U L I C E Z A G R E B A

TOŠO DABACK

avan

a N

ebo

der

, Trg

Rep

ub

like,

oko

196

0.

U L I C E Z A G R E B A

a r h i v to š o d a b a c / m u ze j s u v re m e n e u m j e t n o s t i

z a g re b

ce nt a r z a f o to g ra f i j u f i l m i m u l t i m e d i j us a ra j e vo

U M J E T N I Č K A G A L E R I J A B O S N E I H E R C E G O V I N E0 4 0 4 2 4 0 4 2 0 13

TOŠO DABAC

TOŠO DABAC – (U)LICE ZAGREBA

1. Zgrada bivše Burze, Trg Jože Vlahovića, oko 1960.,2. Kazališna kavana, Trg maršala Tita, 1953.,3. Izlog kavane, Park Zrinjevac, oko 1948.,4. Gradska kavana, Trg bana Josipa Jelačića, oko 1939.,5. Gupčeva zvijezda, oko 1935.,6. Trg bana Josipa Jelačića, oko 1935.,7. Trg bana Josipa Jelačića, oko 1935.,8. Trg bratstva i jedinstva, oko 1960.,9. Trg Petra Preradovića, oko 1940.,10. Kavana Dubrovnik, Trg Republike, oko 1960.,11. Kavana Dubrovnik, Trg Republike, oko 1960.,12. Trg Petra Preradovića, 1936.,13. Trg bana Josipa Jelačića, oko 1940.,14. Kavana Neboder, Trg Republike, oko 1960.,15. Kavana Neboder, Trg Republike, oko 1960.,16. Buffet Mocca, Trg bana Josipa Jelačića, 1939.,17. Terasa Kazališne kavane, oko 1950.,18. Oleander terasa Hotela Esplanade, oko 1960.,19. Trg Petra Preradovića, oko 1950.,20. Trg Petra Preradovića, oko 1935.,21. Knjižara Seljačke sloge, Trg Republike, oko 1960.,22. Izlog knjižare, Trg Republike, oko 1950.,23. Trg Republike, oko 1960.,24. Trg Petra Preradovića, oko 1940.,25. Znanstvena knjižara, Trg bratstva i jedinstva, oko 1960.,26. Knjižara Naprijed, Trg Republike, oko 1960.,27. Trg Republike, oko 1950.,28. Trg bana Josipa Jelačića, oko 1935.,29. Slastičarnica Majmunjak, Trg Republike, oko 1960.,30. Izlog knjižare, oko 1957.,31. Gradska kavana, Trg bana Josipa Jelačića, 1939.,32. Restaurant Splendid Express, oko 1960.,33. Trg kralja Tomislava, oko 1940.,34. Trg Republike, oko 1960.,35. Glavni kolodvor, oko 1940.,36. Trg Marka Oreškovića, oko 1960.,

37. Kazališna kavana, Trg maršala Tita, 1960.,38. Trg bana Josipa Jelačića, 1939.,39. Kuća pravoslavne općine, Trg Petra Preradovića, oko 1940.,40. Trg Eugena Kvaternika, oko 1940.,41. Trg bana Josipa Jelačića, 1940.,42. Slastičarnica Majmunjak, Trg Republike, oko 1960.,43. Gradska kavana, Trg Republike, oko 1960.,44. Pogled sa zgrade Glavnog kolodvora, oko 1933.,45. Buffet Leo, Trg Republike, oko 1960.,46. Trg Republike, kiosk Sljeme, oko 1950.,47. Trg Republike, oko 1960.,48. Trg Republike, oko 1950.,49. Trg Republike, oko 1950.,50. Zrinjevac, zgrada JAZU, oko 1950.,51. Trg Republike, oko 1950.,52. Pogled na Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu, Marulićev trg, oko 1960.,53. Znanstvena knjižara, Trg bratstva i jedinstva, oko 1960.,54. Tržnica Dolac, oko 1950.,55. Kiosk s novinama, Trg republike, oko 1960.,56 Trg Republike, pogled iz Gradske kavane, oko 1960.,57. Express buffet, Trg Republike, oko 1960.,58. Kavana Neboder, Trg Republike, oko 1960.,

