Žena do njega je mirno spavala. Noć je bila topla, a poluotvorena prozorska stakla preslikavala su blještavilo svjetala Istanbula, tvoreći teatar sjena po zidovima sobe. Ležao je s rukama ispod glave promatrajući čudne obrise bez smisla. Možda, razmišljao je, ako bude dovoljno dugo gledao, možda pronađe nekakav postojan, jasan oblik...

Pridigao se, dohvatio cigarete sa noćnog ormarića i zapalio. Naslonio je glavu na začelje kreveta i sklopio oči. Poznati nemir se vraćao. Sve snažniji. Tihi, podmukli bijes pomješan sa tugom koja mu stišće utrobu, opet sprema erupciju. Glavom je udario o zaslon kreveta pokušavajući ga odagnati. U ovakvim trenucima znao je da ni volja za samoodržanjem nije dovoljna da paralizira čežnju. Ma sve je to ustvari vrlo jednostavno. Ostao je željan. - priznao je sam sebi. Duboko, očajnički željan. Ona je jedini vulkan u njegovom životu koji nikako da se ugasi. Samo s vremena na vrijeme miruje.

U očima su mu se nazirale suze, a bol je bio gotovo opipljiv. Naglo se ustao u svoj svojoj predivnoj veličini i otvorio balkonska vrata tražeći zraka. Naslonio se na ogradu i podigao pogled prema nebu, nebu bez zvijezda. Za toliko toga u životu je trebao biti zahvalan - uvjeravao je sebe. Mnogi su mu zavidjeli. Sve su to bile činjenice koje bi njegova pamet, ako je uopće ima, trebala prigrliti i jednom za svagda slomiti tu prokletu iluziju. Jer, ruku na srce, užasno je podlo nekoga u isto vrijeme toliko željeti i mrziti sve što ono predstavlja. - nastavio je boreći se iskrenošću. Pogledom je obuhvatio svjetla grada. Da, nažalost, takva je njegova najveća ljubav - sebična, sitničava i posjednička. Ali, to je on. Takav je kada je ona u pitanju. I netko bi s pravom na to mogao reći da takvi osjećaji nisu ljubav, kada nisi u stanju voljeti osobu onakvu kakva jest. I - razmišljao je dalje - što ti onda u tom svom bolu preostaje nego da je mrziš. I da mržnja postane ekvivalent ljubavi. Jer, da nije tako, bi li ovo ovako prokleto dugo trajalo?

Žena se u tom trenutku promeškoljila i on se vratio u krevet. Uzeo je pozivnicu koja je stajala odložena na noćnom ormariću i počeo je vrtjeti u ruci. Naglo je otvorio ladicu i spremio je daleko od pogleda. Legao je do Selme. Okrenuo se na bok milujući joj rame.

- Žao mi je – prošaptao je sebi u bradu.

U isto vrijeme, na drugoj strani grada, vjetar je kroz otvorena balkonska vrata milovao konačno usnulo lice žene. Njene velike oči, podbuhle od plača, bile su sklopljene, ruka u kojoj je do nedavno držala čašu viskija klatila se preko kauča, a druga, položena na trbuh, držala je pozivnicu za sutrašnju dodjelu nagrada. Tijelo i pod bili su prekriveni raznim slikama i isječcima iz novina. Televizija je bila upaljena, a slika zaustavljena na nasmiješenom licu njene, donedavno najbolje prijateljice, i čovjeka za kojeg je mislila da će provesti zajedno ostatak svog života. To je bila snimka njihova vjenčanja.

I.

Osvanuo je sunčan dan i s prozora su se mogli vidjeti galebovi kako preljeću uvalom Bebek, nestajući prema pučini.To je europski elitni dio Istambula smješten uz samo more. Kansunina vila dizala se malo iznad same uvale, ali je zato imala veliki mediteranski vrt s dosta privatnosti. Elegantna žena u šezdesetim godinama stajala je rukama naslonjena na mramornu ploču, zamišljena, zagledana kroz prozor kuhinje u brodice koje su isplovljavale. Razmišljala je o svojoj lijepoj kćeri koja samo naizgled ima sve. Ali, kao i svaka lijepa žena, i ona je duboko nesretna. Težina onoga što nosi njezin posao nije lagan teret. Uza sve što se izdogađalo u zadnje vrijeme, kao i svaka majka strepila je bojeći se sloma. Negdje se sve to mora odraziti. Sve te laži i naklapanja o njenom privatnom životu, izdaje ljudi kojima je vjerovala, vožnje u pijanom stanju, sve to samo čeka kremen pred eksploziju. Svjesna je ona bila glamuroznosti njenog života, samo se u posljednje vrijeme sve više bojala tame iza tog sjaja.

Kansu je za to vrijeme snagom volje spustila noge u sjedeći položaj, a u glavi joj je bubnjalo i činilo joj se da će joj iskočiti očni živac. Pogledala je prema stoliću u praznu bocu viskija. Odvukla se do kupaonice i umila lice. Zagledala se u svoj odraz i prošaptala - osim što si naivna glupača još si i alkoholičarka.

Okrenula se i odvrnula slavinu u jakuziju sipajući razne soli nužno potrebne njenom alkoholom napaćenom tijelu. Zaronila je u kupku pa se rukama naslonila o rubove. Pogledala je prema plafonu i otpuhnula. Odlučno je prošaptala „Sinoć si posljednji put bolovala.“ Obećala je to sebi. Konačno je sigurna da je pronašla rješenje koje će joj donijeti mir.

- Želim dijete. – bila je prva rečenica tog jutra koju je Kansu uputila majci dok je ulazila u svoju osunčanu kuhinju. Raspuštene oprane kose, u boksericama i donjoj majici, sjela je i podigla noge na suprotnu stolicu. Uzela je jabuku sa stola i odgrizla komad.

–I? Nemaš komentara? Mama? ! Majka se okrenula prema njoj i osmijehnula – Dobro jutro mila. Danas je baš divan

dan. Svratila sam se uvjeriti da ćeš večeras ići na dodjelu nagrada. Ali... ovo je iznenađenje.. - približila joj se. - Pa, da čujem konačno. I nisam znala da postoji netko tako poseban u tvom životu. – priprjetila joj je prstom šaljivo.

Kansu je digla ruke u zrak rastežući se – Pa i ne postoji – a onda se nasmiješila ugledavši majčinu zbunjenu reakciju.

- Kansu, što ti se mota po glavi?- majka je prekrižila ruke na bokovima gledajući je ravno u oči – Opet si sinoć pila, to je zar ne, još si pripita? - uhvatila se rukama za sljepočnice.

- Daj ne gledaj me tako, da nisam razmišljala o tome ne bih ti ništa govorila. Odlučila sam mama, idem na umjetnu oplodnju i treba mi tvoja podrška.

Majka se uhvatila za stolicu i sjela.-Ti to ozbiljno? Umjetnu oplodnju?! Jedna od najljepših žena Turske mora ići na

umjetnu oplodnju?!! – vrtjela je glavom, ne vjerujući u ono što čuje.- To je danas normalno. I mrtva sam ozbiljna mama. I trijezna. Pa barem ti nisi

zatucana. Osim toga, reagiraš kao da je to najgora stvar koju si doživjela od mene. A i ja i ti znamo da nije. – Kansu joj je namignula tako smirivajući tenzije. Majka joj se sasvim približila, uzela njene ruke u svoje i zagledala joj se u oči prepuna nježnosti.

- Znam mila da je težak period iza tebe. I znam da nisi sretna. – zastala je milujući joj dlanove pa nastavila - kada bolje razmislim, možda beba uopće nije loša zamisao. I sam Bog zna da ja i tata to jedva čekamo. Samo, umjetna oplodnja?! Ne znam. Razmisli malo o reperkusijama te odluke. Nemoj misliti da će ljudi blagonaklono gledati na to. Ti si neka vrsta idola, bojim se da ćeš postaviti neke parametre koje većina još uvijek ne smatra prihvatljivima. Ja sam tu uvijek za tebe, samo se bojim da li ćeš moći podnjeti još i taj pritisak. Samo zamisli što će sve pisati. I koje će kombinacije izmišljati. Ne znam koliko si trenutno jaka i hoćeš li moći to izdržati.

Kansu je slušala i zasuzile su joj oči. Bila je ona svjesna svega. Ali trebalo joj je nešto samo za nju. I osjećala je očajničku potrebu za time. Duboko u sebi znala je da je to za nju prava odluka. I potpuno ispravna.

- Mama, ne razumiješ...-Ne razumjem što? – prekinula je majka nježno - Ne razumjem kako možeš rađati

dijete na neviđeno?! Ne znati tko mu je otac?! Kansu je na to pomirljivo stisnula za ruku – Znaš mama, zaista je teško biti ja. Pokušaj

me razumjeti, jer ja ću to ipak učiniti. Majka je pogledala i uočivši čvrstinu odluke, samo je nježno pomilovala po obrazu. –

Što god da uradiš mi smo uz tebe. Samo želim biti sigurna da shvaćaš da ono što je Yilmaz napravio nije bilo zato što ti nisi dovoljno dobra. Upravo suprotno, on je taj koji se nije mogao nositi s tobom. Ali, dali si svjesna što znači biti samohrana majka? - Kansu je na to uzela majčine ruke i poljubila ih. –Znam mama - uzdahnula je. Ne žalim ja za Yilmazom, samo sam tužna zbog svih nesretnih okolnosti koje me prate.

Kansu je do večeri imala jako puno posla, a misli su joj stalno lutale na jutarnji razgovor. Nikako joj se nije polazilo na ovu dodjelu nagrada, ali nažalost, morat će i to odraditi. Znala je da će tamo biti lica s kojima se nije spremna vidjeti. Morat će se prvi put u javnosti suočiti sa Ahu i Yilmazom, morat će trpjeti vjerovatno i nerealan bijes nekih kolegica. Naročito onih s čijim je muževima do nedavno snimala. Neke izjave u posljednje vrijeme su apsurdne. Ni sama ne zna bi li plakala ili se smijala. „Fatalna

Kansu“...Kad bi samo znali...Ona je ta koja nema nikakve veze s devedeset posto muškaraca o kojima sluša. Ma, odlučila je sa smješkom. Zablistati će večeras iako je znala da će je svi skupa zato još više mrziti.

*

Te večeri predvorje hotela Hayat ispunjavao je žamor poznatih glumaca, režisera, producenata, pjevača i ostalih koji su željeli biti viđeni. Bili su tu naravno i predstavnici skoro svih komercialnih televizija kao i novinskih fotoreportera željnih tračeva. Dodjela nagrade za najbolju seriju prethodne godine je vrlo popularna, a ujedno i daje naznaku o tome što publika želi, jer o većini kategorija odlučuje upravo ona.

Visoki kristalni luster obasjavao je svečano ukrašene barske stolove. Konobari u bijelim frakovima raznosili su pladnjeve pića i kanapea.

U moru zgodnih lica Mehmed je izgledao veličanstveno u crnoj košulji, marami oko vrata i Fordovom odijelu. Onako visok, uredno podšišan i nasmiješen doimao se nestvarnim, kao lik davno zaboravljenih vremena. On i Kivanc došli su u pratnji Selme. Za njih dvoje bi se većina žena složilo da su najzgodniji muškarci Turske. Jedan visok, crn, markantan, s vučjim izrazom, otjelovljenje pravog muškarca, a drugi plav, besramno zgodan i zaigran. Koliko je Mehmed bio smiren, ciničan i zastarjeo, toliko je Kivanc bio tolerantan, nasmijan i zabavan. Žene u njihovoj blizini naprosto nisu mogle biti potpuno opuštene. Zajedno su bili fatalna kombinacija. I bili su pravi prijatelji.

- O Boran ago - došapnuo mu je Kivanc u šali, otresajući mu nepostojeću prašinu s revera pa nastavio u šaljivom tonu - Prijatelju, stvarno si čudo napravio s tom ulogom. I mogu ti reći da čak nisi nešto posebno ni glumio. Po mom mišljenju, Kansu je izvukla seriju. - značajno mu je namignuo - Ali... žene očito misle drugačije – podigao je ruke u znak predaje, smijući se kad je vidio Mehmedov ubojiti pogled.

- I kad smo već kod aginice, vidio sam neki dan novi klip na youtube-u. Opet je bila pijana i vesela. Definitivno moj tip.

- Kad bih ti rekao da me ne zanima , bi li promijenio temu?- Pa...opa, mi o vuku...- A budala na vrata - vidjevši tko ulazi nadovezao se Mehmed, otpivši gutljaj pića, pa

okrenuvši glavu prema Selmi koja je u tom trenutku pričala s jednim od producenata. Svi blicevi kao po dogovoru su se okrenuli prema vratima. Izgledala je predivno u

crnoj uskoj kratkoj haljini golih ramena, koja je na prsima bila posuta kristalima i koja joj je isticala uzak struk i lijepe duge noge u vrtoglavim potpeticama. Kosu je vezala u punđu i na lice joj je padalo samo par pramenova. Blistavi osmijeh nije nikoga ostavljao ravnodušnim. Ona je zaista znala kako se ponaša prava zvijezda.

- Baš dobro izgleda. – Kivanc ga je cimnuo laktom.- Ustvari, ona meni uvijek dobro izgleda. - nastavio je. - Mislim da si ti jedan od

rijetkih koji je ne može smisliti - govorio je i dalje je odmjeravajući, pa pogledavši ponovo u prijatelja.

Iako je Mehmed samo ovlaš pogledao, itekako je bio svjestan njenog prisustva. Kao i Selma, kao i svaka prokleta glava u sali.

- Daj molim te, ta štrkljava isfrustrirana žena u godinama. - govorio je i dalje se ne okrećući.

- Pa, znaš što kažu, o ukusima se ne raspravlja.- prijatelj mu je govorio leđima.- Stvarno je visoka, baš je komad žene - ponovo je odmjerio i namignuo joj pozdrav u

prolazu.- Kad smo već kod toga, očito je njena visina njeno prokletstvo - rekao mu je Mehmed

s prizvukom sarkazma, okrećući se prema prijatelju kad je napast prošla - S obzirom na činjenicu da joj se sviđaju patuljasti frajeri - nastavio je s osmjehom.

- Znaš što kažu - Kivanc mu je počeo objašnjavati - Mali čovjek - velika stvar, veliki čovjek - mala stvar - demonstrirao mu je rukom, na što je Mehmedov osmjeh naglo iščezao. Nema namjeru provesti noć u razmišljanju o njoj i broju muških spolnih organa.

- Baš si pametan Kivanc. Da razmislim...to bi značilo da ti i ja imamo male stvari?!- Hahaha, istina, glupa poanta. - Kivanc - počeo je Mehmed tobože pomirljivo - Ona jednostavno nije žena po mom

ukusu. Zašto to više ne shvatiš, umjesto da mi dosađuješ - povukao je Selmu i obgrlio je jednom rukom. Očima je pokazao prema njenom dekolteu - Ovo je žena prijatelju.

- Da, cijela Turska, a i šire, je upoznata s onim što bi trebala predstavljati ona koja je idealna za tebe. I... - Kivanc je podigao prst naglašavajući sljedeće - Ne želim biti bezobrazan aga, ali te tvoje izjave zvuče malo zatucano. Trebaš samo čuti komentare žena. - Ma one to vole. Evo pitat ćemo ove dvije što dolaze tebi u susret.

Dvije zgodne djevojke nasmiješile su se Kivancu. Na to je Mehmed pustio Selmu i zakoračio prema manekenkama.

- Mislim da cure hoće autogram. Evo, dobit ćete ga, ali morate mi odgovoriti na pitanje – Mehmed ih je zagrlio i pogledao u jednu pa u drugu sa svojim razoružavajućim osmjehom - Mislite li vas dvije da sam ja seljačina ?

Cure su se zacrvenjele i jedna je uspjela prošaptati - Naravno da ne, ženi je mjesto gdje god ti poželiš.

Mehmed ih je jače stisnuo i pogledao prijatelja - Vidiš?!- Čovječe ti imaš više sreće nego pameti. Kao nažalost i tvoje sugovornice - nasmijao

se Kivanc vrteći glavom u nevjerici.Selma je kao i obično stajala pored njega kao nekakav dodatak. Danas se posebno

dugo sređivala za ovu veče. Znala je da izgleda dobro u uskoj crvenoj haljini i sve do maloprije bila je uvjerena da se Mehmedu sviđa što vidi. Prilazili su joj mnogi muškarci i bila je pristojna i nasmiješena. Evo već dva sata pije jedno te isto piće. Bila je oličenje „ljepote i nevinosti“. Sve dok nije ušla Kansu. Kansu, pored koje svaka žena sebi nađe neku manu. Kansu koja bi joj u svakoj drugoj prilici bila možda čak i draga, da nije bilo te slutnje. Osjećaja koji nije mogla kontrolirati, koji bi joj zamračio lice. Nikada joj nije ništa govorio o njoj, nikada je nije želio komentirati. Ako bi to i radio u društvu Kivanca,

obično je bilo zaista zlobno i naizgled indiferentno. Ali nažalost, žena zna. Jednostavno osjeća da tu ima još nešto. Navikla je na sve njegove ispade i znala je da ga ne može promijeniti. Voljela ga je, zaista jest. Stisnula mu je ruku ispod stola u nijemoj potrebi za bliskošću, a on se okrenuo prema Kivancu ne prepoznavši potrebu kao i obično.

- Slušaj, čuo sam da Gul priprema novi projekt, priča se da bi možda ti mogao ući.- To bi moglo biti dobro. Iako, pretpostavljam da bi opet moglo biti neko

srcedrapajuće sranje. - odgovorio mu je Mehmed odjednom zainteresiran za sve osim suočavanja sa Selmom. - Mogao bih joj se poslije javiti da vidim o čemu se radi.

- Moj ti je savjet da pustiš da ona prva tebi priđe, tko zna tko je sve u igri, a znaš Gul -savjetovao ga je prijatelj.

- Da, u pravu si. Za većinu njih je moj najveći uspjeh Sila, kao da poslije ništa značajno nisam napravio - rekao je više sebi u bradu.

- Ma daj, dobro je bilo i ovo drugo, ali ti i Kansu ste jednostavno klikli. Svima je to bilo očito. Gul je zaista napravila sjajan posao, kao sa mnom i Beren, samo ja nisam bio nježan kao ti aga. - opet ga je prijateljski podbadao.

- Što mi ta žena ide na živce! – Mehmed se iznervirao prošavši prstima kroz kosu - Sve se vrti oko nje. Ne znam kako sam preživio glumeći dvije godine njenog roba. Pokušao sam utjecati na scenarij, ali mi nisu dali. – podsmješljivo je dodao.

- E Mehmede, Mehmede, baš si primitivac. – potapšao ga je prijatelj.- Zaboravio si i seljačina. - dodao je ovaj.- I tempirana bomba. - nastavili su veselo, činilo se u nedogled.

Kansu je za to vrijeme ispijala pića s producentima koji su uglavnom pričali o novim projektima pokušavajući je zainteresirati. Nekim čudom, postala je femme fatale i sve serije koje je snimila postale su hit, a svi su uglavnom bili uvjereni da je baš ona razlog uspjeha. Mogla je i birati partnere, koji su redom bili prezgodne muškarčine. U stvarnosti to su bili ili homoseksualci ili divljaci. Kao da joj za večeras nije bilo dovoljno stresno psihički se pripremiti za susret s Yilmazom i njegovom trudnicom, morala je sresti i Alakurta. Počelo je nervirati to njegovo okretanje glave kada prođe pored njega. Ako bi netko to trebao raditi, onda je to ona. Krivac je za barem polovinu njenih problema. Seljačina! Preko ruba čaše vidjela je da joj se približava Gul.

- Dobar veče, ljepotice. - poljubila ju je u obraz. - Dobar veče, Gul. Lijepa si večeras.

- Ovo je baš dobro da vidim neke ljude koje inače, nažalost, rijetko susrećem. - rekla je Gul optužujućim pogledom.

- Slažem se. Znaš, nedostaju mi naša druženja. - odgovorila je Kansu uz osmjeh.- O-ho, to mi je drago čuti, znaš da si ti moja najdraža uloga. - osmijehnula joj se

pokroviteljski, pa nastavila - Nego, reci mi mila, bi li razmislila o tome da ti i Alakurt skupa ponovo nešto snimite? - Gul joj je uputila ljubak ulizivački pogled.

- Ne bih. I neću. - izgovorila je bez razmišljanja.

- Ma daj Kansu, vidi, ljudi to žele, gledanost bi bila enormna. Čula sam se s producentima u Njemačkoj. Sve ankete upućuju na to. Draži ste im od Ejšan i Ezela.

- Pa... Što da ti rečem, žao mi je. Nema šanse Gul.- Hoćeš li bar pročitati scenarij ako ti ga pošaljem? Toliko mi duguješ...- Neću. Gul, vidi, ni za što na svijetu s tim neandertalcem ne bih više snimala.

Jednostavno sam u zadnje vrijeme ionako pod stresom. Žao mi je što sam ovako iskrena, ali zaista ne mogu. Znaš i sama kakav je naš odnos.

- Dobro Kansu, uredu. Razumjem. Čut ćemo se još. - pomirljivo je dodala - Ali, barem razmisli, molim te. To je nešto što nam treba. Malo smo zasićeni. Nakraju, i tebi je to u interesu. - stavila joj je ruku na rame.

- Zaista me ne interesira. Ni pod koju cijenu.- bila je ustrajna i dalje je gledajući u oči.

Gul je odšetala vidno iznervirana. Znala je da bi taj projekt bio itekako isplativ. Ljudi ih vole gledati zajedno. Nevjerovatno je kako se u stvarnosti ne mogu smisliti. A to je živa istina. Krv su joj popili na snimanju. Baš šteta. Čak je i sama bila voljna to ponovo prolaziti. Ah, dobro, nije sve izgubljeno, sada slijedi razgovor s Alakurtom. Približavala se stolu moleći se u sebi da uspije odigrati kartu na njegov ego. Cijela Turska zna koliki je u tog momka.

- Dobar veče Mehmede, Kivanc, cure - Gul ih je svih pozdravila ponaosob, zadržavši se malo s Kivancom s kojim je radila u „Strastima orijenta“. Drag i zgodan momak. Puno nagodniji od Alakurta u svakom slučaju, razmišljala je. Konačno je prišla Mehmedu i uhvatila ga ispod ruke.

- Imaš li vremena minutu ? - Naravno. - koji osmjeh, razmišljala je Gul gledajući ga, potrešena do nožnih prstiju. Evo zašto ovog momka voli kamera. - Slušaj, postoji jedan novi projekt. - nastavila je. - Da, čuo sam nešto u prolazu. - Scenarij je izvrstan, produkcija vrhunska.

- Pa... U čemu je problem? – pitao je Mehmed i dalje nasmiješen.- Pa...da ne duljim..traže tebe i Kansu - rekla je gledajući ga u oči.Mehmed se odmakao, stavio ruke na bokove i sarkastično se nasmijao.- Nema šanse.- Mehmede, dobio bi 30000 po epizodi. Duplo više nego što Halit dobija u Sulejmanu.- Ah, konačno bih bio plaćen kao Kansu! Blago meni!- Dobro što je to s vama dvoje? Neprofesionalni ste. Dvojim jesam li uopće u pravu

kada vam ovo nudim. Devedeset posto glumaca ovdje bi ubilo za tako nešto. A ruku na srce i nisi se baš proslavio u zadnje vrijeme. Ovo ti je šansa - i dalje ga je gledala u oči.

