kap preko ruba čaše: klimatske promjene

KAP PREKORUBA ČAŠEKLIMATSKE PROMJENE - SVIJET I HRVATSKA

Zagreb, 2007.

With financial contribution of the EU LIFE Programme

Hrvatski centar „Znanje za okoliš“ Zagreb

dr. sc. Vladimir Laydr. sc. Krešimir Kufrin

Jelena Puđak

Kap preko ruba case-008 12/14/06 3:55 PM

PROJEKT: Osposobljavanje za provedbu Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime iKyotskog protokola u Republici Hrvatskoj - LIFE 3 projekt TCY/CRO/ 000029

FINANCIJSKA POTPORA: LIFE 3 projektNARUČITELJ: Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva

Republike HrvatskeIZVRŠITELJ: EKONERG. D. O . O. - Institut za energetiku i zaštitu okoliša, ZagrebZADATAK 7: Obrazovanje i podizanje javne svijestiIZVRŠITELJ: Hrvatski centar „Znanje za okoliš“, ZagrebNASLOV: KAP PREKO RUBA ČAŠE: KLIMATSKE PROMJENE – SVIJET I HRVATSKAPODATKE PRIKUPILI I NAPISALI: dr. sc. Vladimir Lay, dr. sc. Krešimir Kufrin, Jelena PuđakUREDNIK: dr. sc. Vladimir LayRECENZIJA: dr. sc. Vladimir Jelavić i dipl. ing. Davor VešligajLEKTURA: Juliette Janušić, prof.RAČUNALNA PRIPREMA I DIZAJN: Igor BjelacIZDAVAČ: Hrvatski centar „Znanje za okoliš“, Ulica grada Vukovara 68, ZagrebADRESA ZA KONTAKT: [email protected] IZDAVAČA: Goran Horvat, prof.NAKLADA: 2000 komadaTISAK: GIPA d.o.o., ZagrebMJESTO I VRIJEME PRVOG IZDANJA: Zagreb, siječanj 2007.

CIP - Katalogizacija u publikacijiNACIONALNA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA

UDK 371.3:504>(035)551.583:37>(035)504.3.054:37>(035)

LAY, VladimirKap preko ruba čaše : klimatskepromjene : svijet i Hrvatska / VladimirLay, Krešimir Kufrin, Jelena Puđak. -Zagreb : Hrvatski centar „Znanje zaokoliš“, 2007.

ISBN 953-06656-9-8

1. Kufrin, Krešimir 2. Puđak, JelenaI. Nastava ekologije — Priručnik II.Klimatske promjene — Uzroci i posljediceIII. Globalno zagrijavanje — Uzroci


3

SADRŽAJ

PREDGOVOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6

Priča PRVA - UZROČNICIPrirodni učinak staklenika i «kap preko ruba čaše» . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

Priča DRUGA - POSLJEDICEKako danas sijemo, takvu ćemo sutra žetvu imati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25

Priča TREĆA - GLOBALNI ODGOVORKako se moderni svijet do sada organizirao za ovaj planetarni izazov . . . . . . 45

Priča ČETVRTA - HRVATSKAHrvatska: uzroci i posljedice emisija stakleničkih plinova imogućnosti njihova smanjenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51

Priča PETAŠto možemo (u)činiti? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71

ZAKLJUČAKZaključak: prema sustavnim aktivnostima u odgoju i obrazovanju oklimatskim promjenama u Hrvatskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81

Osnovna literatura i izvori podataka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83

Bilješke o autorima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84


4

Snažan vjetar otpuhujeSve što jesamKamo ću sada?

Tammy VanderZyl, voditeljica restorana Remoulade, New Orleans, SADHaiku pjesma napisana nakon suočenja s uraganom Katrina, dana 28. kolovoza 2005. godine


5

PREDGOVORKnjiga – priručnik pod naslovom KAP PREKO RUBA ČAŠE: KLIMATSKE PRO-

MJENE – SVIJET I HRVATSKA namijenjen je odgojnim i obrazovnim aktivnostima uHrvatskoj. Pomoći će, vjerujemo, u procesu informiranja o uzročnicima i posljedicama„onečišćenja“ atmosfere planeta Zemlje stakleničkim plinovima, imajući na umu porasttemperature, odnosno globalno zatopljavanje (dalje: GZ) i klimatske promjene u cjelini(dalje: KP). Paralelno će ohrabrivati razumijevanje važnosti procesa klimatskih promjenau svijetu i u Hrvatskoj te pomoći podizanju svijesti javnosti u Hrvatskoj o ovome plane-tarnom problemu.

Priručnik je nastao kao dio ponude obrazovnih alata u okviru zadatka „Edukacijai podizanje javne svijesti“ koji se odvija tijekom razdoblja 2005. – 2007. godine, a u okviruprojekta pod naslovom „Osposobljavanje za provedbu Okvirne konvencije UN-a o pro-mjeni klime i Kyotskog protokola u Republici Hrvatskoj“. Okrenut je prije svega odgoju iobrazovanju mladeži u Hrvatskoj, ali svoje mjesto može imati i u informiranju i obrazovanjuodraslih, građana, uključujući i zaposlenike u državnoj upravi, te poduzetnike, posebno izonih djelatnosti koje emitiraju stakleničke plinovove.

Problemom klimatskih promjena ne može se ovladavati bez novih spoznajai znanja, bez više razine javne svijesti o tome pitanju. Bez novih znanja i spoznajanema iniciranja one presudne motivacije da se uopće povjeruje i shvati važnostpromptnog djelovanja na području GZ i KP, odnosno nema praktičnog djelovanja iučinka.

Procjenjujemo kako će ratifikacija Kyotskog protokola od strane Hrvatskogasabora, koja se očekuje tijekom prvog tromjesečja 2007. godine, skrenuti pažnju hrvatskojjavnosti i onima koji donose razvojne odluke na činjenicu da Hrvatska kao i svaka drugazemlja u pitanju rješavanja problema emisija stakleničkih plinova, porasta temperature iučešća u klimatskim promjenama ima svoj udio i svoju odgovornost. Istina, oni koji višezagađuju atmosferu stakleničkim plinovima – imaju veću odgovornost, no odgovornostimaju sve zemlje koje imaju određenu emisiju stakleničkih plinova, a Hrvatska ih, dakako,također ima. Ratifikacija Kyotskog protokola pružit će također poticaj početnim nasto-janjima i naporima u obrazovanju i podizanju javne svijesti o stakleničkom učinku uzroko-vanom ljudskim djelatnostima i klimatskim promjenama u Hrvatskoj. Ovaj priručnik jeprilog tim naporima i aktivnostima.

U Zagrebu, prosinca 2006. godine


6

UVODSuvremeni se svijet nalazi pred novim i velikim, nedvojbeno dramatičnim izazovi-

ma. Ugrožavanje ravnoteže globalnog planetarnog ekološkog sustava povećanjem emisijastakleničkih plinova i klimatskim promjenama koje dijelom uzrokuju i ljudske djelatnosti jejedan od najvećih izazova.

Onečišćenje Zemljine atmosfere stakleničkim plinovima koji nastaju ljudskimaktivnostima, globalno zatopljavanje (GZ) i klimatske promjene (KP) nisu tek stvar bu-dućnosti. Ti se procesi već događaju, danas i ovdje. Klima se sporo ali nedvojbeno, pomaloali sustavno mijenja. Pokazatelja je mnogo, vrlo su konkretni i s vremenom sve učestaliji.Sada je jasno: nevolje dolaze – prije svega za ekološke sustave a zatim i za kvalitetuživljenja ljudi, za ekološki ugodan život na kakav smo do sada navikli, za gospodarskeaktivnosti i društvene procese i odnose. Što će ljudski rod učiniti? Kako će se organiziratiu svladavanju ovog velikog izazova? To više što sada nije u pitanju samo odabir smjerarazvoja svijeta i života na planetu Zemlji, već je u pitanju opstanak, očuvanje prirodnihosnova života ljudi i ukupnog živog svijeta.

Jedna grupacija znanstvenika je nakon više desetljeća praćenja i mjerenja različitihpokazatelja zaključila da čovjek svojim aktivnostima i kumulativnim dugoročnim učincimatih aktivnosti izravno i nedvojbeno utječe na GZ i KP. Druga grupacija pak tvrdi da je učešćeljudskih djelatnosti u stvaranju stakleničkih plinova zanemarivo i da su GZ i KP prirodniciklusi kroz tisuće godina. Priznaju postojanje GZ ali ga pripisuju drugim razlozima, pri-mjerice zagrijavanju oceana, a ne primarno zagrijavanju zraka; oceani se, prema njima,zagrijavaju od ciklusa koji se zbivaju u Zemljinoj jezgri. Dok se te dvije isključive pozicije„dogovore“ što je jedinstvena znanstvena istina, svijet bi lako mogao zapasti u velikenevolje koje suproizvodi svojim ponašanjem.

Ipak, danas prevladava stajalište kako ljudske djelatnosti utječu na GZ i KP.Znanstveno-istraživačke ustanove, medijski sustavi te politički i ini akteri pokreću aktivnostikoje tom procesu i izazovu žele izaći u susret. Naše je stajalište: ako se već desetljećimau pojedine prirodne sustave i u globalni planetarni ekološki sustav unosi tolikomnogo novih onečišćenja – to mora imati određene posljedice. Opredjeljenje zastranu prema kojoj su GZ i KP posljedica i ljudskih djelatnosti, ne može biti štetno čak niako glede uzroka, odnosno intenziteta ovih pojava nema potpunog znanstvenog suglasja.Preventivno, dapače, može biti vrlo, vrlo smisleno i korisno.

Od prve znanstvene spoznaje problema do njegova učinkovitog praktičnogrješavanja dug je put. Duga je već sama povijest prepoznavanja veze ispuštanja CO2 uatmosferu i zagrijavanja atmosfere. Francuz Jean Fourier, autor teorije toplinske vodljivosti,autor metafore «staklenika», godine 1824. je sugerirao da bi se emisije CO2 koje nastajuu procesu spaljivanja fosilnih goriva mogle sakupljati u atmosferi Zemlje. Šveđanin SvanteArrhenius, fizičar, 1896. godine utvrđuje vezu između CO2 i temperature Zemljine atmo-sfere. Prva polovica 20. stoljeća prolazi u slavi moćnog činitelja zvanog «nafta» i u bjeso-mučnim svjetskim ratovima. Hipoteze o antropogenom stakleničkom efektu gurnute su uzapećak ali problem nije nestao.

Kalifornijski oceanografi Scripps, Revelle i Suess 1957. godine iznose hipotezu otome da se atmosfera puni ugljičnim dioksidom, no za to još nema egzaktnih dokaza!Godine 1958. zapošljavaju mladog znanstvenika Charlesa Keelinga koji mjerenjima na


Južnom polu i na padinama havajskog vulkana Mauna Loa ustvrđuje da količina CO2 uatmosferi raste! Godine 2001. dobivamo prvo jasno i nedvosmisleno svjedočanstvo antro-pogenog stakleničkog efekta na snimkama s umjetnih satelita iz svemira.

Za prijenos tih znanstvenih spoznaja na jezik političkog djelovanja trebale sudodatne godine. O tome je pobliže riječ u četvrtoj priči pod naslovom «Globalni odgovor».

Ljudi su već navikli na onečišćenja i neprilike s okolišem u lokalnoj sredini. Ovdjese desi lokalno ovo, ondje lokalno ono. Od takvih lokalnih učinaka planetarni, globalni uvjetiživota ne trpe te svi zajedno kao ljudska rasa možemo komforno po starom, manje-višedalje. No, stvari se mijenjaju. Na udaru više nije samo lokalni okoliš već GLOBALNI,PLANETARNI EKOLOŠKI SUSTAV U CJELINI. Na udaru klimatskih promjena je niztočaka i procesa u prirodnim sustavima i u ljudskim djelatnostima. Led se ne topi samo ujednom zaljevu, na jednom glečeru. Orkanska nevremena se ne povećavaju samo u momeselu. Spoznaju i svijest o općem udaru na klimu mijenjat će i promicati pritisak novih činje-nica i nevolja.

Lokalni doprinosi stvaraju - kumulirajući se - globalne klimatske promjene i ne-volje. Globalna promjena - porast temperature planetarne atmosfere - ne može se riješititek pojedinačnim reaktivnim djelovanjem lokalnih činitelja. Procesi klimatskih promjenatraže planetarnu, organiziranu, stalnu, dugoročnu akciju, stalno suglasje i dogovor. Upitanju obrane globalnog ekološkog sustava kojega smo svi dio, u svakom dijelu planetaideološke, vjerske, ekonomske i ine razlike ne bi trebale imati nikakvog značaja. Porasttemperature pogađa sve, mada na razne načine, različitim intenzitetom. Pošteđenih nema,izuzetaka nema.

Na putu svladavanja problema koje iniciraju klimatske promjene, kao prvi i naj-važniji, makar „mekani“ preventivni alat pojavljuju se odgoj i obrazovanje o klimatskimpromjenama. Svjetski fond novih i stalno sve širih i dubljih znanja o klimatskim promje-nama, nalazi i procjene, upućuju svakodnevno na to kako se itekako ima što za učiti,naučiti, shvatiti, povezivati.

Priručnik sadrži pet jednostavno ispričanih priča i obilje ilustracija.Prva priča se odnosi na uzročnike globalnog zagrijavanja – stakleničke plinove u

čijem porastu sudjeluje i čovjek sa svojim tehnologijama i gospodarskim i ostalim dje-latnostima. Druga opisuje i objašnjava raznovrsne posljedice i utjecaje porasta stakleničkihplinova na klimatske promjene. U trećoj, kratkoj priči «Globalni odgovor» informiramočitatalje o tome što je svjetska politička zajednica do sada učinila u organizaciji odgovorana ovaj planetarni izazov.

U četvrtoj sažimamo što su u svojim analizama tijekom 2005. i 2006. godineprocijenili hrvatski znanstvenici – kakve bi posljedice globalno zagrijavanje moglokonkretno donijeti Hrvatskoj u narednim desetljećima. U petoj priči, dakako, neminovnose pita „Što se može (u)činiti?“. Ovdje otvaramo raspravu o tome kako ljudi uopće vide,percipiraju problem. Dajemo kratke priloge o novom ponašanju i tehnologijama kao izlazu,o procesu prilagodbe kao kratkoročnom rješenju problema, o pitanju što može učiniti poje-dinac, odnosno o praksama koje bi mogle voditi očuvanju još relativno zdravog i ugodnogekološkog okruženja življenja, k civilizaciji prijateljskoj prema klimi.

Zaključak nudi kratko razmišljanje o društvenoj nužnosti, potrebi i ulozi sustavnogodgoja i obrazovanja o klimatskim promjenama u Hrvatskoj. 7


8


Priča PRVA - UZROČNICI


PRIRODNI UČINAK STAKLENIKAI „KAP PREKO RUBA ČAŠE“

Uzročnici porasta temperature u atmosferi planeta Zemlje su „staklenički plinovi„koji stvaraju „staklenički učinak“, većim dijelom iz prirodnih izvora, a manjim kroz čovje-kovo djelovanje, kroz moderne ljudske djelatnosti.

Prirodni efekt staklenika - onaj efekt koji nam donosi postojeću ugodnu tempe-raturu na planetu Zemlji - „samostvorila“ je priroda. Posljednjih 200 i više godina, odpočetka industrijske revolucije, unos stakleničkih plinova stvorenih ljudskim djelovanjemu atmosferu (ugljičnog dioksida, metana, didušik oksida i drugih), stalno i sve više raste.

Svaki od stakleničkih plinova ima svoje izvorište i u ljudskim djelatnostima, imasvoj udio i svoj potencijal u stvaranju porasta temperature i globalnom zatopljivanju. Tiplinovi se gomilaju u atmosferi i to rezultira stakleničkim učinkom. Iako staklenički plinovikoji nastaju čovjekovim djelovanjem nisu u ukupnim razmjerima količinski senzacionalni,nisu velik broj, njihov presudni utjecaj je u tome što pripadaju onoj količini koja se nalaziu zoni „kapi preko ruba čaše“.

Porast temperature mogao bi pokrenuti nove cikluse oslobađanja CO2 iz prirodei putem povratne veze uzrokovati dodatno, još jače nepovratno globalno zatopljavanje.Hoće li tresetišta u takvoj situaciji osloboditi nove količine CO2? Područje leda SjeverneEurope i Amerike sadrži velike količine metana, moćnog stakleničkog plina. Počne li seled snažnije otapati, u sjevernim će se tundrama početi oslobađati velike količine tog plinau atmosferu. Močvarna područja svijeta u uvjetima porasta temperature atmosfere tako-đer će povećati emisije metana. Zagrijavanje oceana, potpomognuto zagrijavanjem atmo-sfere, posebno je i višestruko bogato mogućim utjecajima na klimatske promjene, odsudjelovanja u generiranju olujnih nevremena do promjene obilježja morskih struja.

Valja dodati da paralaleno s globalnim zagrijavanjem teče proces zastiranjasunčeve svjetlosti (engl. global dimming) krupnim česticama koje nastaju zagađivajemzraka diljem svijeta, posebno u industrijaliziranim područjima i područjima crpljenja plina,nafte, ugljena i slično. Ovaj proces ima za posljedicu snižavanje temperature, odnosnohlađenje. Važno je shvatiti da kada ne bi bilo tog procesa, ukupno bi globalno zatoplja-vanje bilo još intenzivnije.

Kakvu kulturu življenja i shvaćanja života gaji moderni svijet, bez obzira kolikobio razvijen? Dominira li svijest zajednice, planeta Zemlje kao suvremene zajednice ili„plemenska svijest“, svijest pojedinih dijelova svijeta, država, regija, naroda i nacija,ekonomija, svijest partikularnog interesa (interesa novca, nafte, vojno-industrijskogkompleksa i slično)? Svijest svijeta kao zajednice praktično izrasta iz prakse ugroze svijetakao zajedničkog doma. Ova svijest nije kruška koja pada s neba, nešto što nam dolazi jernam, eto, sada odjednom jako treba. Razvija se odgojem i obrazovanjem, gajenjem irazvijanjem važnosti i vrijednosti zajednice u novim, suvremenim uvjetima. Takva svijesti shvaćanje, koja mogu spoznajno a potom i djelatno dohvatiti i problem klimatskih pro-mjena, razvija se stvaranjem i širenjem novih znanja o suvremenim procesima i suodno-sima prirode i društva.10


Koga bi ta i takva znanja mogla posebno zanimati? Prije svega nove naraštajekojih se budućnost najviše i doslovce, fizički tiče. Oni koji odlaze, ostarjeli, često iscrpljenii zamoreni, često bolesni i siti svega, najčešće se više ne mogu motivirati za pitanjabudućnosti. Društvo orijentirano na budućnost i pitanja vezana za nj preokupacija su onihpred kojima ta budućnost i stoji. Stoga se odgoj i obrazovanje o klimatskim promjenamaznatnim dijelom nužno obraćaju mladim generacijama koje dolaze.

PRIRODNI UČINAK STAKLENIKA DAJEPRIKLADNO OKRUŽENJE ZA ŽIVOT

Priroda je vrlo složen samoobnavljajući mehanizam koji održava vrlo osjetljivostanje dinamičke ravnoteže. Mogli bismo ga usporediti s finim satnim mehanizmom.Diranjem jednog kotačića remetimo cijeli mehanizam toga sata, ne tek taj kotačić! Zadirućiu prirodu, čovjek bi - „pogonjen“ interesima razvoja materijalne osnovice života, komfora,profita i slično - mogao nepovratno poremetiti taj mehanizam, tu delikatnu ravnotežu.Ozbiljno zadiranje u tu ravnotežu predstavljaju emisije stakleničkih plinova koje nastajuljudskim djelovanjem.

Prirodni učinak staklenika je mehanizam koji osigurava ugodnih 15 stupnjevaCelzija (u prosjeku). Kada ga ne bi bilo, živjeli bismo na -18 °C, dakle u stalnom snijegui ledu! (Glavač,V.; 2001.). Kada nas pritisnu tri tjedna leda i snijega u našim današnjimzimama, već nam je teško. „Viša sila“ prirode je uredila takve odnose plinova u atmosferida su oni pogodni i ugodni za život čovjeka i živog svijeta te su diljem planeta raznoliki.Zamislimo si da toplih predjela i ljeta na planeti više uopće nema. Surova zima, velikastuden uvijek i svugdje!

Prirodni učinak staklenika funkcionira tako da se trećina Sunčevog zračenja kojedoseže Zemlju reflektira u svemir (što od površine oceana, što od oblaka), a dio sepovršinski apsorbira u tlu i oceanima. Tako Zemljina površina postaje topla i kao rezultattoga reflektira tople dugovalne (infracrvene) zrake, odnosno toplinu. Staklenički plinovikao neka ovojnica „zarobljavaju“ dio tog zračenja i dolazi do prirodnog zagrijavanja atmo-sfere. (slika 1 .)

Slika 1: Staklenički učinak

11

Izvor: UNEP i GRID – Arendalpublication, Vital ClimateChange Grafics, veljača 2005


Priroda po sebi ima pozitivan učinak staklenika, a ljudske djelatnosti nas vode u«pretjerivanje», u porast temperature iznad prosječnih, planetarnih, prirodnih 15 °C,drugim riječima u negativan staklenički učinak. Pretjerivanje vodi u remećenje ravnotežei u nove, nepoznate probleme.

KAP PREKO RUBA ČAŠELjudske aktivnosti pridonose ukupnom udjelu stakleničkih plinova u atmosferi te

tako pridonose zagrijavanju atmosfere. Prirodni izvori čine glavni dio emisije stakleničkihplinova, u čemu glavnu ulogu ima vodena para, zatim vulkani i raspad biomase te procesioceana. Uz povremene oscilacije, prirodni izvori stakleničkih plinova su stalno u ravno-teži. Ljudske aktivnosti pridonose emisiji stakleničkih plinova sa svega 0,1 % ( ! ), no taemisija neprestano raste odkad postoje mjerenja, i upravo je to kap koja prelijeva čašu.Najveći udio u emisiji plinova iz ljudskih izvora ima ugljični dioksid (CO2) koji sudjelujesa 64%, zatim metan s 19%, slijedi didušik oksid sa 6% i ostali plinovi (CFC, halogeniugljikovodici...) s 11% (slika 2.).

Slika 2: Izvori stakleničkih plinova

12

Izvor: UNEP i GRID - Arendalpublication, Vital Graphics, 2000.

Bitno je napomenuti da staklenički plinovi čine svega 0,1 % (!) udjela u sastavuatmosfere. Priča o utjecaju stakleničkih plinova je priča o utjecaju malih ali presudnihbrojeva. Poznato je da u atmosferi koja nam omogućuje život (disanje) prevadavaju dušiki kisik.