TOŠO DABAC – DRUGI POGLED

1. Odmor skijaša, Zagreb, oko 1935.,2. Nat, Zagreb, oko 1936.,3. Skakač, Zagreb, 19344. Skok, Zagreb, 1934.,5. Sokoli se spremaju za nastup, Zagreb, 19346. Tablice, Zagreb,1939.,7. Neboder, Srbija, oko 1960.,8. Iz ptičje perspektive, Zagreb, oko 1935.,9. Stup dalekovoda, Zagreb, 1934.,

3

4

Iznimno bogata zbirka arhiv tošo dabac sadrži više od 200 000 foto zapisa, od toga iz prve generacije Dabčevih negativa ima oko pet tisuća snimaka sa zagrebačkim motivima. Kako onda odoljeti napasti i Dabčev zagrebački ciklus ne staviti u fokus ove izložbe u do sada već ustaljenoj praksi arhiva da se kontinuirano prezentiraju manje poznati segmenti autorovoga opusa. Mnoga povećanja iz ovog odabira nisu dosad bila publicirana, mnoge ih ni sam autor nije razvijao, iz negativa pretvorio u pozitiv.

Dijelom su te snimke Zagreba bili negativi, probna povećanja ili kontaktne probe, svrstani, prema Dabčevoj nomenklaturi, pod oznakom r (što podrazumijeva reportažnu fotografiju). Začudo, u njegovoj poslovičnoj boemštini i nesustavnom vođenju evidencije snimaka, te su snimke vrlo pomno sistematizirane. No u smislu istraživačkog rada na ovom opusu problem je, kao i uvijek, s datumima jer naš autor ili nije osjećao ili nije volio zapisivati vrijeme nastanka

(U) L I C E Z AG R E B A TO Š O D A B A C

Marina BENAŽIĆ

svojih snimaka. Velik dio Dabčevih fotografskih veduta i gradskih prizora bili su nepravedno u sjeni najpoznatijeg i najčešće izlaganog ciklusa Ljudi s ulice, iako je autoru njegov grad cijelog života bio vrlo zanimljiva fotografska meta. Stoga se odabir urbanih motiva, u širem vremenskom rasponu od tridesetih do kraja pedesetih godina XX stoljeća, nametnuo kao logičan, zanimljiv i neizbježan, dakako i s aspekta mijena u autorovu pristupu i doživljaju te teme tijekom vremena.

Gradske su ulice, trgovi i prolaznici Dabcu, kao dugogodišnjem stanaru Ilice 17, gdje je imao atelijer od 1940. godine do smrti, svjedoci njegove fotografske opservacije, a gotovo je uvijek bio spreman za snimanje, oboružan čak trima Rolleiflex kamerama koje su mu nemarno visjele o vratu.

O činjenici da je osobno visoko vrednovao svoje urbane motive svjedoči izbor s njegove velike retrospektivne izložbe iz 1968. godine u Muzeju za umjetnost i obrt. Uz seriju Portreti, tada su bile izložene i brojne fotografije pod nazivom Zagreb, izdvojene u posebnu cjelinu. Izbor radova, uz Dabca, radila je kustosica Zdenka Munk.

Dabac je privukao pozornost domaće i međunarodne publike već početkom tridesetih godina ciklusom fotografija Ljudi s ulice, isprva pod nazivom Bijeda, koji je nastajao od 1932.

Tržn

ica

Do

lac,

oko

195

0.

6

1 Mladen Tudor, predgovor izložbi, Tošo Dabac, slike za čuvanje,Arhiv Tošo Dabac, Zagreb, lipanja 1982.

do početka 40-ih godina, a i danas ga najviše pamtimo upravo po tim fotografijama. Taj vrlo indikativan dio Dabčeva opusa predstavlja vizualnu lirsku kroniku života njegova grada. Svoj grad bilježi s mnogo empatije, intonacijom sličnom ranim Chaplinovim ili srodnim filmovima iz doba američkog i europskog nijemog filma. Dabac je pri tom uvijek znao ostati na distanci promatrača i nikad nije skrenuo u naturalističko-patetičan ton. Kako Mladen Tudor primjećuje: On je fotograf trotoara, zanat mu je cesta, a zvanje intuicija. Njegova je kamera nepodmitljiva, ona je podčinjena vremenu1.

Urbane studije Toše Dabca, fokusirane na pojedinačne portrete ili na gradske situacije i trenutke života u tom gradu, osobni su vizualni dnevnik koji prerasta u svevremenu i univerzalnu memoriju, odnosno, kako se lirski izrazila zagrebačka povjesničarka umjetnosti Željka Čorak: Dabčeva sjećanja postaju naši simboli.

