kafa i duvan

Upload: xelamixam

Post on 19-Oct-2015

96 views

Category:

Documents


1 download

DESCRIPTION

History

TRANSCRIPT

  • cyan magenta yellow black (135g kunstdruk)

    ibercig / 135 gr. kunstdruk + sjajna plastifikacija

    cyan magenta yellow black (sjajna plastifikacija)

    IS

    TO

    RI

    JA P

    RI

    VA

    TN

    OG

    @I

    VO

    TA

    ISTORIJAPRIVATNOG@IVOTAiriredili

    Filii Arijes @or` Dibi

    PRIVATNI @IVOT U SRPSKIM ZEMQAMA U OSVIT MODERNOG DOBA iriredioAleksandar Fo{i}

    48mm

    PR

    IV

    AT

    NI

    @I

    VO

    T U

    S

    RP

    SK

    IM

    ZE

    MQ

    AM

    A U

    O

    SV

    IT

    MO

    DE

    RN

    OG

    DO

    BA

  • Kada se sto raspremi posle jela ... Svi posedaju kaomalopre pa ~ekaju da im se donese kafa. I veoma promu}u-ran ~ovek te{ko bi raspoznao ~ega ima vi{e u toj smesi crnila ili gor~ine. Ume{nost se sastoji u tome da se ka-fa pije iz male porcelanske {oqice, ali toliko vru}a daju je skoro nemogu}e dr`ati u ruci. Divota je posmatratikako oni koji je piju krive usta i prave grimase a to ~i-ne jer nema nikakvog efekta ako se kafa ne pije vrela. Ida bi ubla`ili vrelinu, oni kafu sr~u zadr`avaju}i dahi proizvode toliko ~udnovato grgutawe da i Skaramu{,kad bi se mogao gostiti po ovom turskom obi~aju kao {tose gostio kamewem, ta komedija bi bila uspe{nija od svihostalih igara...Kod wih je dobro to {to je tu svako lepo ugo{}en. Ono{to mi se ne svi|a jeste to {to svaki debeli kowu{ar bi-va ravan gospodinu, tra`i mu lulu ili mu dodaje svoju. Iposle dva-tri dima daje lulu daqe sa gomilom svoje pqu-va~ke na woj.1

    Tako je Francuz A. Pule, teatralno nagla{avaju}ikrajnosti, kako to ~esto ~ini u putopisu, prikazao svoj susrets kafom i duvanom na jednom od odmori{ta u hercegova~kimvrletima, izme|u Dubrovnika i Mostara 1658. godine. NaBalkanu je to bilo doba kada su ova dva stimulansa ve} uveli-ko kori{}ena i u zaba~enim krajevima. Evropskom zapadu nisu

    261

    (NE)SPORNO U@IVAWE:POJAVA KAFE I DUVANA

    1 V. Jelavi}, Do`ivqaji Francuza Poulett-a na putu kroz Dubrov-nik i Bosnu (godine 1658), GZM XX (1908) 38, 44. Jelavi} je uporedo dao ifrancuski tekst. Wegov prevod nije kori{}en zbog nepreciznosti.

  • bili potpuno nepoznati, naro~ito duvan, mada su nekako ba{sredinom tog veka zavr{avali svoj razvojni put od nau~ne za-nimqivosti do robe masovne potro{we.

    Kafa i duvan spadaju u grupu biqnih kultura koje su uosvit modernog doba prouzrokovale krupne promene u civili-zacijama Zapadne Evrope i Osmanskog carstva (uz kukuruz,suncokret, krompir, kikiriki, paradajz, tikvu, papriku, pa-suq). Istovremeno, uz kakao i ~aj, oni ~ine deo novovekovneponude egzoti~nih stimulansa koja je preplavila ogroman deosveta. Wihovo psihotropno svojstvo je, nema sumwe, bilo pred-uslov brzom {irewu i osnovni uzrok neo~ekivanoj popularno-sti, uprkos brojnim preprekama {to su ih nametale crkvene isvetovne vlasti. Kako je primetio jedan od prou~avalaca, kafai duvan su se pojavili gotovo istovremeno, uz zapawuju}u sli~-nost u na~inu prihvatawa2 i, mo`e se re}i, tek nekolike raz-like u posledicama socijalne, ekonomske i politi~ke prirode,naro~ito onima vezanim za privatan `ivot.

    Me|u novim stimulansima, kafa i duvan su izazvalinajvi{e osporavawa, kako na islamskom Istoku tako i na hri-{}anskom Zapadu. I to ne zbog svojih hemijskih svojstava ne-go iskqu~ivo zbog reme}ewa ustaqenih dru{tvenih normi po-na{awa. Upravo ta, socijalna, dimenzija neraskidivo povezuje

    262

    2 O tome vi{e u: F. Braudel, Civilization and Capitalism 15th18th Cen-tury, vol. I, The Structures of Everyday Life. The Limits of the Possible, PhoenixPress, London 2002, 241265; R. Matthee, Exotic substances: the introduction andglobal spread of tobacco, coffee, cocoa, tea, and distilled liquor, sixteenth to eighte-enth centuries, Drugs and Narcotics in History, eds. R. Porter and M. Teich, Cam-bridge University Press, Cambridge 1995, 2451.

    Poslu`ivawe kafe uharemu, osmanska minijatura

    iz druge polovine 16. veka

  • u`ivawe kafe i duvana. Ta je veza uo~ena veoma rano, na Is-toku onda kada se pojavio duvan, a na Zapadu onda kada su seotvorile prve kafane. Pojam kafane od tada neizostavno pod-razumeva u`ivawe duvana, u kom god vidu da se to ~inilo.

    Druga va`na posledica ogleda se u novoj organizacijijavnog i privatnog prostora. Uz to, nastaju novi zanati kojiprate potrebe konzumacije, nastaju novi obi~aji, i u javnoj i uprivatnoj sferi.

    Vaqa naglasiti jo{ jednu zajedni~ku odliku: povestkonzumirawa oba stimulansa u toj je meri obavijena mitovimai za~iwena neverovatnim pri~ama, da je istra`iva~ima dugotrebalo da se otresu wihovih uticaja.

    Popularnost, ra{irenost i ugro`avawe postoje}ihpravila dru{tvenog `ivota, kako kod muslimana tako i kodhri{}ana, izdvajaju kafu i duvan od drugih egzoti~nih stimu-lansa, ako ne ba{ svuda u Evropi, na Balkanu nesporno.

    Upoznavawe

    Od biqnih kultura koje su po~ele da se koriste po-~etkom novog veka, jedino kafa nije povezana s evropskim pre-kookeanskim otkri}ima. Precizno mesto porekla biqke jo{nije nau~no dokazano da li je u pitawu Etiopija, i naseqepo imenu Kafa, ili je to Jemen, gde je u oko-lini Moke, budu}eg izvoznog trgova~kog sre-di{ta, napitak stekao prve poklonike i oda-kle je krenuo u osvajawe sveta.3

    Po~etkom 16. veka kafa kao napitakve} je uveliko bila poznata u Meki, Kairu iAdenu. Iako nije bio potpuno stran Osman-

    263

    3 C. van Arendonk K. N. Chaudhuri, Kahwa, EI; R. S. Hattox, Coffeeand Coffeehouses. The Origins of a Social Beverage in the Medieval Near East, Uni-versity of Washington Press, Seattle and London 1988, 1128.

    Gravira iz Dufurove kwige: biqka kafe, plod,ibrik, filxan i mlin.

  • lijama, budu}i da su haxije donosile vesti o wemu, napitak jeosvojio osmansko dru{tvo tek posle pot~iwavawa Mamelu~kogsultanata 1517. godine. Osmanski hroni~ari navode da je pra-va pomama za kafom u Istanbulu zapo~ela pedesetih godina16. veka uporedo s otvarawem prve kahvehane. Organizacijacarskog saraja Sulejmana Veli~anstvenog postala je bogatija zanovu slu`bu carskog kahvexije. Za nekoliko decenija napi-tak je postao toliko popularan, u svim dru{tvenim slojevima,i u privatnom prostoru i na javnom mestu, a trgovina unosna irazgranata, da je zrno kafe stiglo i u mawa mesta Balkana idalekih provincija Anadolije. Popisi ostav{tine gra|ana iseqaka prose~nog imovnogstawa iz okoline Ankare iKajserija pokazuju da je tokomdruge polovine 17. veka goto-vo svaka ku}a imala priborza kafu. Sretao se ~ak i kodonih skromnijih, iza kojih jeostala tek potleu{ica sa sta-rim poku}stvom, ne vrednijaod 200300 gro{eva.4

    Retke vesti nagove-{tavaju nam da se popularnosttog napitka {irila istom br-zinom i na Balkanu. Najrani-ji podaci poti~u s kraja 16.veka. Pouzdani osmanski hro-ni~ar Ibrahim Pe~evi pose-

    264

    4 Arendonk Chaudhuri, n. d.; G. Elezovi}, Kafa i kafana na Bal-kanskom poluostrvu, PKJIF 18, 12 (1938) 620, 625; S. Faroqhi, Coffee andSpices: Official Ottoman Reactions to Egyptian Trade in the Later Sixteenth Cen-tury, Wiener Zeitschrift fr die Kunde des Morgenlandes 76 (1986) 8990.