Vrste stakleničkih plinova, njihove koncentracije prije i nakon industrijalizacije,njihov «staklenički potencijal zagrijavanja» te glavni izvor nastajanja predstavljamo naslici 3.


Slika 3: Koncentracije stakleničkih plinova,životni vijek i staklenički potencijal

13

(nap.: oznaka ppm znači „čestica na milijun“; ppmv stoji za jedan milijunti diopo jedinici volumena, a pptv za jedan trilijunti dio po jedinici volumena).

Među stakleničkim plinovima ugljični dioksid ima najmanji staklenički potencijal1,no taj plin ima relativno dug životni vijek (vrijeme zadržavanja u atmosferi) te čini količinskinajveći dio ukupne antropogene emisije stakleničkih plinova (64%).

Stakleničke plinove koji su posljedica ljudskih djelatnosti generiraju postojećetehnologije koje bez takvih outputa ne mogu funkcionirati. Kada su iste bile „izmišljene“ ikonstruirane, nije se mislilo na to da će onečišćavati atmosferu i da će to u ukupnosti,planetarno dovoditi do GZ i KP.

Mogu li se postojeće tehnologije mijenjati, razvijati? Ako da, može li to riješitiproblem? Otvoreno je pitanje ima li volje i ima li sredstava prići razvoju novih tehnologijaza zbrinjavanje otpada te vrste. „Svjetsko komunalno poduzeće za zbrinjavanje stakle-ničkog plinskog otpada“ - dakle neki „SKPzZSPO“ - još nije osnovano! Tek se vode prvi,pionirski dogovori na tu temu. Moglo bi se reći (pola u šali, pola u zbilji): kada se shvati„koji bi to biznis bio“, stvari će zasigurno krenuti nabolje!

Izvor: UNEP – GRID Arendal Publications, Vital Graphics, 2000

1 Globalni staklenički potencijal(GWP) je indeks koji predstavljakumulativno toplinsko zračenje ne-kog plina iskazano relativno u od-nosu na isto zračenje CO2; GWPje jednostavna mjera za usporedburazličitih plinova s gledišta stakle-ničkog efekta.


Ljudski hod prema rubu i preko ruba „klimatske čaše“ nije od jučer, taj hodsustavno traje od industrijske revolucije naovamo, dakle sada već više od 200 godina! Utom se razdoblju postupno priprema nešto bitno novo: mijenja se odnos prema prirodnojosnovi života i - kako bilježe sve analize modernih vremena (19., 20. i sada 21. stoljeća)- počinju različiti oblici sustavne i masovne eksploatacije prirodne osnove života te one-čišćenja ekosfere i mijena biosfere.

CO2 - UGLJIČNI DIOKSID KAOGLAVNI STAKLENIČKI PLIN

Ugljik, temeljni sastojak svih organskih spojeva, školski je primjer globalnogkruženja tvari. Izmjena tog elementa odvija se putem ugljičnog dioksida. U prirodi postojetzv. spremnici ugljika: hidrosfera (oceani) je najveći, a atmosfera je najmanji spremnikugljika. Hidrosfera sadrži oko 40.000 GtC (giga tona ugljika), a atmosfera - prije početkaindustrijskog razvoja 600 GtC, a danas 750 GtC ( Glavač, V.; 2001.). Izmjena ugljikaizmeđu kopnene biosfere i atmosfere (putem fotosinteze i respiracije) iznosi oko 60 GtC,a antropogena emisija tome pridonosi s oko 8 GtC godišnje (Glavač, V.; 2001.).

14

Od industrijske revolucije koncentracija CO2 porasla je za 34%, s 280 ppm 1750. na 375.74 u 2003. godini.Ukupno je u posljednjih 200 godina emitirano u atmosferu preko 2,3 trilijuna tona CO2, poteklog od izgaranja fosilnihgoriva i promjena u načinu korištenja zemljišta. Milijarde tona novih emisija CO2 samo u jednoj godini pritišćuatmosferu. Samo 2004. godine zatrpali smo, tako se procjenjuje, planetarni atmosferski omotač s preko 28 milijarditona otpadnog CO2!

Kako se to sporo ali stalno mijenjalo posljednjih desetak godina, mjereno po godinama:

Porast onečišćenja atmosfere s CO2 godišnje se u pogledu godišnjih količina povećao u posljednjih desetgodina. Ako se nastavi istim tempom ili ako se porast emisija CO2 čak pojača iznad dosadašnje godišnje razinepovećanja, količina ovog stakleničkog plina će se u atmosferi Zemlje do kraja 21. stoljeća u najmanju rukuudvostručiti.

1993.: 357.04 ppm1994.: 358.88 ppm1995.: 360.88 ppm1996.: 362.64 ppm

1997.: 363.76 ppm1998.: 366.63 ppm1999.: 368.31 ppm2000.: 369.48 ppm

2001.: 371.02 ppm2002.: 373.10 ppm2003.: 375.64 ppm

Izvor: http://news.bbc.co.uk/1/hi/sci/tech/3928017.stm

Glavne ljudske djelatnosti koje proizvode ovaj plin, odnosno glavni antropogeniizvori emisije CO2 su:

• spaljivanje fosilnih goriva (ugljen, nafta, zemni plin) – najviše prisutno u in-dustriji, energetici, prometu;

• spaljivanje derivata fosilnih goriva (benzin, koks, loživo ulje, gradski plin)– jako zastupljeno u prometu, sustavima grijanja, nekim industrijama;

• poljoprivreda (stočarstvo, kroz umjetna gnojiva u poljodjelstvu i sl.).


Emisija ugljičnog dioksida najvećim dijelom potječe iz izgaranja fosilnih goriva.Svoj udio u svemu tome imaju šume na dvostruki način. Prvo, u procesu paljenja šumastvara se CO2. Drugo, očuvanjem šuma za-država se apsorbcijski potencijal šuma i ukup-na količina CO2 se tako smanjuje. Krčenjem,sječom šuma ovaj se apsorbcijski potencijalsmanjuje.

Zanimljivo je pogledati «svjetsku geo-grafiju» izvora emisija CO2. U razvijenim zem-ljama svijeta (naročito u SAD-u i ZapadnojEuropi) industrijski procesi, transport i pro-izvodnja energije najviše sudjeluju u emisijiCO2. Drugi veliki izvor predstavlja krčenješuma spaljivanjem, posebice tropskih šumakoje se pretežno nalaze u manje razvijenim,južnim područjima svijeta. Šume se spaljuju isijeku zbog prenamjene zemljišta, odnosnopretvorbe u produktivne pašnjake ili plantaže soje i sličnih kultura, koji pak imaju punomanju sposobnost apsorpcije ugljičnog dioksida od šuma (slika 4.)

15

Izvor: UNEP i GRID ArendalPublications, Vital Graphics, 2000.

Slika 4: Emisija ugljičnog dioksida iz energetike i industrije te izspaljivanja i sječe šuma


Iz prethodne slike je jasno da u proizvodnji CO2 na razini planeta nema potpuno«nevinih» zemalja i regija. Razlike u tome koliko tko pridonosi onečišćenju su goleme. Irazvijeni i nerazvijeni, svaki na svoj način, pridonose emisijama CO2 kao stakleničkogplina. Odrednice tog doprinosa zagađenju atmosfere stakleničkim plinovima su: vrsta istanje prirodnih resursa, tehnologije njihova korištenja, politika i praksa njihova korištenjau funkciji materijalnog razvoja pojedine države ili ekonomije.

Dakako, količinski udjeli su različiti. Slika 5. zorno pokazuje te razlike.

Slika 5: Ukupna emisija CO2 u 2000. godini po zemljama

16

Izvor: www.news.wisc.edu

SAD se nalazi u najvišoj kategoriji (1000-1600 milijuna metričkih tona CO2) i prednjači u cijelom svijetu dajućisam čak 24% planetarnih emisija CO2. Vrlo loš ekološki pokazatelj! Do toga dovodi ukupni tehnologijski sustavSAD-a, uključujući velika energetska postrojenja, sustav prometa u kojem je masovna i stalno rastuća potrošnjarelativno jeftinih fosilnih goriva tvrdokorni dio načina življenja u SAD-u, rasprostranjena masovna praksa intenzivnogkorištenja umjetenih gnojiva u poljoprivredi i sl.


U „gornjem domu“ najjačih zagađivača atmosfere s CO2 (100–500 milijuna me-tričkih tona) nalaze se još Kanada, Meksiko, Rusija, Indija i Saudijska Arabija, te većidio Zapadne Europe. Male Hrvatske, kao i ogromnog niza malih i manjih drugih zemalja,ovdje, naravno, nema. Dapače, Hrvatska je među razvijenim zemljama i zemljama utranziciji u posljednjoj kategoriji po intenzitetu emisija CO2 u atmosferu.

Takva je slika distribucije planetarnog stvaranja CO2 kroz prostor. Pogledajmošto se pak zbivalo kroz vrijeme.

Na porast koncentracije CO2 kroz vrijeme ukazuju podatci promjene koncentra-cije ovoga plina prije i poslije industrijalizacije. U razdoblju od preko 200 godina broj čes-tica CO2 je s 280 ppm narastao na 369.48 ppm u 2000. godini. (slika 6. ). Količina ovogplina od 2000. godine raste za oko 1,5 ppm čestica godišnje. Neki znanstveni scenarijigovore da bismo, uz određene «investicije» u smanjenje emisija, možda mogli stabiliziratikoličinu CO2 na 450 ppm do 650 ppm. Takva situacija bi dakako značila viši stupanj tem-perature od današnje, ali bi značila i prestanak daljnjeg porasta temperature atmosfere. 17

2 Vidjeti npr: poglavlje „Kina kaoključni činitelj klime sutra“ u ediciji„Planet zemlja u opasnosti: Atlassuvremenih prijetnji ljudima i okoli-šu“, UNEP/Grid-Arendal, 2006. Izvorinformacija: [email protected].

Kina s 500-1000 milijuna tona emisija slijedi odmah iza SAD-a. Kina je zemlja s najvećom stopom rasta BDP-au 21. stoljeću. Velikom brzinom putuje u svijet višeg materijalnog standarda i nesmiljeno troši ekosferu i biosferu,kako svoju tako i planetarnu. Kao najmnogoljudnija zemlja svijeta, Kina će, „gladna“ novih ogromnih količina energijepotrebnih za razvoj, svoj doprinos emisijama CO2 i nekih drugih stakleničkih plinova i dalje povećavati. Najnovijipodatci prezentirani na konferenciji o klimatskim promjenama u Nairobiju u studenome 2006. godine pokazuju daje Kina drugi najveći proizvođač CO2 na svijetu i da nakon SAD-a sudjeluje u porastu njegove emisije sa 40%! Uliteraturi se zaključuje kako Kina čini golemi razvojni pritisak na svoj a odatle, budući da baš nije malena zemlja smalo stanovnika, i na planetrani okoliš. Kina se redovno tematizira kao ključni činitelj planetrane klime u sljedećimgodinama i desetljećima koji danas čvrsto odgađa zbrinjavanje svojih stakleničkih plinova u porastu.2


Slika 6: Porast koncentracije CO2 u atmosferinakon industrijalizacije

Kako pokazuju mjerenja u bušotinama u polarnom ledu, današnje koncentracijeugljičnog dioksida su dosegle najveću koncentraciju u posljednjih 160.000 godina. (Gla-vač, V.; 2001.). Podatci o sudjelovanju ljudskih aktivnosti u porastu CO2 u atmosferi krozprostor i vrijeme pokazuju stalni porast količina CO2. Sukladno tome temperatura ćerasti. Razvijene zemlje i zemlje s bogatim prirodnim nalazištima fosilnih goriva (nafte,plina) prednjačit će u tom procesu.

Zanimljvo je pogledati što se događalo u pogledu emisija CO2 nastalih od sago-rijevanja fosilnih goriva u posljednjih dvadesetak godina po pojedinim kontinentimasvijeta.

18

Izvor: UNEP i GRID – ArendalPublications, Vital Graphics, 2000.


Slika 7: Porast CO2 u razdoblju 1980. - 2000. odsagorijevanja fosilnih goriva po regijama svijeta

Azija i Sjeverna Amerika su predvodnice naglog porasta količineCO2 po ovoj osnovi. Kina i Indija su u tom kontekstu pridošlice, „novi šam-pioni“ emisija stakleničkih plinova. Europa bilježi spori rast ili stagnira. Sviostali dijelovi svijeta, među kojima su i oni manje razvijeni kao Afrika i La-tinska Amerika, bilježe blagi porast.

Pregled podataka porasta CO2 za 2000. godinu iz industrijskihizvora pokazuje snažno predvodništvo Azije, Sjeverne Amerike i Europe.

CH4 - METAN KAO STAKLENIČKI PLINDrugi po količini prisutnosti i učinku najvažniji staklenički plin je

metan, u atmosferi zastupljen s oko 5 Gt i podložan sezonskim i regionalnimpromjenama. Najveće koncentracije metana nalaze se u proljeće na sje-vernoj polutki, a najniže u jesen na južnoj polutki (Glavač, V.; 2001.).Staklenički potencijal tog plina je 21 puta veći od stakleničkog potencijalaugljičnog dioksida, odnosno 21 kg ugljičnog dioksida ima staklenički efektkao 1 kg metana u vremenskom horizontu od 100 godina. Metan je najkra-ćeg životnog vijeka od svih stakleničkih plinova (vidi: slika 3), te se razgra-đuje fotokemijski već u troposferi i tako obitava u atmosferi samo 12-akgodina. Taj plin je u modernom svijetu iz godine u godinu u porastu.

Atmosfera se obogaćuje metanom iz prirodnih izvora, djelatnošćumikroorganizama pod izrazito anaerobnim uvjetima (u močvarama, oceanima i sl.) sotprilike 160 Mt godišnje, što iznosi 30% ukupne emisije metana. Preostalih 70% emisijedolazi iz antropogenih izvora (Glavač, V.; 2001.). Glavni izvori emisije metana koji pri-donose koncentraciji tog plina u atmosferi su djelatnosti iz poljoprivrednog sektora poput:a. uzgoja goveda (u Europi 17% emisije metana potječe od životinjskog gnoja), b. uzgojarižinih polja (naročito u tropskim krajevima), c. fertilizacije dušikom koja sprečava pohra-njivanje (oksidaciju) metana u tlu te d. izgaranja biomase. Poljoprivreda sudjeluje s višeod 2/3 u ukupnoj emisiji metana! Otpad i fosilna grupa su marginalni izvori metana ali ipaksudjeluju u njegovom stvaranju.

N2O - DIDUŠIKOV OKSID KAO STAKLENIČKI PLINDidušični oksid, poznat još kao „veseli plin“, jest staklenički plin velikog stakle-

ničkog potencijala (GWP=310), dugog životnog vijeka i visoke koncentracije u atmosferi(vidi slika 4.). Dušik se u prirodi nalazi u raznim kemijskim spojevima, najčešće u oblikudušikovih oksida koji uzrokuju degradaciju tla, onečišćenje vode, kisele kiše, klimatskepromjene i stanjivanje ozonskog omotača (slika 9.).

Emisiju tog plina u atmosferu najvećim dijelom uzrokuju nitrificirajuće i denitrifi-cirajuće bakterije u pregnojenim tlima modernog poljodjelstva, u tropskim tlima i oceani-ma te požari u tropskim šumama (koje često iniciraju ljudi kako bi proširili poljoprivredne 19

Izvor: UNEP i GRID ArendalPublications, Vital ClimateChanges Graphics, 2005.


površine). Poljoprivreda je odgovorna za gotovo 80% ukupne emisije N2O. Aktivnosti ukojima nastaje su prije svega upotreba dušika u umjetnim gnojivima te u procesu uzgojastoke (slika 8.).

Slika 8: Izvori planetrane antropogene emisijedidušikovog oksida 2000. godine.

Koncentracija didušikovog oksida je od 1750. godine narasla 17%. To površnogledano ne izgleda mnogo, no riječ je o stakleničkom plinu koji je ubojitiji od CO2. Najvećiporast koncentracije zabilježen je za vrijeme i nakon industrijske revolucije (s 276 ppmvna 312 ppmv). Očekuje se daljnji rast emisija toga plina za 14–53% do 2100. godine.

OSTALI STAKLENIČKI PLINOVIPrema Međuvladinom tijelu za klimatske promjene (IPCC) i njegovoj meto-

dologiji, proračun emisija obuhvaća sljedeće direktne stakleničke plinove: CO2, CH4,N2O, HFC-ove, PFC-ove, CFC-ove, SF6, te indirektne stakleničke plinove: CO, NOx,NMVOC-ove, te SO2.

Kao vrlo ubojiti plinovi ističu se i perfluorougljik (CF4) te sumporheksafluorid(SF6)3. CFC-ovi, dakle klorofluorougljici kao i halogeni ugljikovodici najvećim dijelom suproizvodi kemijske industrije. Ti plinovi su neotrovni, nezapaljivi, termički i kemijski stabilnii kao takvi vrlo pogodni u proizvodnji stiropora, plinova u sprej-bocama, sredstva zahlađenje u hladnjacima i klima-uređajima, razrjeđivača boja, kemijskih čistila, te u poljo-privredi i medicini. Iako je njihova pptv koncentracija vrlo niska, u neprestanom je porastu.

Osim stakleničkog učinka, ti plinovi pridonose i razgradnji stratosferskog ozona- stvaranju ozonske rupe u atmosferskoj ovojnici oko Zemlje. (No, to je jedna drugadramatična planetarna priča koju ne treba, bez obzira na neke dodirne točke, miješati spričom o antropogenom stakleničkom učinku.)20

Izvor: www.epa.com

3 Plinovi perfluorougljik i sumporhek-safluorid su plinovi iznimno jakogstakleničkog efekta (6500 - 23900)i dugačkog životnog vijeka (1000 -- 50000 god.), no tu činjenicu relativ-no umanjuje njihova niska koncen-tracija u atmosferi (u tragovima).


Udio CFC spojeva i halogenih ugljikovodika u ukupnoj antropogenoj emisiji sta-kleničkih plinova je oko 11%. U tu skupinu se moraju ubrojiti i haloni (CF2ClBr, CH3Br)koji služe za gašenje požara i kojima se pripisuje još veći učinak pri razgradnji strato-sferskog ozona. Zbog toga je na međunarodnoj konferenciji u Montrealu u Kanadi 1988.godine donesena odluka da se njihova upotreba ograniči i proizvodnja smanji (slika 9.).

Slika 9: Porast koncentracija CFC, i opadanje nakonMontrealskog sporazuma 1988.

Troposferski ozon je staklenički plin koji ne potječe niti iz prirodnih niti iz antro-pogenih izvora, nego nastaje fotooksidacijom ugljičnog monoksida i ugljikovodika uzkatalitičko djelovanje dušikovih oksida. Njegova se koncentracija u čistom zraku nalaziu neprekidnom porastu. Koncentracija troposferskog ozona na sjevernoj polutki je30 - 50 ppbv, a u gradskom smogu je toksičan u koncentracijama iznad 100ppbv. Taj plinpridonosi zatopljavanju u troposferi sa 7%. 21

Izvor: www.news.wisc.edu


KAKO SMO JUČER POSIJALI, TAKO DANAS ŽANJEMO:STALNO I KUMULATIVNO ONEČIŠĆENJE ATMOSFERESTAKLENIČKIM PLINOVIMA DOVODI DO PORASTATEMPERATURE ATMOSFERE

Učinak svakog od navedenih stakleničkih plinova i posljedice koje iz toga proizla-ze ne mogu se i ne smiju promatrati odvojeno. Isto tako treba razmišljati o uzrocimaporasta koncentracije tih plinova. Svaki od tih plinova je rezultat nekoliko ljudskih aktivno-sti i djeluje zajedno s ostalima pridonoseći globalnom zagrijavanju i globalnoj promjeniklime (slika 10.).Slika 10: Glavne ljudske aktivnosti koje pridonose

emisiji stakleničkih plinova.

22

Uloga automobila u emisiji CO2 u svim zemljama svijeta, posebno mnogoljudnim zemljama i onima gdje brojvozila po glavi stanovnika dostiže svjetske rekorde je ogromna. Moderni svijet i moderne ekonomije ne mogu bezvozila. Većina vozila pogoni se na fosilna goriva čije sagorijevanje stvara CO2. Prosječni moderan automobil, pro-sječne tehnologije stvara 2 tone CO2 godišnje. Zamislimo si koliko je to za sva vozila na planetu godišnje ako ihukupno ima, recimo, samo jedna milijarda.

Suvremena rješenja upućuju na nova goriva kao što su plin, vodik, gorive ćelije i slično, ali u ukupnom svjetskomvoznom parku ova goriva su još u velikoj manjini.

Posebno poglavlje u zagađivanju atmosfere stakleničkim plinovima od prometala čine modernom životu i svjetskojekonomiji nasušno potrebni zrakoplovi. Koliko je ukupno dnevno, tjedno, mjesečno, godišnje zagađenje atmosfereemisijama stakleničkih plinova nastalih od sagorjevanja kerozina na svim letovima svih zrakoplova na planeti Zemlja?Tražili smo taj podatak ali ga nismo našli. Možda nismo tražili na pravoj adresi a možda naprosto svi parcijalni podatcijoš nisu objedinjeni na planetarnoj razini. To tim više što zrakoplovna djelatnost još nije uključena u ciljeve redukcijaemisija stakleničkih plinova u Kyotskom protokolu!

Svaka od tih djelatnosti ima svoje tehnologije i organizacijske, ekonomske i inezakonitosti djelovanja. Sve zajedno, udružene u konačnom rezultatu sastaju se u

Izvor: www.ljudmila.org


„uzgrednoj“ emisiji stakleničkih plinova koja rezul-tira klimatskim promjenama. Toliko tih djelatnostizajedno, s tolikim rastućim opsegom i intenzite-tom u svakoj od njih, stalno „pumpaju“ sve većekoličine stakleničkih plinova u atmosferu. Pojedi-ne grane djelatnosti i ljudi u njima rade korisnei važne poslove. Svi zajedno, pak, kao nus-proizvod svojih djelatnosti onečišćuju atmosferu,bacaju u nju otpad. Pritom, dakako, nikome ne od-govaraju, ne snose nikakvu krivičnu odgovornostniti plaćaju ikakve kazne.

