Kako se odgaja ‘čudo od djeteta’

Dvadeset sedmog siječnja 1756. godine, oko osam sati navečer, došao je u Salzburgu na svijet Johannes Chrysostomus Wolfgangus Theophilus MOZART, sin Leopolda Mozarta i žene mu Anne Marije, rođ. Pertl.

Prva dva imena su po imenu crkvenoga sveca koji se slavi u čast rođenja djeteta, a Theophilus je najprije prevedeno kao Gottlieb i konačno kao Amadeus. 1 Sam Mozart nije koristio latinizirani oblik. U Italiji se zvao Wolfgango Amadeo, a od kraja sedamdesetih godina svoga stoljeća - Wolfgang Amadé.

Otac, rođen 1719. godine u Augsburgu kao sin knjigoveže, pohađao je, određen za duhovno zvanje, jezuitsku školu, ali se ipak na kraju opredijelio za svjetovnu karijeru upisavši se na Salcburško sveučilište, gdje je dospio do stupnja bakalaureusa2 iz filozofije. U drugoj godini studija bio je međutim opomenut od Sveučilišta zbog odugovlačenja studiranja.

Izgleda da je zanemario naukovanje zbog glazbe. Leopold Mozart stekao je kod jezuita temeljno glazbeno znanje te usvojio i prva iskustva kao dječak pjevač. Za zvanje muzičara bio je dobro pripremljen.

Godine 1740. stupio je u službu salcburškoga biskupa i konzis-torijalnog predsjednika grofa Thurn-Valsassine i Taxisa, ali je ovdje morao – kao što je bilo uobičajeno za muzikante na manjim dvo-rovima – služiti i kao kamerdiner, sobar.

Godine 1744. prešao je u dvorsku kapelu salcburškoga kneza na-dbiskupa. Započevši kao četvrti violinist, napredovao je do učitelja

1 Prva su dva Mozartova imena – Johannes Chrysostomus – iz grčkog (od Cru−sostomwV), a preko latinskog jezika i odgovaraju u našem Ivanu Zlatoustom (nap. prev.)

Grčko QeojilwV, odnosno latinizirano Theophilus i kasnije talijanizirano Amadeo, moglo bi, dalje, u našem jeziku naći svoj sinonim kao Bogoljub, Bogomil.

2 Od novolatinske riječi baccalaureus, lovorova bobica, najniži akademski stupanj

8

violine dječaka pjevača, do dvorskoga skladatelja, do drugog vio-linista i konačno do pomoćnog dirigenta kapele.

Mučilo ga je što ne može dalje, na još viši položaj, promijenio

Leopold Mozart. (bakrorez Jakoba Andreasa Friedricha prema Matthiasu Eichleru, 1756. g.)

9

je u životu sedam različitih dirigenata ne mogavši se uspeti do ovog najvišeg glazbenoga položaja.

Osim toga bio je poznat kao velik pedagog i daleko iz-van Salzburga. Njegova Škola violine, koja se pojavila 1756. godine, a nakon toga tiskana u mnogim nakladama i iz-danjima, a prevedena 1766. godine na nizozemski i 1770. na francuski, standardno je djelo toga doba. Poput ostalih velikih udžbenika za školu osamnaestog stoljeća povezuje školu tehnike s prosuđivanjem izražajnog i estetskoga postupka, ne opisujući samo praktično sviranje violine svojstveno tome vremenu nego i uopće poimanje muzike.

O ugledu koji je stekao Leopold Mozart svjedoče i pozivi u članstvo “Društva muzikalnih znanosti” Lorenza Christopha Mizlera (čiji je broj članova bio ograničen na dvadeset), kao i berlinsko “Muzikalno društvo” Friedricha Wilhelma Marpurga.

I pored svih ostalih aktivnosti bio je Leopold Mozart i marljiv skladatelj. Katalog njegova stvaranja obilježavaju klavirska djela, kamerna glazba, koncerti, simfonije, divertimenta, crkvena glazba, solo pjesme, a također i “teatarske stvarčice”.

