Mladi ga na te rijei zapanjeno pogleda, ali nita ne ree. Onako kako je i zamislio, onaj upita: A uzima li neke lijekove? Da, otrov i emer!, odgovori tuno mladi. Eh, pa prijatno ti onda bilo!, spremno e nato nagluhi, pa upita dalje: A koji te lijenik obilazi? Lijenik? Azrail je moj lijenik, niko me drugi nee izlijeiti, jer smrt je moj jedini lijek, kaza bolesni mladi tuno. Nagluhi je mislio da je bolesnik rekao ime nekog lijenika iz grada, pa, osmjehujui se, spremno doeka: Ah, poznajem ga, dobar je to lijenik, Bog mu svako dobro dao! On e te sigurno brzo izlijeiti, jer jo nisam uo da se neko poalio na tog lijenika. Bolesnik nije mogao vjerovati vlastitim uima, i pomisli da je ovaj posjetilac sigurno neki ludak, jer ko bi drugi mogao32

govoriti ovakve stvari. Zato, iako je bio sav pocrvenio od srdbe, odlui da nita ne kae. Nagluhi ovjek onda pozdravi bolesnika i izae iz sobe, sretan to je posjeta protekla ba onako kako je zamislio, pa se, zadovoljan svojom domiljatou, vrati kui. Vratio se svojoj kui vedro i veselo, vjerujui da uini jedno dobro djelo; mislio je da obavi dunost vjernika, a ne znade da je samo povrijedio bolesnika. Pripazi se, stoga, da ne sudi krivo, pazi da te miljenje ne bi prevarilo. I zaista, moramo biti oprezni pri svome zakljuivanju o onome to nam se u ivotu deava i u svom razmiljanju o ljudima koje sreemo. O svemu s ime se prvi put sreemo dvaput razmislimo i uvajmo se prebrzog zakljuivanja, jer ponekad je veoma teko ispraviti greku koju moemo napraviti svojom ishitrenou i nepromiljenou.

33

Savjeti zarobljene ptice

U

davna vremena ivio je jedan ovjek koji je imao veoma lijepu bau. Njegova baa uvijek je bila puna svakojakih ptica divnoga pjeva, i bilo je pravo zadovoljstvo sjesti pod kakvo stablo, gledati ptiice kako skakuu po granama i sluati njihov cvrkut. I ovaj baovan esto bi tako sjedio u bai, naslaivao bi se voem i sluao pjesmu ptica. Jednom mu, meutim, ba u proljee kad je baa izgledala najljepe i kad je u njoj bilo najvie ptica, pade na pamet da u bau postavi zamku i pokua uhvatiti neku pticu. Dade se na posao, razastrije svoju zamku i u nju stavi malo zrnevlja kao mamac. Jedna ptiica spusti se s grane, stade kljucati zrnevlje, i tako bi uhvaena u baovanovu zamku. Baovan radosno dotra i uze uhvaenu pticu. Ptica tad moleivo ree: O dobri baovanu, pusti me! Ja sam siuna i slaba ptiica. Ako me misli pojesti, vidi da na meni skoro da i nema mesa, samo perje i kosti. Od mene se, dakle, nee nahraniti. Mnoga ovca i krava ruak ti je bila, pojeo si mnogo debelih kamila, to je malo bilo tvom stomaku gladnu, kakva korist da pojede sada mene jadnu!34

Pusti li me, dat u savjeta ti tri, zadovoljan njima e, vjeruj, biti ti! Baovan je zaueno upita: A kakve bi mi to ti savjete mogla dati? I zato misli da bi ti mogla mene posavjetovati? Nije valjda da u toj tvojoj maloj glavi ima vie pameti nego u mojoj?! Ptica mu odgovori: Prvi savjet dat u ti dok sam jo u tvojim rukama, drugi savjet kazat u ti kad me postavi na vrh svoje kuice, a trei u ti rei kad budem na svom stablu. Baovan malo razmisli i zakljui: Ptiica pravo govori, mrava je i od njenog se mesa zaista ne bih mogao najesti. Moda bi ipak trebalo da je posluam, a i ba me zanima ta mi to namjerava rei. U svakom sluaju, nemam ta izgubiti. Onda ree ptiici: Dobro, neka bude kako kae, a sada mi reci prvi savjet. Ptica mu ree: Nikad ne vjeruj u neto to ti zvui nemoguim! Baovan razmisli o ovom savjetu i ree sam sebi: Ovo to kae stvarno je tano. Zaista ne treba vjerovati u neto to je nemogue i za ta je jasno da nikad ne moe biti. Moram priznati da mi je dala koristan savjet. Tad spusti ptiicu na zid svoje vrtne kuice i ree: A sad mi kai drugi savjet. Ptiica zapjeva od sree i ree: Ne tuguj za onim to je prolo! Vidi, vidi, kako mi mudre savjete dade ova siuna ptica, pomisli baovan, ovjek zaista ne treba aliti za danima koji su proli ni tugovati za onim to je nekad imao. Baovan onda pusti ptiicu, pa kad ona odletje na granu stabla, zatrai od nje da mu kae i trei savjet. Ptica mu tad ree: Oh, nesretni ovjee, kako si se samo prevario! A zna li zato? U mom stomaku nalazi se velik i35

teak skupocjeni dragi kamen. Nisi niti svjestan koliko si bogatstvo ispustio iz ruku! Vjeruj mi da dragulj taj veoma mnogo vrijedi, novca bi imao na rasipanje, uope da ne tedi, koliki dragulj to je ne moe ni da snije, ali tebi da do njeg doe sueno bilo nije Baovan se tad silno rastui, shvati da je iz ruku ispustio pticu vrjedniju od bilo koje druge, pa poe gorko plakati i proklinjati samoga sebe to je bio toliko nepromiljen. Kad ga ptiica vidje kako plae i narie, stade se iz sveg glasa smijati. Kroz smijeh ree baovanu: Pa ti si ve zaboravio savjet koji sam ti dala. Zbog onog to je prolo ne vrijedi se alostiti, rekla sam ti. Bilo i prolo, od kajanja i aljenja sad nema koristi. Baovan nije prestajao plakati i jadikovati, a onda ptica nastavi: Sad vidim da si zaista glup i naivan ovjek. Budalo, pa zar ti nisam rekla i to da ne treba vjerovati u nemogue stvari! A ti si povjerovao u prvu nemoguu stvar koju si uo. Kako si mogao i pomisliti da se u meni ovako sitnoj i malehnoj moe nalaziti tako velik dragi kamen?! Izgleda da si ti ovjek bez trunke pameti! Da pameti ima, morao si odmah znati da kamen od mene vei ne moe u mene stati! Baovan tad doe sebi i shvati da je ispao naivan i da uope nije primio na znanje savjete koje mu je ptiica dala. On moleivo pogleda u ptiicu i doviknu joj: O mudra i otroumna ptico, priznajem da sam pogrijeio! Molim te da mi sad kae i trei savjet!36

Ptiica se opet nasmija, pa mu odgovori: Nisi posluao prva dva savjeta, a sada oekuje da ti kaem i trei. Oito da tebi ne koriste moji savjeti! Davati tebi mudre savjete isto je kao i sipati vodu u upalj lonac. O pametna ptico, molim te da mi oprosti i da mi kae i trei savjet!, zavapi baovan. Ptiica mu tad ree: Ve mi je ao to sam ti kazala i ona dva savjeta, pa mi ne pada na pamet da ti kaem i trei! emu savjetovati nekoga kome savjet na jedno uho ue a na drugo izae?! Ali zapamti da su mudri ljudi kazali: Lake bi bilo ljuskom od oraha pokriti damiju nego uliti znanje u glavu bez pameti!

37

Mudri Lukman i vlasnik vrta

M

udri Lukman bio je jedan od najmudrijih i najpametnijih ljudi koji su ikada ivjeli na svijetu. Iako on nije bio Boiji poslanik, bio je toliko mudar i poboan ovjek da se ak i jedna sura u Kuranu zove po njemu sura Lukman. Neko vrijeme mudri Lukman radio je kao vrtlar kod jednog imunog ovjeka. Odravao je vrt i brinuo se o vokama, a vlasnik vrta brzo je uvidio da je Lukman veoma poten i povjerljiv ovjek, pa ga je cijenio i pazio vie nego ijednog drugog svoga slugu. Ostale sluge bili su zato ljubomorni na Lukmana i pekla ih je zavist zbog panje koju je bogata ukazivao Lukmanu. Jednog dana vlasnik vrta naredi Lukmanu i jo nekolicini svojih sluga da donesu njegovoj kui nekoliko koara voa, jer oekivao je da e mu naveer doi brojni gosti. Lukman i ostale sluge ponesoe voe vlasnikovoj kui, ali svi osim Lukmana jeli su usput voe iz koara. Jeli su jabuku po jabuku, naranu po naranu, ipak po ipak, dok ne pojedoe sve voe. Kad stigoe na gazdin dvor, u koarama vie nije bilo ama ba ni jedne voke. Vidjevi to, bogata se veoma naljuti, a sluge u svojoj zlobi za sve okrivie Lukmana, iako on jedini nije niti okusio voe koje su nosili. Vlasnik vrta tad upita Lukmana: O Lukmane, zato si pojeo moje voe? Zar nisam rekao da veeras oekujem38

goste?! Uostalom, objasni mi kako si uope mogao sam toliko pojesti! Lukman odgovori: Ja nisam okusio niti jedne voke. Bilo bi runo uiniti neto takvo, a ja nisam nepravedan ovjek. Moe li dokazati da govori istinu?, upita bogata, svi tvrde da si ti pojeo moje voe, i kako mogu ne vjerovati im ako svi oni kau da si kriv. Lukman nato ree: Najbolje je da sam provjeri ko lae, a ko govori istinu. Ne shvatam ta eli rei, Lukmane!, ree bogata, kako mogu provjeriti ko je pojeo voe? Ko god da ga je pojeo, ono je sad u njegovom stomaku, a neu vam valjda svima rasporiti stomake da bih saznao ko je ustvari pojeo moje voe! Lukman se osmjehnu i ree: Upravu si, voe jeste u stomaku onoga ko ga je pojeo, ali nije potrebno da nam raspori stomake kako bi saznao ko je krivac. Postoji mnogo jednostavniji nain: daj nam svima da pijemo vrue vode, a onda naredi da pretrimo cijelo ovo polje pred tvojim dvorom. Tako e brzo saznati ko je napunio stomak voem. Iskuaj nas, ree, o ovjee dobri, mlakom vodom sve nas redom ti napoji, pa naredi onda da trimo poljem, ubrzo e znati ko je jeo voe tvoje. Uredu, ree vlasnik vrta, iako ne shvatam kako u tad saznati ko je pojeo voe?! Samo ti uini kako sam ti rekao, ree mudri Lukman, a uskoro e ti biti sve jasno. I zaista, bogata naredi da donesu vrue vode, dade svim slugama da se napiju, pa im onda naredi da tre poljem koliko ih noge nose.39

Uskoro i Lukman i sve sluge poee povraati. Naime, smuilo im se jer su trali nakon to su pili vruu vodu. Tako svako izbaci iz svog stomaka ono to je tog dana pojeo. Vlasnik vrta tako shvati da su voe jele sve njegove sluge osim Lukmana. Onda se zahvali Lukmanu na mudrom savjetu i pohvali ga zbog njegovog potenja, a u sebi ree: Poklonjena Lukmanu mudrost je na dar, kako tek je mudar Bog, svijeta Gospodar! I imao je pravo! Jer, Bog je svom dobrom slugi Lukmanu darovao samo zrno od Svoje bezgranine mudrosti, pa su se Lukmanovoj mudrosti svi divili. Tako nam je dragi Bog ukazao da je Njegova mudrost bezgranina. A mi, elimo li i sami biti mudri, treba da slijedimo propise vjere, jer vjera je uputa koju je ljudima ponudio Onaj kod Koga je sva mudrost i znanje dragi Bog.

40

Pria o ovjeku koji je drugovao s medvjedom

U

davna vremena desila se pria koju ljudi i danas esto priaju. Naime, neki hrabar i snaan mladi etao je umom, kad odjednom zau iz grmlja oajno cviljenje. Prie i vidje da se oko jednog medvjeda omotala ogromna zmija. Spremala se da ga ugrize, medvjed se branio, ali zmija ga bijae vrsto stegla oko vrata, tako da se medvjed ve poeo daviti. Mladi pritra, potee svoj ma i odrubi zmijurini glavu. Kada medvjed vidje da je mrtva zmija ljuta, mladiu se zahvali po hiljadu puta, otada mu medvjed posta vjeran kao pas, od momka se odvajao nije ni na as.

I zaista, medvjed je otad stalno bio uz mladia koji mu je spasio ivot. Kamo god da je ovaj momak iao i ma ta da je radio, medvjed je stalno bio uz njega. Moglo bi se rei da su njih dvojica bili najbolji prijatelji. Jednom su mladi i njegov medvjed putovali nekamo, kad ih susrete neki ovjek i veoma se zaudi to vidi skupa medvjeda i ovjeka. Zato upita mladia: Kako to da je medvjed tvoj saputnik? Nikad prije nisam uo, a kamoli vidio, da se medvjedi i ljudi drue! Mladi mu ispria kako41

je tog medvjeda spasio od zmije, kako su njih dvojica otad nerazdvojni i kako se drue kao najbolji prijatelji. Kad saslua mladievu priu, ovaj ovjek ree: O mome, nemoj se naljutiti, ali mislim da bi za tebe najbolje bilo da se tog medvjeda oslobodi kako god zna. Vjerujem da ti je taj medvjed zahvalan i da te voli, ali on ipak nije pametno bie i vae druenje e se, bojim se, loe zavriti. Znaj da je ovjeku bolje i da se drui s vlastitim neprijateljem nego s budalom koja ga voli! Mladiu nije bilo drago to uti, pa odgovori: A ta ima loe u tome da se ovjek drui s medvjedom? Mislim da si ti zloban ovjek i zato hoe da pokvari nae prijateljstvo! Uzalud mu je ovaj pokuavao objasniti: Vjeruj mi da nije dobro druiti se s nekim slabe pameti, jer to e druenje naposljetku biti na tvoju tetu. Zaista ti elim samo dobro, a ja nisam zloban ovjek i nikome ne mislim nita loe. Kad vidje da ga mladi uope ne slua, ovjek ga pozdravi i ode svojim putem. I tako su mladi i njegov odani medvjed jo dugo ivjeli u prijateljstvu. No, jednog dana mladi je otiao u umu sjei drva, a s njim je naravno bio i njegov medvjed. Radili su cijeli dan, a poslijepodne mladi odlui da se odmori, pa lee pod jedno stablo i slatko zaspa. Medvjed sjede kraj njega, pazei na svog prijatelja. Tad doletje muha i sleti mladiu na lice. Medvjed je pokua otjerati, ali muha je bila uporna i, koliko god da je medvjed tjerao, stalno se vraala i sputala na elo mladia koji je spavao. Medvjed se tad razljuti i pomisli: Zar da ova bijedna muha remeti san moga prijatelja! E sad u je ja nauiti pameti! Onda tupavi medvjed skoi i dohvati jedan ogroman kamen, podie ga iznad glave i baci ga na muhu koja je upravo42

bila sletjela mladiu na nos. Naravno, kamenom tako razmrska mladiu glavu i na mjestu ga ubi. I zato se, eto, od davnina kae: Teko onom ko druga u budali nae! Kad te budala voli to je ko da te medvjed voli, od takve ljubavi naposljetku glava e da zaboli. Jasno nam je sada zato ovu priu mudri ljudi od davnina priaju svojoj djeci. Shvatili ste, sigurno, da je ovaj medvjed elio dobro svom prijatelju, ali u svojoj gluposti ga je ubio. Pripazimo, zato, da nai prijatelji budu pametni ljudi, jer druenje s onima koji ne koriste svoj um zavrit e, prije ili kasnije, loe po nas.

43

Pria o miu i kamili

U

davna vremena ivio je jedan mi koji je bio veoma ohol i zaljubljen u sebe. Mislio je da je najpametniji mi na svijetu i da moe uiniti ta god poeli. Taj oholi mi etao je jednog dana kroz polje, kad ugleda kamilu koja je bezbrino pasla travu. Mi pomisli: A zato ja ne bih ukrao ovu kamilu?! Onda bih se tek imao ime pohvaliti pred drugim mievima! I zaista, mi prie kamili, svojim zubiima uhvati je za povodac i poe je vui. A ova kamila iz nae prie bila je veoma vesela i dobroduna. Kad shvati ta mi pokuava, nasmija se i pomisli: E ba u krenuti za njim, jer zanima me ta to ovaj mi ustvari namjerava! I tako kamila krenu za miem, pravei se da se ne moe oduprijeti njegovoj snazi. Kamilu je zanimalo ta je u mievoj glavi, a mi je oholo mislio kako je junak pravi. Da, mi nije shvatao da kamila za njim ide iz radoznalosti, ve je mislio kako je on taj ko je vodi. Ponosan na sebe, razmiljao je: E zaista sam pravi junak! Nikad prije nijedan mi na svijetu nije uspio ukrasti kamilu. Ne samo da sam pametniji nego sam i jai od svih drugih mieva!44

Mi i kamila ili su tako preko polja, dok ne naioe na jedan potok. Mi stade na obali potoka, ne usuujui se zagaziti u vodu. Taj potoi njemu je izgledao kao ogromna rijeka i pitao se kako da pree na drugu stranu. Vidjevi da je mi zastao, kamila se nasmija u sebi, pa upita: ta ti je, zato si sad stao? Ti si moj vodi i neemo valjda stati prije nego to doemo do cilja? Mi postieno ree: Ova voda je isuvie brza i duboka, i strah me zagaziti u nju. Duboka i brza voda je pred nama, dok je gledam srce mi od straha se slama. Kamila se tad od srca nasmija, pa ree: Nije valjda da te plai ovaj potoi?! Hrabar si i snaan toliko da si uspio ukrasti kamilu, a sad drhti pred malim potokom! Pusti da ja prva zakoraim u vodu, pa emo vidjeti koliko je ovaj potok dubok. Kamila ue u vodu i stade nasred potoka. Voda joj je sezala do koljena. Onda iz vode doviknu miu: Pogledaj, potok je plitak, voda mi see samo do koljena! Ne plai se, slobodno prei preko potoka! Mi je zaueno pogleda i ree: Zna li uope ta pria! Istina je da voda tebi see do koljena, ali ti si kamila, a ja sam mi! Ako si ti do koljena u vodi, to znai da bih se ja u ovom potoku utopio! Tebi je sitno ono pred ime umirem od straha, tebi je neto mrav, a meni je adaha! Mogu samo zamisliti kako je duboka voda koja tebi see ak do boka! Kamila se glasno nasmija, a mi je, svjestan da sam ne moe prei preko potoka, stade moliti da ga prenese. Kamila45

se smilova, ree mu da se popne na nju i prenese ga preko vode. Kad preoe na drugu stranu, kamila posavjetova mia: Dakle, ubudue nemoj biti tako ohol i ne misli da ti niko nije ravan i da moe uiniti sve to poeli. Smatrao si da se s tobom niko ne moe porediti, mislio si da si najjai i najpametniji, a sad si se uplaio pred plitkim potoiem. Rekavi to, kamila ode i ostavi mia da postien razmilja o tome kako je oholost osobina zbog koje se naposljetku uvijek strada ili doivi sramotu. I meu ljudima ima onih koji su nalik ovome miu. ovjek koga vodi oholost sebe smatra boljim od drugih ljudi, ne shvata svoje stvarne mogunosti, a takvi jednoga dana sigurno poale zbog toga. Molimo Boga da nas sauva od oholosti, razmiljajmo o svojim postupcima, a naemo li u svom srcu zrno oholosti, sprijeimo da se ono razvije u korov koji naposljetku, ne dao Bog, moe zatrovati srce.

46

Magarac, lisica i lav

U

jednoj velikoj umi ivio je snaan i neustraiv lav. Jednog dana u umu odnekud doe jedan slon i uskoro izmeu slona i lava zapoe ogorena i krvava bitka. Naposljetku slon pobijedi, a lav se, sav krvav i izmuen, povue na kraj ume. ivio je ondje sam, i samo to nije umro od gladi. Jer, onako izranjavan i iscrpljen nije mogao ii u lov, a nije bilo nikoga ko bi mu pomogao. I tako je svakog dana bivao sve slabiji, neto od gladi a neto od rana koje nikako da zacijele. Pokraj njegove jazbine jednom naie lisica s kojom se lav odavno poznavao. Zaudi se kad vidje lava u takvom stanju, upita ga ta mu se desilo, i on joj sve ispria. Lav joj na kraju ree: Stara prijateljice, sad mi je zaista potrebna tvoja pomo. Slab sam i onemoao, pa ne mogu loviti. Zato te molim da nae negdje jednog magarca i dovede ga ovamo da se nahranim. Naie li negdje na magarca kakva, dovedi ga, poznata je tebi svaka varka; kad magarca pojedem, vratit e mi se snaga, pa u moi sam loviti, drugarice draga! Lisica obea da e mu pomoi i dodade: Pa kad da prijatelji pomau jedan drugome ako ne u ovakvoj nevolji. Nita ne brini, nai u magarca i namamit u ga ve nekako da doe47

ovamo. Valjda sam ja poznata po svom lukavstvu, pa u smisliti ve neto. U oblinjem selu bio je jedan magarac, lisica je to znala, pa se odmah zaputi u selo. Na livadi na samom kraju sela zatee magarca kako pase, prie mu, pozdravi ga i ree: Ne znam zato pase na toj suhoj livadi na kojoj jedva da i ima trave! A ta da radim?, ree magarac, uostalom, meni je i ovo posve dovoljno i sasvim sam zadovoljan. Jeste da naporno radim i da mi je ivot teak, ali ja sam ipak zadovoljan i zahvalan sam Bogu. Znam da ima i onih kojima je gore nego meni i koji jo tee ive. Zadovoljan si?!, zaueno ga upita lisica, pa zar sam nisi rekao da naporno radi i da ti je ivot teak? Tako je, ali ta mogu; tako je kako je, nemam drugog izbora, odgovori magarac. Lisica nato ree: Ne znam uope zato si toliko vezan za ovu suhu i siromanu livadu?! Ovdje se nikad nee najesti kako treba. Osim toga, zato ti, tako velik i snaan, mora sluiti ovjeka i biti njegov rob?! Zar da provede ivot patei se u ovoj pustinji! Takva je moja sudbina, mirno odgovori magarac, svako mora prihvatiti svoju sudbinu i svakome je njegova sudbina takva kakva jeste. A moja sudbina je da naporno radim, nosim teak teret i hranim se suhom travom. Ali kako moe tako govoriti?!, iuavala se lisica, kakva sudbina, kakve gluposti! Kad god poeli, moe krenuti sa mnom u zelenu umu, a ondje e ivjeti lagodno i ni u emu nee oskudijevati. Ali ti izgleda vie voli da u ovoj pustinji naposljetku umre od gladi! Magarac joj nato ree: Ne brini, neu umrijeti od gladi. Naviknut sam na ovakav ivot, a meni mnogo i ne treba.48

Nema li nieg drugog, ja se mogu hraniti i trnjem. A zna kako kau: Niko nije umro od bogatstva, a niko se nije niti obogatio krtarei. Ne, ne, grijei, ree lisica, ako se potrudi da stekne bolji ivot, sigurno e ga i stei. Zar je srea provesti ivot u ovoj pustinji, mukotrpno raditi i hraniti se trnjem? Pomozi sam sebi, pa e ti i Bog pomoi. Bit e ti onako kako sam eli da ti bude. Potrudi se i imat e ono to eli. I tako su se lisica i magarac dugo nadmudrivali, ali ni jedno ni drugo nisu htjeli odustati od svog miljenja. Lisica je upotrijebila sve svoje lukavstvo, sve svoje varke, ali se uvjerila da magarac nije nimalo naivan i da ga nije lahko prevariti. Ipak, lisica nije htjela odustati. Odlui da pokua sa svojim posljednjim lukavstvom, pa ree magarcu: Prijatelju dragi, posljednji put ti kaem da grijei. Nastavi li tako, iz dana u dan e ti biti sve gore i sve e tee ivjeti. Budala je ko ivi u mjestu siromakom, umjesto da sreu trai u svijetu irokom! A onda lisica poe hvaliti umu, opisivati sve njene ljepote i priati o bujnim panjacima koje se moe nai samo u umi. Magarac je ostao pri svome, ali mu se u srcu javi elja da vidi tako divno mjesto. Poelio se sam uvjeriti da je u umi zaista onako lijepo kako je to lisica govorila. Kad lisica shvati da je zainteresovala magarca i da je on poeo razmiljati o njenoj prii, to joj dade novu snagu da nastavi. Govorila je: Prijatelju dragi, ja te ne elim nagovarati da doe u umu. Ali bilo mi te ao kad sam te vidjela tako mravog i izmuenog, pa sam se zaudila ta radi ovdje. A meni je svejedno, doao ti u umu ili ne. Ipak, posluaj moj prijedlog: kreni sa mnom u umu i uvjeri se sam da je49

tamo ba onako kako sam ti kazala. Ako ti se svidi, ostani tamo do kraja ivota, ivi u izobilju i srei. Spasi se zauvijek ljudi koji te mue i terete. A ako ti se u umi ne bude svialo, vrati se ovamo. Ta, ova suha i jadna livada nee ti nikamo pobjei. Uvijek se moe vratiti ovamo i nastaviti ivjeti svojim paenikim ivotom. Magarac ree sam sebi: ini se da pametno govori. Otii i vidjeti o emu se radi nita me ne kota. Najbolje da poem i sam se uvjerim kako je tamo, a ovdje se uvijek mogu lahko vratiti. Naposljetku, magarac ree lisici: Uredu, poi u s tobom, elim da mi pokae umu. Lisica se obradova, pa kaza: Svaka ti ast, znala sam da si pametan i da e me posluati! Sam zna ocijeniti ta je dobro a ta loe za tebe. Ba si ti jedan pravi magarac, pametan i mudar magarac, naravno! Tako, eto, magarac poe s lisicom u umu. Lav ih opazi izdaleka, ali bio je toliko gladan da nije imao strpljenja saekati da priu blie, ve, onako iznemogao i izranjavan, izae iz svog brloga i glasno riknu. Meu njima jo bijae poveliko rastojanje, al lava je nestrpljivog izmorilo gladovanje, iz jazbine izae, riknu iz sveg glasa, a magarac bjeat stade da pronae sebi spasa Kad magarac opazi lava, stade bjeati to je bre mogao i nije se zaustavljao sve do svoje livade. Koliko god suha i krta da je bila, ondje je bio siguran od lava i lisice. Lisica se oneraspoloi kad vidje ta je lav uradio, pa ga poe koriti: O kralju na, gadno si pogrijeio! Zar nisi mogao jo samo malo saekati, samo to nisam dovela tog magarca pred50

tvoj brlog. Onako mravog i jadnog mogao si ga oboriti jednim udarcem. Ali ti si upropastio sav moj trud. Sad se moram vratiti i pokuati magarca ponovo nagovoriti da doe ovamo. No, sumnjam da u ga ovoga puta moi prevariti. Pokuaj jo jednom, molim te. Uzdam se u tebe i znam da si sposobna opet ga prevariti, molio je lav lisicu. Dobro, ree lisica, idem, i pokuat u ga opet dovesti. Nadam se da u nekako uspjeti. Moram ga uvjeriti da mu se samo uinilo, da nije vidio nikakvog lava i da je bez razloga pobjegao glavom bez obzira. Saekati moram da ga proe strava, objasniti da uope ni vidio nije lava, a ti strpljiv budi, ovaj put ne uri, zar ne vidi da ti sam u ruke juri! Ne brini, neu ponoviti istu greku, ree lav, samo ga ti dovedi ovamo, a ja u biti strpljiv, obeavam. Lisica onda opet izae iz ume, krenu prema selu i nae magarca na istoj onoj livadi. Prie mu i ree: Prijatelju dragi, pa ta se desilo?! Zato si odjednom pobjegao kao da si vidio neto uasno?! Ne shvatam ta te toliko preplailo pa si pobjegao nazad ovamo?! Magarac s nepovjerenjem pogleda lisicu, pa joj ree: Odlazi od mene, ti koja ima stotinu lica! S tobom nikad ne moe znati kad lae, a kad govori istinu. Ko zna ta mi sad sprema! Zaboga, ta je tebi, o emu to pria?!, pravila se lisica nevjetom, samo sam htjela znati ta te toliko uplailo i zato si onako bezobzirno pobjegao iz ume? ta sam vidio?!, ljutito kaza magarac, kao da i sama ne zna ta sam ugledao i ta me toliko uplailo! Vidio sam51

stranog lava, i sva srea da sam ga na vrijeme opazio i uspio pobjei. Inae bih sada ve bio mrtav. A ti si sigurno dola da me opet pokua nagovoriti da poem s tobom. eli me odvesti lavu, znam to! Ali ovaj put ti je trud uzaludan. Neu opet nasjesti na tvoje lai, zato odmah odlazi i ne pokuavaj me nagovoriti da poem s tobom! Eh, uj ga ta govori, a samo sam ga pitala ega se uplaio!, nije odustajala lisica, pa ti kao da zaista nema pameti! Umislio si da si vidio lava. Ili ti se moda samo uinilo. Ta valjda ja znam da u naoj umi nema nikakvih lavova. No, dobro, svako se moe prevariti. Ali ti si barem pametan, pa kako moe misliti da si zaista vidio lava? Ti i ja smo prijatelji, i zar misli da bih te mogla tek tako odvesti nekakvom lavu! A u naoj umi i nema lavova. Uostalom, kako to da si ga ti vidio, a ja nisam? I tako, malo-pomalo, lisica je uspjela uvjeriti magarca da mu se samo uinilo i da uope nije vidio lava. Onda mu je ponovo priala o ljepotama ume, o bujnim panjacima i lagodnom ivotu u umi, sve dok joj magarac ne povjerova, pa pristade opet krenuti s njom. Magarac glupi povjerova opet u lai njene; uvijek je tako: budala i u smrt brzo krene. Magarac zaboravi na svoj prijanji razgovor s lisicom, zaboravi ta mu je prvi put obeavala i kako ga je prevarila, i tako dokaza da je glup i nepromiljen. Lisica, dakle, opet odvede magarca u umu, gdje ih je ekao gladni lav. Lav je ovaj put bio strpljiv, saekao je da lisica dovede magarca pred samu njegovu jazbinu, a onda skoi i u trenu ga ubi. Odmah ga rastrga i poe jesti njegovo meso, ali ubrzo osjeti e, pa ode na oblinje vrelo napiti se vode.52

Lisica to iskoristi, pa ne ekajui da joj lav ponudi ostatke magarca, poe sama jesti, birajui najukusnije dijelove. Tako odmah pojede srce i digericu. Kad se lav vrati, nastavi jesti, ali vidje da magarcu nedostaju srce i digerica. A gdje su srce i digerica?, upita lav lisicu, nije mogue da ih nije ni bilo. Eh, pa ne udi me ako magarcu nedostaju srce i digerica, jer da je bio posve normalan, on ne bi po drugi put doao ovamo, mudro i mirno odgovori lisica.