Slika 11: Porast stakleničkih plinova u razdoblju 1900. - 2000. godine

23

Posve je očigledno da će ljudi kroz svoje aktivnosti u modernoj «razvijenoj» imaterijalno sve bogatijoj civilizaciji, u poljoprivredi, energetici, industriji, prometu, krozstvaranje otpada golemih razmjera i slično, nastaviti proizvoditi stakleničke plinove kojise godinama i desetljećima kumuliraju. Kako time ovladati u smislu zaustavljanja porastaa potom i smanjenja emisija stakleničkih plinova, središnje je razvojno civilizacijskopitanje.

Izvor: Izvješće „Impacts ofEuropeʼs changing climate“,No 2/2004; Europska agencijaza okoliš; 2004, str 20.


24


Priča DRUGA - POSLJEDICE


KAKO DANAS SIJEMO, TAKVUĆEMO SUTRA ŽETVU IMATI

Vidjeli smo s kojim plinovima i kroz koje djelatnosti čovjek uzgred dovodi uneravnotežu prirodne osnove života i dosadašnje globalne ekološke standarde življenja.Razlozi takvog djelovanja „u korist vlastite (dugoročne) štete“ moraju biti jaki. Jedno-stavno rečeno, osnovni motiv i cilj takvog djelovanja jest stvaranje sve većih količinamaterijalnih dobara i životnog standarda za sve veći broj ljudi. Mit o blagostanju usmje-rava ljude i društva; dosezanje sve većeg i većeg stupnja komfora cilj je kojem se teži. Isve to za 6 milijardi ljudi čiji je život organiziran kroz države, društva i gospodarstva diljemplaneta i čiji je broj, ne zaboravimo, u stalnom porastu, posebno u nekim dijelovim svijeta!Paralelna, prateća druga strana medalje tih aktivnosti je u ispuštanju stakleničkih plinovana osnovama postojećih „pro-stakleničkih“ tehnologija i načina organiziranja proizvodnje,usluga i načina življenja otuđenih od prirode i destruktivnih prema njoj.

Koje su postojeće i moguće posljedice umjetno stvaranih stakleničkih plinovana prirodne sustave, ljudske djelatnosti i ljudsko zdravlje? Osnovnu sliku posljedicadajemo za planet Zemlju u cjelini. Posebnu smo pažnju posvetili procjeni posljedica zaeuropski kontinent. Kao što je u političkom, gospodarskom i kulturalnom smislu upravoEuropa kontekst za Hrvatsku, jednako je to i u pogledu klimatskih promjena.

Prva posljedica onečišćenja atmosfere stakleničkim plinovima iz ljudskih dje-latnosti je porast temperature. Temperatura atmosfere će i nadalje - „pogonjena“ emisi-jama koji će dolaziti iz spomenutih sektora - rasti malo-pomalo. Dosadašnji porast nijevidljiv golim okom, ne osjeti se trenutno, naprosto: osjetila ne mogu prepoznati i dokučititaj porast. No, porast je stalan, čeličnog trenda bez šanse da se promijeni i stane ako sene promijene uzroci koji ga stvaraju.

Važno je ovdje skrenuti pažnju na sljedeće: ljudska rasa učinkovito i hitro reagirasamo na vrlo jake podražaje, na potresna i stresna zbivanja i događaje. Spori porasttemperature ne odgovara tome obrascu. Posljedice tog sociopsihološkog obrasca uovome slučaju mogu biti dugoročno fatalne.

Sve se počinje na polagani, gotovo puzajući način mijenjati, sve se nekudapočinje pomicati. Nastaju promjene u različitim aspektima - u hidrosferi, u atmosferi, upedosferi i kriosferi, u ukupnoj biosferi. Živom se svijetu mijenjaju uvjeti života, odatleživi svijet mijenja svoje ponašanje, prilagođava se, djelomično čak i počinje nestajati.Porast temperature koji bi potrajao i koji bi stalno napredovao otvorio bi putem povratnihveza nova oslobađanja CO2, metana i drugih plinova iz struktura ekosfere - iz tresetišta,iz močvara, iz vječnog leda. Koje bi sve procese otvorilo zagrijavanje oceana i dubinskihslojeva, također već možemo naslućivati.

PORAST TEMPERATURE ATMOSFERE OTVARA„DOMINO UČINAK“ KLIMATSKIH PROMJENA

Mijenjanje temperature na planetu Zemlji ima svoju pretpovijest. Podatci govoreo stalnim prirodnim promjenama klime, uzrokovanim varijacijama Zemljine orbite oko26


Sunca, varijacijama u osi Zemlje, fluktuacijama na površini Sunca i vulkanskim aktivno-stima. U posljednjih 400.000 godina izmjenjivala su se topla i hladna razdoblja. Promjeneiz toplog razdoblja u ledeno doba bile su ponekad vrlo kratke, u nekoliko stotina godina.Prikaz na slici 12. pokazuje jaku korelacijsku vezu između koncentracije CO2 u atmosferii temperature. Te nalaze su nam omogućili istraživači CO2 u ledu koji vrše pomne analizeuzoraka leda uzetih na različitim dubinama i na različitim lokacijama planeta Zemlje.

Slika 12: Kretanje temperature i koncentracije CO2u posljednjih 400.000 godina

27

Izvor: Izvor: UNEP i GRID – ArendalPublications, Vital Graphics, 2000.

U usporedbi s tom vrlo dugoročnom perspektivom gledanja na promjene klime,stanje je u posljednjih 8000 godina bilo relativno stabilno. Fluktuacije temperature bile suvrlo male i nisu prelazile 1 °C u jednom stoljeću. Takvi stabilni klimatski uvjeti ponudili suplodan okvir za razvoj ljudske civilizacije u tome vremenu. Sve do danas.

Naše vrijeme otvara novu situaciju. Stabilni klimatski uvjeti ugodni za življenjepostali su upitni, a ponegdje su već i danas dramatično izmijenjeni.

Od početka 20. stoljeća prosječna temperatura na planetu Zemlji se podigla za0.7 °C. Prema podatcima EEA (Europska agencija za okoliš, 2003.), temperatura je u Eu-ropi u tom razdoblju porasla za 0,95 °C. Kako je riječ o urbaniziranom i industrijski razvije-nijem dijelu svijeta koji ima i najintenzivnije emisije stakleničkih plinova, moglo bi se rećida je Europa uz SAD predvodnica procesa povećanja temperature.

Mjerenja govore kako se u posljednjih 40 godina temperatura podigla za0.2 - 0.3 °C. Srednja temperatura u prizemnom sloju iznosila je 2000. godine 15.68 °C.


Slika 13: Promjena srednje godišnje temperature u prizemnom slojuu razdoblju 1860. – 2000.

28

Izvor: Škola za okolišne znanosti iklimatska istraživanja, SveučilišteIstočna Engleska, Norwich, Velika

Britanija, 1999. i UNEP i GRID –Arendal Publications, Vital

Graphics, 2000.

Porast temperature dovodi do klimatskih promjena. U čemu su se one do sadaočitovale – uglavnom znamo. U čemu i kako će se očitovati u godinama koje dolaze –to nije poznato u detalje, ali postoje procjene. S tim procjenama je slično kao s igranjemšaha: nekoliko poteza unaprijed do neke mjere možemo predvidjeti, sve poslije tihnekoliko poteza ovisi o tijeku igre. Mi vučemo poteze. Kakvim će nam potezima priroda,planet Zemlja uzvratiti danas još nismo u mogućnosti do kraja znati i shvatiti. Puno je većako shvaćamo da tu igru ne igramo sami. Igrač s druge strane jest Priroda; ona kao igračnije pasivna i ima svoj sustav ponašanja, ima zakonitosti po kojima funkcionira i igravlastitu igru.


PLANETARNI EKOSUSTAVI NA UDARUGLOBALNOG ZATOPLJAVANJA IKLIMATSKIH PROMJENA

Međuvladino tijelo za klimatske promjene (IPCC) u svom je izvješću iz 2001.godine popisalo postojeće i moguće posljedice globalnog zagrijavanja. Ovdje ih navo-dimo u osnovnim crtama. Novo izvješće IPCC priprema za 2007. godinu.

Posljedice koje se uobičajeno navode u mnogim izvorima su:• Atmosferski indikatori pokazuju povećanje koncentracije CO2 u nižoj atmo-

sferi od 280 ppm (engl. parts per million) na početku industrijske revolucije na368 ppm u 2003 godini. Sjetimo se, Keeling je 1958. godine zabilježio 315čestica CO2. To je najviša razina CO2 u posljednjih 500.000 godina. Ponovimoovdje, ukupno je u posljednjih 200 godina emitirano u atmosferu preko 2,3trilijuna tona CO2. Oko 50% tih emisija oslobođeno je u razdoblju 1974.- 2004.

Tijekom 2006. godine na internetskim stranicama koje dnevno prate razne novo-sti pa tako i one o klimatskim promjenama moglo se pročitati kako su znanstvenici objavilida bi se do kraja 21. stoljeća temperatura mogla podići i do 7.7 °C. Po toj logici, nijeisključeno da ćemo – ako se postojeći trend nastavi ili čak ojača - za koju godinu, naprimjer neke 2015. godine čuti prognozu utemeljenu na novim mjerenjima i nalazima,da će porast temperature do 2100. godine biti i više Celzijevih stupnjeva.

29

Kada bolesniku-pušaču konstatirate rak pluća a on i dalje puši, ne može se očekivati poboljšanje njegovezdravstvene situacije. Ako tehnologijsko-proizvodni sustavi modernog svijeta nastave raditi na polju emisija stakle-ničkih plinova ono što rade danas, bez značajnije promjene na bolje ili čak s promjenom na lošije, planet Zemlja ćeputovati u bolesno stanje. Imat će sve jaču „vrućicu“ iz koje ništa dobro ne može izaći kao posljedica. Dapače,otvorit će se i poznati „domino proces“, jedna padajuća domina rušit će drugu, narednu i tako u nizu - do kuda?

• Jedan od utjecaja klimatskih promjena najvidljiviji ljudskom oku je povlačenjei topljenje ledenjaka i snježnog pokrova te smanjenje ledenog mora naArktiku. Osam od devet ledenih regija na planetu Zemlji pokazuje značajno ipostupno smanjivanje te uzmicanje s trendom nestajanja. Dugoročne progno-ze govore da bi se Grenland i okolno otočje mogli potpuno odlediti i ponovnopostati „Zelena zemlja“.


Slika 14: Povlačenje i topljenje ledana Arktiku i na Grenlandu

30

Opseg i trajanje snježnog pokrivača smanjuje se od 1960. godine. U područjuArktika smanjuje se površina pod ledenim morem. Između 1978. - 2003. otopilo se višeod 7% površine ledenog pokrivača. Ledeno more moglo bi biti za 80% manje od onogakoliko je bilo sredinom dvadesetog stoljeća i moglo bi u potpuno nestati do kraja 21. sto-ljeća. Flora i fauna ledenih i snježnih prostora pred velikom su ugrozom stoga što jenjihovo temeljno stanište pred sustavnim, postupnim ali stalnim smanjenjem i nestaja-njem. Polarnom medvjedu ne piše se dobro.

• Jednim dijelom topljenje leda imat će za posljedicu porast razine mora. Da-nas to zvuči kao pretjerivanje i nepotrebno dramatiziranje. No, to će se zasi-gurno dogoditi nastave li se ledenjaci otapati današnjim ili bržim tempom.

Izvor: MET ured - Velika Britanija,Institut za proučavanje

atmosfere i oceana, GraphicNews, London, 2005.


Prema procjenama znanstvenika, do 2100. godine podizanje razine mora kretatće se do danas nevjerojatnih 80-90 centimetara. To će dijelom biti uzrokovano topljenjemleda, a dijelom širenjem volumena oceana zbog njegove povećane temperature.

Od kraja 21. stoljeća, globalna prosječna temperature površine mora povećalase za 0.6 °C +/- 0.1 °C, sukladno povećanju globalne temperature zraka. Globalno zagrija-vanje oceana povećalo se značajno od kasnih pedesetih godina dvadesetog stoljećanadalje. Više od polovine povećanja tog zatopljenja dogodilo se u gornjih 300 metaraoceana. Vrlo je vjerojatno da će se oceani zagrijavati sporije i manje od tla: projekcijegovore kako će se do 2100. godine globalna temperatura površine mora povećati od1.1 °C – 4.6 °C u odnosu na temperaturu koja je bila 1990. godine.

• Snažne vremenske nepogode postaju sve učestalije: toplinski udari, vrloobilne kiše, poplave, suše, požari, nedostatak vlage u tlu, sve snažnije ciklone, čak inajezde insekata izazvane vremenskim nepogodama. Posebnu zabrinutost izazivajumogući učinci globalnog zatopljenja na oceanske struje i moguće promjene njihovihsadašnjih obrazaca. Na primjer, eventualne promjene u režimu Golfske struje koja su-stavno grije i kišom zalijeva zelene obale Irske, Engleske, Škotske i druge donijet ćegoleme promjene u klimi ovih dijelova Europe.

Slika 15: Broj tornada u svijetu po godinamau razdoblju 1950. - 1998. godine

31

• Od 1966. godine na sjevernoj se hemisferi površina pod snježnim pokrivačem smanjila za 10%.• Razdoblje snježnog pokrivača skratilo se na sjevernoj hemisferi u predjelima između 45° sjeverno i 75° sjeverno

u razdoblju od 1971 do 1994 godine za 8.8 dana.• Debljina leda smanjila se za 40% (u prosjeku) u razdoblju 1958. do 1997. godine. Regionalne varijacije su pri

tome vrlo velike.• Prognoze govore da će led nestati iz Arktičkog oceana do 2100. godine.

Izvor: Centar za predviđanjeoluja, SAD, 1999.

Broj tornada se stalno uvećava. Uz to, tijekom protekla četiri desetljeća oluje supostale mnogo razornije! Zašto?! Zagrijavanje mora hrani i hranit će orkanska nevre-mena sve većom energijom te će takva nevremena biti, čini se, sve češća.


32

2005. godina bila je godina uragana. Nikad u jednoj sezoni nije primijećeno 15 uragana, od čega četiri pete,razorne kategorije. Jedan od njih bio je uragan nazvan Katrina koji je 28. kolovoza 2005. veći dio grada New Orlean-sa pretvorio u ruševinu i ubio više od 1000 ljudi. Golemi brijeg morske vode koji je pred sobom gurao uragan Katrinaimao je visinu od osam metara. Morska voda je na stotine metara u unutrašnjost od obale nanijela goleme količineskršenog obalnog područja grada.

Karibi, južne države SAD-a (Florida, Mississipi, Alabama i druge) i Latinska Amerika već danas neprestanostrepe od učestalih nepovoljnih i razornih vremenskih pojava koje su „pogonjene“, između ostalog, i porastom tempe-rature i klimatskim promjenama. Što će tek biti u tim regijama u narednim godinama i desetljećima ako se uzroci buduprodubljivali a posljedice tih uzroka jačale?

Olujna nevremena tijekom 2005. godine uSjevernom Atlantiku / Meksičkom zaljevu

Izvor: «National Geographic».Broj 8, 2006, str 29, Zagreb

Napomena: Četiri olujna nevremenapete, razorne kategorije označena sucrvenim okvirom.


• Zagrijavanje oceana je jedna od najdramatičnijih klimatskih promjena. Uuvjetima ukupno povećanih temperatura, struje se mogu usporiti, mogu promijeniti smjer.Sve to svjetskoj klimi može donijeti mnoge nove situacije koje danas ne možemo nitizamisliti.

Slika 16: Planetarne morske struje danas - velikioceanski „izmjenjivač“ struja

33

Izvor: Neil Leary: „Klimatske promjene2001: Utjecaji, prilagodbe i ranjivost“,sastanak Međunarodnog panela zaklimatske promjene (IPCC), Bonn,Njemačka, srpanj 2001.

Zaključno, navedene promjene u ekosferi imat će golemi učinak i prouzročit ćeposljedice koje će se osjećati kroz niz budućih generacija. Izravno će pogoditi milijuneljudi. Osim navedenih osnovnih posljedica na planetarnoj razini, moguće posljedice pro-mjena u ekosferi su još:

• smanjenje dostupnosti vode u brojnim vodom siromašnim područjima, pose-bice u suptropskom pojasu;

• opće smanjenje produktivnosti poljodjelstva diljem svijeta, posebno u tropskomi suptropskom pojasu;

• ugrožavanje i uništavanje staništa biljaka i životinja u uvjetima porasta tempe-rature, uz ostale razloge koji su već na dijelu duže godina; neke vrste koje tomogu (npr. ptice!) prilagođavat će se pomoću migriranja, neke će u nepovolj-nim prehrambenim, vodnim, „stambenim“ i inim uvjetima posrtati i umirati,nestajati;

• povećanje smrtnosti uzrokovane stresom od vrućina, bolestima što ih prenoseinsekti (malarija) te bolestima što se prenose vodom (kolera).

Dakle, svi elementi ekosfere - zrak, vode, tla, biosfera - naći će se pod pritiskom as vremenom naprosto na udaru promjene. Ako se trend porasta temperature nastavi ilipojača, naše će prirodno tlo pod nogama i živi svijet biti izloženi sve sudbonosnijoj ugrozi.


Neka će se društva moći prilagoditi. Prilagodba je realistični ali kratkoročni izlaz.Ako klimatske promjene ne možemo zaustaviti, možemo im se - barem do neke mjere- prilagođavati. Uspješna prilagodba zahtijeva niz resursa, prije svega vrijeme, a zatimnovac, znanja i rješenja, ljudske potencijale, mnogo socijalne energije i motivacije, punodobre organizacije. Svako društvo i svaka država nema tih resursa baš na pretek.

Siromašni tropski krajevi imat će najviše problema u prilagodbi. Te zemlje (koje,uzgred rečeno, stvaraju relativno manje emisije stakleničkih plinova) bit će surovo pogo-đene njihovim planetarnim posljedicama. U zemljama sjeverne hemisfere, dakle razvije-nima, porast temperature će biti nešto manji i jest da će biti manje snijega, da će se topitidio ledenjaka, ali ugroza opstanka neće dolaziti iz smjera ugroze proizvodnje hrane, izsmjera suša, bolesti koje prenose insekti i slično.

POGLED NA EUROPU: UTJECAJ KLIMATSKIHPROMJENA NA PRIRODNE SUSTAVE I DRUŠTVENESEKTORE DJELOVANJA

Europa se nalazi na relativno povoljnoj poziciji u okviru planeta Zemlje. Dalekosu Sahara i Ekvator, daleko su pustinje Australije ili monsunske kiše i prašume Azije iLatinske Amerike. Europa je Hrvatskoj referentni okvir i u smislu posljedica porasta tem-perature i klimatskih promjena. Europski sjever i europski jug u mnogo čemu će se, gle-dano na pojedine elemente procesa klimatskih promjena, razlikovati. Što zadesi Europu,posebno južnu i srednju, zadesit će i Hrvatsku.

Prema metodologiji Europske agencije za okoliš (EEA)4, utjecaj će se najvišeosjećati u nekoliko područja, što prirodnih sustava što društvenih djelatnosti i ljudskogzdralja. Promotrimo ukratko ranjivost prirodnih europskih sustava s jedne strane, te ra-njivost društvenih djelatnosti i ljudskog zdravlja u suvremenoj Europi s druge strane.

KOJI PRIRODNI SUSTAVI SU RANJIVI I KAKONa temelju današnjih trendova može se predvidjeti da će porast temperature u

ovom stoljeću do 2100. godine planetarno iznositi 1.4 °C - 5.8 °C, a u Europi 2.0 - 6.3 °C.Maksimalno javno iskazane najnovije procjene kreću se i do 7.7 °C. Drukčiji trendovi,

34

4 Izvješće Europske agencije zaokoliš iz 2004. godine No/4. Uovom poglavlju koristimo podatkepredstavljene u tome izvješću.

• U posljednjih sto godina broj hladnih i ledenih dana smanjio se u mnogim dijelovima Europe, dok se broj dana stemperaturama iznad 25 °C (ljetni dani) i toplotnih udara povećao.

• Učestalost vrlo vlažnih dana značajno se smanjio u posljednjim desetljećima u mnogim mjestima južne Europe, alise povećao u srednjoj i sjevernoj Europi.

• Klimatološki stručnjaci prognoziraju da će najkasnije do 2080. godine hladne zime gotovo nestati, vruća ljeta postat ćemnogo češća.

• Visoka je vjerojatnost da će do 2080. godine suše i jake, olujne padaline te poplave postati mnogo učestalije.

oni koje bi karakterizirale veće količine emisija stakleničkih plinova od ovih danas, imali bii drugačije, jače posljedice. Sve je poput jedne velike planetarne „spojene posude“.


Prognoze za Europu govore da će srednja i sjeverna Europa primati više kišenego u prošlosti, a u južnoj Europi će prevladavati sve više suha klima. Ekstremnivremenski događaji, suše, poplave i slično će učestati, a intenzitet će im se povećati.Ono što povremeno dijelovi svijeta i Europe u tome smislu doživljavaju danas, početkom21. stoljeća postat će vrlo učestala pojava. Vrijeme pojavljivanja poplava neće se uvijekmoći predvidjeti. Broj jako hladnih dana, sa snijegom, smanjit će se.

Slika 17: Procjena promjene temperaturau Europi do 2080. godine

35

Izvor: Izvješće Europske okolišneagnecije - EEA report / No 4 2004, str 25.

Porast temperature bit će očigledno diljem Europe vrlo šarolik. Od sjevera premajugu kontinenta temperature će se više povećati. Hrvatska je u toj priči zemlja na juguEurope.

• Smanjuje se površina pod ledenjacima, snijegom i ledomOd 1850. do 1980. ledenjaci u europskim Alpama izgubili su u prosjeku jednu

trećinu svoje površine, te polovicu svoje mase. Od 1980. godine, 20-30% leda na planetuje nestalo. Suho i toplo ljeto 2003. godine odnijelo je idućih 10% ledenjaka u europskimAlpama. Taj trend se nastavlja i nastavit će se i u godinama koje dolaze. Do 2050. go-dine, 75% svih ledenjaka u švicarskim Alpama će nestati. Čak i povećanje površina podledenjacima u Norveškoj treba pripisati klimatskim promjenama u smislu da ih uzrokujupovećane snježne padaline.


• Porast razine mora i promjene morskih sustavaUtjecaj klimatskih promjena na morske i obalne sustave prati se preko pojava

porasta razine mora, porasta temperature morske površine, te preko promjena u obalnimvegetacijskim razdobljima i sastavu životinjskih vrsta. Sve te promjene ukazuju na jasnetrendove.