Ističe se efektno tonsko koloriranje – karakteristika ne samo njegova ukusa, već i gledanja na svijet. Leopold Mozart je utilitarist,

Naslovna stranica “Pokušaja početne škole za violinu” Leopolda Mozarta, u vlastitom izdanju, u Augsburgu, 1756. godine

3 Briefe (Pisma), sv. I, str. 20.

10

oportunist, cilj mu je da, ne birajući sredstva, stekne popularnost, uspjeh i korist. U komadu “Seljačka svadba” obvezni su “lira”, “diple ili gajde”, “cimbal”.3 Seoska glazba u simfonijskom orkestru – no to nije sve:

“Kod marša mora se svaki put prilikom klicanja opaliti iz pištolja, kao što je običaj na svadbama, a tko umije zviznuti na prste, mora to učiniti uz podcikivanje.”4

Na parketu visokoga društva umio se vješto kretati. Službu u salcburškoj kapeli, u kojoj nije nikad dogurao do vodećeg položaja, osjećao je kao teret. Zbog nezadovoljstva postao je pomalo nepristupačnim namještenikom. Sa svojim gospodarom bio je, i to što dalje to više, u zategnutim odnosima.

Mozartova rodna kuća (u pozadini lijevo). (litografija C. Czichnija prema J. A. Wenzlu, 1837. g.)

4 ibidem, str. 21.

11

U kapeli nije imao prisnoga prijatelja, a nije ga ni tražio. Međutim nekolicina salcburških prijatelja jako ga je cijenila. Među njima i opat Dominicus Hagenauer koji je pod datumom 28. svibnja 1787. zapisao u svoj dnevnik:

Danas preminuli otac (Leopold Mozart) bijaše čovjek domišljat i pametan i mogao je osim glasbe državi dobre usluge učiniti. Svojedobno bijaše on pravi guslar, o čemu svjedoči njegova dva krat tiskana Violinska škola. Bijaše rodjen u Augsburgu, ali je većinu svoga života proveo u ovdašnjoj dvorskoj službi i imao je tu nesreću da su ga uvijek proganjali te dugo ne bijaše omiljen kao u drugim velikim mjestima Europe. Doživio je starost od 68 ljeta.5

Njegov sin Wolfgang Amadeus pokazao je još zarana sklonost i obdarenost za glazbu. Kad su mu bile tri godine sviđalo mu se da isprobava skladne terce na klaviru. Četverogodišnjaku je otac otpočeo držati strogu glazbenu nastavu koristeći pri tom postojeću vježbenicu svoje kćeri Nannerl. S gordošću je kod svakog komada zapisivao kad bi ga sin savladao.

Kćerka poslije piše:Otac je bio jako zadovoljan kad je ovo dijete bez imalo muke za

jedan sat naučilo jedan komad ili za pola sata jedan menuet toliko dobro da je potom moglo sve odsvirati bez greške, sa savršenom točnošću i preciznošću svaki takt.6

Jedan prijatelj obitelji sjeća se:Toliko je bio glazbi predan da je njegov interes za sve ostalo bio

gotovo mrtav, a same dječje igre i zabave, ako bi ga imalo okupirale, bile su popraćene glazbom.7

Nije potrajalo a Mozart je ne samo žudio za muzikom nego ju je i stvarao. Knjižica nota za Nannerl, njegova klavirska škola, sadrži također njegove prve kompozicije.

Na početku stoji desetotaktni Andante u C-duru (KV 1a) s početka 1761. godine – Mozartu je točno pet godina!

5 Dokumenti, str. 258.6 Briefe (Pisma), sv. IV, str. 186.7 ibidem, str. 180.

12

Nije iznenađujuća samo aperiodična struktura – proširena vrlo jednostavna, pjevna forma, inače uobičajena s osam taktova – već i jedan metrički kapric. Otac je zapisao ono što je sin improvizirao – otud nepovezanost muzičkih misli. Izražajni postupak premašivao je sposobnost da između ostalog fiksira ono što čuje unutarnje biće.