53

Starac i lijenik

B

io jednom neki starac koji se stalno alio da je bolestan. Lea su mu se ve bila povila od starosti i jadikovao je kako ga sve boli. to je bilo najgore, starac je svakim danom postajao sve vee angrizalo, uvijek ljut, natmuren i spreman na svau. Jednog dana uo je da je u grad doao neki vjet i uen lijenik, pa smjesta krenu da potrai sebi lijeka, uze u ruke svoj tap, na glavu stavi kapu, i otie lijeniku. Lijenik bijae mlad i utiv ovjek. Prijazno i s mnogo potovanja primi starca, posjede ga u stolicu i upita ta ga mui. Starac poe nabrajati: Bole me lea, slabi mi vid, noge mi klecaju... Poto obavi pregled, lijenik ree starcu: Dragi oe, ti ustvari uope nisi bolestan. A sve to to si nabrojao uzrokovano je jednom boleu kojoj nema lijeka. Starac zabrinuto upita: A koja je to bolest? Lijenik se nasmija, pa kaza: Potovani oe, vjeruj mi da si ti posve zdrav. Tvoja jedina bolest jeste starost, a njoj nema lijeka. Starac se nato naljuti i povika na lijenika: Zaboga, izruguje li se ti to sa mnom?! Izgleda da ti nisi nikakav lijenik nego obina varalica! Moda mi se lea jesu povila od starosti, ali kakve veze sa mojim godinama ima glavobolja i bol u nogama! To sigurno nije od starosti! Lijenik se ponovo nasmija i mirno odgovori: Nabroj mi ta te sve boli! Bole me lea!, ree starac. To je od starosti, odgovori lijenik. Stomak mi slabo vari ono to pojedem, nastavi starac.54

I to je posljedica tvojih godina, opet kaza lijenik. Teko diem, nastavi starac. Starost je razlog tome, objasni mu lijenik. I tako je starac nabrajao i nabrajao, a lijenik mu je uvijek odgovarao isto starost je uzrok tvojih problema! Naposljetku se starac ozbiljno rasrdi, pa povika na lijenika: Ti si nikakav lijenik, mladiu! Za tebe je starost uzrok svih mojih bolesti! Svaka boljka tebi ista, vie ili manje; zar se na to svodi cijelo tvoje znanje?! Neznalice, zar je na to spala tvoja medicina, najgori si lijenik meu lijenicima! I tako je starac vrijeao lijenika, ljutit to mu ovaj ne nudi nikakav lijek, a lijenik se nato samo smijao. Naposljetku lijenik objasni starcu: O dobri ovjee, svako ko se rodi jednom e i da ostari, i u tome nema nita loe. Meutim, ima ljudi ije tijelo stari, ali im duh ostaje vjeno mlad. Bude li takav, starost ti nee smetati i bit e ti svejedno to je tvoja kosa sijeda, stas poguren, a noge klecave. Dakle, eli li da ti bude bolje, potrai lijeka svojoj dui, a onda e zaboraviti da te tijelo uope boli! Stare, iza tebe ve je mnogo ljeta, to je tvoja bolest, i to tebi smeta; mrzi sve one od sebe mlae, i zato ti je uvijek do svae. I lijenik je zaista imao pravo. Starost nije nikakvo zlo; stari ljudi dostojni su svakog potovanja, puni su ivotne mudrosti i iskustva, i niko nema razloga da ali to je njegova mladost prola. I to je najvanije, ukoliko je ovjek vedrog duha, njegova mladost nikad i ne prolazi, jer srce mu ne moe ostarjeti. ovjek je mlad sve dok je bodrog duha i krepkog i vedrog srca.55

Pria o gradskom trgovcu i seljaku

U

davna vremena ivio je u jednom gradu neki poboan i estit duandija. Bio je ljubazan sa svima, spreman uvijek pomoi drugima, i svi ljudi u gradu su ga voljeli i potovali. Jednog dana u njegov duan ue neki seljak. Duandija se upusti u razgovor s njim i sazna da seljak svake godine krajem jeseni dolazi u grad, radi u gradu cijelu zimu, a u proljee se vraa u svoje selo. Seljak je zimi radio u gradu kao nosa, unajmljivao je sobicu u nekom prenoitu, to je skupo plaao, tako da je jedva mogao utedjeti neto novca za svoju porodicu na selu. Duandiji je bilo ao seljaka, pa, poto saslua njegovu priu, ree: Prijatelju, znam da ti nije lahko i da zimi teko zaradi dovoljno novca da prehrani svoje na selu. Skupo plaa tu sobicu u prenoitu i jedva da ti neto novca preostane. Iznad mog duana ima jedna prazna soba, pa moe zimi besplatno ivjeti u njoj. Siromani seljak se obradova ovoj ponudi i zahvali trgovcu. Otad bi cijelu zimu provodio u sobi iznad trgovevog duana, trgovcu za to nije plaao nita i mogao je svojima na selo slati onaj novac koji je prije troio na smjetaj u prenoitu. Naravno, bio je iskreno zahvalan plemenitom duandiji. Jednog dana mu ree: Plemeniti ovjee, moj dobroinitelju56

i iskreni prijatelju, elio bih da ti nekako uzvratim na tvojoj dobroti. Zato te molim da doe kod mene na selo, ostane ondje neko vrijeme i odmori se od svojih poslova. Kreni na proljee sa mnom na selo, vidjet e da e ti se ondje dopasti, a sve moje obradovat e svojim dolaskom. Prui mi priliku da ti se bar malo oduim i pokaem ti svoju zahvalnost. Povedi sa sobom i djecu i enu, prijat e im, sigurno, proljee na selu, ili doi u ljeto, kad urod sakupljamo, tad moemo da vas voem aavamo; proljee i ljeto provedi na selu, doi i dovedi porodicu cijelu. Tako je seljak molio svog dobroinitelja da bude njegov gost, ali duandija je uvijek nalazio neki izgovor. Ako Bog da, jednom u svakako doi, ali sad sam zauzet svojim poslovima i zaista nemam vremena, pravdao bi se trgovac. I tako su prolazile godine, a duandija nikako da ostvari elju svog prijatelja i bude njegov gost. Seljak mu jednom tuno ree: Eto, prolo je jo jedno ljeto, a ti nisi doao kod nas. Molim te da napokon bude na gost i time obraduje mene i moju porodicu. Meutim, ni te godine, a ni nekoliko narednih, duandija ne doe na selo. Nekad bi mu izgovor bio da je zauzet silnim poslom, nekad se pravdao time da mu je ena bolesna, naredne godine opravdao bi se neim treim, ali uglavnom ni jedne godine nije bio seljakov gost. Nakon jedne duge i naroito hladne zime, kad je seljak u gradu ostao itavih est mjeseci i sve to vrijeme besplatno boravio u duandijinoj kui, seljak kaza trgovcu: Napokon je stiglo proljee i ja se vraam u svoje selo. Molim te da mi57

obea da e ove godine sigurno doi kod nas. Bude li Boija volja, doi u, ree trgovac. Bude li ti htio doi, i Bog e pomoi da se to desi, nije odustajao seljak, zato mi obeaj da e ljetos biti na gost. Trgovcu bi ao seljaka, a ionako vie nije mogao smisliti nikakav novi izgovor, pa, ta e, kud e, naposljetku obea da e te godine sigurno obradovati seljaka svojom posjetom. Ali, proe proljee, proe i ljeto, a duandija ne odra svoje obeanje. Stie jesen, doe i zima, ali seljak ne svrati kod trgovca. Duandija se iskreno zabrinu, pa jednom za veerom ree tuno svojoj eni i djeci: Ne znam zato moj prijatelj sa sela ove godine nije doao. Nadam se da je dobro i da mu se nije desilo nita loe. Njegova ena nato kaza: Sigurno je ovjek ljut jer nisi odrao svoje obeanje. Moda je i doao u grad, ali nije htio navratiti kod nas. Ne, ne vjerujem da je tako, ree joj duandija, da je doao u grad, sigurno bi navratio kod nas. On je astan ovjek, znam da nikad ne bi zaboravio svoga prijatelja. Prolazila je godina za godinom, a seljak se nije pojavljivao u gradu. Trgovac nije imao nikakvih vijesti o njemu. Jednog proljea trgoveva djeca rekoe ocu: Proljee je i bilo bi lijepo otii negdje van grada. Nikad nas nikamo ne vodi, a mi smo ve umorni od toga da smo stalno u gradu. A njegova ena dodade: Djeca imaju pravo! Proljee je i svi nekamo putuju. Uostalom, za ovjeka nije dobro biti stalno na jednom mjestu. I voda u bari stoji, pa je zato smrdljiva i bljutava. Najbolje je da odemo na selo posjetiti tvog prijatelja. Ta, godinama je molio da nekad doemo kod njih, a ti mu nikad nisi ostvario elju.58

Trgovac se naposljetku sloi s njima, pa ree: Imate pravo; spremite se. Otii emo na selo u posjetu mom prijatelju. Spremati se odmah poeli su svi, na koiju svoje stvari stavili, te veeri u kui je bilo veselo, drago im je bilo to idu na selo; znali su da onaj dobri seljak prosti jedva eka da mu oni budu gosti. Do sela je valjalo dugo putovati. Nakon nekoliko dana napornog putovanja, trgovac i njegova porodica stigoe u selo, sretni to e se napokon moi odmoriti. Naoe kuu njihovog prijatelja, pokucae na vrata, ali koliko god su ekali, niko im nije otvarao. Ustvari, jo izdaleka su opazili seljaka kako sjedi ispred kue sa svojom enom i djecom, no im su ovi vidjeli ko stie, utrali su u kuu, a onda su urno pozatvarali sve prozore i zakljuali vrata. Trgovcu nije bilo jasno ta se deava, i ree: Nismo se vidjeli ve nekoliko godina i moj prijatelj me sigurno nije prepoznao. Njegova ena nato kaza: Ako nas nisu prepoznali, zato su se onda zakljuali u kui? Mogli su izai pred nas i pitati nas ko smo. Ne, on je ovo namjerno uinio. A ti si ga toliko hvalio, uvijek si govorio sve najljepe o njemu. Trgovac je sa svojom porodicom stajao itav dan pred vratima seljakove kue, no niko se nije pomaljao napolje. Kad poe padati veer, trgovac se ve zabrinu: Ne shvatam zato nam ne otvore! Neemo valjda no provesti ovdje?! Ali, no je uskoro pala, a niko iz seljakove kue ne izae van. Trgovac i njegovi su cijelu no proveli u dvoritu. Ni ujutro se niko ne pojavi, ali trgovac ipak odlui da na selu ostanu59

nekoliko dana. Bilo je proljee, noi su bile vedre i prilino tople, tako da se ipak moglo nekako noivati napolju. Pet dana i etiri noi trgovac i njegova porodica proveli su na selu, noivajui pred seljakovom kuom, i za sve to vrijeme niko iz kue nije niti pomolio nos napolje. Tek pete veeri seljak napokon izae iz kue. Vidjevi ga, trgovac se obradova i odmah prie svom starom prijatelju. Ali, ovaj se pravio da ga uope ne poznaje. Trgovac se predstavi, a seljak mu ree: Uope ne znam ko si ti i ta trai ovdje. Uzalud se trgovac trudio objasniti seljaku da je on njegov stari prijatelj iz grada, uzalud ga je podsjeao na njihovo druenje seljak se pravio da trgovca vidi prvi put u ivotu. Naredne veeri na nebu se nagomilae oblaci, poe sijevati i grmjeti, i odjednom puhnu otar vjetar. Spremala se oluja. I zaista, poe snaan pljusak, tako da su trgovac i njegovi uskoro bili mokri do gole koe. Trgovac se sad konano naljuti, stade pod prozor seljakove kue i poe dozivati seljaka po imenu. Seljak izae na vrata i ravnoduno upita: ovjee, zato vie? I ta uope hoe od mene? Ve sam ti rekao da te ne poznajem i ne elim imati posla s tobom! Povedi svoju enu i djecu i odlazite odavde! Trgovac nije mogao vjerovati da mu se ovo deava. Jo jedanput pokua objasniti seljaku da je on onaj duandija iz grada koji ga je primio u svoju kuu, pomagao ga novcem i slao darove njegovima, a sad je doao na selo zato to ga je seljak toliko puta preklinjao da mu bude gost. Seljak se svejedno pravio da nema pojma o emu ovaj pria, pa trgovac naposljetku zavapi: Uredu, ne zna ko sam, i to vie nije niti vano. Ali, tako ti dragog Boga, primi nas pod svoj krov. Bojim se da e mi se djeca porazbolijevati. Platit u ti koliko zatrai, a ujutro emo se, im kia prestane, vratiti u na grad.60

Seljak ih je neko vrijeme utke gledao, i trgovac ve pomisli da se napokon pokajao zbog svog ponaanja i da e se sad baciti pred njegove noge i poeti se izvinjavati. Ali, nije bilo tako. Seljak ree: Uredu! Iza kue ima jedna kolibica koja mi slui kao ostava. Moete se tamo skloniti od kie. Ali, mora znati da u okolini ima mnogo vukova. Nou se esto sputaju u selo i napadaju nau stoku. Dat u ti luk i strijelu, a ti mi obeaj da e cijele noi biti budan i paziti da vukovi ne uu u moje dvorite. Onda seljak ue u kuu i uskoro se vrati nosei luk i strijele. Prui to trgovcu i ree: Idite u kolibu ako e biti na strai, a ako nee sklonite drugo potrai! Trgovac prihvati seljakov prijedlog, a drugog izbora i nije imao. Bilo je jasno da e kia padati cijelu no, a on nije mogao sa svojom porodicom ostati napolju. Uze luk i tobolac sa strijelama, pa povede enu i djecu u kolibu iza kue. Djeca su bila umorna i ispaena, pa zaspae im uoe u kolibu. Trgovac i njegova ena su, meutim, ostali budni plaei se da vukovi ne izau iz ume i navale na kolibu. ena je prigovarala trgovcu: Nismo trebali dolaziti ovamo! Ne znam kako si mogao vjerovati ovom bezdunom laljivcu! Trgovac joj odgovori: Ti i djeca ste htjeli da doemo ovamo i poao sam samo zbog vas! to se mene tie, mogao sam jo sto godina primati ovog seljaka da ivi kod nas, a nikad mi ne bi palo na pamet da idem na selo kod njega! Uskoro i trgoveva ena zaspa, a on ostade straariti, iako je i sam bio veoma umoran. Tek sad kad vie nije imao s kim razgovarati osjeti da je jako pospan. Tako umornom i snenom uini mu se da u dvoritu ugleda vuka, pa ispali strijelu u tom61

pravcu i vidje kako se pogoena ivotinja svali na zemlju grozno urliknuvi. Tad iz kue istra seljak, sav usplahiren, i poe vikati na trgovca: O pokvarenjae, zar tako zahvaljuje to sam vas sklonio od kie?! Ustrijelio si mog magarca! O emu pria?!, zbuni se trgovac, nisam ni vidio tvog magarca! Ali sam zato ustrijelio jednog ogromnog vuka! Ne, to nije bio vuk nego moj magarac!, jadikovao je seljak, probudilo me njegovo revanje, siguran sam da si ga pogodio strijelom! Trgovac se jo vise unezgodi i ree: No je mrana, prii blie i pogledaj ko lei na zemlji; mislim da sam ipak pogodio vuka. Ali, seljak poe vikati na trgovca: O emu pria, nesretnie! Kakva tama i kakvi vukovi! I ta bi uope vukovi traili ovdje! Htio si mi napakostiti i ustrijelio si mog magarca! Ta, prepoznajem njegovo revanje! Trgovac se zacrveni od bijesa i pomisli: Ovaj seljak je zaista neovjek! Sad se pita o kakvim vukovima govorim, a sam mi je rekao da moram straariti jer je u okolini mnogo vukova. Kae da u snu prepoznaje revanje magarca, a mene danima nije prepoznavao. Obuze ga silna srdba, zgrabi seljaka za prsa i povika: O pokvarena nitarijo, kako u snu prepoznaje revanje svog magarca, a ne prepoznaje mene koji sam ti toliko dobra uinio?! Seljak postieno obori glavu i ne ree vie ni rijei. ta je, uostalom, i mogao rei? Bilo je sasvim jasno da se cijelo vrijeme pravio da ne prepoznaje trgovca. Ve je svitalo i seljak se postien vrati u svoju kuu, a trgovac je s gaenjem gledao za njim. Trgovac odmah natovari svoje stvari na kola, ukrca enu i djecu i krenu natrag u grad. Seljak je pokunjeno stajao na62

pragu svoje kue i gledao ih kako odlaze. Znao je da je pretjerao i da je bez razloga postupio neovjeno i surovo prema ovjeku koji mu je bio prijatelj. A znao je i da zimi nikad vie nee moi boraviti u kui dobrog trgovca. Trgovac je bio zadovoljan to se poslije toliko nedaa sve ipak dobro zavrilo. im doe kui, klanja dva rekata namaza i zahvali se dragom Bogu: O Stvoritelju, hvala Ti to si uinio da ja i moja djeca nismo zli ljudi. Hvala Ti to nisi uinio da budemo poput onih koji ele da im drugi ine dobro, a sami su grubi i zli prema drugim ljudima. Na kraju, trebamo znati da je ejh Mevlana kroz ovu priu ponudio mnoge pouke i poruke. Neke od njih i sami lahko moemo otkriti i shvatiti, a za neke je potrebno mnogo znanja i iskustva. Ali sigurno je, meutim, da nam nipoto nije htio poruiti kako su ljudi na selu zli, a ljudi u gradu dobri. Uostalom, svi vi koji ste imali priliku da odete na selo sigurno ste i sami vidjeli da su seljaci dobri, poteni i radini ljudi koji svojim radom i trudom proizvode hranu za sve nas. A svaki musliman mora znati da uope nije vano da li je neko sa sela ili iz grada, da li je bijel ili crn, da li je iz ove ili iz one zemlje ono to je vano jeste da je ovjek bogobojazan, poten i lijepe naravi. Samo neznalice o ljudima prosuuju po drugaijim mjerilima, a mi molimo dragoga Boga da nas uputi i pomogne nam da ne budemo neznalice.

63

Pria o djeci i grubom uitelju

jednom gradu nekad davno bijae kola u kojoj je djecu poduavao neki strog uitelj, nabusit ovjek rune naravi. Njegovi aci uope ga nisu voljeli, a i kako bi kad je on stalno galamio na njih. esto je znao i povui za ui ili ak i istui nekog aka zbog prave sitnice. Jadna djeca bi se i u snu prepala ako bi usnila da su u koli na asu kod grubog uitelja. to je jo gore, taj uitelj nije svoje ake tukao samo u koli. Djeca od njega nisu imala mira ni van kole. Recimo, nekad bi se igrali na ulici, uitelj bi naiao i vidio ih, i ve sutra bi u koli galamio na njih i vukao ih za ui zato to su se igrali umjesto da ue. Jasno vam je, naravno, da takvog uitelja niko ne bi mogao voljeti. Prava je alost da se takvim ljudima doputa da budu uitelji djeci. Djeca su se svog uitelja toliko plaila i toliko im je bilo teko ii na njegove asove da su molili Boga da se uitelj razboli i da barem nekoliko dana ne dolazi u kolu. Na njihovu alost, uitelj je bio zdrav kao dren, redovno je dolazio u kolu i, naalost, redovno je bio grub prema acima. Moramo rei i to da su svi njegovi aci bili dobra djeca, a to to su molili Boga da se uitelj razboli, iako su dobro znali da je veliki grijeh64

U

eljeti bilo kakvo zlo drugome, dovoljno govori koliko je njihov uitelj bio lo ovjek. Jednom se poslije kole itav razred iskupi pred damijom i stadoe smiljati kako da rijee svoju nevolju s uiteljem. Neto su morali smisliti, jer voljeli su svoju kolu i svoj razred, a ovaj uitelj je mogao uiniti da zamrze kolu, to bi tek bila prava nesrea. Jedan otrouman i bistar djeak odjednom ree: Sjetio sam se! Mislim da znam kako emo rijeiti svoje nedae sa uiteljem! Sva djeca se okupie oko njega, a ovaj djeak im objasni: Kad uitelj sutra ue u razred, svi emo ga zbunjeno gledati, a ja u ga upitati ta mu je i zato je blijed. Onda ree jednom od svojih drugova iz razreda: Ti e se praviti da si zakasnio na as, a kad ue u razred pogledaj uitelja i kao s uenjem ga upitaj: Uitelju, nadam se da niste bolesni, nekako ste blijedi danas! On e se sigurno zabrinuti, a vi ostali tad ponite potvrivati kako se i vama ini da je uitelj bolestan. Vidjet ete da e se zbuniti i pomislit e da zaista loe izgleda. Nek mu u glavi sumnja se rodi, i pametan poludi kad ga sumnja vodi, budemo li da blijed je tvrdili svi, u grudi e njegove strah da useli; trideset ljudi kad isto kau, zar da pomisli kako ti lau?! Ova ideja se svima dopade i odluie da je provedu u djelo. Djeca pohvalie svog otroumnog prijatelja, a on ih zamoli da obeaju kako nikome nee ispriati ta su se dogovorili i da e svoj plan uvati kao najveu tajnu. Svi obeae da svoju namjeru nee nikome odati.65

Sutradan se djeca okupie prije kole i jo jednom potvrdie da e uiniti kako su se juer dogovorili. Na asu onaj otroumni djeak ree uitelju: Jutros ste nekako blijedi, kao da ste bolesni. Uitelj se malo zbuni, jer on se osjeao sasvim dobro, pa mu bi udno ta ovaj djeak govori. Uto u razred ue jo jedan uenik i odmah s vrata ree: Uitelju, vi kao da ste bolesni, ba ste ublijedili! Tad se poee javljati i ostali aci. Svi su govorili uitelju da loe izgleda i da je vjerovatno bolestan. Uitelj je sad ve bio siguran da je bolestan. Uostalom, ako cijeli razred tvrdi da izgleda loe, trebalo bi da je zaista tako. Onda uitelj ree djeci da tog dana nee biti nastave i poe svojoj kui da se odmori. No, djeca su ga cijelim putem do kue pratila, a kad ih uitelj upita zato to ine, rekoe: Znate, zaista izgledate bolesno, i bilo bi runo da vas pustimo da sami idete kui. Ne daj Boe, moglo bi vam u putu pozliti. Uitelj sad vie nije ni najmanje sumnjao da je bolestan. Vraajui se kui, razmiljao je: Moja se ena uope ne brine za mene. Kako me mogla jutros pustiti da ovako blijed odem na posao! Ona nije niti obratila panju na mene, potpuno joj je svejedno da li sam zdrav ili bolestan! Kad uitelj stie kui, njegova ena se zaudi to se ranije vratio i upita: Otkud ti ovako rano? I zato su te ovi djeaci dopratili do kue? Uitelj je mrko pogleda i proguna: Zar si slijepa?! Vidi li kako sam blijed, zato si me jutros pustila da bolestan odem u kolu! Ti bolestan?!, zbuni se ena, a ta ti je? Zar te neto boli? Uitelj je ve bio ljut, a sad se estoko rasrdi, pa povika: Zar zaista ne vidi kako loe izgledam! Teko sam bolestan, a ti se pravi da to ne primjeuje!66

Zaboga, ta je tebi danas, ko ti je rekao da loe izgleda? Hoe li da ti donesem ogledalo, pa se sam uvjeri da uope nisi blijed, branila se ena. Zar e mi ogledalo rei jesam li bolestan ili zdrav?!, grmio je uitelj, donesi mi odmah moju pidamu i pripremi mi postelju! Napravi mi aj i donesi neke lijekove! Postelju mi spremi, odmah lei moram, Dosta mi je s tobom praznog razgovora! ena je oklijevala, on je prekori: Zar ne vidi da me bolest teka mori! Djeaci su stajali pred vratima, sluali su razgovor izmeu uitelja i njegove ene, i jedva su se suzdravali da ne prasnu u smijeh. I tako, uitelj lee u postelju mislei da je bolestan, i jo prije toga zahvali djeci na brizi i pohvali ih moda prvi put u svom ivotu. Tog dana djeca, dakle, nisu ila u kolu. Roditeljima su objasnili da je uitelj bolestan, a oni su cijeli dan proveli u igri. Ali, ve sutradan ujutro, roditelji djece posjetili su uitelja, elei se raspitati o kakvoj se bolesti radi. Uitelja zatekoe u postelji, oko glave je omotao krpu, a svuda okolo bile su boice sa lijekovima. Sad je zaista bio bolestan. Roditeljima svojih aka uitelj objasni: Nisam niti znao da sam bolestan. Izgleda da je u meni postojala bolest koja je samo ekala da je postanem svjestan, i im sam pomislio da sam bolestan, odmah sam se zaista i razbolio.

67

Mladi koji je poznavao jezik ivotinja

H

azreti Musau, a.s, jednom doe neki mladi i zatrai veoma udnu stvar htio je nauiti jezik ivotinja. Uzalud ga je hazreti Musa, a.s., odgovarao i govorio mu kako takvo znanje nije dobro za njega. Mladi je tvrdio da tim znanjem eli osnaiti svoju vjeru, jer ljudi, kako je govorio, priaju samo o svojim poslovima i ovome svijetu. Vjerovao je da e ako bude razumijevao jezik ivotinja postati bolji i Bogu drai ovjek. Hazreti Musa, a.s., objanjavao mu je da je takvo znanje opasno i da postoje mnogi drugi naini da Bog uputi ovjeka. Ali, mladi nije odustajao. Musa, a.s., onda se obratio Bogu: O Gospodaru, ejtan zavodi ovoga mladia i zato trai ono to trai. On ne moe shvatiti da e ako mu bude dato to to trai stradati i propasti. Zato Te molim da ne udovolji njegovoj elji. Svevinji Bog mu, meutim, odgovori: Ti zna da Ja udovoljavam eljama Mojih robova, pa u, onda, udovoljiti i njemu. O Musa, nek mu bude ispunjena elja ova, ti zna da se nikome ne odbija dova I tako, mladi je od tog dana mogao razumijevati jezik ivotinja. Svakog jutra sjedio bi u svom dvoritu i sluao razgovore68

izmeu psa i pijetla. Njegov sluga donio bi mu doruak, pa bi mladi ostatke od svog jela dao psu i pijetlu. Jednog jutra mladi u psa kako govori pijetlu: Ti si zaista nepravedan; moe se jednako hraniti i zrnevljem koje nalazi po dvoritu, ali ti uvijek mora jesti i ono to preostane od gazdinog doruka. Ostavi to meni, a ti ionako uvijek po dvoritu moe pronai dovoljno hrane za sebe. Pravedno je da taj komadi hljeba pripadne meni. Pijetao mu nato ree: Nema razloga za alost, Bog ti je pripremio neto mnogo bolje od tog komada suhoga hljeba. Sutra e umrijeti konj naega gazde, a onda e se moi najesti do sitosti. Zna i sam da e vama psima dati da pojedete konja. Kad mladi to u, odmah ustade i odvede konja na pijacu. Skupo ga je prodao, kupac odvede konja svojoj kui i silno se zaudi kad ujutro vidje da je konj mrtav. Uglavnom, mladiev pas tako ostade bez obilnog obroka kome se nadao. Narednog jutra pijetao izgladnjelom psu ree da tog dana treba umrijeti mladiev magarac, i to je prilika da se pas napokon najede. Mladi to u, pa sad povede magarca na pijacu i prodade ga prvoj muteriji. Sutradan se pas poali pijetlu, ali ga ovaj utjei: Sutra e umrijeti gazdin sluga, a onda e njegova rodbina, traei od Boga milost za njega, obilato nahraniti sve ivotinje u dvoritu. Psa obradova ta vijest, ali mladi, koji je opet sluao njihov razgovor, odmah povede svog slugu kod komije. Ne shvatajui zato mladiu odjednom sluga vie ne treba, komija pristade da primi kod sebe tog mladog i vrijednog momka, ali sluga ve sutradan iznenada umrije. Mladi je sad bio sretan i zadovoljan to poznaje jezik ivotinja i mislio je kako se zahvaljujui tom znanju ve dvaput spasio gubitka koji ga je trebao zadesiti. Nije ga, meutim, uope bilo briga to je zato prevario dvojicu ljudi koji mu nisu uinili nita naao.69

Stvarno imam razloga da radostan budem, ve dva puta spasih se od sudbine hude; sada kada jezik ivotinja znam od svake u nesree biti siguran. Pijetao se sad ve zaista stidio psa. Dva puta je obeao psu obilan obrok, a njegov prijatelj oba puta je ostao gladan. Razmiljao je: Dragi Bog ukazao mi je tu ast da upravo ja budem ivotinja koja e buditi ljude na sabah-namaz, i zaista mi ne dolikuje da budem laac i da moj prijatelj mojom krivicom gladuje. Narednog jutra pijetao ree psu: Znam da si ljut na mene, ali sad imam vijest koja e te zaista obradovati. Sutra e umrijeti na gazda, pa e njegova porodica zaklati nekoliko kurbana i ti e se ovaj put sigurno sit najesti. Kad mladi to u, skoi kao oparen i odmah pohita hazreti Musaovoj, a.s., kui. Blijed od straha i sav unezvjeren utra unutra, pa uhvati hazreti Musaa, a.s., za skute i stade zapomagati: Boiji poslanie, spasi me, molim te, nesree koja me eka! Ali, hazreti Musa, a.s., ree mu: Ne znam zato od mene trai pomo?! Ti si, uostalom, jako vjet da izbjegne svaku nesreu koja ti je suena! Kao to si prodao konja, magarca i slugu, sad prodaj samoga sebe! Odmah sam ti rekao da je tvoja elja da naui jezik ivotinja loa po tebe, a sad e se uvjeriti da sam bio upravu. Prije nego to neto poeli ili zapone, pametan ovjek uvijek razmisli o moguim posljedicama. Mudar uvijek porazmisli o onom to slijedi, pa se onda upita kolko neto vrijedi! Mladi je gorko plakao i molio hazreti Musaa, a.s., da mu pomogne, ali mu Musa, a.s., ree: Kad je strijela smrti jednom70

ispaljena iz luka Boije sudbine, povratka vie nema. Sueno je da sutra umre, i ja jedino mogu moliti Boga da sa ovoga svijeta ode kao vjernik. Onda hazreti Musa, a.s., die ruke na dovu i ovako se obrati Svevinjem: O Gospodaru, ovaj mladi jeste pogrijeio, ali molim Te da mu oprosti i da ga na onom svijetu obraduje Svojom nagradom. Milostivi Bog mu odgovori: O Musa, zarad tebe mu je oproteno! Ako ti to eli, ostavit u ga u ivotu! Samo Me zamoli, i oivjet u i neke ljude koji su davno umrli! Hazreti Musa, a.s., nato ree: Zahvalan sam na Tvojoj bezgraninoj milosti, ali ja elim samo da bude onako kako si Ti odredio. Ovaj svijet je svakako prolazna kua i svima nam je sueno umrijeti, pa zar je onda bitno hoe li ovjek ivjeti koji dan due ili krae! Jedino to je zaista bitno jeste da ivimo i umiremo kao vjernici! I zaista, smrt naposljetku eka svakoga. Zato je jako vano da se ve od djetinjstva trudimo da se ponaamo to ljepe, da potujemo svoje roditelje i starije, da budemo iskreni prijatelji i da ne inimo drugima nita to e ih rastuiti i oneraspoloiti. estito i marljivo dijete jednog dana e postati estit i poten ovjek. A znamo da dragi Bog voli takve i da im je nakon smrti obeao sigurnu nagradu i vjeni ivot u kome nikada nee biti tuni ni nesretni.

