1

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .KarizmaKarizma Karizma

crkva Riječ �ivota

. . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . .

BROJ 40 / RUJAN 2008.

s j e m e p r o b u đ e n j a . ž i v o t u p o b j e d i

Savez crkava „Riječ Života“ je vjerska zajed-

nica u Republici Hrvatskoj koja je sa svojim

djelovanjem započela u Zagrebu 1993. go-

dine, a danas broji petnaest kršćanskih cen-

tara i misijskih postaja širom Hrvatske. Radi

se o crkvi reformacijske baštine koja kao

vrhovni autoritet priznaje Bibliju. Utemeljitelj

i pastor crkve je Damir Šićko Alić.

Naše službe sastoje se od ra-

dosnog i snažnog slavljenja Boga

pjesmom, dinamičnih propovijedi,

te molitve i služenja ljudima koji

su promijenili živote mnogih. Niko-

ga ne čudi što se u crkvi redovito

događaju iscjeljenja, oslobođenja i

razna čudesa, jer su to znakovi ko-

jima Bog popraćuje iskreno i bes-

kompromisno propovijedanje svoje

Riječi.

Unutar lokalne crkve organizirani su

rad s djecom i mladima, kućni pri-

jateljski timovi, te evangelizacijske

aktivnosti. Bog nam uvijek iznova

pribraja nove ljude, željne još više

upoznati Boga i Njegovu Riječ, Bib-

liju. U crkvi postoji snažna želja za

međusobnim druženjem i služenjem

Gospodinu.

Za vrijeme rata započeli smo s

djelovanjem na humanitarnom

polju, što i danas činimo kroz Hu-

manitarnu udrugu „Riječ Života“.

Crkva kontinuirano pomaže ljudima

da se oslobode ovisnosti o pušenju,

drogi, alkoholu, te da nastave živjeti

oslobođeni od tih ovisnosti. Također

pomažemo u izgradnji zdravih

obiteljskih odnosa. Savjetovanjem i

molitvom pružamo pomoć ljudima u

različitim životnim situacijama.

Apostol Damir Šićko Alić:

PROBUĐENJE

ŽENE U SLUŽBI

Članci:

CRKVA “RIJEČ ŽIVOTA”

ŽIVOT U SAMOSTANU

RAZMJENA NA KRIŽU

UČIM O SPASENJU PO MILOSTI

Svjedočanstva:

ŽIVOT NAPOKON IMA SMISLA

SVJEDOČANSTVA IZ TRAMVAJA

. . . . . . . . . . . . .

u ovom broju

2

Božju Riječ objavljujemo kroz

propovijedi, izdavanje knjiga kroz

knjižaru „Riječ Života“, kao i

časopisa Karizma, audio i video

zapise, TV emisiju „Riječ Života“

na OTV-u, MaxTV-u i VTV-u, os-

obno svjedočenje, evangelizacije i

podizanje novih crkava.

Godine 1993. članovi crkve su

se počeli sastajati u iznajmljenoj

dvorani hotela „Panorama“ u Za-

grebu. Od tada smo se više puta

selili u veće iznajmljene prostore,

da bismo deset godina kasnije

po prvi puta preselili u zgradu u

svom vlasništvu u Aveniji Dubra-

va. Godine 2006. preselili smo na

novu lokaciju na Žitnjaku, gdje se

sastajemo i danas. Pred nama je

gradnja nove zgrade, u kojoj će

biti mjesta za sve članove i posje-

titelje, te koja će biti prilagođena

različitim sadržajima i službama

crkve.

Crkva se financira iz dobrovoljnih

priloga njenih članova i posjeti-

laca.

Isus je rekao da učinimo sve

narode Njegovim učenicima te

da ih učimo sve što je On zapo-

vijedio. Upravo to nastojimo činiti

kroz djelovanje crkve i biblijske

škole.

Biblijska škola započela je s radom

1995. godine. Održava se jednom

godišnje u trajanju od tri mjeseca.

Do sada ju je završilo dvanaest

generacija studenata. Cilj nam je

da vjernici nakon spasenja stasaju

u zrele kršćane koji odražavaju

Kristov karakter i donose plodove

za Božje Kraljevstvo. Ispravan bib-

lijski nauk tome je preduvjet.

Savez crkava „Riječ Života“ da-

nas u Hrvatskoj ima petnaest

kršćanskih centara i misijskih post-

aja. Kršćanski centri nalaze se u

Zagrebu, Bjelovaru, Križevcima,

Virovitici, Varaždinu, Osijeku,

Slavonskom Brodu, Sisku, Puli,

Splitu i Dubrovniku.

Misijske postaje, od kojih se

očekuje da prerastu u kršćanske

centre, nalaze se u Karlovcu,

Čazmi, Zlataru, Šibeniku i Blatu

na Korčuli.

Naši dosadašnji koraci i rezultati

nisu zasluga ljudske snage i moći,

već Božjeg vodstva i pomoći. Vje-

rujemo da smo tek započeli s ra-

dom i da su pred nama još brojni

zadaci i plodovi.

MOLITVE I ZAHVALE

Crkva, zapravo, nimalo ne sliči

na crkve na kakve smo navikli.

Velika je to dvorana s pozorni-

com na kojoj uvježbani bend,

kao na nekom rock-koncertu,

iz sve snage “praši” duhovne

pjesme. Kad zastane da uzme

pauzu, na pozornicu izlazi je-

dan od pastorovih pomoćnika,

koji čita osobne molitve vjernika

koje su ostavili na info-štandu

na ulazu u dvoranu, u kojima

zahvaljuju za honorarni pos-

ao, zdravlje, položene ispite,

oporavak nakon nezgode...

Ili jedan veliki “hvala ti,

Bože, za novi bicikl”, kao što

je napisala jedna djevojčica.

(Preuzeto iz članka “Crkva

na kraju grada”; Jutarnji list -

31.5.2008.)

Crkva kontinuirano pomaže ljudima da se oslobode ovisnosti o pušenju, drogi, alkoholu, te da nastave živjeti oslobođeni od tih ovisnosti. Također pomažemo u izgradnji zdravih obiteljskih odnosa. Savjetovanjem i molitvom pružamo pomoć ljudima u različitim životnim situacijama.

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

U PRODAJI! NARUČITE!