Johann Andreas Schachtner, trubač salcburške dvorske kapele, inače sklon pisanju, prijatelj obitelji Mozart, priča kako je jedanput nastao jedan klavirski koncert:

Tata ga je odstranio i pokazao mi švrakopis nota pisanih većinom preko brisanih mrlja od tinte

/: N. B. Mali Wolfgang umakao je pero iz neznanja svaki put do dna tintarnice te su mu po cijelom papiru kapale packe tinte, no on je međutim bio jednako odlučan i prelazio cijelim dlanom preko njih brišući ih i ponovo pišući preko svega toga:/

Isprva smo se smijali cijelom tom očitom galimatijasu, no tata je usmjerio svoju pažnju na ono glavno, na note, na kompoziciju, dugo je promatrao list i konačno su mu iz oka potekle dvije suze, suze divljenja i radosti.

Vidite, g. Schachter, reče, kako je sve točno i pravilno, mada se ne može koristiti jer je izvanredno teško i nitko živ nije u stanju to odsvirati.

Mali Wolfgić je dodao:Tu je jedan koncert kojeg se mora toliko vježbati dok se ne nauči,

evo vidite, ovako to ide . . . Počeo je svirati nastojeći da mi shvatimo šta je on to htio. Pri

tom je zamišljao da svira taj koncert i to je sve moralo djelovati kao jedno čudo.8

Otac Mozart shvatio je da se čudo dogodilo. Ono nije došlo samo od sebe, već je bilo rezultat neumornog rada. Wolfgang Amadeus i Nannerl, četiri i pol godine starija sestra, morali su svakodnevno savladavati opsežan program vježbanja. Plan je bio usmjeren na

8 ibidem, str. 181. f.

13

postizanje virtuoznosti, što bi s obzirom na uzrast djece djelovalo senzacionalno te bi moralo pobuditi interes javnosti. Otac Mozart želio je od darovitosti svoje djece napraviti kapital – ne samo u svoju korist nego i u korist svoje djece. Zamislio je izvesti glazbenu dresuru i potom sve to dobro naplatiti.

Nastojeći da od samog početka obesnaži prigovore, postavio je javna prikazivanja svoje djece na potpuno drukčiju osnovu, naime religiozno. On, eto, želi

svijetu čudo objaviti, koje je Bog dao da se rodi u Salzburgu. Za ovakvo sam postupanje obvezan Svemogućemu Bogu, jer bih inače nezahvalan stvor bio; i ako sam ikad svijet dužan u ovo čudo uvjeriti, onda je to uprav sad kad se svako čudo ismijava i pobija.9

Misionar traži najprije mjesta koja su najbliža a obećavaju najbolji prijem – München i Beč. U Münchenu je u siječnju 1762. godine udesio nastup djece pred bavarskim izbornim knezom Maximilia-nom III. Josephom. U Beču uspijeva u jesen ishoditi audijenciju kod carice Marije Theresije.

Mozartovi su, prema njihovu vlastitom svjedočenju, u velikoj milosti kod moćnika: ta, “Wolfgić” se usudi popeti carici u krilo, za-grliti je i poljubiti. Kao poklon za djecu primili su dvije skupocjene dvorske odore. I konačno bili su i za dvorskom trpezom veseleći se i ovdje milostivim caričinim zanimanjem za njih. Mali virtuoz odvažio se na takvu smionost da na matineji zatraži od cara, koji je stajao kraj njega, neka dá pozvati dvorskoga skladatelja Georga Christopha Wagenseila:

Neka odmah pristupi10

Wagenseil je pristupio i bio počašćen jednim svojim klavirskim koncertom. Mozart ga je zamolio da mu okreće notne stranice.

Bečka aristokracija pokazuje živo zanimanje: jedva da jedan dan prođe bez poziva, a često ih je i po dva ili tri. Narudžbi je mnoštvo, čak cijeli tjedan unaprijed, jer se zna da je potražnja velika. Uz

9 Briefe (Pisma), sv. I, str. 271 f.10 Briefe (Pisma), sv. IV, str. 201.11 Dokumenti, str. 20 f.

14

zveckave kovanice idu i hvale – i u obliku jedne odeMalom šestogodišnjem pijanistu iz Salzburga11 .Tek što su se Mozartovi vratili u Salzburg, počinju kovati nove

dalekosežne planove. Dječja slava treba se proširiti cijelom Euro-pom. Treba pronaći nove izvore dotoka novca, koristiti pogodno

Mozart kao dječak. (ulje Pietra Antonija Lorenzonija (?), 1763. g.)