Dabčeve foto-vedute iz pedesetih godina otkivaju pak za nijansu hladnijeg promatrača i gube ton empatije toliko prisutan u ciklusu Ljudi s ulice.

Istraživanja dokumentarne građe u arhivu tošo dabac svjedoče da je autor pratio i bio informiran o suvremenim tokovima na svjetskoj fotografskoj sceni. Presudan utjecaj na mnoge hrvatske fotografe imala je autorska izložba Edwarda Steichena The Family of Man koja je na europskom putu bila prikazana i u Zagrebu. Poznavao je i rad fotografa iz agencije Magnum, koja je lansirala stvaralački pristup motivu naglašen osobnom optikom pri čemu je tehnička savršenost fotografije stavljena u drugi plan. Tako Dabca na fotografijama s prizorima buffeta i kavana prepoznajemo i kao life fotografa. U jednom od rijetkih intervjua koje je šezdesetih godina dao za reviju Zagrebačka panorama na pitanje kako pronalazi temu ili motiv za novi pristup, odgovara: Vidim ga. Što mi se sviđa snimim. Radim po instinktu.

U izboru fotografija za ovu izložbu nije nas vodila nostalgija, nego želja za osvježavanjem sjećanja i namjera da se utječe na percepciju naslijeđa. Iščezli toposi jednoga grada - bio je prvotni alternativni naziv tijekom nastajanja izložbe. Stoga su hotimice birani motivi kavana i buffeta kojih u Zagrebu zamalo više nema, kao i danas transformirani gradski trgovi koji imaju drugačiji urbanističko-arhitektonski identitet. Namjera je bila konfrontirati Dabčev i naš Zagreb nekad, ovom današnjem kojim svakodnevno hodimo.

Trg

Rep

ub

like,

oko

196

0.

U L I C E Z A G R E B A

TOŠO DABAC

Exp

ress

bu

ffet,

Trg

Rep

ub

like,

oko

196

0.

Zrin

jeva

c, z

gra

da

JAZ

U, o

ko 1

950.

Trg

kra

lja T

om

isla

va, o

ko 1

940.

12

Nekoć atelijer, danas arhiv toše dabca, datira iz 1940. godine kada je Tošo Dabac u Ilici 17 osnovao svoj fotostudio. Za sobom je u to vrijeme već imao kraće reportersko iskustvo i uspjeh, ali za njegov umjetnički izričaj važno je fotografsko iskustvo i rad vezan uz filmsku umjetnost u zagrebačkoj podružnici Metro-Goldwyn-Mayer gdje je bio prevoditelj i osoba zadužena za odnose s javnošću.

Zahvaljujući osobnom talentu, uz znatnu potporu do danas vrlo aktivnog zagrebačkog Fotokluba, do osnivanja vlastitoga atelijera izlagao je na mnogim međunarodnim fotografskim izložbama osvojivši nagrade i priznanja brojnih uglednih svjetskih fotografskih časopisa.

Poslijeratno razdoblje vrijeme je ponovnog uzleta, svojevrsne renesanse Dabčeve umjetničke aktivnosti. Atelijer je s početkom u pedesetima, a s kulminacijom u šezdesetim godinama XX stoljeća postao kultno okupljalište zagrebačkih umjetnika i intelektualaca fokusiranih oko grupe EXAT

ARHIV TOŠO DABAC

Marina BENAŽIĆ

Objavljeno u knjizi T. D.-Zagreb tridesetih i katalogu T.D.-Riječki dnevnik, 2009.

Pog

led

sa

zgra

de

Gla

vno

g k

olo

dvo

ra, o

ko 1

933.

51, Zagrebačkoga muzičkog bijenala, Novih tendencija i Zagrebačkog velesajma. U dinamično vrijeme, kada se Zagreb zbog aktivnosti koje je pokrenula tadašnja Galerija suvremene umjetnosti a današnji Muzej, upisao na kulturnu kartu Europe, u atelijeru s adresom u Ilici 17 usporedno se dogodila neka vrsta melting pota kreativnih umova različitih profila. Redoviti gosti Dabčeva atelijera, katkad vezani zajedničkim poslovnim angažmanima, ali i zbog dinamične kreativno-propulzivne i zabavljačkim duhom samog vlasnika prožete atmosfere, bili su Ivan Picelj, Božo Bek, Radoslav Putar, Boško Petrović, Nenad Gattin, Vera Horvat-Pintarić, Ivan Vitić, Mihailo Arsovski i dr. Konglomerat raznorodnih umjetničkih osobnosti i ideja preklopio se u jednom vremenu, na jednom mjestu, u jednom zagrebačkom fotografskom atelijeru koji je nerijetko, prema svjedočenju suvremenika, bio vrelom ideja po kojima je hrvatska umjetnost pedesetih i šezdesetih godina ostala zapamćena u svjetskim razmjerima.