    Razli~iti oblici u`ivawa u kafani, osmanska minijatura iz sredine 16. veka

  • tio je 1591/92. godine jednu bogato ure|enu kafanu u Saraje-vu; kao nepotrebnu novotariju i mesto puno isku{ewa, kafanupomiwe ~uveni osmanski u~ewak i kadija, Hasan Kafi Pru-{}ak (Akhisari), u radu Temeqi mudrosti o ure|ewu sveta(s komentarima), zavr{enom 1597. godine u Pruscu; drugi hro-ni~ar, Abdulkadir efendija, zabele`io je da su osmansku vojskuutaborenu na poqu pored Pan~eva 1598. godine dva dana pose-}ivale zanatlije iz gradskih du}ana i kafana; Francuz Lefevrje 1611. godine video kafane ~ak i u varo{icama poput Pqeva-qa i Prokupqa; izgleda da je po~etkom 17. veka u Beogradu bioi jedan Dubrov~anin kafexija, ili trgovac kafom; upravo je uBeogradu u to vreme ~uveni muderis, muftija i {ejh, MuniriBelgradi, sastavio kratki Spev protiv upotrebe kafe, vina,opijuma i duvana, jedan od prvih pamfleta te vrste, prepisivanve} 1617. godine.5 Sredinom 17. veka izvori vrve podacima otome ~in ispijawa kafe i kafana, kao nova institucija, i podesetak u nekim varo{ima, postali su deo balkanske svakodne-vice uprkos razdobqima strogih zabrana.

    Kafa je znatno sporije osvajala Zapadnu Evropu. In-teresovawe se probudilo najpre me|u lekarima i botani~arimakoji su putovali osmanskim Mediteranom. Nemac Rauvolf(1582) i Italijan Alpinus prvi su uvrstili kafu u svoje na-u~ne traktate. Docnije, sredinom 17. veka, pojavile su se mnogekwige i o samom napitku, od kojih su Difurova i De la Roko-va imale mo`da najve}i uticaj. Kwige su ipak nastale tek po-{to je napitak, uz i tu potpuno novu instituciju kafane, tri-jumfovao u velikim gradovima: Veneciji 1640 (kafe Florijan,osnovan 1720, radi i danas), Marseju 1644, Oksfordu 1650,Be~u 1651, Londonu 1652, Holandiji 1663, Parizu tokom {e-zdesetih godina (posle nekoliko neimenovanih kafea, prvi po-znati Maison de caf otvorio je Jermenin Paskal 1672, a potom

    265

    5 Elezovi}, n. d., 632; Hasan Kafija Pruak, Izabrani spisi, uvod, prije-vod i biljeke A. Ljubovi i F. Nametak, Veselin Maslea, Sarajevo 1983, 108, 112;Topular Ktibi Abdlkdir (Kadr) Efendi Tarihi, I, Yayna Hazrlayan Do. Dr.Ziya Ylmazer, TTK, Ankara 2003, 213; R. Samarxi}, Beograd i Srbija u spisimafrancuskih savremenika XVI XVII vek, Istorijski arhiv Beograda, Beograd1961, 157, 162; V. Vinaver, Prilog istoriji kafe u jugoslovenskim zemqama,I^ XIVXV/19631965 (1965) 334; M. @dralovi, Bosansko-hercegovaki prepisi-vai djela u arabikim rukopisima, II, Svjetlost, Sarajevo 1988, 28.

  • je 1686. osnovan ~uveni, i danas poznati, kafe Prokop). Me-|utim, nigde zamah popularnosti nije bio takav kao u Engle-skoj, gde su u nekoliko narednih decenija otvorene hiqade ka-fana. U Austriju i ju`nu Nema~ku kafa je stigla trgova~kimputevima iz susednog Osmanskog carstva. Ipak, popularnost jesticala prili~no sporo Be~ je 1688. imao svega ~etiri kafe-terije; broj se popeo na 68 tek stotinak godina docnije.6

    U izvorima na srpskom jezikuiz 18. veka zrno i napitak se nazivaju:kafa, kava, kahva, a u Povardarju ikfe, prema osmanskom terminu arap-skog porekla kahve. Istim imenom mo-gla se nazivati i kafana, {to je tako-|e preuzeto od Turaka (Pa od jadasvi sedam dahija / ... / Od{eta{e ukavu veliku). Skra}ivawem osmanskeslo`enice kahve-hane, sa zna~ewemku}a u kojoj se pije kafa, nastali suizrazi kafana i kavana. Potowi ter-min, koliko god to danas izgledaloneobi~no, toliko je dugo upotrebqavanda se sre}e u delima Laze Lazarevi}ai \ure Jak{i}a. Na prostorima poddrugim jezi~kim uticajima (Crna Go-ra, Vojvodina), kori{}eni su i izra-zi kafeterija, kafetarija.7

    Za razliku od kafe, duvan je u Evropu stigao iz Ame-

    rike, {ire}i se daqe na istok. Posle prvih iskustava Kolum-

    266

    Ibrik za kafu(kahvedan), kraj 18.

    ili 19. vek

    6 Arendonk Chaudhuri, n. d.; Matthee, Exotic substances, 27, 4041;J. Leclant, Le caf et les cafs Paris (1644-1693), Annales. conomies Socits Civilisations 6, 1 (1951) 114; R. W. Jamieson, The Essence of Commodification:Caffeine Dependencies in the Early Modern World, Journal of Social History 35, 2(2001) 276, 281283.

    7 Elezovi}, 632637; Re~nik srpskohrvatskog kwi`evnog i narodnogjezika, IX, SANU, Beograd 1975.

  • bovih mornara 1492, vi{e pomena o biqci ima tek sredinom16. veka. U po~etku je gajen gotovo iskqu~ivo kao lekovita biq-ka prve profite su uzimali preduzimqivi apotekari. Tek odkraja 16. veka, u Zapadnoj Evropi oko pola stole}a pre kafe,po~elo je masovno u`ivawe pu{ewem, u{mrkivawem i, re|e,`vakawem. Biqka duvana i kqu~ni alkaloid nazvani su po@anu Nikotu, francuskom ambasadoru u Portugaliji, koji jeKatarini Medi~i 1560. preporu~io duvan kao lek protiv mi-grene. Duvan je iz Portugalije i [panije stigao u Englesku,gde su osamdesetih godina 16. veka ve} proizvedene prve kera-mi~ke lule, a potom u Holandiju i Francusku. Tokom prve po-lovine narednog stole}a pu{ewe lule vi{e nije bilo nepoznatoni u nema~kim zemqama, odakle se pro{irilo na Austriju iUgarsku. Do kraja 16. veka u Evropi je objavqeno {ezdesetakkwiga koje se bar donekle bave ovom biqkom; do 1650. taj brojje porastao na gotovo 350, s tim {to su mnoge od wih posve}eneiskqu~ivo duvanu. Prvenstvo pripada kwizi @ila Everara,{tampanoj u Antverpenu 1587. godine.8

    Zanimqivo je da se pu{ewe duvana {irilo br`e odu`ivawa kafe, i to kako u Evropi tako i na Istoku! I touprkos neuporedivo brojnijim zabranama i sna`nijoj kampawiprotiv pu{ewa. Postoji jo{ jedna bitna razlika: od svih eg-zoti~nih biqaka jedinose duvan, ne iziskuju}ineku preteranu pa`wu,mogao gajiti u Evropi,kako na Mediteranu ta-ko i u [vajcarskoj iBelgiji.

    267

    8 Matthee, Exotic substances, 2526, 2930, 3940; P. C. Mancall, Ta-les Tobacco Told in Sixteenth-Century Europe, Environmental History 9, 4 (2004) (13 Feb. 2005),pasusi 14, 1739, 44.

    Naslovna strana kwige dr Everara o duvanu

  • Prve precizne vesti opojavi duvana u Osmanskom car-stvu donosi hroni~ar IbrahimPe~evi ~etrdesetih godina 17. ve-ka, posve}uju}i mu ~ak ~itavo po-glavqe, uostalom kao i kafi. Ontvrdi da su duvan 1600/1601. go-dine doneli engleski nevernici,nude}i ga kao lek protiv nekihbolesti vlage. Tome se verovatnomo`e pokloniti poverewe, budu}ida nema nikakvih vesti o nekoj ra-nijoj upotrebi duvana, ~ak ni kaoleka. Ni znameniti intelektualacGelibolulu Mustafa Ali, koji sedetaqno bavio porocima svoga vre-mena, nije ga pomenuo u traktatu opravilima prefiwenog pona{awana dru{tvenim skupovima, napisa-nom 1599/1600. godine. Pu{ewe duvana je osvojilo musliman-ski Istok, kao i osmanski Balkan, tokom prve dve decenije 17.veka. Koliko se zna, prva bele{ka o duvanu u srpskim krajevi-ma poti~e od Francuza Lefevra. Prolaze}i kroz Prokupqe1611. godine, zapazio je nekolicinu Turaka kako, sede}i u hla-dovini ispred du}ana, pod strehom nadnesenom nad ulicom, pu-{e duvan uz kafu. Ve} pomiwani spev beogradskog muftijeMunirija, prepisan 1617, uvr{}uje duvan me|u supstance ~ijaje upotreba neprimerena muslimanima. Preko zabrana izdatihpo~etkom 1622. godine saznajemo da se jo{ u to vreme na Balka-nu duvan ne samo pu{io nego i gajio.9

    268

    @ena sa ~ibukom, izosmanske Kwige o

    kostimima, 17. vek

    9 R. Matthee, Tutun, EI; The Ottoman Gentleman of the SixteenthCentury. Mustafa lis Mevidn-Nefis f Kavidil-Meclis. Tables of De-licacies Concerning the Rules of Social Gatherings, annotated English translation byD. S. Brookes, Harvard University, Cambridge MA 2003; N. Krsti, Mustafa ibnMuhammad al-Aqhisari (Pruanin): Rasprava o kafi, duvanu i piima, POFXXXXI/19701971 (1974) 101; Samarxi}, n. d., 162; @dralovi, n. d, 28; A.Matkovski, Kon ranata istorija na tutunot na Balkanskiot Poluostrov soposeben osvrt na Makedonija, GINI X, 23 (1966) 139148.