15

vrijeme - sve dok postoji navala za djecom virtuozima.Obitelj Mozart kreće 9. srpnja 1763. s jednim slugom i vlasti-

tom kočijom na turneju koja će trajati gotovo četrdeset i jedan mjesec.

Maria Anna (“Nannerl”) Mozart. (ulje Pietra Antonija Lorenzonija (?), 1763. g.)

16

Leopold Mozart sa sinom i “Nannerl”. (bakrorez Jeana Baptiste Delafossea 1764. godine prema akvarelu Louisa Carrogisa de Carmontellea, 1763. g.)

17

Prva postaja puta je München. Koncerti kod iz-bornoga kneza, prisustvo-vanje službenim svečanim ručkovima i razgovori s knezom, tri soarea kod vojvode Clemensa od Ba-varske.

Potom dalje u Augsburg – tri javna koncerta.

U Ludwigsburgu posjet virtenberškog dirigenta dvorske kapele Niccolôa Jommelija (kojega Leopold sumnjiči kao inozemnog intriganta).

Akademije u Schwetz-ingenu, ljetnoj rezidenciji izbornoga kneza od Pfalza Karla Theodora (čiji je

orkestar bez sumnje najbolji u Njemačkoj12 ).

Pet koncerata u Frankfurtu – Goethe se sjećamalca s posebnom frizurom i mačem još sasvim jasno13 .Koncerti u Mainzu, Koblenzu, Aachenu.Zatim nastavak putovanja za Bruxelles a odatle za Pariz.Dolazak 18. studenoga 1763. Utjecajni, odani pariški pokrovitelj

Melchior Grimm, propagator prosvjetiteljstva i borbeni italoman.Za Novu godinu 1764. audijencija kod kraljevskoga para u

Versaillesu.

Johann Christian Bach, zvani “Londonjanin”. (ulje Thomasa Gainsborougha, 1776. g.)RiamItari

12 Briefe (Pisma), sv. I, str. 79. 13 Dokumenti, str. 470. 14 Briefe (Pisma), sv. IV, str. 189.

18

Soarei kod pariške aristokracije, javni koncerti, izdanje opusa 1 Sonate za klavir i violinu (KV 6/7), posvećene princezi Victoire.

Polazak za Englesku 10.travnja. Više audijencija kod engleskoga kralja Georgea III.

Poznanstvo i prijateljstvo sa Johannom Christianom Bachom, zajedničko muziciranje

(on je stavio da sin stoji njemu između nogu, potom bi odsvirao kakav takt, ovaj bi nastavio te bi tako odsvirali cijelu sonatu).14

Nastava pjevanja kod kastrata Giovannija Manzuolija. Testiranje kod britanskog učenjaka Dainesa Barringtona.

Službeni koncerti uz slab uspjeh – reklama kroz plaćene glaz-bene probe u pretprodaji.

Poziv u Nizozemsku.Odlazak iz Engleske 1. rujna 1765. Preko Lillea, Genta, Antwer-

pena i Rotterdama u Den Haag.Matineja na dvoru. Inauguralne svečanosti princa Wilhelma V.

Oranskog.Javni koncerti u Den Haagu i Amsterdamu.Ponovo dvomjesečni boravak u Parizu, potom putovanje u

Švicarsku (razmatra se doduše plan da se posjeti Italija, ali se zasad odgađa).

U Lausannei susret s liječnikom Augusteom Tissotom (koji u novinama izvještava o Mozartovima), a u Zürichu s pjesnikom Sa-lomonom Geßnerom (koji ih daruje svojim djelima).