71

Nesuhova tevba

U

davna vremena ivio je ovjek koji se zvao Nesuh i koji je bio poznat po tome to se poto-poto trudio izgledati poput ene iako je bio mukarac. Oblaio je ensku odjeu, minkao se poput ena i nastojao je na svaki nain sakriti da je mukarac. Ljudi su zato mislili da je on doista ena i niko u njegovom gradu nije mogao ni pomisliti da je Nesuh ustvari mukarac. Nesuh je, meutim, inio sve to zato da bi mogao ulaziti u hamam u vrijeme kad se ondje kupaju ene i djevojke. Poto su mislile da je i on ena, putale su ga da bude s njima, a on bi ih masirao i pomagao im da se okupaju. Tako se Nesuh, dakle, pretvarao da je ena kako bi udovoljio svojoj strasti. A mi znamo da robovi strasti naposljetku loe zavre. Ipak, Nesuh je bio svjestan da je to to ini loe i grijeh, grizla ga je savjest i esto je molio Boga za oprost, ali nikako nije mogao da se okani svog runog obiaja. Doputao je strasti da bude jaa od njega. Jednog dana posjetio je pobonog starca koji je ivio u njegovom komiluku. Nesuh je zamolio ovog pobonog ovjeka da proui dovu za njega. Starac je brzo shvatio da je Nesuh veliki grjenik i bilo mu je jasno da je on mukarac koji se pretvara da je ena. Nije, ipak, htio nikome odati Nesuhovu tajnu, jer istinski Boiji ljudi ne vole govoriti drugim ljudima o onim tajnama koje im Boijom milou budu otkrivene.72

Onaj koji pije iz vra Boijeg znanja ne otkriva tajnu koja postade mu znana; kad Boijem ovjeku je tajna otkrivena, usta su mu nijema kao zaivena. Ovom pobonom starcu bilo je ao Nesuha, pa je iskreno molio Boga da se smiluje tom grjeniku i pomogne mu. Jednog dana Nesuh je, kao i obino, bio sa enama u hamamu, donosio je toplu vodu i polijevao je djevojke dok su se kupale, kad princezine slukinje odjednom povikae: Nema princezine skupocjene naunice! Sve ene poee traiti naunicu, ali ona kao da je u zemlju propala. Pretraile su cijeli hamam, ali naunice nema pa nema. Zakljuie da ju je onda sigurno neko ukrao, pa odluie da pretrae sve ene u hamamu. Naredie da niko ne naputa hamam sve dok princezina naunica ne bude pronaena. Nesuh shvati da e i njega pretraiti, a onda e svima biti jasno da je on ustvari mukarac. Znao je da mu tad ne bi bilo spasa. ene bi sigurno odmah pozvale strau, a sultan ne bi imao milosti prema takvom grjeniku. Smrtno uplaen, Nesuh se u sebi obrati Bogu: O Gospodaru, Ti zna da sam Ti se esto kajao zbog svojih grijeha, ali dopustio sam svojoj strasti da me svlada. O kako sam sada jadan i nesretan! Sad e me sigurno snai kazna za moje grijehe! Kamo sree da me majka nikad nije ni rodila! Ako mi Ti ne pomogne, nema mi spasa! Pomogne li mi sada, zaista u se popraviti i nikada vie neu initi ovakve grijehe! Iskreno se kajem, pa prihvati moju tevbu! Gospodaru, sto sam puta pogazio obeanje, vraao se grijehu nakon to sam izrekao pokajanje; bolje da se i ne rodih kad ne ivim ivot prav, kamo sree da me davno rastrgao strani lav!73

Ako sada izbavi me iz nevolje ove, kunem Ti se odbacit u silne grijehe svoje! Molio je dragog Boga, iskreno se kajao, Melek smrti Azrail pred njime je stajao. Poto izree svoju dovu, Nesuh se od silnog straha onesvijesti. Potraga za princezinom naunicom je nastavljena, pretraivane su sve ene u hamamu, ali naunicu nisu mogli pronai. Djevojke prioe Nesuhu koji je onesvijeten leao na podu da ga pretresu, ali upravo u tom trenutku jedna princezina slukinja povika: Evo naunice, pronala sam je na dnu bazena! Djevojke veselo zagrajae i okupie se oko te robinje, a njihova vika probudi Nesuha. Nesuh tad shvati ta se dogodilo. Bilo mu je jasno da je Boijom milou u posljednji as spaen sramote i sigurne smrti. On postieno pokri lice svojim ogrtaem i gorko zaplaka, kroz pla govorei: I pored svih mojih runih djela i grijeha, Bog me spasio propasti. Stotinu puta pogazio sam svoje obeanje, a On mi se ipak smilovao, iako sam zasluio da budem kanjen. Milostivi je sakrio moj grijeh od drugih, pa zar da budem nezahvalan rob! Bog uini da me ljudi kao istog znaju, u paklu mi mjesto, a ja zavrih u raju; hvala Tebi, Milostivi, to me spasi jada, iako bi pravo bilo da estoko stradam! Princeza tad prie Nesuhu i zamoli ga da bude njen lini pratilac u hamamu. Nesuh ljubazno odbi tu molbu, jer ovaj put vrsto je odluio da se promijeni i potrudi se da stekne Boije zadovoljstvo. Odselio je u drugi grad, prestao se odijevati kao ena i postao je istinski vjernik i estit ovjek.74

I zaista, dragi Bog uvijek prima iskreno pokajanje. Kakvo god zlo ovjek da uini, koliki god grjenik da je bio, Milostivi je spreman oprostiti mu ukoliko se iskreno i iz dubine srca pokaje za svoje grijehe. Dragi Bog strpljiv je prema grjenicima i On im prua priliku da se pokaju i postanu ispravni. Da nije Njegove milosti, On bi, znamo, vrlo lahko mogao odmah kazniti ovjeka za svaki poinjeni grijeh. Nastojmo, zato, i mi biti milostivi prema drugima, opratajmo im njihove greke i pruimo i onima koji su nas nekad povrijedili priliku da zaslue nae prijateljstvo. Ako nas i opet iznevjere, pa Bog sve vidi nas e nagraditi za nau strpljivost i dobrotu, a oni koji ne prihvataju ruku prijateljstva i oprosta proi e onako kako zasluuju.

75

Kradljivac koji se pravdao sudbinom

ivio nekad jedan lopov koji se posve odao krai. Krao je sve to bi stigao, hranio se ukradenim novcem, i nimalo se nije kajao zbog svojih nedjela. Gradski straar naposljetku ga uhvati u krai i povede ga u zatvor. Straar se veoma zaudi kad shvati da se lopov nimalo nije postidio to je zateen u krai. Kako to da se nimalo ne stidi svoga grijeha i nedjela?!, upita straar, a lopov posve mirno odgovori: Zato da se stidim kad je sve to sudbina! Bog je odredio da budem lopov; da je On htio drugaije, ja ne bih krao i bio bih moda trgovac, pekar ili uitelj. Hoe li, onda, ako te sad za kaznu pretuem, rei da je i to Boije odreenje?, upita ga straar. Lopov se tad zbuni i zauti, a u zatvoru mu straar ispria jednu pounu priu o tome ta je sudbina i Boije odreenje, a ta ljudska sloboda volje i mogunost izbora. Naime, jednom se neki mladi uvukao u tui vrt, ispeo se na stablo i stao u slast jesti voe. Vlasnik vrta ga opazi i zagalami na njega: Sram te bilo, propalico, zar se tek tako moe ui u tui vrt i bez pitanja brati voe?! Mladi odgovori: Ovaj vrt je Boije vlasnitvo, jer itav svijet pripada Njemu, a ja sam Boiji rob i imam pravo jesti voe koje je Bog stvorio. Zato76

me vrijea i napada?! Zar tebe nije sram da krtari s onim to je stvorio dobri Bog, a zna da je On beskrajno bogat i da Njegov imetak ne moe presuiti! Vrt pripada Bogu, a ja sam Njegov rob, pa ako i pojedem hurmu, nju je stvorio Bog; to se tako srdi i galami na me, zar ja mogu umanjiti Boije imanje! Vlasnik vrta tad naredi svom slugi: Pouri kui i donese mi onaj debeli konopac, a onda u dati pravi odgovor ovom bezobraznom lopovu! Sluga poslua i brzo se vrati nosei konopac, a onda vlasnik vrta skide onog mladia sa stabla, veza ga konopcem i stade ga tui i amarati. Dok su udarci pljutali po njemu, mladi je zapomagao: ta je tebi, nevjernie! Tue me iako zna da nisam nita kriv! Lijepo sam ti objasnio da nema razloga da se ljuti! Pa ja, ustvari, nita i ne radim, odgovori mu vlasnik vrta, Boiji rob udara drugog Boijeg roba tapom koji takoer pripada Bogu. Ne znam zato se ali i zapomae kad i sam zna da mi ustvari nemamo nita s ovim. Kad saslua straarevu priu, kradljivac shvati svoju zabludu. Bilo mu je jasno ta je straar htio rei s ovom priom i znao je da je zbilja glupo vlastite grijehe i pogreke pravdati sudbinom i Boijom voljom. Sad se kajem to iznesoh tako glupo opravdanje, jer zaista mi smo krivi za vlastito stanje; sve to radi, radi po slobodnoj volji, ti sam bira da l e biti gori ili bolji. Zapamtimo, dakle, da nam je dobri Bog, Stvoritelj itavog svijeta i nas samih, dao slobodnu volju i mogunost izbora, i77

upravo zato mi i hoemo odgovarati za svoja djela. Kad ovjek uini kakvo zlo, ne moe se pravdati da je tako bilo sueno. Na nama je da odaberemo izmeu dobra i zla, da uvijek dobro razmislimo da li je ono to inimo ispravno ili pogreno. Razum i slobodna volja su velike blagodati koje nam je Bog darovao, i mi smo duni potruditi se da te blagodati to bolje iskoristimo.

78

Mi i aba

okraj jednog potoka sretoe se mi i aba, i meu njima se brzo rodi prijateljstvo. Od jutra do veeri bili su skupa, druili su se i o svemu razgovarali. Njihovo prijateljstvo svakim danom bilo je sve snanije i oboje su jedva ekali susret sa svojim prijateljem. Jednog jutra mi je trao obalom potoka traei svoju prijateljicu abu, ali, budui da je ona tog jutra lovila u potoku, nije je mogao nai. Kad se predveer sretoe, mi ree abi: Ti ivi u vodi, a ja na kopnu, tako da ne moemo uvijek biti skupa. Volio bih, ipak, da uvijek znamo jedno za drugo. Zato imam jedan prijedlog: veimo oboje oko noge po jedan kraj konopia, tako da kad poelimo biti skupa, dovoljno je cimnuti konopac u znak da se trebamo sresti. aba pristade, uzee konopac i vezae njegove krajeve oko nogu. Nakon duge prie i rasprave mnoge, odluie konopac vezati za noge; ko to su im due bile povezane jako, htjeli su i tijela da poveu tako. Nekoliko dana kasnije ponad potoka nadletje jedan veliki gavran, opazi mia na obali, zgrabi ga svojim kljunom i podie ga visoko u zrak. Kako je konopiem mi bio vezan za abu, mi povue i nju, pa su sad oboje bili u zraku. Nosei mia i79

P

abu, gavran je letio iznad oblinjeg sela. Kad seljaci vidjee taj prizor, veoma se zaudie i povikae: Gledajte uda, gavran je uhvatio abu! To da je uhvatio mia nije nikakvo udo, ali prvi put vidimo da je gavran uhvatio ivotinju koja ivi u vodi! Uplaena i tuna, aba im odozgor dobaci: Gledajte i dobro zapamtite kakva je sudbina onoga ko se drui s nekim ko mu nije par! Sad vidite kakva propast u tome se krije da se drui s nekim ko za tebe nije; sretniji je onaj ko se podalje od ljudi dri od onoga ko se s budalama stalno drui. Kad budalu uzme za najboljeg druga, sem nesree ne moe te snai sudba druga. Takva je, eto, bila sudbina abe koja se druila s miem i prihvatila njegov budalasti prijedlog. A nama ova pria neka poslui kao pouka. Nastojmo se uvijek druiti s pametnim i estitim ljudima, jer druenje s onima koji ne koriste svoj razum moe nas, prije ili kasnije, skupo kotati.

80

Beduin i mudrija bez djela

irokom pustinjom jahao je na kamili neki beduin. Na kamilu su bile natovarene dvije teke vree, a beduin je sjedio meu vreama i na sav glas pjevao. Usput naie na jednog ovjeka koji je iao pjeice. ovjek nazva selam, a beduin mu odgovori i ree: Ba dobro to smo se sreli. Dosadno je i opasno putovati sam pustinjom. Nastavimo put zajedno, tako je sigurnije, a usput moemo i porazgovarati, pa e nam putovanje bre proi. ao mi je samo to ti ide pjeice. Da moja kamila ne nosi ove teke vree mogao si i ti uzjahati sa mnom. A ta je u tim vreama, upita onaj. Nita naroito, odgovori beduin, jedna vrea puna je penice, a drugu sam napunio pijeskom. Kad u da je u jednoj vrei pijesak, ovjek se zaudi: Na kamilu si natovario vreu punu pijeska?! Ovog obinog pustinjskog pijeska?! Da, i ne shvatam ta je tu udno!, ree beduin. Ali naravno da je udno!, ree pjeak, jo nisam uo da neko kroz pustinju nosi vreu punu pijeska! Zna, vreu pijeska natovario sam s druge strane radi ravnotee. Inae bi kamili bilo tee nositi onu vreu sa penicom. Vidi se da ba nema iskustva s tim stvarima, objasni s osmijehom beduin.81

Njegov iznenadni saputnik nasmija se kad to u i ree: Ali to je zaista smijeno! Zaboga, zato ne istrese pijesak iz te vree, a onda je dopola napuni penicom iz druge vree. Tako e imati dvije dopola pune vree, a tvojoj kamili bit e lake nositi teret. Shvata li sada, dobri ovjee? Beduin zbunjeno pogleda svog saputnika, neko vrijeme je utio, a onda ree: Zanimljivo... Kako se ja nisam toga dosjetio?! Pomisli kako ovaj ovjek koga je sreo sigurno mora biti neki uenjak, a moda je ak i sam vezir. Dok je beduin bio zabavljen takvim mislima, onaj ovjek mu se obrati: A sada, prijatelju, sjai s kamile, pa u ti pomoi da isprazni tu vreu s pijeskom i prespe u nju penicu. Beduin naredi kamili da klekne, sjaha, pa, uz pomo svog saputnika, skide s kamile obje vree. Prosu pijesak iz jedne, a onda je dopola napuni penicom iz druge vree, pa obje vree opet natovari na kamilu. Uzjaha kamilu i onda se obrati onom ovjeku: Sad kad sam olakao kamili i ti moe uzjahati sa mnom. Ovaj tako i uini, pa nastavie svoj put. Jahali su neko vrijeme kroz pustinju, a onda se beduin okrenu i upita ovjeka iza sebe: Jesi li ti moda neki vezir ili si ak sam sultan? O ovjee ueni, o ti mudre rijei, hoe li mi o sebi makar neto rei; sa pameu takvom i tolikim znanjem ti si sultan ili vezir, nisi nita manje. ovjek se nato glasno nasmija i ree: Sultan?! Vezir?! Otkud ti takva pomisao?! Beduin ga zaueno upita: Ali ko si, onda, ti i ime se bavi? Sigurno si kakav bogati trgovac, ili si moda kadija?82

ovjek odreno zavrti glavom: Ne, nisam ni trgovac niti kadija. Ja sam, ustvari, prilino siromaan ovjek, nemam nikakvo naroito zvanje ni imanje. Nita nemam, ja sam samo siromaak hudi, od onoga ivim to mi daju dobri ljudi! Beduin je neko vrijeme u nevjerici gledao svog saputnika, a onda srdito ree: Bog ti je, dakle, svu tu pamet i znanje dao uzalud?! Odmah sii s moje kamile i nastavi dalje pjeice! Ali zato?!, zbuni se ovjek, zar sam ti uinio neto naao?! Nee me valjda bez razloga ostaviti samog ovdje u pustinji?! Beduin ga srdito pogleda i ree: Uinio si naao samome sebi! Zar te nije stid da bude nezahvalan Boiji rob i ne iskoristi blagodat koju ti je Milostivi dao! Silazi odmah s moje kamile, jer s takvim ovjekom ne elim dalje putovati! Priprosti beduin tako je nauio ovog uenog ovjeka da zahvalnost Bogu na nekoj blagodati znai ispravno je iskoristiti. Znanje i uenost zaista jesu velika blagodat Dobrog Boga, a oni kojima je takva blagodat darovana duni su da je iskoriste tako to e posredstvom nje pomoi i sebi i drugima. Darovit i uen ovjek mora u znak zahvalnosti Bogu svoje znanje prenositi na druge i truditi se da od njegovog znanja svi imaju koristi. Imati znanje a ne koristiti ga zbilja je loe. Uostalom, u islamu se znanje bez djela smatra veoma runom osobinom.

83

Mladi koji je slijedio svoj san

U

davna vremena ivio je u Bagdadu neki mladi koji je od oca naslijedio veliki imetak. Mladi se svakojako provodio i troio je svoje nasljedstvo kako je stigao, mislei da ga nikad nee potroiti. Stariji i iskusniji ljudi uzalud su ga savjetovali da ne troi imetak uludo i na nepotrebne stvari mladi nije obraao panju na njihove savjete. Nije shvatao da je njegov otac taj imetak stekao s dosta muke i truda, i da nije pravo da ga on sad tek tako troi. Ali, ljudi, naalost, obino lahko troe novac koji nisu sami zaradili i koji nije plod njihovog rada i napora. Kako bi nai stari rekli: Tuu muku je lahko troiti! Uglavnom, mladi je samo troio svoje nasljedstvo, a sam nije nita radio niti je zaraivao. Prolazili su dani, mjeseci i godine, a novca koji je naslijedio preostajalo je sve manje. Jednog dana shvatio je da je potroio sav novac imao je jo samo kuu i jedan mali vrt ispred kue. Tek tad mladi je shvatio kako je naivan bio i znao je da su savjeti koje su mu davali stariji bili ispravni. Sad se kajao zbog svog nepromiljenog ponaanja, pa se kroz suze obratio Bogu: O Boe, imetak mi dade, ali njega sad nije, ako ga vratiti nee, neka smrt doe to prije!84

Naalost, mnogi ljudi sjete se dragoga Boga tek kada ih snae kakva nesrea i kad su u nekoj nevolji, a dok uivaju u Boijim blagodatima i koriste se Njegovim dobrima, nemarni su i zaboravljaju na Milostivog. Kad uivaju u srei i blagostanju, ne sjeaju se Boga, a u nesrei i jadu sjete Ga se, mole da im pomogne i spasi ih. Zaista je istina da smo mi ljudi nezahvalna bia! Uglavnom, ovaj mladi plaui je molio Boga: O Gospodaru, zaista Ti nisam zahvaljivao na blagodati koju si mi darovao, a sada sam zapao u nevolje! Molim Te da mi pomogne i spasi me siromatva! Znamo da je Bog milostiv i milosrdan i da se odaziva Svojim robovima kad su u nevolji i trae pomo od Njega, ma koliko da su prije toga bili nemarni i nezahvalni. Tako se naposljetku smilovao i ovom mladiu. Danima i noima mladi je upuivao dove, a jedne veeri zaspa s rukama podignutim na dovu i usni udan san. Zaspa, a u snu zau nepoznat, moan glas: Blago je u Egiptu, tamo je tvoj spas! U Egipat kreni prije nego bude kasno, Bog se smilovao na tvoje siromatvo; ondje na tebe eka zakopano blago, dug je put pred tobom na kraju bit e ti drago! Kad se probudi, mladi pomisli: Eh, kakav san! Sanjao sam da mi Boiji glasnik kae da trebam poi u Egipat i pronai ondje zakopano blago. Ipak, to je samo san, a glupo je vjerovati u snove... Naredne noi opet usni isti san, a ujutro je dugo razmiljao o tome. Nikad mi se jo nije desilo da dva puta sanjam isti san, mislio je, moda mi se Bog zaista smilovao, moda je san istinit i zbilja me eka zakopano blago. Ako opet usnijem isti san, poi u u Egipat.85

I tree noi sanjao je potpuno isti san: u Egiptu, na mjestu koje je jasno vidio, zakopano je blago koje pripada njemu. Ovog puta mladi je bio siguran da ga je dragi Bog putem sna uputio kako da se izbavi iz nevolje. Odlui da proda sve stvari iz kue kako bi imao novca za put, te se zaputi u Egipat. Nakon dugog i napornog putovanja, umoran i iscrpljen, stie u Egipat. Sad je jo trebalo da pronae ono mjesto koje je vidio u snu i provjeri da li je ondje zbilja zakopano blago. Bio je sretan to je napokon u Egiptu i iskreno je vjerovao da je njegov san istinit. Pun nade i vjere u Egipat stie, nadao se da je svome blagu blie; na skrovitom mjestu da se blago krije kamo ljudi nisu zalazili prije. Kad stie u Egipat, mladi shvati da je usput potroio sav novac. Nije imao ak ni toliko da ode u karavan-saraj i ondje prenoi. Pomisli da bi moda mogao ispriati nekome otkud i zato je doao u Egipat, zatraiti neto novca na zajam, pa vratiti kad nae blago, ali znao je da bi se ljudi smijali takvoj prii. Razmiljao je: A moda bih mogao sjesti na ulicu i prositi. Dobri ljudi e mi neto udijeliti, a onda u moi platiti prenoite i nahraniti se. Ovdje me ionako niko ne zna, nemam se ega sramiti, a sutra u potraiti svoje blago. Ipak, odustao je od te namjere. Bilo ga je previe stid prosjaiti, te zato zakljui da mu onda nema druge nego da provede no napolju. etat u, uostalom, cijelu no ulicama, i to je ba dobra prilika da upoznam grad, mislio je. Uskoro, meutim, osjeti silnu glad. Ve drugi dan nije nita jeo, a bio je veoma umoran i iscrpljen od dugoga puta. Malo porazmisli i shvati da e ipak morati prositi kako bi kupio sebi86

neto za jelo. Zakljui da je najbolje da saeka veer, onda e moi sjesti na ulicu i moliti prolaznike za neto novca, a oni u mraku nee moi vidjeti koliko ga je stid. Pokrit u se preko glave svojim ogrtaem, i samo u ispruiti ruku, razmiljao je. Stajao je na ulici, razmiljao dugo, as bi jedno pomislio, a as opet drugo; jednog trena mislio je: Trpi svoju muku!, a onda bi pomislio: Ipak prui ruku! Jadni mladi etao je itav dan ulicama i razmiljao ta da ini, sve dok se polahko nije poelo smrkavati. Naao je prikladno mjesto, sjede ondje i poe prositi. Dugo je sjedio ispruene ruke, ali niko mu nije nita udijelio. Mladi nije znao da je sultan naredio da se nakon jacija-namaza niko ne smije zadravati na ulici, da ljudi moraju biti u svojim kuama, a svako ko se nou zatekne na ulici bit e uhapen i kanjen. Sjedio je na ulici tuan, gladan i umoran, kad osjeti neiju ruku na svom ramenu. Na trenutak pomisli da mu se Bog smilovao i poslao nekoga da se pobrine o njemu: Sigurno je neki dobar ovjek shvatio da sam stranac ovdje, pa mi sad eli pomoi, nahraniti me i ponuditi mi prenoite. Okrenu se i shvati da pred njim stoji zapovjednik none strae. Visok i snaan ovjek pod orujem gledao je mrko mladia i pitao se ko je on i ta uprkos zabrani radi nou na ulici. Iza njega stajalo je jo nekoliko straara, te odmah stadoe tui sirotog mladia. Udarci su pljutali po njemu onako umornom i iscrpljenom. Pokuavao im je objasniti ko je, otkud i zato je doao, ali straari mu nisu doputali da govori. Nekoliko noi ranije neki lopovi opljakali su nekoliko duana, i zato je sultan naredio da niko ne smije nou izlaziti na ulicu. Mladi nije znao za to, a straari su bili sigurni da je87

svako ko se nou zatekne na ulici sigurno lopov. Zato su tukli mladia bez milosti, i uzalud je bilo njegovo zapomaganje. Zapovjednik strae vjerovao je da svako zna za sultanovu naredbu, a lopov, kad bude uhvaen, svakako nee tek tako priznati da je zaista lopov. Dok su ga straari tukli, mladi je zapomagao i vikao: Smilujte se, tako vam Boga, ja nisam lopov! Sve u vam objasniti, prestanite me tui! Zapovjednik strae naposljetku se saali, naredi da prestanu tui nesretnog mladia, pa mu se obrati: Ako nisi lopov, ta onda nou radi na ulici? Vjerujte mi, nisam lopov! Pogledajte me, zar vam ja liim na lopova!, kroz pla je govorio mladi, stranac sam ovdje, doao sam iz Bagdada. Imam nekog posla u Egiptu, i zaista nisam znao da se nou ne smije biti na ulici. Putujui ovamo potroio sam sav novac, umirem od gladi, a ovdje ne poznajem nikoga. Htio sam prositi, ali bilo me previe stid. Uostalom, da sam zaista lopov, zar mislite da bih sjedio ovdje na ulici i ekao da se pojavite?! Da sam lopov, zar bih bio gladan i ovako iznuren?! Zapovjednik strae upita ga zato je doao u Egipat, pa mladi sve potanko ispria. Kad saslua mladievu priu, zapovjednik strae stade se iz sveg glasa smijati, pa, drei se od smijeha za stomak, ree: Budalasti lopove, smisli barem neku la u koju se moe povjerovati! Mladi se kleo da je rekao istinu, ali zapovjednik strae nije mu vjerovao: Zaboga, pa ne misli valjda da smo tolike budale da povjerujemo u takvu priu?! Zar je mogue da neko bude toliko glup da zbog sna proda sve to ima i zaputi se ak iz Bagdada u Egipat, vjerujui da ga ovdje eka zakopano blago?! Straari onda odvedoe mladia u tamnicu, a sutradan ga izvedoe pred sultana. Mladi ispria sultanu sve o sebi i objasni zato je doao u Egipat. Sultan je bio milostiv i poten ovjek,88

a posebno je imao dara da ocijeni ljude. Osjeao je da mladi, koliko god njegova pria bila nevjerovatna, ipak govori istinu. Sultan se onda obrati straarima: Zato ste pretukli ovog jadnog nedunog mladia?! Zar nije bilo oito da je stranac! Zar bi pravi lopov sjedio nou nasred ulice i ekao kad e naii straa! On nije iz bande to je nou krala, to je samo jedna naivna budala! A onda sultan ree mladiu: Zar bi pametan ovjek zbog sna, makar se taj san triput ponavljao, rasprodao svoj imetak, ostavio svoju domovinu i zaputio se u tuinu?! Ti kao da nema nita u glavi! Postoji li iko na ovome svijetu ko se obogatio zahvaljujui snu! I ja sam nekoliko puta sanjao da me na jednom dalekom mjestu eka zakopano blago, ali nisam bio tolika budala da povjerujem u san. Nekoliko noi sanjao sam stalno: u Bagdadu eka me blago zakopano; i kuu bih mogao opisati jasno pred kojom se krije silno blago krasno. Isti san sam sanjao skoro svake noi, al ne htjedoh zato u tuinu poi! Sluajui sultana kako opisuje kuu koju je sanjao, mladi pomisli kako je ta kua posve ista kao kua njegovog oca u Bagdadu. Sultan na kraju ree: Da, sanjao sam, dakle, mnogo puta da se ispred kue u Bagdadu koju sam ti opisao, u vrtu ispod jednog suhog stabla, krije silno blago, ali nije mi na pamet padalo da povjerujem u san i poem u Bagdad. Zato, vrati se u svoju zemlju, zaponi novi ivot meu svojim prijateljima i proi se snova o zakopanom blagu.89

Mladiu je odjednom postalo jasno da je kua iz sultanovog sna upravo njegova kua, a u vrtu ispred kue zbilja se nalazilo staro i osueno stablo. Onda se mladi pokloni pred sultanom i ree: Zahvaljujem na ukazanoj milosti. Vraam se kui i sad znam da sam naao ba ono to sam traio. Sultan ga pogleda saaljivo, bilo je jasno da je uvjeren kako je mladi skrenuo s pameti, ali momku to sad nije bilo vano. Neka misli o meni ta god hoe, vano je da e se moj san ostvariti, pomisli. Sultan dade mladiu neto novca da mu se nae usput, i ovaj sav sretan krenu nazad kui u Bagdad. Cijelim putem pjevao je od sree i nije skidao osmijeh s lica. im stie kui, posijee staro stablo u dvoritu, i ispod njegovog korijenja nae sanduk pun zlatnika. Bilo je tu mnogo vie novca nego u oevoj ostavtini koju je onako proerdao. Mladi je sad bio jedan od najimunijih ljudi u Bagdadu. Ipak, iz svega to mu se desilo izvukao je pouku. Odluio je dio novca uloiti u trgovinu, postao je trgovac i nastojao je potenim radom i sam neto zaraditi. Nije vie, naravno, troio novac u besmislice, a u znak zahvalnosti Bogu do kraja ivota bogato je pomagao sirotinju, kole i sirotita.