Knjiga Damira Šićka Alića “Dvije vrste vjere”

www.rijeczivota.hrknjizara@rijeczivota.hrtel: 01 6159 068

3

MARKO

Dok sam se vozila u autobusu u ruci

sam držala Evanđelje po Marku. U

jednom trenu Bog mi je progovorio:

„Vikni: tko je Marko?“

To je bio moj prvi susret sa Duhom

Svetim i njegovim vodstvom, a i mo-

jom neposlušnošću. Pogledala sam

oko sebe i uočila sam jednog vo-

jnika koji je nosio ruksak na sebi.

Kad sam se približila tom vojniku,

pročitala sam na ruksaku „Marko“

i to me jako iznenadilo. Taj moment

kad sam pročitala ime, on je spustio

ruksak. Počeo je pričati sa jednim

prijateljem i ja sam se tako uplašila

da sam viknula “Marko”. On se

okrenuo, a ja sam mu pružila Evan-

delje po Marku. Pogledao je mene

i prijatelja, uzeo je knjigu i rekao: „

Joj, moram dolje“. Tako je završio

moj prvi susret s vodstvom Duha

Svetoga.

ĐEPAROŠI

Nakon par dana ušla sam u tramvaj

i stala iza vozača. Primila sam se za

štangu. Iza mene su bila 2 muškarca

srednjih godina, a ja odjednom

čujem glas: „Reci im: nemojte to više

raditi!“ „Jooooj“

pomislila sam u

sebi i rekla: „Pa

Gospode, pa

zalijepiti će me

kao naljepnicu

na tramvaju.“ U

tom razmišljanju

najednom osje-

tim ruku u torbi

i kako sam po-

gledala u torbu,

čovjek je izvadio

ruku, a ja sam

mu rekla: „Ja

sam te vidjela,

ali Bog je vi-

dio sve i nemoj

to više radi-

ti.“ Nestali su kao vjetar. Tu sam

naučila da treba u prvi mah reagi-

rati kad ti Bog govori, a ne kolebati

se, jer u mom slučaju bi bilo puno

veće svjedočanstvo. Zasigurno bi se

pitali: “Od kuda ta žena zna da smo

mi đeparoši?”. Poslušnost Duhu

Svetom je vrijednija od zlata.

svjedočanstvo

P O S J E T I T E w ww . r i j e c z i v o t a . h r

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Svjedočanstva iz tramvaja

Autor/ica: S.Ć.

Svjedočanstva bake Mire iz naše crkve imaju posebnu vrijednost. Govore o vodstvu Duha Svetoga u svim životnim situacijama, jer Bog je uz nas i kroz nas želi dotaći i druge. Donosimo ovdje dva tak-va “svjedočanstva iz tramvaja” na presvjedočenje i ohrabrenje čitateljima.

“SPASAVA SE TKO ŽIVI PRAVEDNO, TKO SE KOLEBA IZMEÐU DVA PUTA, PROPADA NA JED-NOM OD NJIH.”BIBLIJA, MUDRE IZREKE 28:18

4

sam mu kako probuđenje ima više

aspekata. Kao prvo, ono se odno-

si na duhovno buđenje vjernika, a

onda i na spasenje nevjernika. Evo

kako bih ga mogao opisati:

Duhovno uspavani vjernici se pro-

bude. Njihova duhovna osjetila

postanu aktivna te ih Bog može

upotrijebiti za ostvarenje svojih pla-

nova.

Probuđena osoba čuje Božji glas

– ono što On danas govori svom

narodu. Tada počne svjedočiti o

tome i surađivati s Gospodinom na

ispunjenju Njegove volje. U život te

osobe dođu nove spoznaje, ljubav,

gorljivost i predanost. Novo pouz-

danje (vjera) ispuni njeno srce. Os-

oba je spremna “zakoračiti” u nove

stvari koje Bog govori i čini. U njen

život također dođu nova otkrivenja i

pomazanje.

Duhovno probuđeni ljudi ne mogu

šutjeti o onome što im se događa.

Stoga govore o tome drugima koji

(i vjernici i nevjernici), osvjedočeni

po Duhu Svetom, počinju težiti za

takvim duhovnim iskustvima. Plodo-

vi probuđenja su životvorne

crkve i vjernici koji oživljuju ljude

s kojima se susreću. Probuđenje

„rađa“ nove vjernike i crkve.

Ono se sukobljava s duhovnom

ustajalošću i ustaljenošću, razot-

kriva njihove negativnosti te nas

izvodi iz okvira i oblika u kojima

se nalazimo.

Probuđenje nosi u sebi izazov

kretanja u novo i nepoznato te

zahtijeva od vjernika djelovanje u

pionirskom duhu. Oni, koji imaju taj

duh, spremni su preuzeti svaki rizik

kako bi došli do novih područja.

Oni, koji ga nemaju, protive se

riskiranju i mijenjanju ustaljenih ok-

vira i načina djelovanja. Takvi ljudi

žele probuđenje, ali ne žele prih-

vatiti promjene koje ono donosi.

Zbog toga mnoge crkve umjesto

probuđenja, imaju uređenje.

One uvode male promjene kojima

probuđenje„Dakle, obratite se i povratite se da vam se izbrišu grijesi, tako da od Gospodnje prisutnosti mognu doći vremena utjehe i da on pošalje predodređenoga vam Mesiju, Isusa…“ (Djela 3:19,20).

Vjerujem da svaki iskreni vjernik

želi doživjeti probuđenje.

Mnoge crkve mole da se ono

dogodi.

Nedavno nas je posjetio David Youn-

gren, službenik koji sa svojim surad-

nicima putuje svijetom u potrazi za

probuđenjem. On bi želio snimiti

dokumentarni film o probuđenju.

Nakon boravka u Hrvatskoj i služenja

u našoj crkvi prorok Kevin Leal rekao

mu je kako je crkva „Riječ Života”

– crkva probuđenja. Čuvši to, David

nas je poželio posjetiti, snimiti život

i djelovanje crkve te upotrijebiti taj

materijal u svom dokumentarcu.

U intervjuu, koji smo obavili na

Trgu bana Jelačića, postavio mi je

mnogo pitanja. Kada me upitao što

smatram probuđenjem, odgovorio

Probuđena osoba čuje Božji glas – ono što On danas govori svom narodu. Tada počne svjedočiti o tome i surađivati s Gos-podinom na ispunjenju Njegove volje. U život te osobe dođu nove spoznaje, ljubav, gorljivost i predanost. Novo pouzdanje (vjera) ispuni njeno srce. Osoba je spremna “zakoračiti” u nove stvari koje Bog govori i čini.

apostol Damir Šićko Alić I. DIO

uopće ne mijenjanju postojeće stan-

je. Da bismo to shvatili, moramo

biti svjesni kako probuđenje uvijek

započinje s poniznošću i pokajan-

jem. Ponizujući se pred Gospodi-

nom, mi se odričemo vlasti nad svo-

jim životima te dajemo Bogu pravo

na odlučivanje. On odlučuje što je

ispravno, a što nije. Njegova Riječ,

a ne mi ili naša crkvena organizaci-

ja, ima konačni autoritet. Želimo li

doživjeti istinsko probuđenje, mora-

mo ponizno prihvatiti istinu Božje

zapisane Riječi (Svetoga Pisma).