Posvuda koncerti, prijemi, pozivi.Dvanaestodnevni boravak u Donaueschingenu, s gotovo cjelo-

dnevnim dvorskim prijemom.U Münchenu ponovo audijencija kod izbornoga kneza, s

probom:Wolfgić je morao odmah pred izbornim knezom jedan komad

skladati pošto mu je Njeg. Svjetlost početak ili ideju od par taktova otpjevala i morao ga je pred Njeg. Visosti u kabinetu odsvirati.15

15 Briefe (Pisma), sv. I. str. 231 f.

19

Povratak u Salzburg 29. studenog 1766. Leopold Mozart sam je vjerno opisao pojedine etape ovoga

tour de forcea, nešto u dnevnik putovanja, a nešto u pismima pri-jatelju, kućevlasniku i kreditoru Lorenzu Hagenaueru. Premda se neprestano jada na škrte domaćine, slabu zaradu, gramzive krčmare i skup život, a samo je putovanje stajalo dvadeset tisuća guldena, izgleda ipak da financijski nije prošao loše. Osim toga primao je i vrijedne skupocjene darove.

Drukčije stoji sa zdravstvenom bilancom. Pješačenja, koja su zahtijevala tadašnja putovanja, povećala su tjelesnu neotpornost. Teške višetjedne bolesti spopadale su sve, izuzev majke.

Za kraćega boravka u Salzburgu između bečkog i zapadnoeu-ropskog putovanja bolovao je Wolfgang Amadeus od reumatizma zglobova. Tada posađena klica zadavala mu je još dosta nevolja. U Parizu je u veljači 1764. godine odbolovao tešku anginu. U Londonu je otac tjednima bio u bolnici. A tada je i Nannerl dograbio trbušni tifus. Bila je na samrti i primila posljednju pomast, no ipak je uspjela preživjeti. Potom je bolest prešla na Wolfganga i otac je pisao da

ga se ne može više prepoznati,da jepostao sama kost i koža.16

I neposredno pred povratak, u Münchenu su ponovo nastali oni podmukli bolovi u zglobovima.

Mnogobrojni koncerti s raznovrsnim programima prenapregli su maksimalno psihu i physis. Čudo od djeteta nije bilo prezenti-rano samo kao pijanist, već i kao violinist, orguljaš, improvizator, skladatelj – dakle kao muzički umjetnik čarobnjak.

Ako možemo vjerovati Schachtnerovu opisu, mali Mozart svirao je violinu ne dobivajući uopće nekakvu redovitu poduku – sam se brzo pronašao u svemu.

Funkciju orguljskog pedala objasnio mu je otac kao kad se slomi

16 ibidem, str. 211.17 ibidem, str. 71.18 Dokumenti, str. 26.

20

kolska osovina u vodi; i to za vrijeme jednog prinudnog zastanka tokom već započete europske turneje. “Wolfgić” je

uspješno pristupio probi stante pede, odgurnuvši šamlicu i stojeći preambulirao [tj. isprobavao neko vrijeme], a zatim počeo svirati pedal tako kao da je na njemu vježbao već mjesecima.17

Njegov sluh, sazdan od najfinijeg, registrirao je ne samo najman-ja odstupanja u visini tonova već isto tako, u smislu “apsolutnoga” sluha, njihov pravi stupanj, mjesnu vrijednost u ljestvici, a što je otac osobito hvalio kao posebnu atrakciju:

Bio je kadar (. . ). odrediti interval, razmak između bilo kojih tonova melodije koje bi čuo pojedinačno ili u akordu na glasoviru ili na bilo kojim instrumentima, zvonima, čašama ili urama, koje čovjek može zamisliti.18

To više i nije nikakav koncert nego eksperimentalna predstava

Naslovna stranica prvog tiskanog djela

21

u kojoj se prelaze granice varijetea programskim točkama koje se nude na klavijaturi zastrtoj pokrovcem.

S ne manje privlačnosti, ali mnogo serioznije, mogle su biti redovno najavljivane njegove improvizacije – oni koji su ih čuli svjedoče o zaista pravom čudu.

I na internim ispitivanjima njegove muzikalnosti Mozart je sjajno prolazio. Pratimo svjedočanstva Melchiora Grimma i Dainesa Bar-ringtona: Mozart je perfektno svirao partituru.

Transponirajući orkestarske dionice prima vista za klavir, ot-pjevao bi smjesta vokalnu dionicu i pri tom sigurno ostavljao u sjeni oca koji je sekundirao u duetu.