90

ejh koji je jahao na lavu

U

davna vremena u jednom dalekom gradu ivio je neki mladi dervi. Posvetio je svoj ivot uenju i stjecanju znanja i namjeravao je, s Boijom pomoi, postati veoma uen. uo je mnogo priao o ejhu Ebul-Hasanu Harakaniju i arko je elio upoznati tog uvenog ejha. Godinama se pripremao da krene na put i potrai ejha. elio je, ustvari, postati jedan od njegovih uenika. Naposljetku, mladi dervi skupio je dovoljno hrabrosti i poao je na put potraiti ejha Harakanija. Preko planina i kroz mnoge doline traio je ejha, da ga elja mine. Idui pjeice, s torbom na leima i mjeinom vode za pasom, mladi dervi prevalio je golemi put, preao mnoga brda i spustio se u mnoge doline. Vodila ga je ljubav prema ejhu, pa nije osjeao umor ni tekoe putovanja. Jedino o emu je mislio bio je susret sa ejhom. Znao je da mu je svakim korakom sve blie, te mu se i umor na ovom putu inio slatkim. Na putu stjecanja znanja mladi dervi nije alio nita rtvovati. Smatrao je da je znanje vrjednije to se ovjek vie pomui dok ga stekne.91

Napokon, mladi dervi stie u ejhov grad i potrai ejhovu kuu. Bio je silno radostan i poletan, veseo to je stigao na cilj. Pokuca na vrata ejhove kue. Otvori mu ejhova ena, pa kad ugleda nepoznatog mladia, upita: Ko si ti i koga trai? Bilo je jasno da je srdita i mladiu se obraala osorno i grubo. Mladi dervi pomisli: Ovo nipoto ne moe biti ejhova ena. I najneotesanija osoba bi nakon toliko godina ivota sa ejhom nauila kako se treba ophoditi prema gostima i ne bi se ljudima ovako grubo obraala. Mladi onda upita: Zar ovo nije kua ejha Harakanija? Jeste, ovo je njegova kua, odgovori ena, a sad brzo kai ta hoe i zato si doao; imam posla i ne da mi se gubiti vrijeme s tobom! Zbunjen i zauen, mladi joj objasni: Ja sam mladi dervi i doao sam izdaleka posjetiti ejha. Prevalio sam veliki put da bih postao ejhov uenik. Je li ejh sada kod kue? Ne, odgovori ena, ejh trenutno nije kod kue, izaao je nekamo. A tebi mogu rei da si se uzalud muio i prelazio toliki put! Toliko si putovao samo zato da bi posjetio ejha?! I ko je, uostalom, ejh! Obini ovjek poput svih ostalih ljudi! Ustvari, kamo sree da je on poput drugih ljudi; pametan ovjek ne bi se nipoto bavio budalatinama kakvim se on bavi! Mladi se zaprepasti i ree eni: Kako smije tako govoriti! ejh je poseban ovjek i njega ne treba porediti s drugim ljudima! Doao sam ga posjetiti jer se elim okoristiti njegovim znanjem i mudrou. ena se na te rijei mladog dervia stade grohotom smijati, pa ree: Okoristiti se njegovom mudrou?! Zaista smijeno... A ta to on zna to ti ne zna? Jo nisam ula da je on rekao neto pametno i poduio druge neemu zaista vrijednom. Izgleda da si ti prava budala.92

ena ree: Mome, zbilja si budala; toliki si put preao ta to nije ala! Pametnijeg posla nema u ivotu svome ve na noge dolaziti ejhu blesavome; moda ti je pamet svu oduzeo vrag, pa ejh ovaj beskorisni tolko ti je drag! Mladi se sad ve naljuti, ali ena se nije prestajala smijati i izrugivati se i s mladim derviem i sa ejhom. Iz potovanja prema ejhu mladi joj nije htio rei nita runo, ali u njemu je kipjelo od bijesa. ena, meutim, nije prestajala da se smije i vrijea ejha: ejh kae?! To je obini prevarant koji vara mladie jo gluplje nego to je on! Mene, meutim, nije uspio prevariti i ne doputam mu da mi napuni glavu svojim budalatinama. Nauila bih ja pameti stotinu takvih ejhova i dervia! Tvoj ejh ne zna nita o ivotu; on je obina naivna budala! Onda ena poe savjetovati mladog dervia da se odmah vrati kui i zaboravi na ejha, inae e mu ejh napuniti glavu raznim glupostima koje e mu upropastiti ivot. Govorila je derviu da je on jo mlad i ne shvata u kakvoj bi se opasnosti mogao nai, i uvjeravala ga je da je za njega najbolje da se smjesta vrati odakle je i doao. Mladi sad izgubi strpljenje i odlui odgovoriti eni istom mjerom: Sad si prevrila svaku mjeru! ejh je istinsko sunce vjere, a ti ga tako vrijea! Sretan sam to sam prevalio toliki put da ga vidim, a ti bi da zatruje izvor s koga elim piti! Bestidnice, umjesto da si sretna to si ejhova ena, ti ga vrijea i govori o njemu sve te rune stvari! Poto odgovori ejhovoj eni na njene uvrede, mladi dervi je upita: A sad mi kai gdje je ejh i kako ga mogu nai?93

ena mu ljutito odgovori: Otkud ja znam u koju se rupu zavukao! Idite k vragu i ti i on! Sam ga potrai, pa proerdaj svoju mladost s njim! Rekla sam ti ono to treba da zna, ali ti me nisi htio sasluati. Mladi se onda udalji od ejhove kue i krenu u grad. Pitao je prolaznike za ejha, dok mu neko ne ree da je vidio ejha kako na brdu iznad grada skuplja suha drva za ogrjev. Mladi dervi odmah se zaputi na to brdo. Usput je razmiljao o ejhovoj eni i njenoj looj naravi. udio se kako ejh ima strpljenja da ivi s njom i pitao se zato se ejh ne razvede od tako zle i odurne ene. Zato ovaj dini ovjek, prvak vjere znani doputa da s takvom enom prolaze mu dani! Onda mladi pomisli da je prenaglio i ree sebi: A moda ja ipak prebrzo donosim zakljuke. ejh najbolje zna zato ivi s tom enom. Sigurno se u tome krije neka mudrost, inae je ejh ne bi uzeo za enu. Ako je ejh ve trpi, za to sigurno postoji neki dobar razlog. Onda opet pomisli da je ejhova ena jednostavno zla i poe saalijevati ejha: Ne, ne moe ipak postojati dovoljno dobar razlog da neko ivi s onakvom enom. Nema tu nikakve skrivene mudrosti. Jadni ejh sigurno se boji one jeziare, pa se ne smije razvesti od nje. Niko na svijetu ne bi trpio onakvu enu. Zaista ne shvatam kako to da je ejh jo uvijek u braku s njom. Njih su dvoje kao melek i odvratni vrag, pa zar melek avolu da prelazi prag! Ako ne moe prijatelja imati za saputnika, zar je mudro na put povest drumskog razbojnika!94

Zabavljen takvim mislima, mladi odjednom ugleda ejha kako mu dolazi ususret. Mladi dervi nije mogao vjerovati svojim oima: ejh mu se pribliavao jaui na leima stranog pustinjskog lava! Mladi je sa zaprepatenjem, irom otvorenih usta, gledao taj prizor. Znao je da Bog doputa Svojim dobrim robovima da izvode svakojaka uda, ali nikad prije nije vidio ovjeka kako jae lava. Mladi dervi tad pomisli: Bog mi se smilovao i dopustio mi da ovo vidim. Kamo sree da ejhova ena ovo vidi; onda vie ne bi govorila onakve stvari o ejhu! Jaui na leima lava, ejh se, sa irokim osmijehom na licu, pribliavao mladiu. Na lava je natovario sveanj suharaka koje je sakupio na brdu, a u ruci je umjesto bia drao golemu ivu zmiju. Kad mu ejh prie dovoljno blizu, mladi shvati da ejh ve zna sve ono to se mladom derviu usput motalo po glavi. I zaista, ejh ispria mladiu sve ono to mu se putem deavalo, prepria mu razgovor sa ejhovom enom i spomenu o emu je sve mladi razmiljao dok je traio ejha. Mladi dervi je sa strahopotovanjem gledao preda se. Onda mu ejh ree: Znaj, mladiu, da je ono o emu si dolazei ovamo razmiljao ejtanska spletka. Zar bih, da ne trpim onakvu enu, bio od Boga poaen ovakvom milou i zar bi mi bila data ova sposobnost kakvu si vidio?! Vjeruj mi da sam zahvaljujui strpljivosti sa onakvom enom zasluio takav stupanj da mogu uzjahati lava i u ruke uzeti ivu zmiju. Mladi dervi paljivo je sluao ejha. Znao je da ovaj mudri ovjek govori istinu. ejh ga onda posavjetova: Dobri mladiu, preao si tako dalek put da bi me sreo, pa zapamti moju prvu lekciju: da bi dosegao visok poloaj kod Boga, mora biti strpljiv i spreman da podnese svako iskuenje. Onaj ko95

eli posjetiti Kabu ne smije se plaiti duine puta, prepreka ni drumskih razbojnika. Mladi dervi tad prie i poljubi ejha u ruku. Sad je znao da onaj ko eli okusiti med ne smije imati straha od pelinje aoke. A i mi smo kroz ovu priu o velikom ejhu Harakaniju nauili da je Boija nagrada onima koji su strpljivi u nesrei i tegobi velika. Nevolje koje nas u ivotu pogaaju esto su iskuenja, pa ih moramo podnijeti s vjerom u Boga i nadajui se da emo ako budemo strpljivi biti za to nagraeni i da e nam biti oproteni nai grijesi.

96

Partija aha

davna vremena ivio je jedan car koji je jako volio igrati ah. Koristio je svaku priliku da sa nekim od svojih dvorjana i vezira odigra partiju aha. I ovaj car je poput drugih careva imao dvorsku ludu ovjeka koji ga je uveseljavao svojim alama, dosjetkama i priama. Dvorska luda mogao je uglavnom rei sve to je htio. Njegove rijei niko nije uzimao ozbiljno, i svi su ono to bi on rekao shvatali kao alu. Da je neko od carevih dvorjana rekao isto to je govorio dvorska luda, car bi se sigurno estoko naljutio i naredio bi strai da bace u tamnicu ili ak ubiju tog dvorjanina. Jednog dana caru se ba igralo aha, ali na dvoru u tom trenutku nije bilo nikoga ko bi mu mogao biti dostojan suparnik. Naposljetku, car pozva dvorsku ludu i zatrai da odigraju partiju aha. Uredu, ree dvorska luda, igrat emo, ali pod jednim uvjetom. Car pomisli kako je dvorska luda sigurno opet smislio neku alu, pa upita o kakvom uvjetu se radi. Dvorska luda ree: Igrat u, ali pod uvjetom da se ne naljuti ako te pobijedim. Car kroz smijeh ree: Ti da me pobijedi?! Pa mene jo nikada niko nije matirao, a dobro zna da sam odigrao bezbroj partija. Dvorska luda mu odgovori: Da, ali zar nisi pomislio da je tvoje dvorjane strah igrati ah protiv tebe. Svako se plai da e se naljutiti ako te pobijedi,97

U

i zato namjerno gube. A ti zato misli da ti u ahu niko nije ravan. Caru nije bilo drago to uti, ali proguta svoju srdbu i ree: Uredu, sad u ti pokazati kakav sam ahist. Matirat u te u tri poteza, a ti se potrudi da odigra najbolje to zna. To emo jo vidjeti, ree dvorska luda, a ti ne zaboravi da si obeao da se nee ljutiti ako izgubi. Poee igrati ah, i car je odmah pokuao napasti svim silama, ali se dvorska luda odlino branio, a onda odigra nekoliko vjetih poteza i matira cara. Kad car shvati da je izgubio, veoma se naljuti, pa stade ahovskim figurama gaati dvorsku ludu. Dvorska luda skakutao je uokolo nastojei izbjei udarce, i kroz smijeh je dobacivao caru: Eto, bez mnogo muke sam te pobijedio! Sad si barem vidio ta je prava igra! I zato se ne dri svog obeanja? Rekao si da se nee ljutiti, a sad me gaa figurama! Mudri stari ljudi su rekli da obeanjima careva ne treba vjerovati! Ne prestajui ga gaati, car ree: Imao si sree i to je sve! Na trenutak sam se zamislio u vezi s nekim dravnim stvarima, a ti si iskoristio moju nepanju i matirao me. Ako zaista misli da si bolji od mene, doi i odigrajmo jo jednu partiju! Dvorska luda mu odgovori: Ne, meni je ova pobjeda dovoljna za narednih sedam godina! I ne pada mi na pamet da te opet pobijedim, jer ne elim da me ponovo gaa figurama. Uostalom, ako se tako brzo iznervira, bolje da uope ne igra ah. Car je navaljivao i navaljivao da igraju ponovo, i dvorska luda naposljetku pristade: Uredu, odigrajmo jo jednu partiju. Znam da e ako izgubi opet izgubiti ivce i poeti me gaati, ali ta se tu moe. Zna kako kau: ne ujeda korpija zato to drugima eli zlo, ve zato to joj je priroda takva.98

Oho, jo me poredi i sa korpijom!, negodovao je car, a dvorska luda ree: Ja se samo podsjeam mudrih narodnih izreka. Uglavnom, car i dvorska luda sjedoe da odigraju jo jednu partiju aha. Dvorska luda opet brzo pobijedi cara. Car je sad ve bio zaista bijesan, tako da je sav drhtao od srdbe. Vidjevi to, dvorska luda pobjee u jedan ugao sobe, dograbi jorgane koji su se tu nalazili, pa se pokri sa sedam jorgana. Luda brzo skoi, od cara u stravi, pa sa sedam jorgana pokri se po glavi; uuri se luda pod jorgane skupe da se tako spasi od careve ljutnje. Car je u udu gledao ta luda ini. Sve to bilo mu je smijeno, ali se pomalo i zabrinu da njegov miljenik nije moda siao s uma. Zbunjen upita: Ludo blesava, ta to radi?! Zato se skriva pod jorganima, i to ak pod sedam jorgana?! Skrenuo si s uma ili je to neka smicalica? Dvorska luda odgovori: O matirani care, niti sam poludio niti sam smislio neku alu! Trebalo bi da zna zato sam se zavukao pod jorgane! Ne, zaista ne shvatam!, ree car. Onda dvorska luda objasni: Kad sam te prvi put pobijedio, toliko si se naljutio da si me gaao ahovskim figurama. Sad kad sam te opet pobijedio ne smijem ni pomisliti ta bi mi mogao uiniti. Ne smijem ti rei istinu u oi. Zato se moram skriti pod jorgane da bih ti rekao istinu. Istinu u rei ako jorgani me kriju, jer gleda me pogledom iz kog munje biju; pobijedih te, mada znadoh da to ne smijem, eto zato, care, pod jorgan se krijem.99

Car se nasmija ludinim rijeima, pa kaza: Izai i ne plai se! Nije vano, priznajem da si dobar ahist. Uredu, izai u, ali prvo ovako sakriven elim rei jo neto, ree dvorska luda. Samo kai sve to ti je na srcu!, smijui se odgovori mu car. Luda izae ispod jorgana i ree: Zna, ja uope ne igram naroito dobro ah. Mislim da bi me svako dijete lahko matiralo. Tebe sam, meutim, pobijedio zato to ti igra jo gore od mene. To to te dosad niko nije pobijedio jeste zato to se tvoji dvorjani plae igrati ozbiljno protiv tebe. Ali, za tebe bi bilo bolje da protiv tebe igraju najbolje to znaju, jer tako bi i ti nakon nekog vremena postao dobar ahist. Car se naas zamisli, pa ree: Da, zaista ima pravo. Istinu treba prihvatiti ak i kad je gorka. Ili kad je kazana ispod sedam jorgana. Sad kad si se sloio sa mnom, hajdemo odigrati jo jednu partiju aha, ree dvorska luda, pa sjede nasuprot aha i poee na ahovsku plou slagati figure.

100

Pria o tri ribe

U

jednom jezercetu ivjele nekad tri ribe. Bile su ondje veoma sretne i jako su voljele svoje jezero. Nisu mogle ni zamisliti da ive negdje drugo. Bile su spremne izdrati svaku muku i nevolju, samo da ne naputaju svoje voljeno jezero. Sudbina je htjela da nekoliko ribara jednog dana doe na pecanje na to jezero. Jako su se obradovali kad su opazili u jezeru tri ugojene ribe. Razgovarali su o tome kako e ih sigurno, bez mnogo muke upecati, i unaprijed su se radovali dobrom ulovu. Ribe su ule njihov razgovor i veoma su se zabrinule. Iako je postojao potok kojim se moglo pobjei iz jezera, njima se nije naputao vlastiti dom. Ipak, najmudrija meu njima shvatila je da, ako eli spasiti svoj ivot, mora pobjei iz jezera. Ni njoj se nije naputalo jezero, ali kakva korist od jezera ako je ribari upecaju? Prvo je htjela pozvati i svoje prijateljice da pobjegnu skupa, ali onda odustade od te namjere. Ree: Sa njima se savjetovat neu, rei e mi da se uzdam u sudbu i sreu; ako savjet eli, pametnog potrai, to budala kae za savjet ne vai. Mudra riba ovako je razmiljala: Ako pozovem svoje prijateljice da pou sa mnom, znam da nee htjeti i da e i mene101

odgovarati od te namjere. Moda me ak i uvjere da ostanem s njima, a onda emo skupa nastradati. Najbolje da pobjegnem i uope im se ne javim. Mudra riba je znala da e ribari svakog asa baciti mree u jezero, pa odlui to prije pobjei. Njene prijateljice vidjee kako odlazi, ali uope se nisu obazirale na to. Tako mudra riba pobjee iz jezera u potok, onda u neku rijeku, a iz rijeke u more. Kad stie u more, shvati da joj je tu svakako mnogo ljepe nego u njenom jezeru. Dok je ivjela u jezeru mislila je da na svijetu ne postoji bolje mjesto, a sad je stigla u prostrano more puno hrane, mnogo ljepe i za ivot ugodnije od njenog jezera. irokoga mora riba napokon se dokopala, nakon to je dugo rijekom putovala; mnogo muke i nevolje na putu je snae, naposljetku ipak utoite divno nae. A ta je bilo sa druge dvije ribe? Kad su ribari zabacili svoje mree u jezero, odluni da poto-poto uhvate ribe, one su shvatile da su trebale pobjei sa svojom drugaricom. Jedna od te dvije ribe bila je manje naivna od druge, pa odlui da se, kad ve nije na vrijeme pobjegla, pokua barem sada nekako spasiti. Odlui se pretvarati da je mrtva, nadajui se da tim lukavstvom moe spasiti ivot. Znala je da to moe biti veoma opasno, ali ipak izroni na povrinu jezera i okrenu stomak ka nebu, pretvarajui se da je mrtva. Jedan ribar je izvue iz vode, pogleda je i ree svojim drugovima: teta; lijepa riba, ali sad kad je mrtva, nama je beskorisna. Onda baci ribu na pijesak, a ona se neko vrijeme pritajila i leala je ukoeno kao da je zaista mrtva. Ribari onda svu panju usmjerie na treu ribu, a ova riba koja se pravila mrtva to iskoristi te se, neopaeno i102

kriom, izmigolji i vrati se nazad u jezero. Ondje se pritaji u pliaku tako da ribari nisu ni primijetili da je tu. A trea riba, naivna i lahkovjerna, nije se niti pokuala spasiti. Istina, neko vrijeme izmicala je ribarima, ali je napokon ulovie u mreu. Jedan ribar spremi je u svoju torbu, a onda ribari pooe nazad u grad. Nesretna riba jo neko vrijeme se koprcala u torbi, mada je znala da je ve prekasno. ak i da se uspjela izvui iz torbe, nala bi se na suhom, a znamo da ribe mogu ivjeti samo u vodi. Jadna riba sad se kajala zbog svoje nepromiljenosti, ali bilo je kasno za kajanje. Eto, ova pria o ribama ui nas nekim zbilja vanim stvarima. ovjek mora koristiti svoju pamet i um, nastojati uvijek na vrijeme uoiti opasnost i pronai rjeenje prije nego se nevolje dese. Kad nas pogodi nesrea koju smo mogli sprijeiti da smo koristili pamet, od kajanja tad nema koristi. Zato, nastojmo uvijek koristiti to bolje svoj razum i pamet, te ogromne blagodati koje nam je dobri Bog darovao. Ne budimo poput ljudi koji itav svoj ivot proive inei grijehe i loa djela, a pokaju se kad shvate da im je doao smrtni as. Njihovo pokajanje beskorisno je ba poput kajanja ovjeka koji na vrijeme nije koristio pamet, pa je dopustio da ga snae nesrea koju je mogao sprijeiti.

103

Komarac i vjetar

B

oiji poslanik hazreti Sulejman, a.s., bio je od dragoga Boga poaen darom da razumije jezik ptica i svih ivotinja. Mogao je ak razgovarati i sa prirodnim silama, s vjetrom, vodom, vatrom..., i sve one su ga sluale i bile mu pokorne. Mnogo je lijepih i pounih pria koje kazuju o razgovorima hazreti Sulejmana, a.s., sa ivotinjama, a pria o komarcu i vjetru je jedna od najljepih meu njima. Neki komarac sjedio je jednog jutra na listu rue i sunao se na proljetnom suncu. Pijuckao je jutarnju rosu sa lista i istinski uivao, kad odjednom zapuha snaan vjetar. Slabog i sitnog komarca vjetar umalo to ne otpuha sa lista. Komarac se to je mogao vre drao za ruin list, inilo se da e ga vjetar svakog trena odnijeti u visine, a onda bi sigurno bilo svreno s njim. Siroti komarac u ivotu nije osjetio takav strah. Vjetar, istina, i nije bio naroito snaan; bio je to tek obini jutarnji povjetarac, ali komarcu se inio kao najgora mogua oluja. Uglavnom, tekom mukom i krajnjim naporom, komarac je nekako uspio da se zadri na listu. Vjetar napokon ode dalje, a komarac izae ispod lista pod koji se bio skrio, pa, srdit i jo uvijek dobrano uplaen, poe grditi vjetar: Ovo zaista nema smisla! Vjetar je zbilja pravi nasilnik i bez ikakvog razloga nanosi nam zlo! Mi komarci, mravi, muice i ostali insekti stradamo od njega, a nikada mu104

nita loe nismo uinili. to je najgore, nikad ne zna kad e vjetar zapuhati i odnijeti te sa sobom! Njegovo nasilje ne moe se vie trpjeti! Najbolje da odem hazreti Sulejmanu i poalim se na vjetar. On e sigurno kazniti tog nasilnika i stati u zatitu nas slabih. Komarac onda krenu na put. Letio je nekoliko dana, prevalio put kakav nikad prije nije, ali naposljetku stie na dvor hazreti Sulejmana, a.s. Komarac stupi pred hazreti Sulejmana, nazva mu selam i izrazi svoje potovanje, a onda ree da ga udi to to hazreti Sulejman, poznat kao najpravedniji i najmilostiviji vladar, doputa da u njegovoj zemlji slabi stradaju od nasilnika. Sulejmane, poznat si po pravednosti svima, pravo sudi i ljudima, i vilama i dinnima; u kraljevstvu tvome gdje pravednost vlada zar da samo ja bez krivice stradam! Hazreti Sulejman, a.s., nije shvatao o emu komarac govori, pa zauen upita: ta mi ustvari eli rei, komariu? Naravno da u te zatititi, ali mora mi objasniti o emu se radi; ko to uznemirava tebe slabog komarca i nanosi ti nepravdu? Kakva te nevolja pogodila i ta te toliko naljutilo? Komarac se, uznemiren i ljutit, nije prestajao jadati: Kakva me nevolja pogodila?! Pa da, ti nikad i ne razmilja o nama jadnim komarcima! Staje u zatitu svih slabih na ovome svijetu, a zar ima iko slabiji i nezatieniji od nas komaraca! Stradamo neduni, a nema nikoga da nas zatiti! Valjda e tek kad nas posve nestane shvatiti da si nas trebao zatititi! Sulejman, a.s., se nasmija i ree: Objasni mi napokon ta ti se desilo. Nikako da pree na stvar. Tako si sitan i slabaan,105

a toliko pria! Smiri se i polahko mi objasni kakva te nevolja snala, kako da ti pomognem i ta eli od mene? elim samo pravdu i nita drugo!, ree komarac. Hazreti Sulejman, a.s, kroz smijeh ree: Opet poinje! Shvatio sam da si doao ovdje jer trai pravdu. A sad mi objasni ta se desilo i kako da ti pomognem. O ti koji hoe da ti sudim pravedno, objasni mi kakvo te pogodilo zlo! Shvatam da ti nepravdu nanio je jai, al kai mi ko je onaj ko te tlai? Moda neki dinn je nanio ti zlo; Samo kai koji, sredit emo to! Komarac nato ree: A ko je spominjao dinne?! Oni mi nisu uinili nita loe. Uope i ne obraaju panju na mene ovako sitnog i neuglednog. Ko ti je onda nanio zlo? Objasni mi ve jednom! Ko to u mome kraljevstvu smije nanositi nepravdu drugima, naroito tebi tako slabanom?!, upita hazreti Sulejman, a.s. Komarac onda objasni: Vjetar je taj nasilnik; ivim u strahu od njega i plaim se da e me jednom odnijeti visoko u nebo, a ti zna da bi to bio moj kraj. Kad shvati o emu se radi, hazreti Sulejman se na trenutak zamisli, pa ree: Uredu, postupit u po Boijoj pravdi. Ali, zna, ne mogu presuditi ako i optueni nije ovdje. Moram sasluati obje strane, uti ta on ima rei u svoju odbranu, inae ne bih bio pravedan sudija. Ne shvatam ta eli rei, uplai se komarac, kako misli to da mora pozvati i drugu stranu? Hazreti Sulejman, a.s., odgovori: Presuda nee biti pravedna ako ne pozovemo i vjetar da doe ovamo. Moramo uti106

ta on ima rei o svemu, vidjeti da li je bio svjestan da ti ini nepravdu, sasluati njegovo opravdanje... Onda hazreti Sulejman ustade i pozva vjetar da doe. Odmah se zau huk vjetra, koji je uo hazreti Sulejmanov poziv i bez pogovora mu se smjesta odazvao. Vidjevi da vjetar stie, komarac bre-bolje izleti kroz prozor i stade bjeati to je bre mogao. Hazreti Sulejman, a.s., nasmija se i pozva ga natrag: Ali ta ti je?! Zato bjei, pa sad si pod mojom zatitom! Komarac se samo osvrnu na njega, pa ree: Da, ali dok vjetar to shvati, za mene e biti prekasno! Hazreti Sulejmanu, a.s., dopadoe se te komareve rijei, iskreno i od srca se nasmija i obea nesretnom komarcu da e narediti vjetru da ga vie ne uznemirava.