Na morske sustave najviše djeluje povećanje temperature površine mora,posebno u zatvorenim morima kakva su na primjer Baltičko i Sjeverno more. Razinamora je u porastu. Ono nije uvijek vidljivo golim okom ali sustavna mjerenja kroz godinena nizu točaka u Europi pokazuju da je ta pojava na djelu. Procjenjuje se da će sepostojeće povećanje razine mora od 0.8–3.0 mm na godinu nastaviti i intenzivirati od2.2 do 4.4 puta od postojeće razine.

36

• Razina mora diljem Europe povećala se između 0.8 mm na godinu (Brest) i 3 mm na godinu (Narvik) u posljednjemstoljeću. To znači da se u prosjeku u Brestu za 10 godina razina mora podigla za 8 mm, a u Narviku za 3 cm. Što toznači za godine koje dolaze, pod pretpostvakom da se trendovi nastave, lako je izračunati.

• Niti jedno europsko more ne iskazuje hlađenje: Baltičko i Sjeverno more te Mediteran pokazuju lagano zagrijavanjeod oko 0.5 °C za proteklih 15 godina.

• Zabilježen je porast biomase fitoplanktona i produženje razdoblja njegova rasta u Sjevernom moru i SjevernomAtlantiku u proteklih nekoliko desetljeća.

• Kopneni ekosustavi, staništa vrsta i biološka raznolikost će se mijenjatiOsim što uzrokuje pomak biljnih vrsta prema sjeveru europskog kontinenta,

toplija klima pridonosi i povećanoj biološkoj raznolikosti u tom njegovom dijelu. Paralelno,broj dotadašnjih biljnih vrsta u drugim dijelovima Europe se postepeno smanjuje, no nijeisključena imigracija novih vrsta iz drugih područja. To znači da klimatske promjene spovećanim temperaturama i drugim novim elementima u kontekstu Europe regionalnopridonose vrlo različitim procesima u flori.

I biljke i životinje, kao i na početku nastajanja živog svijeta, traže vlagu i vodu.Bez obilja vlage i vode nema niti obilja biološke raznolikosti. Premda i u Sahari ima života,ipak je kraljevsko okružje za bujni život obilno vlažna Amazonija i slični krajevi.

Ima tu još mnogo zanimljivih detalja. Preživljavanje različitih vrsta ptica u zim-skom razdoblju, na primjer, za nekoliko posljednjih desetljeća je olakšano a može se


očekivati i nastavak toga trenda. Sve vrste kojima je oštra zima škodila, u europskim ćeuvjetima odahnuti. Teško će biti tek onima kojima treba oštra zima i led, jer toga će bitisve manje.

U znanstvenim krugovima predviđaju da će globalno zatopljenje dovesti dopovećanja broja insekata, što bi moglo imati goleme posljedice za proizvodnju hrane iljude uopće. Broj kukaca koji žive u toplijim područjima mogao bi brzo porasti jer oniimaju brže metabolizme i češće se razmnožavaju. Masovna pošast kukaca imat će zaposljedice mnogo ozbiljnije ugrize, više pesticida ali i bolesti koje prenose kukci.

37

• Predviđa se da će do 2050. godine promjene klime značajno utjecati na prostornu distribuciju vrsta.• Globalno gledano, pod utjecajem klimatskih promjena velik broj vrsta bi u budućnosti mogao izumrijeti. Zahvaljujući

i činiteljima koji nisu klimatske naravi, kao što je fragmentacija staništa, izumiranje vrsta će se također povećavati. Tiće činitelji ograničavati sposobnosti potrebne za migraciju i adaptaciju vrsta na klimatske promjene.

• Projicirane promjene godišnje prosječne temperature u Europi su izvan okvira i mogućnosti tolerancije mnogihplaninskih vrsta. Njih će ugrožavati i zamjenjivati druge, prilagodljivije biljne vrste, što će sve voditi gubitku endemskihvrsta u planinskim regijama.

• Stanovite pozitivne učinke povećanja vegetacijskog razdoblja pratit će paralelno povećanje nestašica vode u srednjoji južnoj Europi, što će povratno nepovoljno djelovati na vegetaciju.

• Olujna kišna nevremena i poplave će učestati i bit će sve jačeg intenzitetaGodišnja izlijevanja rijeka promijenila su se posljednjih desetljeća u Europi. U

nekim njezinim dijelovima su se povećala, u drugima smanjila. U južnoj i jugoistočnojEuropi predviđa se snažno smanjenje te pojave, a u sjevernim, sjeveroistočnim i srednjimnjezino povećanje. Neke od tih promjena mogu se pripisati promatranim promjenamaglede obilnih padalina. Raspoloživost vodom će se u godinama i desetljećima koja dolazepromijeniti diljem Europe. Na južnim dijelovima kontinenta tjedni ili čak mjeseci bez kišepostajat će učestali.

KAKO I KOLIKO SU RANJIVE DRUŠTVENEDJELATNOSTI I LJUDSKO ZDRAVLJE

Porast temperature i klimatske promjene utječu na mnoge ljudske aktivnosti, aposebno sudbonosno utječu na društvene i gospodarske djelatnosti te na zdravlje ljudi.U pogledu tih utjecaja, kako se sve sustavnije sakupljaju i složenije obrađuju podatcidiljem planeta, narednih će se godina i desetljeća podatci upotpunjavati i kompletirati.Danas je razvidan tek dio tih utjecaja i to posebno onaj koji neposredno i dramatično,masovno medijski vidljivo napada džep i zdravlje moderne civilizacije i njezinih ljudi.Povećani troškovi ili čak gubitci osiguravajućih društava i masovne smrti od toplinskihudara su tipičan primjer za to.

• Društvene djelatnosti i gospodarske aktivnostiUtjecaj klimatskih promjena na proizvodnju hrane - djelatnosti usko vezane uz

kvalitetu i stanje tla, vode, sunce, vjetrove, klimu - vrlo je jak. Povećanje CO2 u atmosferi


i porast temperatura uzrokuju ranije vrijeme sjetve, povećavaju rast kultura i povećavajupotencijalni urod. To je dobra strana priče.

Porast temperatura pak ima za posljedicu to da vegetacija i poljoprivrednekulture trebaju više vode. To je lako urediti kada se nalazimo u zonama gdje ima obiljevode. Tamo gdje je vode malo, u uvjetima povećanih temperatura bit će je još manje.Usjevi će žeđati i - ako ne dobiju vodu - umirati. Suhi predjeli postaju još suši, plitke rije-ke i potoci postaju još plići, na koncu presahnu.

Prirodni poredak obilježen prirodnim učinkom staklenika ipak je najbolji. Prirodniučinak staklenika i cijela mreža međuovisnosti osiguravali su ukupno relativno povoljnusituaciju. Prihodi nisu bili povećavani ali niti vode nisu bilo toliko na udaru. Više dobiti najednoj strani i više izgubiti na drugoj nije neki ukupni dobitak. Od dobitka na jednoj straninikakve velike koristi na duge staze ako će oni donijeti i dugoročne gubitke pa i kata-strofe: suše, spržene kulture, žedne i sasušene biljke, ugrožene životinje.

38

• Jedna od posljedica klimatskih promjena na razini planeta Zemlje i Europe moglo bi biti to što će se kultiviranepovršine proširiti na sjever.

• U nekim dijelovima južne Europe proizvodnja hrane će biti ugrožena smanjenim količinama vode od kiša i za navod-njavanje.

• Za vrijeme toplotnog udara 2003. godine mnoge južne države Europe imale su smanjenje uroda za oko 30%, dok sudržave na sjeveru profitirale od viših temperatura i nešto manjih padalina.

• Smanjeni prinosi, siromašnije žetve i berbe mogu u narednim desetljećima postati uobičajene zahvaljujući povećanjuučestalosti suša, poplava, ekstremnih vremenskih uvjeta, tuče.

Ekstremni vremenski uvjeti su štetni i opasni za industriju, infrastrukturu i do-maćinstva. Oluje, poplave i suše su u porastu i donose ekonomske štete. Učešće kli-matskih promjena u nekom je opsegu neosporno u tim pojavama. Razina šteta uposljednjih 20 godina je značajno narasla. Dakako, u tome sudjeluje i viši stupanj bo-gatstva ali i povećanje ekstremnih vremenskih uvjeta. Za očekivati je da će štete i nadaljepovećavati, budući da neće stati niti materijalni rast bogatstva niti nastavak ekstremnihoblika vremenskih (ne)pogoda.


39

Podrobnije, u Europi je 79% ekonomskih gubitaka od 1980. godine nadaljeuzrokovano prirodnim nepogodama i katastrofama različite vrste. Prema nekim procje-nama, ekonomski su gubitci po toj osnovi od 5 milijardi USD dolara narasli na 11 milijardiUSD dolara.

Opću sliku glede gubitaka na planetarnoj ravni ilustrira sljedeća slika:Najkraće, planetarni registrirani ekonomski gubitci su se povećali, ne računajući

inflaciju, deset puta. Valja uzeti u obzir da svi gubitci nisu obrađeni, posebno gubitci unekim regijama nekih manje razvijenih zemalja.

Dobar dio tih gubitaka je pokriven osiguranjima, ali velik dio i nije. Sustavi osigu-ranja su pred sve većim pritiscima po ovoj osnovi i pred novim, nepoznatima situacijama.Ako se trend jakih, materijalno razornih nevremena nastavi, ako se količina šteta poveća,cijelokupni sustav će se naći u neravnoteži, odnosno pred potrebom ozbiljnog pre-strukturiranja. Nove situacije traže nove, veće, možda znatno veće premije. Nije jasnokolike one mogu biti, koliko kao ponuda mogu rasti i tko ih na tržištu osiguranja možekonzumirati.

Slika 18: Katastrofalne vremenske nepogode iporast ekonomskih gubitaka po tojosnovi od 1950. do 2003. godine

Izvor: Munchen RE, 2004 iUNEP – GRID Arendal Vital ClimateChanges Graphics, 2005.


Od ukupnih šteta osiguravanjem je pokriven manji udio. Najveći osigurani diošteta po toj osnovi je dosegnut devedesetih godina i iznosio je svega 23% posto! Oni kojiveć danas nisu u mogućnosti plaćati osiguravateljske premije su u nevolji. Taj dio gospo-darskih aktera i domaćinstva nakon prirodnih udara već danas dolazi u situacije u kojimanemilosrdno nastupa siromaštvo i propadanje.

Očigledno je da će se tijekom nadolazećih godina sve veći postotak proračunazemalja svijeta trošiti na negativne posljedice globalnog zatopljenja, od sve jačih oluja dopromjene vremenskih obrazaca, suša i poplava.

• Ljudsko zdravljeUtjecaj klimatskih promjena na ljudsko zdravlje je neosporan, no valja ga pre-

cizno mjeriti kako se ne bi govorilo tek na temelju dojmova. U žarištu su toplotni udari injegove posljedice uzrokovane povećanjem temperature, porast bolesti prenošenihkrpeljima te štete po zdravlje od poplava. Te su pojave u Europi mjerene u posljednjih ne-koliko desetljeća.

Toplotni udari, jako visoke temperature koje ne prestaju danima, u ljetnim mjese-cima uzrokuju mnogobrojne, gotovo masovne smrti. Više od 20. 000 ljudi umrlo je u juž-noj i zapadnoj Europi u ljeto 2003. godine, posebno starijih i manje otpornih ljudi. Sva jeprilika da će tijekom 21. stoljeća toplotni udari biti sve učestaliji i sve intenzivniji, pozdravlje sve pogubniji. Broj smrti uzrokovanih toplotnim udarima bit će u stalnom porastu.

Poplave također donose niz zdravstvenih problema pa i smrtne slučajeve. Izme-đu 1975. i 2001. godine u Europi je zabilježeno 138 velikih poplava. Broj poplava u jednojgodini stalno je u porastu.

Poplave imaju fizičke ali i psihičke posljedice po ljudsko zdravlje. Na primjer, ljudi koje je sa svime što imaju u NewOrleansu 2005. potopio uragan Katrina, većim dijelom siromašni, jednim dijelom neosigurane imovine, gotovo suizgubljeni ljudi budući da su im životi višestruko i višeslojno razoreni.

Slika 19: „Otisak CO2” po zemljamai regijama svijeta


Trend porasta broja i intenziteta poplava će se nastaviti. Posebno će biti opasneiznenada nadolazeće poplave, vodne bujice golemih razmjera. Mjere upozorenja i spaša-vanja se razvijaju, ali to neće uvijek pomoći. Poremećena priroda zna udarati iznenada,u neočekivanim vremenima, vrlo jako i zastrašujuće razorno.

Zamjetan je porast bolesti uzrokovanih porastom broja krpelja u prirodi. Slučajeviencefalitisa porasli su u srednjoj Europi i baltičkoj regiji tijekom razdoblja 1980.-1995. iostali su na visokoj razini. Krpelji mogu prenositi razne bolesti kao što su encefalitis (TBE)te bolest zvanu Lyme Borreliosis. Porast broja krpelja i moguću širu zarazu u takvimuvjetima uzrokuje porast temperatura u atmosferi u posljednjim desetljećima.

Kako je vrlo vjerojatno da će se porast temperatura nastaviti te da će klimatskepromjene i dalje djelovati na zdravlje, otvara se pitanje prilagodbe ljudske rase nanovonastajuće uvjete života. Države i društva u budućim će godinama morati razraditi iprimijeniti mjere prilagodbe. Bez toga, smrti i bolesti inicirane klimatskim promjenamakosit će ljude bez milosti. Ljeto 2003. godine i tisuće mrtvih od posljedica toplotnog udarau nekoliko tjedana diljem Europe, ponovit će se još mnogo puta na mnogim točkamanašeg planeta.

ZAKLJUČNO O UZROCIMA, POSLJEDICAMA TIHUZROKA I NOVONASTAJUĆIM UZROCIMA:TEMPERATURA U PLANETARNOM KOTLU RASTE

Najnoviji podatci za emisije antropogenih stakleničkih plinova na planetarnojrazini govore da su te emisije i dalje u porastu. Novo izvješće Međunarodnog tijela za kli-matske promjene (IPCC) će ove 2007. godine izaći s novim prikazima i podatcima. Svenedvojbeno ukazuje na to da će se za razdoblje od prethodnog izvješća iz 2001. godinemorati utvrditi daljnji i nedvojbeni porast temperature u atmosferi te oceanima. Dakle,temperatura u planetarnom kotlu i dalje raste.

Izvor: Living Planet Report, 2000, WWFInternational, Gland , Switzerland, str 22.


Iz gornjeg pregleda je vidljivo da su emisije stakleničkih plinova izravnopovezane sa stupnjem razvoja i/ili posjedovanjem fosilnih goriva od strane nekezemlje. Što viši stupanj razvoja, što veće bogatstvo i eksploatacija fosilnih goriva –to veći stupanj emisije stakleničkih plinova. Dakako, svemu tome na poseban načinpridonosi i brojnost stanovnika neke zemlje, preciznije brojnost potrošača energije,industrijskih proizvoda, hrane, brojnost proizvođača otpada. Ne zaboravimo, u sliciukupnog stanja glede emisija stakleničkih plinova sudjeluje i pošumljenost nekezemlje kao činitelja apsorpcije CO2.

Bogatih u svijetu ima manje ali troše znatno više energije, goriva, hrane,okoliša, svega. U zemljama industrijaliziranog Sjevera živi 20% svjetskog stanovni-štva, a ono troši 80% Zemljinih resursa. U zemljama Juga također teže povećanjukvalitete života, podizanju životnog standarda.

Posebno je važno naglasiti da prethodno rečeno vrijedi samo za onerazvijene ili fosilnim gorivima bogate zemlje koje uopće ne mare ili ne mare dovoljnoza ovladavanje svojim emisijama stakleničkih plinova. Istovremeno, neke najna-prednije zemlje svijeta (npr. Švedska) koje se planiraju do 2020. godine u energeticiosloboditi dominacije fosilnih goriva, mada bogate, neće biti primjer društva koje ćeimati visoke emisije stakleničkih plinova. Neka društva nisu i neće biti neprijateljskaprema klimi, neka su i bit će razorna ili još razornija. Niti jedan zaključak glede tihpitanja koji teži pojednostavljivanju ne može biti točan.

Dodajmo: postoji temeljna nepravda oko problema promjene klime. Zemljes visokim životnim standardom do njega su došle i tako što su kroz dosadašnji razvoji povijest „napumpale“ velike količine stakleničkih plinova u atmosferu. To se do-godilo znatno prije nego što su razumijeli moguće loše ekološke posljedice. Zemljeu razvoju ne žele ograničiti svoj industrijski razvoj samo zato što je, eto, sigurnosniprostor atmosfere cijelim prethodnim nepravednim slijedom već popunjen.

Ova opća slika planetarne proizvodnje emisije stakleničkih plinova, dife-rencirana geografski i razvojno, treba pripomoći u donošenju odgovarajućih zaključa-ka o tome kako se hrvati s posljedicama emisija stakleničkih plinova. Što treba i štomože učiniti jedan SAD ili Danska ili Australija, a što može i što treba učiniti jednaEtiopija ili Bugarska ili Bangladeš ili Bolivija? Zemlje visokih emisija stakleničkihplinova zemlje su najvišeg stupnja planetarne „stakleničke odgovornosti.“ Te zemljeu promjeni tehnologija u energetici, industriji, u poljoprivrednoj proizvodnji, u42

Što je to «CO2 otisak»?Računa se za pojedinca u nekom teritoriju (država, kontinent, regija i sl.). Izražava se kao prosječno potrebna

površina šume koja bi bila potrebna za apsorbiranje CO2, a koja nastaje iz ukupne potrošnje energije pojedinca. Ovouključuje direktnu upotrebu ugljena, nafte ili plina u vlastitom domaćinstvu ili za vlastiti prijevoz. Tome treba dodatiindirektno korištenje električne energije (ne iz obnovljivih izvora), javnog prometa i drugih javnih usluga.5

5 O tome kako se izračunavaCO2 otisak (engl. carbon dioxidefootprint) vidi u navedenom izvo-ru. Moguće je internetskim pre-traživanjem navedenog sklopariječi naći i druge izvore za isto.

U modernom svijetu svaka država, svaki kontinent daje svoj doprinos uemisijama stakleničkih plinova. Kako izgleda slika svijeta po doprinosu zemaljaemisiji CO2 u odnosu na površinu zemlje i broj stanovnika?


očuvanju šuma, u zbrinjavanju otpada, ukratko u ukupnom načinu proizvodnje inačinu života trebaju učiniti najviše. Kada bi se na onečišćenje atmosfere stakle-ničkim plinovima primijenilo načelo „zagađivač plaća“, veliki bi zagađivači moralismanjiti profit na račun tih troškova.

Dakle, uz materijalni rast paralelno imamo problem. Velik problem. Emisijestakleničkih plinova „pogone“ aktivnosti koje se ne daju tek tako ukinuti, smanjiti,promijeniti. Milijarde tona ispuštenog CO2 i drugih plinova iz ljudskih postrojenja iaktivnosti godišnje slabi zdravlje atmosfere i mijenja klimu na lošije, prema obilježji-ma na koje živi svijet nije navikao, za koja nije stvoren. Temperatura u kotlu raste.

43

Kada temperatura u kotlu raste – to nije stanje koje se promatra ravnodušno. Višak pare se, na primjer u slučajulokomotive, ili pušta na pogonske kotače ili se ispušta iz kotla u zrak. Ako se to ne uradi, kotao će naprosto eksplodirati.

Planet se može zamisliti kao kotao koji odlično funkcionira na razini prirodnog učinka staklenika. Porast tem-perature u tome kotlu ne može biti koristan. Dapače, štetan je. Pitanje dakle glasi: što rade oni koji pridonose porastutemperature u kotlu, koji «lože» vatru pod kotlom? Što misliti o takvima u našoj priči? Morali bismo zaključiti da suneznalice pa ne znaju što čine, ili bismo morali ustvrditi da je riječ o neodgovornim «likovima» koje baš briga za poslje-dice, ukratko o mangupima ili čak zločincima.

Ova logika je jasna i jednostavna ali nam ne pomaže mnogo na razini modernog svijeta budući da su stvari gledeklimatskih promjena u tom svijetu mnogo složenije.

Žarište problema je u sljedećem: kod najmoćnijih, najrazvijenijih i fosilnimgorivima najbogatijim zemljama i državama, najvećih zagađivača atmosfere stakle-ničkim plinovima - kod njihovih upravljačkih i poduzetničkih elita - zasada još uvijekpretežno dominira nedostatna usmjerenost na rješavanje pitanja smanjenja emisijastakleničkih plinova u atmosferu. Mada raste broj pozitivnih primjera, snažno zala-ganje za brzo zaustavljanje emisija stakleničkih plinova na operativnim razinamadržava i društava još se ne događa. Prestrukturiranje tehnologija i načina proizvodnjeroba i usluga u smjeru smanjenja emisija stakleničkih plinova je tek započelo.

Kako se moderni svijet za sada organizirao u znanstveno-stručnom sagleda-vanju problema i političkom dogovoranju o mjerama kojima se namjerava suprot-staviti izazovu globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena ukratko u narednoj,trećoj priči pod naslovom „Globalni odgovor“.


44


Priča TREĆA - GLOBALNI ODGOVOR


KAKO SE MODERNI SVIJETDO SADA ORGANIZIRAOZA OVAJ PLANETARNI IZAZOV

Politički pokret za rješavanje problema globalnog zagrijavanja i klimatskih pro-mjena započeo je početkom 1988. godine kada je Generalna skupština UN-a proglasilaklimatske promjene „zajedničkom brigom čovječanstva“. Iste godine osnovan je IPCC,Međuvladino tijelo za klimatske promjene koje je počelo s radom i koje do danas strpljivo,uporno i kvalitetno radi svoj posao. Tome početku, kao prethodnica, kao svojevrsna općauvertira prethodili su Prva UN-ova konferencija o razvoju i okolišu u Stockholmu 1972.godine i Svjetska konferencija o klimi 1979. godine u Genevi.

Prvo međunarodno znanstveno okupljanje dogodilo se iste gore spomenute1988. godine u Torontu u Kanadi. Sa znanstvene konferencije o promjeni Zemljine atmo-sfere države su pozvane na smanjenje emisije stakleničkih plinova do 2005. godine za20% od razine na kojoj su bile te 1988. godine.6

Svoju javnu i organiziranu svjetsku političku promociju, tema promjene klimedoživjela je 1992. godine na Drugoj konferenciji UN-a o razvoju i okolišu u Rio de Janeiru.Tamo je donesena „Okvirna konvencija UN-a o promjeni klime“.7 Ista konvencija je kaomeđunarodni ugovor bila politički legitimirana i počela biti aktivna od 21. ožujka 1994.godine.