Početke fotografskog nauka ondje su stjecali Marija Braut, Petar Dabac i Enes Midžić, danas već dokazani stvaraoci hrvatske fotografske i filmske umjetnosti.

Godine 1970, nakon smrti Toše Dabca, njegov atelijer, preimenovan u arhiv toše dabca, nastavlja voditi umjetnikov nećak i nasljednik, i

14

sam poznat fotograf Petar Dabac, koji je o zbirci skrbio poštujući osnovne postulate na polju konzervacije i preventivne zaštite fotografske građe. Okružen potkraj sedamdesetih godina moćnom gomilicom sumišljenika - Ivanom Piceljom (kojemu dugujemo i preimenovanje atelijera u arhiv tošo dabac), Mladenom Tudorom, Albertom Goldsteinom, Slobodanom Tadićem i Nenadom Popovićem te surađujući s Fotogalerijom Marmontova u Splitu i Srećnom galerijom u Beogradu - Petar Dabac u arhivu td osniva galeriju u kojoj sljedećih godina priređuje više od četrdeset izložaba i radionica domaćih i međunarodnih umjetnika fotografije.

Prva izložba arhiva td 1978. godine bili su Manifesti Dimitrija Bašičevića-Mangelosa, njegova prva samostalna izložba u Hrvatskoj. Galerija arhiva td nekoliko je puta tijekom svoje skoro petnaestogodišnje aktivnosti na programu imala problemski koncipirane izložbe do tada nepoznatih i novootkrivenih fotografija svojeg idejnog tvorca Toše Dabca.

Inicijativom Radoslava Putara sedamdesetih je godina u arhivu rođena i ideja o osnivanju SPOT-a, prvoga jugoslavenskog časopisa tematski usmjerenoga na umjetnost fotografije.

U jednom je razdoblju arhiv tošo dabac izložbama i foto-radionicama brojnih

zanimljivih autora domaće i međunarodne scene bio jedina relevantna zagrebačka galerija fotografija. Ondje su izlagali Petar Dabac, Peter Knapp, Fedor Vučemilović, Mladen Tudor, Josip Klarica, Gilles Peress, Max Aufischer, Manfred Willmann, fotografi Magnuma iz privatne zbirke M. Tudora, Piet den Blanken, Tomislav Peternek i dr. Povijest Arhiva TD od 1970 - 2007. bila je i temom izložbe o stotoj obljetnici rođenja Toše Dabca u galeriji Forum 2007. godine.

arhiv tošo dabac obuhvaća gotovo dvjesto tisuća negativa, približno dvije tisuće autorskih povećanja, vrijednu fotografsku opremu, knjižnicu te hemerotečnu građu. Ovdje pohranjena fotografska građa, osim umjetničke, ima i iznimnu dokumentarnu vrijednost, budući da svjedoči o povijesti Zagreba i Hrvatske. Fotografski opus Toše Dabca, u cijelosti sačuvan u arhivu, obuhvaća širok tematski raspon, od portreta, umjetničkih djela i gradskog života do pejzaža i folklora.

arhiv je otvoren hrvatskim i međunarodnim umjetnicima, znanstvenicima i istraživačima koji se često koriste fotografskim naslijeđem Toše Dabca zbog njegove umjetničke, dokumentarne ili povijesne vrijednosti, ali i široj publici, ljubiteljima dobre fotografije.arhiv tošo dabac upisan je 2002. godine u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.

U ožujku 2006. arhiv td otkupio je Grad Zagreb i dao ga na upravljanje Muzeju suvremene umjetnosti, što je stvorilo uvjete za stručnu obradu te opsežne i zaokružene građe kojoj tek predstoji zasluženo situiranje u povijesti svjetske fotografije. Godine 2007. o stotoj obljetnici Dabčeva rođenja u arhivu su organizirani, prvi put u Hrvatskoj, Dani fotografije Arhiva TD.