  • Srbi su ga imenovali duvan, duhan i tutun premaosmanskim pojmovima duhan i ttn/tutun, u zna~ewu dim.Pod austrijskim uticajem, u severnim krajevima, nazivan je itabak.10

    Trijumf uprkos zabranama kafane i dru{tveni `ivot

    Kako i za{to su kafa i duvan tako brzo osvojilisvet? [ta im je olak{avalo prodor, i na kakve je sve na~inetaj prodor spre~avan? [ta je to ~oveka toliko privla~iloovim biqkama, a {ta su vlasti, kler i drugi samozvani ~uvarijavnog morala smatrali spornim?

    Kafu su, zbog wenih stimulativnih svojstava, prviuo~ili i koristili dervi{i. Omogu}avala im je da ostanubudni tokom svojih dugih no}nih obreda i postizawa misti~-nog zanosa kao vida potpunijeg pribli`avawa Bogu. Iz krugo-va razli~itih dervi{kih redova iza{la je na javnu scenu prenego {to su Osmanlije osvojile Arapsko poluostrvo. Ulogadervi{a u {irewu kafe bila je veoma va`na, budu}i da su sewihovi redovi granali po ve}ini muslimanskih dr`ava, oku-pqaju}i i povezuju}i pojedince iz potpuno razli~itih soci-jalnih i ekonomskih miqea. U po~etku se pila svuda, pa i u xa-mijama. Tek ne{to docnije uobli~ila se jedna sasvim novainstitucija kafana. Upravo je to trenutak kada po~iwe da sera|a otpor prema kafi, i u redovima ortodoksne uleme i kodsvetovne vlasti.11

    Muslimanima su, zbog to~ewa alkoholnih pi}a, ne-dvosmisleno zabrawene kr~me i mehane. Do pojave kafane uislamskom svetu gotovo da nije bilo javne ustanove sli~nog ti-pa koja bi zadovoqavala potrebe muslimanskog sveta za dru`e-wem. Kratki izleti u okolnu prirodu (teferi~i) nisu bili

    269

    10 Matkovski, n. d., 139143; D. Popovi} i M. Bogdanovi}, Gra|a zaistoriju Beograda od 1717 do 1739, I, Istorijski arhiv Beograda, Beograd1958, 9192; D. Popovi}, Gra|a za istoriju Beograda od 17111739 god., Spo-menik LXXVIII, drugi razred 61 (1935) 55.

    11 Hattox, n. d., 2145, 7276.

  • toliko ~esti niti su pru`ali svu `eqenu razonodu. Nedosta-tak javnog prostora takve vrste svakako je znatno doprineo br-zom {irewu kafana. Kafana je po poreklu nesumwivo musli-manska institucija, institucija u kojoj se nisu smela pitiopojna pi}a.12 To je, izgleda, bila i ostala kqu~na razlika uodnosu na kr~me.

    Kafa i kafana su u Osmansko carstvo stigli isto-vremeno. Nema nikakve sumwe da se upravo u kafani narodupoznavao sa novim napitkom i da woj pripada ogroman deo za-sluge za wegovo brzo popularisawe. Napitak se svakako pri-premao i u privatnom prostoru, ali ve}ina izvora isti~e, ne-posredno ili posredno, da u`ivawe u ispijawu kafe svojpravi smisao dobija tek kada se to ~ini u dru{tvu, {to }e re-}i u kafani. Pri tom, kafa pripremana na uobi~ajen na~inipak iziskuje neko vreme, da bi se izdvojio talog, da se srku}evrela, natenane. I u 17. veku su postojali uli~ni prodavci

    270

    A. I. Meling, Kafana u mahali Tophane, 1819. S leve stranekahve-oxak s brojnim sudovima, s desne, veliki izbor ~ibuka.

    12 Svaki daqi pomen kafane u tekstu podrazumeva prvobitno, a nedana{we zna~ewe pojma.

  • {to su na maloj {piritusnoj grejalici dr`ali ibrik, nude}ibrzu uslugu. Takva se vrsta usluge istovremeno razvijala i uZapadnoj Evropi. Me|utim, brza kafa nikada nije postalakarakteristika Istoka li{avala je ~oveka u`ivawa u laga-nom protoku vremena, dru`ewu i zabavi. Li{avala ga je upra-vo onoga {to je kafanu u~inilo institucijom.

    Kafana je ispunila jednu ve-liku prazninu u dru{tvenom `ivotumuslimana. Odmah je postala sredi-{te javnog `ivota mu{kog sveta i toje, iako simbol turkokratije, ostala iposle odlaska Osmanlija. Zato broj iraznovrsnost kafana u pojedinim gra-dovima ne treba da izaziva ~u|ewe.Prema nekim vestima, u Istanbulu jeu doba Selima II (15661574) ve}bilo 600 kafana. Ta~an broj je najma-we va`an op{te uverewe jasno od-ra`ava re~enica Katip ~elebije: od1592. godine kafane su nicale u sva-kom sokaku. Nema mnogo podataka oukupnom broju kafana u provincij-skim gradovima. Ipak, tu i tamo pro-makne neki podatak. Sredinom nared-nog veka Evlija ~elebija je Bitoqu,koji je spadao u red ve}ih gradova,pripisao 40 kafana. U po`aru u ko-jem je 1788. izgoreo dobar deo Saraje-va nestalo je i 5060 kafana, kakonavodi verodostojni sarajevski leto-pisac Mula Mustafa Ba{eskija. To-kom druge polovine 18. veka u Beogradu je bilo najmawe 20 ka-fana, a ve}ina se nalazila u Vodenoj varo{i na Savi.13

    271

    @-B. van Mur, Uli~niprodavac kafe, prva

    polovina 18. veka. Na poslu`avniku se

    vidi mala {piritusnagrejalica.

    13 Hattox, n. d., 81, 160; Elezovi}, n. d., 625 (Elezovi} je dao ne{toslobodniji prevod poglavqa iz del Pe~evija, Katip-~elebije i Mustafe Na-ime. Tamo gde je to bitno naveo sam doslovan prevod prema: Tarih-i Peevi, I,stanbul 1283, 363365 i Ktib elebi, Hikye-i cd- Kahve-i Yemen, HazrlayanM. S. Koz (Kahvenin Tarihine Derkenar) u: Tanede Sakl Keyif, Kahve / Coffee,

  • Prvi du}ani u kojima se prodavala kafa kao napitakotvoreni su u Dubrovniku, izgleda, tek krajem 17. veka. Du-brovnik je bio atraktivna lokacija za preduzetnike. Jedan ca-rigradski Jevrejin je 1708. godine tra`io od dubrova~kih vla-sti da mu odobre otvarawe kafane: stru~wak je veliki za{erbete, pe~e kola~e, a ve} kafu i kakao kako kuva!. Prvabottega del caff u Splitu otvorena je dosta kasno, tek 1772,dok se za Zagreb vezuje 1749. godina.14

    Ra{irenost kafana nedvosmisleno govori o izvesnojpreraspodeli javnog gradskog prostora, ina~e iskqu~ivo name-wenog mu{kom svetu. Za razliku od drasti~ne promene naBliskom istoku, na Balkanu je ta preraspodela krenula samonekoliko decenija po{to je ve}ina gradova uop{te po~ela dasti~e svoj orijentalni lik. S obzirom na spore promene urba-ne strukture, mo`da bi ~ak bilo ta~nije re}i da je musliman-ska institucija kafane na Balkan stizala kao sastavni deo no-vog urbanog kulturnog prtqaga, deo dotad nepoznat i novimgospodarima javnog prostora, samim donosiocima promena.Naj~e{}e su otvarane u glavnim ulicama, u trgova~koj ~ar{i-ji, pored bezistana, hanova i du}ana. Gotovo svaki han imao jeposebnu prostoriju koja je slu`ila kao kafana. Izgled kafanese prilago|avao klimi i prostoru, ali i vrsti posetilaca. Ve-}ina se nije razlikovala od obi~nog tro{nog, naherenog du}a-na. U ve}im gradovima je bilo luksuznih, prostranih kafana,duborezom ukra{enih zidova i tavanica, s mno{tvom prozorai ~esto rasko{nom fontanom u sredi{nom delu. Posebno pri-vla~na mesta bili su vidikovci, re~na obala i izleti{ta, gdesu preovla|ivale kafane otvorenog tipa, natkrivene ili ne-natkrivene ba{te. Upravo onako kako je Evlija ~elebija 1661.opisao ilo~ke kafane:

    272

    Pleasures Hidden in a Bean, Katalog / Catalogue, ed. S. zpalabykllar, Yap KrediKltr Sanat Yaynclk, stanbul 2001,156161; Evlij eleb, Putopis. Odlomci ojugoslovenskim zemljama, prevod, uvod i komentar H. abanovi, Veselin Maslea,Sarajevo 1979, 306307; Mula Mustafa evki Baeskija, Ljetopis (17461804), pre-vod s turskog, uvod i komentar M. Mujezinovi, Veselin Maslea, Sarajevo 19872,267; R. Tri~kovi}, Beogradska tvr|ava i varo{ 17391789. godine, GGB XX(1973) 70, 74.