- Oprosti Gul. Vidi, razumjem da je ovo prilika koja se ne propušta. Ali gledaj, zar ne može netko drugi umjesto Kansu. I tako u zadnje vrijeme sve žele sličiti na nju. Koliko vidim, to postaje pošast - osjetila je blago gađenje prema tom novom trendu u njegovom glasu. Pogledala ga je kao učiteljica -

- Mehmede, i sam si u svom proslavljenom intervjuu izjavio za svoju partnericu da sliči na Kansu ali nije Kansu.

- To je izvađeno iz konteksta!!! - razderao se, a glave su se počele okretati prema njima.

- Alakurt razmisli. Pokušaj je uvjeriti. Vjeruj mi to bi te izbacilo puno dalje nego Ezel Kenana - Gul ga je potapšala po ramenu i udaljila se s nadom da je ovaj posljednji adut bio pokretač tempiranog ega.

Mehmed se vratio za okrugli barski stol vidno uznemiren. Da nisu na javnom mjestu vjerovatno bi sve za stolom završilo u komadićima. Selma ga je samo pogledala ne usuđujući se išta komentirati.

- Ovo je bilo nešto bolno pretpostavljam?!- Kivanc, trenutno sam u iskušenju da ti demonstriram bolno na tvom lijepom licu –

mračno mu se osmijehnuo.- Ah, ta tvoja mila narav...- Gul mi maše ispred nosa vrhunskom produkcijom, ugovorom od 30000, zajamčenom

slavom, ali naravno uz jedan uvjet. - Mehmed je razočarano zavrtio glavom. - Koji? Da glumiš homoseksualca? - Kivanc se nasmijao - Ccc...to tvoje lijepo tijelo

trebala bi draškati dlakava muška ruka?- Gore.- ogorčeno ga je pogledao - Nudi mi da glumim s Kansu.- Hahahahahaha. Pa ovo zaslužuje još jednu turu. – pozvao je konobara.Baš u tom trenutku pored njih je prošao poznati novopečeni par kimnuvši prema

Mehmedu u znak pozdrava. To mu je donijelo osmijeh na lice. Znao je da Kansu večeras čeka teška noć.

Međutim, zadovoljstvo je kratko trajalo. Nedugo nakon bračnog para pored njihovog stola prošetao je Kenan. Jebeni Ezel.

*

Mehmed je do dugo u jutro ostao u krevetu. Selma ga je odsutno mazila rukom po stomaku, a on je, ruku podbočenih ispod glave, zurio u tavanicu i razmišljao. Nije mu se nikako sviđala pomisao da ponovo prolazi istu stvar kao i prije sedam godina. Osjećao je i nemir i frustraciju. Naglo je ustao, pružio noge preko kreveta i uhvatio se rukama za glavu. Selma se trzla.

-Što nije u redu?Ne obazirući se na nju i dalje je bio zamišljen. Čak i kada bi prihvatio projekt -

razmišljao je - Kako bi nju nagovorio?! Znao je da ona njega voli čak i manje nego on nju. Prošao je rukama kroz kosu, i ustao se istuširati.

- Previše razmišljam. - opomenuo je sam sebe i ujedno odgovorio Selmi.

*

Kansu se to jutro našla sa Esme na kafi u poznatom bifeu. Bilo je to njeno omiljeno okupljalište, pomalo boemsko, sa staklenim zidom iza kojeg se bljeskalo more i pružao pogled na Bospor.

- Jesi li što čula za novi Gulin projekt? Priča se da razmišlja o postavi glumaca koji su bili u Sili? Jeli se čula s tobom?

- Ma srela sam je sinoć na dodjeli - rekla je Kansu spuštajući kafu na stol. - Možeš pretpostaviti što mi je ponudila, ali i sama znaš da ne bih mogla ponovo raditi

s njime. I ti si bila svjedokom brojnih ispada - nastavila je Kansu želeći Esmu uvjeriti u ispravnost svoje odluke.

- A osim toga... Nisam sigurna da ću još neko vrijeme išta prihvatiti. Treba mi odmora.- Da, svjesna sam toga između vas dvoje. - Esma je pogledala i naslonila se na stolicu

prekriživši ruke na prsima.- Ali, zar ne misliš da je to malo pretjerano? Da ne rečem neprofesionalno. Možda mi

ostali želimo taj projekt. Osim toga, zar vas oboje nije upravo sila vinula u sam vrh. Zar ne misliš da za svoje današnje enormne honorare možete zahvaliti upravo njoj? A i da ti budem iskrena, ja uopće ne mislim da je on loš. S ostatkom ekipe imao je solidan odnos. Ustvari, samo ste vas dvoje imali problem. Sve je ostalo po meni funkcioniralo savršeno.

- Daj Esme - Kansu se nasmijala - Zar ti se toliko opet snima sa mnom?- Dušo, ti sve pretvaraš u zlato - istim tonom joj jeodgovorila – Zaista mila, vidi, ako

te itko razumije onda sam to ja. Znam što si sve prošla i znam da podsvjesno misliš da se on time samo naslađuje. Ali u jednome je imao pravo. Yilmaz zaista nije bio čovjek za tebe. Vidiš kako se sve završilo. On ga je samo prvi pročitao. - Esme ju je suosjećajno uhvatila za ruku. – Ti si lijepa, jaka žena, naprosto se ne može svatko nositi s tobom.

Kansu je odsutno gledala kroz staklo, odjednom neraspoložena pa joj odvratila- Da, jedva čekam da mi u pauzama došapne“ baš dobro izgleda ovaj tvoj kepec...Ali

horizontalno smo svi jednaki“ - na to se Esme nasmijala od srca i blago je pogledala - To je bilo grozno od njega..Ali smiješno .

Kansu je na to pogledala i krenula rukom prema torbi kao da će je udariti pa se i sama nasmijala.

- Ah, zaboravila sam koji je on kreten. – i naslonila se na stolicu s osmijehom.Pogledala je na sat i vidjela da skoro kasni - Joj, oprosti Esme, imam važan sastanak

za 20 minuta, moram požuriti.- Nije ovo samo zbog razgovora, Kansu? - zadirkivala je Esme.- Ma daj Esme, odrasti. – nasmijala se i ustala.

Privatna klinika je obećavala strogu privatnost, ali kada su poznati u pitanju, dodatna mjera opreza nije na odmet. Kansu je inzistirala da ju se primi u terminu kada nema nikoga. Nije željela nikakva nagađanja. Kakvi su ljudi do poslijepodne bila bi trudna s šeikom iz emirata i nosila blizance. Pokucala je, ušla, a iza vrata je dočekala liječnica toplog osmjeha.

- Dobar dan.- Dobar dan, gospođo Dere. Izvolite, sjedite.Kansu se zagledala u ruke, bila je prilično nervozna. – Teško je bilo odlučiti se, ali

evo, ipak sam tu. Zanima me nešto više o umjetnoj oplodnji. Tko su donori, kakva je procedura i ostalo.

- Svaka žena bila poznata ili ne osjeti svoj biološki sat - našalila se doktorica pa nastavila.

- Ovako, donori su nažalost nepoznati. Imamo neke klasifikacije, ali one nikada ne mogu biti 100 posto točne. Nemoguće je kod takvih stvari pouzdati se potpuno, naprosto zato jer su anonimni i takvima žele ostati. - pogledala je - Moj bi vam savjet bio da sami nađete nekog pouzdanog donora, tako bi ipak imali nekakvu sigurnost. Mislim da je važno genetsko nasljeđe. Nije jako važno, ali nije ni zanemarivo. Postoje mnoge bolesti koje su nasljedne ili kojima smo genetski skloniji. U vašem slučaju sam sigurna da biste bili u stanju naći jedan dobar primjerak muškarca i da bi vaše dijete, uz Božiju pomoć naravno, moglo biti prekrasno.- šaljivo je ubacila doktorica.

- Hahaha, nemojte mi reći da aludirate na neke od mojih manekena?!- Ne vidim zašto ne. Ako ima itko voljan...većina nas smrtnica bi ubila za takvu

privilegiju.- Doktorice, neozbiljni ste! - nasmijala se Kansu - Pa dobro, ako nađem donora što

onda?- Potrebna nam je samo njegova sperma. Daljnji postupak je sljedeći....Nakon što joj je objašnjen postupak doktorica je završila.- Dobro razmislite. Odluka je na vama. Naravno da i s anonimnim davateljem dijete

može biti sasvim u redu, najčešće i bude, ali...da se radi o meni, prihvatila bih ovu drugu opciju. Naravno, što ćete odlučiti je na vama.

- Hvala vam doktorice, javit ću vam se.- Hvala vama.Kansu je izašla iz ordinacije odjednom osjetivši blagu jezu. Zagrnula je džemper oko

sebe pitajući se što ona to radi? Kada je razmišljala o anonimnom davatelju uopće nije uzimala u obzir činjenicu da ne bi ništa znala o ocu djeteta. Ni kako izgleda, ni kakva je osoba, baš ništa. Odakle tolika želja za djetetom? Znala je da to nije samo puki hir. To već neko vrijeme zrije u njoj. I zaista je mislila da će to ostvariti s Yilmazom. Ili nije? Kako to da sama želi dijete, a s njime joj je uvijek trebalo još neko vrijeme ? Oči su joj se navlažile i jače se obgrlila. Tko zna, možda činjenica da njena prijateljica s njime čeka dijete je sve ovo izbacila na površinu. Ah, mogu li jednostavno uzeti nečiju spermu ne znajući tko je? – šetala je polako pitajući se. Koja mi je druga opcija? Ne znam nikoga tko se ne bi na neki način okoristio nastalom situacijom. A i kome bih mogla predložiti tako nešto, a da me ne proglasi ludom? Uzdahnula je udišući mirise mora. Što da radim, što da radim, pitala se.

*

- I, što si odlučio aga? – Kivanc je djelovao vidno zabavljen nastalom situacijom. Dobro je poznavao Alakurta, bolje nego što je on to mislio. Po njegovom mišljenju krajnje je vrijeme da raščisti neke stvari sam sa sobom. Jedini način da to napravi je da se suoči s problemom. Loše u svemu tome su samo agini popratni izljevi bijesa kad je aginica u pitanju. To mu je izazvalo još jedan vedar osmijeh na lice.

- Ne davi me, jedem. – Mehmedu nije bilo do razgovora. U jednoj ruci je držao doner, a drugu je naslonio na stolicu. Bio je krajnje mrzovoljan. U glavi mu je prokleto bubnjalo.

- Ponašaš se kao žena s pms-om. Da te ne znam prijatelju, pomislio bih da si sinoć malo spavao, a puno razmišljao. - Kivanc je nastavio podbadanje miješajući kafu.

- Izgleda da me ustvari ne poznaješ. - Mehmed je zajedljivo odgovorio i odgrizao komad donera.

Ovo je bilo njihovo omiljeno nalazište prije treninga. Oni i Kivanc su sparing partneri, a to mu je izmamilo maleni osmjeh. Danas bi mogao posebno predano odraditi trening.

- Nego, pusti mene, što je s tobom sinoć bilo? Gdje si završio ?- Ah, znaš mene, žene me opsjedaju. Ali svejedno nemam tu tvoju macho auru. -

Kivanc je nastavio s niskim udarcima- Ccc..zvučiš ko peder. - promrljao je Mehmed, na što se ovaj samo još glasnije

nasmijao.- Slušaj, jesam razmišljao - Mehmed je promijenio temu.- Ma nemoj mi reći..- Treba mi taj projekt, znaš i sam. A nema šanse da princezu nagovorim. - govorio je

odsutno tapkajući prstima po stolu.- Pokušaj razgovarati s njome, ništa te ne košta. Reci joj otvoreno da ti je važno.

Pristupite tome zrelo.- Ma da, ništa lakše. - posprdno je dodao. - Imaš li njen broj?- Nemam. – odgovorio je Kivanc čudno ga gledajući. Na to se Mehmed unervozio. Rukama se uhvatio za vrat razmišljajući kako dovraga

da dođe do nje, a da to ne sazna pola Istanbula.- Ali znam tko ima. - Kivanc je razvio lice u kez zbog kojeg je Mehmed poželio da su

već na treningu.

Kansu je pregledavala police s knjigama, odabirući neka nova izdanja koja su joj se činila zanimljiva. Razmišljala je kako neopaženo stati u predio u kojem su izložene knjige o umjetnoj oplodnji. Nije joj padalo na pamet da išta pita prodavačicu. I baš kada se okrenula da provjeri koliko je ljudi u knjižari i gleda li je itko, zazvonio je telefon. Premještajući vrećice u jednu ruku, drugom je nekako iskopala mobitel.

- Halo?- Sila?- tišina.- Sila ?

- Boran?- prelomio je poznati glas.- Bude li se uspomene?- Samo gorke, bojim se.- Pa...Pokušao sam biti duhovit...- Ti to znaš?! - sarkastično mu je odgovorila.- Kansu, morali bi se vidjeti. - odlučio je da je dosta s odugovlačenjem.- Morali?! A zašto?- Moramo razgovarati. - Hm...da razmislim..neće moći... Alakurt...vidi...što god da se motalo po tvom

zaostalom mozgu, moj odgovor će biti ili neću ili me ne zanima.- Večeras ću doći i razgovarat ćeš. - poklopio joj je slušalicu.Kansu je zabezeknuto gledala u mobitel. Je li on to stvarno njoj poklopio slušalicu? I

najavio dolazak? I stvarno misli da će ga ona pustiti u kuću? Nakon svega? Zavrtjela je glavom u nevjerici. On je stvarno neodgojeni luđak.

*

Nakon što je poklopio, ostao je nepomično sjedati u autu. Znao je da je jedini način da nešto završi s njome upravo ovaj. „Odgovor će biti ili neću ili me ne zanima“, odzvanjalo mu je u glavi. Umišljena koza. Kao ona je neki veliki karakter. Kao da je ona u stanju reći neću. Kao da on nije jedina budala koja je nije iskoristila. Prezirao je žene kao što je ona. A sada je bio prisiljen razgovarati s njome. I po svemu sudeći i moliti. Međutim, to je nešto što od njega neće doživjeti. Morat će i obaviti razgovor sa Selmom. Spustio je glavu na volan. Bože, ovaj dan postaje sve gori. Upalio je auto i snažan motor BMW-ovog džipa je zabrujao i otklizao po cesti davajući vlasniku potreban odušak.

Izašao je i zalupio vratima. Tako je neverbalno naglasio svoj dolazak iako nije bio osobito spreman na razgovor. Selma očekuje da veče provedu zajedno i to joj je važno, ali nažalost morat će biti odgođeno. Udahnuo je i otvorio vrata. Skinuo je kožnu jaknu i čizme i uputio se prema kuhinji. Iz dnevnog boravka treštala je televizija, a Selma je vjerovatno ležala na kauču. Naravno ništa nije bilo skuhano, redovno su jeli vani. Nije da mu je to posebno smetalo, ali nije je ni pretjerano uvećavalo u njegovim očima. On je primitivna seljačina jer smatra da je žena u kuhinji seksi. Da je žena s djetetom seksi. Sva sreća da je u položaju da bira. Ako se ikada bude ženio, ta će znati svoje mjesto. I bit će sretna zbog toga. Selmu je našao kako leži na kauču odsutno zagledana u televiziju. Nije ni pogledala prema njemu i znao je da to i zaslužuje. Dovoljan je bio pogled da zaključi da je nesretna. Pokušava biti nešto što on želi, ali ne ide. Bit će samo još gore.

- Selma, žao mi je, večeras imam nekog posla. Ne mogu s tobom kod Huseina.- govorio je gledajući je naslonjen na štok od vrata.

- U redu je. – zatim se okrenula licem prema njemu - Znaš, već se priča. A ja, naravno, posljednja saznajem.

- Što se priča Selma? - zakolutao je očima.

- Da postoji novi projekt za tebe i Kansu. - govorila je gledajući ga suznih očiju.- Selma, ja nikome ne polažem račune. A ovaj razgovor je besmislen.- time je njihov

dijalog bio završen.

Stajao je ispred kapije pitajući se koliko čovjek nisko mora pasti za vlastitu dobrobit. Ako se po jutru dan poznaje, ova večer će biti katastrofa. Razmišljao je i o odustajanju, a onda mu je palo na pamet da ga vještica vjerovatno neće ni pustiti u kuću. Međutim, ipak je zazvonio. Ništa. Zazvonio je opet i s druge strane se začuo glas.

- Izvolite?- Alakurt.- Uđite, Kansu vas očekuje.Kapija se otvorila i zakoračio je u predivan mediteranski vrt. Vila je bila tradicionalna,

ali prelijepa. Bio je uistinu ugodno iznenađen. Od nje je očekivao stroge ravne linije i nešto suvremenije, nikako ne nešto ovako umirujuće, toplo.

Na ulaznim vratima dočekala ga je služavka i kroz prostrani hodnik odvela do prostorije gdje ga je čekala. Stajala je leđima okrenuta i zagledana kroz prozor, kao što je to već hiljadu puta vidio na setu. U tom trenutku osjetio je onu poznatu nelagodu koja ga je obuzimala uvijek u njenom prisustvu. Okrenula se i fiksirala ga onim svojim ogromnim očima. Došlo mu je da je zadavi.

Zakašljao se i kimnuo u pozdrav.- Da budem iskren, mislio sam da ću poljubiti vrata.- Da budem iskrena razmišljala sam o tome.- To ti vjerujem. - zakačio je ruke u stražnje džepove proučavajući prostor. Osjećao se

čudno. Nakon toliko vremena sami.- Lijepo si ovo sredila.- Hvala. Sumnjam da si zato došao. – okrenula se prema njemu.- Pa, znaš li zašto sam došao?- Nešto ti treba, pretpostavljam.- Nažalost očajnički. - pokušao se nasmiješiti, bio je to kiseli osmjeh.Približila mu se na korak, podbočila prekriživši ruke i mrtva ozbiljna se zagledala u

njega.- Kakva slučajnost. I meni.- Ozbiljno?! – počeo se ljuljati na petama. Mrzio je sve scene u kojima bi mu na ovaj

način tražila objašnjenje, ali morao je biti oprezan.- Znači sve je u redu? Ti znaš?- Recimo da želim čuti od tebe, nemam ideju što bi to bilo tako važno da dopužeš

dodavde. – i dalje nije skidala pogled, a oči su joj sjale. Učinilo mu se da su joj trepavice još dulje nego prije.

- Ti kao ne znaš?- Ne.

- Treba mi uloga. Ali nažalost ne mogu je dobiti bez tebe. Vidiš - unio joj se u lice - Imam dvije opcije, da te udavim, pa da Gul bude primorana zamijeniti te, ali time ipak otvaram sebi mogućnost da odležim dosta godina u zatvoru, iako sam, ruku na srce, o tome razmišljao, ili drugu opciju, a to je da prvo razgovaramo kao ljudi.

- Pa vidiš... - nasmiješila mu se podlo - Tebi nešto treba...I meni nešto treba... - okrenula se od njega i opet se zagledala kroz staklo - Spremna sam potpisati suradnju i doprinijeti tvom egu daljnje kočoperenje, još više zaluđenih djevica i mogućnosti davanja bolesnih primitivnih izjava ...Ali uz uvjet. - ponovo mu je prišla.

- A to bi bio? - na licu mu se ogledalo iznenadno nepovjerenje. - Dijete.- Molim?! ? - zabezeknuto ju je gledao - Čije dijete? Hoćeš da otmem dijete?- Ne B o r a n e , želim tvoje dijete.Nakon prvotnog šoka počeo se nekontrolirano smijati.- Svaka čast Sila. Jedan nula za tebe. Znaš, u momentu mi je postalo stvarno

neugodno. - otresao je glavom kao da se zgražava.- Ozbiljna sam. Želim dijete, i želim da bude tvoje. - ustrajala je.Dugo su se gledali u oči, a onda je on pitao - Zašto? - Pa zato što nitko živ nikada ne bi povjerovao da je tvoje. – nije očekivao ovakav

odgovor, stvarno je hladna kučka.- Dovoljno me mrziš da budeš indiferentan. Ti želiš svojih pet minuta, meni je dosta.

Imam 33 godine i mislim da mi je vrijeme za neke promjene. Ukratko, idealan si za ono što želim.

- Ti..ti...ti nisi normalna. Nemoguće je da to misliš ozbiljno. Čak ni tebi tako nešto idiotsko ne može pasti na pamet! – razderao se gestikulirajući rukama.

Kansu ga je i dalje gledala bez riječi. Znala je da je ovo ludost, ali popodne, dok je razmišljala o njemu, nekako joj se ideja sama nametnula. Očaj nas tjera na svašta, to je u ovom slučaju apsolutna istina. Ugrizla se za usnu. Ovo joj je jedina prilika. A i đubre dobro izgleda. Ruku na srce, ne bi joj teško palo da joj sin sutra sliči na njega. Samo da naslijedi njenu pamet. I dobro miriše, uvijek je dobro mirisao.

- Hm..- uhvatio se rukama za sljepočnice. Bio je ljut kao ris - Shvaćaš li da ja to vjerovatno neću moći.- glas mu je postajao opasno tih - Za neke stvari muškarac mora reagirati - a onda se razderao - A ja nisam tvoja seksualna igračka!

- Kakav seks? - Kansu je smireno podigla obrvu, a njemu je došlo da eksplodira.- Pa valjda to podrazumijeva pravljenje djeteta - opet mu je glas prešao u šapat.- A-a – Kansu je odlučno odmahnula glavom. – Nikakav seks ne dolazi u obzir aga, ne

zanosi se. Dobit ćeš čašicu i to je to. Vidiš – osmijehnula mu se - Nikakav napor s tvoje strane.

U glavi mu je počelo bubnjati. Ova žena ga stvarno može dovesti do ruba. Idiot kakav jest kao da je zaboravio dvije godine njenog prisustva u svom životu. Ali ovo. Ovo večeras je vrhunac.

- Ti stvarno misliš da bih JA punio nekakvu čašicu?- već joj se polako počeo unositi u lice.

- Da. – odlučno je kimnula glavom - Tako izgleda umjetna oplodnja. To je karakteristično za suvremeni svijet, razumijem da u tvome s time još uvijek nisu upoznati - opet mu se ljupko nasmijala.

- Razmisli aga, to je tvoja ulaznica za novu sezonu. I ovisi o tvojoj odluci.Od bijesa je jedva disao. Njena odvratna ucjena, koja podrazumijeva njega kao

pastuha za rasplod i punjenje plastične čašice. A, ne. Nema tih para. Okrenuo se dok je još u stanju kontrolirati se i izašao zalupivši vratima.

- Jebeš projekt!