Do danas, Dani fotografije Arhiva TD održani su pet puta i svojim su brojnim predavanjima, ne samo o opusu Toše Dabca već i o vizualnoj umjetnosti općenito (fotografija, film, video) te brojnim fotoradionicama polaznike teorijski i praktično upoznavali s različitim fotografskim modusima i izričajima.

Trg

Rep

ub

like,

oko

196

0.

Skak

ač, 1

934.

Pog

led

na

Nac

ion

aln

u I

sveu

čiliš

nu

kn

jižn

ica,

oko

196

0.

U L I C E Z A G R E B A

TOŠO DABAC

Stu

p d

alek

ovo

da,

193

4.

Trg

Rep

ub

like,

oko

195

0.

Trg

ban

a Jo

sip

a Je

lači

ća, 1

940.

20

Već sudjelovanje u žiriranoj selekciji danas kultne izložbe Second Philadelphia International Salon of Photography 1933. godine najavilo je Tošu Dabca kao izuzetnog autora. Ubrzo je uslijedila suradnja s domaćim i svjetskim novinskim agencijama kao i izlaganje na brojnim izložbama. U hrvatskoj povijesti umjetnosti ostao je zabilježen kao jedan od ključnih autora dvadesetog stoljeća, a u kulturnoj povijesti grada Zagreba kao neizostavna figura, karizma i prijatelj, dragi Tošica u čijem su se atelijeru kroz druženja i razgovore formirale generacije umjetnika i intelektualaca.

Na stogodišnjicu rođenja ovog velikog umjetnika i čovjeka upoznajemo njegovu fotografiju u posve novom svjetlu. Novija istraživanja Tošine bogate ostavštine u cijelosti sačuvane u arhivu td u Ilici 17, gdje je radio od 1940. pa sve do smrti 1970. godine pokazala su do sada zanemarivan senzibilitet. Koncentracijom na detalj, eksperimentima, korištenjem žablje i ptičje iskošene perspektive, upotrebom dramatskih sjena Dabac se približio poetici Nove objektivnosti.

Zagrebačka kulturna klima dvadesetih i tridesetih godina dvadesetog stoljeća omogućila je potvrđivanje fotografije kao ravnopravne grane likovne umjetnosti zahvaljujući prije svega naporima Franje Mosingera te tekstovima Ise Kršnjavog i Ljube Babića kao i gostujućim izložbama od kojih svakako treba izdvojiti Film und Foto u organizaciji Deutscher Werkbunda. Stilski pluralizam onodobne europske umjetnosti bez sumnje je izazvao i brzu recepciju kod domaćih umjetnika.

Tošo Dabac, koji s radom započinje u upravo spomenuto vrijeme, tih je godina sudjelovao na internacionalnim izložbama u društvu s autorima kao što su Laszlo Moholy-Nagy, Man Ray ili Edward Weston što ga čini direktnim sudionikom relevantnih zbivanja u suvremenoj fotografiji. U njegovoj ostavštini pronađena su i izdanja časopisa, kao što su švicarski Die Galerie, američki Camera Craft ili American Photography u kojima je i sam objavljivao, a koji su izvještavali kako o novim događanjima na svjetskoj fotografskoj sceni tako i o novim tehničkim mogućnostima fotografije. Izuzetan likovni senzibilitet Toše Dabca omogućio mu je prepoznavanje novog slikovnog jezika i njegovo anticipiranje u kreiranju osobnog stila.

Iskustvo tridesetih godina prekinuto Drugim svjetskim ratom nastavlja se u pedesetima takozvanom subjektivnom fotografijom koja

p r v i d a n i f o t o g r a f i j e a r h i v a t d

d r u g i p o g l e d galerija Forum, Zagreb, 2007

Iva pRosoLI

Gra

dsk

a ka

van

a, T

rg b

ana

Josi

pa

Jela

čića

, 193

9.