Pokajanje je drugi korak koji vodi do

probuđenja. Pokajanje podrazumi-

jeva promjenu načina razmišljanja i

stavova te odricanje od svega što se

protivi Riječi Božjoj.

Ono mora biti javno. Osoba treba

na glas ispovjediti kako se kaje.

U činu pokajanja mi se pred Bo-

gom i ljudima odričemo svojih

puteva te priznajemo i prihvaćamo

Božje puteve. Odričemo se svoga

mišljenja i doktrina te prima-

mo Božji nauk. Odbacujemo

načine djelovanja, koje smo

sami uveli, te prihvaćamo one

koje prepoznajemo kao Bogu

ugodne.

Plodovi svakog probuđenja su

nova otkrivenja, nova duhov-

na iskustva, novo slavljenje

i novi načini djelovanja. U

probuđenju se naglašava ono,

što je Duh učinio u nekoj osobi,

i ono što želi da vjernici čine.

Svako je probuđenje donijelo

nešto novo. Luterani, ana-

baptisti, Moravska braća, me-

todisti i pentekostalci samo su

neke od denominacija, odnos-

no dijelova denominacija te

pokreta, koji su nastali tijekom

probuđenja. Svaki je duhovni

pokret donosio nova otkriven-

ja, duhovne doživljaje, pjesme te

načine slavljenja i djelovanja.

Crkve, koje umjesto probuđenja,

prihvaćaju uređenje, ne navješćuju

obraćenje, nego prilagođavanje.

Njihovi članovi nisu ponizni i ne

doživljavaju pokajanje. Oni pažljivo

biraju duhovna iskustva, prakse i

glazbu te uzimaju samo ono što ne

izaziva bitan odmak od ustaljenog

stanja. Ako se i počnu mijenjati, za

veće im promjene, posebno one na

područjima otkrivenja, novih dok-

trina, duhovnih iskustava i praksi,

treba cijelo stoljeće, a ponekad i

dva. To usporava Božje djelovanje

pa Gospodin uvijek više djeluje u

pojedincima, nego li u crkvenim

organizacijama. Pojedinci su flek-

sibilniji i skloniji brzim promjenama.

Zbog toga svako probuđenje “rađa”

nove crkve i/ili pokrete.

Mnoge se crkve i denominacije

vrlo sporo pokreću. A Duh Sveti se

neprekidno kreće. Želimo li Ga sli-

jediti, ne smijemo čekati da se cijela

crkva pokrene, već trebamo djelo-

vati s Njim bez obzira na druge.

U crkvama uvijek ima ljudi koji ne

žele ni promjene niti izazove. Takvi

vjernici ne žele riskirati, već se drže

lažne sigurnosti ustaljenih praksi i

načina. Kada probuđenje dođe, oni

neće sudjelvovati u njemu. Štoviše,

čak će i druge nastojati spriječiti

da se uključe u Božje djelovanje ti-

jekom probuđenja. Mnogi će nasto-

jati zadržati svoje položaje utjecaja

i vlasti.

U probuđenju se također „rađa“

nova struktura voditelja. Stari se

voditelji mogu osjetiti ugroženi te

napasti nove voditelje i probuđenje.

Prvi se napad događa na razini

nadzora. Ljudi, koji su do jučer bili

na položajima vlasti, pokušavaju

ograničiti nove voditelje i cjelokupni

pokret zabranama i ograničenjima.

Ako to ne upali, počinju raspirivati

nepovjerenje i strah (Djela apostol-

5

6

ska 4:1-22; 5:17-40).

U navedenim stihovima voditelji

staroga sustava žele stjerati u kut

nositelje probuđenja te izolirati i

njih i samo probuđenje. Zabranjuju

im govoriti o Isusu, koji uzrokuje

probuđenje, o istinama, koje im je

Gospodin objavio, te sili koja se

očituje tijekom djelovanja u Nje-

govo ime.

Neprijatelj je oduvijek znao da izoli-

ranjem objave (otkrivenja) može

ograničiti probuđenje. Ako ljudi, koji

su primili božansku objavu, pres-

tanu govoriti o njoj, probuđenje će

se zaustaviti. Zbog toga đavao nas-

toji odvojiti ljude od otkrivenja koje

su primili te na taj način spriječiti

širenje probuđenja.

Ta se izolacija zbiva na više načina.

Ponekad ljudi postanu isključivi po

pitanju svoje crkve ili duhovne liter-

ature koju čitaju. Mnogi su kršćani

zaustavili svoj duhovni napredak jer

su se previše vezali uz svoju denomi-

naciju, kao i uz literaturu, glazbu i is-

tine koje ona promiče. Proučavajući

biblijske Istine, ti ih kršćani proma-

traju kroz objektiv svojih denomi-

nacija.

Duhovno neznanje i neupućenost u

biblijske Istine, duhovne pokrete i

crkvene denominacije jasno poka-

zuju raširenost navedene izoliranosti

u današnjem svijetu.

Mnogi ne znaju niti što njihova crkva

naučava, a kamo li što neke druge

crkve uče. Sklupčani u kutovima svo-

jih denominacija, ti vjernici ne izlaze

na svjetlo, već ostaju u mraku.

Svatko, tko želi doživjeti probuđenje

mora izići iz svoga kutka, odnos-

no okvira svoje denominacije.

Izloženost Božjim utjecajima donosi

promjene i početak probuđenja. Mi

moramo sami sebe izložiti utjecaju

Biblije, Duha Svetog i osoba koje

imaju otkrivenje Riječi i Duha. Na

taj će način plamen probuđenja,

koji plamti u njima, zapaliti i nas.

Božje svjetlo, koje je obasjalo njih,

obasjat će i nas.

Izoliranost se protivi Božjem

djelovanju, a izloženost božanskim

utjecajima donosi probuđenje.