Sve u svemu nije loše prošlo. Kansu se prvi put nakon dugo vremena zadovoljno smiješila u krevetu. Uvijek su između njih postojale tenzije. Obožavala ga je izbacivati iz takta. Sama činjenica da nekome njegovih pretpotopnih nazora ponudiš ovako nešto izazivala je histeričan smijeh. A tek čašica, to ga je dokrajčilo. Ako je u ijednom periodu u ovih 7 godina požalio zbog nekih stvari, ovo večeras mu je bilo otrježnjenje. Iako je sumljala da je mislio na nju. Kad god bi mu se na snimanju pokušala približiti samo je siktao i derao se. Izbjegavao je i jesti za stolom gdje je ona. Pravio bi budalu od Yilmaza praveći ga ljubomornim. Odjednom se rastužila. Svjesna je da je zašla na opasan teren. On je surov. Nema ništa ispod te lijepe površine. Dobivaš što vidiš. Nažalost to i jest jedan od glavnih razloga zbog kojeg ga je odabrala. Znala je da nikada neće ništa tražiti od nje. Stavila je ruku iza glave i sjetila se trenutka kada je rekla da želi njegovo dijete. U jednoj nanosekundi pomislila je kako to zvuči potpuno ispravno. Naravno, sve dok nije progovorio...Okrenula se na bok i pokušala zaspati.

Mehmed se vratio kući psihički potpuno premoren. Osjećao se kao da ga je pregazio

vlak. Selma ga je dočekala, skinula mu jaknu i ponudila usne. - Nisi otišla? - pitao je zbunjeno.- Nisam htjela bez tebe. On joj se toplo nasmijao, zahvalan što osjeća blaženi mir. Istina, ne osjeća ni bilo što

drugo, ali barem nema potrebu zavrtat nečijom glavom, ni razbijati stvari naprimjer. Eto već se od same pomisli na nju iznervirao.

- Gdje si bio?- Na poslovnom sastanku. - barem joj to nije slagao.- A-ha - doimala se neuvjerenom. On je pogledao.- U čemu je problem?- Ne mogu vjerovati. Pogledaj se. Tako lako nas odbacuješ! - govorila je povrjeđeno.- O čemu ti pričaš Selma? – sada je već bio iznerviran, kao da mu nije bilo dosta za

danas.- Od kada si čuo da bi ti i Kansu mogli opet snimati zajedno ne prepoznajem te! A

sada me još i lažeš!

- Ne moram ovo slušati. - rekao je tiho - U stvari, neću. - i okrenuo se da mu priča leđima u namjeri da ode. Ona ga je iznervirana uhvatila za ruku.

- Znaš što, gotovo je! Dosta mi je! - on je samo blijedo gledao - Ja to neću izdržati. -Nastavila je plaho i tužno ga pogledala sa suzama u očima - Odlazim večeras.

Mehmed se uhvatio za hrbat nosa, pa je pogledao - Ako nisi u stanju nositi se sa mnom, otiđi. Tvoj kukavičluk je jedini razlog tvog odustajanja. Nemoj mene okrivljavati za kraj. Od početka si znala kakav sam.- ona ga je gledala.

- Ti vidiš samo ono što želiš.- mirno je zaključila. - E pa, Mehmede, sretno buđenje.- okrenula se i napustila ga ustvari ne želeći to, i moleći se da je spriječi. U svakom slučaju, razmišljala je, bolje da ona to učini prije nego on to učini njoj.

Ima već dva dana da je Selma otišla. Po tom pitanju osjeća se upravo onako kako je vještica rekla da će se osjećati prema njoj i djetetu. Indiferentno. Sklopio je oči. „Želim dijete. Tvoje djete.“ Riječi su mu odzvanjale u glavi. Ništa što sada osjeća ne može nazvati indiferentnim. Sto pitanja mu se mota po glavi. Recimo, zašto Yilmazu nije rodila dijete? I što ako ne prihvati? Što ako luđakinja to isto ponudi nekome drugo? Recimo Kenanu? Opet je osjetio stari bijes. „Tvoje dijete“. U trenutku kada mu je to rekla preplavio ga je adrenalin. Ta jedna riječ bila je dovoljna da je užasno poželi na sred onog njenog dnevnog boravka. U idućem trenutku kao kaledioskop zamračile su mu slike um i radi istoga je poželio da je može užasno povrijediti. Da padne na koljena i klečeći plače i moli...I vrati vrijeme...Ali vrijeme je nepovratno izgubljeno. Dok mu se voda slijevala niz tijelo znao je da je ustvari odlučio. Da će joj dati i taj dio sebe. Neće je gledati zaobljenu, nasmijanu, kako umiruje njihova sina. Neće je ni zvati ni tražiti. Kao što to nije uradio ni prije šest godina. Ali nažalost, izgleda da je nikada neće prestati željeti. Zagrnuo se ručnikom oko pojasa i naslonio rukama na toaletni stol. Pogledao se u ogledalo i u vlastitim očima je sve pročitao. Od bijesa je srušio sve na pod, podigao opet pogled i zakleo se sam sebi. Sve će biti onako kako ona želi. Osim jedne stvari. Nema jebene čašice.

Kansu je ležala u vrtu na ležaljci s knjigom u ruci. Većinu obaveza je zamrznula na neko vrijeme.Odsutno je okretala stranice, razmišljajući kako su prošla već dva dana, a Alakurt se nije javio. Ah, što je očekivala? Baš u tom trenutku mobitel je zazvonio i na naslonu se pojavilo ime „budući tata“. Kansu se nasmijala vlastitoj šali naročito poznavajući dotičnog i pretpostavljajući njegovu reakciju.

- Izvoli.- Znaš, mogao bih zahtijevati da me oslovljavaš sa ljubavi. Ili recimo, pastuše?!- Alakurt, situacija je dovoljno traumitačna za oboje i bez tvog novostečenog smisla za

humor.- Odlučio sam. - I, što si odlučio?-osjećala se lagana strepnja u njenom glasu.

- Da moramo ponovo razgovarati. Dolazim večeras.- Čekaj, ne možeš večeras. Večeras izlazim.- Možeš ostati do ponoća. Dođi kući, čekat ću te. Ne dođeš li, dogovor otpada.- Alakurt! Jesi li ti... - poklopio joj je telefon. Opet.

U ponoća i deset zaustavilo se auto ispred kapije. Čekao ju je u mraku i izašao. Razmišljao je o tome kako bi to izgledalo da ga neki novinar uhvati kako visi ispred njenih vrata. Smijao bi mu se cijeli Istanbul.

- Mislila sam da si otišao. - nasmijala mu se.- Pa, bilo je pristojno pričekati 10 minuta. Uostalom, ipak se radi o našoj budućnosti.- Sva sreća ne zajedničkoj. - naglasila je. Imala je raspuštenu kosu koja joj je padala na ramena. Bila je našminkana, a usne su

joj se crvenjele. Bila je zakopčana u dugom crnom kaputu. Laknulo mu je, djelovala je gotovo pristojno. Otvorila je ulazna vrata i on je ušao za njom, a ona je skinula kaput. Gledao je zabezeknuto. Imala je crvenu haljinu sastavljenu od trakica koja je jedva dosezala do bedara. I naravno crvene čizme. Približila mu se i zbog visokih potpetica su im se nosevi skoro dodirivali. Refleksno je stisnuo obe šake.

- Alakurt?! - opet je izvila obrvu.Tako znači. Opet ga je odlučila prebacit preko ruba.- Kansu?! - odgovorio je podbočivši se rukama i tako se zaštićujući.- Želiš razgovarati? Ili si ostao bez teksta. - milo mu se nasmiješila. Zabavljalo ju je

njegovo nezadovoljstvo.- Želim zapravo. I mislim da ćeš ti biti ta koja će ostati bez teksta.Nesigurno ga je pogledala i produžila prema dnevnom boravku. - Shvaćam da ne izgledam onako kao što si zamišljao da bi izgledala majka tvojeg

budućeg djeteta, ali to ionako nakon što sve obavimo neće biti tvoja briga.- Da, pa vidiš, sporno je to „obavimo“.- Kako to misliš, odlučio si da ipak ne želiš? – zastala je i okrenula se prema njemu.- Pa odlučio sam da želim, ali uz neke uvjete. Odnosno jedan. Ti ionako postavljaš sve

druge.- Kakav uvjet?- Pa vidiš, ti želiš moje dijete, ali da to nitko nikada ne sazna. Znači ja ću nestati iz

tvog života bez osvrtanja i pitanja. U redu. Mogu to, dapače. Odgovara mi. Ali želim da to učinimo klasično.

- Kako misliš klasično?- Lijepo. Ti meni raširiš noge. Na stari seljački način. Nema nikakve čašice.- Ti mora da si potpuno poludio. - nasmijala se.- Uzmi ili ostavi. Mrtav sam ozbiljan.

II.

Dugo su se samo gledali. Bijesno. Prešla je razdaljinu među njima i prošaptala:- Kako se usuđuješ?!- Ja? Ja kako se usuđujem? – ponovio je s nevjericom.Odjednom, osjetio je vreli dlan na licu. Raspalila mu je šamarčinu. Zacrnilo mu se,

čelo mu se nabralo, a oči opasno zasjale. Potjeran do krajnih granica, povukao je za ručni zglob i gurnuo u zid. Podigao joj je obje ruke iznad glave i teško dišući cijelim tijelom naslonjen na njeno prošaptao kroz zube - Nikad, jesi li me čula, nikad da ti ovako nešto nije palo na pamet! - gledao je u njene zamagljene oči - I ne pokušavaj me zamijeniti za nekog od tvojih iskompleksiranih polumuškaraca na koje si navikla i koji mašu tvojim gaćicama ko zastavicom pred cijelom Turskom. - i dalje je gledao u oči koje su sada već bile pune suza.

- Dogovor otpada! - naglo joj pustio ruke i okrenuo se. Ona je par sekundi samo stajala kao ukopana, a onda dohvatila vazu i zamahnula

prema vratima. Za dlaku je izbjegao.Spustila se polako i u grču sjela na pod. Počela je nekontrolirano jecati. Glupača! Koja

je ona glupača! Znala je u što se upušta, ali nije mogla ni pretpostaviti da će je tako zaboljeti. Kao da je onaj šamar sama sebi opalila. Ponaša se prema njoj kao prema običnoj kurvi. Ona je to za njega. „Preliberalna“. Zar to i nije bio najveći razlog zašto nije ni željela ništa započinjati. Zato što je znala koliki je tarzan. Nikada on u njoj neće vidjeti ono što ona zaista jest. I koliko je ustvari drugačija. Koliko je nesretna...Obrisala je suze nadlanicom i bijesno se pitala zašto ga je morala noćas isprovocirati s ovom kreacijom. Sama je kriva. I zašto pobogu uopće ima tu odvratnu potrebu da mu prkosi svaki put kada su zajedno, kao da sami vragovi uđu u nju kad joj se približi. Mrzim ga.- prošaptala je.

U poznatom baru je treštala muzika, a reflektori su osjenčavali mnoštvo lica naguranih na plesnom podiju, dok su sretnici u vip ložama uživali povaljani na udobne divane. Atmosfera je bila pozitivna, a Kivanc se smijao zavaljen u udobnom separeu s vlasnikom kluba koji mu je bio prijatelj. I baš dok su odmjeravali večerašnju ponudu, šaleći se na račun onih koji propuštaju ovakve blagodati, prema njima je prilazila poznata faca. Košulja mu je bila malo raskopčana, kožnu vindjaku je držao prstom preko jednog ramena i približavao im se onim svojim manekenskim hodom, s izrazom lica plaćenog ubojice.

- O, pa vidi tko nam se odlučio večeras pridružiti - Huseinu je bilo drago što se društvo uvećava.

- Ne mogu vjerovati, a snimi mu facu, mora da je došao večeras dobro se urokati. -promatrao ga je Kivanc zabavljen Mehmedovom ubitačnom izrazu lica.

- Ah, valjda neće biti tuče večeras. Mislio sam da je prerastao ova stanja. Mada, s njime nikad ne znaš - Husein se nagnuo prema Kivancu i ovo zadnje rekao u povjerenju.

- Odakle ti prijatelju? Mislio sam da večeras imaš važnija posla. - Kivanc se pomakao i napravio mu mjesta da sjedne.

- Huseine daj da popijem nešto, ustvari, donesi bocu za stol.Od tog trenutka količina žena oko njih, ako je to uopće moguće, se udvostučila. Eto

zašto je uvijek dobro u njihovom društvu - Husein je zadovoljno trljao ruke - Uvijek se nešto dobro povali na njihov račun.

Mehmed se oslonio laktovima na koljena i prelazio pogledom oko sebe. Same žene. Baš opuštajuće. - odjednom je bio još napetiji.

- Što je tebi, izgledaš kao da ti je ručak loše sjeo - Kivnc ga je gledao upitno, a Mehmed se nije udostojio ni odgovoriti.

- Što, tako loše, ha? – onda mu je odjednom sinulo - Hahahaha izbacila te, ne mogu vjerovat. Da mi je to bilo vidjeti - nastavio je vrteći glavom. - Pa čovječe što si uradio, došao s toljagom na pregovore?!

- Kivanc, trenutno ne dijelimo isti smisao za humor.- Pa kad ga ti nemaš. Ozbiljno, što je bilo? - Ništa. – prije bi umro nego s nekim podijelio večerašnje iskustvo. Izbjegavajući

daljnji razgovor, osmjehnuo mu se, davajući mu do znanja da je tema upravo promijenjena.

- Pa prijatelju, sudeći po tvom raspoloženju, najbolje bi bilo da mi nešto nađemo za večeras.

- Preferiram plavo i zaobljeno - rekao je i ispio piće na eks.

Nakon jutarnje meditacije Kansu je bila obnovljena. Odlučila je dvije stvari. Prva je da joj manijak sigurno neće biti otac djeteta, radije ide na neviđeno, a druga je da će prihvatiti projekt i Alakurtu od života napraviti pakao. Sa smješkom je krenula prema mobitelu, i nakon dugo vremena osjetila se zaista živom. Platit će joj za sva sranja koja je proživjela zadnjih sedam godina!

Mehmeda je probudio zvuk mobitela. Pogledao je na sat i bilo je već prošlo dvanaest. Okrenuo se i shvatio da dijeli krevet sa usnulom ljepoticom od sinoć. Uhvatio se za glavu i podigao mobitel. Nepoznat broj.

- Alakurt, izvolite - jedva je progovorio.- Dobar dan, ispričavam se, doktorica Narin pri telefonu. Zovem iz klinike za umjetnu

oplodnju.- Pogriješili ste broj - poklopio je slušalicu.Telefon je opet zazvonio.- Ne tjerajte me da budem bezobrazan.- Mislim da ste upravo bili. Dozvolite mi da vam rečem zašto vas zovem.

- A zašto bi mene zanimalo išta vezano za umjetnu oplodnju? Nemam se namjeru oplođavati.

- Molim vas, riječ je o nečemu veoma važnom, dođite da porazgovaramo. – rekla mu je adresu - Bilo bi pristojno od vas da me barem saslušate.

Poklopio joj je slušalicu. – Bože, ima li ovome kraja - promrljao je mamuran i otišao pod tuš.

Već s vrata je uočila da je namršten. Brada mu je bila duža nego inače, ali je ipak zračio na onaj njemu svojstven način. Kad bi ušao u prostoriju jednostavno ste bili zapahnuti testosteronima. Bio je pravi muškarac na onaj surovi način. Puno zgodniji uživo. Polako se približavao stolu s blagim umjetnim osmjehom.

- Niste baš raspoloženi - doktorica ga je odmjerila s osmjehom i pomislila kako su oboje tvrdoglavi kao mazge, što ujedno znači i da će se ovaj razgovor oduljiti. Ako joj uopće dopusti da ga završi. Eh, da je mlađa, i da nema predivnog muža i troje djece... Dugo je razmišljala o svojoj odluci, ali pobijedila je njena romantična narav. Ništa je ne košta pokušati. Tada, bila je uvjerena, sve će sjesti na svoje mjesto.

- Dobra večer. - odmaknuo je stolicu i sjeo i dalje namrgođen.- I ? Imate li kakvu predodžbu zašto smo ovdje? - pitala ga je sa smiješkom.- Nemam. Ustvari imam, ali taj scenarij bi podrazumijevao da niste normalni. -

odgovorio je mrtav hladan. Na to se doktorica nasmijala.- Znači razgovarali ste s Kansu i ponudila vam je? - bila je sva usplahirena shvativši

da je na dobrom putu.- Da to nije bila vaša ideja? - sumljičavo je pogledao.- Ne, ne, nikako. O vama nismo razgovarale.- Vidim da čeznete za tim da mi nešto rečete, pa izvolite, nemam baš puno vremena. -

pogledao je nezainteresirano na sat.- Pa vidite...Razmišljala sam...Jutros me nazvala i ona će to sigurno napraviti...Prilično

je odlučna da to bude anonimni donor.... Kako bi bilo da vi budete taj anonimni donor ? Obećavam da neće saznati.- gledala ga je očekujući reakciju.

Mehmed se uhvatio rukama za sljepočnice.- Dobro, što je s vama ženama?! - Pa , pričamo hipotetski - doktorica se malo uzvrpoljila, tenzije su rasle i nije joj se to

sviđalo.- A-ha, hipotetski. E pa ne pada mi na pamet da mi hipotetski prvo dijete bude

dvoglavo sa zmijskim jezikom.Doktorica se zakašljala od neugode. Težak čovjek.- Slažem se svama. Ponekad i ja pomislim da je Kansu nezemaljski lijepa.- Duhovito. – ironično je pogledao.- Slušajte Mehmed, možda sam vas krivo procijenila. Imate potpuno pravo da me

napadnete zbog ovakvog grubog uplitanja u vaš privatni život. I sama sam se, prije nego

ste došli, pitala što nije u redu sa mnom. Samo, valjda ste svjesni da ovo može dvojako završiti. Definitivnim krajem, ili početkom nečega u najmanju ruku zanimljivog. Dajem vam šansu, što mene osobno stavlja u nezavidan položaj, a to je da odlučite želite li je zauvijek izgubiti, ili zauvijek vezati. Sredine nema.

Bio je zagledan u nju, a tada je u trenutku uočila promjenu na njemu. Doimao se pomalo beznadno. Pretpostavljala je koliko je sve ovo njemu teško i bila je uvjerena da čovjek preko puta nje istinski pati. To je malo rastužilo, ali joj je i dalo oduška osjećaju krivnje. Sada je bila potpuno uvjerena da radi pravu stvar. Odsutno se zagledao u prozor s lijeve strane i dalje šuteći.

- Pozvat ću vas kada bude vrijeme, očekujte moj poziv u narednih deset dana. Ako odlučite ne doći ja ću to uraditi po protokolu.

Ustao je i izašao ne osvrćući se.

*

Nakon mjesec i pol dana dogovoren je prvi sastanak na kojem će se utanačiti sve potrebno za početak snimanja. Gul je odlučila prvo pozvati Kansu i Mehmeda, a onda ostale. I tako, njih dvoje su čekali Kansu već dobrih dvadeset minuta.

- Oprostite što kasnim - ušla je veselo s najljepšim osmjehom koji je mogla prezentirati, znajući da je već zadala jedan od mnogobrojnih udaraca koje namjerava.

- Nema veze, glavno da si došla. - pomirljivo je rekla Gul pogledavajući u Mehmedovo smrknuto lice.

- Nadam ste da ste pročitali scenarij. - nastavila je - Imate li nekih pitanja da to odmah pređemo dok smo sami?

- Gul, oprosti, - prekinula je Kansu - Prije nego što počnemo, željela bih ti reći da je došlo do nekih nepredviđenih situacija, a bojim se da bi mogle utjecati na snimanje.

- Reci. - Gul je oprezno pogledala.- Pa, trudna sam. - rekla je s radošću u očima, ali i s malom nelagodom - Zaista bih,

usprkos tome, željela početi, ali ne znam je li to problem?Gul se uhvatila rukom za čelo pa pogledala prema Mehmedu. Djelovao joj je malo

odsutno. Da ga ne poznaje pomislila bi da skriva šok. - Pa, čestitam, to su lijepe vijesti. Ne znam, Mehmede što ti misliš? Hoćemo li biti u

stanju podnositi jednu trudnicu? - našalila se i dodala - Možda ćemo morati malo izmijeniti scenarij?

- Pretpostavljam da ćemo opet imati djecu? - okrenuo se glavom prema Kansu i sarkastično je pitao, a ona ga je zabavljeno gledala. - Izgleda da nemaš izbora. - milo mu je odvratila - Mada kada smo već kod toga - nastavila je -

- Gul, ako mi dopuštaš, nešto bih ti predložila. To mi je palo na pamet gledajući postove svojih fanova, a znam koliko je bitna gledanost. - pogledala je prema Mehmedu - Možda ne bi bilo loše da ovog puta ovo recimo, ovo bude nečije drugo dijete.

Mehmed je piljio u nju. - Aha, a ja da ga bezpogovorno priznam pretpostavljam?

- I, još nešto, dopusti mi da završim, - nastavila je Kansu ne mogavši se zaustaviti - Ovo je naravno samo prijedlog, mislim da bi bio pravi bum kada bi s Mehmedom suočili recimo Kivanca ili Kenana ili negog tko isto tako dobro kotira.

- Zanimljivo. - Mehmed je prekrižio ruke i kao da razmišlja o prijedlogu dodao - A mi bi se kao trebali masakrirat za tvoju ljubav? - Kansu se pravila da nije čula i nastavila -

- Gul ovo je samo nešto što ja smatram da bi doprinijelo gledanosti. - pogledala ga je pakosno i nastavila - Razmisli samo. Dopusti im da se razmeću testosteronima i uspjeh ti je zajamčen.

- Hahahaha, da znaš kad bolje razmislim ovo uopće nije loša ideja. – onda je vidjela Mehmedov izraz lica pa dodala - Što ti misliš ?

Prvo se zagledao se u Kansu pa vratio pogled na Gul - Mislim da je Kansu u pravu. Ako želi grupnjak, tko sam ja da je spriječavam.

Gul se zgrozila. - Ovaj komentar je bio neumjesan Alakurt.- Znaš Gul, ja još uvijek mogu odustati. - rekao je potpuno smiren i pogledao opet u

Kansu koja više nije djelovala očaravajuće bezbrižno. - A njoj je krajnje vrijeme da odraste. I ubuduće, u rijetkim situacijama kad je uhvati nagon za razmišljanjem, volio bih da to raspravi sa mnom. Ne pada mi na pamet da i ovaj put netko treći određuje tok snimanja. - ustao se -

- Doviđenja dame. –i izašao.- Egomanijak. – zaškrgutala je Kansu.- Sama si za ovo kriva. - rekla je Gul gledajući je u oči, a Kansu se unervozila.- Dobro, riješit ćemo ovo. To je sve za sada. Čuvaj bebu, javit ću ti se.

*

Kivanc je ležao ispružen na kauču i čitao scenarij. Pokušao se usredotočiti, ali misli bi mu svako malo odlutale na Mehmeda. U zadnje vrijeme je čudan, zapravo, od susreta sa Kansu. Da ga ne poznaje, mislio bi da je to zbog razlaza sa Selmom. Ali nešto mu tu nije bilo jasno. Prvo, bio je uvjeren da nema teorije da pristane da on i aginica ponovo snimaju, a onda joj je prvi prišao. Pa ona noć koju ne želi spominjati, gdje se, bio je uvjeren, nešto gadno odigralo, da bi sada najedamput oboje pristali surađivati. Što je to s njima? Ništa mu nije bilo jasno. Osim činjenice da se s Mehmedom u zadnje vrijeme neda razgovarati. Lupanje po vratima ga je vratilo iz razmišljanja. Ustao je i otvorio.