    14 Vinaver, n. d., 337, 340341; D. Bo`i-Bu`ani, Privatni i drutveni`ivot Splita u osamnaestom stoljeu, kolska knjiga, Zagreb 1982, 162.

  • U tom gradu, u vawskoj tvr|avi, pred ^ar{ijskom xami-jom, nalazi se jedna odli~na kafana sa lijepim vidikom ...Sa jedne strane te lijepe kafane nalazi se odli~an trgo-va~ki han. Taj han je kao neki bezistan ovog {ehera. Po-kraj wega nalazi se jedna dobra kafana. Ta kafana je naglavnoj ulici.15

    Kafane su promenile i no}ni izgled naseqa. Do poja-ve kafane, no}u su bile osvetqene iskqu~ivo xamije, i to ma-hom u vreme verskih praznika. Kafana ozna~ava po~etak novevrste no}nog `ivota. Neuobi~ajenog, jer se dotad qudi nisuokupqali u gluvo doba zabave radi no}na dru`ewa su moglabiti vezana samo za tekije i, povremeno, xamije. Od druge po-lovine 17. veka, sa ukidawem zabrana, veliki gradovi dobijajunove objekte oki}ene svetlima: no}u se ovde pali mno{tvolampi, koje se u staklenim posudama na konopcima i trakamaspu{taju sa krova, tako da vise u krugovima, zapisao je jedanEnglez putuju}i Persijom.16

    U istoriografiji vlada uverewe da je kafana potpunoporemetila tada{we okvire dru{tvenog pona{awa, jer su sena istom mestu okupqali qudi iz razli~itih stale`a, iz do-tad nespojivih socijalnih, ekonomskih i kulturnih kategorija.Iako mnogi izvori to zaista potvr|uju, nikako se ne mo`e go-voriti o pravilu. Kako je primetio Ibrahim Pe~evi u svojojIstoriji, zavr{enoj 164042, najbrojniji su bili oni beztrenutne slu`be, me|u wima i kadije i muderisi, ali i mnogibesposli~ari. Ubrzo su, kako daqe pri~a hroni~ar, kafane po-stale toliko tesne da u wima nije moglo ni da se stoji, a kamo-li sedi. Vi{e im nisu odolevali ni najotmenija gospoda, naj-vi{i dr`avni slu`benici, pa ~ak ni imami, mujezini i drugaverska lica. Mustafa Ali je jo{ 1600. godine kafane oceniokao prostor u kome se sjediwuju dve krajnosti kao mesta zaistovremeno okupqawe i dobrih i lo{ih, kao izvori{ta iduha i gluposti. Za siroma{ne je imao razumevawa, jer oni

    273

    15 Hattox, n. d., 8182; Evlij eleb, n. d., 523524.16 Hattox, n. d., 128; R. Matthee, Coffee in Safavid Iran: Commerce and

    Consumption, Journal of the Economic and Social History of the Orient XXXVII, 1(1994) 21.

  • nemaju ni ku}e ni skloni{ta, niti se bilo gde mogu oku-pqati za tako malo novca. Jednako je razumeo i potrebu u~e-nih qudi za razmenom mi{qewa. O{trim re~nikom je napaoone druge, gradske besposli~are, nepopravqive protuve, na-silnike, i one sramnog pona{awa. Mustafa Ali je jo{ tadaukazao na jedan od nava`nijih razloga za zabranu kafana: uznezadovoqnike raznih vrsta, kafane je danono}no puniladokona vojska. U kafanama su se, pisao je Katip ~elebija, radizabave, tiskali svi bez razlike, od cara do govedara.17

    Ideja kafane, kako na Istoku tako i na hri{}anskomZapadu, podrazumevala je slobodan pristup. I takav je bionajve}i broj kafana. Naravno, to nikako ne zna~i da nije biloi onih zatvorenog tipa, gde se okupqala razli~itim potrebamapovezana elita, i onih u koje nije dolazio niko izuzev bespo-sli~ara i propalica.

    I u Engleskoj je sve popularnija kafana bila otvore-no mesto. Xentlmen i zanatlija, lord i besku}nik, me{ali suse jedni s drugima, ~ine}i celinu u kojoj se nije pazilo na sta-

    274

    17 Elezovi}, n. d., 620621, 625; The Ottoman Gentleman, 129130; Hat-tox, n. d., 9194.

    Rihterova kafana s ba{tom u Lajpcigu, oko 1736, savremena gravira

  • tus i rang. Vremenom je kafana postala sredi{te, i kulture izabave, ekonomski mo}nog gra|anskog stale`a, prerastaju}i uprivatne klubove gde obi~ni posetioci nisu imali pristupa.U mnogim nema~kim kne`evinama kafana je dugo bila mestookupqawa iskqu~ivo elite. Pripadnicima gra|anskog stale`ajavna konzumacija kafe dozvoqena je tek tokom prve polovine18. veka. Seqaci i radnici morali su, i pored pobuna, da sa-~ekaju Napoleona. Pravi razlog tu nije bila klasna razlikanego ekonomska korist dr`avna briga o proizvodwi i potro-{wi piva.18

    U venecijanskom primorju i u Dubrovniku kafane suuglavnom bile mesto okupqawa plemi}a i gra|ana. Bilo je iodre|enih ograni~ewa: u jednu dubrova~ku kafanu krajem 18.veka nisu smeli ulaziti ni`i qudi, tj. glumci i Jevreji.19

    Dotakli smo jo{ jednu zanimqivu temu, me{awe qudirazli~ite vere. Teveno i Ro{for isti~u ovo obele`je levant-skih kafana u 17. veku. Nemuslimanima ulazak svakako nijebio zabrawen, ali ne treba gajiti iluziju da su hri{}ani i Je-vreji ~esto i rado odlazili u muslimanske kafane. Wihov do-lazak je mogao izazvati nevoqe s nesagledivim posledicama, ito svakako nije bilo mesto gde bi se mogli opustiti i razono-diti. Pri tom, uvek treba imati na umu da je vladaju}a idejatoga vremena bila neme{awe, {to je propovedala elita svihverskih zajednica. David ibn Abi Zimra, egipatski rabin,morao je da razjasni svojoj pastvi da su{tinski problem nije utome da li piju kafu koju je pripremio musliman, nego u tomeda li je piju na mestu gde se okupqaju nejevreji!20

    Nema razloga da ne pretpostavimo da je u tursko dobabilo i hri{}ana koji su dr`ali kafane u kojima se pripremalaiskqu~ivo kafa, mada o tome gotovo da nema podataka. Kako je ikada pojam kafane kod nas stekao dana{we zna~ewe? Odgovor nato pitawe krije se u ~iwenici da se kafana na Balkanu od sa-

    275

    18 S. Pincus, Coffee Politicians Does Create: Coffeehouses and Resto-ration Political Culture, The Journal of Modern History 67 (Decembar 1995)814815; Matthee, Exotic substances, 37, 46.

    19 Vinaver, n. d., 341.20 Samarxi}, n. d., 336; Hattox, n. d., 9596; C. Kafadar, A History of Cof-

    fee, (23. 04. 2004) 54.

  • mog po~etka ~esto me{ala i povezivala s drugim ugostiteqskiminstitucijama. U muslimanskom svetu gotovo svaki han imao jeposebno odeqewe kao kafanu. U hri{}anskim mahalama, ili ~i-tavim naseqima, gde je bilo dozvoqeno to~ewe alkoholnog pi}a,verovatno je od samih po~etaka, jo{ u tursko doba, bilo prepli-tawa sadr`aja kafane, mehane i gostionice. Kafa se pila i umehanama, dok se u kafanama moglo jesti, piti svaka vrsta alko-hola, na kraju i prespavati. Tome svakako treba dodati i utica-je iz okolnih dr`ava, gde je kafana ~esto imala sli~nu ulogu.

    U Osmanskom carstvu kafana je pripadala jedino i is-kqu~ivo mu{kom svetu. Javni izlasci `ena svodili su se na od-lazak u hamam, jedanput-dvaput nedeqno, potom, posete grobqui, veoma retko, u mnogim krajevima nikada, odlazak u xamiju.Me|utim, `ene nisu time ostale uskra}ene za u`ivawe kafe udru{tvu. Svoj boravak u hamamu, koji je mogao potrajati i ~eti-ri-pet sati, pretvorile su u vid dru`ewa uz opu{teni razgovori razne vrste zabave. Ukratko opisuje ledi Meri Montegju

    1717. godine svoje iskustvo iz so-fijskog hamama to je `enska ka-fana, gde su se pretresale sve ve-sti iz grada, smi{qali skandaliitd.. Svakako, hamam je i mu-{karcima pru`ao zgodnu prilikuza u`ivawe u kafi.21

    U dobrom delu zapadnogsveta kafane nisu bile zabrawene`enama, mada se veoma dr`alo dotoga koja se mesta pose}uju. U dru-goj polovini 17. veka u Engleskojve} nije bila retkost da `ena vo-di kafanu. Od po~etka 18. veka unekim nema~kim kne`evinama `e-ne su krenule da organizuju poseb-na `enska dru`ewa po kafanama,poznata kao Kaffeekrnzchen, vode-

    276

    @-B. van Mur, Turkiwapu{i na sofi, uqe, prvapolovina 18. veka

    21 Hattox, n. d., 124, 160; Letters from the Right Honourable Lady MaryWortley Montagu 1709 to 1762, ed. R. Brimley Johnson, J. M. Dent & Sons Ltd., andE. P. Dutton, London & Toronto and New York 1925, 105.