107

Sultan Mahmud i razbojnici

ria se da je sultan Mahmud jednom kasno nou sam izaao u etnju, kad se u jednoj uliici odjednom suoi sa skupinom razbojnika. Oni mu preprijeie put i upitae ga: Ko si ti i ta radi ovdje ovako kasno? Sultan Mahmud znao je da tako kasno na ulici ne moe sresti nikoga drugog osim razbojnika i pljakaa. Pomisli da je najbolje da im kae da je i sam razbojnik. Razbojnici mu nato rekoe: Ako si i ti jedan od nas, pridrui nam se i kreni s nama u pljaku. Veeras namjeravamo opljakati jedno veoma vano mjesto. Zato je bolje da nas je to vie na okupu. Sultan Mahmud prihvati poziv i poe s njima. Putem mu jedan od razbojnika ree: Svako od nas lopova posebno je vjet u nekom poslu koji olakava krau. Tako se meusobno pomaemo i lake pljakamo. Kai nam, emu si ti vjet? Sultan Mahmud odgovori: Kaite mi prvo vi, jedan po jedan, svoje vjetine, a onda u vam ja kazati ta znam raditi. Uostalom, ja sam vam se posljednji pridruio. Lopovi se sloie, pa jedan ree: Ja imam naroito dobar sluh. ujem svaki i najslabiji glas ili um, ujem ono to drugi108

P

ljudi ne mogu uti. Takoer, razumijem govor ivotinja. Tako, kad pas zalaje, ja znam ta govori. Drugi kaza: Ja imam posebno otar vid. Kao soko, i iz najvee daljine mogu sasvim jasno sve vidjeti. Tako, naprimjer, sretnem li u najcrnjem mraku nekog ovjeka, sutra ga mogu lahko prepoznati na ulici izmeu stotinu ljudi. I ostali lopovi pohvalie se svojim sposobnostima. Tako jedan ree da je nevjerovatno vjet u kopanju zidova i da je u stanju probiti brzo svaki visoki zid, pa tako lopovi mogu savladati svaku prepreku koja se nae pred njima. Drugi kaza da ima naroito osjetljiv njuh. Pohvali se da moe osjetiti i prepoznati svaki miris i da po mirisu moe nai sakrivenu stvar makar se ona nalazila i pod zemljom. Naredni lopov ree: Ja sam vjet u pletenju merdevina od konopaca i penjanju uz konop. Taman da objesi neto nasred nebesa, ja se mogu ispeti da to dohvatim. I tako, svaki lopov kaza u emu je vjet, pa doe red i na sultana Mahmuda. Pitali su, ne znajui da je Mahmud car: A sada nam kai kakav ima dar? Sultan Mahmud bio je zadivljen vjetinama ovih lopova i znao je da mora kazati kako posjeduje neku jo udniju vjetinu. A onda se dosjeti i ree: Ja u svojoj bradi imam naroitu vjetinu. Pomou svoje brade mogu spaavati ljude iz zatvora. Lopovi se zaudie i uglas rekoe: Kakva udna vjetina! Kako misli da bradom moe spasiti nekog iz zatvora, ne shvatamo?! Sultan Mahmud im objasni: Ako se neko nae u zatvoru, ja se samo poeem po bradi, i ovaj smjesta bude na slobodi.109

Razbojnici se tome silno obradovae i kazae: Odlino, samo nam je jo falio neko s takvom vjetinom. Sad se vie ne moramo niega plaiti, jer ako nekog od nas i uhvate u pljaki, ti e ga spasiti. A onda jedan od razbojnika ree: A sad je dosta prie! Veeras idemo opljakati sultanov dvor i trebamo pouriti, uskoro e zora. Zadovoljni to su nali jo jednog druga s naroitom vjetinom, lopovi pourie prema dvoru. Kad su bili blizu sultanovog dvora, ispred jedne kue zalaja pas. Sultan Mahmud upita onog lopova koji je imao naroit sluh i razumijevao jezik ivotinja: Razumije li ta onaj pas kae? Lopov odgovori: Da, ali ovaj pas je izgleda lud! Kae da je sa nama sultan Mahmud! Nemogue, moda nisi dobro uo, zaudie se lopovi, a njihov drug im ree: Moje ui me nikad nisu prevarile. Pas zaista kae da je sa nama sultan Mahmud. E onda je taj pas zaista lud, ili moda ne vidi dobro, smijali su se lopovi, sve se vie pribliavajui dvoru. Kad dooe pod zidine sultanovog dvora, onaj lopov koji je bio vjet u pravljenju merdevina brzo od konopaca isplete dugake merdevine, te se lopovi za tili as prebacie preko visokog zida dvorca. Kad su ve bili unutra, rekoe onome s posebnim njuhom da brzo otkrije gdje se nalazi sultanova riznica. Ovaj odmah osjeti miris dragulja i pokaza iza kojeg zida se nalazi riznica s carskim blagom. Potom onaj koji je bio vjet u kopanju brzo iskopa rupu u zidu i lopovi poee puniti svoje vree zlatom i draguljima. Dok su razbojnici bili zauzeti tim poslom, sultan Mahmud neopaeno ode do straara, tako da lopove uhvatie na djelu. Onda naredi da ih odmah bace u tamnicu.110

Sutradan lopove izvedoe pred sultana Mahmuda. im vidje sultana, onaj lopov koji je imao posebno otar vid ree: Pa ovo je onaj ovjek to je sino bio s nama! Siguran sam da je to on, prepoznao bih ga meu hiljadu ljudi! Koga moje oko vidi u najcrnjoj noi, sutra u ga bez greke prepoznati moi; a ovaj to sjedi na prijestolju carskom prole noi sa nama je krenuo za pljakom Lopovi tad shvatie da njihov drug ima pravo, jer i pas je sino govorio da je s njima sultan Mahmud, ali su se oni u nevjerici tome smijali. Tad jedan od lopova ree sultanu Mahmudu: Mi smo ti sino kazali svoje vjetine, pa smo ti pokazali da nismo lagali. Uvjerio si se da svako od nas zaista posjeduje onu vjetinu o kojoj ti je priao. Dokai sad i ti da si govorio istinu, pa se poei po bradi i uini da se naemo na slobodi. Sultan Mahmud od srca se nasmija dovitljivosti ovog lopova, pa im se smilova, poea se po bradi i naredi strai da lopove puste na slobodu.

111

Besmisleno pitanje

H

azreti Alija je jednom sjedio na nekom visokom zidu i razgovarao s jednim ovjekom koji nije vjerovao da Bog postoji. Taj ovjek ree hazreti Aliji: Vjeruje li ti da te Bog uva? Naravno da vjerujem, i u svemu se uzdam u Boga, odgovori hazreti Alija. Ako je tako, onda skoi s ovog zida i uzdaj se u Boga da se nee povrijediti, dokai mi da te Bog zaista uva, pa u i ja postati vjernik, zatrai ovaj. Hazreti Alija mu ree: Za tebe bi bilo bolje da ne govori takve gluposti! Uostalom, otkud ovjeku pravo da iskuava Boga?! Bog je Onaj Ko iskuava ljude, a nisu ljudi ti koji iskuavaju Njega. Takvu greku napravio je hazreti Adem onda kad je nakon to je poinio grijeh rekao Bogu kako je htio iskuati Njegovu plemenitost i milosre. Uostalom, umjesto da iskuava druge, iskuaj sam sebe. Treba znati da je Bog udesio da se sve na svijetu nalazi na svome mjestu i On je sve stvorio onako kako je najbolje i sve je ondje gdje treba biti. Kad bih se sad bacio s ovog zida, bilo bi to glupo kao da baci dragulje u smee.112

A niko pametan baciti nee vrijedne i skupe dragulje u smee A tvoja vjera nije iskrena ako ti treba bezbroj dokaza, jer pametan i razborit ovjek u svemu vidi dokaz Boijeg postojanja. Zato, o neznalico koji eli iskuavati Boga, znaj da je srce u kome se javi takva elja puno trnja i mraka.

113

Lopov doboar

U

nekom velikom gradu ivio je jedan lopov. Taj je krao to bi stigao. Nou je ulazio u duane i kue, uzimajui sve to je bilo iole vrijedno. Pod platom noi, privukao bi se duanu, dlijetom bi provrtio rupu u zidu, pa bi uao unutra. Jedne noi, kao i obino, prikrade se jednom duanu i stade praviti rupu u zidu. U blizini je ivio neki bolestan starac, koji nou nije mogao zaspati. Starac zau lupu ispod prozora, pa izae vidjeti o emu se radi. Zatee onog lopova gdje bui zid, pa, ne shvatajui ta se deava, upita: Dobri ovjee, ta to radi u ova doba noi? Upravo kad mu san napokon pade na oi, zau kako u blizini neto lupa usred noi; zatee neznanca, nita mu ne bi jasno, upita: O ovjee, ta radi ovako kasno? Lopov se nimalo ne zbuni, iako ga je starac zatekao u njegovom nedjelu, i nastavi udarati po zidu. Dobri starac pomisli da ga ovaj nije uo, pa ponovo upita: Zaboga, ta to radi? Ja sam doboar, stare, mirno odgovori lopov. Starac se zaudi takvom odgovoru. Mislio je da nije dobro uo, pa upita jo jednom: Nisam te dobro razumio. ta kae da radi?114

Udaram u dobo, rekoh ti, bez imalo snebivanja ree lopov. Ali, zaboga, niti vidim niti ujem tvoj dobo!, zbuni se starac. Ne brini, ut e ga sutra!, sa smijekom odgovori lopov i nastavi svoj posao.

115

Djeak koji se ispeo na oluk

azreti Aliji jednom doe neka ena i, sva usplahirena, ree: O zapovjednie vjernika, pomozi mi! Desilo mi se neto strano! ena je bila uzrujana i odjednom briznu u pla. ta ti se desilo?, upita je hazreti Alija. Moj sini ispeo se na krov nae kue i sada sjedi na oluku, odgovori ena, molila sam ga da sie, ali uzalud; strah me da ne padne, a on je jo dijete i ne shvata u kakvoj je opasnosti. On bezbrino, eno, sjedi na oluku, taj djeai ne shvata svoje majke muku; jo je sasvim mali i nije mu jasno da ta igra zavriti moe opasno. Poto saslua enu, hazreti Alija brzo razmisli. Opasnost zaista nije bila mala. A onda se dosjeti kako rijeiti ovu neugodnu situaciju. Ree: Ispenji na krov jo jedno dijete. Tvojim pozivima djeak se nee odazvati, ali im opazi svog malog brata, sigurno e mu prii. Kad se skloni s oluka, uzmi ga i spusti ih obojicu na zemlju. Ti i drugo dijete popenji na krov, svome malom bratu mora prii on; sigurno e sii sa oluka toga, svako uvijek trai sebi slinoga.116

H

ena poslua hazreti Aliju, podie svog drugog sinia na krov kue, i onaj djeai zaista izae iz oluka i prie svom bratu. ena tad skide s krova oba sinia i tako se rijei svoje brige. Eto kako je hazreti Alija, mudri halifa i neustraivi ratnik, domiljato uspio navesti tog nestanog djeaka da se sam skloni iz opasnosti u kojoj se bio naao.

117

Pjesnik koji je hvalio cara

U

davna vremena ivio je jedan pjesnik koji nije imao nikakvog posla ni zanata. Jedino ime se bavio bilo je pisanje pjesama. Njegova ena i djeca ivjeli su u siromatvu. A pjesnik bi po cijeli dan samo smiljao nove pjesme i nita drugo nije radio. A sve i da je htio pozabaviti se neim drugim, nije mogao u ivotu nije izuio nikakav zanat. esto bi neku svoju novu pjesmu posvetio nekom bogatau, pa bi mu ovaj za to poklonio koji novi. Tim novcem pjesnik je izdravao svoju porodicu. ena bi ga esto korila: Zaboga, pjesnitvo nije nikakav posao! Uostalom, kad ve nita drugo ne radi, odnesi svoje pjesme na pijacu i pokuaj ih prodati. Moda neko i kupi te tvoje pjesme. Siromani pjesnik bio je spreman napisati pjesmu u ast bilo koga, ukoliko bi mu ovaj za to dao neto novca, jer morao je nekako prehraniti svoju djeicu. Jednog dana pjesnik je, tuan i zabrinut, sjedio pred svojom kuom, obgrlivi rukama koljena, i razmiljao je o svom tekom poloaju. Njegova ena mu ree: Zato sjedi tu tako u oaju i bez nade?! Ta, u svakoj nevolji postoji neko rjeenje. Napii pjesmu u ast cara i otii na dvor. Moda ti Bog bude na pomoi, pa te car bogato nagradi.118

enin prijedlog ohrabri pjesnika, on radosno skoi na noge i ree: Ima pravo, mudra eno! Uinit u kako si rekla! Zahvaljujui tebi rijeit emo se naeg siromatva. Onda na pjesnik sjede i napisa jednu dugu i lijepu pjesmu u carevu ast. Pjesma je zaista bila lijepa, i pjesnik je bio siguran da e se svidjeti caru, car e ga bogato nagraditi i on e sa svojom porodicom moi pristojno ivjeti. Sav radostan, pjesnik doe na dvor, predstavi se, objasni zato je doao i vezir ga naposljetku odvede caru. Tog dana car bijae veseo i raspoloen. Kad saslua pjesmu, jo vie se oraspoloi i ree veziru da pjesniku dadne nagradu. Car plemenit bijae, zato ree: Plata pjesniku nek bude hiljadu dukata. Vezir je bio ovjek koji je volio poeziju, a bilo mu je i ao siromanog pjesnika, pa ree caru: Plemeniti care, jo niko nije napisao ovako dugu i lijepu pjesmu tebi u ast. Zato smatram da ta nagrada nije dovoljna. Ovakva pjesma zasluuje da pjesnika za nju mnogo bogatije nagradi. Vezir kaza. Care, ti nemoj da tedi, barem deset hiljada ova pjesma vrijedi. Car poslua vezira i darova pjesniku deset hiljada dukata. Pjesnik se silno obradova i lice mu od sree zasja poput sunca. Izlazei sa dvora, upita careve dvorjane: Kako to da mi je car dao ovako bogatu nagradu? uo sam da je hiljadu dukata najvie to je dosad dao nekom pjesniku. Pravo je udo da jedan pjesnik dobije ovoliku nagradu! Jedan od vezirovih savjetnika ree: Car je onakav kakav je uvijek i bio, i ni jednom pjesniku ne bi dao vie od hiljadu dukata. Vezir je taj ko je nagovorio cara da ti dadne119

nagradu veu od uobiajene. Inae nikad ne bi dobio toliko novca. Kad to u, pjesnik poe hvaliti vezira i moliti Boga da veziru, koji se zvao Hasan, daruje svako dobro. Onda je jednu pjesmu u ast veziru rekao, pa kui ode da eni pokae ta je stekao Kad siromani pjesnik, koji vie nije bio siromah, doe kui, prosu one dukate po podu i ree eni: O eno, odsad vie nismo sirotinja. Pogledaj koliko su vrijedni stihovi tvoga mua! Sve ovo blago car mi je darovao za moju pjesmu. Od tog dana pjesnik je ivio lagodno. Kupovao je sebi sve to bi mu palo na pamet. Troio je nemilice, ne mislei uope da bi novca jednom moglo nestati. No, nakon nekog vremena potroi sav novac i pjesnik opet postade siromaan. ena mu ree: O ovjee, potroili smo sav novac, i nee valjda sjediti tu skrtenih ruku! Napii opet pjesmu i otii na carev dvor. Car te jednom bogato nagradio, pa e opet biti dareljiv. Pjesnik pomisli: Tako je, moja ena ima pravo. Treba da opet posvetim pjesmu caru. Onda ovaj nesretni pjesnik izvadi svoj pribor za pisanje i napisa jo duu i ljepu pjesmu u carevu ast, pa zadovoljan svojom pjesmom poe na dvor. I opet se pjesnik kad osta bez para pouzdao bio u dobrotu cara; novu pjesmu na poklon je ponio vladaru, nadajui opet se bogatome daru I zaista, car opet primi pjesnika i kaza mu da odrecituje svoju pjesmu. Onda kaza da se pjesniku dadne hiljadu dukata. Pjesnik se obradova, nadajui se da e sad vezir ponovo rei da pjesma zasluuje mnogo veu nagradu. Ali, siroti120

pjesnik nije znao da je onaj vezir prole godine umro i da je na njegovo mjesto doao jedan krt ovjek koji nije previe hajao za poeziju. Kad car ree da se pjesniku dadne hiljadu dinara, siroti pjesnik je netremice gledao u vezira, oekujui da ovaj kae kako zasluuje veu nagradu, ali novi vezir ne ree ni rijei. Ustvari, vezir malo porazmisli, pa ree caru: O presvijetli care, ove godine imali smo velike trokove, potroili smo mnogo novca, tako da mislim da je previe dati hiljadu dukata jednom pjesniku. Ja mu ne bih dao ni etrnaesti dio od toga. Dat u mu, znai, dvadeset i pet dukata i mislim da e biti zadovoljan. Car nato ree: Pjesnicima obino darujem po hiljadu dukata, a ovome sam proli put dao ak deset hiljada, pa bi sad bilo sramotno da mu damo tako malo novca. Zar misli da bi on bio zadovoljan sa dvadeset i pet dukata. Prepusti to meni, veliki padiahu, i vidjet e da e on biti posve zadovoljan, odgovori vezir. Car i dvorjani znali su da je novi vezir krt ovjek i da se od njega ne moe oekivati da jednog pjesnika daruje s hiljadu dukata, pa ga pustie da radi po svome. Vezir onda ree ubogom pjesniku: Tvoja nagrada je kod mene. Nita ne brini, dobit e svoje dukate. Ali, trenutno nemam kod sebe kljueve od riznice. Idi sad kui, a sutra doi po svoju nagradu. Pjesnik se vrati kui, a sutradan doe po nagradu koju mu je car obeao. Meutim, vezir mu ree: Ovih dana sam zauzet, pa doi naredne sedmice. Nita ne brini, dobit e svoj novac. Jadni pjesnik ga poslua i doe sljedee sedmice, ali mu vezir sad ree: Tek narednog mjeseca dobit e svoj novac. No, nemoj brinuti, sigurno e dobiti ono to te sljeduje.121

I tako je vezir stalno odugovlaio da pjesniku isplati njegov novac. Doe i zima, a jadni pjesnik nikako da dobije svoju nagradu. U kui vie nije bilo ni dinara, ponestalo je i posljednjih zaliha hrane, i pjesnik pade u oajanje. Konano posve izgubi strpljenje, ode veziru i ree: Ako uskoro ne dobijem novac koji mi je obean, umrijet u od gladi. Zato, ili daj mi moju nagradu, ili me otjeraj s dvora i ne doputaj mi da vie dolazim i sramotim se! Tad vezir izvadi dvadeset i pet dukata i prui ih pjesniku, koji sad bijae radostan to je dobio i toliko, jer bijae ostao bez ijednog dinara. Sad je bio zadovoljan i s ovoliko. Izlazei iz dvora, upita nekog od dvorjana kako to da je ovaj put dobio tako malu nagradu, a ovaj mu ree: Eh, ovaj vezir nije ni nalik prijanjem. Toliko je krt da je pravo udo pa si dobio i toliko! A kako se ovaj vezir zove?, upita pjesnik. Hasan, odgovorie mu. Gle uda!, ree pjesnik, i onaj vezir se zvao Hasan, a bio je tako velikoduan, dok je ovaj najkrtiji ovjek kojeg sam u ivotu sreo! A mi zapamtimo da imena uglavnom nisu vana, nije vana vanjtina, ve sadraj, ono to je unutra. Kad sudimo o neemu, ne smijemo biti brzopleti. Vanjtina ili naziv esto znaju prevariti, pa se ono za to u prvi mah pomislimo da je dobro, pokae kao loe, a ono to nam se u prvom trenutku ini loim, na kraju bude dobro po nas. Imajmo, zato, pouku ove prie uvijek na umu.

122

Pria o dareljivom ovjeku

U

davna vremena u gradu Buhari ivio je jedan bogat, ali veoma poboan i dareljiv ovjek. Imao je veliki imetak, bio je poznat kao jedan od najbogatijih ljudi u itavom carstvu, ali ovaj poboni bogata nastojao je svojim novcem pomoi siromanima i svima kojima je pomo bila potrebna. Ovaj dareljivac bio je poznat po tome to je siromanima pomagao drei se nekih vlastitih pravila. Naime, svakog dana u sedmici pomagao je drugoj skupini ljudi. Tako je ponedjeljkom dijelio novac prosjacima, utorkom je darovao siromane uenjake i dervie, a srijedom je pomagao udovicama i sirotim staricama. Drugo pravilo bilo je da oni koji su doli kod njega da bi im pomogao ne smiju glasno izrei svoju potrebu. Siromasi bi se okupili, niko ne bi nita govorio, a ovaj imuni ovjek svakome bi dao onoliko koliko mu je bilo potrebno. Naime, Bog mu je darovao sposobnost da zna svaiju potrebu, a da onaj kome je pomo potrebna nije morao nita progovoriti. Svakome e pomoi, to je bilo jasno, al siromah svoju elju nek ne kae glasno! Svi su utke sjedili, a on svakom dar bi dao; pomogao ne bi onom ko bi glasno molit stao.123

Ovaj poboni bogata jednostavno nije volio one koji se ale na svoje siromatvo. Smatrao je runim ako siromah jadikuje i glasno se tui na svoju neimatinu. Govorio je kako se ni Bogu ovjek ne treba glasno obraati sa svojim eljama i potrebama. Vano je da se ovjek trudi da postupa onako kako je Bog naredio, a Bog sve vidi i sve zna, i On e sigurno udovoljiti potrebi Svoga roba i ako rob to ne zatrai glasno. Jednog dana sa skupinom siromaha u njegov dom doe i neki nepoznat starac. Svi su utke primali novac koji je bogata dijelio, samo je ovaj starac glasno zapomagao, te mu imuni pobonjak zato nita nije niti udijelio. Starac ipak nije prestajao prositi: O ti kome se Bog smilovao, svuda se pria o tvojoj dareljivosti, pa udijeli i meni neto! Siromah sam bez igdje iega, zato mi pomozi i olakaj mi! Poboni bogata ipak mu nita ne dade, i iaretom mu dade do znanja da onima koji glasno trae nikada ne pomae. Meutim, starac je bio tvrdoglav i nepopustljiv. Ustade i ree: Novac kojim te je Bog pomogao je i moje pravo, i ja neu otii dok mi neto ne udijeli! Ostat u ovdje koliko god bude trebalo i ni batinama me nee istjerati iz tvog doma! Bogata nije htio odustati od svog obiaja, ali sad je bio zbunjen i nije znao ta da radi s ovim starcem. Ree: Stare, ti si izgleda doista bezobrazan ovjek!, ali mu ovaj bez imalo ustruavanja odgovori: Moda i jesam, ali ti si dvaput bezobrazniji od mene! Zbunjen i uvrijeen, bogata ree: Ali, kako se usuuje da mi takvo to kae! Nisam ti rekao nita runo, a valjda si znao da ne pomaem onima koji glasno trae. Ti mi, meutim, bezobrazno prijeti da nee otii odavde ako ti nita ne udijelim. Znaj da ti neu pomoi ni ako danima ostane ovdje i glasno zapomae, ali doe li sutra i utke saeka svoj red, sigurno u udovoljiti tvojoj potrebi. Jednostavno, drim124

se takvog pravila i ne kanim ga mijenjati. A sad poteno kai da li sam bezobrazan ja ili ti! Starac, meutim, kaza: Naravno da si ti bezobrazniji od mene! U to nema nikakve sumnje! Bog ti je dao dobro ovoga svijeta, a ti sad hoe da pomou bogatstva koje ti je darovano kupi za sebe i dobro na onome svijetu. Pobonom bogatau dopadoe se te stareve rijei. Shvatio je da mu starac na ovaj nain ustvari izrie pohvalu, te ga zato bogato darova. Bilo je to prvi put da udijeli nekome ko je glasno zaiskao pomo. U Buhari je u to vrijeme ivio i neki gramzivi ovjek koji uope nije bio siromaan i kome nije trebala pomo, ali ipak odlui da ode kod onog dareljivog bogataa i dobije od njega neto novca. Njegovi prijatelji odgovarali su ga od te namjere i uvjeravali ga da e uzalud ii, ali on nije odustajao. ak se sa svojim prijateljima okladio da e izmamiti novac od pobonog bogataa. tavie, tvrdio je da e glasno traiti pomo i da e ipak dobiti novac. Ovaj prevarant tako sutradan obue odjeu uenjaka i ode bogataevoj kui. Naime, tog dana ondje su se okupili siromani uenjaci i dervii, i poboni bogata dijelio im je novac. Bogata, meutim, shvati da onaj gramzivac nije nikakav uenjak, te mu ne htjede nita udijeliti. Uzalud je ovaj molio i zapomagao: Ja sam jedan siromani uenjak, izuavam vjerska pitanja, a bez igdje sam iega! Boga radi pomozi i udijeli mi neto novca! Bogata je prozreo njegovu la, pa svakome dade koliko mu je trebalo, a gramzivca i ne pogleda. Ovaj, meutim, nije odustajao. Kad su se u bogataevoj kui okupili siromasi i prosjaci, on doe obuen u odjeu prosjaka i stade glasno zapomagati. Bogata ga prepozna i opet mu nita ne dade.125

Gramzivac se sad zainatio i odluio poto-poto prevariti pobonog bogataa. Preruen u enu, odjeven u ensku odjeu i s mahramom na glavi, skupa sa udovicama i siromanim staricama doe bogataevoj kui, nadajui se da e ovaj put sigurno dobiti neto novca. Njegova varka ni ovaj put mu nije pomogla. Bogata ga je prepoznao i ostao je hladan na njegova moljenja i preklinjanja. Shvativi da mu je i ovaj plan propao, gramzivi ovjek vrati se svojoj kui, ali i dalje vrsto rijeen da ne odustane od svog runog nauma. Sutradan otie u radnju trgovca koji je prodavao efine u koje se umotavaju mrtvaci i ree mu: eli li da bez previe muke zaradi dosta novca? Naravno da nemam nita protiv, odgovori ovaj, ipak objasni mi o emu se radi i ta treba da uinim? Ovaj mu onda ispria kako ve dugo pokuava od onog poznatog pobonog bogataa izmamiti neto novca, i kako je sad siguran da je smislio lukavstvo koje mora uspjeti. Ree trgovcu: Umotaj me u najjeftinije efine, a onda me odnesi na ulicu upravo u trenutku kad se bogata bude vraao iz damije, pa poni glasno plakati i naricati. Ne trai nita od njega, ali samo plai i potrudi se da izgleda kao da si zaista tuan i ojaen. On e ti sigurno darovati kesu novca, a onda emo ono to dobijemo podijeliti. Trgovac pristade, sutradan umota gramzivog prevaranta u jeftine efine u kakvima su se sahranjivali siromasi, pa ga iznese na ulicu upravo u trenutku kad se poboni bogata vraao iz damije sa podne-namaza. Trgovac stade glasno plakati i naricati, to privue bogataevu panju i on prie. Onda iz depa izvadi kesu punu novca i prui je trgovcu. Kad shvati da je trgovac dobio novac, gramzivac se uplai da mu ovaj sad ne utekne, pa se bre-bolje izvue iz efina. Bogati pobonjak se nasmija kad ga vidje, a gramzivac mu ree: Ne znam zato126

se smije; ipak sam te uspio prevariti i domoi se tvog novca! Vara se ako misli da nisam shvatio da je sve ovo bila jo jedna tvoja prevara. Meutim, postoji dobar razlog zato sam ti ovaj put dao novac. Naime, da bi ovjek zasluio Boiju milost, mora umrijeti prije smrti, okaniti se svih elja za ovim svijetom i posve se predati Bogu. Ti si, evo, izgleda odluio da umre prije smrti, pa si se ak i umotao u mrtvake efine, te sam, iako se radi o runoj prevari, odluio ipak nagraditi tvoj trud, objasni mu poboni bogata.

127

ah Mahmud i mudri Ajaz

ah Mahmud bio je perzijski vladar poznat po svojoj mudrosti i plemenitosti. Na njegovom dvoru poseban ugled uivao je mudrac Ajaz. Ajaza je ah Mahmud posebno volio i potovao, uvaavao je njegovo miljenje i savjetovao se s njim oko svih vanih pitanja. Neki od ahovih vezira bili su zato ljubomorni na Ajaza, pa jednom jedan od njih ree ahu Mahmudu: Zato Ajaza za njegove savjete tako bogato nagrauje? Raunali smo i izraunali da on zarauje vie nego tridesetorica vezira sa tvoga dvora. Poznat si kao pravedan vladar, ali mislimo da si u ovom sluaju nepravedan. ah Mahmud nita ne ree, ali odlui da svojim vezirima prvom prilikom na djelu pokae da nisu upravu. Jednom prilikom ah Mahmud bio je sa svojom svitom na nekom putovanju. U daljini opazie neki karavan, pa Mahmud posla onog vezira koji se alio da je Ajaz povlaten da provjeri o kakvom se karavanu radi. Ovaj otie, pa kad se vrati ah Mahmud ga upita: Odakle dolazi taj karavan? Iz grada Reja, odgovori ovaj. A kamo se zaputio?, upita dalje Mahmud, a vezir ree: Ne znam, to ih nisam pitao. Mahmud onda posla drugog vezira i ree mu da sazna kamo karavan putuje. Ovaj se nakon izvjesnog vremena vrati128

i ree da je saznao da se karavan zaputio u Jemen. A kakvu robu nose?, upita ah Mahmud, a vezir kaza da se o tome nije raspitivao. Potom Mahmud posla treeg vezira sa zadatkom da sazna kakvu robu karavan nosi. Kad se vrati, ovaj kaza da se radi o trgovcima grnarijom. Mahmud ga upita zna li moda kad je karavan krenuo iz Reja, a ovaj ree da se o tome nije raspitivao. I tako je ah Mahmud slao svoje vezire, jednog po jednog, da se raspitaju o karavanu, i svaki se vraao samo sa onim podatkom radi koga je bio poslan. Nakon to su svih trideset vezira posjetili karavan, ah Mahmud pozva Ajaza. Ree Ajazu da ode saznati odakle karavan dolazi. On se zadra neko vrijeme, a kad se vrati kaza da je karavan iz grada Reja, da putuje u Jemen, radi se o trgovcima grnarijom koji su prije dvije sedmice krenuli od kue, te iznese jo mnotvo podataka o karavanu i njegovom putovanju. ah Mahmud, ponosan na Ajaza, ree tad svojim vezirima: Shvatate li sad zato Ajaza nagraujem jednako koliko vas tridesetoricu? Saznao je sve ono to me zanimalo, a ja mu nisam morao kazati o emu sve da se raspita. Dakle, posve je pravedno da ga platim koliko i vas tridesetoricu skupa, jer on je obavio posao koji ste tek vi svi skupa uspjeli obaviti: Vidjeli ste, o veziri, da sam lahko danas provjerio Ajaza, a i svakog od vas. Poslah njega da upita otkud stie karavan, a on sazna sve zbog ega potroiste cijeli dan. Pravo jeste da kod mene takav stupanj uiva ovjek koji zadau rijei trideset vezira.