Cjelokupni politički proces vezan uz klimatske promjene od 1979. do 2006.godine, ilustriran nekim najvažnijim političkim događajima i odlukama, predstavljamo unarednoj slici.

46

6 Danas je nedvojbeno jasno da je ovobez obzira na ozbiljnost sudionika biovrlo naivan ali ne i neozbiljan zahtjev.2005. godina je prošla a stakleničkiplinovi rastu i dalje, sada već znatnoiznad razine na kojoj su bili 1988 go-dine. Zahtjev Kyotskog protokola do-nesenog 1997. godina, devet godinakasnije, bio je nešto realniji. Predlo-ženo je smanjenje stakleničkih plinovado 2010. godine, kasnije 2012. za 5%od razine „bazne“ 1990 godine. O sud-bini ovog prijedloga svjedočimo ovihgodina, danas.Kako bilo, tijek ovog zbivanja je vrlopoučan i jasno govori o teškoći i kom-pleksnosti problema; o tome kako svipred ovim izazovom uče, griješe i opetuče; o sporosti pa i trenutnoj nesprem-nosti većeg dijela planetranih socijalnihaktera da se uhvate u koštac s pro-blemom emisija stakleničkih plinova,globalnog zagrijavanja i klimatskihpromjena na učinkoviti način. Nega-tivno stajalište pa i doprinos vladanekih moćnih razvijenih država i drža-va u razvoju, najvećih proizvađačastakleničkih plinova razaranju ravno-teže planetarne atmosfere sada i ovdjeje već gola činjenica. To ne mogu uma-njiti nikakve diplomatske i mekane rije-či poslovično uvijek odmjerenih ljudi.Andersenov car je opet gol!7 Hrvatska je godine 1996. postala čla-nica Okvirne konvencije Ujedinjenihnaroda o promjeni klime temeljem od-luke Hrvatskoga sabora (NN 55/1996.).Ratifikacija se očekuje u prvom tromje-sečju 2007. godine.

Slika 20: Odgovor međunarodne zajednice na klimatskepromjene - važni politički i stručni događaji urazdoblju 1979. - 2006. godine


Pri organizaciji UN, poimence UNFCCC i IPCC, u nastojanju da se konačnonešto učinkovito učini, slijedio je „Kyoto protokol“. Bio je to prvi korak globalnog odgovorana izazov klimatskih promjena. Donesen je nakon teških pregovora i opstrukcije nekihmoćnih država u prosincu 1997. godine i rezultat je pokušaja vlada svijeta da se dogo-vore o smanjenju emisija stakleničkih plinova. Osnovna ideja Protokola je smanjiti emisijustakleničkih plinova za 5,2% do 2010. godine od razine na kojoj su bile u izračunupolazišne 1990. godine. Pri tome je kao jedna od metoda inicirana i ideja trgovine

47

UNFCCC - Okvirna konvencija UN-a o klimatskim promjenama8

Zadaća ovog tijela je ohrabrivati države i međunarodnu zajednicu u dogovorajanju mjera i poteza gledesmanjenja emisija stakleničkih plinova i ovladavanja klimatskim promjenama. Članice ovog tijela sastaju se jednomgodišnje na konferencijama zemalja koje su potpisale konvenciju (COP.) UNFCCC je stvorila Kyotski protokol(donesen 1997., stupio na snagu 2005.) koji jeza sada glavna okosnica globalnog odgovora svjetske politike na izazov klimatskih promjena.

IPCC - Međuvladino tijelo za klimatske promjeneOvo tijelo je osnovano 1988. godine od strane Svjetske meteorološke organizacije i UNEP-a, Programa za okoliš UN-a.

Razumijevanje klimatskih promjena pretpostavlja međunarodnu znanstvenu suradnju. IPCC okuplja istraživače iz svihzemalja svijeta, sakuplja rezultate istraživanja, mjerenja i uvida. IPCC radi u tri stalne radne grupe. Zadaća ovoga tijelaje proizvoditi sažeta i objektivna izvješća o stanju stvari glede klimatskih promjena, njenih uzroka i posljedica. IPCC sesastaje jednom godišnje.

8 Za pobližu informaciju na hrvatskomjeziku pogledati brošuru tiskanu odstrane Državne uprave za zaštitu pri-rode i okoliša Republike Hrvatske iz1995. godine pod naslovom «Razumi-jevanje klimatskih promjena - Okvirnakonvencija UN o klimatskim promje-nama – vodič za početnike». Ovo jeprijevod brošure koji je izvorno izdaoUNEP/WMO (Svjetska meteorološkaorganizacija), jedinica za informiranjeo klimatskim promjenama ((IUCC) uGenevi u Švicarskoj.


emisijama kvota stakleničkih plinova među državama. Mogli bismo reći da je ovaj dogo-vor, iako neučinkovit s obzirom na daljnji i stalni porast emisija, za sada glavna okosnicaglobalnog odgovora svjetske politike na izazov klimatskih promjena.

Politički je ovaj protokol stupio na snagu 16. veljače 2005. godine, kada ga jeratificiralo 55 zemalja koje u zbroju učinaka svojih emisija čine ukupno 55% ukupneplanetarne emisije CO2 iz 1990. godine. Do ljeta 2006. godine 189 zemlje su ratificiraletaj sporazum. Dakle, Kyotski protokol tek treba pokazati svoj učinak u narednih nekolikogodina! U Montrealu u Kanadi 2005. godine, na prvom sastanku stranaka Kyotskog48


protokola (COP/MOP 1) započelo je artikuliranje drugog obvezivajućeg razdoblja, odno-sno „Post Kyoto“ razdoblje od 2012. do 2020. godine.

Uzgred, SAD kao zemlja koja je najveći zagađivač atmosfere planeta Zemljestakleničkim plinovima (24% svjetske emisije CO2!) do danas nije niti namjerava, baremne dok je na vlasti administracija G.W Busha, ratificirati Protokol. Među takvim zemljama,od većih, ističe se još Australija.

��

Od iniciranja problema 1992. do stupanja Kyotskog potokola na snagu 2005.godine prošlo je 13 godina. Svijet se ipak pomaknuo malo naprijed u svom globalnomodgovoru u odnosu na pitanje GZ i KP. U navedenom vremenu stresne posljediceporasta temperature po globalnu klimu nisu se smanjile. Štoviše, povećale su se i daljese povećavaju.

Postojeći globalni odgovor na planetarnoj razini za sada nije učinkovit. Zemljekoje su veliki onečišćivači atmosfere stakleničkim plinovima presudan su činitelj u ovoj„igri„. Nije realno očekivati da ove zemlje mogu glede tehnologija, načina proizvodnje(koji kao nusproizod ima intenzivne emisije stakleničkih plinova) te glede načina i kultureukupne potrošnje (potrošnja energenata, fosilnih goriva, umjetnih gnojiva i slično) izvršitihitno prestrukturiranje u kratkom vremenu. No, bez tog i takvog prestrukturiranja neće bitibitne promjene na planu smanjenja emisija stakleničkih plinova i ovladavanja klimatskimpromjenama.

Realno je za pretpostaviti kako će se pogoršavanje ukupne situacije oko kli-matskih promjena još godinama nastaviti. Ono bi svojim učincima i poukama, svojimgrubim i skupim lekcijama zaigranom i pospanom čovječanstvu moglo mijenjati postojećunisku svijest o problemu, donijeti nove ciljeve i razviti nove djelatnosti koje bi bile bitnoučinkovitije od dosadašnjih.

49


Priča ČETVRTA - HRVATSKA


HRVATSKA: UZROCI I POSLJEDICEEMISIJA STAKLENIČKIH PLINOVA TEMOGUĆNOSTI NJIHOVOG SMANJENJA

U prvom dijelu ćemo ukratko predstaviti položaj Hrvatske u okviru globalnog od-govora. Zatim ćemo predočiti neka osnovna obilježja u pogledu proizvodnje i potrošnjeenergije u Hrvatskoj što je izravno vezano uz suproizvodnju stakleničkih plinova. Unarednom dijelu dajemo zapažanja i procjene hrvatskih znanstvenika glede uzroka iposljedica klimatskih promjena u Hrvatskoj. U zadnjem dijelu prikazujemo također gdjese, u kojim djelatnostima i u kojim količinama, proizvode staklenički plinovi.9

HRVATSKA I NJENO SUDJELOVANJEU GLOBALNOM ODGOVORU

Sudjelovanje Hrvatske u globalnom odgovoru do sada je bilo relativno skromno.Razlog je tome, između ostaloga, postojanje specifičnog „hrvatskog pitanja“ vezanog zaodređenje polazišne kvote emisija stakleničkih plinova za baznu 1990. godinu jer je to,svi znamo, i godina nastajanja Hrvatske u specifičnim ratnim uvjetima.

Hrvatska pristupa Okvirnoj konvenciji UN-a o klimatskim promjenama godine1996., odmah poslije oslobođenja svojih okupiranih teritorija. Sustavne djelatnosti nazbrinjavanju emisija stakleničkih plinova još nisu ustrojene ali upoznavanje s problemom,opis problema, monitoring, postepeno širenje informacija i znanja o ovom problemu islično ipak je na djelu. Tijekom 2001. godine Hrvatska izlazi u međunarodnu javnost sasvojim prvim Nacionalnim izvješćem Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvencijiUN-a o promjeni klime (UNFCCC). U prosincu 2006. godine izlazi novo nacionalnoizvješće koje prema međunarodnom statusu i ritmu koji je planiran ima karakter drugog,trećeg i četvrtog izvješća.

U okviru dugih i mukotrpnih pregovora pristupanju Kyotskom protokolu, Hrvatskase borila za priznanje činjenice da je sudjelovala u izgradnji i korištenju energetskihkapaciteta izvan svojih granica, u okviru bivše Jugoslavije i 22% svojih potreba zadovolja-vala iz tih elektrana. Ovo je povezano s ocjenom količina stakleničkih plinova i odre-đenjem kvota stakleničkih plinova za Hrvatsku. Bez priznanja prethodno spomenutihčinjenica, ove kvote bi bile nepovoljnije. Hrvatska je podnijela zahtjev za povećanjeemisija u startnoj godini za 4,46 milijuna tona ekvivalenata CO2 na sastanku potpisnica(COP 7) u Marakešu u Maroku 2001. godine U studenome 2006. godine na sastankupotpisnica i sudionika Kyotskog protokola u Nairobiju u Keniji Hrvatskoj je konačno odo-brena dodatna emisija CO2 od 3,5 milijuna tona.

Hrvatska tako sada konačno ima jasnu situaciju – ako potpiše Kyotski protokolobvezuje se da će do 2012. godine smanjiti svoje emisije stakleničkih plinova za 5% odone razine koja je bila polazišne godine 1990., a to je 35 200 000 tona CO2 eq. Idealni cilj,konačno utvrđen u studenom 2006. godine za Hrvatsku prema Kyotskom protokolu je do2012. godine ne prijeći razinu emisija stakleničkih plinova od 33 400 000 tona CO2 eq.

Procjena je da ovakva kvota omogućuje normalni razvoj energetike i gospodar-stva. Odatle je državna uprava Hrvatske donijela načelnu odluku ratificirati Kyotski52

9 Izvor svih podataka i podloga svihopisanih nalaza za ovo poglavlje je”Nacionalno izvješće Republike Hr-vatske prema Okvirnoj konvencijiUjedinjenih naroda o promjeni kli-me (UNFCCC)”, Ministarstvo zašti-te okoliša, prostornog uređenja igraditeljstva RH, prosinac 2006.Nije imalo smisla izmišljati neštodrugo i novo nakon što su grupehrvatskih stručnjaka mjesecimaradile te uz pomoć zaposlenikaMZOPU-a (Državna uprava zazaštitu okoliša, Odsjek za klimatskepromjene i zaštitu ozonskog omo-tača) sažele i nedavno objavilesvoje svježe rezultate. Stoga poredpojedinih slika i tablica u ovomepoglavlju ne navodimo izvor svakiputa pojedinačno.


protokol u prvom tromjesečju 2007. godine i pristupiti njegovoj postepenoj i sustavnojprovedbi. U izvješću Europske komisije o napretku Hrvatske o pregovorima u poglavlju„Okoliš“ iz studenoga 2006. godine zaključeno je kako se Hrvatska obvezala ratificiratiKyotski protokol u prvom tromjesečju 2007. godine te da treba učiniti još dosta naporakako bi se ograničila emisija stakleničkih plinova u Hrvatskoj.

NEKOLIKO ČINJENICA O PROZVODNJI IPOTROŠNJI ENERGIJE U HRVATSKOJ

Ukupna potrošnja energije u Hrvatskoj u 2004. godini iznosila je 412,04 PJ ili 2128kg ekvivalentne nafte po stanovniku, što je za 37,8% više prema minimalnoj potrošnji iz1992. godine (tablica 1). Predviđa se porast potrošnje energije po godišnjoj stopi od 1,6 %u razdoblju do 2030. godine.

Vlastita opskrbljenost energijom iznosila je 2004. godine 49,6%. Tekuća su gorivazastupljena s 43,6%, prirodni plin s 25,4% i vodne snage s 16,7%. Najveći udio u nepo-srednoj potrošnji energije po sektorima ostvarila je u 2004. godini opća potrošnja(47,7%); udio prometa iznosi 30,2%, a industrije 22,4%.

Od fosilnih goriva Hrvatska proizvodi sirovu naftu i prirodni plin, dok je proizvodnjaugljena prestala 1999. godine. Iz 35 naftnih polja je 2004. godine proizvedeno 1 085 360t nafte, što podmiruje 35% domaćih potreba. Proizvodnja prirodnog plina iz 20 plinskihpolja iznosila je u 2004. godini 2 198 100 m3 plina, što podmiruje 60% domaćih potreba.Najveći dio plina dolazi iz ležišta u Podravini. U podmorju sjevernog Jadrana otkrivenoje 9 plinskih polja s 23,5 mlrd. m3 čije je izravno korištenje započelo putem plinovodaPula-Karlovac u studenome 2006. godine.

Tablica 1.: Ukupna potrošnja energije zarazdoblje 1990.-2004. (PJ)

53

1990. 1995. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004.Ugljen i koks 34,07 7,42 17,15 19,36 22,89 26,18 29,70Drvo i biomasa 22,68 13,52 15,64 12,24 12,39 15,96 15,88Tekuća goriva 188,57 146,03 160,52 164,25 175,16 192,85 179,62Prirodni plin 98,22 82,77 94,98 98,87 101,10 100,45 104,66Vodne snage 38,55 51,75 56,93 65,51 52,01 46,48 69,00Električna energija 25,42 12,59 14,40 11,36 12,68 14,01 13,19UKUPNO 407,51 314,08 359,62 371,58 376,23 395,93 412,04

Od obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj se koriste: vodna snaga, ogrjevno drvoi drvni otpadci, biomasa, geotermalna energija, a u posljednje vrijeme solarna energija ienergija vjetra. Prva vjetroelektrana u Hrvatskoj, Ravne 1 na otoku Pagu, instaliranesnage 5,95 MW, puštena je u pogon krajem 2004. godine. U zaleđu Šibenika dovršenaje 2006. vjetroelektrana Trtar-Krtolin s 14 vjetroturbina ukupne snage 11,2 MW.


Slika 21. Ukupna potrošnja energije prema udjelimau razdoblju 1990. - 2004.

54

Za proizvodnju električne energije u Republici Hrvatskoj licencirane su tri tvrtke:HEP Proizvodnja d.o.o. (ovisno društvo u sastavu HEP grupe), TE Plomin d.o.o. i INA d.d.HEP Proizvodnja d.o.o proizvodi električnu energiju u 25 hidroelektrana, 4 termo-elektrane i 3 termoelektrane-toplane, ukupne raspoložive snage 4049,1 MW u 2004.godini (2078,6 MW u hidroelektranama, 1632,5 MW u termoelektranama). Ostatakproizvodnje električne energije u Hrvatskoj čine polovica kapaciteta (338 MW) nuklearneelektrane Krško (u Sloveniji), 14 industrijskih termoelektrana i elektrane u privatnomvlasništvu: 5 malih hidroelektrana, dvije sunčane i jedna vjetroelektrana. Elektrane usklopu industrijskih postrojenja i ostale elektrane u privatnom vlasništvu imaju ukupnuinstaliranu snagu 231,2 MW (slika 22.).

Slika 22.: Bilanca električne energije u Hrvatskoj.


Slika 23: Zastupljenost pojedinih oblika energije ukupnoj potrošnji Hrvatske 2004. godine

Termoelektrane i tekuća goriva značajno su zastupljeni u pozvodnji energije.Njihov profil u smislu suproizvodnje stakleničkih plinova je negativan.

Osim navedenih osnovnih podataka o proizvodnji i potrošnji energije pridodaje-mo nekoliko podataka strukturi prometa, imajući na umu kretanja u cestovnom prometukoji je izravno vezan za proizvodnju CO2.

Najznačajniji oblici prometa su cestovni i željeznički. Prijevoz putnika željezničkim,pomorskim/riječnim i zračnim prometom je u porastu, dok je opao u cestovnom prometu.Ukupni godišnji prijevoz robe bilježi intenzivni porast od 2000. godine.

Slika 24: Struktura prijevoza putnika (lijevo) i robe (desno)po vrstama prijevoza u 1997. i 2004. godini.

55

Republika Hrvatska ima ukupno 2726 km željezničkih pruga: 2478 km jednokolo-sječnih i 248 km dvokolosječnih pruga. Elektrificirano je 984 km ili 36% željezničkihpruga. Ukupna duljina javnih cesta u Hrvatskoj iznosila je 28 274 km 2004. godine, odčega je 7012 km državnih, 10 509 km županijskih i 10 298 km lokalnih cesta. Izgrađenamreža autocesta i poluautocesta u Hrvatskoj iznosila je krajem 2005. godine 1020,5 km.


Broj cestovnih motornih vozila naglo raste i u 2004. godini iznosio je 1 751 951,od čega su 76,3% osobni automobili. Dok je 1995. bilo 164,4 automobila na 1000 sta-novnika, u 2004. taj broj iznosi 301,3 automobila (slika 25.).

Slika 25: Broj vozila i potrošnja goriva u cestovnomprometu (1990.-2003.).

Potrošnja motornih goriva stalno raste. Gotovo dva milijuna vozila (ne tako dav-ne 1992. ih je bilo samo milijun!) guta 1 600 000 tona motornih goriva godišnje. Dakako,malo i beznačajno u usporedbi s jednim SAD-om ali za nas dovoljno da povećavalokalne stakleničke plinove. Struktura goriva se mijenja. Udio štetnog olovnog benzinaopada a potrošnja dizelskog goriva po prvi je put nadmašila potrošnju benzinskog (omjer1,1:1) u 2003. godini.

Navedeni osnovni podatci o proizvodnji i potrošnji energije, porastu potreba zaenergijom te korištenju fosilnih goriva u cestovnom prometu roba i ljudi s posebnimnaglaskom na naglom porastu vozila pomoći će u sagledavanju uzroka i profila emisijastakleničkih plinova kao uzroka stakleničkih plinova i porasta temperature atmosfere i uHrvatskoj te o mogućim posljedicama za okoliš i ukupni život u Hrvatskoj.

KLIMATSKE PROMJENE U HRVATSKOJ – SADAŠNJIPROCESI I PROCJENE ZA BUDUĆNOST

Razdoblje 1991. - 2000. bilo je i u Hrvatskoj najtoplije u 20. stoljeću. 2003. go-dina - godina suha i po toplotnim udarima poznata u cijeloj Europi - ističe se i u Hrvatskojkao jedna od deset najsušnijih u 104-godišnjem razdoblju promatranja. Godišnje količineoborina smanjene su tijekom 20. stoljeća na cijelom području Hrvatske.

• Porast srednje temperature zraka i pad količine padalinaTemperaturne i oborinske varijacije u Hrvatskoj u 20. stoljeću utvrđene su obradom

podataka za razdoblja 1901. - 2000. i 1901. - 2004. na pet meteoroloških postaja: Osijek(kontinentalna klima), Zagreb-Grič (kontinentalna klima pod blagim maritimnim utjeca-jem), Gospić (kontinentalna klima gorske Hrvatske pod jakim maritimnim utjecajem,razdoblje 1924. - 2004.), Crikvenica (maritimna klima istočne obale sjevernog Jadrana)i Hvar (maritimna klima dalmatinskog otočja). Prema podatcima za promatrana razdobljapostoje razlike u trendu tijekom 20. stoljeća i promjene koje se javljaju u prvim godinama21. stoljeća (slika 26.).56


Slika 26: Srednje temperature zraka (lijevo) i količineoborine (desno) i trendovi za godinuu razdoblju1901.-2004. (*signifikantni na razini α=0.05)

57Temperature zraka postepno su rasle, a količina padalina se smanjivala!


Prema scenariju klimatskih promjena za Hrvatsku, procjena za razdoblje2040. - 2050. jest da će doći do daljnjeg porasta temperature, pri čemu će zagrijavanjebiti veće ljeti nego zimi, ponegdje u sezonskom srednjaku i više od 2,5 stupnja. Scenarijpredviđa smanjenje količine oborine u ljetnoj sezoni. Porast temperature uzrokovat ćesmanjenje količine snježne oborine.

• Vodni resursiLjudi i klima mijenjaju režime otvorenih vodotoka. Intenzivni procesi vodne ero-

zije s mnoštvom razornih bujica naročito su prisutni na jadranskim slivovima s flišnompodlogom. Erozija vjetrom najintenzivnija je u priobalju i na otocima, a djelomično i usjevernoj Hrvatskoj. Do promjena u režimu poplava u Hrvatskoj došlo je ne toliko uveličini poplava koliko u učestalosti njihova pojavljivanja.

58

• PoljoprivredaHrvatska je locirana u umjerenom klimatskom pojasu. Postupno zatopljenje

pozitivno će utjecati na ozime kulture, čiji će se prinosi uz povoljnije uvjete rasta povećati.Proljetne ili jare kulture bit će u većoj mjeri ugrožene uslijed viših temperatura i nedo-statka vode u ljetnim mjesecima. Nestanak vrlo hladnih zima ili kasnog proljetnog mrazau kontinentalnom dijelu Hrvatske, procjenjuje se, utjecat će na širenja područja plantaž-nog uzgoja voćaka i vinove loze. Uzgoj mediteranskih vrsta voća dobit će klimatskupodršku. Možda će plantaže limuna i mandarina procvasti i u okolici Zagreba a ne kaodanas samo na jugu, u dolini Neretve ili u Konavlima.