  • }i razgovore koji se po temama, sasvim sigurno, nimalo nisurazlikovali od onih kojima je prisustvovala ledi Meri Mon-tegju u turskim hamamima.22

    Svakako je zabava bila ono {to je privla~ilo ve}inuposetilaca. Kqu~no obele`je kafane jesu dru`ewe i razgovor,neobavezan, lagan, opu{taju}i, {aqiv i iskri~av, pa i sabla-`wiv i skaredan. Naj~e{}e je bio potpuno trivijalan, mada jeu zavisnosti od klijentele znao da bude i visokou~en.

    Ibrahim Pe~evi je poglavqe o kafani otvorio jasnimstavom da se u wima okupqaju qudi skloni u`ivawima i doko-li~ari, ali je odmah potom dodao naro~ito oni od kwige ipera. Po~e{e tu da se vi|aju skupovi od po 20-30 qudi odkojih su jedni ~itali kwige i druge lepe sastave dok su seostali zabavqali. Tu su se ~itale i tek napisane pesme ivodili nau~ni razgovori. Kafana se na Istoku nesumwivopojavila i kao novo izvori{te duha, kako je to primetio Mu-stafa Ali, a docnije na vi{e mesta ponovio Evlija ~elebija.To je veoma va`na kulturna i dru{tvena dimenzija kafane.Mesto gde se na miru ispijala kafa bilo je idealan prostor zaokupqawe kulturne elite. [tavi{e, neki zapadni putopisciprimetili su pojedine predstavnike uleme kako upravo u kafa-ni dr`e u~ene govore u `eqi da duhovno uzdignu slu{aoce.Naravno, pitawe je koliko je to imalo efekta, jer je ve}ina, iuleme i prostih qudi, mahom dolazila iz drugih razloga. Sdruge strane, tu su se ponajpre {irila profana znawa; najmaweona verska, ostavqena medresama. Kada se tome doda ~iwenicada su kafane prvenstveno bile sredi{ta {irewa turske narod-ne kulture, usmene epske tradicije, ~esto veoma optere}ene he-terodoksnim verskim nanosima, mesta gde se narod okupqao daslu{a profesionalne pripoveda~e, onda i nije ~udo {to je iza-zivala otpor jednog dela pravoverne uleme. [ejh ul-islamEbusuud je kafanu video kao mesto {irewa la`nih nauka.23

    277

    22 Pincus, n. d., 815816; Matthee, Exotic substances, 41.23 Elezovi}, n. d., 620; The Ottoman Gentleman, 129; Hattox, n. d., 97,

    121122; E. In, Bir ecekten Daha Fazla: Kahve ve Kahvehanelerin Toplumsal Tari-hi / More than a Beverage: A Social History of Coffee and Coffeehouses, Tanede SaklKeyif, Kahve / Coffee, Pleasures Hidden in a Bean, 3336; M. E. Dzda, eyhlislmEbussud Efendi Fetvalar nda 16. Asr Trk Hayat, stanbul 19832, br. 724.

  • Ne mo`e a da se ne primeti da je istu ulogu kafanaimala i u Zapadnoj Evropi uprkos sasvim druga~ijim civiliza-cijskim uslovima. Za razliku od pivnice, kafana je stvaralapovoqan ambijent za nastanak kwi`evnih foruma. U Engle-skoj su jo{ 1664. godine ~lanovi Kraqevskog dru{tva dolazi-li u kafanu da raspravqaju o filozofiji. Jedan od wih jekrajem 17. veka napisao da su kafane unapredile korisno znawekoliko i univerziteti. Bilo je onih koji su ih zbog toga nazi-vali the penny universities (univerziteti za jedan peni). I vekdocnije, kada je evropske intelektualce obuzeo prosvetiteqskiduh, pojam kafane je nosio isti oreol. Jedan krug qudi u Mila-nu osnovao je 1764. godine ~asopis Il Caff namewen objavqivawu~lanaka racionalisti~ke orijentacije, od javne koristi, izsvih nau~nih oblasti. Osniva~i su objasnili da su ime dali pomestu gde su se okupqali, luksuznoj kafeteriji Grka Demetrija,opremqenoj najnovijim kwi`evnim ~asopisima. Izbor imenanikako nije bio li{en simbolike. U prostorijama ispuwenimmiri{qavim isto~wa~kim isparewima pili su caff vero verissi-mo di Levante, s ukusom aloje, koja je i najtromije uspevala daprobudi, razigra im duh i u~ini ih razumnim makar na polasata. Izgleda da je s wima sara|ivao i Ru|er Bo{kovi}.24

    Na Balkanu, me|u hri{}anima, o takvoj upotrebi ka-fane, koja je u me|uvremenu poprimila sve osobine bilo kojemehane, nema vesti sve do 19. veka.

    Za kafanu se, ipak, uglavnom vezuju bezna~ajni, neta-lentovani, pa i nemoralni pisci. Mustafa Ali nije odoleo ada ne doda: Nisu pravi pesnici i u~ewaci oni koji u kafana-ma sklapaju stihove pravi su oni drugi, ~ija je osnova naukai produbqenost, a kriterijum duhovni i moralni `ivot. Sa-svim sigurno nije ni pomi{qao da }e wegove misli, zapisaneu Kairu na samom isteku 16. veka, do dana{weg dana delitirazni nevernici {irom sveta, pa i u Beogradu. Univerzalnaetiketa lakog kafanskog pisca nije mimoi{la ni one od ugle-da, ni u svetu ni kod nas. Svojevremeno je Jovan Skerli} napi-sao da je Ja{a Igwatovi} bio lew, zapu{ten neuredan ... tipkafanskog literatora. I kod Jovana Jovanovi}a Zmaja je

    278

    24 Pincus, n. d., 820, 833; Il Caff ossia breve e vari discorsi distribuiti in fo-gli periodici, a cura di S. Romagnoli, Feltrinelli Editore, Milano 1960, IXXV, 1115.

  • uo~io kafanske dosetke, kao posledicu wegove brzopletostii nemarnosti.25

    Kafana je od samih po~etaka bila smatrana izvori-{tem informacija. Nije ni ~udo, jer su se tu sticali qudirazli~itih zanimawa, spremni za razgovor. Razgovor je bioslobodan, neretko okrenut politici, kritici vlasti. Moglobi se re}i da su kafane u Osmanskom i Persijskom carstvupredstavqale prvi javni prostor gde se otvoreno, ~esto bezstraha, izra`avalo negodovawe zbog odre|enih postupaka vla-sti. Politizacija kafane je naro~ito uzela maha krajem 16. ve-ka. Kafana je stekla glas mesta gde se sa ogovarawa i vre|awaveoma lako prelazi na spletkarewe i kovawe zavera. Kako jeMustafa Ali napomenuo 1600. godine, gradski besposli~ari,kojih je uvek bilo najvi{e u kafanama, namerno {ire pakosnepri~e i podsti~u na zlodela. Iako u Bitoqu ima odli~nihretori~ara i govornika, zabrinuto je istakao Evlija ~elebija1661, wihove softe studenti medresa ... pa{u ma~eve i od-me}u se u e{kiju me|u razbojnike, odaju se raznim niskimdjelima sa prostim svijetom i grabe`u... sastaju se po kafana-ma i drugim izvorima tra~a i prqav{tina i tu se dogovaraju.I, na kraju, ~esto je samo jedna varnica bila dovoqna da neis-pla}eni i nezadovoqni jani~ari, podr`ani ostra{}enom is-tanbulskom svetinom, krenu i na sam sultanski dvor26.

    Dubrova~ki propisi su ponekad znali da budu veomao{tri. Zabrawen je bio svaki razgovor o pitawima religije(1782), {to je svakako posledica {irewa francuskih prosve-titeqskih ideja. Ne{to docnije, {irom venecijanske Dalma-cije i Crne Gore, bio je zabrawen razgovor o politici, naro-~ito o Francuskoj revoluciji. U dubrova~kim kafanama se1794. godine nisu smele ~itati ni strane novine.27

    Upotreba kafane kao javnog prostora za otvoreno islobodno kritikovawe dr`ave, u Engleskoj jo{ tokom druge

    279

    25 The Ottoman Gentleman, 77; J. Skerli}, Jakov Igwatovi}. Kwi-`evna studija, Beograd 1904, 56; isti, Istorija nove srpske kwi`evnosti, Be-ograd 1912, 179.

    26 Hattox, n. d., 101103; Matthee, Coffee in Safavid Iran, 24; The Otto-man Gentleman, 129; Evlij eleb, n. d., 307; Elezovi}, n. d., 630.