U svijetu postoji mnogo ljudi koji

vole Boga te žele Mu služiti, baš kao

ti i ja. Oni imaju Božji strah, ali u

njihovim srcima postoji još nešto:

duhovna glad i žeđ. Gladni su Boga

te su zbog toga primili od Njega

ono što može promijeniti i naše

živote. Stoga te želim potaknuti da

ponizno i mudro razmotriš otkriven-

ja i iskustva, o kojima oni govore,

te ih usporediš sa zapisanom Riječju

Božjom. Ono, što je dobro, zadrži,

a što je loše, odbaci iz svoga života!

Jer, sjeti se: samo gladnoga možeš

nahraniti!

Svatko, tko želi doživjeti probuđenje mora izići iz svoga kutka, odnosno okvira svoje denominacije. Izloženost Božjim utjeca-jima donosi promjene i početak probuđenja. Mi moramo sami sebe izložiti utjecaju Biblije, Duha Svetog i osoba koje imaju otkrivenje Riječi i Duha.

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

.....................................................................

7

taj oblik življenja kojim je i sam Sin Božji živio kada je boravio na ovome svijetu vršeći volju svojega Oca i predlagao ga i svojim učenicima, koji su Ga slijedi-li.“1 Tvrdnja kako je religi-jska ustanova (redovništvo i samostani) bila „Njegov oblik življenja koji je predl-agao i svojim učenicima“, jest laž koja poriče povijesne

činjenice. Nigdje u Pismu ne nalazimo da je Isus prihva-tio takvu vrstu življenja, niti da je to predlagao svojim učenicima. Redovnički život je postojao i u Isusovo vrijeme, npr. Eseni iz Kumrana su živjeli redovničkim životom. Iz Pisma nam je jasno kako Isus nije imao nikakve veze s Esenima ili kojim drugim monaškim redom. Evanđelja ne daju ni naslutiti da je Isus ustanovio takav način života, niti da je svoje učenike učio da tako žive. Isus uči da su vjernici posvećeni Duhom Svetim primjenjujući biblijske istine na vlastite živote, a ne bježeći od svijeta. Isus je molio: „Ne molim te da ih digneš sa svijeta, već da ih sačuvaš od Zloga… Posveti ih istinom; tvoja je riječ istina.“

Život u samostanuSamostanski način života veliki je dio katolicizma, uključuje preko 800.000 žena. Samostanski život se odvija po sličnim pravilima kao život redovnika, no u ovome poglavlju ćemo se baviti samost-anima.

Mnoge žene su fascinirane tim načinom života, doživljavaju ga kao alternativu braku. No dok shvate da je takav život ne-prirodan, već je

prekasno, ili barem smatraju da je prekasno da ga napuste.Ta ideja da mlade djevojke odlaze u samostane kojima upravljaju starije re-

dovnice nije započela s katolicizmom. U poganskom Rimu tako su živjele vestalske djevice, one su čuvale vječnu vatru i zavjetovale se na djevičanstvo.U Peruu, u vrijeme Inka, tako su živjele svete djevice. Taj redovnički koncept postoji i u budizmu, pa tako imamo budističke redovnice. Ta ideja svoje korijene vuče iz mnogo stoljeća prije Krista, u poganskim tradicijamažena koje postaju redovnice je vrlostara.

„Oblik življenja kojim je živio Sin Božji“Milijuni ljudi, i muškarci i žene, diljem svijetapovlače se u samostane pod utjecajem toga katoličkog učenja. Katoličko službeno učenje glasi: „…nadalje religijska ustanova mora oponašati i vjerno obdržavati u Crkvi

Redovnički život je postojao i u Isusovo vrijeme, npr. Eseni iz Kumrana su živjeli redovničkim životom. Iz Pisma nam je jasno kako Isus nije imao nikakve veze s Esenima ili kojim drugim monaškim redom. Evanđelja ne daju ni naslutiti da je Isus ustanovio takav način života, niti da je svoje učenike učio da tako žive.

Preuzeto iz knjige “Katolicizam - istočno od Edena”

NOVO U PRODAJI!NARUČITE!www.rijeczivota.hrknjizara@rijeczivota.hrtel: 01 6159 068

8

svjedočanstvo

Autor/ica: Ema

Dolazim iz obitelji u kojoj su se oduvi-jek cijenile moralne vrijednosti. Vršenje 10 zapovjedi bilo nam je najvažnije. Zapravo meni i ne toliko. Nikad mi nije bilo

previše stalo do toga hoću li

roditeljima uzeti novac, nešto sla-

gati, a psovanje je bila moja sva-

kodnevica, no drugima u obitelji

je to bilo vrlo važno.

Roditelji su mi se rastavili kad sam

imala 3 godine pa se pravog oca

i ne sjećam. Moj očuh je oduvijek

čitao Bibliju i tražio ono nešto, no

uzalud. Iako je Bibliju pročitao 4

puta u životu, Boga je upoznao

tek prije dvije i pol godine. On i

majka tada su se spasili, prihva-

tili Isusa kao svog Spasitelja, no

mene i braću to nije previše za-

nimalo.

Bila sam na kraju osmog razreda,

najgore vrijeme za takve stvari.

Iako su mi roditelji pričali o Kris-

tu, nije me zanimalo. Bilo mi je

svejedno, no u četvrtom mjesecu

prošle godine ipak sam otišla na

evangelizaciju ali samo zbog toga

što su me roditelji natjerali. Nije

mi se svidjelo i rekla sam da to

definitivno nije za mene. Nakon

nekoliko mjeseci krenula sam u

srednju školu. Odmah od početka

počeli su problemi. Nikako mi

nije uspijevalo ispraviti nega-

tivnu ocjenu iz matematike pa su

roditelji pozvali dvije sestre iz KC

Riječ Života kako bi mi pomogle.

S njima sam se nekako uspjela

upustiti u razgovor o Kristu no još

uvijek se u meni javljala neka od-

bojnost. Nakon toga počela sam

razmišljati o pušenju. Dečki su mi

postali važniji od škole, a škola mi

se činila samo teret.

U jedanaestom mjesecu prošle

godine, na nagovor mamine

sestrične ipak sam odlučila otići

na službu u Zagrebu. Ta služba

promijenila mi je život. Sve ono

što sam cijeli život znala napokon

je imalo smisla. Shvatila sam da

je Isus umro za mene na križu, za

moje grijehe i oslobodio me tame.

Nakon tjedan dana primila sam

spasenje i od tada sve polako dol-

azi na svoje mjesto.

Od tog dana Bog se proslav-

lja na svakom području u mom

životu i slava mu na tome. Tek sad

shvaćam da smo bez njega nitko

i ništa!