- Pa ovo je telepatija. Odakle ti, s treninga?Mehmed je ušao, skinuo kapu i bacio mu torbu u naručje.- Što ima Kivanc, valjda si sam, ne bih te želio ometati. - rekao je i nastavio kao da ga

je baš briga ometa li ga.- Sam sam. Sjedi. Hočeš popiti nešto?

- Daj vode. - rekao mu je, sjeo, pa pogledao prema scenariju na stolu. - Nemoj mi reći da si već dobio poziv za ulogu? - nastavio je sarkastično.

- Dobijam ja svaki dan pozive. - uvrijeđeno mu je odgovorio - Što je tebi danas?- U tom slučaju daj pivo da proslavimo, kad ćemo već skupa raditi.- O čemu ti pričaš? - Kivancu nije bilo ništa jasno.- Zar te Gul nije zvala?- Ne. Zašto bi me zvala?- upitno ga je pogledao.- Zato što joj je Kansu predložila da ubaci još kojeg manekena, malo joj je jedan.-

rekao je naglašavajući ovo posljednje.- A-ha.- Što a-ha, što se cerekaš?- Hahahahaha, - Kivanc se od srca nasmijao - Koja je ona carica. Ta baš zna gdje tebe

boli. - i dalje smijući se otišao je po piće, otvorio čep i proslijedio Mehmedu.- Znam da ne voliš kada pričamo o njoj, ali ja sam stvarno uživao s njome na svakom

kastingu.Mehmed je šutao. Kivanc je shvatio da opet mijenja raspoloženja.- Dobro, ok, prestat ću, ali reci mi što je stobom čovječe? I ne zajebavaj me da je sve u

redu. Poludjet ćeš budeš li to sve držao u sebi.- Napravio sam glupost. - uhvatio se rukama za glavu i prošao prstima kroz kosu.- Ti? - Kivanc ga je podsmješljivo pogledao kao da je to nemoguće.- S Kansu? - nastavio je Kivanc - Onu večer kad si otišao njoj razgovarati?- Ne tu veče. – Mehmed se naslonio na zaslon i na trenutak sklopio oči - I tu veče, ali

trenutno mislim na nešto još gore.- Pa što je bilo? Je li te uopće pustila u kuću?- Jest. - šutao je, a onda nastavio- I rekla je da će pristati da snimamo zajedno ako, pazi

ovo, budem otac njenog djeteta. – na to se Kivanc zagrcnuo pivom i počeo kašljati.- Sereš?Mehmed ga je samo pogledao. - I? Što si joj rekao? –Kivanc ga je još uvijek šokirano gledao.- Pristao sam, ali uz uvjet. Vidiš, ona, bahata kakva jest, sebi je dala za pravo da

očekuje od mene da napunim plastičnu čašicu, tako je umjetno oplodim i odlepršam. I naravno, bila je potpuno uvjerena da ću to i učiniti.

- I?- Posvađali smo se. Rekao sam joj da odustajem. - Ne razumjem. Još sam pod dojmom. Čekaj da sjednem. Pa dobro, u čemu je sada

problem, što te brine, čuo sam da ipak serija ide. Da ti nije žao što si odustao ?- Nisam odustao.- Kako misliš nisi odustao?- Kivanc ga je gledao u nevjerici.- Zvala me njena doktorica da budem anonimni davatelj i pristao sam. Ona nema

pojma.- U jebote, čovječe. - Kivanc se naslonio kao da je pretrčao maraton.

- Trudna je. - Mehmed je ispalio zadnji udarac.- Au. – Kivanc je skupio obrve - Pa, što da ti rečem...Čestitao bih ti, ali nekako mi se

čini pogrešno. Čekaj malo, ona ne zna da si ti otac? - Kivanc ga je i dalje u šoku promatrao.

- Kivanc- rekao mu je Mehmed ozbiljno - Nitko ne smije saznati za ovo. Razumješ? Nitko. Nikad.

- Dobro Mehmede - okrenuo se prema njemu i mrtav ozbiljan nastavio - Samo me zanima, zašto si pristao?! – Kivanc je bio ljutit - Zašto si se najednom odrekao svih svojih uvjerenja, ne razumjem. Nikada o sebi ništa ne pričaš. Mrziš kada ti se ljudi petljaju u privatnost. Uvjeravaš nas da je ljubav za slabiće, stalno rastežeš tu priču o ženi koja će te čekat doma s kuhačom i čoporom djece. Povrijedio si Lejlu, Selmu, da ne spominjen ostali čopor žena koje zavlačiš. I onda, iz vedra neba, uradiš ovako nešto bez razmišljanja.

- Dobro što hoćeš reći?- Da si pun govana, Mehmede. Da si opsjednut njome. Odnosno da ti je trebalo sedam

godina da to priznaš najboljem prijatelju!- Kivanc ne haluciniraj. – Mehmed se pravdao - Ne ponosim se ovim što sam učinio,

ali potreba da joj vratim za neke stvari je jednostavno bila jača. Izbacila me iz takta, sama je kriva.

- Pa ćeš sad zbog toga imati dijete s njome? – Kivanc ga je i dalje optuživački gledao.- Dobro na čijoj si ti strani?! -razderao se - Sama pomisao na to kako bi reagirala kada

bi saznala čije je dijete dovoljna je da mi oraspoloži svaki usrani dan! I došao sam ti kao prijatelj da pričamo, a ti verglaš jedno te isto! - bijesno je ustao.

- Mehmede! - Kivanc ga je zvao, ali ovaj je već izašao. Naslonio se držeći još uvijek bocu pive u ruci. Nakon prvotnog šoka razvukao je lice u kez. - Konačno se nešto događa. E, ovo će biti zanimljivo promatrati.

Kansu je bila neobično vesela. Na razgovoru s Gul još uvijek nije znala je li zaista trudna, ali nije mogla odoljeti a da i tu novost ne podastre tarzanu pod nos. U trenutku joj se činio prilično šokiran, a bila je uvjerena da kad je ona u pitanju njega nije lako šokirati. Sada je već sigurna da je oplodnja uspjela. Ma, glumila bi besplatno samo da još jednom može vidjeti onaj izraz lica kada je rekla Gul da stavi još jednog muškarčinu da mu parira. Doduše nije joj ostao dužan. Samo, i ona se promijenila. Neće ona više usticati kao plaha srnica pred njegovim napadima. Prije sedam godina, zbog onakvog njegovog komentara bi plakala danima. Ali, ne, ovo je nova Kansu. A da bi opravdala svoju tvrdnju uzela je mobitel u ruke i otkucala broj. Pravo je vrijeme da nazove Kenana.

- Dobar večer Kansu- čuo se prijatan bariton.- Dobar veče prijatelju. Oprosti, nisam imala snage nositi se s novinarima na dodjeli pa

ti nisam prilazila.- Ma znam, shvatio sam pa sam i sam odustao.

- Imam jednu molbu.- Reci mila, sve za tebe.- Trebala bi mi pratnja za sutra uveče.- Nas dvoje? Jesi li sigurna? Inače to svim silama izbjegavaš. - Kenan je bio

iznenađen.- Ma, bit će prilično intimno. Sastajemo se sa Gul za početak snimanja, vjerovatno će

sve biti zatvorenog tipa.- A-ha. Čuo sam da opet snimate ti i Alakurt. Nije valjda da ti već treba tjelohranitelj?

- Kenan se nasmijao.- Ma ne. Samo bih voljela da ideš sa mnom.- Bit će mi zadovoljstvo, ali nešto mi govori da se to njemu neće svidjeti.- Pa, to nas ne interesira.- Ok - i dalje se smijao. - Kada ću doći po tebe?- Oko 9, u 9 30 trebamo biti tamo.- Vidimo se.

*

Zaobljena plavuša dugih nogu usplahireno je skakutala oko Kivanca. Stajao je s njome nasamo 10 minuta i već ga je boljela glava. Od kada se Mehmed izgubio, žena nije uvukla jezik.

- Ne mogu vjerovati da me izvodi večeras!!- Hm, ni ja. - rekao je više sebi u bradu.- Molim?- Kažem, divno! A gdje idete?- Na neku večeru. S ekipom iz nove serije. - Nisam znao da je to ozbiljno između vas dvoje. - komentirao je i promislio kako

Alakurt ima ozbiljnih problema.- Pa zajedno smo skoro dva mjeseca. Totalno sam luda za njim. - To vidim.Uto im se pridružio Mehmed. Kako je prilazio, odmjeravao je Feride. Bila je stvarno

mačka i po. Doduše, totalna glupača, ali puna na pravim mjestima. I bila je nevjerovatno uslužna. A to ga je jedino smirivalo u zadnje vrijeme. Primjetio je nezadovoljstvo na Kivancovom licu, ali nema se on što kome pravdati. Pa ni njemu. Epizoda Kansu je završena. Pozvao je taksi i smjestio Feride. On i prijatelj su ostali sami.

- I, što ti sad ovo znači?- Što bi trebalo značiti?- Samo ti napominjem da s ovim ništa nećeš postići. - A ja tebi da ne namjeravam ništa postizati. Ja i Kansu smo 1-1 mada ona to ne zna. -

nasmijao se.

- Ti čovječe stvarno nisi normalan.

Kansu se nije željela ništa posebno uređivati za izlazak. Obukla je crne uske hlače i majicu i preko crnu kožnu jaknu. Navukla je crne motorističke čizme sa zakovicama i raspustila kosu. Stavila je malo maskare i olovku i našminkala usta. Zvono se oglasilo točno u devet. Otvorila je i dočekao ju je jedan od definitivno najzgodnijih muškaraca Turske. Obukao je crne rebatinke koje su mu stajale kao salivene i crnu rolku, jaknu je nosio prebačenu preko ruke.

- Dobar veče dušo, lijepa si. - rekao joj je s vrata.- Dobar veče Kenan. Nisi ni ti za bacit.- odmjerila ga je.- Ali me svejedno nećeš. - nasmijao joj se.- Zato što mi je predragocjeno naše prijateljstvo.- Ti znaš da bih ja pristao i na puno više. - prošaptao joj je u uho. Ona se malo

odmakla.- Znam. Nikada neću zaboraviti koliko si mi značio kada si bio uz mene kada mi je

bilo najteže.Uhvatio joj je obje ruke u svoje.- Kansu, čekat ću dokle god treba.- Nemoj molim te da opet vodimo ove razgovore, volim te kao prijatelja i želim da to

ostanemo do kraja života. - poljubila ga je u obraz.- Hajde, idemo. - povukao ju je za ruku s osmjehom.

U restoranu je već vladao žamor poznatih glasova. Od stare postave tu su bili Bedar, Dželil, Zinar, Esme, Džihan, Ajše, Šivan ali i nova lica. Gul se smijala i atmosvera je bila nabijena pozitivnom energijom. Svi glumci su došli u pratnjama. Mehmed je bio izuzetno zgodan, što je Gul komentirala s Bedar i Esme. Obukao je crne rebatinke i rolku sa motorističkim čizmama. Kraj njega je bila kaciga, tako da je vjerovatno došao motorom. Cura do njega mu je pravila dobar kontrast. I ona je bila u crnome, a uski gornji dio isticao joj je obline koje joj nisu nedostajale. Ona onako plava, a on crn činili su divan par.

- Izgleda da će ovaj put biti obrnuta situacija. - smijala se Bedar pokroviteljski gledajući prema Mehmedu. Voljela je tog momka.

- Da, ovaj put će Alakurt imati pratnju na snimanju. - dodala je veselo Esme odmjerivši mu pratnju.

- Ajde, ova je bar ugodnija za oko od Yilmaza. - nadovezao se Dželil pa su se svi nasmijali.

Nedugo zatim, ušao je još jedan par. Isto tako nestvarno zgodan. I na trenutak je zavladala tišina.

- Ah, a baš sam pomislio da bi ovaj put mogli imati malo mira. - rekao je Dželil vrteći glavom.

- Au, nema šanse. – nadovezala se Esme smijući se.- Ne mogu vjerovati. - prošaptala je Gul.- Ja sam stara za ovo. - Bedar je odmahnula glavom zabavljena situacijom.- Dobar veče. - nasmijani par se približio.- Dobar veče Kansu, lijepo te vidjeti. - pozdravio je iskreno Dželil.- Hvala. Kako ste svi? Izgledate mi isto, nitko nije ostario. - rekla je Kansu kroz

osmijeh.- Nismo sretne kao ti. - rekla joj je Bedar klimnuvši prema Kenanu šaleći se. - Ali smo

zadovoljne. Još su malo pričali, a onda su se ona i Kenan odmakli.Kansu je preletjela pogledom i vidjela ga u društvu prsate plavuše koja mu je nešto

gugutala u uho. Neprimjetno ga je odmjerila i zaprepastila se kada je shvatila da su on i Kenan isto obučeni. Da nije nervozna, smijala bi se do suza. Ovo se agi neće svidjeti.

Mehmed se pravio da je ne vidi. Nije mogao vjerovati! Od svih degenerika baš je njega morala dovesti. Ta kao da zna kako da mu uljepša veče. Ako ga je išta raspaljivalo onda je to kada ga uspoređuju s Kenanom.

- Mehmede, vidi, došao je Kenan! - Feride je bila izvan sebe. - Kako dobro frajer izgleda! – onda ga je pogledala umiljato se pravdajući - Mislim zgodan je. Skoro kao ti. A vidi, isto ste se obukli. Mislim da si ti zgodniji.

- Ma nemoj? - Ovo će biti teška veče, razmišljao je. Bože gdje mi je bila pamet. Uzeo je Feride za ruku i krenuo prema stolu.

Svi su već zauzeli mjesta za stolom i nažalost, jedina dva slobodna mjesta su bila preko puta Kansu i Kenana.

- Alakurt. – kimnuo je Kenan u znak pozdrava.- Kenane. - odvratio je Alakurt.- Ja sam Feride. – pružila je ruku prema Kenanu i Kansu.- Ne mogu vjerovati da sjedim preko puta vas dvoje. Kansu prava si sretnica. Gledala

sam vas u Ezelu. Znala sam da ima tu nešto.Kenan se nasmijao i pogledao u Kansu ništa ne rekavši, a ova mu je odvratila osmjeh.

Mehmed ih je potpuno ignorirao.- Molim za tišinu! - ustala je Gul sa zdravicom.- Kao prvo, drago mi je da smo se opet okupili, znam da je ova ekipa jamstvo za

uspijeh. Nadam se da ćemo uspješno surađivati i da će to rezultirati još jednom antologijskom serijom kao što je bila Sila. Gledatelji od nas očekuju najbolje i nadam se da ih nećemo iznevjeriti. Sretno! Ah da , i još nešto - nastavila je - imamo jednu novost. Naime, naša draga Kansu je trudna - pogledala je prema Kansu - čestitke tebi i budućem tati - pogledala je prema Kenanu, a ostali su se uskomešali.

- Trudna je s Kenanom?- prošaptala joj je Bedar na uho kada je sjela.- Pa što ja znam, valjda, s njime je došla.

Kenan je bio u šoku. Tada je pogledao i pogladio refleksno po stomaku. Mehmedu ta scena nije promakla. Ni sam ne znajući zašto, u sekundi mu je došlo da preskoči stol i ubije ga na licu mjesta.

- Hm, Kenane znači postat ćeš tata?- pitala je Feride sva ushićena.- Kenan nije ništa odgovorio, samo je gledao u Kansu, a ona ga je uhvatila za ruku i

prošaptala - razgovarat ćemo kasnije.Kako je veče prolazila Mehmed je bio sve nervozniji. Dao je sve od sebe da izdrži s

Feride u ljubavnom klinču, ali letimični pogledi prema Kansu i Kenanu stvarali su mu neugodnu žgaravicu. Šaputao je Feride u uho kako je lijepa i obećavao joj veče za pamćenje. Kansu se pravila da ga ne vidi i u opuštenoj atmosferi počela se njihati u ritmu glazbe, a Kenan je pilio u nju kao da je u pubertetu, smijući se nekim svojim internim šalama, što je Mehmeda samo još više raspaljivalo. Popila je samo čašu vina, ali zbog mučnina posljednja dva dana, malo je jela i sada se osjećala blaženo opuštenom.

- Kenane, idemo plesati! - povukla ga je za ruku.- Zar ti u tom stanju smiješ plesati? - odjednom je prekinuo poznat glas. Kenan je

upitno pogledao prema Mehmedu.Kansu je pustila Kenanu ruku i podbočila se rukama na stol, pa malčice pripito pitala

- Što tebe briga mogu li ili ne mogu plesati?- Ne mogu vjerovati, jesi li se ti to napila?! - pitao je u nevjerici, shvativši da su joj oči

malo zamagljene.Pogledala je u Kenana - Jeli ti ovo čuješ? - pa se okrenula prema Mehmedu i prkosno

ga pogledala - Alakurt, imaš li neki problem?Mehmed je nevino pogledao – Nemam. Samo ne razumjem kako trudna može piti

alkohol. – slegnuo je ramenima, pa se okrenuo licem prema Feride i nasmiješio joj se, ovu drugu potpuno ignorirajući.

- Nisam pila alkohol! - unijela mu se u lice, razderavši se - Popila sam čašu vina i malo me ošamutilo. Pogledaj ga Kenane! - počela je gestikulirat rukama - Da se njega pita muškarci i žene bi još uvijek odvojeno sjedali!

- Sreća tvoja pa me se ne pita. - odgovorio joj je kroz stisnute zube.- Evo počeli su se svađati. - Bedar je pokazala prema kraju stola društvu kraj nje i

nasmijala se.- Dugo im je trebalo. Valjda neće bit kavge. – Dželil je dodao u vedrom tonu.- Samo se vi smijite, zaboravljate da s njima radimo. - ubacio se Zinar.- Ne shvaćam zašto se već jednom ne kresnu i da svi odahnemo. - nadovezala se Esme,

na što su se svi nasmijali.- Daj da ovo prekinem dok je na vrijeme. Bože dragi, nakratko sam zaboravila koliko

su oboje naporni. Alakurt! - pozvala ga je Gul kroz zube. Na to se on okrenuo i uputio joj jedan od svojih najljepših dječačkih osmjeha i podigao ruke kao da se pravda da on nije ništa kriv.

Kansu je bila na podiju i uhvatila se za Kenana kao da joj život o tome ovisi. Bilo bi baš lijepo kada bih mogla nešto više osjećati prema njemu. Ali nažalost, ne osjećam,

razgovarala je sama sa sobom. On joj je mazio leđa dok su plesali, a Mehmed, iako se cijelo vrijeme pravio da ih ne primjećuje, osjećao se kao da će eksplodirati. Nevjerovatno, uhvatila ga se kao hobotnica.

- Ti i Kansu se baš ne volite? – pitala ga je Feride.- Ne volimo. - Mislim da biste trebali popričati. Molim te Mehmede, zaista bih voljela da negdje

izađemo u četvero. Zamisli samo, njih dvoje će od sada biti glavna vijest. Molim te Mehmede - umiljavala mu se mazeći ga po bedru – da ona i Kenan će biti glavna vijest, a on će po običaju ostati sporedna, bjesnio je u sebi.

Mehmed je sve teže tolerirao Feride, a noć je tek počela. Znao je da je glupa, ali ovo je prevšilo svaku granicu. Ubuduće bi mogao ponekad i slušati što mu Kivanc govori, opominjao je sam sebe. Pogledao je opet prema Kansu i Kenanu i prokleo mu obe ruke s kojima je hvata. Shvatio je da ovo ovako neće ići. I što ih je dulje gledao to mu je postajalo jasnije. Stat će on tome u kraj. Malo je razmišljao, a onda shvatio da Feride možda i nije tako glupa. Razlio mu se osmjeh preko lica.

Plesni par je sjeo ponovo za stol. Uopće mu se nije sviđalo što je ovako rumena i vesela.

- Kenane, oprosti, shvatio sam da sam bio malo neumjesan maloprije, ali želio bih popričati sa Kansu. Nema smisla da se svi ljute radi nas. Ovo postaje balavo i zaista mi je neugodno pred ovim ljudima. – Kansu ga je sumljičavo gledala, a onda se okrenuo prema njoj - Molim te možemo li popričati?

Djelovao je prisebno, čak i umiljato s onim njegovim sjajem u očima. To je Kansu uvjerilo da nešto nije u redu.

- Pa ne znam baš. - odgovorila mu je.- Idi Kansu, popričajte, ovo stvarno nema smisla. - nagovarao ju je Kenan. – Hajde.Mehmed se ustao i pokazao joj prema vratima. - Vraćamo se za sat vremena. Kansu je

ustala i obratila se Kenanu - Ovo radim radi tebe, ne vratim li se zovi policiju.Kenan se nasmijao - Hajde i riješite to već jednom.Izašli su i Mehmed je produžio prema parkiranom motoru.- Gdje ćeš ti? - pitala ga je.- Idemo na jedno mjesto gdje ćemo u miru razgovarati.Kansu ga je opet sumljičavo gledala i prekrižila ruke na prsima.- Gdje idemo?- Nemoj me nervirati, sjedi na motor Kansu.- Ne naređuj mi!- Molim te, sjedi na motor.Nakon malo razmišljanja opkoračila je motor i sjela iza njega pazeći da ga ne dodirne.- Evo, stavi kacigu i uhvati se za mene.- Neću se hvatat za tebe.- Kansu uhvati se za mene, past ćeš s motora. - upalio je motor i namjerno naglo

krenuo a ona je skoro izgubila ravnotežu i čvrsto ga stisla.

- Alakurt! - on se samo nasmijao. Milili su već neko vrijeme po cesti, a njoj je godio svježi zrak. Boje svjetala su se

smjenjivale, a ona se opustila. Ovako, držeći ga osjećala se sigurno. Nije brzo vozio, a ona se inače užasavala motora. Bila je već zaboravila kako je čvrst. Postojan. Kako se motor malo više spustio u krivini još jače ga je stisla i osjetila da se uhvatila za nešto malo ispod pojasa. Motor se ispravio, a ona od šoka nije još sklonila ruku.On je još malo usporio, okrenuo glavu i prošaptao - Kansu, Kansu, što radiš, hoćeš da poginemo?

- Ne umišljaj aga. Bilo je slučajno.- To mi svaka reče - na to ga je udarila po ramenu, a on se nasmijao.- Gdje idemo, voziš nas već dobrih sat vremena?- Još malo. - tada je skrenuo prema periferiji.- Otimaš li ti to mene Alakurt? Hoće li itko naći moje jadno napaćeno tijelo?- Vidjet ćemo.Vozili su se još oko sat vremena i postajalo je sve nenaseljenije. Bio je mrak pa nije

bila sigurna kuda idu ali nije bilo žive duše na vidiku.- Gdje smo ovo?- Evo još samo malo. - nakon još dvije okuke skrenuo je i krenuo kaldrmom par stotina

metara pa se parkirao. Okrenuo se prema Kansu - Stigli smo.Kansu je pogledala oko sebe. – Šališ se?- Ne šalim. - digao se s motora i pomogao njoj da siđe.- Alakurt gdje si me doveo? Među rođake vukove?- Daj mi ruku.- Ne dam.- Daj mi ruku Kansu, past ćeš, ništa se ne vidi.- Kao da te briga. Ionako si me doveo da me se riješiš.- Ako ne prestaneš to će ti se i dogoditi. - uhvatio je za ruku i poveo naprijed. Ispred

njih je bio mrkli mrak. Nazrela je kuću ispred sebe. Otključao je vrata, upalio svjetlo i povukao je unutra. Unutrašnjost je bila sva u drvu i kamenu i bila je tako topla, prekrasna. Pod je bio u tamnoj tikovini, jedna cijela strana zida u staklu sa velikim kamenim kaminom. Kuhinja je bila povezana sa dnevnim boravkom i isto u tamnom drvu, a veliki udobni bijeli kut gledao je prema kaminu. Na stropu su visile grede.