22

je izvršila velik utjecaj na čitavu europsku fotografsku umjetnost. Riječ je o terminu koji je nakon 1950. godine održane izložbe u Školi za umjetnost i obrt u Saarbruckenu1 uveo Otto Steinert, a koji se tumači kao pojam koji objedinjuje sva područja osobnog oblikovanja fotografske slike od bespredmetnog fotograma do psihološki produbljene reportaže 2. Modernu fotografiju Steinert poima kao ponovno oživljavanje ideja Nove objektivnosti, pri čemu fotografski stil odgovara na zahtjeve novoga doba. I senzibilitet koji otkrivaju na ovoj izložbi pokazane Dabčeve fotografije iz tridesetih godina ostaje kontinuirano prisutan kroz čitav njegov stvaralački vijek. Ako promotrimo, primjerice, prema državnoj narudžbi nastale snimke za publikacije kao što su To je Jugoslavija 3 ili Željezara u Zenici 4, nalazimo uz poznate ilustracije izgradnje i industrijalizacije države te odlične portrete radnika, također i snimke, doduše nikad objavljivane, koje u potpunosti odgovaraju definiciji moderne fotografije Otta Steinerta.

Već ranije anticipiran repertoar Nove objektivnosti Dabac pedesetih i šezdesetih godina proširuje novim eksperimentima, novim izrezima i superponiranjem i kolažiranjem ranije nastalih negativa (Neboder, Iz ptičje perspektive). Nije slučajno da je Dabac u svojoj privatnoj

biblioteci imao knjigu Otta Steinerta iz 1952. kao i onu o totalnoj fotografiji Karla Paweka iz 1960. godine5, koja se bavi novim aspektima fotografije i optikom novog realizma. Zanimljiv je i podatak (nedavno otkriven istraživanjem dokumentacije arhiva td i dodan biografskim podacima), da je Tošo Dabac sudjelovao na velikoj međunarodnoj izložbi Was ist der Mensch6 u Hamburgu 1965. godine, koju je organizirala revija Stern, upravo zahvaljujući pozivu samog njezinog autora Karla Paweka. Iako je Dabac na toj izložbi izložio poznati i često reproducirani Portret Emerika Feješa, ponovo se našao u društvu velikana fotografije konfrontiran s različitim pristupima i stilskim interpretacijama čovjeka i ljudskoga tijela.

Ovom izložbom načinjen je samo jedan od brojnih mogućih izbora do nedavno nepravedno zanemarivanog segmenta fotografije Toše Dabca. Prvi korak u predstavljanju ovoga dijela opusa načinila je Marija Tonković, kontekstualizirajući ga u avangardna stremljenja domaće fotografije na izložbi Avangardne tendencije u hrvatskoj umjetnosti 7. Ono što sada predstoji temeljito je istraživanje Tošine ostavštine što istovremeno predstavlja veliki izazov i otvara nove mogućnosti u interpretaciji cjeline opusa najvećeg hrvatskog fotografa.

1 Schule fur Kunst und Handwerk, Saarbrucken2 Otto Steinert, Subjektive Fotografie, Bruder Auer Verlag, Bonn, 1952., str.63 To je Jugoslavija, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb,1961.4 Željezara Zenica, Fotomonografija, Zadruga Sarajevo, 1967.

5 Karl Pawek, Totale Photographie, Walter Verlag, Olten und Freiburg im Breisgau,1960.6 Weltausstellung der Photographie, Was ist der Mensch, Hamburg, 1965.7 Avangardne tendencije u hrvatskoj umjetnosti, Galerija Klovićevi dvori, 2007. Tr

g b

ana

Josi

pa

Jela

čića

, oko

193

5.

Kaz

ališ

na

kava

na,

Trg

mar

šala

Tita

, 195

3.

U L I C E Z A G R E B A

TOŠO DABAC

Knjiž

ara

Nap

rijed

, Trg

Rep

ub

like,

oko

196

0.

Kav

ana

Du

bro

vnik

, Trg

ban

a Jo

sip

a Je

lači

ća, o

ko 1

939.

28 Knjiž

ara

Selja

čke

slo

ge,

Trg

Rep

ub

like,

oko

196

0.

Dabac snima svojim omiljenim Rolleiflexom i gotovo neprimjećen u gradskoj vrevi bilježi zagrebačku svakodnevnicu i najintimnije trenutke malih ljudi. Ljudi s ulice i njihova socijalna tematika utisnuli su najjači pečat na stvaralaštvo Toše Dabca i najviše ga pamtimo upravo po tim fotografijama.

Tih godina Dabac sudjeluje na brojnim izložbama te osvaja značajne nagrade. Ističe se nagrada za fotografiju Filozof života, te Nagrada za najbolju fotografiju mjeseca prestižnog američkog fotografskog časopisa Camera Craft, San Francisco.