Život napokon ima smisla!

“RIJEČ ŽIVOTA” NA SLAVONSKO-BRODSKOJ TELEVIZIJI(SBTV-U)

Obavještavamo sve

zainteresirane da će se

od mjeseca rujna 2008.

na Slavonskobrodskoj

televiziji (SBTV-u) početi

emitirati kršćanska

emisija “Riječ Života”!

Emisija će se premi-

jerno prikazivati svakog

četvrtka sa početkom

u 17.25 sati, a reprize

svake subote u 13.00

sati.

Naša želja i molitva je

da Riječ Božja i cjelovito

Evanđelje Isusa Krista

na ovaj način dođe u

mnoge domove i srca

ljudi u Slavonskom Bro-

du i okolici!

novosti

9

RAZMJENA NA KRIŽU

Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog učini mjesto nas grijehom, da mi u njemu post-anemopravednošću Božjom.(2. Korinćanima

5:21)

Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna- radi našeg mira...Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. (Izaija

53:5,11)

opravdanje, kao da smo živjeli bez

grijeha, poput Isusa. Primili smo mir

s Bogom.

“Ali Bog pokaza svoju ljubav pre-

ma nama time što je Krist, dok

smo još bili grešnici, umro za nas.

Koliko će nas sigurnije spasiti od

srdžbe sada kad smo već oprav-

dani njegovom krvi.”

Rimljanima 5:8,9

Zapazi da smo bili grešnici, a sada

smo opravdani Njegovom krvlju. Mi

smo bili grešnici, što znači da sada,

nakon obraćenja, to više nismo.

Sada smo pravednici jer smo oprani

Njegovom krvlju.

U trenutku kada smo bili nanovo

rođeni, Duh Sveti je promijenio našu

grešnu prirodu u Božju pravednost.

Naše grešno i prljavo srce pretvo-

rio je u pravedno i čisto srce poput

svoga. Stoga više nismo grešnici.

Grijeh više ne stanuje u našem srcu.

Krv Isusa Krista oprala nas je od

I sus, koji je bio bez ikakva gri-

jeha, ponio je naš grijeh na sebi

i preuzeo krivnju za njega. Stoga

je bio kažnjen. Netko pravedan tre-

bao je umrijeti umjesto grešnika.

Na križu se dogodila razmjena. Bog

je skinuo naš grijeh sa nas i stavio

ga na Isusa, a Njegovu pravednost

položio na nas. Naš grijeh i kaznu

koju smo mi trebali podnijeti Bog

je stavio na Njega, kao da je On

sve sagriješio, kako bismo mi primili

10

svakoga grijeha i opravdala pred

Bogom. Sada smo pravednici.

„Njega koji je bio bez ikakva gri-

jeha Bog učini mjesto

nas

grijehom, da mi u

njemu postanemo

pravednošću Božjom“

( 2 . K o r i n ć a n i m a

5:21).

Mi i dalje ponekad griješimo, no

više nismo grešnici. Razlika je, što

grijeh više ne stanuje u našem srcu.

Naše srce više nije u oholosti, zavis-

ti, sebičnosti, srdžbi, neprijateljstvu,

ne teži prijevari, bludnosti, osveti i

sličnom. Isus je rekao: „Usta gov-

ore onim čega je srce prepuno!“

(Matej 12:34). S ustiju obraćenika

otpala je psovka jer mu ona više nije

u srcu. To je samo jedna od prom-

jena koje nanovo rođeni vjernik

počne primjećivati kod sebe. Kad

obraćena osoba sagriješi, žao joj

je zbog toga. Grešnicima pak, gri-

jeh pričinja zabavu i uobičajen je u

njihovim životima. Obraćena oso-

ba koja slijedi Boga sve će manje

griješiti u svom životu. Kako joj gri-

jeh nije u srcu, Bog će je moći, sve

više, oslobađati od njega.

OPRAVDANI VJEROM U KRISTAKako dolazi pravednost u tvoj život?

Pogledajmo primjer Abrahama koji

je praotac naše vjere.

“Abraham protiv svake nade, os-

lonjen na Nadu, povjerova, da

tako postane ocem mnogih nar-

oda, prema onom što je rečeno:

„Takvo će biti tvoje potomstvo.“

On promotri potpunu obumrlost

svoga tijela - bijaše mu blizu sto

godina - i obumrlost Sarina krila,

i ne pokoleba se u vjeri. Nije okli-

jevao, nevjerom u Božje obećanje,

nego se ojača vjerom davši Bogu

slavu, potpuno uvjeren da je Bog

kadar izvršiti što je obećao. Zato

mu se to uračuna u pravednost.

Ali nije samo za nj napisano

„uračuna mu se“ nego i za nas

kojima se ima uračunati; za nas

koji vjerujemo u onoga koji je

uskrisio od mrtvih našega Gos-

podina Isusa, koji bi predan zbog

naših grijeha i koji uskrsnu radi

našeg opravdanja.

Dakle: opravdani vjerom u miru

smo s Bogom po našem Gospo-

dinu Isusu Kristu.” (Rimljanima

4:18-25; 5:1)

Abraham je tada bio čovjek u dobi

od osamdesetak godina, a hodao je

s Bogom od svoje mladosti. Bio je

blizak Bogu, no nije imao potom-

ka. Bog mu je objavio da ima velik

plan za njegov život i rekao mu da

će dobiti sina. Rekao mu je da će

njegovo potomstvo biti brojno kao

zvijezde na nebu i kao pijesak na

morskoj obali.

Abraham je protiv svake ljudske

nade, oslonjen na nadu u Boga

povjerovao u riječ koju mu je Bog

dao: „Takvo će biti

tvoje potomstvo,

brojno poput zvi-

jezda nebeskih.“

Abraham i Sara nisu

mogli imati djece ni

u svojoj mladosti,

no unatoč obeshrabrujućim okol-

nostima Abraham se nije pokole-

MI I DALJE PONEKAD GRIJEŠIMO, NO VIŠE NISMO GREŠNICI. RAZLIKA JE, ŠTO GRIJEH VIŠE NE STANUJE U NAŠEM SRCU. NAŠE SRCE VIŠE NIJE U OHOLOSTI, ZAVISTI, SEBIČNOSTI, SRDŽBI, NEPRIJATELJSTVU, NE TEŽI PRIJEVARI, BLUDNOSTI, OSVETI I SLIČNOM.