- Baš je lijepo ovdje. Kamin je divan. - Kansu je bila iskreno oduševljena.- Hvala. - Nisam znala da se kućiš. Konačno si se odlučio oženiti s Feride i vratiti se

korijenima?- Hahaha - zapravo istina i jest da ovo radim za svoju buduću ženu.- Vjerujem. Vidim da si kuhinju detaljno opremio.- Želiš li možda vidjeti spavaću sobu?- Nema potrebe, vjerujem da je opremljena za pravljenje čopora djece.- Znaš, imam zrcala na plafonu. Vjerujem da bi ti se svidjela.- Zašto si me doveo ovdje Alakurt, da me provociraš?

- Da dođeš k sebi.- Ma da?- Ponašaš se nenormalno za nekoga tko će postati majka. A i da budem iskren nije mi

se svidjelo što si dovela Kenana.- Alakurt, jesi li ti normalan?! Mislila sam da smo došli razgovarati kao ljudi.- Jesmo . I odlučio sam da nećeš otići odavde dok ti neke stvari ne postanu jasne.- Otimaš me?! A kako će draga Feride podnijeti ovo naše druženje?- Kao i ostale prije nje. Pitanje je kako ću ja podnijeti ovo naše druženje.- Jesi li svjestan pametnjakoviću da će se već za sat vremena svi pitati gdje smo.- Jesam.- I? Kako misliš opravdati naše odsustvo?- E pa vidiš Kansu, to je nešto o čemu ćemo razgovarati.- Ne razumjem.- Skinuo je vindjaknu, a onda, ne obazirujući se na nju produžio do kuhinje i nastavio,

dok ga je ona pratila - Cilj mi je bio da svi shvate da smo zajedno. Vidiš Kansu, ovaj put nema ni Yilmaza, ni Kenana. Samo ja i ti, do kraja snimanja. A onda radi što hoćeš. -napunio je čašu vode i napio se.

- Zašto, luđače jedan, misliš da ću ja na to pristati?- Okrenuo se prema njoj - Zato što nemaš izbora.- Hahaha, a čime ti to mene misliš ucijeniti?On je gledao, ozbiljan.- Mehmede, neću ostati ovdje.- Hoćeš.- Zašto ovo radiš!? - razderala se.- Zato jer je dijete moje! - vratio joj je i on se derući.- Tebi treba psihijatar. Ozbiljno to mislim. Dijete nije tvoje. Sad me lijepo odvezi

doma.- Dijete je moje. Zvala me Narin 27. da dođem u kliniku. I otišao sam. Tad si se

oplođavala, zar ne?Kansu je otišla do kauča i u šoku sjela.- Nemoguće. - Moguće je, izvoli pa provjeri.- To, to što ste napravili je kazneno djelo! -Mehmed je samo promatrao.- Pobacit ću! Tužit ću vas!- To ti je jedna od opcija. - rekao je mrtav hladan.- Kako možeš biti takav? Što hoćeš? - pitala ga je u nevjerici.- Hoću da glumiš smo zaljubljeni dok ne rodiš. Ne želim nikakve tipove blizu tebe i

mog djeteta.- Ne možeš ti meni određivati kako ću ja živjeti!- Mogu. Jer, ako to ne uradiš, uzet ću ti dijete.- Nikad ne bi dobio dijete.- Svejedno. Čekao bi te mučan proces. Biraj aginice, ja sam svoje rekao.

- Koliko me misliš držati ovdje? - razderala se.- Samo par dana. Dok svi ne shvate da smo na medenom mjesecu.- Aaa - bjesnjela je - pošla je rukom dohvatiti nešto da ga pogodi - Da se nisi usudila!- Osim toga što ti nedostaje ovdje - nastavio je pomirljivo - Pogledaj samo, mir, tišina,

možeš meditirati po cijeli dan. - na to se ona uhvatila za kosu i došlo joj je da ga ubije. - Ne smiješ me nervirati, trudna sam!- Smiri se Kansu - rekao je pomirljivo pokušavajući je uhvatiti za ruku - Ne diraj me!-

iznerviran zgrabio je za ruku i što je nježnije mogao dovukao do kauča.- Evo lezi ovdje, a ja ću nam napraviti nešto za jesti. - uzeo je dva jastuka koja su

stajala sa strane i podmetnuo joj pod glavu.- I, što ću raditi ovdje? Nemaš ni televiziju kremenko!- Gledaj mene kako ti spremam da jedeš. Neke bi dale svašta za takav rijedak prizor. -

pogledao je zabavljajući se.- Da? Pa onda bi bilo dobro da se skineš do pasa, da dobijem pun tretman. – pakosno

je nastavila, a on je pogledao i počeo svlačiti rolku. Ostao je u potkošulji i nju je skinuo. Kansu ga je gledala u nevjerici.

- Oblači se majmune!- Kansu, tvoja želja moja zapovijed. - bijesno je okrenula glavu, a on se nasmijao.Pošao je prema kuhinji a ona je čula lupanje lonaca. Ovo se ne događa, razmišljala je u

sebi. Alakurt je odveo u Bogu iza nogu, ucjenjuje je da ostane s njime, cijelo vrijeme je odvratan, a sada joj pravi večeru. I pjeva! Što da radi ako se ovo sazna? Nema šanse da ovako nešto ne bude bum vijest. Pisat će o njima danima. Pogledala je prema njemu i vidjela da nešto sjecka. Da nema želju da ga utopi u prvoj bari bilo bi joj ga simpatično vidjeti onako ogromnog, s izvajanim torzom kako joj ugađa. A ugađa joj, zar ne? Kao da će to nešto promijeniti. Prošlo je sedam godina. Možda je sve ovo moglo biti ovako i prije sedam godina. Ne mogu ga shvatiti. Još uvijek je osjećala blagi strah kada je on u pitanju. Sjetila se one večeri u Mardinu. Yilmaz i Lejla su bili u Istanbulu. Sjedali su za večerom u restoranu i pili su. Smijali su se s ostalima i nekako, pod utjecajem alkohola, nakon dugo vremena opušteni pogledavali svako malo jedno prema drugome. On je cijelo vrijeme imao onaj predivni dječački osmjeh i bio je neodoljiv. Tu večer je svih nasmijavao. Ona se ustala prva, bila je vidno pripita i otišla u sobu. Presvukla se za spavanje i netko je pokucao. Otvorila je vrata a on je bio naslonjen jednom rukom na štok. Gledao je. Podigao je ruku i pomazio je po obrazu. Osjetila je ono već poznato treperenje kad bi god to uradio. Sputio je drugu ruku sa štoka i počeo joj maziti drugu stranu lica. Polako se približio dok više nije bilo ni centimetra prostora među njima. Približio joj se i dodirnuo je usnama - Molim te, daj da te poljubim. - prošaptao je. Čim je osjetila njegove tople usne, nijemo je otvorila usta. Bio je tako nježan. Poljubac je trajao i trajao. Polako je uveo u sobu i nogom zatvorio vrata. Podigao je, ona ga je obgrlila nogama i samo su se ljubili. Osjetila je golemu čežnju. Kao da sve ono dugo potiskivano želi slomiti zid i poklopiti ih. Spustio je na krevet i dalje je ljubeći. Ljubio joj je vrat, dekolte, a ona se rastapala. Prelazila je rukama po svim onim dobro poznatim

mišićima. – Kansu - prošaptao je i nastavio je ljubiti. Telefon je zazvonio. Nije željela prestati. Opet je zazvonio i ne želeći izmakla se i nijemo ga zamolila da se strpi. Zvao je Yilmaz.

- Sve je u redu ljubavi, da bio je težak dan. – govorila je u slušalicu. On se odmakao od nje i pričekao da završi. Spustila je, a on je gledao. I ona je njega gledala. Onda se odjednom okrenuo i svom snagom udario šakom o zid. Imao je tako bijesan pogled da se prepala i malo je ustuknula. Okrenuo se prema vratima uhvativši se za kvaku i pogledavši je još jednom tako da je prošla jeza. Izašao je i sutradan je čula da se potukao s nekim u kafani. Otada su se izbjegavali. Postao je apsolutno nepodnošljiv. Derao se na nju za svaku sitnicu. Otada više nije ni pokušavao zauzdati svoju narav.

Iz razmišljanja prenuo je Mehmedov pogled. Stajao je iznad nje s tanjurom u jednoj ruci i čašom mlijeka u drugoj.

- Stavio sam ti parmezana po omletu. Čuo sam da je pun kalcija. - Stavio je sve na stol. - Hajde, jedi. Ne valja kad se ohladi.- Prvo obuci majicu. Nepristojan si. - na njeno čuđenje obukao je.

- I, jeli jestivo? – nasmiješio joj se.- Ustvari je dobro. Odakle ti artičoke?- Volim ih.- Izgleda da ipak imamo nešto zajedničko. - rekla je zagledavši mu se u oči.Pogledao joj je prema trbuhu pa u nju.- Da, izgleda da imamo.Nakon par minuta šutanja s obje strane, Kansu ga je pitala- Ti me nemaš namjeru večeras vratiti kući, je li?- Ne. Uostalom suviše je kasno.- Vidim ja da ovaj razgovor nigdje ne vodi. – stavila je ruku načelo - Spava mi se i boli

me glava. Daj mi nesto da obučem i pokaži mi wc.Mehmed se ustao, a onda je neočekivano podigao u naručje.- Što to radiš? Spusti me!- Trudna si, neću da se umaraš. - rekao je sa smijehom dok se ona koprcala. Popeo se

uza stubište i ušao u sobu.- Evo nas. - spustio je. Krenuo je prema ormaru i izvadio svoju čistu majicu.- Imam samo ovo, valjda će ti vrijediti.- i pružio joj u ruke.- Što, nijedna žena nije ništa ostavila iza sebe? - provocirala ga je prevrćući majicu u

ruci.- Nijedna nije bila ovdje osim tebe.-Na to je Kansu ostala bez riječi. Onda ga je pitala -- Gdje ćeš ti spavati?- Ovdje.- A ja?

- Isto.- Ne pada mi na pamet.- Sa mnom si sigurna. Nije baš da sam lud za tobom.- Gdje je wc? - bila je iznervirana i nije znala što na ovo odgovoriti.- Ova vrata preko puta tebe. - pokazao je rukom, a ona je odmarširala bijesna.Sjeo je na krevet i uhvatio se za glavu. Život mu je definitivno izmakao kontroli. Sve

se događa brzo da se čini nestvarno. Kao da se ipak na kraju moralo dogoditi. Legao je i dalje zamišljen. Što mu bi da je od svih mjesta na svijetu dovede baš ovdje. Nitko živ osim Kivanca i njegove familije ne zna za ovo. Većinu svega u ovoj kući je sam napravio. To je bilo njegovo utočište. A sada je ona tu. I, umjesto da osjeća nekakvo oskvrnuće, njemu kao da njeno prisustvo kući dava baš onaj detalj koji nedostaje. Zašto u nekim momentima dok je gleda ima osjećaj da je s njome baš sve ispravno. I ljubav i mržnja i strast, a onda, nakon treptaja, samog sebe uvjerava da je to sve iluzija. Dva su svijeta. Svjestan je on toga. I svjestan je on korova svoje muške tradicije duboko u sebi. Ali... kad joj se zagleda u oči postaju slični, njemu postaju jedno. U tim očima ponekad vidi sebe. Osjeća to nekakvo neraskidivo zajedništvo. Da ...Tako bliski i tako udaljeni. I zašto je uopće večeras ovo napravio? Zna on zašto. Zato što mu je odjednom bilo dosta kukavičluka prema samom sebi. Zavaravanja i čekanja kada će doći pravo vrijeme za njih dvoje ako im je suđeno. Ili izlika, nastalih iz nemoći, da za njih ne postoji pravo vrijeme, da ih je ta sila zaobišla. Nije ovo planirao. Zaista nije. Ništa od ovoga. I dao bi sve na svijetu da dobiju vrijeme, da izbrišu vlastite odraze iz očiju i da onda slobodni krenu dalje. Ni ona nije sretna. A i da je i u jednom jedinom momentu istinski i osjetio da je sretna, dvoji da li bi je pustio. Jer, takva je njegova ljubav, sebična i pakosna, a on nažalost, nema nikakvu kontrolu nad njom. Jedino što može je nadati se da ona nikada to neće saznati. I da će ljubav, uskoro i konačno, ponižena, zalupiti vratima i otići. Vrata su se otvorila i on se trgnuo iz razmišljanja. Stajala je na vratima u njegovoj majici koja joj je bila ogromna i nesigurno ga gledala s onim svojim velikim očima.

- Hajde, lezi, i ne gledaj me kao srna, nervira me to.- Ti mene nerviraš općenito i uvijek. Naročito trenutno.- Dobro.- ustao se i on i otišao u wc, a ona je legla.Zagledala se kroz prozor razmišljajući o današnjem danu. Bože dragi, ovaj čovjek je

pravi egomanijak. Što uopće želi postići? Još se nikome nisu javili. Stvarno bi trebali, brinut će se Kenan. A o majci da i ne govori. Valjda se ništa neće saznati, ionako je kasno. Uf - zastenjala je. Vrata su se otvorila i izašao je u boksericama. Ona je okrenula glavu. Razmakao je pokrivač i legao kao da je nema. Okrenula je glavu prema njemu.

- Moram se javiti Kenanu, brinut će se.- Ne moraš. - odgovorio je zaključujući temu.- Alakurt, to je neodgovorno, mogu pomisliti da se nešto dogodilo, da smo doživjeli

nesreću. Daj mi mobitel, moj je ostao u restoranu. - nagela mu se malo bliže i ironično istaknula - Skupa s pratnjom!

- Dobro aginice. - odgovorio je pomirljivo - Ako ti to toliko znači, zazvat ću ja Kivanca. On će im sve objasniti. Ustao se, uzeo mobitel i krenuo izaći iz sobe.

- Želim čut što pričaš! - derala se za njim. On je samo zalupio vrata za sobom.

- Dobro gdje si ti? Zvao sam te sto puta. - Kivanc se bijesno javio.- Izgasio mi se mobitel.- Feride me udavila. Vrišti na telefon da si pošao s Kansu i nju ostavio samu. A

navodno ste se trebali vratiti za sat vremena. Upravo sam počeo zvati bolnice!- U redu je sve, ne brini. S Kansu sam. - Alakurt, tri su sata ujutro, zašto se nikome niste javili?!- Doveo sam je na vikendicu. - Nadam se dobrovoljno. - Kivanc je udahnuo napola se šaleći. Suprotna strana je

zašutala.- Molim?! Alakurt... Nemoj mi reći da je tu držiš vezanu?- Ma ne držim. - Mehmed se nasmijao. - Smiri se, u sobi je. Treba mi tvoja pomoć.- Daj mi je na telefon! - Kivanc je djelovao neuvjereno.- Smiri se čovječe i slušaj. Javi svima da smo dobro i da ćemo doći sutra.- Jesi li ti normalan?! Nećete moći prisviriti u Istanbul da vas novinari ne oderu!- To nam je jasno.- Kome? Tebi ili njoj? Možda je bolje da ništa ne govorim. Neka nagađaju, a sutra se

javite. I što ćeš s Kenanom? Odlijepit će. Ostavila ga je s Feride i nije se javila.- Baš me briga, ti to sredi.- Ma nemoj?! Kako da mu objasnim da si je odveo i ne vraćaš je?- Molim te, učini mi to. Pokušaj mu nekako nagovijestiti da smo kao možda zajedno.

Nek mu igra mašta.- znao je da je bezobrazan, ali i sami Bog zna koliko je on popio zbog dotičnog.

- Ma nemoj? Alakurt, ovo mi se uopće ne sviđa. - Ja bih to tebi napravio.Nakon nekog vremena Kivanc je rekao. - Dobro, pokušavam razumjeti ovu tvoju

čudesnu metamorfozu. I za ovo si mi jebeno dužan. I sutra dolazim da vidim što je s njome.

- Nema potrebe.- Ima. Itekako. Bojim se za Kansu.- Duhovito.- Dolazim sutra, očekuj me.- Dobro, onda se vidimo.Poklopivši, Mehmed se vratio u sobu, a ona je ležala kao usoljena sardina.Vidjevši ga da je ušao, naglo se pridigla. - Što si mu rekao?- Da reče novinarima da smo se sklonili na dva dana, da ćemo sutra doći.- Ti si stvarno to napravio? - gledala ga je izbezumljeno.

- Pa je li ti shvaćaš što nas sada čeka kad se vratimo? Ne mogu vjerovati da si tako sebičan! Sada ga zovi ponovo i reci mu da nikome ništa ne govori, a mi ćemo sutra nešto smisliti. - bjesnjela je.

Mehmed je na to samo legao u krevet ignorirajući je.- Daj mi telefon Alakurt, postat ću neugodna.- Spavaj Kansu. - tada se ona naglo prebacila preko njega pokušavši doći do telefona

na stoliću. On je uhvatio za zglob i prevrnuo se preko nje.- Smiri se. Rekao sam ti da spavaš, sutra ćemo razgovarati.- pustio je i otkotrljao se na

svoju stranu. Ona se uhvatila za ručni zglob trljajući ga i nastavila dok su joj iz očiju frcale iskre

- Dobro što si želio postići? Izvrnuti me ruglu pred cijelom Turskom?- Konačno si shvatila.- Što sam trebala shvatiti?! - razderala se.- Da ti iz ovoga nema izlaza Kansu.Ležali su jedno do drugog, svatko u svom svijetu. Što je više razmišljala to je bila

svjesnija njegove podlosti. Bože dragi, kako se ovo dogodilo. Da nije skinuo majicu i odvratio joj pozornost od problema, ovo ne bi otišlo ovako daleko. Da bude iskrena mislila je da je samo želi iznervirati. Ni na kraj pameti joj nije bilo da je mrtav ozbiljan. Pitanje je što on ovim dobiva? Pet minuta slave, naravno - gorko je pomislila. - I što sada, razmišljala je dalje, svi će misliti da se nešto odigralo među njima. Konačno spojeni. Senzacija! Da mu vrati milo za drago i odmah otrči Kenanu ispala bi razvratnica. Još je i trudna. Svi bi naklapali čije je dijete. A on bi vjerovatno rekao da je njegovo, što je nažalost izgleda i bila istina. I nitko živ ne bi povjerovao na koji način se to dogodilo. Ne vjeruje ni ona sama. Sve je on ovo očito dobro znao i prije nego što su sjeli na motor. A ona je mislila cijelo vrijeme da taj razmišlja samo malom glavom. Što joj sada preostaje? Vjerovatno će se morati povinovati nekim njegovim nastranim željama. Barem dok ne smisli što dalje. Zar on stvarno misli da je moguće da glume zaljubljeni par? I što će se dogoditi ako on nastavi po svome? Ako ga budu viđali s drugim ženama. Nimalo nije sumnjala da je spreman i na to samo da joj napakosti. Svi bi je ismijavali. A toga joj je bilo dosta s Yilmazom. Zaklela se, nikad više. Ni mrtva mu taj scenarij ne bi potpisala. Bezosjećajan kakav jest, to će vjerovatno i napraviti. Što da radi? Što god da sada napravi ispala bi u najmanju ruku glupača. Jutro je bolje od večeri. Možda sutra smisli izlaz iz ove situacije.

- Svaka čast Alakurt, odlično odigrano.- prošaptala je.- Znam.- okrenuo joj je leđa i zaspao.

Kansu je polako otvorila oči. Ipak nije bio samo ružan san, shvatila je dok je gledala polako oko sebe. Krevet do nje je bio prazan. Staklo preko cijelog zida unosilo je jarku svjetlost i oči su je zaboljele. Natjerala se da ustane iako je užasno boljela glava. Nije ni čudo s obzirom na to s kime je provela posljednja 24 sata. Istuširala se i otišla u potragu za uzrokom svog nezadovoljstva. Ima taj još njoj štošta objasniti. Sišla je osvježena i

vidjela ga kako priča s nekim na telefon. Bio je obučen u hlaće od trenerke i majicu kratkih rukava.

- Feride, sve ću ti objasniti, nemam sad vremena. - okrenuo se prema njoj i nastavio- Čut ćemo se. - i poklopio slušalicu.Kansu je stala ispred njega prekriženih ruku.- Mislim da je vrijeme da razgovaramo. – on se okrenuo prema kuhinji i pitao je kao

da je tek vidi.- Što jedeš ujutro? - a ona ga je nastavila slijediti u stopu.- Ne mogu vjerovati da si to uradio. – on je šutao.- Što sada očekuješ od mene? - i dalje je šutao, govorila mu je leđima.- Reci nešto. Izluđuješ me! - tada se okrenuo prema njoj.- Rekao sam ti Kansu. Očekujem mir dok snimamo, bez skandala. Očekujem da se

ponašaš normalno dok si trudna.- Znaš i sama da ti treba mir. – pogladio je po obrazu.- Rastresena si u zadnje vrijeme, izgubit ćeš se. Završit ćeš na kraju na nekoj klinici na

odvikavanju.- Tebi je kao stalo do toga kako se ja osjećam? - siktala je kao zmija na njega, a on je

spustio ruku.- Vidi, što je učinjeno, učinjeno je, ali nemoj misliti da ću dopustiti da praviš budalu

od sebe dok nosiš moje dijete. Ili od mene. Opet.- Vidiš Alakurt, malo su mi nejasni tvoji motivi. Jasno mi je da želiš biti u centru

pažnje. Ali kao što si i sam istakao, ja sam trudna!- I? - Možda mom djetetu treba otac? Jesi li o tome razmišljao? Možda bi ga Kenan

prihvatio! - unijela mu se u lice - Ionako nitko ne bi znao čije je.- Ne izazivaj me Kansu!- Budućnost mog djeteta je u pitanju! Misliš samo na sebe!- Nije istina. – odgovorio joj je i nastavio nešto tražiti po ladicama. Ona je u sebi

nabrojala do pet i opet mu se obratila.- U redu, recimo da prihvatim ovu šaradu. A što je s tobom? - Što samnom?- Zanima me kakva je tvoja uloga u ovoj predstavi. Zanima me koliko ćeš se ti

žrtvovati. Ili imaš namjeru praviti me budalom pred svima i puniti tabloide senzacijama?Na to se zagledao u nju pa mu je prešao osmjeh preko usana.- Nastojat ću biti diskretan, ako je to ono što te muči. - U redu. - prekriženih ruku tapkala je nogom po podu.- Ako sam dobro razumjela, to znači kada smo sami možemo raditi što god želimo, a u

javnosti smo idealan par sezone?!- Ne Kansu. Nasamo ja mogu raditi što god želim. Ti ne možeš.- Ja na to ne pristajem.- Nisam znao da imaš izbora.