129

Nepravedni kadija

eki ovjek doe kod lijenika i poali se da je jako bolestan. Lijenik ga temeljito pregleda, a onda zabrinuto zavrti glavom. ovjek je pitao o emu se radi, a lijenik je izbjegavao odgovor. Naposljetku, ree onom ovjeku da se pripremi da uje loe vijesti, pa kaza: Naalost, ti si zaista ozbiljno bolestan i nema ti lijeka; ostalo ti je jo malo ivota! A onda dodade: Za tebe bi bilo dobro da radi sve to eli i to ti padne na pamet; za tvoju bolest nije dobro ako te budu muile kakve neostvarene elje. Lijenik ree: Radi ono to ti srce voli, to e makar malo da ublai boli! Strpljenje kod bolesti tvoje ne pomae, ti mora da radi to ti srce kae! Tuan i zabrinut, ovjek se vrati kui, ali brige mu nisu dale mira, pa odlui malo proetati poljima u okolini grada. etao je tako poljem, kad pored rijeke ugleda nekog dervia kako se umiva. Bolesni ovjek odjednom osjeti elju da udari amar derviu. Sjeti se da mu je lijenik preporuio da radi sve to mu padne na um, pa se zatra prema derviu i svom snagom mu udari pljusku iza vrata. Od siline udarca dervi se zaljulja, a kad shvati ta se desilo, htjede odmah uzvratiti ovjeku koji ga je iz ista mira ovako130

N

muki napao. Meutim, opazi da je ovaj ovjek mrav i slab, pa odustade od namjere da ga udari, ali srdito ree: Jesi li ti izgubio pamet ili si kakav nasilnik, pa bez razloga nasre na nepoznate i nedune ljude?! Ovaj mu ispria da je bolestan i ta mu je lijenik kazao, a kad ga dervi saslua, zakljui: Ne znam, zaista, ko je lui ti ili taj tvoj lijenik! Iz zabave nasre na nedune ljude, ne pita se ta e sa tobom da bude; ko ti kaza da lijek to je samo ti se ruga, ili lud je; pa gdje nae sebi takvog druga! Onda dervi odlui da je najbolje da ovog nasilnika odvede kadiji i zatrai pravdu zbog amara koji je, ni kriv ni duan, primio. Otioe, tako, odmah kadiji, dervi ispria ta se dogodilo i zatrai pravednu presudu. Kadija vidje da je bolesnik slab i mrav, pa ree derviu: Kako da kaznim bolesnog i slabog ovjeka? Ako presudim da sad on primi udarac zato to je tebe oamario, umrijet e, a islam je propisao zakone za ive ljude, ne za mrtvace! Sa ilteta svoga, kadija mu kaza: Za ovakve ljude ne postoji kazna; Zar da kaznu primi on to jedva stoji?! Ovakve se vie u ive ne broji! Potom kadija ree derviu: Ako te nekad udari iv i zdrav ovjek, dovedi ga ovamo i ja u pravedno presuditi; ovako, ne mogu osuditi mrtvog ovjeka! Dervi se zaudi i upita: Hoe da kae da e ovog nasilnika pustiti samo zato to je bolestan? Kadija je sad ve bio ljut, pa ree derviu: Ustajte i odmah idite odavde! Toliko vie zato to te ovaj jadnik udario! Izlazite, i neu da ujem da si se prepirao s njim! Dervi131

ustade i poe izai, kad ga kadija upita: Koliko novca ima sa sobom? Svega est dirhema; dervi sam i nije mi stalo do novca. Zato? Kadija ree: Pravedno je da ti kao dervi pola tog novca da ovom jadniku! Dervi se sad zaista naljuti i stade se raspravljati s kadijom. Dok su se njih dvojica svaali, onaj bolesnik odjednom priskoi i udari svom snagom amar kadiji, pa ree: Sad mi i ti daj tri dirhema, pa da idem odavde. Kadija ga je u nevjerici gledao, a onda poe pozvati strau, ali mu dervi ree: A ne, ovjek je potpuno upravu; valjda zakon kae isto za nas obojicu?! Kad se o meni radilo, ovaj ovjek je bio slab i nemoan, nije valjda da je sad kad se radi o tebi odjednom zdrav?! Zar ne zna da ti se nepravda koju poini drugome sigurno vrati? O prvae vjere, to je dobro tebi zar sa bratom svojim podijelio ne bi?! Kada sudi, presudu to za tebe vai i bratu je svome podjednako kai! I zaista, u ivotu moramo nastojati o svemu suditi pravedno. Ono to elimo sebi, moramo eljeti i drugima, i prema drugima postupati onako kako bismo eljeli da se prema nama u istoj situaciji postupa.

132

Zmija i truhle jabuke

U

davna vremena u jednoj dalekoj zemlji vladao je neki emir koji je jako volio lov. Meutim, za razliku od ostalih vladara, on u lov nije iao sa itavom svojom svitom, nego je uvijek lovio sam. Jednom tako uze luk i tobolac sa strijelama te na svome bijelom konju izjaha u poljane. Tog dana nita ne ulovi, pa predveer krenu nazad svome dvoru. Usput naie na jedan veliki vonjak, pa ue unutra nadajui se da e nai kakav bunar ili vrelo kako bi utolio e i napojio svoga umornog konja. Lutajui kroz vonjak ugleda pod jednim stablom jabuke ovjeka koji je spavao tvrdim snom. irom otvorenih usta ovjek je spavao tako vrsto da ga ak ni topot konjskih kopita nije probudio. Emir pomisli: Ovo je sigurno vlasnik vrta. ovjek je vjerovatno itav dan radio, pa je sad umoran malo prilegao. Najbolje da se vratim nazad i ostavim ovjeka da spava. Emir cimnu uzde svog konja dajui mu znak da se okrene, kad upravo u tom trenutku ugleda veliku crnu zmiju kako se penje uz prsa ovjeka koji je spavao pod stablom. Zmija je brzo gmizala ka ustima onog jadnika, a emir je zbunjeno stajao pitajui se ta da uini. Ako vikne i pokua probuditi spavaa, zmija bi se mogla prepasti i u strahu ujesti onog ovjeka,133

a ve je bilo kasno da pokua pritrati i skinuti zmiju. Emir je s nevjericom gledao kako se zmija uvlai u usta ovjeka koji je spavao i brzo nestaje u njegovom grlu. Kad se malo pribrao, emir prie ovjeku i estoko ga udari korbaem po licu. ovjek se probudi bolno jauknuvi, a kad ugleda pred sobom emira i shvati da ga ovaj tue korbaem, posve se zbuni. Emir je bio poznat kao pravedan i milostiv vladar, pa jadni ovjek pomisli da ga je emir sigurno zamijenio s kakvim zloincem. Dok su po njemu pljutali udarci, povika: Dobri gospodaru, zato me tue?! Ja sam obini zemljoradnik i nisam uinio nikakvo zlo! Sigurno si me zamijenio s nekim! Ako misli, gospodaru, da uinih kakvo zlo, posijeci me odmah britkom sabljom tom! Zato sada nevin stradam od vladarske ruke; kao da sam teki grjenik stavlja me na muke! Emir, meutim, ne prestajui ga tui, ree: Ustani i ini ono to ti kaem! Bude li oklijevao pretui u te tako da te niko nee moi prepoznati! ovjek se die, a emir mu onda naredi da prie gomili odbaenih truhlih jabuka na dnu vrta, i ree. Jedi ove jabuke i nemoj ni pomiljati da prestane bez mog doputenja! Siroti seljak je negodovao, ali emir ga opet stade tui, te ovaj jadnik shvati da mu nije druge ve da uini kako mu je kazano. S gaenjem poe jesti gnjile jabuke, i nakon to ih pojede nekoliko pomisli da e ga emir napokon pustiti na miru. Ali, emir ga opet udari korbaem i podviknu: Rekao sam ti da ne smije prestati dok ti ne kaem da je dosta! Jedi ili e zaista stradati! Prestraen i zbunjen, vlasnik vonjaka nastavi jesti truhle jabuke. Poto pojede itavu gomilicu, emir mu ree: Dosta je; a134

sad tri to bre moe! Jahat u za tobom i budi siguran da u te estoko udariti svaki put kad opazim da zastajkuje! Nesretni ovjek stade trati poljem koliko ga noge nose. Emir je jahao za njim i udarao ga korbaem tjerajui ga na sve bri trk. ovjek je trao i trao, sve dok naposljetku ne klonu, uhvati se za eludac i poe povraati. Uplaen ustuknu kad vidje kako mu iz usta iskoi velika crna zmija i brzo odgmiza u iblje. Tek sada ovaj shvati ta se dogodilo i zato ga je emir onako muio. Bilo mu je jasno da mu je tako ustvari spasio ivot. Vlasnik vrta pade na koljena pred emirom i stade mu se od sveg srca zahvaljivati: Plemeniti vladaru, mislio sam tako loe o tebi dok si me tukao i tjerao me da jedem truhle jabuke, u sebi sam te proklinjao dok si me tjerao da trim poljem, a ti si sve to inio za moje dobro. Trebao sam odmah znati da sigurno postoji dobar razlog za ono to ini. Oprosti to sam se usudio da pomislim loe o tebi! A onda se na trenutak zamisli, pa upita: A zato mi odmah nisi rekao da se u mene uvukla zmija? Emir mu objasni: Zato to nisam bio siguran kako e primiti tu vijest. Plaio sam se da u strahu ne napravi kakvu glupost. A i nismo imali previe vremena za objanjavanje: zmija je bila u tebi i valjalo je to prije uiniti neto da je istjeramo napolje. Eto kako je mudri emir spasio ovjeka u koga se uvukla zmija. A mi smo iz ove prie nauili da se iza onoga to nam se ne svia katkad zna kriti mudrost koju tek kasnije razumijemo. Zato, kad nam nai roditelji zabranjuju da inimo neto to nam se svia, ili nas tjeraju da radimo neto to nam se ne radi, sigurno je da za to imaju dobre razloge. Nema sumnje da nas niko ne voli koliko nai roditelji, pa zapamtimo zato da su njihove naredbe ili zabrane, makar nam se esto ne sviale,135

ustvari radi naeg dobra. esto moda odmah ne razumijemo o kakvom dobru se tu radi, ali budimo sigurni da emo kad odrastemo i shvatimo razloge tih naredbi i zabrana biti zahvalni svojim roditeljima to su i na taj nain brinuli o nama. Slina je stvar i s Boijim naredbama i propisima. Naravno, mnogi propisi vjere, ono to je vjerom nareeno ili zabranjeno, jasni su nam i shvatljivi. Naprimjer, sasvim nam je jasno zato se la, kraa, prevara, alkoholna pia ili lijenost u islamu smatraju runim. Ponekad, meutim, postoje i propisi vjere ija nam svrha i razlozi, moda, i nisu sasvim jasni. I sasvim je ljudski pitati se zato je neki od propisa nae asne vjere upravo takav kakav jeste. Ali, pritom uvijek moramo znati da je nae znanje nitavno naspram znanja Boijeg. Propisi vjere postoje zato da bi na ivot uinili boljim, ispravnijim i sretnijim, makar mi ponekad i ne razumijevali mudrost i svrhu odreenog propisa. Dragi Bog eli nam samo najbolje, a propise vjere dao nam je za nae dobro. Slijedei ih i pridravajui ih se, inimo neto od ega emo imati koristi i na ovom i na onom svijetu. A Bogu Svevinjem ne treba nita od nas. Naa vjera, ibadet i dobra djela jesu zbog nas samih i naeg boljitka.

136

Dobri sluga sultana Mahmuda

ultan Mahmud Gaznevi imao je slugu koji se zvao Ajaz, izuzetno skromnog i potenog, a istovremeno mudrog i pronicljivog ovjeka, koga je sultan veoma volio i cijenio. Ajaz je ivio u skromnoj sobici, i svaku veer, prije nego bi poao na spavanje, pogledao bi svoj grubi jeftini ogrta i papue, i pomislio: Ovo je sav tvoj imetak, pa budi zadovoljan, skroman i ne oholi se! Mnogi na dvoru zavidjeli su Ajazu to je tako blizak i drag sultanu Mahmudu, pa su iz zlobe govorili sultanu: Ajaz ivi u sobici, ali ju je napunio zlatom i srebrom. Sakrio je to blago ondje i ne doputa nikom da ue u njegovu sobu. Sultan se zaudi kad u da njegov dragi sluga krije neto od njega. Zato naredi zapovjedniku strae da ode u Ajazovu sobu, pretrai je i donese sve to ondje nae. Naveer ovaj sa trideset vojnika upade u Ajazovu sobu, mislei da e tamo nai sakrivene ili zakopane kovege pune zlata i dragulja. Meutim, u sobi naoe samo Ajazov ogrta i papue. Mahmudovi vojnici nisu mogli vjerovati da je to sve to Ajaz posjeduje. Zato prekopae pod, izbuie zidove, sve vjerujui da negdje mora postojati zakopano blago. Znali su da137

S

je Ajaz veoma drag sultanu, i da ga sultan esto bogato daruje, ali nisu znali da sve to dobije od sultana, Ajaz odmah podijeli sirotinji. Vratie se i kazae sultanu da su u Ajazovoj sobi nali samo njegov ogrta i papue, a on se samo osmjehnu i prezrivo pogleda zlobnike koji su potvorili Ajaza. Naime, sultan Mahmud znao je da Ajaz nije ovjek kome je stalo do blaga i imetka, ali pravio se da vjeruje onim zlobnicima htijui pred svima na dvoru objelodaniti koliko su zavidni i zli. Sam je o Ajazu kazao: Trebalo bi rijei preko cijelog neba, pa da kaem ono to o njemu rei treba; ak da imam rijei i sto puta vie, premalo je da vrlinu njegovu opie. One zlobnike koji su sultanu lagali da Ajaz gomila bogatstvo sad spopade silan strah, jer lagati sultanu na ovjeka koga voli i cijeni nije mali grijeh. Stoga svi oni klekoe pred sultana Mahmuda i stadoe mu ljubiti skute, molei da im oprosti. No, sultan ree: To kako ete biti kanjeni za svoje nedjelo nema veze sa mnom. Olagivali ste Ajaza, njega ste uvrijedili, pa neka vam on i presudi. Sultan ree: Od mene vam ni kazna ni oprotenje, Ajaz nek vam sudi, njemu kaljaste potenje! Ajaza ste izdali, blatili pred svima, on je ranjen, stoga pravo na osvetu ima. A onda sultan Mahmud pozva Ajaza i zatrai od njega da sam presudi onima koji su ga potvarali i pokuali ukaljati njegovo potenje: Ti si najpoteniji i najskromniji ovjek koga poznajem, a ovi zlobnici lano su te optuili. Sad ale zbog138

onog to su ti uinili, a tebi preputam da im presudi kako god ti je volja. Ajaz zahvali sultanu na lijepim rijeima i povjerenju, a onda zamoli da presudu ne donosi odmah te da mu se dopusti da neko vrijeme porazmisli. Meutim, dani su prolazili, a Ajaz nikako da odlui kako da presudi onim lacima. Naposljetku mu sultan Mahmud ree: O Ajaze, odlui napokon ta da uinimo s njima, jer ekati na kaznu gore je od same kazne. Onda Ajaz kaza: O sultane moj, zar da se pored sunca grijemo na svjetlosti zvijezda?! Ti donesi presudu, a ja te molim da ih ne kazni. Kamo sree da nisam imao ni onaj ogrta i papue, jer ne elim da imam ita to bi potaklo zavist i zlobu drugih ljudi. Sultan ree: O Ajaze, ti si zbilja zadovoljan svime, skromnost tvoja velika je kao mora i planine; nisi ohol kada ljudi ire tvoju slavu, a kad lau na te, ti ne gubi glavu! Ajaz tad zamoli sultana da oprosti ljudima koji su dopustili da zavist pomrai njihova srca, ree da im je on ve oprostio i zaboravio kako su ga pokuali ocrniti. Iz ove prie o potenom i mudrom Ajazu uimo kako su veliki dobri Boiji robovi koji nam moraju posluiti kao primjer. Naravno, mi se ne moemo, kao Ajaz, odrei svih blagodati ovoga svijeta koje nam dobri Bog daruje, ali zato moemo biti skromni i ne dopustiti da se u nama, ma ta imali, koliko god imuni ili ueni bili, pojavi oholost. Moramo biti svjesni da su sve blagodati istovremeno dobro i iskuenje, pa blago onome ko ih na pravi nain iskoristi. Sretan je ovjek koji ispravno iskoristi dobro koje mu je Bog darovao, a nesretan je onaj ko dopusti da ga to dobro odvede na stranputicu i pomrai mu srce.139

Pria o lovcu i ptiici

eki lovac na ptice otie u polje loviti ptice. Postavi svoju zamku, prosu u nju neto zrnevlja, pa se sakri u grmlje. Tu je ekao da se neka ptica uhvati u njegovu klopku. Domalo, doletje jedna ptiica i poe kljucati po travi okolo, kad ugleda lovca skrivenog u grmlju, pa ga upita: A ko si ti i ta radi tu uuren u bunju? Lovac odgovori: Ja sam poboan ovjek koji se povukao od svijeta. Svi moji prijatelji su odavno mrtvi, a ja ivim sam ovdje u polju, po itav dan klanjam i uim dove, i tako se pripremam za smrt. Ptiica mu nato ree: Ali, zar ne zna da u naoj vjeri nema monaha ni ljudi koji su se povukli iz svijeta? Islam takve stvari zabranjuje! Na Poslanik druio se s ljudima, obavezani smo da se okupljamo na duma-namazu, da nareujemo dobro i odvraamo od zla, brinemo za siromane i ugroene meu nama. Islam nije vjera koja kae da treba napustiti svijet, ivjeti sam i baviti se samo sobom. Lovac nato odgovori: To to kae nije ba sasvim tano. Bolje se skloniti od loeg drutva nego dopustiti da te ono odvede u grijeh i zlo. Lo drug e pokvariti i najboljeg ovjeka.140

N

Ptiica tad kaza: Da, ali zato nam je propisan dihad. ovjek se mora boriti protiv zla i sprijeiti da neprijatelj vjere ini zlo i kvari svijet. Svakome je jasno da vitetva nema kod onoga koji bjei od svih iskuenja; Dobro nae vjere jeste borba i trud, danju-nou, dobro vjere Isaove jeste bjeat u samou. Lovac je saslua, pa ree: Tano je to to kae, ali za borbu je potrebna snaga. Ako ovjek nema snage za borbu, onda je za njega bolje da se skloni i tako pokua sauvati srce i duu od prljavtina svijeta. Dok su tako razgovarali i nadmudrivali se, ptiica ugleda ono zrnevlje, pa upita: A ije je ovo zrnevlje? Lovac odgovori: To su mi dala siroad koja ele pomoi potrebitima. Rekli su mi da to dam samo onome kome je stvarno potrebno. Ptiica se polakomi, pa pomisli kako je upravo njoj to zrnevlje najpotrebnije. Doletje ondje i poe kljucati, kad se odjednom zamka sklopi i ona shvati da je zarobljena. Zapomagala je i jadikovala, ali sad je ve bilo prekasno. Treba biti oprezan prije nego se zlo desi. Kada zlo se desi, emu alit se do neba, prije ve se stvari dese razmisliti treba; razmiljaj na vrijeme i koristi um, bit e kasno kad razbojnik izae na drum! Ptiica kroz suze ree: Ovo mi je kazna zato to sam bila pohlepna i olahko povjerovala ovjeku koji se predstavio kao pobonjak! A lovac joj odgovori: Bolje reci da je to kazna za onoga koji eli uzeti ono to mu ne pripada!141

Zato, nastojmo uvijek biti oprezni i svjesni da ne smijemo olahko zakljuivati. Neka nas elja za neim ne natjera da postupimo nepromiljeno, jer bismo onda, ne dao Bog, mogli zaaliti. Naa vjera trai od nas da koristimo svoj razum, taj veliki dar od dragoga Boga, i duni smo drati pod nadzorom svoje elje. Onaj ko po svaku cijenu nastoji ispuniti svoju elju nekada plati za to previsoku cijenu, pa poeli da mu se takva elja nikad nije ni javila. Uostalom, ne znai da je sve ono to poelimo dobro za nas. Isto tako, sigurno vam se ve svima desilo neto to vam se sprva inilo kao zlo, a kasnije se ispostavilo da je to bilo dobro po vas. Molimo zato dragoga Boga da nam pomogne da ostvarimo samo nae dobre elje, one ije ostvarenje e nam zaista donijeti korist i sreu.

142

Halva i dosjetljivost

N

eki musliman, kranin i idov putovali skupa, pa naveer zakonaie u jednom hanu. Musliman je tih dana postio, pa odlui poslije iftara napraviti halvu. Kranin i idov neko su se vrijeme saaptavali, a onda rekoe: Nas dvojica veeras nismo gladni, pa smo zakljuili da je onda najbolje da ni ti ne jede halvu nego da je ostavimo za sutra. Ali vi znate da ja postim i da sutra ne mogu jesti s vama. Uostalom, podijelimo ovu halvu na tri jednaka dijela, pa neka svako jede svoj dio kad mu je volja!, ree im musliman. Kranin i idov, meutim, nisu to htjeli prihvatiti, nego su navaljivali da se halva ne dira do sutra, elei muslimana dok bude postio dovesti u iskuenje. Zato rekoe: Najbolje da saekamo jutro, a onda neka svako ispria ta je sanjao. Onaj iji san bude najljepi neka uzme svu halvu. Musliman pristade, pa ona dvojica, zadovoljni svojim lukavstvom, odoe na spavanje. Kad zaspae, musliman pojede treinu halve, a onda ostatak sakri, pa i on ode na spavanje. Ujutro se umie, obavie molitvu, svako po svom zakonu, pa sjedoe skupa da ispriaju ta su sino sanjali. idov prvi ispria svoj san: Sanjao sam da sam sreo hazreti Musaa, pa me on sa sobom povede na Sinajsku goru! Kranin kaza: Lijep san, mora se priznati, ali ja sam sanjao hazreti Isaa, koji me povede sa sobom visoko gore na etvrto nebo!143

Musliman se u sebi nasmija njihovim izmiljotinama, pa ree: A ja sam sino sanjao naeg dragog poslanika Muhammeda Mustafu. Ispriah mu za onu nau sinonju raspravu oko halve, pa mi on ree da je vidio mog prijatelja idova sa hazreti Musaom na Sinaju, a kranina kako se sa hazreti Isaom penje na etvrto nebo. Onda mi kaza da, kad sam ve ostao sam, trebam sam i pojesti onu halvu. Ja ga, naravno, posluah, pa pojedoh onu halvu to sam je sino napravio! idov i kranin skoie i potraie posudu sa halvom, pa kad vidjee da je prazna, uhvatie se za glavu i povikae: Kako si mogao to uiniti?! Zar te nije bilo sram pojesti sve sam dok smo mi spavali?! Musliman im, sa smijekom, odgovori: Ali ta sam mogao kad mi je tako naredio na Poslanik?! Zar ti, idove, ne bi posluao hazreti Musaovo nareenje, i zar ti, kranine, ne bi uradio kako ti kae hazreti Isa? Kako bih, onda, ja musliman mogao ne potovati nareenje hazreti Muhammeda, a on mi je rekao da pojedem onu halvu! Shvativi da ih je musliman nadmudrio, idov i kranin slegnue ramenima i rekoe: Tvoj je san zaista bio najljepi i ispravno si postupio kad si posluao vaeg poslanika! Pa rekoe: Najbolja je zaista tvoja pria ova, ljepa nego stotinu naih slatkih snova! Od svog sna si imao koristi na javi, nai snovi zauvijek su snovi ostali! Zapamtimo, dakle, dvije stvari: lai i lukavstva, prije ili kasnije, vrate se onome ko se slui njima i on ostane postien i ponien. I drugo, stradao je onaj ko se oslanja na svoje snove i matarije. Mudar ovjek dri se stvarnosti i trudi se da postupi onako kako je u odreenoj situaciji najbolje.144

Bedruddin i zadueni sirotan

U

gradu Tabrizu ivio je ovjek po imenu Bedruddin, poznat po svojoj plemenitosti i dareljivosti. Bedruddin je bio zapovjednik gradske strae u Tabrizu. Brinuo se za red i mir u gradu. Bio je poten i pravian, a, kako smo rekli, uvijek je nastojao biti na usluzi siromanima i potrebitima. Ljudi u Tabrizu zato su ga veoma cijenili i potovali. im bi uo da nekoga tuga i jad bije, hitao bi nevoljniku pomoi to prije; kad bi uo da se neko na nesreu ali, sramio se ko da on je za to krivac pravi! U okolini Tabriza ivio je neki siromah koji se, da bi se prehranio, sve vie zaduivao, dok njegov dug naposljetku ne naraste na devet hiljada dinara. Siromah nije znao ta da radi, i, napokon, odlui da ode u Tabriz i zamoli Bedruddina za pomo Inae, on je od Bedruddina ve nekoliko puta pozajmljivao novac, i Bedruddin mu je svaki put oprostio njegov dug. ovjeka je sad bilo stid ponovo se obratiti dobrom Bedruddinu, ali drugog izlaza nije imao.145

im stie u Tabriz, zaputi se pravo Bedruddinovoj kui, ali ondje zatee alosnu Bedruddinovu eljad i u tunu vijest da je Bedruddin prije neki dan iznenada umro. Onaj paun nebeski na nebu je sada, vratio se napokon onamo gdje spada; u njegovoj sjeni svako spasa nae, al to sunce dobra brzo, eto, zae! Nevoljni ovjek lutao je ulicama Tabriza muen brigama i najcrnjim mislima, dok mu se odjednom ne smrai pred oima i on pade u nesvijest. Leao je tako onesvijeten satima, te ga prolaznici napokon probudie umivajui ga hladnom vodom. Kad doe sebi, ovjek trezveno porazmisli o svojoj situaciji, a onda odjednom shvati svoju zabludu, pa pouri u najbliu damiju, klanja dva rekata namaza, a onda die ruke k nebu i ree: O Boe, o jedini moj Gospodaru, ja sam se silno ogrijeio prema sebi oekujui pomo od Tvojih stvorova! Bedruddin jeste bio velikoduan ovjek, ali on je samo Tvoj rob i njegova dobrota ne moe se mjeriti sa Tvojom! On mi jeste poklonio ovu odjeu koju nosim, ali Ti si mi darovao ruke kojim sam je i sam mogao zaraditi; on mi jeste davao novac, ali Ti si mi dao pamet koju sam trebao koristiti! Uostalom, Ti si Onaj Koji je Bedruddina uinio dareljivim i dao da on pomae ljudima u nevolji! Onda siromah izae iz damije, i zaputi se na glavni trg u Tabrizu. Ondje okupi prolaznike oko sebe i ispria im kako je Bedruddin bio dobar prema njemu, elei se bar tako oduiti svom dobroinitelju. Ljudi su ga, ganuti, sluali, svi mu udijelie poneto novca, i ovaj siromah tako skupi sto dinara. Ovaj nevoljnik odatle otie na Bedruddinov mezar, pa se kroz dove stade zahvaljivati ovjeku koji mu je za ivota esto146

pomagao i bio dobar prema njemu. Znao je da Bog kae da je zahvalnost onima koji nam ine dobro ustvari zahvalnost Njemu. Kroz pla je nabrajao Bedruddinove vrline i molio Boga da Bedruddina obraduje najljepim dennetskim nagradama. Ti bijae sunce to je na me sjalo, sve to sruih ti bi za me popravljao, nisi htio ovim svijetom nosit obraz taman, po dobru ti ni Mikail melek nije ravan! Uto na mezar doe i jedan Bedruddinov blizak prijatelj, pa kad u kako ovaj ovjek hvali Bedruddina i ali za njim, odlui da ga povede svojoj kui i ponudi mu prenoite. Iste noi taj ugledni ovjek usni Bedruddina, koji mu ree: uo sam sve to je tvoj gost o meni govorio, ali nisam mu mogao odgovoriti. A ti znaj da sam ja na ovome svijetu dobio najljepu nagradu za svako dobro koje sam uinio na dunjaluku. Dunjaluk je kapija kroz koju se stie u ovaj svijet i stvarni ivot. Tek ovdje mi shvatamo gdje smo ustvari bili i kako smo pogreno shvatali ivot na dunjaluku. A to se tog siromaha tie, znaj da sam mislio na njega, pa sam za ivota ostavio neto zlatnika i namijenio ih njemu. Zlato e nai sakriveno ispod poda u mojoj sobi, pa ga predaj tom ovjeku u nevolji. Reci mu da tim novcem vrati svoje dugove, a ono to pretekne neka zadri za sebe. Htio sam mu to sam dati, ali prije nego smo se sreli kucnuo mi je smrtni as. Uglavnom, reci mu da tako uini, ali neka pazi da ga trgovci ne prevare kad bude mijenjao zlatnike. I jo mu porui da sam ga zamolio da me se sjeti u svojim dovama. A kad doe mojoj kui uzeti to sakriveno zlato, reci mojim nasljednicima da je takva bila moja elja, i neka se sjete da je na dragi Poslanik kazao da je onaj ko trai nazad ono to je ve darovao poput onoga ko jede ono147

to je povratio. Budu li ipak htjeli uzeti to zlato, neka znaju da time uznemiravaju moju duu i da ih eka velika nesrea! ovjek se tad sav oznojen ali sretan probudi iz sna, pa odmah ustade iz postelje i radosno utra u sobu u kojoj je spavao onaj zadueni siromah. Probudi ga i sve mu ispria, pa im svanu otioe Bedruddinovoj kui i naoe zlatnike tano ondje gdje mu je Bedruddin u snu rekao. I tako ovaj sirotan vrati svoje dugove, i jo mu pretee dovoljno novca da pokrene vlastiti posao kojim je do kraja ivota izdravao svoju porodicu. Nikad nije zaboravljao milost koju mu je Bog ukazao, a nakon svakog namaza u dovi je spominjao dobrog Bedruddina, ovjeka koji je dokazao da se velikodunou i dareljivou na ovom svijetu stjee ljubav ljudi, a nagrada za to kod dobrog Boga je tako velika da je mi nismo u stanju ni zamisliti. Zato, nastojmo i mi biti dareljivi i velikoduni, pomozimo svakome kome moemo i znajmo da je Bog, Koji nam je dao sve to imamo, propisao da dio naeg imetka pripada i onima kojima nije dato koliko nama. Zapamtimo zauvijek da Svevinji Bog iskuava i imetkom i siromatvom. Imuan ovjek zato je duan da iz svog imetka dijeli siromanima, a siromah je duan da bude strpljiv i zadovoljan, uzda se u Boga i Njegove dobre robove, ali i sam pokua uiniti sve to moe da bi popravio svoju situaciju.