ABRAHAM I SARA NISU MOGLI IMATI DJECE NI U SVOJOJ MLADOSTI, NO UNATOČ OBESHRABRUJUĆIM OKOLNOSTIMA ABRAHAM SE NIJE POKOLEBAO. VJEROVAO JE U BOŽJE OBEĆANJE DA ĆE IMATI POTOMSTVO. BIO JE POTPUNO UVJEREN DA JE BOG SVEMOGUĆ I DA MOŽE UČINITI ČUDO U NJEGOVOM ŽIVOTU.

11

bao. Vjerovao je u Božje obećanje

da će imati potomstvo. Bio je pot-

puno uvjeren da je Bog svemoguć

i da može učiniti čudo u njegovom

životu. Znao je da je Bog vjeran i

da će izvršiti ono što mu je obećao.

Abraham nije gledao na okol-

nosti, već na Boga. Nije sumnjao,

pitajući se: „Hoće li Bog to učiniti

ili ne?“ Nije dao mjesta gorčini i

razočaranju dok je čekao na ispun-

jenje obećanja. Naprotiv, jačao se

vjerom i slavio Boga zahvaljujući

Mu na svom sinu a da ga još nije

ni vidio.

Preuzeto iz knjige “Temeljna bilblijska učenja”

NARUČITE!www.rijeczivota.hrknjizara@rijeczivota.hrtel: 01 6159 068

Ženeu s l u ž b i

.................................................................................................

Mnoge su knjige napisane na temu žena u službi. Iznošenje svih pojedinosti o toj temi nemoguća je misija. Usprkos tome, ja vjerujem kako i ovdje trebamo progovoriti o tome te ponuditi ljudima odgovore koje trebaju.

većini cr-

kava žene

imaju pri-

liku služiti

u nekim vrstama službi.

Međutim, mnoge crkve

zabranjuju ženama propo-

vijedanje, poučavanje i

služenje u pastorskoj službi.

Tome nije pridonio samo

muški šovinizam, nego

i pogrešno tumačenje

određenih dijelova Svetoga

Pisma. Navest ću neke prim-

jere:

Bog nam po apostolu Pavlu

govori:

„Kao i u svim crkvama

svetih, žene neka na sas-

tancima šute! Njima se ne

dopušta govoriti, već neka

se pokoravaju kako im Za-

kon propisuje. Ako žele

što naučiti, neka kod kuće

pitaju svoje muževe, jer ne

dolikuje ženi da govori na

sastanku. Ili je možda od

vas izišla riječ Božja? Ili

je samo k vama došla?” (1.

Korinćanima 14:33-36).

Pobornici stajališta, da žena

ne smije govoriti u crkvi, često se

pozivaju na navedene stihove. No,

o čemu ti stihovi zapravo govore?

Ključ za ispravno tumačenje nave-

denih stihova nalazi se u 35. stihu,

u kojem Pavao govori: “Ako žele što

naučiti, neka kod kuće pitaju svoje

muževe, jer ne dolikuje ženi da gov-

ori na sastanku.”

Žene su u Pavlovo vrijeme slabije

poznavale Božju Riječ, biblijske

događaje i duhovne prakse, nego

li muškarci. A željele su shvatiti što

se događa na bogoslužjima i znati o

čemu to službenici govore. Stoga su

tijekom bogoslužja postavljale svojim

muževima pitanja. To je uzrokovalo

buku i ometalo službenike koji su

služili. Dakle, tijekom propovijedi u

prostoriji se istovremeno vodilo de-

setak, dvadesetak ili više razgovora.

U želji da prekine taj nered, Pavao

piše Korinćanima i daje im korisne

upute. Te upute nisu dane, kako bi

zabranile ženama propovijedanje ili

poučavanje biblijskih istina, već ih

je Crkva primila da bi se uveo red

na kršćanskim sastancima.

U 34. stihu nailazimo na zapovi-

jed pomoću koje apostol nalaže

ženama da šute. U izvornom je tek-

U

apostol DAMIR ŠIĆKO ALIĆ

“Slušaj savjet i primaj pouku, kako bi naposl-jetku postao mudar.”

BIBLIJAMUDRE IZREKE 19:20

12

stu upotrijebljen glagol sigao koji

znači: šutjeti, biti tih, sačuvati mir.

Riječ žene u istom stihu označava i

supruge (Hebrew Greek Key Word

Study Bible).

Vjerujem kako je hrvatski pre-

voditelj namjerno izabrao riječi

koje ograničavaju žene u služenju

te potiču čitatelje da odbace sestre

koje prenose Riječ Božju.

Drugi tekst, koji protivnici žena

u službi često koriste u svojim

objašnjenjima, nalazimo u 1.

Timoteju 2:11,12.

“Žena neka u miru prima pouku

sa svom podložnošću. Poučavati

pak ženi ne dopuštam, ni vladati

nad mužem, nego – neka bude na

miru.“

Kao što vidimo, ovi stihovi govore o

odnosu supružnika (muža i žene), a

ne o odnosu muškaraca i žena. Oni,

dakle, ne govore ništa o tome smiju

li žene služiti u crkvama ili ne.

Bog nam ovdje objašnjava kako

muž i žena imaju različita područja

djelovanja, tj. odgovornosti. Budući

da muž pred Bogom ima veću od-

govornost za brak, djecu i obitelj,

on je dobio i veću vlast. Zbog

toga Gospodin traži od žene da se

podloži svome mužu. Kada vlada

nad mužem, žena se protivi Božjoj

volji. Grčka riječ, prevedena vladati,

glasi authenteo, a znači: dominirati,

uzurpirati vlast, samostalno djelo-

vati (Hebrew Greek Key Word Study

Bible).

Izraz, kojeg je prevoditelj preveo

muškog ni ženskog, jer ste svi samo

jedan u Kristu Isusu.“

Meni je važnije kako služe ljudi –

imaju li pomazanje Duha Svetog te

propovijedaju li Riječ Božju – nego

kojega su spola.

Osoba, koja nema Božje pomazanje

i ne propovijeda Riječ, nema pravo

na službu.

Oni, koji vole i traže Gospodina,

nalaze Ga. Isus se nakon svog

uskrsnuća najprije ukazao Mariji iz

Magdale i još jednoj ženi po imenu

Marija te im rekao:

„Ne bojte se! Idite i javite mojoj

braći da idu u Galileju! Ondje će me

vidjeti!“ (Matej 28:10).

Nakon toga ukorio je učenike koji

nisu vjerovali tim ženama: “Na-

pokon se ukaza Jedanaestorici dok

su bili za stolom te ih prekori zbog

njihove nevjere i okorjelosti srca,

jer nisu vjerovali onima koji su ga

vidjeli pošto je uskrsnuo” (Marko

16:14).