U atelijer u Ilici 17 useljava se 1940. godine. Naslovne stranice dobiva četrdesetih godina u ilustriranim listovima Radio Zagreb (1940) i Hrvatski krugoval (1942). Njegove fotografije objavljuju i mnogi inozemni časopisi (Die Galerie, Beč; Fotogragrafische Rundschau, Berlin). Tijekom Drugog svjetskog rata angažira se kao fotograf u Narodnooslobodilačkom pokretu, a poslije fotografski dokumentira poslijeratno razdoblje. Putuje Jadranskom obalom fotografirajući turistička središta, te postaje službenim fotografom Dubrovačkih ljetnih igara (od 1950. do 1954).

Tošo Dabac, jedan od najvažnijih hrvatskih fotografa, rodio se 18. svibnja 1907. godine u Novoj Rači kod Bjelovara. Još u dječjoj dobi s obitelji se seli u Samobor, u kojem je kao osamnaestogodišnjak snimio i prvu poznatu fotografiju - panoramu Samobora. U Zagrebu je završio Kraljevsku gornjogradsku klasičnu gimnaziju, te upisao Pravni fakultet. Prvi je put izlagao 1932. na izložbi fotografa amatera u Ivancu, a već 1933. sudjeluje na Drugom međunarodnom salonu fotografije u Philadephiji, uz bok velikanima svjetske fotografije poput Margaret Bourke-White, Henrija Cartier-Bressona, Lászla Moholy-Nagya, Paula Outerbridgea i drugih. Od 1927. do 1937. radio je za Fanamet film, a potom za zagrebačku podružnicu Metro Goldwyn Mayera kao prevoditelj i osoba zadužena za odnose s javnošću. Važna godina u njegovu životu bila je 1937. kada je položio majstorski ispit za fotografa, oženio se s operetnom pjevačicom Julijom Grill i otvorio vlastiti atelijer.

Njegov najpoznatiji ciklus fotoreportaža o zagrebačkim beskućnicima koji je radio za potrebe novina Večer, poslije nazvan Ljudi s ulice, nastaje od sredine do kraja tridesetih godina.

Usto, Dabac potpisuje autorstvo fotografija u nizu kulturno-povijesnih i umjetničkih monografija kao što su Metropola Hrvata (1943), Augustinčić (1954), Bakić (1958), Trogir (1959), Zagreb i Meštrović (1961), Bogumilska skulptura (1962), Dubrovnik (1965). Potkraj pedesetih godina surađuje s inozemnim izdavačima poput Thames & Hudson, Librarie Hachette, Encyclopaedia Britanica, Hans Reich Verlag i dr. Bio je član brojnih strukovnih udruženja: Photographic Society of America, Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske (ULUH), Međunarodne organizacije fotografa (FIAP), počasni član Belgijskog kraljevskog fotografskog društva (CREPSA).

Šezdesetih godina prošloga stoljeća njegov atelier, danas ARHIV TOŠO DABAC, postaje kultno sastajalište umjetnika i intelektualaca okupljenih oko grupe EXAT 51, zagrebačkog Muzičkog bijenala, Novih tendencija i Zagrebačkog velesajma. Tošo Dabac je 1967. dobio godišnju nagradu SR Hrvatske Vladimir Nazor za fotografije stećaka, kao i Godišnju nagradu za fotografiju te Povelju za životno djelo Fotosaveza Jugoslavije.

Umro je u Zagrebu 1970. godine.

biografija

Kio

sk s

no

vin

ama,

Trg

Rep

ub

like,

oko

196

0.

Trg

Pet

ra P

rera

do

vića

, oko

193

5.

Trg

Rep

ub

like,

po

gle

d iz

Gra

dsk

e ka

van

e, o

ko 1

960.

Slas

tičar

nic

a M

ajm

unja

k, T

rg R

epu

blik

e, o

ko 1

960.

Nat

, oko

193

6.

Od

mo

r ski

jaša

, oko

193

5.

36

centar za fotografiju, film i multimediju cffm sarajevo

Izlo

g k

njiž

are,

Trg

Rep

ub

like,

oko

195

0.

centar za fotografiju, film i multimediju (CFFM) nevladina je udruga osnovana 2011. godine od strane grupe bosanskohercegovačkih profesionalaca i entuzijasta u oblasti fotografije i filma.Osnovni cilj rada udruge je istraživanje, razvoj i puna afirmacija ovih medija u društvu.