Dok je bijesno marširala prema vratima on je pratio pogledom. Bila je u crnoj uskoj majici bez rukava i uskim crnim hlačama, čizmama, raspuštene kose i bez kapi šminke. Bila mu je prelijepa. Pogotovo ovako puna bijesa s onim sjajem u očima. Tome nije mogao odoljeti. Pošao je za njom, a ona je sjedala na stepenicama ispred kuće. Zrak je bio opor, mirisao je na šumu, potpuno drugačije nego u Istambulu. Spustio se i čučnuo iza nje, obgrlio je rukama i promrmljao joj u vrat:

- Dolazi Kivanc popodne. Svi znaju da kada si nervozna opuštaš se kuhajući. Imaš svega u frižideru. A i ja sam gladan. - ona se na to cinično nasmijala ne vjerujući svojim ušima. Okrenula je glavu prema njemu.

- Znaš Alakurt stvarno, ali stvarno će jednog dana ovo s nama kobno završiti. - ustala se digla nos i odmarširala nazad u kuću. On je gledao za njom i smijao se.

Legla je na kauč. Jednu je ruku stavila preko čela, a iz ušiju joj se pušilo od bijesa. Natjerala se da dva puta duboko udahne. Onda se opet ustala pa prešetavala, dok se nije konačno skrasila na kuhinjskom pultu gledajući prema vani. On je sasvim bezbrižno zakucavao koševe. Igrao je košarku. Nevjerovatno! Kuckala je prstima o ploču i naglo se okrenula i izašla i ona. Sjela je opet na isto mjesto, ispružila noge, oslonivši se laktovima i zabacila glavu prema suncu.

- Znaš, imam prijedlog.Okrenuo se prema njoj, pogledao je i opet zabio koš. Ustala se i krenula prema njemu.- Mogli bi igrati do deset. - otela mu je loptu iz ruke. On se veselo nasmijao.- Što je Kansu, počela si uživati u tome da budeš gubitnica?- Mislila sam da se okladimo. - prebacivala je loptu iz ruke u ruku. –- Ako izgubiš, povlačiš sve što si rekao i puštaš me na miru. - podigla je obrvu. On je i

dalje imao smiješak na licu.- Što je, strah te da ne izgubiš?- A što ako ja pobijedim?- Skuhat ću ručak i dočekati Kivanca kao prava ponizna ženica. - zatreptala je.- Hahahaha, e takvu ponudu ne mogu odbiti.- Moja je prva lopta.- Ok. Stao je ispred nje i opkoračio je. Ona se izmakla kao zmija, skočila i zabila koš.- Impresioniran sam. – što je stvarno i bio.- Sada je moja lopta. Počeo je driblati i okrećati se, a ona je skakala oko njega.

Uhvatio je loptu rukama i pazeći da je slučajno ne ozlijedi odmahnuo u lijevo, i dok je držao ruke u zraku, ona mu je spuzla hlače do koljena. U šoku je ispustio loptu, ona je uzela i zabila koš.

- Jest! To!- Ne mogu vjerovati što si napravila?! - gledao je još uvijek u šoku.- Jasno mi je da ova naša igra nema granica. Osim toga učim od najboljeg. - puna sebe

mu je dobacila.- Ponašaš se kao da imaš pet godina. - rekao je s gađenjem i podigao hlače.

- A ti kao da imaš 105. Idemo Alakurt! Ja vodim. - njena je bila lopta. Sada je ona driblala, a on joj je stajao iza leđa. Kada je podigla ruke u vis da baci koš položio joj je dlanove na trbuh i pomilovao je. Ona se pokušala izmaći, a on je i dalje mazeći poljubio u vrat i prošaptao - što ćemo sad Kansu?- pa je još jednom poljubio. Naježila se. Naravno ispala joj je lopta, on je uzeo i u sekundi zabio koš. Otada su oboje bili krajnje usredotočeni na igru. Da ih je netko gledao sa strane pomislio bi da se spremaju za olimpijsko prvenstvo. Njemu je bio problem jer se bojao da je slučajno ne gurne ili ne udari laktom. Ona se zato nije libila laktanja. Udarala ga je kad god bi joj se pružila prilika.

- Uživaš, ha?- Neopisivo. Samo ti igraj aga.Rezultat je bio 9-8 za Mehmeda. Toliko je bila srčana da se dvojio da li da joj pusti da

ga pobijedi. A onda je osjetio da je gladan i da nema šanse da izgubi. Sada je on držao loptu, a ona je bila preko puta njega. Oboje su bili u čučnju i spremni na napad. Gledali su se. Onda je ona pogledala u njegove usne. Pa u njega. Pa se lagano ugrizla za svoju donju usnu, pa ga je opet pogledala sa onim sjajem u očima. On je pogledao u usne. Ona ih je navlažila. I dalje je gledao kao da je stalo vrijeme. Tada je snažno lupla po njegovoj ruci i otela mu loptu. Bježala je prema košu, a on je uhvatio jednom rukom oko pojasa i podigao, a drugom dohvatio loptu i zabio tricu.

- Pusti me, boli me to! - bjesnjela je.- Aginice, aginice - zagrljenu je gledao u usne - umalo da nisi pobijedila.- Makni se od mene! –odgurnula ga je i otišla prema kuhinji pušeći se od jada.

Mehmed se tuširao i sam sa sobom smijao što sve njoj neće pasti na pamet. Shvatio je da imaju još nešto zajedničko. Nikako ne vole gubiti. Ispočetka se bojao da je ne povrijedi, a i ne zna smije li ona onako skakati, ali je odlučio da ne forsira, jer će ona ionako to shvatiti kao da je namjerno maltretira. Obukao je bermude i čistu košulju i spustio se dolje. Shvatio je da se dočepala njegovog I phonea kada je čuo da svira Cold play – fix you, kako prigodno - pomislio je. Da stvarno kuha, osjetio je po mirisima koji su se širili. Nešto je miješala i podigla je kosu. Izgledala je kao djevojčica. Doduše tako se i ponaša. Kao da još nije izašla iz puberteta. Vidio je kroz staklo da se parkira džip i brže bolje izašao. Otvorila su se vrata i u susret mu je dolazio zlatni retriver presretan što vidi gazdu. Kivanc je izašao iz auta i dok mu je prilazio imao je osjećaj da cijelo vrijeme izbjegava da na nešto ne ugazi. Nije mu bilo jasno na što, s obzirom da nema životinja. Nasmijao se.

- Joj što volim selo. Samo ti možeš ovdje uživati.- Što je prijatelju, nešto si nervozan.- Nismo svi ludi od ljubavi. Ovo ludi mislim doslovno.- Doći će i tvojih pet minuta Kivanc.- Baš si duhovit, za nekoga kome prijeti zatvor zbog otmice. Gdje je Kansu?

- Eno je za pultom u kuhinji. - pokazao je rukom - Vidiš je? - Kivanc joj je mahnuo, ali bez odzdrava.

- Hm, ne djeluje mi baš veselo.- Jutarnje mučnine. Sjeli su na pletnene stolice. - Daj prije nego što uđemo reci mi što je bilo?- Odakle da počnem? Prvo da te pitam što ti pobogu bi da se spetljaš s Feride? Morat

ću promijeniti broj telefona.- Pusti Feride, kome si sve javio.- Da sam na tvom mjestu bio bih oprezan s njome, ozbiljno ti govorim. Nije baš

uračunljiva.- Primio na znanje. A sad pričaj.- Gul. Prvo sam nju zvao. Rekao sam da ste zajedno i da ćete ostati dan dva.- A ona?- Bila je u šoku. Kao i ja - značajno ga je pogledao - Rekla je da to i nije loše. Samo da

se prestanete svađati. Kenan je rekao da bi volio da mu se Kansu javi, ali bio je pristojan. Vjerovatno izbjegava tračeve. A jutros sam čuo da su sve novine već saznale. Od Feride, naravno. Navodno, nitko ništa ne zna, samo naklapaju. Dobio bih dobru lovu da im rečem gdje si.

- Dobro, vraćamo se večeras.- Alakurt, što radiš? - pogledao ga je ozbiljno.- Ne znam prijatelju, valjda ono što sam odavno trebao napraviti.

Kansu ih je za to vrijeme promatrala kako se smiju. Vjerovatno na njen račun, ogorčeno je pomislila. A nekada je imala dobro mišljenje o Kivancu... Ali zar nije poznata ona stara s kim si takav si. Okrenula se i pogledala prema stolu. Sve je skoro bilo gotovo i postavljeno. I još samo nešto - otvorila je vrata od frižidera i izvadila dvije pive. Otvorila ih i jednu je malo isula pa pažljivo natrpala solju i paprom . Za svaki slučaj je to uradila i s bokalom vode.

Kivanc i mehmed su ušli u kuću. Na vratima su se pogledali, jer iako je stol bio postavljen dočekalo ih je posvemašno ignoriranje.

Kivanc se nakašljao. – Kako si Kansu? Da te Mehmed ne otme ne bi se ni vidjeli. -pokušao je biti duhovit. Ona se i dalje pravila kao da obojica ne postoje, a njemu je zbog toga bilo neugodno sjesti. Nije navikao na ovakve situacije. Ovo je tipično za Alakurta. Njega žene inače simpatiziraju.

- Baš dobro miriše. - nastavio je, pa pogledao u Mehmeda koji je izvukao stolicu i bez ikakve grižnje savjesti sjeo.

- Izvoli Kivanc, posluži se.- Hvala. - sjeo je i dalje se osjećajući neugodno. Od silne energije koja je bila među

njima postalo mu je zagušljivo.

Mehmed je sjedao na čelu stola, Kansu prekoputa njega, a Kivanc između njih. Svima je pristojno izvadila hranu glumeći pravu domaćicu. Mehmed se zabavljao. Kivancu je bilo neugodno. A Kansu je pomislila tko se zadnji smije, najslađe se smije. Počeli su jesti. Ona je zadovoljno stavila prvi zalogaj usta. I Kivanc.

- Baš je dobro ovo povrće, stvarno je ukusno. A i priznajem, lijepo je od tebe što si nam spremila i komad mesa. Da sam na tvom mjestu, ja bih ga držao cijeli dan na zelenome. - smijao se - To mu se ne bi svidjelo. - pa pogledao u Mehmeda kojem ovaj razgovor nije bio baš zanimljiv.

- Lijepo od tebe, samo joj ti davaj ideje. - rekao je Mehmed i pogledao prema Kansu.- Hvala Kivanc. Bilo bi i bolje da sam u svojoj kuhinji. - pogledala je prema

Mehmedu- Ali mi žene smo stvorene da se dobro snalazimo u ovim stvarima. Pod bilo kakvim okolnostima. - umiljato je nastavila prema Kivancu.

- Ja mislim da ti najbolje izgledaš na ekranu i pisti, ovo je samo plus. - odvratio joj je Kivanc sve više ulizivački.

Mehmed ih je odlučio ignorirati zgađen Kivancovom diplomacijom. Otkinuo je komad mesa i skupa s povrćem stavio u usta. Meso se topilo. Bilo je savršeno. Nakon što je progutao učinilo mu se da je malo papreno. A onda se uhvatio za vrat i počeo kašljati. Suze su mu došle na oči.

- Što je bilo? - Kivanc se okrenuo prema njemu i uspaničeno ga počeo tapšati po ramenu.

- Evo ti vode! - nalio mu je u čašu iz bokala. Mehmed je progutao i došlo mu je da povrati. Naglo se ustao i otišao u wc. Kansu je cijelo vrijeme imala pogled žene koja ne može vjerovati sa kakvim neozbiljnim budalama sjedi za stolom. Doimala se uvrijeđeno. Samo ih je blijedo promatrala.

- Što je njemu bilo? - pitala je mrtva ozbiljna Kivanca.- Pojma nemam. Valjda se zagrcnuo.- Ccc...- zavrtila je glavom - Ah, valjda tako samo demonstrira da mu se ne sviđa

hrana. Toliko se trudim, a on pravi cirkus. Je li vidiš kako je nezahvalan? – sad je već bila bijesna. - Ovo je ravno nepoštovanju. On se ne zna ponašati za stolom kao civilizirani čovjek.

Uto se Mehmed vratio i ponovo sjeo za stol vidno nervozan. Počeo je viljuškom prebirati po tanjuru u sebi kipteći od bijesa.

Kansu je uzela čašu i preko ruba ga pitala - Što je bilo aga? Možda nije dovoljno začinjeno?- Nisam više gladan. - ustao se i pogledao prema Kivancu - Ako si sit - značajno je

naglasio sit - Volio bih da izađemo na zrak i sami popijemo pivu.- Nisam još gotov. Meso je savršeno, ne znam što izvodiš?Mehmed je na to samo uzeo obje pive sa stola i rekao - Čekam te. Sjeo je na terasu i

namjerno zamijenio njegovo i Kivancevo pivo. Pomislio je – - Nema šanse da samo ja danas najebem. On se barem najeo.

Kivanc je ostao još malo sa Kansu.- Kansu, kako si? – pogledao je i da ne zna bolje pomislio bi da likuje.- Danas te vodim u Istanbul, ne brini.- Ne sumnjam da si ti ovdje kao slamka spasa - ironično mu se osmijehnula.- Pretpostavljam da si već sredio sa novinarima?- Nisam ništa javljao, ali sam čuo da su već upoznati sa situacijom. U najmanju ruku

znaju da ste proveli noć zajedno.Kansu je skrenula pogled prema prozoru.- Oprosti, ali i sama si kriva za ovo. Kako ti je uopće moglo pasti na pamet da s njime

o nečemu pregovaraš. Taj to ne radi.- Zaboravila sam! - bijesno je odgovorila.- Lakše mi je sada kada vidim da si u komadu. Nekako mi izgleda da je njegov život u

opasnosti. - nasmijao se.- Ova situacija uopće nije smiješna.- Slažem se. Ni samome mi niste jasni. Oboje. Ali Kansu, on je dobar čovjek. Težak,

ali dobar. Iskoristi ovo vrijeme i riješite to između vas.- Ucjenjuje me.- Dobro, pričat ću s njime. Obećavam. Ali sumnjam da će me poslušati. Tvrdoglav je

kao mazga. - ustao se i izašao.Kansu ih je gledala kroz prozor. Pričali su. Odjednom je Kivanc počeo pljuvati po

podu. Mehmed je pogledao prema njoj i s osmjehom joj nazdravio pivom, a ona je samo zavrtila glavom, nasmijala se i okrenula pospremiti kuhinju.

Konačno je bila kući. Sama činjenica da se dočepala civilizacije popravljala joj je raspoloženje. Telefoni su neprestano zvonili, a svaki čas očekuje majku na vratima.

- Kansu!- čula je poznati majčin glas s prizvukom bijesa.- Evo me, silazim.- Gdje si bila? Cijelo jutro mi zvone telefoni. A ti se ne javljaš!!! Od Kenana sam

saznala da si sa Alakurtom. Što se događa?- Dođi, sjedi.- Kako to da si bila sa Alakurtom? Što sad to znači? - majka je bila uporna.- Morali smo razgovarati, znaš, da se izmirimo prije snimanja. Ništa dramatično, opet

sve preuveličavate.- Ima tu još nešto, ne laži.- Ne mogu vjerovati, zar već svi znaju da sam trudna. - uhvatila se za glavu.- Molim? Trudna si, a nisi mi rekla?! - iskolačila je oči u šoku.- Namjeravala sam ti reći ovih dana. - rekla je pomirljivo.- Ali...to nije sve. Trudna sam sa Mehmedom.- ?- S Alakurtom?Kansu je kimnula glavom.

- Pa to je ...divno!!! - majka joj se odjednom ozarila.- Kako misliš divno? Što je tu divno?- Kansu je blijedo gledala.- Ah, Kansu... - uhvatila je majka za ruke - A kad mi neki kažu da nema Boga. Moje

molitve su uslišene. - pogledala je prema plafonu.- Mama buncaš. Od šoka pretpostavljam.- Lutko moja to je divna vijest!- Mama! – Kansu se izderala vraćajući je u stvarnost.- On me ucjenjuje. Vjeruj mi u ovoj situaciji nema ništa divno! – ustala je i počela

gestikulirati rukama.- Prijeti mi da ne smijem mrdnuti dok sam trudna i dok ne prestanemo snimati, ponaša

se nenormalno! - onda je opet sjela.- A ja uglavnom nemam izbora. Nekim njegovim idioterijama ću se morati

povinjavati. – uhvatila se za čelo - Barem dok ne smislim što dalje. A trenutno mi ništa ne pada na pamet. Aaa, mama - uhvatila se za kosu - Kako da riješim ovo?

- Tako što ćeš ga poslušati. - izjavila je majka mrtva hladna.- Molim?!- Kansu odrasti! Trudna si i ne trebaju ti nikakvi skandali. Primiri se. A tvoje dijete

hvala bogu ima oca. I to kakvog! Misli na djete.- Ti si sišla s pameti.- gledala ju je u nevjerici.- Ja sam svoje rekla. - ustala se mrtva ozbiljna, a ustvari nije mogla dočekati da izađe i

razdere se od sreće. – A ti dobro razmisli o situaciji u kojoj se nalaziš! - odmarširala je prema vratima. Čim je udahnula svježi zrak pomislila je kako će joj i otac biti presretan, bude li pametna, možda konačno bude i sretna. Kćer joj je, ali ruku na srce nekada pretjeruje. Nema ljepšeg para u cijeloj Turskoj. A sada će još imati i dijete. - oči su joj zasuzile. Pozvala je taksi i odlučila da ovo treba proslaviti.

- Što sad aga, kakav je plan? - pitao ga je Kivanc dok su se vozili. - Nemam pojma. Nisam toliko razmišljao unaprijed. - Mehmed mu se nasmijao. - Ccc. - Kivanc je vrtio glavom. - I što sada, je li želiš da ljudi nagađaju o vama ili da budu sigurni?

- Što predlažeš ? - pogledao ga je. - Izlazak sa Kansu. To sam oduvijek želio. - ozareno ga je pogledao. - A što ćeš s Feride? Riješi to što prije. - nastavio je odjednom ozbiljniji. - Ne znam, mogao bih joj reći da ne možemo biti zajedno jer je moj najbolji prijatelj gaji nježne osjećaje prema njoj.

- Mehmede, ne zajebavaj se.- Idem je nazvati da i to riješimo, a onda pravimo planove za aginicu.

*

Kansu je ležala i mazila trbuh. Razmišljala je o tome kako ni vlastitu majku više ne prepoznaje. Kako da se izvuče iz ovoga? Mogla bi svima objasniti da su samo raspravljali o seriji i razmirivali nesuglasice. Nekako je sumnjala da će on na to pristati. A što on uopće želi? Nikako da ga pročita. U jednom momentu je divan, a već u drugome vrag. Njihov odnos je naprosto neodrživ. Potpuno su različiti. Imala je osjećaj da bi s njime uvijek bila u grču. Stalno bi se trebala nešto pravdati. I što ako on odluči svima razglasiti da je dijete njegovo? Ako mu se ona odluči suprotstaviti. I dalje joj se čini kao da će se svakog trenutka probuditi. Telefon je zazvonio. Pogledala je u ekran i okrenula očima. Dugo mu je trebalo.

- Što je?- Ccc...da te ne poznajem pomislio bih da ti nije drago što me čuješ.- Ha-ha. Sad reci što imaš, nisam raspoložena za ćaskanje.- Izlazimo večeras.- Nigdje ja s tobom više ne idem, nisam toliko glupa.- Budi spremna u 9, idemo u club.- Mi ne izlazimo na ista mjesta.- Večeras hoćemo.- Umorna sam. Mislim da ću odspavati. Vidiš, još uvijek živim u nadi da je ovo noćna

mora. Čekam da se probudim.- Kansu budi spremna u 9.Poklopio je slušalicu.- E to ćemo još vidjeti! - bijesno je konstatirala.Kivanc ga je promatrao.- Pretpostavljam da nije oduševljena?- Bit će.- Zašto si joj rekao u 9, to je prerano. Ljudi se skupljaju tek oko ponoća.- Računao sam s time, valjda će mi tri sata biti dovoljna da je obučem i istjeram iz

kuće.- Hahahahaha, koji ste vi par! - smijao se Kivanc.

Mehmed je vozio prema Kansu. Dan mu je bio usran. Nakon što je aginici nagovijestio da izlaze, nazvao je Feride. Taj razgovor ga je potpuno iscrpio. Nakon propalog pokušaja da mu se dodvori urlala je i prijetila. Ni sam ne može vjerovati da je bio tako neobazriv s njome. To je sve vještičina krivica. Ona ga je izbacila iz takta i zaboravio je na diskreciju. Samo mu još fali da je večeras sretnu. Svakakve scene su moguće, bila je bijesna kao ris. Što je ta uopće zamišljala u svojoj glavi? Izjavu vječne ljubavi? -nasmijao se gorko u sebi. Nažalost, pored Kansu, sve žene su bezlične. I trebao mu je samo dan s njome da ga se u to uvjeri. Sada se još mora s njome izboriti. Razgibao je ramena, pa izašao iz auta. Pozvonio je. Otvorila mu je vrata u pidžami, bademantilu i s nekakvom zelenom smjesom na licu. Skoro se prepao.

- Nisi spremna. - konstatirao je odmjeravajući je.- Nedolično je lupati u ove sate ljudima na vrata. Pošten svijet se sprema na spavanje.- Da, pošten svijet. To izuzima tebe draga. – gurnuo je u stranu i ušao. Zapahnuo ju je

predivan miris. Odmjerila ga je. Stvarno je dobro izgledao, iako se silno trudila da takve pojedinosti nikako ne memorira. Ali, nažalost, prema ovakvom primjerku muškarca žena ne može ostati indiferentna. Ma kako površno zvučalo. Zar uostalom to nije i jedina dobra stvar na njemu?

- Hajde, spremaj se.- Koji dio od „nemam nikakvu namjeru“ ne razumiješ?- Oblači se.- Nigdje ja ne idem. – na to je podigao u naručje i pošao prema wc-u. Spustio je.- Hoću li te morati gledati dok se svlačiš? Meni se sve nešto čini da je to poanta ove

tvoje igre.- Izlazi! - uzela je četku i skoro ga pogodila.Ostala je u kupaonici zatvorena skoro sat vremena. Prvo je razmišljala o tome kako

neće izaći dok on ne otiđe, a onda je shvatila da bi slobodno mogla i prespavati u kadi. Neće taj lako odustati. Dakle, najbolje bi bilo, ako već mora poći, da se barem bori do kraja. Hm... Što da obuče? Nešto da ga iznervira. Ovu igru mogu igrati dvoje. Zadovoljno je izašla i ušla u sobu. Otvorila je vrata od garderobe i s rukama na kukovima i kezom na usnama pogledala prema policama za donje rublje. Ono ekstravagantno. Za posebne prilike. Izvadila je kutiju koju je kupila prošli put u Barceloni. Izvadila je predivan crni polukorzet koji se kopčao malo iznad struka. Košarice su bile ravno sječene s maksimalnim učinkom podizanja. Uz to su još išle crne tange, svilene čarape i halteri. Sama čipka i svila. Polako je navukla čarape i obukla ostalo. Za poseban efekat ušla je u potpetice od 12 centimetara. Nikada ih prije nije obukla, jer joj se ni ne sviđaju, ali sada hoće. Oči je tamno zasjenila i ukosila da izgleda što opasnije, a usne nacrvenila. Pogledala se u ogledalo. Izgledala je savršeno. Polukorzet joj je isticao tanak struk, a tange su naravno više otkrivale neko pokrivale. Čarape i halteri su samo još više stvarali dojam da je obučena na krivim mjestima. Izgledala je vamp. Dohvatila je par najužih haljina koje je imala ispod ruke i onako u donjem rublju pošla se savjetovati s dragim što obući.