Jedna je pjevačica trebala otpjevati neku ariju i ponudila mu note za pratnju. On ju je trebao ekstemporirati. Premda nije znao melodijski tok, Mozart je izveo zadovoljavajuću pratnju, premda s nekoliko lijepih pogrešaka. Međutim čim je uhvatio melodiju, za-

Utvrda Gornjeg Salzburga, oko 1730. godine

22

molio je da ponove više puta, prateći sad već savršeno i varirajući svaki puta.

Barrington mu je dao da improvizira jednu ljubavnu pjesmu (samo na riječ “affeto”) i jednu protestnu (na riječ “perfido”).

Sve su to bile izvedbe jednoga djeteta usred duševnog i fizičkog razvoja – prsti su jedva mogli hvatati sekstu!

Na putovanjima nastale su brojne skladbe – kao dokumenti umjetničkog i duševnog iskustva. Otac i učitelj je, kad se radilo o izdavanju, korigirao i dotjeravao. Pa ipak već ova prva velika djela pokazuju karakteristične Mozartove osobine, recimo zatvaranje očiju pred stilskim utjecajima i sposobnost stvaralačke asimi-lacije.

Mozart se u prvom redu posvetio sonati za violinu. Točnije rečeno, sonati za klavir s pratnjom violine, jer tadašnji je vrijednosni odnos instrumenata bio takav da je u međuvremenu došlo do detronizacije generalbasa, što poslije nije bilo tako. Dakle klavir je davao sastavne tematske konture, a violina je samo popunjavala, dodavala i ornamentirala.

Pod “klavirom” se tada podrazumijevao čembalo (klavsen) i njegov slabašan ton omogućavao je primjenu tehnike takve kompozicije. Posebno je značajno to što se emancipacija violinske dionice odvijala prodorom klavira s batićima jer takva podrška, s rukom pod ruku, nije više bila potrebna.

A osim toga bile su klavirske sonate s pratnjom violine ama-terima zahvalno područje zbog svoje lakoće. Zbirke su se rado kupovale i mnogi su nakladnici prilagođavali klavirske sonate na svoju ruku.

Četiri sonate nastale su u Parizu (neki dijelovi već u Salzburgu i Bruxellesu), šest u Londonu (proširene također u klavirski trio s basovski pojačanom dionicom violončela), šest u Den Haagu i sve su izdane s posvetama najvišim aristokratkinjama.

U Parizu je Mozartu došao poticaj od Johanna Schoberta,

19 Briefe (Pisma), sv. IV, str. 199.20 ibidem, str. 180.

23

začetnika Sturm-und-Dranga, u Londonu od Johanna Christiana Bacha, Bachova sina koji je sasvim orijentiran na talijanski stil, a u Den Haagu od djela Josepha Haydna.

Kad su se Mozartovi krajem 1766. godine vratili u Salzburg, trebalo je prvenstveno otkloniti kod djece nedostatke općeg obrazovanja kao i glazbene vještine. Mozartov otac uvijek se sam o tome brinuo i nikad nije dopustio da mu djeca pohađaju školu. Sin je dobro učio, ne samo iz glazbe. Nannerl svjedoči:

Već kao dijete žudio je da uči, sve što bi vidio. ( . . .) 19

Mozart je već dobro ovladao francuskim, talijanskim, engleskim i latinskim, a za to je temelj postavio otac.

Posebnu sklonost pokazivao je Mozart za matematiku. Schacht-ner nam prenosi sljedeću anegdotu:

Kad bi mu se nešto zadalo da uči, toliko se tome posvećivao da je sve ostalo, čak i muziku, zametao u stranu. Tako na primjer kad je učio račun, posvuda bi kredom ispisivao brojke, po stolu, stolici, zidovima, čak i na podu.20

Međutim volio je također i ostala nastavna područja – rado je čitao, znao je crtati, zanimalo ga je slikarstvo i kiparstvo.

Glazbeni nedostaci bili su osjetni, prije svega u polifonoj kom-poziciji. Tu je otac pružao pomoć tako što je proučavao “Gradus ad Parnasum” Johanna Josepha Fuxa, standardno djelo toga doba za kontrapunkt. Sačuvane su u jednoj kajdanki Mozartove vlastite vježbe iz kontrapunkta.