    27 Vinaver, n. d., 336, 340.

  • polovine 17. veka, navodi se kao jedna od glavnih tekovinarazdobqa ra|awa zapadnog gra|anskog dru{tva. Nema savreme-nika koji kao kqu~na poneki i kao opasna obele`ja engle-skih kafana krajem 17. veka nije istakao: slobodu govora, {i-rewe vesti, rasturawe novina, pamfleta i kwi`ica, naravnoi ogovarawe i politi~ke konspiracije. U wih su svra}ali inajvi{i dr`avni dostojanstvenici. Neki politi~ari, o novi-narima da i ne govorimo, otvoreno su priznavali u svojim pi-smima da su im kafane glavni izvori informacija.28

    Ako nisu sami odlazili, slali su svoje dou{nike. Niu tome se vlast, nigde na svetu, nije razlikovala otkako je ka-fana kao institucija nastala pa do danas. Na isti na~in surazmi{qali i dr`avni sekretar erl od Arlingtona u Londo-

    280

    Anonim, engleska kafana 1705. godine.Univerzitet za jedan peni.

    28 Pincus, n. d. Habermas je ra|awe arene za javnu diskusiju pogre-{no vezao za po~etak 18. veka i samo za metropolu (o tome, kao i o jo{ nekimneutemeqenim stavovima, v. isto, 807811).

  • nu 1665. i veliki vezir u Istanbulu 1717. godine i MuhamedAli u Kairu po~etkom 19. veka.29

    Kafana je donela jo{ jednu revolucionarnu novinu una~inu dru`ewa muslimanskog sveta. Tradicionalno pru`awegostoprimstva u sopstvenoj ku}i prvi put dobija alternativu:preme{ta se u javni prostor. Ta je promena nesumwivo uzelamaha, ~im je Ibrahim Pe~evi smatrao potrebnim da je istakneu svojoj hronici. Jedno od obja{wewa svakako se nalazi u ~i-wenici {to je kafana, kako to Pe~evi ka`e, pru`ala prilikuda se ~itavo dru{tvo po~asti kafom za samo nekoliko ak~i, zarazliku od neuporedivo skupqe ku}ne gozbe. Kada neko ko ve}sedi u kafani vidi da prilaze novi, a wemu poznati gosti,primetio je putopisac Teveno, ako je iole uqudan, re}i }e ga-zdi da ne primi novac od wih. Sve se to ~ini jednom jedinomre~ju. Onog trenutka kada im stigne kafa samo treba da viknexaba. Koliko Tevenoove re~i nama danas ne deluju nimalo~udno, toliko je to za Francuza sredine 17. veka bila veomazanimqiva novina. Takvo pona{awe upalo je u o~i i MustafiAliju. Opisuju}i Kairo krajem 16. veka, istakao je `equ voj-nika-kowanika, ~estih gostiju kafana, da ostave utisak i isto-vremeno poka`u svoju velikodu{nost prema obi~nim posetio-cima tako {to }e im naru~iti kafu umesto da prime kusur.30

    Dan-danas je u Turskoj ostao izraz kahve paras, u zna-~ewu male koli~ine novca, naj~e{}e one koja se ostavqa kaobak{i{.

    Osim prijateqa i poznanika, u kafani su ~a{}avanipredstavnici vlasti i ostale osobe od kojih se o~ekivala ka-kva usluga. Takva ~ast je ~esto bila tek mawi deo ukupnog iz-datka. Fra Marijan Bogdanovi} je bri`qivo zabele`io svetro{kove koji su sna{li kre{evske fratre tokom velikih po-pravki samostana 1767. godine. Pre dugog spiska imena i iz-datog novca, popis je zapo~eo slede}im re~ima:

    Obi~aj je da se zovne imam i va`niji na{i susjedi Turcikad god se vr{i kakav pregled na{e crkve, da bi dobro go-

    281

    29 Pincus, n. d.; Letters from the Right Honourable Lady Mary WortleyMontagu, 111; Hattox, n. d., 103.

    30 Elezovi}, n. d., 620; Hattox, n. d., 98100.

  • vorili za nas. Wih pozivamo u kafane u Kre{evu, gdje imsvakome treba dati kafu i ostaviti novac. Tako smo ih,dakle, pozvali i u prvoj kafani Kevre Ahmed-ba{e, opa-koga sarajevskog jawi~ara, koji dr`i ovdje kafanu, ostavi-li 180 jaspri. U kafani Ahmed-ba{e Berbera 240 jaspri.U onoj Pu{}ul....31

    Dokolica je tema koju je retko koji savremenik presko-~io pri~aju}i o turskim kafanama, ili o turskim obi~ajima,bez obzira na period od druge polovine 16. veka pa sve dokraja Carstva. Venecijanski bailo (poslanik) u Carigradu,\anfran~esko Morozini (1585), me|u prvima je istakao kakosirotiwa u kafanama provodi svoje vreme tonu}i u dokolicu.I dok je tako piju, vode prazne dokone razgovore kao qudi uengleskim pivnicama, zapisao je Englez Bidulf 1609. godine.I sutradan su bili tu, morao je da doda svom opisu FrancuzLefevr 1611. godine, za~u|en istrajno{}u kafanskih posetila-ca u Prokupqu. Sli~no pi{e 1784. godine i potpukovnik @e-nej u svom {pijunskom izve{taju o Podunavqu izme|u Or{avei Kladova: U kafanama (Coffennsern) se svakodnevno oku-pqaju Turci, i po{to vole badavaxisawe, vasceli dan dodajutome i }eretawe i pu{ewe duvana. Ugao gledawa ~asnih iuglednih muslimana bio je istovetan. Besposli~arewe su osu-|ivali i Mustafa Ali na kraju 16. veka i Ibrahim Pe~evi ~e-trdesetak godina docnije. Uzoran ~ovek }e popiti svoj napitaki oti}i, pisao je Ali, dok neki robovi dru`ewa ... vole dasede i pri~aju s prijateqima satima, beskrajno.32

    Danguba se ne vezuje samo za kafane na Orijentu. Ka-fane su legla dokolice i bandoglavosti, govorili su savet-

    282

    31 Fra M. Bogdanovi, Ljetopis Kreevskog samostana (17651817).Izvjetaj o pohodu Bosanskog vikarijata 1768, Veselin Maslea, Sarajevo 1984,7879.

    32 Relazioni degli ambasciatori Veneti al senato durante il secolo decimo-sesto, raccolte, annotate ed edite da E. Alberi, seria III, Relazioni degli Stati Ottomani,III [vol. III: ed. V. Lazari], Firenze 1855, 267268; V. Kosti}, Kulturne veze izme|ujugoslovenskih zemaqa i Engleske do 1700. godine, SANU, Beograd 1972, 312; Sa-marxi}, n. d., 162; The Ottoman Gentleman, 129; Elezovi}, n. d., 620; D. Pante-li}, Uho|ewe Srbije pred Ko~inu krajinu, Glas SKA CLIII, drugi razred 77(1933) 112.

  • nici ^arlsa II, poku{av{i da potkrepe argumente za zatvara-we londonskih kafana posle po`ara 1666. godine a, u stvari,u strahu od glasne politi~ke opozicije koja se tu okupqala. IPeticija `ena protiv kafe, podneta istom kraqu neku go-dinu docnije, sadr`ala je optu`bu da im mu`evi odlaze iz ku-}e i provode nekorisno vreme u kafanama tro{e}i novac. Ka-fa ih ~ini seksualno neaktivnim, pisale su londonske `ene,{to dovodi celu naciju u opasnost od izumirawa.33

    Da bi se razbila dosada, vlasnici su dopu{tali i or-ganizovali razli~ite vrste zabava. Tu je uvek veselo, pisao jeAlber @uven de Ro{for 1676. godine, i stalno se tu oku-pqaju svira~i sa svakovrsnim instrumentima koji vrlo prijat-no sviraju. @an Teveno, jedan od putnika zaslu`nih za popu-larisawe kafe u Francuskoj, video je 1655. godine u kafanamasvirku i igru Cigana, koje je unajmqivao gazda da bi privukaogoste. Pesme na turskom i persijskom jeziku su lepe doda-je Teveno, i odmah uspostavqa ravnote`u ali im je sadr`i-na odvratna i puna bestidnosti. Neku `alobnu muziku kojase svuda slu{a ~uo je i engleski putopisac Blant 1634. godi-ne, o~igledno ne previ{e o~aran wome. Pored igre i muzike,savremenici pomiwu razli~ite vrste predstava: tu su lakrdija-{i, `ongleri, akrobate i pelivani (Furkvo 1585), glumci{to prire|uju lutkarske predstave, tj. kara|oz, nagla{eno go-licavog sadr`aja (Teveno 1655, Rasel 1756, Nibur 1792).34

    Muzika i pesma nisu podrazumevale iskqu~ivo mu-{ke izvo|a~e, kako bi se pomislilo u prvi mah. Ro{for je na-glasio da mnogi ne odlaze tamo toliko zbog kafe koliko da serazonode posmatraju}i tu svakojaku ~eqad oba pola i svih verai razna glupirawa. Svako pojavqivawe `ene u javnosti, pogo-tovo na takvom mestu, {erijatom je strogo zabraweno, ~ak i ka-da su u pitawu nemuslimanski podanici. Nisu samo `enskiples i pesma budili libido posetilaca. Gazde su, kako navodeneki putopisci, ponekad zapo{qavali mlade i lepe de~ake dau izazovnoj ode}i, feminizirane frizure i pokreta, raznose

    283

    33 Matthee, Exotic substances, 36.34 Samarxi}, n. d., 336, 722; Angliyski ptepisi za Balkanite (kra

    na XVI 30-te god. na XIX v.), uvod, sstavitelstvo i komentar M. N. Todoro-va, Nauka i izkustvo, Sofi 1987, 124; Hattox, n. d., 104107.