On je sjedao na kauču i vrtio programe na televiziji. Prilazila mu je trudeći se da izgleda što izazovnije. On je pogledao. U susret mu je dolazila najskuplja kurva koju možete zamisliti. Od donjeg rublja, šminke, do tog zavodničkog hoda. Da je mogao isplazio bi jezik. Stala je ispred njega i nešto mu govorila.

- Molim?- Kažem, što misliš ova crna, smeđa ili ova crvena?- Nikako crvena. - ispalio je.- Nisi je ni pogledao.- Zašto su tako mizerne? - govorio je ne gledajući je - I uostalom zašto me uopće išta

pitaš, obuci što hoćeš. - pogledao je malo mrzovoljno pa opet u televiziju.

- Da probamo. – nije se dala smesti - Prvo ova crna. – on se i dalje pravio da je ignorira. Stala je ispred njega zaklonivši mu televiziju. Uzela je haljinu i polako uvlačila prvo jednu, pa drugu nogu pri tom mu podastrvši pogled na grudi koje su skoro ispale iz košarica koje su ih ionako jedva pokrivale. Polako je mrdala lijevo desno kukovima dok je navlačila haljinu. Njemu je postalo strašno vruće. Malo se promeškoljio moleći Boga da ona ne primijeti njegovu reakciju. Okrenula se i zavodnički ga pogledavši zamolila da joj zakopča zatvarač. Polako se ustao i stao iza nje. Maknuo joj je kosu s leđa. Koža joj je bila mekana kao saten. Dok je podizao zatvarač, prstom je prelazio preko leđa. Ona je zadrhtala. On se jedva suzdržavao. Uhvatio je rukama za kukove, zadigao haljinu pa prelazio polako rukama po rubovima čarapa i prošaptao u uho.

- Nema šanse da ideš u ovome. - naglo je lupnuo rukom po stražnjici rušeći čaroliju.- Hajde obuci hlače i majicu. - ne mogavši podnjeti da je zadnja njegova, opet se

polako svukla iz haljine i samo u donjem rublju prošetala pored njega.- Evo me za minut.- i namigla mu.Sjeo je i duboko udahnuo. Srce će ga s njome strefit. Ovo će biti teška noć.

Sjedali su u autu i vozili se.- Čuješ li ti što te ja pitam Alakurt?Sranje. Svako malo mu je pred očima ona scena kada navlači haljinu. Izludit će.- Što si rekla?- Pitam s kime idemo.- S Kivancom.Izašli su iz auta.- Spremna? - pogledao je i uhvatio za ruku.

Oboje su mogli osjetiti da su sve oči uprte u njih. Ulazili su kroz gužvu uskim hodnikom, popeli se stepenicama na kat pa produžili prema vip ložama. Dok su hodali, onako jedno pored drugoga osjećali su se čudno. Moćno, kao da im nitko ništa ne može, i nespokojno jer bi svi željeli dio njih, pa da onda zadovoljno raspu u papramčad sve ono što bi moglo biti. Kao da su se vratili godine unatrag pa sad pokušavaju prevariti sudbinu. Kansu još uvijek nije bila načisto što on očekuje od nje večeras. I što želi postići. Znala je samo da još uvijek za većinu ljudi njih dvoje predstavljaju idealan spoj. I da ovaj javni istup neće proći nezapaženo. Polako joj plete mrežu, a ona se slabo koprca. Najgore je što nema pojma što će on s njome kad i ako se prestane boriti. Pokušala je razlučiti osjećaje. Bila je prilično rastresena i pod poznatim golemim pritiskom. Kada je pored nje uvijek osjeća kao da je pritišće ogromna snaga. Tako to izgleda kada idete uz bok ovakvom muškarcu. I htjeli, ne htjeli, na kraju igrate po njegovim pravilima. Ili gubite igru. S jedne strane probuđena žena u njoj poželi mu se prepustiti, pa mu se uvući pod majicu i samo se maziti s njime tražeći toplinu i sigurnost. A s druge strane, još uvijek je itekako svjesna da on ne može zaboraviti prošlost.

Jednostavno je takav. Život nije bajka, a on je od krvi i mesa kao i svaki drugi muškarac. Kao da se u njoj bore stvarnost i fikcija, razum i želje. On joj je položio ruku na kuk, obgrlivši je dok su prilazili Kivancu. Ta joj ruka možda i ne bi smetala da joj nije stvarala neprijatan osjećaj da je tu posjednički. Osjećala se kao da je obilježava. I to joj se nije svidjelo.

S druge strane, Mehmed je nesvjesno ili podsvjesno tražio svaku priliku da je dodirne. A i ona predstava koju mu je priredila spržila mu je mozak. Još se oporavlja. Da može istetovirao bi joj po cijelom tijelu MOJE. Ljudi su im se javljali ,a on se nije osvrtao. Mislio je samo o tome da mu još uvijek nije dovoljno blizu. Učestaju li se ovi njihovi dueli, razmišljao je, napravit će mu lobotomiju. Eto tako se on osjeća dok hoda pored nje.

Kada su se skroz približili vidjeli su i Huseina. To se Kansu nije osobito svidjelo. Jednostavno joj to društvo nije odgovaralo. Ionako je bila napeta. Nadala se da će se aga zadovoljiti kratkim pokazivanjem, nakon čega će se zajedno pokupiti odavde. Bez skandala. Nisu ni slutili da će ovo biti duga noć...

Selma je odsutno okretala čašu u ruci. Već je prilično popila. Ali ne dovoljno. Očito. - razgovarala je sama sa sobom gledajući u praznu čašu. Bilo joj je tako neugodno. Prošao je pored nje, nije je uopće primijetio. Kao da te dvije godine nisu ostavile nikakvog traga u njegovom životu. Da je jedna od onih žena sklonih samozavaravanju, vjerovatno bi si mogla lagati da se namjerno nije javio da je napravi ljubomornom. To bi bilo logično. Ali nažalost, znala je da je zaista nije ni primijetio. Zadrhtala je bolno u sebi zbog tog groznog osjećaja svjesnosti da si bio svijeća u nečijem mraku. I da nikada u dvije godine, ma što da radila nije ga uspjela obasjati.Nakraju se samo ugasila. Ostala je kao komad voska na prašnjavom tavanu. Pogledala je oko sebe pitajući se što li joj samo prijatelji misle o ovome. S pravom je ljuta. Bijesna je i boli je. –opet je pogledala u čašu-Zar mu njena ljubav nimalo nije značila? Postalo joj je mučno. Nasmiješila se prema prijateljicama ne mogavši se natjerati da sudjeluje u razgovoru. Mora malo razbistriti glavu. Mora zadržati dostojanstvo.

- Idem malo na zrak, eto me za minut. - i okrenula se prema izlazu.

Mehmeda nije napuštao osjećaj posesivnosti. Štoviše, kada su usporili još je jače stisnuo rukom oko struka i tako su ih ugledali Kivanc i Husein. Gledali su ih sa zanimanjem. Ona se tada odmakla ne želeći privlačiti pažnju. Mada je to bilo nemoguće. Bili su vjerovatno najviši par. I bili su nestvarno zgodni zajedno. Imali su to nešto u sebi da kada ih pogledate jednostavno poželite da ste na njihovom mjestu. Kivanc se ustao i krenuo prema njima da malo opusti atmosferu. Kansu odavno nije bila među ovoliko ljudi i nije joj bilo posebno ugodno. Mogla je na svakoga naletjeti.

- Evo, Husein nam je rezervirao ovaj stol. - rekao je i potapšao Huseina po ramenu - Prilično je separiran, valjda nam neće nitko prilaziti.

Huseinu se uopće nije sviđala ova intimna atmosfera. Kad smo kod toga, ni Kansu mu se posebno nije sviđala. Promatrao ju je dok je prilazila s Alakurtom onako puna sebe i nedodirljiva. A i išla mu je na živce zbog opće poznate činjenice da je redovno izbjegavala njegove klubove. Držala se kao da nitko nije dovoljno dobar da mu se udostoji javiti, naročito on. Izbjegavao je ovakve žene, osjećao se glupo i neotesano kraj njih. Kao da joj je čitao misli, Kansu zaista nije bila pretjerano oduševljena Huseinom. Djelovao je kao nekakav glupavi kriminalac željan malo Mehmedove i Kancunove slave. Odlučila ga je ignorirati.

Stajali su za stolom. Kansu je skinula jaknu i ostala u majici koja je bila prilično lepršava. Za svaki slučaj je ispod imala kratki topić. Imala je i ona adut u rukavu. S agom se nikad ne zna. Mobitel je zavibrirao i Kivanc je pogledao poruku.

- Evo vas na twiteru. Nevjerovatno! Kad prije...Evo Alakurt, pogleda j- pokazao mu je sliku-

- Moram priznati, Kansu je bolje ispala. Ti mi izgledaš malo retardirano s tim zaljubljenim pogledom. - smijao se, malo bolje pogledao pa nastavio

- Vidi, vidi, jesi li je ovo uhvatio za ruku? Ne mogu vjerovati. - i dalje ga je zafrkavao.

- Ah što će biti veselo. Sada svi znaju da ste ovdje. - Kansu se priljubila uz Mehmeda i pogledala u sliku. Osjetio je njen miris. Pogledala je kao djevojčica prema njemu zabrinutim očima

- Što ćemo sada?- ne mogavši odoljeti, skoro je poljubio u nos, ali je ipak odustao. Jedva.

- Ne brini, bit će sve u redu - nasmiješio joj se i prešao rukom po leđima pružajući joj osjećaj zaštite. I osjetio korzet. Opet se uzvrtio. Bolje da je poljubio.

- Kako ćemo se ponašati?- Normalno.- slegao je ramenima.- Voljela bih to vidjeti. Samo se nadam da me nijedna balavica neće zaskočiti.-

zatrptala je prema njemu.- Mi smo ovdje da pazimo na tebe. - rekao je veselo Kivanc i pozvao konobara.- Vidi ga molim te - komentirao je Husein Kivancu zgađeno - Što je ovo, repriza

serije?Kansu se odmakla i samo ga pogledala i okrenula glavu kao da ne postoji.- Baš lijepo što ste je doveli. - Husein je pogledao u nju pa u Kivanca - Bit će očito

jedina žena vešeras ovdje. Nema šanse da se ijedna usudi prići stolu. Ova pogledom reže glave. A pogledaj njega kako je gleda, kao da će je sutra oženiti.

- Smiri se Huseine, budi pristojan, nije baš ugodna kad ju se naljuti. - smijao se Kivanc.

- Uopće ne sumljam. - ironično je dodao pa nastavio - Oboje ste poludjeli otkad ste ostavili misice. Samo bi još nedostajalo da dođe i Beren pa da i to ponovo odgledamo.

Kivancu odjednom više ništa nije bilo smiješno.

*

U isto vrijeme, na drugoj strani grada, Kenan je ležao na kauču i gledao utakmicu. Mobitel je zazvonio i dobio je poruku s twitera. Gledao je neko vrijeme u sliku. Nije mu se svidjelo ono što vidi. I što osjeća. Što se događa? Već dva dana je nesiguran u ispravnost ovoga što ona radi. Prstom je prešao preko njenog lika. Ona je tako mila. Vesela. Puna života. Pametna. Zavrtio je glavom - Ovo je ravno samoubojstvu. Nije ovaj čovjek za nju. Bojao se da bi joj ovo moglo biti najgorče razočaranje do sada. Bojao se da ona neće imati snage izboriti se s time. Ionako je već puno toga pregurala. A, doduše, nije ni on od onih koji statično čekaju da se stvari dogode. On reagira odmah. Toliko joj duguje. Uostalom, nije on baš tako dobar da se tek tako povuče. I on se podmuklo nada nečemu već dvije godine, samo ne sili stvari. Naprosto nije takav. On je dovoljno muškarac da se nosi s njome i pri tome je ne uguši svojom posesivnošću. Jer je takva njegova ljubav. Slobodna. A i da nije to sve tako, nedostaju mu njihovi razgovori. Kansu je jedna od rijetko lijepih i pametnih žena. Nasmijao se u sebi - Ne, nema namjeru odustati. Ustao je i počeo spremati za izlazak.

Koliko god da se činio opuštenim, Mehmed je ustvari bio izuzetno napet. Nije bio

siguran koliko je ovaj izlazak u javnost bio dobar potez. Ljudi su nahrupljivali i bilo je dupkom puno. Kada su sami još je i može držati pod kontrolom, ali među ovoliko ljudi...I sam Bog zna što joj može pasti na pamet. Sjetio se nekih iznenađenja koja mu je priredila samo u posljednja dva dana i nije mogao da se ne nasmije u sebi. Pogledao je prema njoj, a ona se nečemu smijala sa Kivancom. Upijao je način na koji je razgovarala sa skrivenim divljenjem. Bila je u svemu tako ženstvena i odmjerena. To ga je oduvijek kod nje fasciniralo. Sasvim nesvjesno je prošla prstima kroz kosu. I što je dulje promatrao bilo mu je jasnije da njeno dostojanstvo nije puka gluma, ono je uistinu dio nje. Taj divan balans pokreta kojima bez riječi pravi distancu. Nijedan suvišan. Samo niz bezglasnih kretnji zbog kojih ti postaje neugodno ako joj nisi dorastao. Ta smirenost. Nimalo bučna i nametljiva. S tim prekrasnim osmjehom. Stršala je u svoj toj masi ljudi. Bila je pravo milo žensko. A onda mu se okrenula, očito su o njemu pričali, i pogledala ga onako izazovno, nakošeno i on se sav potresao. Da baš, mila za one koji ne znaju kako ujeda kad te hipnotizira. Kao kobra. Nasmiješio se u sebi. Baš i zato sada bi želio biti na Kivancovom mjestu. Samo da mu se ona onako nasmije. Da može, stao bi iza nje, pa bi je cijelu obgrlio i da samo on bude centar njenog svijeta. Da je ništa izvan njega ne dotiče...Kad bi mogao. A sumnja da će moći. Još su oni predaleko. Ipak, neobično ga je ispunjavao taj osjećaj da su konačno zajedno, skupa, negdje...Izbijala ga je iz cipela.

Selma je izašla iz kluba i naslonila se na zid u sporednoj ulici. Suze su joj same navirale. Ni sama nije znala zašto si to dopušta, ali nije ih mogla zaustaviti. U glavi su joj navirale slike svih besanih noći, iščekivanja. Strepnje kada će doći, hoće li doći i

kakav će doći. Svake situacije u kojoj bi zaključila da se on bori sam sa sobom. Da je previše muško da sam sebi prizna slabost. A onda, odjednom, bila to pjesma, nečiji pogled, hod ili boja kose i u trenutku bi osjetila promjenu. Bezglasna patnja u pogledu kada bi malo više popio. Znala je da ona nema veze s time. I znala je da ni Kansu nije za to kriva. Ali zato on jest. Ukrao joj je dvije godine života. Nepovratno. I sada će konačno biti sretan. A ona? Što s njome? Trebat će joj još najmanje dvije da ga zaboravi. Ili možda čitav život kao njemu. Koliko je uopće potrebno vremena da nekoga preboliš? Nikada nikoga nije voljela kao njega. Čučala je u uličici sva slomljena. Nakon što se isplakala , odlučila je da će se pribrati, ući u klub, pa napiti do ispiranja želuca. Nitko ne treba znati kroz što ona prolazi. Na ulazu u klub čula je kako je netko doziva. Okrenula se i ugledala Kenana. On joj se nasmijao.

Kansu je među masom ugledala Beren. Mahnula joj je. Kivanc je shvatio što se događa tek kada se poznato lice posve približilo. Bila je u društvu poznatog pisca i sva je sjala.

- Dakle ja sam prorok. - rekao je Husein tapšući Kivanca, pa pogledavši prema Bereninoj pratnji.

- Nego, hoće li i ovaj intelektualac s nama za stol. Narajcan sam noćas za teške teme. Baš to volim u dva ujutro.

- Možda ti ne bi bilo ni loše da počneš malo razmišljati. - odgovorio mu je Kivanc ionako nervozan.

- Što ti to znači?- pogledao ga je zahtijevajući odgovor.- To znači da ti je žena trudna s trećim djetetom, a ti je viđaš samo kad si spreman za

četvrto. - Pa ? Ja barem nisam idiot. Ja sam pazio koga ženim. - Kivanc ga je samo pogledao

ne želeći dalje komentirati.Beren je pogledala prema stolu i vidjelo se da je iznenađena mada je to pokušala

prikriti. Zaista nije očekivala vidjeti Mehmeda i Kansu zajedno. Pa, bilo joj je drago. Čula je da ponovo snimaju pa su vjerovatno odlučili ušutkati publiku. Znala je ona kako to sve ide. A onda je skrenula pogled i shvatila da gleda u Kivanca. I on u nju. Nasmijala mu se. On je kimnuo glavom pa pogledao prema njenoj pratnji.

- Beren, baš mi je drago da te vidim! - Kansu je djelovala zaista ugodno iznenađeno.- Ne znam što je ovo večeras. Cijelo večer susrećem neke poznate face, kao da su svi

baš večeras odlučili ovdje izaći.- Mi smo malo separirani, pa ne vidimo puno. Hoćete li nam se pridružiti?- Rado - nasmiješila se ispričavajući se - ali čekaju nas za stolom. Ipak, moramo se

vidjeti i ispričati. Zazvat ću te ovih dana.- Može. Čujemo se.Dok su svi opušteno pričali i Mehmed se šalio na njoj još nepoznat način, nije mogla

ne priznati da je u ovakvom izdanju prezgodan. Nije imala pojma ni da se zna šaliti. Kada je s njome uvijek se ponaša kao tempirana bomba. I stalno mu nešto smeta. Ovako,

pa ovako joj je bio neodoljiv. Nije ni čudo što su žene ludjele za njim. Mogla je i pretpostaviti kako im glumi dok ih šarmira. Promatrajući ga, odjednom je osjetila kako se situacija mijenja. Testostroni su za stolom pomahnitali. I zrak je postao naelektriziran. Pogledala je u pravcu u kojem su oni gledali i shvatila.

Nisam ni mislio da će odustati. - prošaptao je Mehmed više za sebe. Kenan im se opušteno približavao, povremeno klimajući glavom ljudima u prolazu. Bilo je potpuno jasno da mu je sva pažnja usredotočena na njihov stol. Zračio je ležernošću, onako s rukama u džepovima, samo što je Mehmed jako dobro naslućivao što vrije iza te mirnoće. Po tom pitanju je predosjećao da su slični. Usput je negdje pokupio Selmu. Divno. Mehmed je odmjerio. Izgledala mu je nekako nestabilno na nogama. Ipak, na trenutak je osjetio blagu radost, ustvari možda više zadovoljstvo što je vidi. Barem se nije sam pojavio. Mehmed se nesvjesno uspravio muški u punoj visini. Kenan je prišao Kansu i zagrlio je. Ona se okrenula, a on joj je uzeo ruku i intimno joj poljubio dlan ne obazirujući se na Mehmeda i Kivanca. Tada je uhvatio Selmu za ruku i upoznao ih. One su kimnule jedna drugoj.

- Nekako sam drugačije zamišljao ovu veče. - prošaptao mu je Kivanc kroz zube.Selma im se približila, separirajući se od Kenana i Kansu.- Nisam očekivala da ćemo se sresti. - oči su joj bile malo zamagljene i imao je pravo,

pila je.- Da, ovo je baš iznenađenje, kako si? - pokušavao je biti što suptilniji, nije želio da

Selma bude povrijeđena- Tužna sam. Nedostaješ mi. Mislila sam da ćeš se javiti. - rekla je u napadu iskrenosti,

kako to samo žena koja gubi može. Uhvatila se jednom rukom za njegovu, mazeći mu dlan i malo teže balansirajući u potpeticama.

- Trebalo mi je vremena da razmislim. - nije znao što reći na ovo.- I , o čemu si razmišljao? - pogledala ga je upitno pa nastavila - Sigurno nisi o meni

jer vidim da si došao s Kansu. I vidim, - počela ga je bockati kažiprstom u prsa - Nimalo ti ne smetaju izlasci s njome do ranih jutarnjih sati. Mehmede, Mehmede - rekla je vrteći prstom prijekorno - Naprosto ne znam što bih o tome mislila.Hm...-stavila je prst pod bradu kao da razmišlja - Možda je ne poštuješ? Ha? Jer, koliko ja znam to tebi inače smeta. Doduše, kad bolje promislim štošta tebi smeta - značajno je naglasila, a Mehmedu je postajalo sve neugodnije. Molio je Boga da Kansu ne čuje što ova priča - Ili ona - nastavila je Selma - Ima možda poseban tretman? - lažno mu se osmijehnula.

- Ne želim s tobom o tome razgovarati. - pogledao je dajući joj do znanja da je vrijeme da prestane.

- Znaš, poslije dvije godine mislim da mi ipak nešto duguješ. Trebalo je to izdržati -okrenula se prema Kansu i pokazala prstom prema njoj.

- A ona samo pucne prstima i ti dotrčiš.- Selma pijana si. - rekao joj je kroz zube.

- A ti si Mehmede smiješan - opet se lažno nasmijala pa ga nastavila mrtva ozbiljna gledati. On je iz straha da razgovor ne kulminira u potpunu apokalipsu zagrlio, i baš u tom trenutku se okrenula Kansu prema njima.

- Zašto si uopće došla? - prošaptao joj je u uho - Što to radiš od sebe?- Kenan me pozvao, rekao je da nema smisla da se sami hrvete s tračevima. Novinari

već svašta naklapaju. - podigla je pogled prema Mehmedu.- A da budem iskrena i sama sam bila znatiželjna.- Zašto Selma? – nasmijao se i ne želeći, ali bila je duhovita ovako pod gasom.- Da provjerim iz prve ruke ima li nešto među vama - onda je pogledala prema Kansu i

Kenanu koji su bili zadubljeni u razgovor. Djelovala je kao da nije uvjerena. - Ne optrećuj svoju lijepu glavicu večeras time - opet joj je iznerviran procijedio u

uho. - Usput, dobro izgledaš. Iako si mrtva pijana. Izgleda da ti naš razlaz ustvari odgovara - nasmješio se dječački pokušavajući spasiti njihov odnos, a i situaciju općenito. Selma je bila dobra cura.

- Nije baš tako - zagrlila ga je jednom rukom i naslonila mu glavu na rame, kao da je zaboravila maloprijašnji monolog.