Stočarska proizvodnja, posebno ona na velikim farmama, pridonosi globalnomzatopljenju emisijama metana (uglavnom od goveda), dušikovog oksida (NO) iz mine-ralnih gnojiva i gnojovke te CO2. Klimatske promjene neizravno će djelovati kroz prinosi kvalitetu paše, krmnog bilja i žitarica.

Povećana učestalost oborina jakog intenziteta i ojačani vjetar dovest će dozaslanjivanja tala u priobalnom području, osiromašenja pašnjačkih površina, smanjeneprodukcije biljne mase i kvalitete krmiva.

Rijeka Dobra


• ŠumarstvoŠto će klimatske promjene donijeti hrvatskim šumama koje pokrivaju nešto više

od trećine ukupnog teritorija Republike Hrvatske? Promjene u prostornoj razdiobi šumskevegetacije bit će izražene kroz nestanak postojećih ili pojavu novih tipova šuma, pro-mjene ekološke stabilnosti i zdravstvenog stanja šuma, kao i promjene ukupne proizvod-ne i općekorisne vrijednosti šuma. Do 2030. godine se predviđa širenje nizinskih šuma,reduciranje područja bukovo-jelovih šuma u Gorskom Kotaru i širenje pojasa submedite-ranskih, termofilnih listopadnih šuma. Karta šuma u Hrvatskoj do kraja stoljeća mogla bise pod utjecajem klimatskih promjena značajno izmijeniti.

Slika 27: Sadašnja rasprostranjenost i procjena budućegstanja (2050. i 2080. godina) rasprostranjenostidinarske šume bukve i jele u Hrvatskoj

59

Požari, do sada brojni ljeti u našem priobalju, imat će još veće poticaje upravoiz smjera klime. Trajanje dugih i sušnih perioda tijekom ljetnih mjeseci sa smanjenimkoličinama oborina predstavlja veliku opasnost za izbijanje šumskih požara u područjuduž jadranske obale. Ova pojava, koju već godinama pratimo u zemljama Mediterana,nažalost će učestati. Broj i vrsta uzročnika neće opadati, već će rasti kao što će relativnonajviše do 2100. godine u ovom dijelu Europe porasti i prosječna temperatura.


U izravnoj korelaciji s klimatskim promjenama je pojava izrazitog sušenja šuma,uvjetovana promjenom vodnog režima slivnih područja i opadanjem razine podzemne vo-de. Šuma starih hrastova Repaš pokraj Đurđevca jedna je od mnogih u kojima se bilježiovo usporeno, a odatle i slabo vidljivo i medijima nimalo senzacionalno umiranje šuma.

• Biološka raznolikost i prirodni kopneni ekosustaviU Hrvatskoj se očekuje različiti i uzajamno povezani tipovi utjecaja na biljne i

životinjske vrste. Sezonski vezani biološki ciklusi neposredno su povezani s klimatskimpokazateljima. U Europi je zabilježena promjena u trajanju ukupnog biljnog rasta od+10,8 dana, pomak u razdoblju mriještenja slatkovodnih riba, raniji povratak migratornih

vrsta ptica sa zimovališta, što je opaženo i u Hrvatskoj.Klimatske promjene utječu na fiziologiju i na interakcijebiljaka uzrokujući pomake i promjene područja pojavlji-vanja vrste ili zajednice. Brzina migracije područja biljnihvrsta procijenjena je na 2,1 km/god u blažem te na 3,9km/god u ekstremnijem obliku. Oko 45% svojti će zadr-žati ili povećati sadašnje područje. Više od polovine ćeuz sjever-sjeveroistočni smjer migracije svoje područjedrastično smanjiti ili će izumrijeti.

Drvenaste biljne vrste europskog područja(uključujući Hrvatsku) pokazuju brzinu u mijenjanju rubapodručja od 50-2000 m/god., što osigurava migracijunekih drvenastih vrsta u smjeru pružanja Dinarida pre-ma sjeverozapadu, uz moguće lokalno osiromašenjeflore. Smanjit će se brojnost zeljastih vrsta najviših

planinskih područja, cirkumpolarne (40 svojti), predalpske (266) i alpske (607) rasprostra-njenosti. Bogata i endemična flora te velik broj već ugroženih vrsta južno- i srednjojadran-skih otoka bit će izložena nestanku zbog malene mogućnosti migracije.

Stanovit dio beskralježnjaka je sposoban za migraciju i ima široku rasprostranje-nost te će se vjerojatno moći adaptirati promjenama. No, vrstama prilagođenim hladnijimuvjetima života (npr. planinski masivi) povišenje temperature može poremetiti razvojnecikluse. Kralježnjaci imaju općenito dobre migratorne sposobnosti i mogu pomicati svojepodručje brže od pomicanje vegetacijskih jedinica. Vrste izložene klimatskim promjena-ma, prirodnim ili induciranim, mogu pokušati migrirati slijedeći svoj životni optimum,prilagoditi se novonastalim uvjetima ili izumrijeti (lokalno ili šire). Očekuje se da će popu-lacije mnogih vrsta u kontekstu modernog razvoja biti izložene fragmentaciji staništa injihovom tjeranju da žive kao manje subpopulacije, „otoci života“ koji su nekoć bilipovezani ali više nisu.

• Obala i obalno područjePorast razine mora za oko 80-90 cm značajno će utjecati na područja koja su već

sada pomalo ugrožena, a to su gradovi Rovinj, Pula i Split, zapadna obala Istre, zadarskopodručje, Omiš, ušće Neretve te područje Rijeke Dubrovačke. Detaljna studija za otokeCres/Lošinj pokazala je da bi porast razine mora od 1 metar potopio područje na kojem60


obitava oko 13% populacije. Porast razine mora ugrozit će i dva slatkovodna jezera kojase nalaze u obalnome području: Vransko jezero na Cresu i Vransko jezero kod Pakošta-na. Značajan negativan utjecaj imat će i na solane u Pagu, Ninu i Stonu.

Poseban problem će se očitovati u utjecaju povišene razine mora na dio objekatakoji se nalaze blizu morske razine u velikom broju naselja, kanalizacijske sustave u ve-ćem dijelu priobalnih naselja. Ovo može onesposobiti dio naseobinskih struktura zazdravo i higijensko stanovanje. Razina mora snažno će utjecati na sve marine, pristaneza čamce i pristaništa za veće brodove. Velik broj plaža bit će potopljen.

Plavljenje obalnoga područja kao rezultat oluja imat će značajni utjecaj nazapadnoj obali Istre te većem dijelu nisko položene obale u sjevernoj i srednjoj Dalmaciji.Porast razine mora može znatno povećati rizik plavljenja rijeke Mirne, Zrmanje, Cetine iNeretve, a pojačat će postojeću eroziju na području grada Nina. Prodiranje slane vodeu slatke vode može imati negativnih utjecaja na opskrbu slatkom vodom i poljoprivredu,naročito na području delte Neretve.

Porast prosječne temperature od oko 2 °C omogućuje produžetak turističke se-zone sa sadašnja tri na pet mjeseci. Ovu dobru stranu porasta temperature lako mogupopratiti povećani problemi sa snabdijevanjem pitkom vodom.

• Morski ekosustavi i riblje bogatstvoMogući mehanizam koji bi objasnio npr. veću brojnost termofilnih ribljih vrsta u

Jadranu te njihovu rasprostranjenost sve sjevernije, vjerojatno je povišenje sadržajatopline u Jadranskom moru uzrokovano povećanjem topline u atmosferi u području širemod Jadrana. Osim toga, ovo povećanje sadržaja topline povezano je i s ulaznim sjevernozapadnim strujanjem duž istočne obale Jadrana. Ovo strujanje nosi više hrane i plankton-skih organizama pogodujući tome da vode Jadrana postaju bogate hranom vrstama čijeje stanište južnije.

Slika 28: Ukupan broj termofilnih vrsta riba koji sepojavio u Jadranu (1973.-2003.).

61


Utvrđena je izrazito visoka korelacija između količine ulova srdele i saliniteta.Ovo bi moglo biti od velikog značaja za ribarsku industriju jer na srdelu u hrvatskommorskom ribarstvu otpada 75% cjelokupnog morskog ulova. Nalazi jaja srdele u sje-vernom i srednjem Jadranu u lipnju i rujnu ukazuju na produženje sezone mrijesta ovevrste jer se ranije mrijestila od listopada do svibnja. Te promjene u kvalitativno - kvanti-tativnom sastavu jadranske riblje faune mogle bi se pripisati promjenama u oceano-grafskim i hidrografskim svojstvima Jadrana, kao i klimatskim promjenama.

• Ljudsko zdravljeOčekuje se i povećanje učestalosti vrućih i sušnih ljeta, s maksimalnim dnevnim

i visokim noćnim temperaturama (iznad 25 °C). To su onakve noći u kojima nema osvje-žavajućeg odmora! Učestalija pojava toplinskih valova ozbiljna je opasnost za ljudskozdravlje u budućnosti, osobito za starije osobe i kronične bolesnike. Očekivano smanje-nje učestalosti zimskih hladnoća utjecat na smanjenje broja infarkta, cerebro-vaskularnihinzulta i astmatičnih napadaja zimi. Ljeta koja će biti sve toplija utjecat će na bolesnikes bolestima krvožilnog sustava. Predviđeno zatopljenje povećat će opasnost od širenjai pojave bolesti koje prenose kukci i grinje: malarija (u priobalnom području), virusnikrpeljni meningoencefalitis, Lajmska borelioza.

Klimatske promjene potiču širenje bolesti kao što su malarija i astma, kako ubogatim, tako i u siromašnim zemljama. U listopadu 2004. zabilježen je prvi puta u Hrvat-skoj „tigar“ komarac, primarno tropska i suptropska vrsta koja je prenositelj denguevirusa. Toplija i suša klima, uz produžetak vegetacijskog razdoblja pogodovat će daljnjemširenju alergogenih biljaka poput agresivne ambrozije u kontinentalnoj Hrvatskoj.62


SEKTORI DJELATNOSTI KOJE U HRVATSKOJPROIZVODE STAKLENIČKE PLINOVE

Utjecaji koje će Hrvatska i njeni građani trpjeti u narednim godinama i desetlje-ćima od klimatskih promjena nastaju u planetarnom kotlu a ne samo u Hrvatskoj. Toznamo. Udio domaćih izvora emisija stakleničkih plinova u ukupnom planetarnom an-tropogenom stakleničkom učinku je malen.

Ovdje ćemo predstaviti tek osnovnu sliku uzročnika stakleničkih plinova.Prema IPCC metodologiji, proračun emisija obuhvaća samo one emisije koje su

posljedica antropogenih djelovanja i odnosi se na izvore/ponore emisija stakleničkihplinova iz šest sektora: energetika, industrijski procesi, korištenje otapala, poljoprivreda,promjene u korištenju zemljišta i šumarstvo, gospodarenje otpadom.

Podatci glede emisija/uklanjanja stakleničkih plinova prema sektorima djelatnostiza razdoblje 1990. - 2003. (Gg CO2 eq = Giga tona ekvivalenta CO2) predstavljeni su utablici 2.

Tablica 2.: Emisije/uklanjanja10 stakleničkih plinova prema sektorimadjelatnosti za razdoblje 1990.-2003. (Gg CO2 eq)

63

Sektor 1990. 1995. 2000. 2001. 2002. 2003.

Energetika 22 489 16 391 18 858 19 907 21 137 22 536Industrijskiprocesi 3 932 2 021 2 840 2 816 2 704 2 823Poljoprivreda 4 406 3 121 3 095 3 196 3 235 3 278Gospodarenjeotpadom 298 380 475 504 533 555

Ukupna emisija 31 124 21 913 25 268 26 424 27 609 29 192

Promjenakorištenjazemljištai šumarstvo -14 437 -20 535 -19 285 -17 777 -16 796 -16 648

Neto emisija 16 887 1 378 5 983 8 647 10 813 12 544

Ukupne emisije/uklanjanja stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj u godini2003. iznosile su 29,867 Gg eq-CO2. Najveći doprinos ima energetika (75,8%), slijedipoljoprivreda (10,8%), industrijski procesi (9,0%) i gospodarenje otpadom (4,3%).Najznačajniji izvor CO2 je energetski sektor koji s 90-93% pridonosi ukupnoj emisiji CO2,ovisno o promatranoj godini. Emisija CO2 iz proizvodnje električne i toplinske energije utermoelektranama, javnim toplanama i javnim kotlovnicama je iznosila 5,8 mil. t, štopredstavlja 19,4% u ukupnoj emisiji stakleničkih plinova u Hrvatskoj. U sektoru poljo-privrede došlo je do smanjenja emisija CH4 jer se broj stoke od 1990. godine stalno sma-njivao. Ta struktura domaćih emisija stakleničkih plinova je uz neznatne promjenezadržana tijekom cijelog razdoblja 1990. - 2003.

10 Niz djelatnosti proizvodi stakle-ničke plinove i ispušta ih u atmo-sferu. To zovemo emisije. Šumskipokrov upija CO2 dok prenamjenazemljišta čini to isto ali na način daprofil nove vegetacije na njima o-tvara nove procese upijanja CO2.To zovemo uklanjanje.


„Pokrivenost“ emisija stakleničkih plinova uklanjanjem ugljikovog dioksida usektoru šumarstva iznosila je 57% u 2003. godini. Povoljna je činjenica da je Hrvatskasačuvala šume na više od trećine svog teritorija, što je nešto iznad europskog prosjeka.Isto je tako vrlo povoljna činjenica da je 95% šuma prirodno, samoniklo. Ako se govorida su amazonske šume pluća planete, hrvatske su šume zasigurno pluća Hrvatske kojauravnotežavajuće djeluju na ukupnu bilancu CO2 u atmosferi. Paradoksalno, prirodnoširenje vegetacije i šuma na dosadašnje pašnjake koji su se prije koristili i obrađivali, adanas su zapušteni i ostavljeni, povećavaju povoljnu situaciju u tom pogledu.

Slika 29: Skupne emisije/uklanjanja stakleničkih plinovaza razdoblje 1990. - 2003., prema sektorima

U sektoru energetike, koji najviše pridonosi emisiji stakleničkih plinova, u 2003.godini ukupna potrošnja energije bila je veća za 5,2% u odnosu na prethodnu 2002.ukupne emisije stakleničkih plinova u Hrvatskoj.

U sektoru industrijskih procesa ključni izvori emisija su proizvodnja cementa,amonijaka i dušične kiseline, koji su u 2003. godini zajedno činili 90,3% emisije iz togsektora. Pozitivni događaji su: proizvodnja željeza u visokim pećima i primarna proizvod-nja aluminija prestala je 1992. godine, a ferolegura 2002. godine.

No, proizvodnja cementa u razdoblju 1997. - 2003. godine stalno raste i prema-šila je proizvodnju iz 1990. godine. U 2003. proizvedeno je 3,8 mil. tona cementa. Ciljproizvođača je maksimalno iskorištenje postojećih kapaciteta, staklenički plinovi nisunjihova preokupacija, barem ne dok ih država ne prisili da se time sustavno pozabave.Građevinske djelatnosti u Hrvatskoj će i dalje bujati i proizvodnja cementa će se pove-ćavati kao i za nju vezane emisije plinova. Proizvodnja amonijaka i dušične kiseline je u2003. bila manja za 22% (promatrano kroz potrošnju prirodnog plina). Cilj proizvođačaje iskorištenje postojećih kapaciteta, a proizvodnja i s njome povezana emisija ovisiprvenstveno o potražnji za pojedinim vrstama mineralnih gnojiva na tržištu.

U sektoru poljoprivrede emisija CH4 i N2O je uvjetovana različitim poljopri-vrednim aktivnostima. Za emisiju CH4 je najznačajnije stočarstvo (unutrašnja fermen-tacija). Kako se broj stoke od 1990. smanjivao, posljedično je došlo i do smanjenja64


emisije CH4 sve do 2000., kada je zabilježen porast emisije čiji je trend zadržan do 2003.godine. Emisija N2O se promatra kao izravna emisija iz obrade poljoprivrednih tala,emisija uslijed raspada životinjskog otpada (gospodarenje gnojivima) i neizravna emisija.Slično kao i emisija CH4, od 2000. godine prisutan je trend porasta emisije N2O zbogpovećanja uporabe mineralnih dušičnih gnojiva.

Odlaganje komunalnog otpada na odlagališta dominantni je izvor emisije CH4iz tog sektora u Hrvatskoj. Emisija ovisi o količini i sastavu otpada, uređenosti odlagalištai primjeni mjera sakupljanja i obrade deponijskog plina. Rezultati analiza prema novommodelu izračuna pokazuju da emisija iz ovog sektora raste uglavnom kao posljedica sveveće količine otpada koji se odlaže na odlagališta i izostanka sekundarnih mjera sma-njivanja emisija na odlagalištima (spaljivanje na bakljama, proizvodnja električne energijeiz deponijskog plina).

Na kraju ovog sažetog prikaza emisije stakleničkih plinova u Hrvatskoj pogle-dajmo još njihovu strukturu prema vrsti plina. To upotpunjuje sliku plinova po djelatno-stima i ukupno daje jasnu podlogu za mjere i djelovanja na poslu smanjenja stakleničkihplinova u Hrvatskoj.

Slika 30: Struktura stakleničkih plinova u Hrvatskoju godini 2003. (Gg CO2 eq)

65

Staklenički plinUgljikovdioksid (CO2) 22 883Metan (CH4) 2 925Didušikov oksid(N2O) 3 221Fluoriraniugljikovodici(HFC, PFC) i SF6 164

Ukupna emisija 29 192

ZAKLJUČNO O KLIMATSKIM PROMJENAMAU HRVATSKOJ

U porastu emisije stakleničkih plinova lavovski dio ima energetika, a od plinovasnažno po količinama dominira CO2. Sve ostale djelatnosti zajedno i svi ostali plinovi,iako “manjinski” utjecajni, jednako kao energetika i CO2 blago rastu prema količiniemisija.

Porast nije velik ali je stalan, unatoč snažnom udjelu prenamjene zemljišta išuma Hrvatske na ukupnu bilancu tih plinova. Postojeća struktura djelatnosti uz po-stojeće tehnologije proizvodi postojeću strukturu i količine stakleničkih plinova. Prestanakrada nekih tehnologija koje su imale snažnu potrošnju energije (za koju su radili ener-getski pogoni koji su suproizvodili stakleničke plinove) ili su izravno proizvodile


onečišćenje atmosfere stakleničkim plinovima značajna su povoljna vijest. Sve inten-zivniji rad nekih pogona, kao što su cementare, koje nužno uzgred proizvode i emisijestakleničkih plinova, nepovoljna su vijest.

Materijalni rast i rast životnog standarda, ukupni civilizacijski razvoj, tražit ćeiznalaženje takvih tehnologija i rješenja koja istovremeno neće značiti i porast emisijestakleničkih plinova. To se posebno odnosi na proizvodnju energije koja je u ukupnojbilanci u Hrvatskoj glavni zagađivač atmosfere.

Koji je poželjni smjer kretanja glede ovih pitanja? To je zasigurno snažnije okre-tanje obnovljivim izvorima energije i povećanje energetske učinkovitosti pri čemu su idejavodilja europski ambiciozni ciljevi i instrumenti za suzbijanje emisija. Europsko opredje-ljenje za učešće obnovljivih izvora energije od 12% iz ovih izvora do 2012. godine uukupnoj energetskoj bilanci jedan je od izlaza.

Hrvatska već ima povoljnu situaciju glede korištenja vodnih potencijala u velikimhidroelektranama, no ostali obnovljivi izvori s izuzetkom korištenja biomase su do sadabili izuzetno zanemareni. Otvaranje jačeg procesa razvoja ekološke poljoprivrede za koje

postoje prirodne pretpostavke, a zakoje su institucionalne osnove po-stavljene tek 2000. godine, takođerje jedan od načina smanjivanjaemisija stakleničkih plinova. Daljnjeunapređenje zbrinjavanja otpada,bez obzira na to što ta grana dje-latnosti najmanje sudjeluje u emi-sijama stakleničkih plinova, takođermože dati svoj doprinos.66


Udio Hrvatske u ukupnim emisijama stakleničkih plinova na planetarnoj razinije malen. To nije neočekivano, jer ipak smo zemlja s brojem stanovnika kojeg ima polagrada Londona i sa stupnjem materijalnog razvoja koji je daleko od onog zapadnoeurop-skog ili američkog. Sve to nije manjak već prednost u ukupnoj priči o antropogenomstakleničkom učinku i klimatskim promjenama. Emisije domaćeg porijekla i prema vrsti iprema opsegu nisu nesavladiv problem.

PROCESI PROMJENE EKOSUSTAVA VEĆ SU TU A BITĆE JOŠ VEĆE I BROJNIJE AKO SE PLANETARNEEMISIJE BUDU POVEĆAVALE

Promjene koje donose porast temperature i klimatske promjene u Hrvatskoj, ulokalnoj, domaćoj ekosferi i biosferi nisu odviše dramatične i mogu se većim dijelom, ba-rem tijekom 21. stoljeća, savladati pravovremenom i adekvatnom prilagodbom.

Nedvojbeno je da najviše briga zadaje procjena porasta razine mora za oko80-90 cm i nepovoljni utjecaji koje će ta klimatska promjena imati na život u priobalju nanizu primorskih lokacija. Ponovimo, to su u prvom planu: gradovi Rovinj, Pula i Split, za-padna obala Istre, zadarsko područje, Omiš, ušće Neretve te područje Rijeke Dubro-vačke. Valja reći kako će i svi drugi dijelovi jadranske obale biti na udaru porasta razinemora. To će se dogoditi ako ni zbog čega drugog a ono zbog problema odvodnje ot-padnih voda i sadašnjih kanalizacijskih rješenja koja nisu pripremljena za takvu situaciju.

Promjene u biosferi - u strukturi šuma, u ribljim svojtama u Jadranu i slično - sveto ne mora nužno biti loša vijest. Dio vrsta će migrirati, dio će biti ugrožen toplijom klimom,dio će nestajati. Planinska vegetacija, posebno u vršnim dijelovima koji u Hrvatskoj nigdjene prelaze 2000 m bit će na udaru.

Veći broj suhih i sunčanih razdoblja može povećati šanse turizmu kao važnojgospodarskoj grani. Opasnost vreba po vodne sustave koji u ljetnom razdoblju u primor-skom dijelu zemlje ionako više nisu izdašni. Isto tako, opasnost vreba i u slavonskimravnicama gdje nedostatak padalina, u uvjetima kada navodnjavanje još nije razvijeno,stvara opasnost za prinose u poljodjelstvu.