  • kafu posetiocima. Neki od wih su, nepristojno ple{u}i,sasvim otvoreno pokazivali `equ da zadovoqe pohotu gostiju.Zato je najve}i deo uleme kafane prikazivao kao ku}e poro-ka, tvrde}i da su gore od svake mehane. Evlija ~elebija jesli~no mi{qewe izneo opisuju}i besne i raskala{ne softe ubitoqskim kafanama: kod wih se nalaze svi dilber-~o~eci ...Ogrezli su u porocima, klevetama i hazardnim igrama.35

    Kocka je drugi porok koji je povezan s kafanom. Dugidani u kafani ~esto su se prekra}ivali dru{tvenim igrama, odkojih su najpopularnije bile bekgemon i {ah. Ne i kartawe,svojstveno kafanama u hri{}anskom svetu. Osmanski i zapadnipisci potvr|uju da je bilo mnogo onih kojima je jedini ciq bilakocka, mada uglavnom u sitan novac. Ako ostavimo po strani du-van, kao posebnu vrstu poroka, koji je docnije dozvoqen, u poje-dinim kafanama se to~ilo vino, pa i `estoka pi}a. Sredinom18. veka ve}inu beogradskih kafana dr`ali su jani~ari, i ina~epoznati kao potro{a~i svih vrsta alkohola, koji su nabavqaliiz preka. U gotovo iskqu~ivo muslimanskom Ubu, austrijskiuhoda Miteser je 1784. godine zatekao kafanu u kojoj se to~ilovino (prema Pereti}u, ona je istovremeno slu`ila i kao han).36

    Gdegde se u`ivao, {erijatom tako|e zabraweni, ha{i{i opijum, {to je davalo dodatne argumente protivnicima kafa-na, me|u koje je spadao i {ejh ul-islam Ebusuud (15451574).U`ivaoci droge posebno vole kafane, tvrdio je Katip ~elebijasredinom 17. veka, jer smatraju da ispijawe kafa uve}ava wi-hovo zadovoqstvo. Duvan je taj koji je uneo novinu u na~inuu`ivawa ha{i{a. Pre pojave duvana, ha{i{ se uglavnom `va-kao, ~esto pome{an s medom. Od po~etka 17. veka najpopularni-ji oblik u`ivawa postao je pu{ewe naj~e{}e se me{ao sa du-vanom kojim su se punile nargile.37

    284

    35 Samarxi}, n. d., 336; Hattox, n. d., 108110; Matthee, Coffee in Safa-vid Iran, 2627; Elezovi}, n. d., 620; Evlij eleb, n. d., 307.

    36 The Ottoman Gentleman, 130; Elezovi}, n. d., 620; Hattox, n. d.,103104, 110111; Evlij eleb, n. d., 307; Tri~kovi}, Beogradska tvr|ava, 74;D. Panteli}, Vojno-geografski opisi Srbije pred Ko~inu krajinu od 1783 i1784, Spomenik LXXXII, drugi razred 64 (1936) 84, 130.

    37 Hattox, n. d., 110111; Dzda, n. d., br. 724; R. Matthee, Tobacco inIran, Smoke. A Global History of Smoking, eds. S. L. Gilman and Zh. Xun, ReaktionBooks, London 2004, 6162.

  • Na mleta~kom primorju najpopularnija vrsta zabavabila je kartawe. Krajem 18. veka jedna splitska kafana imalaje izdvojenu prostoriju s posebnim stolovima za kartawe. Iz-gleda da je kartawe u Dubrovniku kona~no odobreno tek 1777.godine, i to samo punoletnim plemi}ima. Dubrova~ka vlada jejedno vreme uzimala dobre prihode odobravaju}i pojedinim ka-fanama monopol na kartawe. U krajevima pod austrijskom vla-{}u poku{alo se sa uvo|ewem reda zakonom od 20. novembra1771. godine. Izme|u ostalog, Slavonska vojna komanda je iz-dala nare|ewe da su do 4 sata posle podne zabrawene u kafa-nama i gostionicama sve igre, ukqu~ivo biqar, i one smejuostati otvorene do 10-11 sati u no}i, kao i da muzika nede-qom i praznicima u gostionicama ne po~ne nikada na selu pre3, a u gradu pre 4 sata. Muzika je ina~e ~esto bila sastavnideo kafanske ponude u nema~kim zemqama. Tokom ~etvrte de-cenije 18. veka u Lajpcigu, u Cimermanovoj kafani, Johan Se-bastijan Bah i wegov Collegium Musicum redovno su davalikoncerte petkom predve~e, od 6 do 8 sati.38

    Prodaja i u`ivawe duvana podstakli su otvarawe spe-

    cijalizovanih du}ana. Me|utim, iz toga se nisu razvile poseb-ne institucije. Na istoku se konzumacija duvana vrlo brzouklopila u ve} postoje}i prikladni prostor koji je pru`ala ka-fana. Pa ipak, tu i tamo promakne neka vest o postojawu po-sebnih duhanhana, kao u fermanu izdatom 1618. godine. ^inise da su takvi prostori bili rasprostraweniji u onda{wojPersiji nego u samom Osmanskom carstvu. Sli~an prostor, na-mewen iskqu~ivo pu{a~ima (tobacco shops, smoking taverns) po-stojao je i u Engleskoj tokom prve polovine 17. veka. Dok je naIstoku pu{a~e odmah privukla kafana, na Zapadu je, pored ka-fana i gostionica, vremenom postalo karakteristi~no organi-zovawe posebnih zabava na kojima se duvan u`ivao pu{ewemili {mrkawem. Jedna od najpoznatijih je tzv. Tabak-Kollegium s

    285

    38 Bo`i-Bu`ani, n. d., 162163; Vinaver, n. d., 340341; L. ]elap,Zemunski vojni komunitet (17171881), Spomenik CXVII, Odeqewe dru{tve-nih nauka, nova serija 19 (1967) 5859; Johann Sebastian Bach: a detailed infor-mative biography (23. 05. 2005).

  • po~etka 18. veka, organizovana na dvoru pruskog vladara Fri-driha Vilhelma I.39

    Pri~a o brzom {irewu popularnosti kafe i duvana

    neraskidivo je povezana s katkad veoma dugim periodima stro-gih zabrana u`ivawa ovih stimulansa u evropskom i bliskoi-sto~nom svetu. Za razliku od duvana, prvi sporovi o verskojdozvoqenosti ili nedozvoqenosti upotrebe kafe podstaknutisu, a to va`i i za zabrane, pojavom kafana kao mesta javnog oku-pqawa i u`ivawa ovog napitka. Kafana je, videli smo, mnogo~ime naru{ila stoletnu tradiciju i, kako su mnogi smatrali,ugrozila dru{tveni poredak. A taj poredak je svoj opstanak iprosperitet video jedino u po{tovawu tradicije i `estokomopirawu uvo|ewu svake novine. Sve prvobitne zabrane vezaneza ispijawe kafe, ti~u se, u su{tini, kafane kao institucije, ane napitka samog po sebi. Wegovo ispijawe kod ku}e, i u ma-lim koli~inama, nikoga nije zabriwavalo. Argumenti protivnapitka po~iwu da se tra`e, s jedne strane, samo da bi potkre-pili politi~ku `equ vladara da uni{ti mesta okupqawa neza-dovoqnika a, s druge strane, da bi zadovoqili ulemu u borbiza o~uvawe vladaju}ih moralnih nazora i vra}awe publike kojaje iz xamije po~ela da se seli u susednu kafanu. ^ak su i savre-menici bili svesni da je u pitawu bila gr~evita borba za kon-trolu nad javnim prostorom, pre svega u prestonici.40

    Ulema nije bila kadra da toliko nategne pravne argu-mente, niti da se ujedini u progla{avawu napitka toksi~nim,tj. da ga pove`e s pi}em koje opija, te da ga tako, na osnovuanalogije, zabrani poput vina. Svima je bilo savr{eno jasnoda kafa nije alkohol. Zato je smi{qeno drugo opravdawe: zrnokafe se pr`ewem navodno ugqeni{e, a Kuran strogo zabrawu-je uno{ewe ugqenisanog jela. Ispijawe kafe je kona~no dozvo-qeno fetvom 1592. godine. Od tada vi{e nije napadan napitaknego kafane, i to moralnim i politi~kim argumentima. Zatva-

    286

    39 82 Numaral Mhimme Defteri (10261027 / 16171618) , Ankara 2000, 124; Matthee, Tobacco inIran, 61; isti, Exotic substances, 39.