Po sustavnosti procesa učenja pokazuje ova bilježnica jasno međusobni utjecaj učitelja i učenika: prvi daje uzorke, zadaje zadatke, korigira, a drugi usvaja pravila i trudi se pažljivo rješavati zadatke.

Vijesti o trijumfu koji je čudo od djeteta postiglo na turneji stigle su također i u Salzburg. No sada kada se Mozart ponovo vratio kući, htio je iskoristiti svoje darovitosti. Gospodar Siegmund Christoph grof Schrattenbach i Sveučilište obasuli su ga narudžbama. Jedna od njih, po svoj prilici Pogrebna glazba (KV 42), morala je imati oblik klauzure, čime se htjelo provjeriti ide li stvarno sve kako valja.

24

Radovi nastali u prvoj polovici 1767. godine dotiču granična područja dramskoga. Duhovni igrokaz Dužnost Prve Božje zapovi-jedi (KV 35) raspravlja o vjerskim pitanjima kroz alegorijske figure. U skladanju sudjeluju tri autora: Mozart (I. dio), salcburški koncertni majstor Michael Haydn (II. dio) i kamerni skladatelj i dvorski orguljaš Anton Cajetan Adlgasser (III. dio).

Intermedij na latinskom Appollo et Hyazinthus (KV 38), koji su izveli učenici Sveučilišne gimnazije, pokazao se kao prava mini opera. I to Mozartova prva. Svrstava se, prema tadašnjoj praksi, u sadržajnu dopunu govornom dijelu, tragediji “Clementia Croesi”.

Pogrebna muzika predstavlja neku vrstu pasije za Veliki tje-dan koja je izvedena, vjerojatno sa scenskim naznakama, ispred “Svetoga groba” u jednoj salcburškoj crkvi (u katedrali ?).

Drugo putovanje u Beč obitelji Mozart od 11. rujna 1767. do 5. siječnja 1769. prati zla kob. Nadali su se kako će se moći pokazati na svečanostima prilikom vjenčanja nadvojvotkinje Marije Josephe s Ferdinandom IV. , napuljskim kraljem. Ali sve je ispalo drukčije – u Beču je izbila epidemija boginja i sedamnaestogodišnja nadvojvot-kinja umre.

Djeca domaćina Mozartovih dobiju ospice. Obitelj Mozartovih bježi u Brinn a otuda u Olmütz. Prekasno, sin se zarazio. Jedva da je ozdravio, a bolest prelazi na kćer.

Tek početkom nove godine mogu se preseliti u stan u Beču. Carski par daje milostivo audijenciju, ali rezultat je, kako se žali Leopold Mozart, mršav:

Tek što je Carici ispričano kako smo se u Olmützu proveli i da smo se vratili, no ipak smo čekali više od cijelog dana prije no što smo primljeni. Ali što vrijedi sva ta prekrasna milost, neopisiva ljuba-znost! Kakva je posljedica toga? Ništa osim jedne medalje, koja je doduše lijepa, ali toliko bezvrijedna da ne mogu čak ni njenu cijenu odrediti. Ona sve ostalo prepusti caru, a ovaj to upisuje u knjigu darova i uvjeren je posve sigurno kako nas je svojim premilostivim

21 Briefe (Pisma), sv. I. str. 255.

25

razgovorom isplatio.21

Car Josip II. ipak pogađa častoljubivu želju Leopolda Mozarta i njegova sina te potiče mladog skladatelja da napiše operu. Mozart se odmah daje na posao.

Planirana izvedba djela La finta semplice (KV 51), Mozartove prve opere “buffa”, zapliće se međutim u mrežu intriga. Leopold Mozart sastavlja opširnu žalbu koju predočava i caru, ali tek time ne postiže ništa s obzirom da je teatar zakupio jedan privatni poduzetnički

Siegmund grof Schrattenbach, nadbiskup salcburški (ulje)

impresario.I to što u Beču nema sreće nije jedino zlo – opasnost prijeti i

iz Salzburga. Gospodar i gazda Leopolda Mozarta daje 18. ožujka 1768. zapovijed da mu se, ako se u travnju ne vrati, ne isplaćuje više dohodak zbog prekoračenja dopusta. Vječno pokorni ismijava takvu odluku i traži, kad se tek početkom naredne godine obreo ponovo u Salzburgu, ne samo opoziv obustave isplata nego čak i nadoknadu. Prvo je prihvaćeno, a drugo odbijeno.