148

Sultan i konj njegovog zapovjednika

V

ojni zapovjednik u slubi jednog monog sultana imao je divnog i brzog konja, tako lijepog da bi svako ko bi ga vidio ostao zadivljen i poelio takvoga konja. Sultan je jednom vrio smotru vojske, pa kad ugleda tog konja nije mogao vjerovati svojim oima. Izree slavu Bogu jer shvatao je da takva ljepota predstavlja jedan od Boijih znakova ljudima da je On moan stvoriti i ono to mi nismo u stanju ni zamisliti. Kad se vrati na svoj dvor, sultan okupi svoje vezire i sav zanesen i opinjen stade im priati o konju onog zapovjednika. Naposljetku shvati da mora imati tog konja, pa naredi strai da mu ga odmah dovedu. Straa bez oklijevanja poe izvriti sultanovu elju i odmah odoe kui onog zapovjednika. Taj zapovjednik nije mogao niti smio usprotiviti se sultanovoj elji, a, s druge strane, nije mu bilo lahko dati svog prelijepog konja, usto i svog vjernog prijatelja iz stotinu bitaka. Na sultanovom dvoru bijae i jedan mudar i potovan starac po imenu Imadul-Mulk, naroito drag sultanu, pa su dvorjani obino njega molili da ih kad bi im neto trebalo zastupa kod sultana. Tako i vlasnik konja otie Imadul-Mulku da mu se poali i posavjetuje se s njim. Traio je od Imadul-Mulka da zamoli sultana da mu ne uzima konja, rekavi:149

Kai mu da sam spreman dati sve to imam, uiniti sve to zatrai od mene, ali taj konj je moj ivot i gotov sam uzme li mi ga! Spreman sam sultanu dati to poeli, ali konj taj divni moj je ivot cijeli! Imadul-Mulk dobro je shvatao o emu mladi pria. Ode kod aha, sjede i zauti; utio je i razmiljao kako da pone, molei Boga da ga osnai i nadahne ga pravim rijeima. Uto dovedoe konja, i svi izaoe pred dvor da ga pogledaju. I zaista, imalo se ta i vidjeti; ljepeg konja nije bilo u tri carstva: Vatren iznutra, a vanjtine divne, takvog konja oi svijeta ne vidjee prije! Sultan je zadivljeno posmatrao konja, a onda se obrati Imadul-Mulku: Kakav konj, brate moj! Kao da je iz Denneta a ne sa ovog svijeta! Mudri starac nato ree: Onako je kako Vi kaete, Velianstvo; ako vi kaete da je avo lijep kao melek, ja Vam se neu usprotiviti. Znai, ovaj konj je lijep, ako Vi tako mislite, makar ja mislim da ima glavu kao da je bik a ne konj. Te rijei zbunie sultana, pa sad poe paljivije posmatrati konja. Imadul-Mulk u njemu je mudro probudio sumnju, i sultan je sad poeo uvjeravati sam sebe da konj i nije tako lijep kako mu se na prvi pogled uinilo. Neko vrijeme posmatrao je konja, obilazei ga sa svih strana, a onda ree: Upravu si, to ga vie gledam, ovaj konj mi se sve vie ini sasvim obinim. Ne znam samo kako sam se mogao tako prevariti! I tako sultan koji silom htjede doi do konja koji mu se svidio, odustade od svoje elje mislei da konj i nije tako lijep,150

iako se radilo o zaista predivnom konju. Ljudsko srce, meutim, u Boijim je rukama, i On s njime ini ta Mu je volja: Zar da se ljudska spletka mjeri sa Boijom snagom?! On okree ljudska srca kako je Njemu drago! I tako, iz ove lijepe prie moemo izvui mnogo pouka. Prva je ta koju nam stihovi ve rekoe: Bog je Taj Koji okree ljudska srca kako On hoe, tako da ovjek koji sad misli jedno, narednog trenutka moe misliti sasvim suprotno, a da ni sam ne zna kako to da je odjednom promijenio miljenje. Drugo, iz prie smo shvatili kako je velika mo sumnje. ovjek koji pusti sumnji da ue u njegovo srce postaje kolebljiv ak i kad se radi o posve jasnoj stvari. Ostale pouke pokuajte otkriti sami. Ove prie hazreti Mevlana i ispriao nam je da bismo sami o njima razmiljali i izvodili zakljuke, a on nam je tek ponegdje dao smjernice koje nam pomau da prepoznamo u kom smjeru treba razmiljati.

151

Pria o tragaima za tuim mahanama

etiri ovjeka klanjala su jednom u damiji, kad u damiju ue mujezin. Opazivi krajikom oka mujezina, jedan od njih etvorice odjednom, na namazu, progovori: Otkud sad mujezin; nije valjda da je ve vrijeme ikindije?! Onaj to je klanjao do njega ree mu: Eh, progovorio si na namazu i sad si pokvario svoj namaz! Trei, uvi to, ne izdra pa ree drugome: Zato to njemu govori kad si i ti sad pokvario svoj namaz! etvrti, opet, sluajui njih i ne mislei na svoj namaz, kaza: Bogu hvala pa ja nisam poput vas trojice; i ja sam vidio mujezina, ali nije mi palo na pamet da progovorim dok klanjam! I tako, naravno, i on pokvari svoj namaz. Bogu hvala pa ja nisam ko moji jarani, Pa da tako naivno sebi namaz kvarim! Tako, dakle, sva etvorica pokvarie primjeujui greku drugog, a ne mislei na ono to sami ine. Ova zgodna priica tako nas je kratko i jasno nauila da traenje tuih mahana i osvrtanje na tue greke sigurno kvari i na posao. Uostalom, onaj ko trai mahane drugima, i sam oito ima jednu veliku mahanu: upravo tu da je sklon152

traiti greke drugih. A znamo da je u islamu to grijeh i runa osobina. Na muslimanu je da se pozabavi svojim grekama, nedostacima i mahanama. Budemo li sami ispravni i dobri ljudi, sigurno je da emo posluiti kao primjer mnogima. Pred svakim od nas dovoljno je posla na uoavanju i ispravljanju vlastitih mahana i nedostataka. Zato je sasvim besmisleno i nepravedno baviti se nedostacima drugih ljudi. Tako namaz pokvarie ta etiri druga: Uvijek strada onaj ko se drugom ruga! Blago onom ko o svojim mahanama brine vie, jer ko drugom greku trai, samom mu se nova pie!

153

Razliiti jezici, ista stvar

utovali jednom skupa Arap, Turin, Iranac i Grk, pa kad su nailazili pored nekog sela odluie poslati jednog od njih da kupi neto za jelo. Meutim, stadoe raspravljati oko toga ta da kupe. Iranac ree: Ja elim da kupimo angur, i za to sam spreman dati jedan dirhem! Arap nato kaza: A ne; ja hou da kupimo inab, i za to ne alim dati ni dva dirhema! Turin se usprotivi: Ako emo ve neto kupovati, onda kupimo uzum! Grk, meutim, ree: Pristajem dati novac samo ako emo kupiti istafil! Meu njima tako se prava svae zae, mada nisu znali ta te rijei znae; vikali su i mahali jedan drugom ispred lica, eto kako poe svaa etvorice neznalica. Dok su se oni tako prepirali, naie jedan mudri starac i, vidjevi da bi jo mogla izbiti i tua, prie im, a kad shvati o emu se radi ree: Dajte mi jedan dirhem, i ja u sve etvorici ispuniti elju!154

P

Njih etvorica gledali su ga s uenjem, ali inilo se da starac zna o emu govori. Onda se zgledae izmeu sebe, pruie starcu dirhem i on ode u selo. Domalo, vrati se nosei u rukama koaru punu groa. Onoj etvorici lica se razvukoe u osmijeh, jer to je bilo upravo ono to je svaki htio. A onda im starac objasni da se groe na perzijskom kae angur, na arapskom inab, na turskom uzum, a na grkom jeziku istafil. Radilo se jednostavno o tome da nisu dobro razumjeli jezike jedan drugoga, i meu njima je zato dolo do svae. Onda kad se pojavio ovjek koji im je objasnio da ustvari ele istu stvar, svaa je prestala i oni su postieno ponovo pruili ruku jedan drugome. Dobro ree stari ejh, to poznaje due stanja: Svaki grijeh to ljudi ine proizlazi iz neznanja! Sjetimo se kako je hazreti Sulejman koji je poznavao jezik ivotinja zato uspio da uspostavi mir meu njima, pa su vuk i ovca, lav i gazela ivjeli pred njegovim dvorom jedno pored drugoga. A mi zapamtimo da je jako vano da se ljudi potrude da razumiju jedan drugoga. Tako se esto deava da se ljudi posvaaju i sukobe samo zato to se nisu ispravno razumjeli. Ova etvorica iz nae prie bili su barem stranci jedan za drugoga, ali tuno je vidjeti da ljudi koji govore isti jezik ponekad ne uspijevaju da se sporazumiju. Zapamtimo, zato, da prije nego se upustimo u rune svae i prepirke, mudrost nalae da prvo pokuamo ispravno razumjeti svog sagovornika.

155

Pria o ljubomornom magarcu

eki vodonoa imao je magarca kojim se ispomagao u svom poslu. Svakog dana toio je na vrelu u okolini grada vodu i na magarcu je raznosio ljudima od kue do kue, zaraujui tako opskrbu za sebe i svoju porodicu. Magarcu, naravno, nije bilo lahko svaki dan tegliti na svojim leima velike mjeine pune vode. Koliko god da ga je njegov vlasnik volio i pazio koliko je mogao, teak rad iscrpljivao je magarca i on je svaki danom bivao sve mraviji i slabiji. Molio je Boga da mu to prije poalje smrt, jer brza smrt inila mu se kao jedini spas od tog paenikog ivota. Jednog dana onog vodonou posjeti njegov dobar prijatelj, inae glavni sultanov konjuar, ovjek koji se brinuo o konjima dvorjana i vojske. Obilazei sa svojim prijateljem vodonoom njegovo skromno imanje, vidje onog jadnog i slabog magarca, pa ree vodonoi: Znam da ti posredstvom ovog magarca zarauje svoj hljeb, ali, vjeruj mi, ovaj tvoj magarac samo to nije krepao. Predlaem ti, zato, da ga da meni na neko vrijeme, neka boravi u sultanovim talama, a kad ga uhranim kako treba, opet ga uzmi. Bolje da tvoj posao neko vrijeme trpi, nego da uskoro mora kupovati novog magarca.156

N

I tako, sultanov konjuar odvede iscrpljenog magarca u carske tale. Magarcu je ondje bilo dobro kao nikad prije u njegovom ivotu. Nita nije radio, hrane je bilo u izobilju, konjuar mu je ak i izranjavana lea lijeio nekom mau. Meutim, umjesto da bude sretan i uiva, magarac je pronaao razlog da bude nezadovoljan. Naime, u istoj tali bili su smjeteni i ratni konji, veliki i snani. Magarac je gledao kako ih konjuari njeguju i hrane posebnom zobi, kako ih vojnici obilaze i tetoe, pa pomisli da su ti konji zaista sretna stvorenja. Podie glavu k nebu i ree: Boe moj, istina je da sam magarac, ali i ja sam Tvoje stvorenje. Zato se ja itav ivot onako patim, a ovi konji ivot provode u blagostanju i zadovoljstvu. Svako dobro dao si Ti konjima ratnim, a ta ja sam skrivio da onako patim?! Domalo, zemlju napadoe dumani, i sultan, naravno, povede vojsku da brani muslimane, njihovu ast i imetak. Svi konji iz tale odoe sa svojim jahaima u rat, a na magarac ostade sam, zbunjen i uplaen. Neprijatelj je uskoro bio pobijeen i protjeran sa asne muslimanske zemlje, te se sultan s vojskom vrati natrag svome dvoru. Kad konje uvedoe u talu, magarac shvati da se mnogi nisu vratili, i znao je da su poginuli u borbi. Mnogi su bili teko izranjavani, i magarac je gledao konjuare kako im cijepaju meso i vade vrhove strijela i komade kopalja. Magarac je okretao glavu od muke, jer bilo je grozno gledati tako izranjavane konje. Tad se na magarac sjeti kako je bio glup i nezahvalan sa svojom ljubomorom prema ratnim konjima. Ovaj put podie glavu k nebu i ree: Boe milostivi, oprosti mi to Ti se157

poalih na svoje stanje, i znaj da sam sad sasvim zadovoljan sudbinom koju si mi odredio! Kad magarac sve to vidje, on povika: Boe, znaj da sada nikad ne bih ja iz ove koe! Zadovoljan sam ivotom, poslom, i ne elim nita bolje, a ko bi htio da se s konjima mijenja, pa iroko mu bojno polje! Tako je, eto, magarac shvatio da se alio na sudbinu zavidei onima iji je ivot ustvari bio mnogo gori nego njemu. uvajmo se, zato, da i mi ne budemo od onih koji misle da je Bog bio nepravedan prema nama, jer imajmo uvijek na umu da je On potpuno pravedan i da sve to odredi ima svoj razlog i smisao. To to mi nekad ne moemo dokuiti smisao neega ne znai da je to neto besmisleno. Roditelji vam, dok ste jo jako mali, recimo, pomno paze da ne progutate neto to bi vas otrovalo, i slino, i znaju da vi ne shvatate razloge tih zabrana i da ete ih shvatiti tek kad poodrastete. Slino je i s Boijim odredbama, naredbama, zabranama, stvarima koje nama ljudima ponekad nisu najjasnije. Vano je, meutim, da nam bude jasno tek toliko da iza svega toga stoji Boija mudrost i da je sve to samo zbog naeg dobra, jer dobri Bog je uzvien od toga da bismo mu mi ili bilo ko od stvorenja mogli koristiti ili uiniti neto za Njega.

158

Nezasita krava

eki seljak imao je u svojoj tali nekoliko krava i svaki dan ih je napasao po poljima u okolini sela. To inae bijae lijep kraj, kroz selo je tekla rijeka, oko sela su bili nepregledni panjaci i plodne njive; naprosto, to bi se reklo, mjesto kao iz snova. Meu onim kravama bijae jedna koja je bila prodrljiva preko svake mjere, toliko prodrljiva da su se druge krave naposljetku prestale s njom druiti. Naime, ta prodrljiva krava, im bi ih seljak izveo na panjake, poela bi tako pasti travu kao da ve barem sedam dana nije nita okusila. Pasla bi i pasla, sve do veeri, a kad bi ih seljak predveer vratio u talu, prodrljiva krava do kasno u no ne bi mogla zaspati brinui se da li e sutra imati dovoljno trave da se najede. Rekli smo ve, oko sela su bili ogromni i bujni panjaci, tako da je strah halapljive krave bio bezrazloan. Da je onaj seljak drao i deset puta vie krava, opet se ne bi trebao brinuti za njihovu ispau. Ali, nezasitost je udna bolest srca, tako da je ova krava brinula samo o tome da to vie pojede, iako joj se jo nikad u ivotu nije desilo da ostane gladna. I tako, svakog dana je nezasita krava po cijeli dan provodila u poljima ne prestajui niti na trenutak da pase, a nou bi se vraala u talu zabrinuta za sutranju ishranu. ivei tako, postajala je od svoje brige i straha od gladi sve mravija i mravija,159

N

a njen strah od gladi sve vei i vei, sve dok se naposljetku jednog dana nije tako prejela da umalo ne umrije. Tek tad krava porazmisli, shvati da trave na panjacima ima vie nego dovoljno i da e je njen strah od gladi na kraju stajati glave, te se iskreno pokaja zbog svoje besmislene nezasitosti. Ova priica o nezasitoj kravi koju nam je hazreti Mevlana ispripovijedao govori ustvari o naoj dui i njenoj pohlepi. Ta nezasita krava ustvari je nezasita ljudska dua, koja, iako jasno vidi i osjea da je dobri Bog sve stvorio s mjerom i da se brine o svakom i svemu, ipak ivi u stalnom strahu i brigama za sutranju opskrbu. Ta je krava naa dua, a panjak je ovaj svijet, tako ovjek jadni mra brinui se za svoj hljeb; ta u jesti i kako u preivjeti novi dan?, tim brigama ovjek sebi poremeti miran san. Nema ovjeka kojeg ne prati i nafaka, jadan je onaj ko o tom brine od jutra do mraka! Svakako, razuman i iskren vjernik dobro zna da se do propisane opskrbe dolazi radom i trudom. Vjerovanje u nafaku njemu ne slui kao opravdanje za nerad i ljenarenje. Jer, takvo to bilo bi teak grijeh i najobinija glupost. Ali, vjerovanje u propisanu opskrbu nafaku, vjernika titi od straha pred neizvjesnom budunou, ulijeva mu sigurnost i mir.

160

Pohlepni siromah i lopov

ijae neki siromah koji je od sveg imetka imao samo jednog ovna, pa jednom, kad mu je posve ponestalo novca, odlui povesti ovna u grad i prodati ga. Stajao je na gradskoj pijaci i ekao da naie muterija koja e platiti pristojnu cijenu, i za to vrijeme razmiljao je kako e za novac koji dobije poastiti sebe bogatim rukom u gradu i novom odjeom. Jedan lopov, opazivi da je seljak sav zanesen i uronjen u svoje misli, prikrade se i vjeto prereza povodac na kome je siromah seljak drao ovna, pa odvede ivotinju sa sobom. Tek nakon nekog vremena seljak se prenu i shvati da mu je ukraden ovan, pa poe u potragu za lopovom. Neki ljudi rekoe mu da su na gradskoj kapiji sreli mladia koji je vodio ovna i da se taj mladi zaputio u polja oko grada, te ovaj siromah odlui potraiti ga. Bio je siguran da lopov nije mogao daleko odmai, te zato pouri u pravcu kamo su mu ljudi pokazali. I zaista, uskoro pored jednog bunara u polju ugleda mladia i svog ovna. Pouri se obraunati s lopovom, ali ovaj mu, prije ve mu je stigao prii, ree: Znam da si ljut i srdit, ali molim te da me saslua! Kesa puna zlatnika upala mi je u ovaj bunar. U njoj je pet stotina zlatnih dirhema, a ja se plaim161

B

spustiti se dolje. Ako izvadi moju kesu iz bunara, spreman sam ti dati petinu novca! Eh, sto zlatnih dirhema nije malo novca!, pomisli pohlepni seljak i u trenu se prestade srditi na mladia. Ovan svakako ne vrijedi vie od deset dirhema, a sad se samo trebam spustiti u bunar, pa u zaraditi sto dirhema, a i dobit u svog ovna natrag, razmiljao je ovaj pohlepni siromah. Zatvorie se jedna vrata, a zato se deset drugih otvori, izgubih onog svoga ovna, a sada dobih deset novih! Seljak onda skide odjeu i oprezno se spusti u bunar. Traio je i traio, ali kesu s novcem dolje nikako nije uspijevao nai. Nije, meutim, htio odustati, pa je temeljito pretraivao dno bunara, vjerujui da je ono to mu je mladi ispriao istina. Za to vrijeme, onaj mladi lopov smota pod ruku seljakovu odjeu, uze, naravno, i onog ovna, pa se brzo udalji. Nakon nekog vremena, razoaran i umoran, seljak izae iz bunara. Uhvati se za glavu kad shvati da je mladi opet pobjegao s njegovim ovnom, ali ovaj put ga je ak ostavio i bez odjee. Ljut na sebe, seljak sjede na rub bunara i iskreno prizna: Ne znam da li je gore to to sam bio pohlepan ili to sam bio naivan pa povjerovao lopovu koji me ve jednom pokrao! Ustvari, moja pohlepa je rodila naivnost, jer halapljiva dua htjela je da ono to mladi ree bude istina, pa sam sebe uvjerih u to! Umjesto da sam uzeo ovna i vratio se u svoje selo, zbog gramzivosti sada, eto, dadoh mu i ovna i odijelo; sumnje nema da je to lopov veoma vian svom zanatu, ali pohlepa moja ipak njemu je danas dala platu!162

Kako je hazreti Isa bjeao od budale

ednom ljudi vidjee Boijeg poslanika hazreti Isaa kako tri uz brdo i bjei koliko ga noge nose, ba kao da ga goni kakav lav ili slina zvijer. Jedan ovjek mu pritra i ree: O Isa, zato tri tako bezglavo, pa ne vidim da te iko goni?! Hazreti Isa se i ne obazrije na nj, ve nastavi trati to je bre mogao. Onaj ovjek ipak nije odustajao, nego potra za hazreti Isaom, i tako trei ree: O Isa, stani na tren zadovoljstva Boijeg radi! Od ega bjei, o poslanie Boiji? Ne vidim da te goni kakav neprijatelj ili divlja zvijer! Hazreti Isa na tren stade, pa objasni: Bjeim od jednog budalastog ovjeka i nadam se da u mu uspjeti utei! Onaj radoznalac se sad tek zbuni, pa upita: Ali zar ti nisi onaj Mesih koji lijei slijepe, lijei teko bolesne i oivljava mrtve?! Da, ja sam upravo taj Mesih, odgovori hazreti Isa. Onaj ovjek tad ree: Ali sad tek ne shvatam o emu se radi. Zar bi tebi koji oivljava mrtve, vraa vid slijepima i sluh gluhima, lijei od najteih bolesti, bilo teko tu budalu od koje bjei preobraziti u pametnog ovjeka? Hazreti Isa mu odgovori: Kunem se Bogom da sam ono Veliko Ime Boije kojim sam oivio mrtvaca, vratio vid163

J

slijepome i izlijeio mnogo gubavaca stotine puta izrekao pred budalom, ali on je ostao ista budala kakva je i prije bio! tavie, postao je jo gluplji i zadrtiji nego to je bio! Ali kako je to mogue?, zaudi se onaj, i zna li zato je to tako? Hazreti Isa objasni: Zato to je glupost bolest koja napada srce i duu. Tjelesne bolesti manje-vie lahko se lijee, ali jo ne uh da je neko uspio izlijeiti jednu budalu i uiniti od nje pametnog i razboritog ovjeka. Jedini spas je zato kloniti se budale, jer takvog ovjeka sigurno nee promijeniti, ali zato tebe od njega moe snai ko zna kakvo zlo. Uzalud dri predavanja ovjeku mranih grudi, onaj ko kuca klin u plou samo se daba trudi! Ovaj savjet hazreti Isaa svakako ne treba posebno objanjavati. Treba ga samo prihvatiti i drati ga se u vlastitom ivotu. Naravno, ko bi, ustvari, bili oni koje hazreti Isa naziva budalama posebno je pitanje, o kome ete, nadamo se, podrobno i ispravno razmisliti.

164

Siromah laljivac

U

davna vremena, jedne godine zavlada velika neimatina. U gradovima i selima ljudi su ivjeli u siromatvu i neimatini. Neki su bili tako siromani da bi se u dva mjeseca jedva jednom estito najeli. Preivljavali su jedui suh hljeb i luk. tavie, mnogi su bili zahvalni dragome Bogu to imaju i suhoga hljeba. Bilo je meu ljudima, meutim, i onih kojima je teko bili prihvatiti vlastito siromatvo. Teko im je bilo priznati samima sebi, a kamoli drugima, da ive u oskudici i neimatini. Naravno, glupo je biti takav, jer ovjek se katkad trudi i ini sve to je u njegovoj moi, ali jednostavno prilike su takve da ivi u siromatvu. Ako siromah ivi asno i poteno, ne pruajui ruku pred drugima i zaraujui poteno svoj hljeb, takav ovjek vrijedan je svakog potovanja. Onaj, pak, ko se stidi svog siromatva i pred ljudima se predstavlja imunim, zasigurno na taj nain nee uveati svoj ugled, ve e, prije ili kasnije, biti osramoen i ismijan. A ovo je pria o jednom takvom ovjeku. Ovaj siromah hranio se svakoga dana suhim hljebom, zalijevajui ga gutljajima vode. Ali, nikome nije htio priznati da je vie gladan nego sit i da ivi u oskudici. tavie, izbjegavao je druenje sa siromasima poput sebe i uvijek je traio drutvo imunih ljudi. Pred njima bi neprestano lagao o slasnim i165

masnim jelima koja je jeo, iako su svi znali da se radi o obinim matarijama. Uostalom, bio je tako blijed, mrav i izmuen da je bilo sasvim jasno kako se hrani slabo i skromno. Kako kae stara izreka: Parfem sam od sebe mirie lijepo i nema potrebe da ga trgovac hvali. Tako je ovaj siromah iz nae prie, dakle, izmiljao prie o svom bogatstvu, iako nije imao nikakvog dokaza kojim bi ih mogao potkrijepiti. Ali, igrom sluaja, jednom mu u ruke dopade komad janjeeg peenja, to je u ta vremena bilo pravi znak bogatstva. A kako se to desilo, pria je za sebe. Uglavnom, ovaj nesretni laac bio je presretan to se dokopao tog komada peenja. Umota ga briljivo u jednu istu krpu i odloi na policu u svojoj kui. Svakog dana, prije nego bi izaao iz kue, uzeo bi onaj komad peene janjetine, pa bi njime namastio usne i brkove. elio je tako staviti drugima do znanja da se hrani masnim i skupim jelima. Razgovarajui s ljudima, svako malo bi prstom prelazio preko svojih masnih brkova, kao da eli navesti sagovornika da pogleda u njegove brkove i shvati kako slasnim jelima se ovaj hrani. Viajui ga svaki dan takvog, neki ljudi poeli su i vjerovati da je ovaj zaista imuan i da ivi u izobilju. Dodue, udno je bilo to to je i pored stalno masnih brkova ovaj ovjek bio tako mrav i blijed. Bilo je onih koji su sumnjali da se tu radi o nekoj prevari, ali nisu mogli dokuiti o kakvoj. Bilo je i imunih ljudi koji su dobro znali da ovaj ovjek ustvari gladuje i ivi krajnje siromano. Neki od njih eljeli su mu pomoi i dati mu neto hrane, ali kako je ovaj ovjek uporno odbijao priznati da je siromaan, plaili su se da bi ga takvom ponudom uvrijedili. A, naalost, nije bilo nikoga ko bi mu otvoreno rekao ono to mu je trebalo rei: O nesretna budalo, zato se ponaa tako i krije od ljudi svoje166

siromatvo?! Budu li plemeniti ljudi meu imunicima znali da ivi u oskudici, moda se neko od njih smiluje i pomogne ti. Svojim glupim laima samo teti sebi! Jedino se njegov stomak alio i tuno zavijao, ali ovaj budalasti ovjek nije obraao panju na albe svog trbuha: Zbog tih lai glupih glad me teka mori, ne pomau masni brkovi ti tvoji; Da laima nisi siromatvo krio neko bi plemenit mene nahranio! Ovaj budalasti siromah nastavio je po svome. I dalje je lagao ljudima da ivi u izobilju, jer oito nije znao da svaka la naposljetku bude razotkrivena i da istina kad-tad izae na vidjelo. Jednog dana sjedio je u drutvu nekih imunih ljudi, pripovijedajui o slasnim i ukusnim jelima kojima se navodno hrani. Istovremeno, njegov stomak je cvilio od gladi. A onda stomak odlui da se dovom obrati dragome Bogu i zamoli Ga da napokon raskrinka ovog blesavog laca. Dova je bila tako iskrena da je odmah bila usliana. Dok je na zlosretni siromah bio zabavljen svojim laima, u njegovu kuu utra maka, zgrabi onaj komad peenja s police i istra napolje. Siromahov sini potra za njom i pokua je uhvatiti, ali maka je bila bra i zaas umae. Djeak onda, sav usplahiren i uzbuen, otra u ariju, pronae oca i pred svim onim ljudima povika: Oe, maka je ula u kuu i odnijela s police onaj komad peenja kojim si svakog jutra mastio brkove! Pronae ga sini u drutvu s ljudima, pa ga osramoti zauvijek pred svima: Taj komad peenja kojim mastio si brk zgrabi maka, pa kroz prozor dade se u trk!167

Kad to u, na siromah, ionako blijed, sad pobijeli kao kre i samo to ne pade u nesvijest. Svi prisutni stadoe se grohotom smijati, shvativi u trenu zato je ovjek, premda onako mrav i izmuen, stalno imao masne brkove. Zadirkivali su ga i zbijali ale s njim, a ovaj bi od sramote najradije u zemlju propao. Ipak, uskoro neki plemeniti ljudi shvatie da ovaj ovjek ustvari gladuje i da se ve dugo nije estito najeo. Stoga mu svako pomoe koliko je mogao, te siromah napokon, nakon dugo vremena, napuni svoj izgladnjeli stomak. Nakon svega, shvatio je koliko je njegovo ponaanje bilo glupo. Sad mu je bilo jasno da su njegove lai bile posve besmislene i da je, pravei se imunim, samo muio samoga sebe. vrsto odlui da se ubudue kloni lai i da uvijek govori istinu, makar mu se i ne sviala. Uostalom, da nije lagao, ne bi tako dugo gladovao. Odluio je svoje siromatvo prihvatiti asno i bez srama. A mi zapamtimo da la, moda, ovjeka nekad moe uzdii visoko, ali nema sumnje da e la, ma koliko je vjeto gradili, jednom biti raskrinkana. A to smo se vie popeli posredstvom lai, pad e biti bolniji.