Svoju misiju Centar ostvaruje kroz sadržaje koji se mogu podijeliti u četiri grupe: organizacija izložbi i manifestacija, edukacija, rad na arhiviranju i očuvanju fotografske i filmske baštine BiH, te praktičan rad kroz realizaciju projekata svojih članova. Svoje aktivnosti Centar provodi rukovodeći se najvišim etičkim principima, nastojeći kroz medij fotografije i filma poticati društveni dijalog između

fotografskih i filmskih stvaralaca i okoline u kojoj stvaraju, promovirajući pri tome principe ljudskih prava, demokracije, građanskog društva i ekologije.Posvećenost Centra međunarodnoj kulturnoj razmjeni dovela je i do suradnje sa Arhivom Tošom Dabac iz Zagreba, koja je rezultirala realizacijom ove vrijedne izložbe. Suradnja kulturnih radnika obje pomenute institucije naišla je na razumijevanje gradskih uprava Zagreba i Sarajeva, koji su financijski i na svaki drugi način podržali provedbu ovog projekta, dajući mu poseban pečat uvrštavanjem izložbe u zvanični program obilježavanja šestog aprila, Dana grada Sarajeva.

Dženat Dreković i Nino Berbić

38 Zn

anst

ven

a kn

jižar

a, T

rg b

rats

tva

i jed

inst

va, o

ko 1

960.

ORGANIZATOR: CENTAR ZA FOTOGRAFIJU, FILM i MULTIMEDIJU, SARAJEVO, GRAD SARAJEVO, u suradnji s ARHIV TOŠO DABAC, MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI, GRAD ZAGREB

KONCEPCIJA IZLOŽBE TOŠO DABAC - (U)LICE ZAGREBA: MARINA BENAŽIĆ, DANIELA BILOPAVLOVIĆ BEDENIK (odabir radova)

AUTORI IZLOŽBE TOŠO DABAC - DRUGI POGLED: IVA PROSOLI, PETAR DABAC

DIGITALIZACIJA I OBRADA NEGATIVA: IRENA ZRINŠČAK, BORIS CVJETANOVIĆ, TAJANA ZVER

DIGITALNI ISPIS FOTOGRAFIJA: ART JUS, ZAGREB

LIKOVNI POSTAV: MARINA BENAŽIĆ, DANIELA BILOPAVLOVIĆ BEDENIK

MJESTO ODRŽAVANJA: UMJETNIČKA GALERIJA BOSNE I HERCEGOVINE, Zelenih Beretki

8, Sarajevo; od 04. 04. do 24. 04. 2013. godine

TEHNIČKA ORGANIZACIJA: CENTAR ZA FOTOGRAFIJU, FILM i MULTIMEDIJU, SARAJEVO

TEHNIČKI POSTAV: UMJETNIČKA GALERIJA BOSNE I HERCEGOVINE

NAKLADNIK: SYNOPSIS d.o.o; Maršala Tita 32; 71 000 Sarajevo, BiH

ZA NAKLADNIKA: Ivan Pandžić

TEKSTOVI: MARINA BENAŽIĆ, IVA PROSOLI

GRAFIČKO OBLIKOVANJEI PRIPREMA ZA TISAK: Josip Lovrenović

TISAK: Grafotisak

NAKLADA - 500 kom.

COPYRIGHT: ARHIV TOŠO DABAC, MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI, GRAD ZAGREB

IZLOŽBA JE REALIZIRANA SREDSTVIMA GRADA ZAGREBA/GRADSKI URED ZA OBRAZOVANJE, KULTURU I ŠPORT, GRADA SARAJEVA, CENTRA ZA FOTOGRAFIJU, FILM I MULTIMEDIJU - SARAJEVO I IZDAVAČKE KUĆE SYNOPSIS

U L I C E Z A G R E B A

TOŠO DABAC a r h i v to š o d a b a c / m u ze j s u v re m e n e u m j e t n o s t i

z a g re b

ce nt a r z a f o to g ra f i j u f i l m i m u l t i m e d i j us a ra j e vo

U M J E T N I Č K A G A L E R I J A B O S N E I H E R C E G O V I N E0 4 0 4 2 4 0 4 2 0 13