Čitav niz razočaranja – a tek na kraju boravka u Beču iskrsavaju povoljni predznaci. Za komad s pjevanjem Bastien i Bastienna (KV 50) dao je svoju pomoć dr. Anton Mesmer, liječnik, kasnije na zlu glasu po svojim eksperimentima s magnetizmom. Tu se mogao dvanaestogodišnji Mozart potpuno razmahati u stilu koji odgovara njegovim sposobnostima. Karakteri talijanskoga buffa bili su mu u svim oblicima imitacije iznutra strani. U komadu s pjevanje mogao se dapače nadovezati na provjeren ton narodne pjesme kao i na parišku laku opéru comique.

I crkvena glazba pokazuje kvalitativan skok. Za crkveni god izvedene su u bečkom sirotištu na Trkalištu Mozartove svečane kompozicije: Misa (KV 139), Offertorium (KV 117) i Koncert za trubu (izgubljen), namijenjen jednom dječaku.

Sam skladatelj bio je i dirigent – bio je to općenito njegov prvi javni nastup u Beču. Predstavio se otmjenoj publici; prisustvovali su tim svečanostima čak i carica i nadbiskup. Ovaj 7. prosinac 1768. nadoknadio je mnoge prethodne štete. Leopold Mozart piše kako je

ovo misno slavlje popravilo sve ono što su neprijatelji smišljali naškoditi sprečavanjem opere i preokrenuti dvor i publiku, koja je bivala sve brojnija, u pakost naših protivnika;

također jeNjeno Veličanstvo Carica udijelila lijep poklon22

Dvanaestogodišnji Mozart dobro je upoznao, svakako ne samo uz pomoć dalekih putovanja, raznovrsne stilove.

22 ibidem, str. 286.

26

I talijansku glazbu, čiji su zastupnici živjeli u to doba diljem Eu-rope, upoznao je jako dobro. No još nije prodro do njenih izvora. Putovanje u Italiju, doduše planirano još za vrijeme velike zapad-noeuropske turneje, odgađano je i dalje. Boraviti u Italiji značilo je tada za muzičara ne samo krunu njegova učenja, već također i dobru reklamu. Onaj tko se mogao pozvati na uspjehe u Italiji, bio je više cijenjen kod popunjavanja slobodnih mjesta i dobivanja narudžbi. Mozart je došao u godine kad se mora gledati od čega će trajno zarađivati svoj kruh.

Put u Italiju nije više bio samo nalog daljeg stručnog usavršavanja već također i diplomatska mudrost.

Boravak kod kuće potrajao je još samo godinu dana. Nije riječ o tome da je Salzburg bio mladom geniju nezanimljiv. Naprotiv, bilo je mnogo poticaja.

Opera La finta semplice, čije se izvođenje u Beču izjalovilo zbog intriga, ima ovdje svoju premijeru.

Sveučilište naručuje glazbu za svečani završetak nastavne go-dine odjela za filozofiju i fiziku.

Za mladu misu Hagenauerova sina Cajetaana Ruperta, Mo-zartova prijatelja iz djetinjstva, koji se zaredio, nastaje Misa Pater Dominicus (KV 66).

Mozart je14. studenog 1769. imenovan neplaćenim trećim kon-certnim majstorom dvorske kapele. Gospodar ne odobrava samo dopust za planirano putovanje u Italiju nego i financijsku pomoć.

Iskustva iz Italije i nakon toga

Mozart kreće13. prosinca 1769. s ocem u Italiju. Putovanje treba služiti kako daljnjem učenju tako i reputaciji. Mozart mora upoznati korifeje talijanske muzike i od njih učiti. Popis želja bio je ispunjen dobrim prihodom, mecenatom, narudžbama – i ako bude ikako moguće – trajnim angažmanom. Evo najvažnijih postaja prvoga putovanja u Italiju.

Verona. Mozart koncertira u Accademiji Filarmonici. Program,