168

Truhle kosti

ad je hazreti Isa poslan ljudima od dragoga Boga da ih uputi u vjeru i ispravan nain ivota, brojne mudize bile su dokaz da je on doista Boiji poslanik. Hazreti Isa tako je mogao vratiti vid slijepima, izlijeiti one koji su bolovali od neizljeivih bolesti, pa ak, posredstvom svog ivotodajnog daha, i oivljavati umrle. Vijesti o njegovim mudizama irile su se meu ljudima, izazivajui divljenje i snaei njihovu vjeru. Ipak, bilo je i onih koji i pored tako jasnih dokaza nisu uzvjerovali, ve su hazreti Isaa smatrali arobnjakom. Neki su se ak i javno izrugivali s njim, vrijeali ga i govorili kako on ustvari obmanjuje ljude tvrdei da je Boiji poslanik. Putujui jednom nekamo sam, hazreti Isa sustie nekog mladia, pa putovanje nastavie zajedno. Mladi je prepoznao hazreti Isaa, znao je o kome se radi, sluao je mnogo o njegovim mudizama, ali nije vjerovao da se zaista radi o Boijem poslaniku. Putovali su neko vrijeme skupa, kad mladi odjednom u praini ugleda pregrt truhlih kostiju, i u njemu se javi ejtanska pomisao. Namjeravao je izvrgnuti hazreti Isaa ruglu i pritom se dobro zabaviti. Ree sam sebi: Ba lijepa prilika da iskuam Isaa i dokaem da je obini laac! Onda se obrati hazreti Isau: uo sam da si u stanju uiniti razna uda. Kau da vraa vid slijepima, lijei teko bolesne,169

K

pa ak i oivljava mrtve. Kako uspijeva initi tako izvanredna djela? Hazreti Isa mirno odgovori: inim to s doputenjem Boijim i pomoi Njegovom. Bog je svemoan i nije nikakvo udo da mogu uraditi bilo ta ako On to eli. Njemu pripada vlast nad svime i On ini ta hoe. Mladi tad upita: A moe li i mene poduiti kako sve to ini? I ja bih volio pomagati ljudima, lijeiti bolesne, vraati vid slijepima i oivljavati umrle. Hazreti Isa je znao da ovaj budalasti mladi nema dobre namjere, ali nita ne ree. utke je koraao dalje, razmiljajui o tome kako je ovaj mladi ili jako naivan ili krajnje bezobrazan. A onda mu se mladi ponovo obrati: Zato uti, Isa? Nije valjda da su tvoje mudize obina prevara i ... Hazreti Isa ga prekide u pola reenice i zamoli ga da vie ne govori takve stvari. Ree: Bolje uti, vidim da ne shvata, nije tvoje da se mrtvih ljudi laa. Za to dua treba istija od kie, da ti melek samo dobra djela pie. A onda mu hazreti Isa ree: Sigurno si ve uo da je hazreti Musa svojim tapom porazio Faraona. Uzeo bi svoj tap u ruku, spomenuo bi ime Boije, pa bi se tap pretvorio u zmiju. A onda bi opet spomenuo ime Boije i zmija bi se ponovo pretvorila u tap. Misli li da je to bilo zato to su se u tapu krile neke posebne moi? Vjeruje li da bi i Faraon mogao isto da je taj tap bio u njegovim rukama? Naravno da Faraon ne bi mogao initi ono to je inio hazreti Musa. Bio je to obian drveni tap kakav imaju pastiri. Nije to bio nikakav udesni tap sputen s nebesa. Meutim, inio je uda onda kad bi se naao u rukama hazreti Musaa, onoga kome se na planini Tur170

obratio sami dragi Bog. Hazreti Musa je s pomoi Boijom i doputenjem Njegovim svojim tapom rascijepio more i izveo svoj narod iz ropstva. Znaj da to ne bi mogao uiniti niko drugi, makar u rukama imao onaj hazreti Musaov tap. Mladi nato ree: Istinu govori i slaem se s tobom. Tano je da moja ruka nije ruka hazreti Musaova niti je u meni onakav ivotodajni dah kakav je u tebi. Ali tebi je to lahko uraditi, pa te molim da uini to za mene! ta ustvari eli da uinim?, s uenjem upita hazreti Isa. Mladi odgovori: Pa, sasvim je jasno ta elim. Molim te da oivi ove truhle kosti koje lee u praini. Slaem se da ja to nikad ne bih mogao uiniti, ali volio bih vidjeti tebe kako to ini. Hou da se osvjedoim da si u stanju to uiniti. Samo, molim te, nemoj rei da nee uiniti to za mene, jer onda u pomisliti kako izmeu nas nema nikakve razlike. Svi priaju kako moe oivljavati mrtve, pa bih se rado osvjedoio da je zaista istina da e ljudi na Dan sudnji biti proivljeni i onda odgovarati za svoja djela. Hazreti Isa tad podie pogled k nebu i zamoli dragoga Boga da ga uputi ta mu je initi. Ree Isa: Gospodaru, Ti mi sada kai zbog ega budala to od mene trai? Ne brine ga to vlastita bolesna mu dua, ve duama drugih on bi da me kua. On ne vidi da je pravi mrtvac ivi, a htio bi neznanoga mrtvog da oivim. I tako se hazreti Isa obrati Bogu, pa mu odmah stie i odgovor. Dragi Bog objasni mu da je ovaj budalasti mladi duboko ogrezao u grijehe i da ga nikakav dokaz nee vratiti na pravi put. Naprosto, njegova runa djela i grijesi toliko su potamnili njegovo srce da je ono postalo nepopravljivo.171

Onda hazreti Isa pokua objasniti mladiu da to to trai nema smisla i da bi najbolje bilo da se proe takvih elja. No, budalasti mladi je navaljivao i navaljivao, govorei: Molim te da uini to i dokae mi da je istina kako e mrtve kosti biti proivljene i da e ljudi zbilja polagati raun za svoja djela! Hou da vidim da si u stanju to uiniti i da je dovoljno da samo spomene ime Boije! Govorei to, mladi se podsmjehivao hazreti Isau, neskriveno se rugajui pomisli da e mrtvi na Dan sudnji biti oivljeni. Hazreti Isa tad odlui da ipak udovolji mladiu, premda je dobro znao da se to nee dobro zavriti po ovog blesavog mladog ovjeka. Hazreti Isa tad spomenu ime Boije, i one napola truhle kosti poee se, pred oima zapanjenog mladia, zaogrtati mesom i pretvarati u ivo bie. Samo tren kasnije, pred njima je stajao strani lav. Naime, one truhle kosti bile su ustvari kosti lava koji je nekad davno umro na tom mjestu. Lav se odjednom ustremi na mladia i zakla ga prije nego je ovaj i shvatio ta se dogaa. I eto, vidjeli smo kako zavravaju oni u ijim glavama nema nimalo pameti. Jer, da je mladi bio iole pametan, ne bi tjerao egu s Boijim poslanikom ni dosaivao mu svojim budalastim eljama. Lav, uglavnom, samo usmrti mladia, ali ne htjede ga pojesti. Sve to zaudi hazreti Isaa, pa upita lava: Zato si se tako naglo ustremio na ovog jadnika, a kad si ga ve ubio, zato ga onda nisi i pojeo? Lav odgovori: Ubio sam ga bez oklijevanja zato to je tebe uznemiravao, a jesti ga nisam htio zato to njegovo meso nije bilo moja nafaka. Ja sam propisanu mi nafaku pojeo za ivota. Ti si me oivio, a ja nisam mogao pojesti ono to mi Bog nije odredio da pojedem za svoga ivota.172

Dervi pustinjak i stablo kruke

U

davna vremena bio je obiaj da se neki dervii povuku od svijeta i ive na osamljenim mjestima, daleko od svakodnevnog ivota i gradske vreve. Takav dervi bi se u potpunosti posvetio ibadetu, izbjegavajui ljude i svako druenje s njima. Jedan takav dervi bio se povukao u planine. Ondje je sebi sagradio skromnu kolibicu i ivio je posve sam, daleko od ljudi i njihovog drutva. Niti je kamo iao niti mu je ko dolazio. Po cijele dane je klanjao, uio dove i inio zikr. Volio je svoju samou tako silno kako mlad ovjek voli djevojku svoga srca. Samoa je bila njegova srea i prijala mu je kako halapljivom ovjeku prijaju ukusna jela. esto bi samome sebi govorio: Uivaj, srce, spas je u samoi, od ljudi dobro nikad nee doi! Planina na kojoj je na dervi ivio bila je puna stabala divljih kruaka, a svako stablo bilo je puno slatkih i sonih plodova. Ali, dervi je duboko vjerovao kako ovjekova nafaka dolazi od dragog Boga, i zato se zakleo da nikad nee ubrati niti jedan plod sa stabla. Zavjetovao se da e jesti samo one kruke koje vjetar otrese sa stabla i da e njih smatrati svojom nafakom. Takve kruke smatrao je sebi namijenjenim173

od dragoga Boga Koji upravlja svime to postoji, pa tako i vjetrovima. Uglavnom, zakleo se da nee ubrati nijedan plod sa stabla, pa makar umirao od gladi. Dervi, meutim, nije znao da nije dobro zaklinjati se bez valjanog razloga niti davati besmislene zavjete. Dragi Bog ne trai od ljudi da se zavjetuju na takve stvari. Osim toga, besmisleno je zavjetovati se na neto ako nismo sigurni da emo moi ispuniti svoj zavjet. A ovjeku se esto ini da je neto lahko uraditi, pa se posije ispostavi da i nije ba tako. Svakim trenom u srcu se nova elja stvara, svakim dahom nova vatra u srcu razgara. I tako, na dervi zaboravio je da ivot donosi razna iskuenja. Nije imao na umu ni to da je ovjeku hrana neophodna kako bi preivio. Sitom ovjeku lahko se zakleti da nikad nee jesti ovu ili onu hranu, ali onome koga mori teka glad teko je biti izbirljiv. Davno je jo neki mudrac kazao: Sitom ovjeku se ini da nikad nee ogladnjeti, a gladnom da se nikad nee zasititi. Ni na siroti dervi tako nije znao da je srce poput suhoga lista koji vjetar vitla kako poeli i nosi ga sad tamo sad ovamo. Uglavnom, jednom proe pet dana, a vjetar ne obori ni jednu kruku sa stabla. Vjetra, ustvari, tih pet dana nije ni bilo. Teka vruina i omorina pritisnula je planinu. Puna etiri dana dervi nita nije okusio, a petog dana ve poe pomiljati da ubere neku kruku sa stabla. Smatrao je, meutim, da su to ejtanske pomisli i nastojao ih je odagnati od sebe, ne elei podlei iskuenju. Dervi je iscrpljen stajao meu stablima kruke, oekujui makar daak vjetra koji bi oborio neku voku na tlo. A tad odjednom puhnu snaan vjetar, silniji nego je ikad dotad puhao na planini. Ali, zaudo, nijedna voka ne otpade, nego su174

se grane stabala povijale sve do zemlje, prosto nudei derviu da posegne za nekom vokom. I on doista, onako gladan i iscrpljen, ubra nekoliko kruaka. A onda se desilo neto to dervi ni zamisliti ne bi mogao. Naime, dervi nije znao da s druge strane planine na kojoj je ivio ima jedna peina koja je sluila kao skrovite skupini drumskih razbojnika. Ovi razbojnici pljakali su karavane, a onda bi s plijenom pobjegli u peinu. Niti je dervi znao da oni borave na planini, niti su oni znali za njega. Tog dana drumski razbojnici opljakali su neki velik i bogat karavan. Nakon pljake, pobjegli su u svoju peinu da ondje podijele izmeu sebe golem plijen. Nisu, meutim, znali da je njihovo skrovite ve otkriveno i da se u planinu zaputilo mnotvo vojske kako bi napokon pohapsili razbojnike. Vojska je okruila peinu, dok su razbojnici unutra, nita ne slutei, dijelili izmeu sebe opljakano blago. Vojnici se odjednom sjurie meu njih, neke uhvatie ive, neke poubijae, a neki se razbjeae planinom. Krili su se u planini meu bunjem, iza stijenja i stabala, a vojnici su ih, jednog po jednog, pronalazili i hapsili. Nekoliko vojnika, tako, ugledae i onog dervia kako stoji meu stablima kruke. Pomislie da je i on jedan od razbojnika i da se ondje skriva, pa uhapsie i njega. Vezae ga i, sve ga usput udarajui, povedoe ga sa sobom, a da nesretnik pojma nije imao ta se ustvari zbiva. Kad sve uhvaene drumske razbojnike izvedoe pred vojnog zapovjednika, on ree kako svakom razbojniku treba odsjei ruku i nogu. Htio je da ovi razbojnici svima poslue kao primjer, kako se niko vie ne bi usudio ni pomisliti da se upusti u pljaku karavana. Uzalud je na dervi, koji je napokon shvatio ta ga je snalo, vapio kako je neduan, kako nema175

nita s pljakaima i uvjeravao vojsku da je on obini dervi pustinjak. Zapovjednik vojske samo ree: Svi zloinci kad budu uhvaeni tvrde da su nevini!, a onda naredi da se izvri njegovo nareenje i razbojnici kazne. I tako, drumski razbojnici kanjavani su jedan po jedan, te naposljetku doe red i na onog nesretnog dervia. Delat mu sabljom odrubi ruku i taman zamahnu da mu odsijee i nogu, kad se odjednom pojavi neki jaha visokoga stasa, odjeven u odjeu uglednika, brzo sjaha s konja i povika: Zaboga, ne inite to! Kanjavate nevinog ovjeka! Taj ovjek je dervi isposnik, ja ga odlino poznajem! Bog vam se smilovao i oprostio vam to ste unakazili nevinog ovjeka! Onaj vojni zapovjednik tad shvati o emu se radi i doe mu da umre od stida i srama. Ali, avaj, proliveno mlijeko niko ne vrati nazad u posudu. Derviu su ve odsjekli ruku i tu se vie nita nije moglo uiniti. Sav u suzama, zapovjednik kleknu pred dervia, uhvati mu se za skute i stade ga preklinjati da mu oprosti. Jadni ovjek guio se u suzama, svjestan da je, u urbi i bez razmiljanja, poinio golem grijeh. Dervi je bio svjestan zato mu se sve ovo desilo. Zato pomilova ovog ovjeka po glavi i, gorko se osmjehnuvi, ree: Ne plai, nisi ti nita kriv! Sva krivica je moja i ja sam taj koji je zgrijeio. Zasluio sam da ostanem bez ruke. Da si mi ak i nogu odsjekao, ne bi me kaznio kako sam zasluio. Znam odlino kakav sam teak grijeh poinio i zato me snala ova nesrea! O emu to govori?, zapanjeno upita zapovjednik vojske, a ejh ree: Znam dobro razlog svoga stradanja, svjestan sam grijeha; emu sad jadanja; iznevjerih zavjet to ga dadoh Bogu, na Njegovu pravdu alit se ne mogu.176

Onda dervi ree onom vojniku: Halalim ti ono to si mi uinio, jer u tome nema tvoje krivice. Sueno je bilo da mi se ovo desi, a ja sam doprinio da tako i bude. Sam sebi sam kriv to ovako stradah. Zato, brate, nema razloga da plae i trai od mene oprosta. Moj izgladnjeli stomak navede me da prekrim svoj zavjet Allahu. To to ostadoh bez ruke je preblaga kazna za takav grijeh. Htio sam biti poput Bajazida Bistamija, ali oito je da nisam dorastao takvim velikanima. Kau da je Bajazid neko vrijeme osjeao kako mu panja na namazu slabi, kako je ponekad ak i lijen kad treba ustati klanjati namaz. Razmislio je o tome i zakljuio da je to otud to pije previe vode. Zavjetovao se da godinu dana nee piti vie od ae vode dnevno, ispotovao je svoj zavjet, i Allah je uinio njegovo srce ponovo bodrim i istrajnim u ibadetu. I tako je ovaj dervi zbog prekrenog zavjeta ostao bez ruke. No, zato to je bio strpljiv u svome stradanju i svjestan nepravde koju je sam sebi uinio, Allah mu se smilovao i dao mu posebne sposobnosti. Naime, onom jednom preostalom rukom mogao je initi stvari kakve drugi ne mogu s obje ruke, mogao je njome dii nevjerovatno velik teret i jo tota drugo. Ali, to je ve pria za sebe, koju moda nekad i budete uli.

177

Iz recenzija

Prevodilac i prireiva ovog nadasve lijepog izbora pria iz Mesnevije pri sastavljanju ovog djela posigurno se vodio Mevlaninim stihovima:

Ako nije mogue popiti svu vodu mora, Onda treba piti u skladu sa ei. Svjestan da nije mogue u jedno ovako koncipirano djelo uvrstiti sve lijepe prie iz Mesnevije, on je napravio veoma mudar i zanimljiv izbor. S obzirom da je Mesnevija nepregledno duhovno i literarno more i da je malo onih koji mogu ploviti njenim puinama i nositi se s njenim nemirnim valovima, uranjajui u duboke virove bogate svakojakim draguljima i biserima, prevodilac je posegnuo za najljepim, najpoznatijim i najpounijim priama iz Mesnevije. Uistinu je ve dugo postojala potreba da neko odabere i prevede najljepe prie iz Mesnevije, koje ve dugo krue u duhovnoj svijesti naeg naroda i koje se s koljena na koljeno pomno i sveto kazuju u sufijskim tekijama. Mesnevija je cijeli niz stoljea prisutna na ovim prostorima a odnedavno je kompletiran prijevod svih est njenih svezaka. Meutim, ono to ostaje kao problem i to ovi prijevodi nee rijeiti jeste kompliciran, slojevit i simbolian jezik Mesnevije, koji nisu uspjeli u potpunosti deifrirati ni najbolji komentatori ovog velianstvenog djela. S druge strane, prie u Mesneviji su isprekidane, proarane razliitim sufijskim i filozofskim komentarima tako da se ponekad jedna178

kratka pria protee na desetinama stranica i nerijetko je za njeno razumijevanje potrebno iitati komplet Mesnevije. Potreba za razumijevanjem i pribliavanjem Mesnevije i njenih pria obinim ljudima javila se veoma rano. Naime, odmah po pisanju Mesnevije Mevlanin sin Sultan Veled u svom djelu Ebtednm i njegovi izravni i posredni uenici, Feridun ibn Ahmed Sepahsalar u djelu Risl Sepahslr i emsuddin Ahmed Aflaki u djelu Menqibul-rfn, napisali su svojevrsne biografije, to je bez premca u historiji islama. U njima su pokuali pribliiti djelo i ivot ovog velikog islamskog genija. Meutim, s obzirom na injenicu da su ta djela pisana u klasinoj literarnoj formi, ona nisu dostupna ni razumljiva svima, posebno ne onima koji ne poznaju klasinu perzijsku knjievnost. Tradiciju tumaenja ili pribliavanja Mesnevije obinim ljudima nastavili su mnogi, a jedno od najvrjednijih klasinih djela te vrste jeste djelo pod nazivom Lubul albb-e Masnaw od Mulla Husejna Kaifija, istaknutog mislioca i velikana desetog hidretskog stoljea. Meu najbolje komentare Mesnevije ubrajaju se Ankaravijev, Sabzivarijev i Nicholsonov komentar, a pored njih su nastale na desetine djela koja pretendiraju da priblie cijelu Mesneviju ili bar njen dio ostalim ljudima. ejh Behai je o Rumiju izrekao velianstvene stihove, koji na najbolji nain oslikavaju i doaravaju lik i misao Mevlane (kako su ga zvali potonji muslimanski mislioci, u znaenju na gospodin, na voljeni), a glase:

Mevlanina duhovna Mesnevija Jeste Kuran na perzijskom jeziku. Ovim pjesnik ne eli rei da je Mesnevija doista Kuran na perzijskom jeziku, ve da ona svojim sadrajem i strukturom predstavlja vrhunski komentar Kurana. Da je to tano govori i injenica da je Mevlana u svom djelu naveo, komentirao ili na bilo koji nain179

upotrijebio preko hiljadu kuranskih ajeta. Dosada je napisano nekoliko radova u kojima se ovo pitanje propituje, a jedno od najkompletnijih i najnovijih djela na ovu temu jeste doktorski rad Ramiza Lalia, pisca s naih prostora, koji je napisao obimno nauno djelo u kojem navodi dosad najvei broj kuranskih ajeta koji su na bilo koji nain spomenuti u prvom svesku Mesnevije. Pored toga, jedan od trenutno najboljih poznavalaca Delaluddina Rumija i njegovih djela profesor Taqi Purnamdarijan smatra da su Rumijeva Mesnevija i Hafizov Divan jedinstvena djela unutar islamske civilizacije, jer se svojom strukturom, jezikom i logikom najvie pribliavaju Kuranu, to je moda i razlog da su ljudima zagonetni, jedinstveni i privlani. Naslov knjige Kazivanje iz Mesnevije u sebi nosi veoma snanu semantiku i asocijativnu poruku. Poziva itaoce da odgovore na hijeropovijesni i univerzalni poziv koji je Rumi uputio ovjeanstvu kroz glas naja. Naime, na prvoj stranici Mesnevije sluamo vapaj naja, koji simbolino predstavlja fatihu ili otvaranje ovog djela. Stihovi glase:

Posluaj naj to priu zbori I to zbog odvojenosti on se ali. Ova knjiga kao da poruuje da eli posluati glas naja, a njegove prie i alopojke pretvoriti u jezik razumljiv dananjim ljudima te se tako duhovno vezati za Mevlanu i ljude nadahnjivati njegovim ivototvornim porukama. S druge strane, odabir pria, njihova klasifikacija, prijevod i stilsko dotjerivanje govore da je prevodilac vodio rauna o itaocima i publici koja e iitavati ovu knjigu. Jasno je da jedna knjiga ne bi bila u stanju obujmiti sav fond pria iz est svezaka Mesnevije, jer bi takvo ta zahtijevalo nekoliko svezaka. Prevodilac je ovom knjigom htio ponovo oiviti duh Mevlane i njegovih pria u naem narodu. Mnoge od ovih pria, koje e itaoci imati priliku upoznati, predstavljaju brojne, donekle modificirane,180

pripovijesti naih nena i djedova, kao i prie koje smo nekada davno sluali, ali nam nije poznato od koga, kada i gdje. itaoci e se prijatno iznenaditi kada otkriju da neke od najljepih pria svijeta kao to su: Voe ivota, ovjek koji je htio pobjei od Azraila, Laar i jezikoslovac, Trgovac i papagaj, Lav i zec, ovjek i medvjed, Slon u mranoj sobi... potiu upravo iz Mesnevije. Postavlja se pitanje odakle u Mesneviji takva raznolikost i toliki broj razliitih pria od kojih svaka u sebi nosi veoma bogat sadraj i snanu poruku. Oni koji poznaju Mevlanu i njegova djela znaju da Mesnevija predstavlja svojevrsnu enciklopediju kompletne knjievne umjetnosti do Mevlane i da su u njoj na razne naine sadrane mnogobrojne teme, prie, izreke ili stihovi iz razliitih kultura svijeta kao to su kineska, indijska, grka, rimska, bizantijska itd. To je jo jedan dokaz da Mesnevija predstavlja vrhunsko remek-djelo svjetske knjievnosti. Stoga, itanje ove knjige preporuujem svima onima koji tragaju za lijepim priama punim duhovnosti, duhovitosti, mudrosti i pouke. Onima koji u beznau zapadne literature i nihilistikom bespuu tragaju za smislom i odgovorom na kljuna pitanja svoga ivota. Posebno itanje ove knjige preporuujem mladima i djeci, koji su u fazi formiranja linosti, stavova i pogleda na ivot. Smatram da ova knjiga moe predstavljati dobar izbor za kolsku literaturu, koju e uenici itati sa arom i koja e oplemenjivati njihove due i moral. Za razliku od zapadnoevropskih pria za djecu i mlade, koje uglavnom nude jednostavne i nedovoljno etiki profilirane poruke, a koje nerijetko granie sa fantazijom, to kod djece izaziva nerazumijevanje, prie iz Mesnevije, sa svojom logikom i racionalnom strukturom, arolikim temama i dubokom etikom i duhovnom pozadinom umnogome pomau u odgajanju i usmjeravanju mladih u kolama. Sedad Dizdarevi**

Sedad Dizdarevi je doktorirao na Teheranskom univerzitetu na temu Uticaj Mesnevije i mevlevijskog tarikata na divansku knjievnost Bosne i Herecegovine.181

Za prireivaa je bez sumnje bio vanredan literarni izazov u prozu pretoiti i prilagoditi itaocima mlaeg uzrasta mudra kazivanja iz Mevlanine Mesnevije, znamenitog spjeva koji se ve stoljeima smatra svojevrsnom enciklopedijom sufizma i nepresuno je vrelo religioznog nadahnua i predmet fascinacije istraivaa misticizma kako na Istoku tako i na Zapadu. O Mesneviji sa podjednakim divljenjem i potovanjem govore filozofi, istoriari religija i knjievnosti te gorljivi sljedbenici najrazliitijih duhovnih tradicija i uenja. Ja se poistovjeujem sa sedamdeset i tri vjere, prenosi se da je jednom prilikom kazao Rumi, moda i ne slutei da e njegovo djelo u dananjem vremenu stei svoje potovaoce meu zanesenim pristaama toliko razliitih religijskih i mistikih pravaca. Zadatak prireivaa utoliko je bio tei s obzirom da se u Rumijevom ushienom pjevanju bez odreenog okvira i plana smjenjuju pobone refleksije, legende, anegdote, pone ilustrativne prie, izreke i pouke ejhova, komentari ajeta iz Kurana i citati hadisa, basne i parabole, tako da je samo selektiranje grae iziskivalo naroito istananog umijea da se pojedine alegorijske prie, izdvojene kao zasebne cjeline, pojednostave, u svojoj konstrukciji ogole, te da se iz njih neupadljivo uklone brojne lirske digresije, aluzije, umetnute religiozne meditacije i za Rumija tipina skretanja u metafiziki komentar i asocijativno gomilanje slika, koja od itaoca zahtijevaju prethodno znanje, odnosno upuenost u tesavuf i tradiciju simbolizma u sufijskom pjesnitvu. U pomnijem iitavanju ovog svojevrsnog Rumija za poetnike vrijedi primijetiti da u pojednostavljivanju i saimanju pria iz Mesnevije one nisu izgubile nita od svoje oaravajue mudrosti. Za razliku od, recimo, romansiranog vida Homerove Odiseje, koji se svodi na puko prepriavanje sadraja182

pojedinih pjevanja, prireiva je ovdje napravio odabir onih pripovijesti koje svojom univerzalnom porukom, kao i po svojoj matovitosti, svjeini, jezgrovitoj pronicljivosti i jednostavnosti podsjeaju na najsnanija mjesta iz drevnih svetih predanja ili stare didaktike knjievnosti razliitih kultura parabole iz Jevanelja, predanja iz Starog zavjeta, mitske prie iz antikih vremena, pouna kazivanja iz budistikih svetih tekstova, basne Ezopa i La Fontena, zen prie i izreke pripisane drevnim mudracima poput Lao Cea i Konfucija... A sve to, ipak, upakovano u formu fantastine prie za djecu. O univerzalnosti Rumijeve poruke dovoljno svjedoi i podatak da je fabula prie Mladi koji je slijedio svoj san posluila kao osnova za narativnu strukturu jednog od najitanijih romana iz savremene knjievnosti Alhemiar Paola Koelja. Razraene metafore u Rumijevim hikajama upuuju na legendarne izvore iz usmene predaje zajednike svim tradicijama. Slijedei narativne obrasce basne, anegdote, predanja ili didaktike prie, one nude objanjenje moralnog naela putem inscenacije, ematizujui zapaene odnose iz prirodne okoline i obogaujui ih odgovarajuim realistikim slikama. Logike inscenacije vanredno upeatljivo posreduju odreenu moralnu pouku, eksplicitnu ili implicitnu, kao to se, naprimjer, u prii Magarac, lisica i lav aludira na poznati hadis koji nas ui da nije musliman ko dopusti da ga zmija dvaput iz iste rupe ujede. Neke od ovih pria mogu se u cijelosti protumaiti u alegorijskom kljuu, dok u drugima samo pojedini dogaaji i detalji podrazumijevaju preneseno znaenje. Katkada je simbolika zasnovanost ovih kazivanja slojevito vieznana, tako da prua mogunost za razliita tumaenja. Po tome to opisani dogaaji i obrti esto zahtijevaju naknadno objanjenje ili se pria ne razrjeava u jednoj misli ve ostaje ezoterina, zagonetna i vieznana, znatan dio ovih kazivanja svojevrsne su mistine parabole koje upuuju na nadnaravne istine, tako da ni njihovo razumijevanje nije dostupno svakome. Gradei svoju priu na dijalektici uda i vrline, Rumi nam esto saoptava svoje183

poruke na jednom, povrinskom, i drugom, dubljem nivou. Komentari i objanjenja prireivaa na kraju teksta samo pokazuju koliko je duboka pronicljivost i oaravajua fantastina potka ovih pria prijemiva i za matu najmlaih italaca. Asmir Kujovi

184

Sadraj

Rije urednika ............................................................................5 Voe ivota ..................................................................................9 ovjek koji je bjeao od Azraila .................................................12 Krvoloni lav i pametni zec .......................................................15 Damija koju su sagradili licemjeri ............................................21 Trgovac i njegov papagaj ............................................................24 Pria o laaru i jezikoslovcu .......................................................28 Pria o nagluhom ovjeku .........................................................31 Savjeti zarobljene ptice ..............................................................34 Mudri Lukman i vlasnik vrta .....................................................38 Pria o ovjeku koji je drugovao s medvjedom ...........................41 Pria o miu i kamili..................................................................44 Magarac, lisica i lav ...................................................................47 Starac i lijenik ..........................................................................54 Pria o gradskom trgovcu i seljaku .............................................56 Pria o djeci i grubom uitelju ...................................................64 Mladi koji je poznavao jezik ivotinja ......................................68 Nesuhova tevba .........................................................................72 Kradljivac koji se pravdao sudbinom .........................................76 Mi i aba ..................................................................................79 Beduin i mudrija bez djela .......................................................81 Mladi koji je slijedio svoj san ...................................................84 ejh koji je jahao na lavu ...........................................................91 Partija aha ................................................................................97

Pria o tri ribe .........................................................................101 Komarac i vjetar .....................................................................104 Sultan Mahmud i razbojnici ....................................................108 Besmisleno pitanje...................................................................112 Lopov doboar.........................................................................114 Djeak koji se ispeo na oluk ....................................................116 Pjesnik koji je hvalio cara ........................................................118 Pria o dareljivom ovjeku .....................................................123 ah Mahmud i mudri Ajaz ......................................................128 Nepravedni kadija ...................................................................130 Zmija i truhle jabuke...............................................................133 Dobri sluga sultana Mahmuda ................................................137 Pria o lovcu i ptiici ...............................................................140 Halva i dosjetljivost .................................................................143 Bedruddin i zadueni sirotan ...................................................145 Sultan i konj njegovog zapovjednika .......................................149 Pria o tragaima za tuim mahanama ....................................152 Razliiti jezici, ista stvar ...........................................................154 Pria o ljubomornom magarcu ................................................156 Nezasita krava .........................................................................159 Pohlepni siromah i lopov .........................................................161 Kako je hazreti Isa bjeao od budale ........................................163 Siromah laljivac .....................................................................165 Truhle kosti .............................................................................169 Dervi pustinjak i stablo kruke ...............................................173 Iz recenzija .............................................................................178

KAZIVANJA IZ MESNEVIJE Izdava Fondacija Batina duhovnosti, Mostar 1432/2011. Za izdavaa Amar Imamovi Lektura Ensar Karaman DTP Mahir Sokolija tampa Sabah print Za tampariju eo Elezovi

CIP Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 821.222.1-93-32 JALL al-Din Rumi, Mawlna Kazivanja iz Mesnevije / Delaluddin Rumi Mevlana ; preveo i prilagodio Muamer Kodri. Mostar : Fondacija Batina duhovnosti, 2011. 184 str. ; 19 cm ISBN 978-9958-867-02-6 I. Rumi, Delaluddin Mevlana vidi Jall al-Din Rumi, Mawlna COBISS.BH-ID 19038726