Najkraće, dvije glavne brige u Hrvatskoj glede klimatskih promjena su:• stanje voda i vodnih sustava; smanjenje padalina, povlačenje pod-

zemnih voda u dublje slojeve, suše - posebno u južnim i istočnim kraje-vima Hrvatske;

• porast razine mora i udar te pojave na ukupni način življenja u gra-dovima i naseljima na najnižim kotama uz samo more.

Obilne zalihe obnovljive pitke vode u hrvatskom kršu, tom briljantnomprirodnom spremištu vode, vrhunsko su blago koje treba očuvati i razviti sustavdistribucije tih voda do svih građana Hrvatske. Eventualno ugrožavanje do-sadašnjih količina obnovljive pitke vode u Hrvatskoj iz smjera planetarnih kli-matskih promjena ne možemo spriječiti. Ako će se trend smanjenja padalinanastaviti – vode će u spremnicima ukupno biti manje. Ali to još nužno ne znači dasmo u velikom problemu. Mi po glavi stanovnika danas imamo znatno veće koli-čine pitke vode od Europske unije. Vodu možemo, ako umijemo, mudro štedjeti ipametno raspoređivati, a viškove i izvoziti te tako dobro zarađivati. 67

Karta rasprostiranjakrša u Hrvatskoj


Život uz more u nekim dijelovima Hrvatske može biti nepovratno ugrožen. To bimogla biti najveća posljedica klimatskih promjena u Hrvatskoj. No, zamišljati kako obalnidijelovi jednog Rovinja ili Split postaju Venecija ili kako dolina Neretve dijelom postajemore, danas je teško. No, to što danas još uvijek nismo spremni o tome razmišljati neznači da ne bismo trebali!

Što možemo u smislu djelovanja predvidjeti za budućnost?Ukupne projekcije emisija stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj za razdoblje

1990.-2025. godine prikazane su na slici 31. Dozvoljena kvota koja je konačno utana-čena u studenom 2006 godine na sastanku Međuvladinog tijela za klimatske promjene(IPCC) u Nairobiju u Keniji za Hrvatsku iznosi 33 400 000 tona ekvivalenata CO2.

Slika. 31: Projekcije emisija stakleničkih plinova u Republici Hrvatskojza razdoblje 1990-2020. godine.

68

Kyotski protokol

Daljnja ukupna djelovanja na smanjenju emisija stakleničkih plinova u Hrvatskojimati će ovu kvotu za orijentir i cilj.

U energetskom sektoru se predviđa u razdoblju 2000.-2020. porast ukupnihpotreba za energijom u iznosu od 2%, porast potrošnje za 3% i porast emisije CO2 za3%. Korištenje obnovljivih izvora energije i energetske efikasnosti dodatno će se poticatiuvođenjem obveze svakom proizvođaču energije da u investicijski program uključi odre-đenu količinu obnovljive energije. Ukupni potencijali za smanjenje emisije stakleničkihplinova u energetskom sektoru, uključujući i dodatne mjere, iznose 2,9 mil. t CO2 equ 2010. i 7,7 mil. t CO2 eq u 2020. godini.

U razdoblju do 2010. godine ne očekuje se značajniji učinak mjera iz sektorašumarstva. Točan izračun učinaka mjera pošumljavanja i korištenja šumske biomaseradi povećanja zalihe ugljika predmet je širih rasprava u okviru Konvencije.


69

Sociološka istraživanja pokazuju da raspravom o klimatskim promjenama dominira nekoliko temeljnih priča („referentnihokvira“).

• NEMA DOVOLJNO DOKAZA da se globalna promjena klime zaista događa: ona je ALARMISTIČKI MIT kojimse zeleni koriste da bi se domogli potpore za svoje djelovanje.

• Globalno zatopljavanje je doista na djelu, ali je riječ o PRIRODNIM KLIMATSKIM CIKLUSIMA; čovjekovadjelatnost nije uzrok klimatskih promjena. Nema razloga za zabrinutost (a ako i ima, ionako ne možemo ništanapraviti!).

• GLOBALNO ZATOPLJAVANJE SE DOGAĐA, ALI ĆE DONIJETI DOBRE STVARI: uživajmo u toplijoj klimi itropskim biljnim kulturama!

• Globalno zagrijavanje se događa, ali bi PRIHVAĆANJE MJERA koje traži Kyotski protokol bilo EKONOMSKIPOGUBNO (a prihvaćanje još strožih standarda bila bi ludost).

• ČOVJEK JE PROUZROČIO KLIMATSKE PROMJENE, ALI IH NE MOŽE ZAUSTAVITI stoga im se treba prila-goditi.

• UZROK KLIMATSKIH PROMJENA JE ČOVJEKOVA DJELATNOST I NJIHOVE ĆE POSLJEDICE BITI OZBILJNE;trebamo djelovati odlučno i sada da bismo ih ublažili, usporili i na koncu eventualno zaustavili.

Ako je Vaše stajalište blisko prvim trima navedenima, prelistajte još jednom prethodna poglavlja ove knjižice.Čitanje narednog poglavlja možda Vam pomogne da promijenite mišljenje ako Vam je blisko četvrto ili peto odnavedenih stajališta. Ako ste pak najskloniji posljednjem od navedenih stajališta, u sljedećem ćete poglavlju naići naneke sugestije o tome kako učiniti ono što treba!


Priča PETA


ŠTO ĆEMO (U)ČINITI?Svi se slažu kako su posljedice materijalnog rasta, koji se odvija uz proizvodnju

stakleničkih plinova i onečišćenje atmosfere, štetne te da će - ako se ništa ne promijeniu ponašanju moderne civilizacije - biti još i gore, mnogo gore. Razlozi zašto se spome-nuti rast odvija na način da se suproizvode staklenički plinovi su u sustavima ljudskihvrijednosti i htijenju za većim materijalnim standardom, komforom, moći, bogatstvom.Materijalni rast i profit ciljevi su broj jedan moderne zapadne, odatle i svjetske civilizacije.Tko ne raste, kažu, ne razvija se, stagnira ili čak propada. Zemlja s malim BDP-om poglavi stanovnika ili s BDP-om koji ne raste je neuspješna, jadna zemlja. Čini se, nemase kuda – valja stalno rasti! Što više to, navodno, bolje!

Unatoč toj ideologiji rasta koju promovira zapadna kultura življenja - a kojuusvajaju i mnogoljudne, velike zemlje poput Kine, Indije, Japana, Brazila i mnoge druge- niz zemalja ne raste, guši se u dugovima i naprosto je slika masovnog siromaštva. Uvećini tih zemalja emisije stakleničkih plinova nisu posebno značajne. Naime, načinživota i razina tehnološke razvijenosti su takve da se niti u energetici, niti u prometu, nitiu industriji, niti u poljoprivredi (siromašni nemaju novaca za mineralna gnojiva!), a niti udjelatnostima zbrinjavanja otpada (siromašan je otpad siromašnih!) ne pojavljuju zna-čajnije količine stakleničkih plinova. Planetarna avangarda emisija stakleničkih plinova,onaj prvi jurišni ešalon iniciranja klimatskih promjena čine zemlje razvijenih gospodarskihdjelatnosti, zemlje visoke ukupne potrošnje energije, roba i usluga, tehnološki razvijenezemlje, gorivima fosilnog porijekla bogate zemlje i slične.

Što može donijeti promjenu na bolje, što može države i ekonomije svijetausmjeriti k smanjenju emisija stakleničkih plinova s ciljem da se u budućnosti zaustaviporast temperature atmosfere i tako posredno smanje daljnje klimatske promjene?

Sve počinje od načina kako mi ljudi vidimo stvari, kako si konstruiramo slikustvarnosti, u ovome slučaju sliku emisija stakleničkih plinova, sliku uzroka i posljedicaporasta temperature, sliku klimatskih promjena.

KAKO LJUDI VIDE (PERCIPIRAJU) PROBLEMKLIMATSKIH PROMJENA

Na sljedećim stranicama ove knjižice nastojat ćemo vas nagovoriti da i Vi osobnoučinite ponešto što bi pridonijelo ublažavanju klimatskih promjena. Važući vlastituspremnost da i sami učinite nešto „protiv klimatskih promjena“, vjerojatno ćete si postavitisljedeće pitanje: „Ako je vjerojatnost znatnijih promjena klime razmjerno velika, a njihovesu posljedice toliko ozbiljne i obuhvatne da ih nije pametno jednostavno zanemariti tečekati i vidjeti što će se dogoditi (tj. ako stvari stoje onako kako smo ih dosad opisali),kako to da klimatske promjene nisu jedna od najvažnijih tema javnih rasprava?11 Kakoto da je ta problematika još uvijek slabo prisutna u medijima, građani o njoj znaju vrlomalo, a vlast – čini se – ne poduzima za sada još ništa? Kako to da svi i dalje žive kao72

11 Nije situacija u svim zemljamaista. U Velikoj Britaniji laburističkavlada problem klimatskih promjenastavlja na visoko treće mjesto svojepolitičke agende a akcije koje ini-cira i poduzima poprimaju sustavneoblike. Većina političkih i poduzetni-čkih elita u većini zemalja ipak setim pitanjem uglavnom još ne bavi.


da klimatskih promjena nema ili da su one zanemarive? Zašto bih – ako je tako – jatrebao/trebala nešto poduzeti?“

KLIMATSKE PROMJENE U MEDIJSKOJBORBI ZA OPSTANAK

Dio odgovora na navedena pitanja jest u jednostavnoj činjenici da trenutnaistaknutost neke teme u društvenim raspravama ne mora odgovarati njezinoj objektivnojvažnosti. Primjerice: na tipičnoj naslovnoj stranici dnevnih novina u pravilu je vrlo malotema o kojima će se raspravljati i za sedam dana, a neki od izrazito važnih društvenihproblema uopće se ne spominju. Jedan od načina na koji društvene znanosti objašnja-vaju taj nesklad između pozornosti koju javnost pridaje nekoj temi i njezine objektivnevažnosti jest tzv. „model javnih arena“.

Prema tom modelu, pažnja javnosti je rijedak resurs (ne može mnogo toga biti„od najveće važnosti“, jer onda ništa ne uspijeva mobilizirati javno mnijenje!) za koji sebore različiti akteri koji su zainteresirani za to da neka tema postigne karijeru „prvo-razredne društvene teme“, „prioritetnog društvenog problema“ i sl. Ti akteri nastoje„izgraditi“ temu koju žele promovirati u „društveni problem“ i „progurati“ je u žižu interesajavnosti. Akteri djeluju u okviru različitih javnih arena (znanost, nevladine organizacije,političke organizacije, gospodarstvo, tijela vlasti, industrija zabave, vjerske organizacije,međunarodne organizacije itd.). U različitim arenama akteri definiraju problem na različitenačine, naglašavajući one strane za koje su zainteresirani i „kompetentni“. Kada je riječo klimatskim promjenama, znanstvenici najčešće govore o vjerojatnosti globalne pro-mjene klime, njenoj brzini i uzorcima te oblikuju različite scenarije nastojeći procijenitinjihovu vjerojatnost (naravno, naglasit će i potrebu opsežnijih daljnjih istraživanja!);političke organizacije najčešće spominju one strane problematike koje su političkiisplative (ne očekujemo, npr. da predlažu veće poreze, veću cijenu energije i sl., jer ćepo svoj prilici izgubiti izbore!); zeleni nastoje mobilizirati javnost crnim scenarijima (boljeje pretjerati nego podcijeniti problem!); od vjerskih organizacija očekujemo da o klimat-skim promjenama raspravlja s gledišta moralne odgovornosti čovjeka za živi svijet;masovni mediji preferiraju dramatične priče kojima su u središtu ljudi i njihove poje-dinačne sudbine itd. Ukratko, svaki od aktera nastoji klimatske promjene staviti u okvirsukladan svojim interesima i nametnuti svoje gledište kao dominantno ponajprije uvlastitoj areni a potom ga – putem savezništva s akterima srodnih okvira u drugimarenama – učiniti „općevažećim nazorom“.

Da bi problematika klimatskih promjena došla u središte interesa opće javnosti, onadakle mora proći žestoku borbu „u više rundi“: prije svega se mora nametnuti kaodominantna u okviru jedne od arena, a nakon toga ju čeka borba s drugim potencijalnimdruštvenim problemima iz drugih arena. Od golemom broja „potencijalnih problema“ tuborbu uspijeva preživjeti samo njih nekoliko, a i njihov život je najčešće kratka vijeka.Prema jednom sličnom modelu, koji se može vrlo dobro primijeniti na klimatske pro-mjene, „život društvenih problema“ prolazi sljedeće faze: 73


1. pretproblemska faza (problem objektivno postoji, ali se još nije izborio zapažnju javnosti, iako se akteri u pojedinim arenama njime već uvelike bave);

2. alarmantno otkriće i euforički entuzijazam (zbog nekog izvanrednog, dra-matičnog događaja javnost naglo postaje svjesna problema; svijest o pro-blemu prati uvjerenje o mogućnosti da ga „društvo učinkovito i brzo riješi“);

3. sagledavanje troškova (uviđa se kako je cijena rješavanja problema zapra-vo vrlo visoka i da bi bile potrebne žrtve velikih grupa stanovništva te da jeproblem povezan s uvjetima koji nekim drugim grupama donose znatnekoristi);

4. postupno opadanje interesa javnosti (iako je malo napravljeno da seproblem riješi);

5. postproblemska faza (problem životari na margini zanimanja javnosti; njimese bave specijalisti u pojedinim arenama).

Nije lako dati općenit odgovor na pitanje „u kojoj je fazi“ problematika klimatskihpromjena. Različite zemlje nejednako su odmakle na navedenoj ljestvici: neke su već uznatnoj mjeri osjetile klimatske promjene i ozbiljno ih nastoje umanjiti ili se barem pri-lagoditi novonastalim uvjetima uz što nižu socijalnu cijenu; druge su pak zemlje tek napočetku puta.

74

Hrvatska je prema razini opće društvene osviještenosti o važnosti klimatskih promjena još u pretproblemskoj fazi.Klimatske promjene se doduše pojavljuju u medijima ali je to pojavljivanje u pravilu povezano s ekstremnim vremenskimdogađajima u nas i u svijetu, a i tada se o klimatskim promjenama češće piše kao o prirodnoj senzaciji i zanimljivostinego kao o prijetećoj, izglednoj zbilji koja će negativno utjecati na kvalitetu življenja, gospodarstvo i slično. Niti upojedinim arenama nismo odmakli mnogo dalje: sustavna znanstvena mjerenja i izrada znanstveno utemeljenihscenarija na začetku su. Djelatnosti vezane za klimatske promjene koje su u nadležnosti tijela državne i lokalne vlasti,obrazovnog sustava i slično također su u početnoj fazi. Hrvatsko gospodarstvo se emisijama stakleničkih plinova usmislu ovladavanja ovim problemom još pretežno ne bavi.

Ako se, dakle, pitate zbog čega biste Vi osobno trebali učiniti nešto za ublaža-vanje klimatskih promjena i prilagodbu uvjetima koji se mogu očekivati, odgovor jejednostavan: klimatske promjene su zapravo već nastupile (ako ih svojim svakodnevnimiskustvom teško možemo registrirati) i jednostavno nema vremena čekati da problem„sazrije prema uobičajenoj proceduri“ – tada će već biti prekasno ili će cijena koju ćetrebati platiti biti mnogo veća.

Klimatske promjene su po svom karakteru i težini problema sposobne stalno isve više pritiskati pažnju i percepciju modernih ljudi. Redovni obrazac, „ono što se dugoi stalno ponavlja prestaje okupirati ljudsku pažnju“ ovdje neće vrijediti. Činjenice koje ćepritiskati donosit će unutar iste priče nova poglavlja koja će nam biti zanimljiva, htjeli mito ili ne, dakle prisilno.

Dakako, postojeći model reagiranja prema kojem je vidljivo kako se ljudi brzozamaraju ”novostima” i ”dramatičnim, važnim” događajima će djelovati: usporavat ćekretanje problema GZ i KP prema središtu javne pažnje. Praktični problemi koje će ove


promjene donositi čovječanstvu, kroz procese i na načine kako smo dali naslutiti uprethodnim poglavljima, tjerat će ovo pitanje stalno natrag u žarište. Kad nas nešto”svrbi”, a klimatske promjene na stotine svojih praktičnih načina će upravo to činiti, mićemo se ”svrbjeti”.

I ono najvažnije: koliko bude u žarištu pažnje, toliko će kvalitetno i brzo problemklimatskih promjena biti rješavan. Koliko bude smatran važnim, toliko će mu se pažnje,vremena, novaca, socijalne energije davati. Proces odgoja i obrazovanja za klimatskepromjene ima svoje mjesto u osvajanju ljudske pažnje i pomicanju problema GZ i KP užarište te pažnje i djelovanja.

NOVI OBLICI PONAŠANJA I NOVE TEHNOLOGIJEDONIJET ĆE SMANJENJE EMISIJA ANTROPOGENIHSTAKLENIČKIH PLINOVA (?)

Izazov za ljudsku spoznaju i djelovanje na pitanju smanjenja emisija stakleničkihplinova je golem. Situacija u kojoj su ugroženi globalni ekološki temelji življenja je nova.Nema dovoljno iskustava, nema organizirane percepcije da se tako nešto brže očitavakao opasnost, nema navika i sustava (institucija) za reagiranje. Pogotovo ne za brzoreagiranje.

Problem globalnog zatopljavanja i klimatskih promjena riješit će, kažu, tehnolo-gije. Dakako, političke i poslovno-investicijske odluke koje bi podržale i potakle razvojnovih tehnologija tome bi trebale prethoditi.

Svijet ima još najviše 20 godina da zaustavi klimatsku katastrofu. Tako kažuznanstvenici početkom 2006. godine. Nove tehnologije trebaju, govori se, omogućitismanjenje emisije ugljičnog dioksida za 2.6% svake godine sve tamo do 2025. godine.

Ako se to ne uradi - ako se reducira manje, ako se krene kasnije - tada više re-dukcije stakleničkih plinova neće biti učinkovite. Količina CO2 i drugih stakleničkih plinovaispuštena u atmosferu bit će tolika da po posljedicama više neće biti moguć povratak nastaro, na svima poznate načine urednog samoobnavljanja biosfere i živog svijeta. Otvoritće se krug danas nepoznatih promjena prema novim stanjima u uvjetima života živogsvijeta, glede kvalitete staništa, glede parametara svih onih preciznih mikro ekološkihuvjeta koji svakom živom biću trebaju da bi ono živjelo onako kako je oduvijek poznato.«Točka bez povratka» bit će dosegnuta.

Mogu li postojeće svjetske tehnologije i načini djelovanja u poljoprivredi, energe-tici, industrijama različite vrste te u zbrinjavanju otpada i prometu (koje suproizvodemilijune tona CO2 i drugih stakleničkih plinova) biti mijenjane? Mogu! Ali to mora postatiprioritetni razvojni cilj država, privreda i društava modernog svijeta. To danas nije slučaj.Kada bi se to počelo događati, upravljači zemalja i građani moraju bez ostatka i rezervepostati svjesni da su tolike promjene, investicije i inovacije nužne i neophodne.

Ljudsko biće i kao pojedinac i kao rasa spremno je promijeniti ponašanje tekkada vidi da mu se ta promjena isplati, kada se uvjeri da mu koristi. Neko vrijeme, dokto ne shvati, može djelovati i u korist vlastite štete, budući da štetu naprosto još ne vidi.Ekonomske koristi od aktivnosti koje uzgred suproizvode onečišćenje globalnog prirod- 75


nog resursa – Zemljine atmosfere goleme su i nedvojbene. Ekološke štete se pojavljuju,sve su češće, na sve više mjesta u svijetu pojavljuju se bolne posljedice, sve intenzivnijei teže. Ali, hod nadolaska ekoloških šteta (dok ekonomske koristi paralelno rade svoje)spor je, a nevolje od globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena još su takve da se onood jučer brzo zaboravlja ili bar potiskuje u drugi plan. Kao što su se uostalom potiskivalehipoteze, nalazi i upozorenja znanstvenika kroz proteklih pola stoljeća!

U vaganju ekonomskih koristi od materijalnog rasta (koji, eto, uzgred suproizvodistakleničke plinove) i globalnih ekoloških šteta od njih nastaje nov način procjene i izračunašto se ljudskoj rasi isplati, što joj u ukupnosti koristi a što ne. Nastajanje tog novog načinamišljenja ide jako sporo. Danas, novi holistički način izračuna ekonomskih koristi i ekolo-ških šteta od materijalnog rasta koji ima za posljedicu GZ i KP očigledno još ne dominirai ne upravlja ponašanjem ljudske rase. No, ipak se kreće u tom smjeru. Sporo i muko-trpno. Znanstvenici svijeta mjere, analiziraju, upozoravaju. Međunarodna politička zajed-nica i birokracija se trude oko dogovaranja poteza za ovladavanje emisijama stakleničkihplinova. Sve je to još malo, ali nešto jest. Civilno društvo i građani, ne doduše toliko uHrvatskoj, kroz djelovanje udruga bdiju nad problemom i predlažu promjene na raziniuzroka, zagovarajući jačanje korištenja obnovljivih izvora energije naspram fosilnih,drugačiji način zbrinjavanja otpada, ekološke oblike poljoprivrede i slično.

PRILAGODBA KAO KRATKOROČNORJEŠENJE PROBLEMA

Teško je povjerovati da će se moderni svijet odreći rasta iako isti suproizvodistakleničke plinove i sve mijene i štete koje iz njih proizlaze kao nusproizvod. Pažnjamodernih ljudi se stoga snažno okreće domišljanju prilagodbe na klimatske promje-ne. To je naravno moguće dok su klimatske promjene takve i tolike da se na njih jošuopće mi ljudi i živi svijet u ukupnosti možemo prilagoditi.

Tako Europska agencija za okoliš navodi da je za uspješnu strategiju prilagodbepotrebno: identificirati sve klimatski osjetljive komponentne ekosustava i društva; pre-cizno i što je moguće detaljnije procijeniti rizike; identificirati potencijalne solucije zaprilagodbu; odlučiti se za određene mjere i početi ih primjenjivati; stalno motriti primjenumjera, stalno ih ponovno procjenjivati u njihovim učincima i stalno unapređivati sustavmjera za prilagodbu.

Od inicijalne identifikacije problema do artikulacije i primjene sustavnih iraznovrsnih mjera dug je put. Posebno je težak prelazak na praktične mjere budući onozahtjeva ljude, opremljene i osposobljene nove institucije, nova materijalna sredstva (odkuda ih uzeti?) i ulaganje novih socijalnih energija jednog društva /države.