On je otpio gutljaj pića i pogledao preko ruba čaše u Kansu dok je ona pričala s Kenanom. Bili su zadubljeni u razgovor. I tada je to primijetio. Tu suptilnu promjenu. Kao da je konačno naišla na dostojnog sugovornika, preobraćena do neprepoznatljivosti, odletjela je u njen svijet. Nije više u tim kretnjama kao prije dok je promatrao bilo niti malo nervoze, samo prepoznavanja. To je ono što ga je ne htijući zaboljelo. To je ono što je ustvari želio od nje. Taj pogled lišen predrasuda, strepnje i neugode. Samo prepoznavanje. A on je gledao u nju sa čistim zanimanjem. Nimalo vulgarno ili nametljivo. Kao da joj se tiho uvlačio pod kožu. Kao da su razumjeli nešto što nikome ovdje nije jasno. Opet taj osmijeh. Čisti nepatvoreni osmijeh. I šaputanje. U njemu je ključalo.

- Ne sumnjam u njegove dobre namjere. - rekao je Selmi, pa pogledao opet prema Kenanu, a ovaj u njega. Njegov hladni osmijeh mu je otprilike sve rekao. Ne pada mu na pamet da odstupi. Što je u tom trenutku mogao osim praviti se mrtav hladan. Ljudi bi se iznenadili koliko je dobar glumac.

Kenan je znao da je zadao dobar udarac. Vidio mu je na licu da nije oduševljen razvojem situacije. Ne voli gubiti. Ali, nitko od njega ne pravi budalu. A Alakurt je to napravio. Pred toliko ljudi. U restoranu. Osim toga, dugo je razmišljao i o Kansuninom stanju. Nije nikome rekao, ne bi joj to nikada mogao uraditi. Ali je razmišljao o tome da joj je sada potrebna prava podrška. Nije lako biti samohrana majka. Koliko god poznata ona bila. Trebat će joj netko. Dugo je dvojio o tome da li bi mogao prihvatiti nečije tuđe dijete. Shvatio je da bi. I tek kada je bio siguran da bi ga volio kao svoje, bio je spreman na ovaj razgovor. A morat će ga s njome obaviti. Sviđalo se to Alakurtu ili ne. Ipak je njezin život u pitanju. A neke stvari moraju biti jasne prije početka snimanja ili barem vidljive trudnoće.

- Što je sa Selmom? - pitao je Husein Kivanca pa nastavio- Ovo već postaje zanimljivo. A ja mislio da će nam s aginicom biti dosadno.- Daj Huseine, na čijoj si ti strani? - Kivanc ga je pogledao opuživački.Nimalo, ali nimalo mu se sve ovo skupa ne sviđa. Selin se vješa za Alakurta, ovaj joj

to iz nekog samo njemu znanog razloga dopušta, a Kansu šapuće sa Kenanom. A on, umjesto da se valja s nekim, ovdje pokušava održati situaciju pod kontrolom. Sva sreća da je slabo osvjetljenje pa će i slike biti nejasne. Ne sumnja što bi sve vidio da sada otvori twiter. A i bilo mu je strašno žao Selme. Mehmed se lošeo ponio prema njoj.

- Kako si Selma? - pitao je Kivanc ne znajući kako podići atmosferu prije nego što potonu kao titanik.

Ona mu nije odgovorila. On je popio gutljaj pića kimnuvši glavom kao da je shvatio poruku. Uvijek žrtveno janje.

- Selma, od kada ne pričaš s Kivancom? - izazivao je Husein neopterećen njenom patnjom.

- Izdajnička pizda! - odgovorila je kratko.- Selma! - Mehmed se šokirao, a Kenan i Kansu su se okrenuli prema njima.- Oprosti Mehmede. - stavila mu je dlan na prsa - Znam da ne voliš kad žena psuje. -

zatreptala je pa ironično dodala - To ne pristaje ženskim ustima.- Dobro što si ti došla večeras, mene citirati? - već je bio prilično iznerviran.- Što ćeš prijatelju, nije ona kriva što ti imaš jedinstvene izjave. - rekao je Husein, na

što su se svi nasmijali.Kansu ih je letimično promatrala i nije joj izgledalo da je Mehmed baš potpuno

nezainteresiran za Selmu. Uhvatila je i da joj se nasmijao. Njoj se nikad tako ne nasmije. Zaštitnički.

Mehmed je, s druge strane, osjećao kako cijela ova situacija izmiče kontroli. Selma je dobila napad odvažnosti, a Kansu besramno šarmira Kenana. Imao je osjećaj da ako se još jednom dodirnu glavama da će mu puknuti ova čaša u ruci. Pokušao je nekako preusmjeriti pažnju na nešto drugo. Okrenuo se Selmi ne znajući što bi joj ustvari rekao , a ona ga je ozbiljno promatrala, pa onda skrenula namjerno pogled prema Kenanu i Kansu.

- Baš me zanima ima li istine u onim pričama o njima. Ovako kad ih gledam ne čini mi se da su baš sve pretjerane. - pa je pakosno pogledala u Mehmeda. Zašto bi samo ona noćas tugovala promislila je.

On samo što je skrenuo ponovo pogled prema njima, krajičkom oka je uhvatio Kenanovu ruku na njenim leđima. I dok bi se nekome drugo učinilo da je prijateljski pomazio kao da je tješi, njemu je pak pred očima bilo samo ono što ona ima ispod te majice i mogućnost da to i Kenan nasluti. Zacrnilo mu se pred očima. Baš u tom trenutku, odnikle se stvorila Feride i marširajući s bokalom od leda u ruci im se približavala. Prvi je ugledao Kivanc. Pomislio je u sebi –samo nam još ovo nedostaje, i

uhvatio se za glavu. Tada se brže bolje ustao i ne htijući prepriječio se između Mehmeda i Feride. Taman što je stao ispred nje, ova ga je zalila litrom ledene vode po sred lica. Kivanc je bio u šoku. I jedno minut nije došao k sebi. A onda se razderao

- Ti nisi normalna! - bio je bijesan. Mehmed ga je pogledao i kada je shvatio da mu se voda slijeva niz košulju počeo se smijati. Od jada.

- Jesam li ti rekao da je ova luda! A ti ne slušaš, ti si najpametniji!- Tko je sad ova? - pitala je Selma.- Mehmedova bivša pratnja. - dodao je Kenan usput.Mehmed je počeo zelenjeti. Situacija je sad već definitivno izmakla kontroli. I Kansu

je bila u šoku.- Kad si se molim te ove uhvatio? - Selma je bila uporna. Prekrižila je ruke na

kukovima - Vidim, baš si patio za nama!- Jao zabave večeras! Husein je pljeskao po stolu i smijao se.- Ma kome ti ova? - Feride se zaletjela prema Selmi, ali su joj proklizale potpetice i

zaletjela se ravno na Kivanca i oborila ih.- Pusti me! Prebit ću je! - Kivanc je držao dok se koprcala i uskočio mu je i Mehmed u

pomoć. - Feride, smiri se, ubit ću te majkemi. - Kivanc je uhvatio za obe ruke nimalo nježno.

Odmakni se odavde, nemoj da zovemo zaštitare. - bilo mu je dosta.- Jeli ti to meni prijetiš? - unjela mu se u lice ne posustajući.On je blijedo pogledao u Mehmeda ne vjerujući što se događa. Husein je na to dao

znak zaštitarima koji su goropadnicu što je nježnije moguće počeli odvlačiti.- Još mi nismo završili! - derala se okrećući se prema njima. Na to su se Mehmed i

Kivanc pogledali i počeli se smijati okrećući glavama.- Koja budala. - rekao je Kivanc - Idem se osušiti.

Husein je bio presretan. O ovome večeras će se barem mjesec dana pričati. Tko zna što će se još dogoditi noćas. Ne ide nigdje odavde. Samo, što se njega tiče, trebalo bi još malo zapapriti situaciju. Pogledao je prema glumcima, a onda otišao do dj-a.

Kansu nije mogla doći k sebi. Ove žene stvarno nisu normalne. A taj doduše očito ni ne bira. Selmu donekle i razumje. Ali ovu drugu...Bilo joj je žao Kivanca. Platio ni kriv ni dužan. Tko zna tko je sve ovome nazočio. Mogla je samo zamisliti kakve će priče kružiti. Možda je sada pravo vrijeme da mu skrene pažnju na sebe. Sve joj se činilo da je svime drugim okupiran. U redu. Vrijeme je za plan B.

Odjednom, kao da joj je postalo vruće, skinula je majicu. Ostala je u topu koji je imala preko korzeta. Grudi su joj izgledale dvaput veće. Čudo suvremenih dizajnera. Korzet vrijedi svake pare. Sklonila je kosu na jednu stranu, a Kenan je pomazio po goloj ruci i nešto joj šapnuo pa su se nasmijali.

- Što je tako smiješno? – odjednom se stvorio kraj njih sa Selmom - I mi bi čuli. - Kada je shvatila da još uvijek Selmu drži zagrljenu jednom rukom, samo ga je ovlaš pogledala, pa podigla kosu na drugu stranu i tako Mehmedu otkrila pogled na vrat. Iz

pouzdanih izvora je znala da je to agina bolna točka. Barem je bila dok su snimali. Tada joj je Kenan opet nešto šapnuo. Ona se pravila da ne čuje dobro pa mu se još više približila, podastirući mu pogled na grudi, a on je dlanom obuhvatio vrat šapučući joj na suprotno uho. Ona je namjerno pogledala prema Mehmedu da bi uhvatila onaj njegov ubitačan pogled pa opet pažnju vratila na Kenana. Selma se nasmijala u sebi. Baš joj je bilo drago što ga Kansu izluđuje. Iako je to očito samo ona shvaćala. Uto im se pridružio Kivanc mokre kose.

- E prijatelju baš ih znaš odabrati. Ko prstom u da ne rečem...- Je li to bilo i na moj račun? - Selma je djelovala uvrijeđeno.Kivanc je zakolutao očima.- Jeste li je se konačno riješili? - pitala je. - Nisam siguran. U svakom slučaju od sada pa nadalje isključivo Mehmed s njome

pregovara.- Usput, hvala Kivanc. Lijepo od tebe što si me zaštitio.- Nema na čemu. – pogledao je prema Kansu - Što se vi smijete, nije valjda na moj

račun? - Ma ništa, samo pričamo neke dogodovštine sa snimanja Sulejmana.- Rekao sam joj kako dobro izgleda dok pleše kao Firuze. - ubacio se Kenan. Na to je

Kansu digla ruke i napravila samo dva tri pokreta, ali i to je nekima bilo dovoljno. Vježbala sam dva mjeseca, svaki dan. - pohvalila se.

Firuze, sad se tek sjetio Firuze. – Mehmed je pjenio u sebi - Udavio bi je zbog Firuze.- Kansu, daj molim te pokaži mi kako izbaciš taj gornji dio, pa onda ono zaokružiš

bokovima. - zamolila je Selma. - Dođi, pokazat ću ti. - samo što su stale jedna pored druge počela je lagana muzika.

Gle čuda, bila je to Tarkanova pjesma iz Sile. Mehmed je znao da ih to neće spriječiti. Stvorio se u sekundi kraj nje. Uhvatio je za ruku i otpotezao u zagrljaj.

Pogledao je. I ona je potajice gledala njega. Nisu bili sami. Još je dosta parova plesalo oko njih. Ona mu je spustila glavu na rame.

- Da mi je znati što se ovdje stvarno događa. - rekao je Kenan gledajući u Kivanca.- Malo sam ih pogurao. - rekao je Husein - To je najmanje što mogu uraditi za

prijatelja. - lažno mu se osmjehnuo davajući mu do znanja na čijoj je strani. Svi su pogledali prema Kansu i Mehmedu. Oni kao da su bili u svom svijetu.

- Hajde, vodim te kući, ovo oko nas je postalo naporno.- rekao joj je, a ona je podigla pogled prema njemu, odjednom iscrpljena.

- Može. I ja sam umorna.Razdvojili su se, vratili za stol i počeli pozdravljati.- Vodim Kansu kući, umorna je. Hvala ti za sve večeras Kivanc.- Da. Ne ponovilo se. –na to se Mehmed nasmijao.

- Sve u redu Selma? - pogledao je, a ona ga je samo gledala.- Žao mi je. Stvarno jest.- Ne brini, ja ću je odvesti - rekao mu je Kivanc.- U redu Kenan, čut ćemo se sutra. Naravno da ćemo razgovarati. - govorila je Kansu

Kenanu.Mehmed se malo smrkao kada je ovo čuo. Uhvatio je za lakat i odgurao lagano ispred

sebe. Kenan je gledao za njima.- Zašto će te on zvati sutra? - ispalio je.- Pa valjda da razgovaramo.- Narazgovarali ste se večeras. Taj može pričat ko kakva žena. Ne gasi se.- Jesi li ti to ljubomoran Alakurt? - okrenula se prema njemu, izazivajući ga.- Možeš mislit. Samo te podsjećam da još uvijek imamo dogovor. I obuci tu majicu,

nećeš valjda tako gola izaći.- Ah, dobri stari Mehmed se vratio.- Samo se ti obuci.- Znaš, baš mi je bilo dobro večeras. A ja sam mislila da je moj život cirkus...- Kansu, da ti misliš, ne bi me onako provocirala večeras. - govorio joj je a ona je

hodala ispred njega- Opet fantaziraš. Ma, misli što hoćeš. Briga me.

Došli su do auta. Naravno nije mu palo na pamet da joj otvori vrata. Što, palo joj je na pamet, bi Kenan uradio.

- Pravi si džentlmen. - rekla je ironično nakon što se smjestila.- Pretpostavljam da ti inače samo s takvima imaš posla.- Uglavnom.- Da. Imao sam ih priliku upoznati. Obojicu. –i upalio je auto.Nakon par minuta šutnje pitao je.- O čemu ste pričali ti i Kenan?- Što te briga. Ni ja tebe ne pitam o čemu si pričao sa Selmom.- Kansu.. - pogledala ga je.- Pa dobro. Ako te baš zanima... Rekao je da ne zna što mi ovo radimo, ali da mu to ne

sliči na mene. Potpuno je u pravu. - naglasila je - I rekao je da će rado prihvatiti ovu situaciju i dijete kao svoje. Da mi je to želio reći.

Mehmed je naglo zakočio.- Molim? O čemu ti pričaš Kansu? Nema teorije da se taj približi ni tebi ni mom

djetetu! Jeli ti to jasno?!- Ili što?! Ne razumjem zašto si toliko uporan? Zar me toliko mrziš? Ne bih rekla da ti

nedostaje ženskog društva. Dapače!Čuli su automobilske trube i psovke oko sebe. Mehmed je skrenuo lijevo i parkirao se

uz pločnik.- Što hoćeš reći?! - okrenuo se bijesno prema njoj.

- Hoću reći da mi na pamet ne pada repriza ove večeri. – unjela mu se u lice - Nemam namjeru narednih godinu dana trpjet ni uplakanu Selmu ni ludu Feride, niti biti dio tvog karikaturnog harema.

- Kad smo već kod harema, Kansu! - i on se njoj počeo unositi u lice - nisam ja taj koji je željan gledati te u kostimu od Firuze da mu privatno plešeš!

- Možda mu baš i otplešem. A možda budem dobra pa naučim i neku tvoju. Da ne budeš zakinut. Znam koliko ti to smeta!

- Možda mu i otplešeš?! A-ha. – brojao je u sebi do deset - A možda mu i otplešeš striptiz, kao meni danas?

- Možda.- Preko mene mrtvog. - frcao je bijes iz oboje.- Ovdje izlazim! - uhvatila se za kvaku da otvori vrata, a on je potegao za ruku preko

sebe i smjestio je sebi u krilo. - Pusti me! - počela se koprcati, a on joj je stisnuo ruke iza leđa.- Prestani! - pokušavala se osloboditi.- Prvo mi obećaj da nema nikakvog plesanja. - opasno je prošaptao.- Kako da ne! Radit ću što god ja hoću!- Kansu. - i dalje je držao jednom rukom, a drugu je oslobodio pa joj je spustio na

vrat da je umiri i da ga pogleda. Varnice su joj sijevale iz očiju. Tada je polako počeo prstima prelaziti gore dolje po nježnoj koži.

- Prestani majmune! - opet se trzla, a on je jače stisnuo.- Prvo mi obećaj. - a onda je približio, poljubio u vrat i šapnuo - Da nema plesanja. -

Ona se i dalje koprcala, pa se malo umirila. Uhvatio joj je rukom lice i rekao - Smirit ćeš se ti meni. - pa je lagano dotakao usnama. Ona je zadrhtala. Opet je dotakao i ona je njega poljubila. Pustio joj je ruke i ona ga je zagrlila. Onda su se ljubili. Dugo. Dugo. On ju je nježno mazio po leđima, i svim mjestima na tijelu koja su mu bila dostupna, a ona se topila. Na sve je zaboravila. I gdje su i tko je on. A onda je netko pokucao na prozor. Pa opet. Otvorili su ga i u njih je gledao prometni policajac. Smješkao se.

Mustafaaa! - pozvao je drugog policajca - Dođi ovo moraš vidjeti! Kansu se pokušala prebaciti na svoje sjedište, ali joj je zapela noga. Pokušala ju je osloboditi.- Smiri se, ne skači, samo još gore izgleda - procijedio je Mehmed. Prišao je i drugi

policajac.- Pa gospođo Dere - smješkao se - Ovaj put neće biti zbog vožnje u pijanom stanju.- Ovo mi se samo s tobom može dogoditi. - prošaptao joj je u uho i umorno naslonio

glavu na sic. - Kao da imam 15 godina...- Molim vas, pozovite Halila Aldara. - zamolio ih je Mehmed nakon što su par minuta

bili predmet sprdnje dežurnih prometnih policajaca. Okrenuli su se do auta i za par minuta vratili.

- U redu je gospodine Alakurt. - vratili su im isprave - Halil poručuje da je Seminova transplatacija uspješno završila. Zahvaljujući vama. I –nasmijao se- Drago mu je zbog vas i Kansu.- Mehmed je na to samo zatvorio prozor i upalio auto ne pozdravljajući se.

Pogledao je u Kansu.- Od tebe čovjek stvarno može svašta očekivati.- Da, ja sam kriva za ovo. - uopće joj nije bilo do razgovora.Vozili su u tišini. Mehmed još uvijek nije mogao vjerovati što se događalo do prije par

minuta. Ni u vlastitu sreću da je donirao novac za tlansplataciju sinu prometnog policajca. U ništa više nije bio siguran osim u jedno. S njome mu nikada nije dosadno. Nitko ga na svijetu ne raspaljuje kao ona. I što mu bi da je onako potegne preko sebe? Ah, u tom dijelu večeri je doduše barem uživao. To je zato što mu stalno prkosi nešto. Kao uostalom i noćas sa Kenanom. Stalno su mu glavom preljetale slike njih dvoje. To je bilo jače od njega. Kada god ga vidi ima potrbu da se natječe s njime. I zato je sve ona kriva. Pogledao je u njenom pravcu. To mu se događalo samo kada je ona u pitanju. Inače uopće nije imao takvih problema. Dapače. Pitao se ima li ovome ludilu uopće kraja? Nekako mu se činilo da se ništa u zadnjih sedam godina nije promijenilo...

Kansu je trenutno mrzila samu sebe. Koji blam! Da joj je netko ovo prepričavao, mislila bi da je vic. I kako mu se samo prepustila. Kao da se potpuno rastavi s pameću kada je on u pitanju. S njima dvoje jednostavno nešto nije normalno. Kao da je neka nevidljiva sila tjera da se ponaša kao da je maloumna kada je s njime. Kao da mu one dvije od večeras nisu dovoljne. Još par dana zajedništva i tko zna što bi je sve snašlo. Ovo kao da je bio nekakav znak. Nikud ovo ne vodi. Pogledala je prema njemu. A on je bijesan kao ris. Kao da se vozi s licem s potjernice. Nasmijala se u sebi. Jadan on, očito mu je neprobavljiva činjenica da ima više kaznenih prijava od njega. Uf, koja veče.-naslonila se na zaslon i uzdahnula, pa ga opet pogledala. Sreli su im se pogledi.

- Svaka žena koja iole voli sebe pobjegla bi glavom bez obzira od tebe. – prošaptala mu je.

- Shvatit ću to kao kompliment. - namignuo joj je.- E pa nije bio. Ovakvih scena kakvih sam se večeras nagledala sigurno će biti još.-

nastavila je.- Nisam ti ja kriv što voliš čašicu.- Duhovito. Trenutno ne mislim na to. Nisam navikla da nekome budem druga.On je na to samo pogledao.- Dobro. Barem ne javno. - rekla je iznervirano shvativši koju je glupost upravo rekla.- I, koja je poanta? - nezainteresirano je pitao.- Umorna sam. Želim mir. Nemam živaca za ovo.- Ne znam na koga aludiraš, a tko bi ti mogao osigurati mir , mogu samo predpostaviti,

ali nemoj misliti da ako ti netko stalno govori da te voli to zaista i misli.- Ili ako ti ne govori, ne znači da te ne voli pretpostavljam?- čekala je odgovor.- Valjda. - Zanimljivo. Da mi je samo znati kako to izgleda kad ti voliš. - rekla je malo

sarkastično.

- Ja sam barem iskren. A ti si živčana samo zato što me ne možeš vrtiti oko malog prsta kao ostale kretene.

- Mislim da me ova tema umara. - zaključila je razgovor,a on se nasmijao. Pomislila je u sebi da samo budala može mijenjati sigurnost sa Kenanom za ludilo s ovim neandertalcem.

Konačno su stigli. Parkirao je i izašli su iz auta. On joj se približio i stao preko puta nje. Gledali su se. A onda, kao da je adrenalin popustio, odjednom su se počeli smijati. Nekontrolirano.

- Ne mogu vjerovati što mi se maloprije dogodilo. - rekao joj je.Ona ga je malo posramljeno pogledala.- Vjerovao ili ne, ni ja. Užas. Možemo se samo nadati da će biti diskretni.- A onaj osmijeh kada je shvatio u koga gleda. Ovo Kivanc neće povjerovati.- Mislim da će Kivanc u sve povjerovati. Jadan se napatio večeras.Opet se nasmijao se. - Jest, jelda. Morat ću mu se nekako iskupiti.I dalje su se gledali. - Pa, laku noć. - rekla je smeteno.- Čekaj- uhvatio ju je za ruku.- Što? - pogledala ga je.- Jesmo li se dogovorili u vezi Kenana?Prevrnula je očima.- Ništa se još nismo dogovorili. Pusti me da odspavam ovo. Zašto si tako uporan? -

Trzla je ruku i otključala vrata. A onda ne mogavši izdržati pogledala ga je zavodnički.- Laku noć.On je naravno samo gurnuo vrata i ušao za njom.- Mehmede!Uhvaio je za ramena i naslonio na zid.- Ova sranja večeras prestaju. Dosta mi je. – gledao ju je u oči, a onda pogled spustio

do usana.- Kasno je. Svašta se izdogađalo noćas. Bilo je previše čak i za nas - prošaptala je.- Daj nam ovu veče Kansu. - pomazio je po licu. Ona ga je gledala. On joj je mazio

ispod majice golu kožu. Sva se potresla. Još više mu se približila. Podigla je ruke i obgrlila ga. Tada mu je ponudila usne. Ljubio ju je polako i bio je beskrajno nježan. Podigao je a ona mu je ovila noge oko pasa. Uživala je u njegovoj snazi. Nosio je, a ona mu je pokazivala kamo da ide. I dalje je ljubeći otvorio je vrata sobe. Spustio ju je na krevet. Odlučio je da će sve uraditi da ovu noć ona nikada ne zaboravi.

KRAJ PRVOG DIJELA....