Vjerujem kako je hrvatski pre-voditelj namjerno izabrao riječi koje ograničavaju žene u služenju te potiču čitatelje da odbace ses-tre koje prenose Riječ Božju.

kao u miru (grč.

hesuchia) imen-

ica je ženskoga

roda, a označava

spokojnost te

suzdržavanje od

buke i govora.

Oblik hesuchios

znači miran, tih,

a označava i mir-

no sjedenje, tj.

zadržavanje mjesta

(Hebrew Greek Key

Word Study Bible).

Kao što vidimo, cije-

li odjeljak, baš kao

i 1. Korinćanima

11:2-15, prven-

stveno govori o

redu, odnosno o

podložnosti žene u

bračnom odnosu.

Dakle, jasno je da

Biblija ne isključuje žene iz službe.

Muškarci nemaju isključivo pravo na

propovijedanje i poučavanje Riječi

Božje. Naprotiv, Biblija nam jasno

govori kako Bog ima svoje sluge i

sluškinje:

„U posljednje ću vrijeme – veli

Gospodin – izliti od svoga Duha

na svako ljudsko biće, te će prori-

cati vaši sinovi i vaše kćeri; vaši će

mladići imati viđenja, a vaši starci

sne. Također ću u ono

vrijeme izliti od svoga

Duha na svoje sluge i

sluškinje, te će proricati”

(Djelima 2:17,18).

Bog izlijeva svoga Duha

i na muškarce i na žene.

On daje Riječ svojim

slugama i sluškinjama. U Kristu „…

više nema ni muškog ni ženskog…”

(Galaćanima 3:28). „Nema tu

više ni Židova ni Grka; nema više

ni roba ni slobodnjaka; nema više ni

13

Gospodin će ukoriti mnoge, koji su

odbili primiti Njegovu poruku zbog

toga što su im je donijele žene.

Bog odlučuje koga će upotreblja-

vati. Ako želi, može nam govoriti

i po magarcu! Stoga je važno da

naučimo prepoznavati i poslušno

izvršavati Njegove poruke, bez obzi-

ra po kome nam dolaze.

Kao što sam već spomenuo, Bog

traži od supruge da se podloži svome

mužu. Međutim, nigdje ne nalazimo

da takvu uputu daje svim ženama u

odnosu na muškarce u crkvi. Dru-

gim riječima, u crkvi se muškarci

ponekad trebaju podložiti ženama,

a žene se ponekad trebaju podložiti

muškarcima, ovisno o situacijama u

kojima se nalaze.

Apostol Pavao je zatražio od neke

braće da se podlože ženi po imenu

Stefana i onima koji su surađivali s

njom (1. Korinćanima 16:15,16):

“Zaklinjem vas, braćo – znate za

Stefanin dom da je prvi plod koji

je Ahaja prinijela i da su se pos-

vetili službi svetih – pokoravajte se

i vi takvim osobama i svakome tko

surađuje i trudi se s njima!”

Pavao, dakle, najprije zahtijeva da

Kao što sam već spomenuo, Bog traži od supruge da se podloži svome mužu. Međutim, nigdje ne nalaz-imo da takvu uputu daje svim ženama u odnosu na muškarce u crkvi. Drugim riječima, u crkvi se muškarci ponekad trebaju podložiti ženama, a žene se ponekad trebaju podložiti muškarcima, ovisno o situacijama u kojima se nalaze.

se braća pokore Stefani, a onda

traži od njih da pomognu Evodiji i

Sintihi. Isto traži od njih i u odnosu

na Febu, službenicu crkve u Kenhreji

(Rimljanima 16:1,2).

Također pozdravlja Andronika i Ju-

niju (ženu), koje naziva uglednim

apostolima. To nam ukazuje na dvi-

je važne činjenice:

1) uz prvu dvanaestoricu apostola u

ranoj su Crkvi služili i drugi apostoli

(osim Pavla i Barnabe)

2) žene su imale službu apostola.

Dakle, ako žena može biti apostol ili

proročica, što onda ne može biti?

Sputavajući i potiskujući žene iz

službe, đavao je sputao i potisnuo

veliki dio Crkve, jer žene sačinjavaju

većinu u gotovo svim crkvama diljem

svijeta. Ako Bog poziva, obučava i

otpušta svoje sluškinje u službu, ja

Mu ne želim stajati na putu.

„Ako ipak tko ima nakanu da se i

dalje prepire – ni mi, ni crkve Božje

nemamo takva običaja.“

P O S J E T I T E w ww . r i j e c z i v o t a . h r

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

DVD “Znaš li tko je razbio prozor?” - zabavna predstava koja će razveseliti malene i velike

Muzički CD “Biblija”

Naručite na:

www.ri jeczivota.hr

knjizara@r i jeczivota.hr

tel: 01 6159 068

NARUČITE ODLIČNA DJEČJA IZDANJA!

14

da se čovjek nema čime hvaliti,

da su njegova djela prljavi dronj-

ci, da se vječni život može primiti

u srcu samo kao besplatni dar,

da to nije nagrada u zamjenu

za naše postignute zasluge, već

nezasluženi dar koji Bog daje

svakomu tko se pokaje za svo-

je grijehe i primi Isusa Krista u

svoje srce i svoj život. Sve mi je

to bilo novo. Bilo je suprotno te-

ologiji koju sam poučavao: da se

raj i vječni život zarađuju vlastitim

zaslugama, vjernošću, milosrđem i

žrtvama. A na tome sam radio to-

like godine. Ali kakav je bio rezultat

mojih napora?

Razmatrajući to pitanje, rekao sam:

„Uopće nisam napredovao. Počinim

li smrtni grijeh, otići ću u pakao ako

umrem u ovome stanju. Moja me te-

ologija naučila da spasenje dolazi

kroz djela i žrtve. U Bibliji otkrivam

besplatno spasenje. Moja mi te-

ologija ne daje sigurnost spasenja,

Biblija mi nudi tu sigurnost. Zbunjen

sam. Vjerojatno bih trebao prestati

slušati te evangeličke programe.“

Moja je unutarnja bitka zadobivala

ogromne proporcije Patio sam u

tijelu i u srcu, imao sam glavobolje i

patio od nesanice i straha od pakla.