Dobrobiti od primjene strategija prilagodbe trebali bi biti sljedeći:• povećanje izdržljivosti, žilavosti stvaranih ljudskih infrastruktura (stanovanje,

promet i sl.) i dugoročnih investicija;• povećanje fleksibilnosti ranjivih društvenih sustava;• osnaživanje prilagodljivosti ranjivih prirodnih sustava;• okretanje trendova koji povećavaju ranjivost klime;• unapređenje javne svijesti, znanja i pripremljenosti na mijenjanje.76


Suvremeni svijet, kako bogati na svoj način tako siromašni na svoj način, jestpragmatičan, do krajnjih granica štedi na neophodnim ekološkim investicijama, u tržišnojborbi sustavno minimizira troškove produkcije (ekološki i socijalni troškovi tu su u prvomplanu!) i stoga se teško i mukotrpno okreće «procesima okretanja trendova koji poveća-vaju ranjivost klime».

S našeg stajališta, na prvom bi mjestu trebao biti trud na polju «okretanjatrendova koji povećavaju ranjivost klime». Jednostavno i kratko: sve društvene aktivnostii sve tehnologije koje suproizvode stakleničke plinove sustavno zamjenjujmo krozodređeni broj godina i desetljeća onima koji to ne čine! Govoriti kako još nije vrijeme,kako nam je tehnologija neadekvatna i kako treba dosta vremena da se promjeni – mo-guće je. No, potrebno je onda i društveno korisno paralelno obrazovati i osvještavatiljude i na temu ukupne društvene cijene takva odlaganja i ponašanja.

ŠTO MOŽE UČINITI POJEDINAC?Što za sada mogu države i politički i gospodarski sustavi modernog svijeta vidjeli

smo u dijelu pod naslovom „Globalni odgovor“.Ono što možete učiniti kao pojedinac ili u okviru svoje obitelji dragocjeno je ali

nedovoljno. Značajnije je ono što možete učiniti kao građanin, na različite načine: dobroje koristiti bicikl umjesto automobila ali je jednako važno pritiskati lokalnu vlast dapoboljšavanjem javnoga prijevoza stvori uvjete za to da ne treba graditi treću, četvrtu ilipetu traku gradske avenije, ili pak „gurati vlast“ da donose odgovarajuće mjere, prihvatimeđunarodne obaveze i odgovornosti i slično.

Stoga pri procjeni aktivnosti ponajprije prihvatite one za koje je razumnopretpostaviti da će biti najučinkovitije, ali ne propustite učiniti niti ono što je naizglednevažno: kad se čini prvi korak, nije važno da bude spektakularan. Kao što se emisijestakleničkih plinova stalno kumuliraju, tako se i koraci koji ih smanjuju jednako tako stalnokumuliraju i tako smanjuju postojeće emisije.

Prvi koraci su u štednji pri potrošnji svega što koristimo, a posebno u štednjienergije i energenata: trošimo ih manje, trošimo ih drugačije. Mogućnosti štednje suvelike, no njenom prakticiranju se suprotstavljaju navike u ponašanju, često navikerastrošnosti, neznanje i slično, čak i onda kada se novaca nema napretek, kada bištednja donijela ne samo ekološke već i ekonomske koristi.

U narednoj slici predstavljamo primjer mogućnosti uštede troškova za energijui smanjenje emisije CO2 u domaćinstvu, imajući na umu naše hrvatske a ne nekeameričke ili engleske uvjete.12

Primjer pokazuje kako se prakse smanjenja emisija stakleničkih plinova mogupoduzimati u svakom domaćinstvu. Potrebno je činiti svjesne odabire. Ti odabiri seodnose na odabir tehnike i tehnologije koju koristimo u djelatnostima grijanja, hlađenja,čuvanja hrane, kuhanja, svih aktivnosti koje koriste naprave koje troše električnu ener-giju, te u vožnji automobila. Za sve aktivnosti koje nam trebaju u modernom životu većdanas postoje naprave i načini življenja koji troše drugačiji izvor energije, koje troše ma-nje električne struje, goriva za automobil, koji naprosto temeljno štede i manje izravno ilineizravno onečišćuju atmosferu stakleničkim plinovima. Odabiri se također, dakako,odnose na način i opseg korištenja energije i goriva. Uštedjeti se može mnogo. Činimoli to ili našim ponašanjem upravljaju loše navike, rastrošni mentalitet, neznanje!? 77

12 Primjer je izradio dr. sc. VladimirJelavić iz tvrtke «Ekonerg» u Zagrebu.


Društva temeljena na (intenzivnom) znanju, poput na primjer skandinavskih, uovome smjeru čine uporne i sustavne korake u promjeni tehnologija i promjeni ponaša-nja. Učenje u svemu tome, doživotno i svakodnevno učenje a ne tek ono iz školskih klupa,ima središnje mjesto. Imaju li građani Hrvatske znanja o tome? Uglavnom nemaju. Natje-rati sve građane da uče na tu temu nije moguće. No, učit će ih ekonomska i ekološkanužda. Tome će pomoći sustavne državne mjere koje se planiraju. Usput, nije li mogućeiz sredstava proračuna, dakle izvorno iz poreza svih građana, financirati reklamiranje tihekoloških i štedljivih mjera jednako uporno i agresivno kao što se reklamiraju mnogo-brojne robe i usluge, proizvodi koji u osnovi pridonose porastu stakleničkih plinova.

Primjer poput ovog koji smo naveli ukazuje na ključnu spoznaju kako svatko možeučiniti nešto za smanjenje emisija stakleničkih plinova, bilo izravnom promjenom količinanjihovog ispuštanja, bilo kroz štedljiviju i drugačiju korištenje električne energije, plina,goriva za vozila i slično.

78

Izvor: „Ekonerg d.o.o.“, Zagreb, 2006.

Ne može se nešto u fizičkom opsegu smanjiti tako da se kratkotrajno naprežemo oko toga. Dijete za mršavljenjesu uglavnom kratkog dometa. Smanjimo kilograme, poslije nam se opet vrate. Zašto? Zato jer nastavimo unos kalorijapo starom. Potrebno je prestrukturirati prehranu zauvijek, za stalno. Tek tada će biti uspjeha u mršavljenju.

Slično je sa smanjenjem emisija stakleničkih plinova. Potrebno je restrukturiranje načina proizvodnje i načinapotrošnje suvremenog čovječanstva. Trošiti drugačije i manje. Proizvoditi drugačije, bez toliko onečišćenja u djelatno-stima koje proizvode stakleničke plinove.

Slika 32: Primjer mogućnosti uštede troškova za energiju ismanjenje emisije CO2 u domaćinstvu

Navedeni i svi slični primjeri pokazuju kako je dragocjena i dvostruko, ekološkii ekonomski korisna svaka aktivnost te da svako domaćinstvo može dati svoj doprinos.


Navedeni primjer zorno pokazuje što dobivamo ako promijenimo tehnike i tehnologijekoje koristimo i ako promijenimo ponašanje. Mjere promjena i štednje donose ekonom-ske uštede i neizravno pridonose smanjenju ispuštanja CO2 u atmosferu.

No, treba znati kako i – ono najvažnije – treba htjeti. A da bi se nešto htjelo trebaimati određenu svijest, određeno stajalište o tome koliko je nešto važno. Iz opisa poslje-dica globalnog zagrijavanja jasno je zašto je važno sudjelovati u smanjenju stakleničkihplinova.

(U)ČINITI I BITI UČINKOVIT U SMANJENJU ONEČIŠĆENJAATMOSFERE STAKLENIČKIM PLINOVIMA

Svatko, i država i biznis (produkcija) i građani, civilno društvo diljem svijeta moguučiniti nešto na ovome važnom polju. Samo o toj temi mogla bi se sastaviti i napisatijedna druga, triput deblja knjiga od ove.13

Svi spomenuti sektori djelatnosti (energetika, industrijski procesi, poljoprivreda,zbrinjavanje otpada i promet) koji proizvode razne stakleničke plinove u različitim omje-rima mogu promjenom sadašnjih tehnologija s vremenom - nešto odmah, nešto krozkratko a nešto kroz duže vrijeme - učiniti pomak na bolje. No, sve bi to morala biti svjesna,planirana, dugoročno sustavno vođena i ekološko-ekonomski isplativa akcija. Ova akcijatraži motivaciju, socijalnu energiju i sredstva, odnosno novac.

Hrvatska proizvodi stakleničke plinove prije svega u energetici – 77.2 %, a ostalootpada na industrijske procese (9.7%), poljoprivredu (11.2%) te na zbrinjavanje otpadasvega 1.9%. Energetika i industrijski procesi proizvode struju, goriva koja se plasirajuna tržištu. Potrošnju goriva u vožnji automobila «odrađuju» pojedinci, obitelji, ustanove,tvrtke. Električnu struju troše domaćinstva, postrojenja, ustanove. U strukturi stakleničkihplinova u Hrvatskoj dominira CO2 s 78.4%. Tu su još metan s 10%, didušikov oksid s 11%i svi ostali plinovi s 0.6%.

Promjene postojeće prakse i smanjenje emisije stakleničkih plinova na timtemeljima moguće su i u proizvodnji i u potrošnji. Stoga je država u jesen 2006. godinepredvidjela niz mjera na različitim razinama: i na tehnološkoj i na financijsko-gospodar-skoj i na zakonodavnoj i na odgojno-obrazovnoj (vrijednosti i znanja).14

Provedbeni program je razrađen po djelatnostima u kojima staklenički plinovinastaju i obuhvaća niz mjera.

Opće energetske mjere su:• povećanje energetske efikasnosti;• sigurna dobava i opskrba energijom;• diversifikacija energenata i izvora;• korištenje obnovljivih izvora energije;• postizanje realnih cijena energije i razvoj energetskog tržišta i poduzetništva;• zaštita okoliša. 79

13 U osnovnoj literaturi na kraju na-šeg priručnika preporučujemo jednuod mnogih budući da je tematskivrlo sveobuhvatna: Guy Dauncey iPatrick Mazza: Stormy Weather, 101Solutions to Global Climate Chan-ge. New Society Publishers, Cana-da, 2001. Vidi: www.newsociety.com.14 Pogledati poglavlje 4. «Politika imjere» u: Nacionalno izvješće Re-publike Hrvatske prema Okvirnojkonvenciji UN-a o promjeni klime(UNFCCC), Ministarstvo zaštite oko-liša, prostornog uređenja i graditelj-stva, Zagreb, prosinac, 2006.


Strategija energetskog razvitka Republike Hrvatske (Narodne novine br.38/02) razmatra i razrađuje tri scenarija energetskog razvoja:

Scenarij S1: klasične tehnologije, bez aktivnih mjera države; utemeljen napretpostavci usporenog uključivanja novih tehnologija i nedostatnoj aktivnosti države urestrukturiranju energetskog sektora, nepodupiranju energetske efikasnosti, obnovljivihizvora energije i zaštite okoliša;

Scenarij S2: nove tehnologije i aktivne mjere države, u kojemu se očekuje kakoće političko i gospodarsko uključenje Hrvatske u Europsku uniju, uz dobre gospodarskeučinke imati i povoljne učinke u pogledu prijenosa tehnologija te da će organiziranostdržave relativno brzo doseći razinu koja omogućava djelotvornu, društveno korisnuintervenciju države;

Scenarij S3: izrazito ekološki scenarij, polazi od pretpostavke da će globalniproblem stakleničkog efekta i koncept održivog razvitka na svjetskoj razini već do 2010.godine osjetno djelovati na preusmjeravanje sveukupne svjetske industrije i gospodar-stva uopće, na izrazito energetski efikasne tehnologije i prema obnovljivim izvorimaenergije, uključujući i vodik.

Osnovni kriteriji i njihovi ciljevi za odabir prioriteta među četrdesetak mjera zasmanjenje emisije stakleničkih plinova u svim sektorima su:

• razvojne koristi, definiraju tehnologije za ublažavanje klimatskih promjena iprilagodbu koje pružaju najveću korist (vrijednost) u postizanju nacionalnihrazvojnih prioriteta;

• potencijal primjene, definira stupanj primjene tehnologije koji se može postićiuz prevladavanje glavnih zapreka;

• doprinos ciljevima politike klimatskih promjena, definira tehnologije koje najvišepridonose smanjivanju emisija stakleničkih plinova.

Prioritetne mjere (tehnologije) za smanjenje emisije stakleničkih plinova, utvrđe-ne u Nacionalnom izvješću su:

• vjetroelektrane;• korištenje biomase za proizvodnju toplinske energije;• poboljšanje toplinske izolacije i energetski efikasna izgradnja;• korištenje biomase u kogeneraciji;• povećanje korištenja biodizelskog goriva.Prema rezultatima analize osjetljivosti, dvije su dodatne mjere koje bi se također

trebale razmatrati u procesu prijenosa tehnologija:• neselektivna katalitička redukcija N2O u proizvodnji dušične kiseline;• termička obrada otpada uz proizvodnju energije.Sve te strategije, scenariji i mjere čekaju mnoge zapreke i rizici u procesu ostva-

rivanja. Ove su zapreke povezane uvelike s mentalitetom ljudi, (ne)znanjem sudionika,razvojnom i političkom voljom s jedne strane te s financijskim sredstvima s druge strane.Tehnički aspekti rješenja manji su problem.

Ključni politički dokument koji bi trebao definirati poziciju, ciljeve i načine ostva-renja obveza iz Konvencije i Kyotskog protokola je Strategija i akcijski plan za ublaže-nje klimatskih promjena u Republici Hrvatskoj koji bi trebao biti prihvaćen do kraja2006. godine.80


ZAKLJUČAK:PREMA SUSTAVNIM AKTIVNOSTIMA UODGOJU I OBRAZOVANJU O KLIMATSKIMPROMJENAMA U HRVATSKOJ

Sve što je u ovoj knjizi (popraćenoj CD-om za prezentaciju slikovnih materijala)rečeno o uzrocima i posljedicama - kako na planetarnoj tako i na europskoj i hrvatskojrazini - smjeralo je Vas pokrenuti na razmišljanje.

U užurbanim vremenima u kakvima živimo za mnoge važne stvari nema vreme-na. Ova tema je jedna takva, važna stvar. Ako nam nešto jako skrene pažnju na važnustvar zamijetit ćemo je, počet ćemo o njoj misliti. Ako ne, ništa - proći ćemo pored nje iu budućnosti se susresti s dramatičnim posljedicama.

Ima li dakle za informiranjem, učenjem, obrazovanjem o klimatskim promjenamapotrebe i smisla? Ako stvari stoje tako kako je opisano i kako se sve češće i javno, izvanznanstvenih krugova govori, odgovor je - ima itekako!

��

U obrazovnom sustavu, od osnovne škole do sveučilišne naobrazbe, temaglobalnog zagrijavanja i klimatskih promjena treba sustavno i sve više dobivati svojemjesto. Zaduženi za obrazovanje u Hrvatskoj, zajedno s drugim sektorima, moraju ovutemu integrirati u obrazovne programe i to na razini većoj i široj od jednog školskog sata.Nevladine organizacije mogu ponijeti teret izvaninstitucionalnog obrazovanja građana, noza takav posao trebaju dobiti potporu države jer je teško povjerovati kako će takvoobrazovanje hrvatski građani željeti plaćati iz svog džepa.

Određeno kumuliranje znanja mora se dogoditi i u državnoj upravi i njenimdjelatnicima budući da oni iniciraju, artikuliraju i vode zakonodavne i izvršne procese,organiziraju društvene snage stručnih znanja, odlučivanja i upravljanja društvenimživotom u okviru države. Država organizira opstanak, to joj je posao. Novi veliki posaoje organizacija opstanka vezanog uz negativne posljedice globalnog zagrijavanja iklimatskih promjena.

Svi sektori djelatnosti koje uz proizvodnju električne struje, plina, cementa, hranei slično proizvode i stakleničke plinove (a vidjeli smo da energetika u tome snažnoprednjači u Hrvatskoj s udjelom od više od ¾,) moraju detaljno prepoznati u čemu jeproblem i razviti sustav mjera i koraka kojima će smanjiti emisije stakleničkih plinova.Pritom će hrvatske šume jednako kao i do sada trebati njegovati i obnavljati, ne samo unjima vršiti sječu.

Moderno obrazovanje odgovara na nove izazove, na promjene. Sukladno tomemora odgovoriti i na pitanje klimatskih promjena!

Ponavljamo, problemom klimatskih promjena ne može se ovladavati bez novih 81


spoznaja i novih znanja, bez više razine svijesti od postojeće svijesti o tome. Bez novihznanja i spoznaja nećemo potaknuti onu neophodnu motivaciju potrebnu da se uopćepovjeruje i shvati zašto i kako je VAŽNO DJELOVATI na području globalnog zatopljavanjai klimatskih promjena.

Kada se povjeruje, kada se shvati da je VAŽNO već smo na dobrom, plodnomputu. Taj trenutak je glavna prekretnica. Ljudima je VAŽNO samo ono što je vrhunskavrijednost oko koje se onda i praktično angažiraju. Život, živi svijet, obrana života i živogsvijeta, obrana dosadašnjeg ekološkog standarda življenja koji nam je donio toliko dobrai na koji smo se toliko navikli da ga više nismo niti svjesni takva je vrhunska vrijednost.

Isplate li se sve dosadašnje i buduće akcije spašavanja života i živog svijeta odopasnosti daljnjeg porasta globalnog zagrijavanja i svega što ono već remeti i sprema seporemetiti u dosadašnjem načinu stalnog obnavljanja života na Zemlji? Hoće li se isplatitiulaganja socijalne energije i novaca? Pokušajmo ovaj mentalni eksperiment: zamislimoda i dalje zaigrani rastom, zagledani u sve veći standard i komfor ne činimo ništa već pa-sivno i rezignirano, neosviješteno, tupo i glupo, otuđeno gomilamo stvari i materijalnabogatstva i čekamo posljedice po prirodne osnove života na kojima sve što imamo iživimo - stoji! Jednostavno za zamisliti, zar ne?!

Život je važan, svatko će se složiti s time. Obrana života i prirodnih osnova jevažna, tko bi tome proturiječio osim luđaka i okorjelih nihilista?! Ali kako se društvenoučinkovito organizirati, kako uspješno prijeći s razmatranja i dogovora, s riječi na djela?Res, non verba. Riječi, a ne djela, kaže još stara latinska. To je otvoreno pitanje, s njimživimo i živjet ćemo u godinama koje dolaze. Potpomognuti novim znanjem i dobroinformirani lakše ćemo i sami naći odgovor i put prema učinkovitome.

82


OSNOVNA LITERATURA IIZVORI PODATAKA

Glavač, Vjekoslav: 2001: Uvod u globalnu ekologiju, II. ispravljeno i dopunjeno izdanje.Hrvatska sveučilišna naklada; Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja;Pučko otvoreno učilište Zagreb, Zagreb, 203 str.

McKibben, Bill: 2005: Smrt prirode – Čovječanstvo, klimatske promjene i priroda.Biovega, Zagreb, 220 str.

Dauncey, Guy., Mazza, Patrick: 2001: Stormy weather; 101 Solutions to GlobalClimate Change. New Society Publishers, Gabriola Island – Canada, 270 str.

Nacionalno izvješće Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih narodao promjeni klime (UNFCCC), Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja igraditeljstva. Zagreb, prosinac 2006.

EEA REPORT NO4 / 2004 / Impacts of Europe s Changing Climate, EuropeanEnvironmental Agency. Copenhagen, 2004.

Living Planet Report 2006: WWF – Gland, Switzerland, Global Footprint Network –Oakland, USA, Zoological Society of London – London, UK. 2006.

Climate Changes 2001: The Scientific Basis, IPCC Report, Cambridge UniversityPress, Cambrdige, U.K; New York, U.S.A; Melbourne, Australia; Madrid, Spain;Cape Town, South Africa. 2001.

83


BILJEŠKE O AUTORIMA

Vladimir Lay, rođen u Zagrebu 1947. godine. Politolog, sociolog i polonist, doktor zna-nosti s područja sociologije. Zaposlen u Institutu društvenih znanosti «Ivo Pilar»(www.pilar.hr) u Zagrebu kao viši znanstveni suradnik. Voditelj projekta na temu održivograzvoja Hrvatske. Autor pedesetak znanstvenih i stručnih članaka i studija s područja ur-bane sociologije, socijalne ekologije, tematike vezane za održivost i održivi razvoj tezaštitu okoliša. Izvanredni profesor na Hrvatskim studijama u Zagrebu, nositelj kolegijasocijalna ekologija. Od 1992. do danas član uredništva časopisa Socijalna ekologija.

Od 1989. aktivan na području zaštite okoliša u okviru udruga civilnog društva uHrvatskoj. Inicijator i suosnivač nekoliko nevladinih organizacija za zaštitu okoliša urazdoblju od 1990. do danas. Inicijator Hrvatskog centra «Znanje za okoliš» u Zagrebu(1994.) i predsjednik Upravnog odbora iste udruge, specijalizirane za odgoj i obrazovanjeza okoliš, održivi razvoj i integralnu održivost. Koautor prvog nacionalnog programaodgoja i obrazovanja za klimatske promjene za Hrvatsku iz 2001. godine. Voditelj pro-jekta «Obrazovanje i podizanje svijesti o klimatskim promjenama u Hrvatskoj».

Krešimir Kufrin, rođen u Karlovcu 1958. godine. Docent na Katedri za metodologijuOdsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gdje uz nekoliko metodološkihpredmeta predaje sociologiju rizika. Područja osobitog profesionalnog interesa: meto-dologija istraživanja u društvenim znanostima, socijalna konstrukcija genske tehnologije,socijalna ekologija (osobito odnos informiranosti, stavova i ponašanja), sociologija rizikate društveni aspekti proizvodnje i potrošnje energije. Iz navedenih područja proveo nizistraživanja i objavio dvadesetak znanstvenih redova u časopisima, zbornicima radovai knjigama. Od 1992. do danas član uredništva časopisa Socijalna ekologija, od 1994. do1996. član uredništva časopisa Revija za sociologiju, član Izdavačkog savjeta časopisaPolemos od 1998. do danas. Član udruge Hrvatski centar «Znanje za okoliš».

Jelena Puđak, rođena 1984. godine u Zagrebu. Apsolventica (od jeseni 2006.) filozofijei sociologije na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Priprema diplomski rad iz područja so-cijalne ekologije. Sudjeluje u edukativnim aktivnostima (seminar „Globe“, seminari zasrednjoškolske profesore) na teme klimatskih promjena, održivog razvoja, etike održivostii sličnih. Suradnica na provedbi projekta „Obrazovanje i podizanje svijesti u klimatskimpromjenama u Hrvatskoj“. Članica Upravnog odbora Hrvatskog centra „Znanje za okoliš“.

84


kap preko ruba čaše: klimatske promjene

Documents