Nisam želio služiti misu ni slušati

ispovijedi. Mojoj je duši trebao

veći oprost i utjeha nego bilo kojoj

drugoj duši s kojom sam bio u kon-

taktu. Izbjegavao sam sve ljude. Ali,

Bog mi je nastavio govoriti u osami

moga tjeskobnog srca. Toliko se pi-

tanja pojavilo u mome duhu, toliko

je sumnji tinjalo u mom srcu.

astavio sam

slušati istu radio-

postaju prateći

svaki program

koji sam mogao. Saznao sam da se

postaja nalazi u Quitou, u Ekva-

doru i da se zove HCJB. Također

sam saznao da je ta radiopostaja

posvećena isključivo propovijedanju

evanđelja cijelom svijetu. Katkad

sam bio jako dirnut onim što bih čuo

i tada bih pisao izravno u postaju da

im zahvalim i zatražim informacije.

Ono što mi je bilo najzanimljivi-

je od svega što sam čuo bilo je

stalno naglašavanje spasenja po

milosti, da je sva zasluga za spa-

senje čovjeka dana ne onomu

koji je spašen, nego Gospodinu

Isusu Kristu, jedinomu Spasitelju,

15

Riječ je Božja došla kao spas

nanoseći osvježavajući melem na

moje grozničave emocije. „Da, Bog

je tako ljubio svijet da je dao svoga

jedinorođenoga Sina da ne pogine

ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima

život vječni“ (Ivan 3:16). „Jer su

svi sagriješili i lišeni su Božje slave

– i svi su opravdani darom njegove

milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu“

(Rimljanima23-24). „Jer je plaća

grijeha smrt, a milosni dar Božji jest

život vječni u Kristu Isusu, Gospo-

dinu našemu“ (Rimljanima 6:23).

Mnogi su mi drugi tekstovi dolazili u

misli, tekstovi koje sam znao jer sam

ih često čuo na radiopostaji HCJB.

Sveta majka Crkva

Odlučio sam razgovarati s mojim

nadređenim. On je bio vrlo mudar

čovjek i pravi otac svima. On je već

primijetio moje stajalište. Promijen-

io sam se, komentirao je; nešto nije

u redu. Rekao sam mu zašto sam

se promijenio. On me je pustio da

govorim.

Završavajući svoju ispovijed,

rekao sam mu: „Volio bih ne

samo čitati i proučavati Bibliju

već njoj prilagoditi svoj život,

živjeti prema onome što je u

njoj napisano, bez stvari koje

su nametnuli ljudi.“ Odgovor

je bio vrlo neodređen. Nije me

htio uvrijediti. Savjetovao mi je

da nastavim čitati Bibliju, ali me

podsjetio da moram održati vjer-

nost učenjima svete majke Crkve

kojoj se moram podložiti, čak i

u stvarima koje ne razumijem.

Saslušao sam svog nadređenog

sa svim poštovanjem koje sam

mu dugovao.

On sam nije bio siguran u spas-

enje. Ali, u svom sam srcu izgu-

bio vjeru u svoju Crkvu jer nije

poučavala sigurnost spasenja.

Svjetlo mi je zasvijetlilo u srcu u tre-

nutku kada sam se tomu najmanje

nadao. Bio je moj red da propo-

vijedam u svojoj župi. Za tu sam

nedjelju odabrao temu Religijsko

licemjerje iz teksta: „Neće svaki koji

mi govori: ’Gospodine, Gospodine!’

ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj

koji vrši volju moga nebeskog Oca.

Mnogi će mi u onaj dan reći: ’Gospo-

dine, Gospodine, zar nismo pomoću

tvoga imena izgonili zle duhove,

pomoću tvoga imena čudesa činili?’

Tada ću im kazati: ’Nikad vas nisam

poznavao. Odlazite od mene, zlot-

vori!’“ (Matej 7:21-23).

Preuzeto iz knjige “Daleko od Rima, bliže Bogu”

NOVO U PRODAJI!NARUČITE!www.rijeczivota.hrknjizara@rijeczivota.hrtel: 01 6159 068

NARUČITE

BESPLATAN KATALOG

KNJIGA, CD-A

I DVD-A!

www.rijeczivota.hr

knjizara@rijeczivota.hr

tel: 01 6159 068

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

.............................................

“Uzdaj se u Gospodina svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor.Misli na nj na svim svojim pu-tovima i on će ispraviti tvoje staze.”BIBLIJAMUDRE IZREKE 3:5,6

16

USK

ORO

U PRO

DA

JI NO

VI CD

TIM

A ZA SLAVLJENJE “RIJEČ

�IVOTA”

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

UREDNIŠTVO Izdavač Kršćanski centar “Riječ Života”, Zagreb. Glavni i odgovorni urednik Damir Šićko Alić.Grafička obrada Morana Buneta. Suradnici Damir Šićko Alić, Dudi Mostarčić, Tamara Vranić, Boris Havel, Tomislav Vidaković, Igor Buneta. Tisak Dizajn studio “Ringeis”, Zagreb.

Prijava izdavanja ove tiskovine upisana je u ministarstvu kulture - Sektor informiranja pod brojem 1022. Časopis “Karizma” - sjeme probuđenja, �ivot u pobjedi - oslobođen je plaćanja poreza na promet.

“KARIZMA” JE BESPLATAN ČASOPIS, stoga mo�ete na adresu našeg uredništva poslati vaše podatke (puno ime i adresu) i podatke vaših prijatelja za koje znate da bi bili zainteresirani čitatelji.Tiskanje časopisa financira se iz dobrovoljnih priloga. Ukoliko �elite svojim prilozima pripomoći njegovom izla�enju, molimo vas da svoj dobrovoljni prilog pošaljete poštanskom uputnicom na adresu uredništva.Adresa uredništva je: KC “Riječ �ivota” (za Karizmu), p.p. 205, 10040 Zagreb - Dubrava, tel. 01 2911 942.

BUREAU DE POSTE

10000 ZAGREBCROATIE

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

IMPRIME

POŠTARINA PLAĆENA U

POŠTANSKOM UREDU 10000

TISKANICA

K.C. “RIJEČ ŽIVOTA”, ZAGREBpošta: p.p. 205 10040 Zagreb - Dubravaadresa: Žitnjak bb, Zagrebtelefon: 01 2911 942, 6119 734e-pošta: zagreb@rijeczivota.hrwww.rijeczivota.hr

SE

MIN

AR

I KO

JI NA

S O

ČE

KU

JU

SA

ZN

AJT

E V

IŠE

O G

OD

IŠN

JOJ K

ON

FE

RE

NC

IJI N

A W

WW

.RIJE

CZ

IVO

TA

.HR