    40 Matthee, Exotic substances, 36; Elezovi}, n. d., 621622, 628630.

  • rawe kafana je vi{e puta nare|ivano jo{ od vremena Sulejma-na Veli~anstvenog. Me|utim, zabrane su bile kratkog daha i~esto ograni~ene samo na odre|ena podru~ja.41

    Pri~a o duvanu je sasvim druga~ija jer je za zabranuprona|eno vi{e razloga (iako obi~nom svetu ni oni nisu iz-gledali previ{e ubedqivi): doneli su ga stranci, omamquje,neprijatan je, nepristojno ga je pu{iti, mu~i druge (wegovneugodan miris smeta muslimanima i po{tovanim an|elima),odvla~i od vr{ewa verskih obreda, izaziva lewost, rasipni-{tvo, naklonost prema gre{nicima, prqa, mo`e da izazovepo`ar itd. Ibrahim Pe~evi je jednom poglavqu svoje hronike(zavr{ene 164042) dao naslov: Pojava duvana ru`nog miri-sa i opasnog po zdravqe. Evo kako je duvan video jedan pro-se~no obrazovani intelektualac pisarsko-vojni~ke karijere:

    ... Kafane su bile pune dima od preteranog pu{ewa bespo-sli~ara i danguba, u toj meri da se qudi u wima nisu moglirazaznati. U ~ar{iji i na bazarima nisu ispu{tali lule izruku, duvaju}i dim jedan drugom u lice. Zaudarala je ~ar{i-ja i mahale. O duvanu su potom napisani toliki besmislenistihovi i hvalospevi, da su ih ~itali i upu}eni i neupu}e-ni ... Ru`an miris duvana uvla~io se u bradu, kapu, ode}u, aposebno, ako se pu{i unutra, u ku}u. Prostirke, name{taj iposteqe progorene su na pojedinim mestima, a svaki kutak uku}i uprqan je pepelom. Posle sna, pod uticajem neugodnogzadaha ... ~ovek dolazi u stawe da ne mo`e raditi.

    U`ivawe duvana je uvek u mnogim muslimanskim inte-lektualnim krugovima neuporedivo ~e{}e osporavano nego is-pijawe kafe.

    287

    41 Hattox, 610, 3745, 7071; Krsti, n. d., 8895; In, n. d., 28.

    Zlo~esta je rabota,Pu{it ga je sramota,Jer je vrlo grehota,Ustente se tutuna.

    Lulom o tle kucuka,Oko sebe pquvucka,

    Gore neg da bquvucka.Ustente se tutuna.

    I mi smo ga pili,I u smradu bili,Tako, Bogu mili,Ustente se tutuna.

  • glase stihovi jednog od najpoznatijih sarajevskih pesnika svogavremena, Hasana Kaimije (umro 1691). Pesmu je napisao nasrpskom/bosanskom jeziku, ali arapskim pismom, u doba kadaje dr`ava ve} odustajala od zabrawivawa duvana.

    Izgleda da su u`ivawe duvana, wegovo gajewe, kao imesta gde se pu{io, prvi put zabraweni u doba Ahmeda I(16041617). Za Murata IV (16231640) vezuje se najdosled-nija primena najstro`ih kazni ve{awe na licu mesta. Nare-dio je da se svuda u provincijama postave qudi koji }e tajno ijavno kontrolisati sprovo|ewe naredbe, ulaziti u ku}e i bezmilosti hvatati svakoga ko imalo smrdi na duvan, kom godstale`u da je pripadao. U`ivawe duvana je zabraweno uporedosa zatvarawem kafana, mehana i op{tom zabranom to~ewa vina.Tek je sredinom 17. veka {ejh ul-islam Bahaji prvi otvorenodozvolio pu{ewe. Potom su opet usledile zabrane, u jo{ neko-liko navrata, sve do 1688. godine. Tada je, usled politi~ke ivojne krize prouzrokovane porazima u ratu sa Svetom ligom,kona~no ukinuta svaka zabrana kafana i u`ivawa duvana.42

    Pokazalo se da od zabrana, pa ni najstro`ih, nije bi-lo trajne koristi. Mnoge vesti nam govore da se i u doba za-brana duvan sve vi{e pu{io, a nove kafane nicale br`e nego{to su stare zatvarane.

    Nigde u svetu nije bilo druga~ije. Iz istih ilisli~nih razloga, u`ivawe duvana je zabrawivano u {panskojAmerici (1575), Engleskoj (1604), nakratko i bezuspe{no uNizozemskoj, [vedskoj i Danskoj, potom u Francuskoj (do1672), izri~ito u ve}ini nema~kih kne`evina i vojvodstava(sredinom 17. veka), u Austriji (krajem istog veka), Rusiji(16341697), Persiji, Indiji, Japanu (po~etkom 17. veka). Unekim nema~kim gradovima zabrana je ostala na snazi do revo-lucije 1848. godine. Papa Urban VII je 1642. zabranio pu{e-we i {mrkawe u Vatikanu; zabrana je u potpunosti povu~enatek voqom Benedikta XIII 1724. godine.43

    Ove zabrane se uglavnom nisu odnosile na kori{}eweduvana kao leka.

    288

    42 Matthee, Tutun; Krsti, n. d., 9599; S. Bali, Kultura Bonjaka. Mu-slimanska komponenta, Wien 1973, 110111; Matkovski, n. d., 148154, 168179.

    43 Matthee, Exotic substances, 3235.

  • Moralne preporuke muslimanske uleme nisu imalenikakve posledice po hri{}anske podanike Osmanskog car-stva. Me|utim, sultanska nare|ewa su se odnosila na sve po-danike, bez obzira na veroispovest. Zabrane sa|ewa, prometai u`ivawa duvana, zatvarawe kafana i mehana, u kojoj god me-ri da su sprovo|ene, obuhvatale su i srpski `ivaq.

    Kakav je bio stav hri{}anske elite prema novim sti-mulansima? Nema podataka da se vrh crkvene hijerarhije ikadana bilo koji na~in zvani~no usprotivio ispijawu kafe, a ~i-ni se ni u`ivawu duvana. Naprotiv, izvori ukazuju na to daje hri{}anska elita odmah prihvatila novo pi}e, povode}i se zaosmanskom elitom, svojim uzorom. Tro{kovnici sa dvorova srp-skih mitropolita i episkopa jasno govore da se kafa svakodnev-no pila, i to u ne zanemarqivim koli~inama. [tavi{e, sti~ese utisak da se protokol episkopskog dvora umnogome ugledao naprotokol pa{ine kapije (porte), koji je opet bio slika car-skog saraja u malom. Ako je pa{a imao svog kafexiju, imao ga je imitropolit! Ucenismo Jovana kahvexiju aprilija 23. za po go-dine za 5 gro{a, ostalo je zabele`eno u tefteru Ni{ke mitro-

    289

    Koxaba{a (hri{}anski stare{ina)

    Livadije (Gr~ka) s nargilom, akvarel, kraj

    18/po~. 19. veka

  • polije pod 1728. godinom, u dobamitropolita Joanikija. Za po-trebe dvora u Ni{u su izme|u1727. i 1736. godine redovno ku-povani kahva, filxani i ~ibuci,ne ra~unaju}i kupovinu kafe zapoklon Turcima. Iza pokojnogvladike Joanikija, me|u stvari-ma popisanim 1734, posle kwi-ga ~atovnih, sahata, kavta-na, ~ah{ira, }ilima i ostaleimovine, nalaze se i dva kahve--ibrika vredna 120 ak~i i trikahve-tepsije procewene na 200ak~i. Kafa je, uz neuporedivore|e ~okulad i teh (~aj), ne-izostavno nabavqana za potrebedvora beogradskih mitropolitaMojseja Petrovi}a i VikentijaJovanovi}a, u doba austrijske vlasti u Beogradu. Me|utim, tu sene pomiwe duvan namewen pu{ewu na lulu; samo onaj za le~ewei u{mrkavawe.44

    Ni{ki mitropolit je imao na koga da se ugleda. VrhVaseqenske patrijar{ije pona{ao se na isti na~in. Arhiman-drit Gerasim Zeli} nezaboravno do~arava pravu orijentalnu at-mosferu zate~enu na prijemu kod patrijarha maja 1784. godine:

    Kad nas dovede u jednu veliku salu, |e su prostrte naj-lep{e tapeje koje se u Misiru prave, ugledam 6 lica sbradama i 6 svetovnije, |e sjede s prekr{tenim nogama i s~ibuci u ustije, duga~kije od ~etiri do pet lakata. ...sjedo-smo ... eto ti arhidjakon nosi svakome po ~ibuk, kojije vi-{e bija{e u sali nego brojanica, i mi uzesmo. Zatim done-se arhidjakon kafu bez zahara. Moj tolma~ pu{i i za|ekojim dimom srkne kafu; ali ja krvave vaqam i znojim se

    290

    44 J. Haxi-Vasiqevi}, Tevteri Ni{ke mitropolije (od 17271737god.), ZIJSSO I (1936) 3576; Popovi} i Bogdanovi}, n. d., 33, 35, 43, 53,7071, 77, 9192, 275, 295

    Vojvoda Milenko Stojkovi},crte`, 1808.

  • od muke, ne mogu}i ni dima od duvana trpiti, a kamoli ~i-buk u usta metnuti, za{to sam dosad bio zakleti neprija-teq lulexijama; no sad sam u Patrijarha prvi put moraolulu zapaliti, boje}i se da mi za zlo ne primi...

    Ovaj {armantni opis, uz re~i vezane za prijem uqetnim dvorovima i xardinima patrijarhovim u mestu Ku-ru~e{me, godinu dana docnije tu me je kafom i tabakom po-slu`io, koje je u Grka i Turaka najvi{a ~ast gostu pokazujeda sm Zeli} iz svoje Dalmacije nije nosio sli~na iskustva.45

    Ako se najvi{i kler nije zvani~no ogra|ivao od u`i-vawa duvana, pojedinci svakako jesu. U apokrifnoj PoslaniciIsusa Hrista patrijarhu jerusalimskom, dakle kanonskinepriznatom tekstu, napisanom po~etkom 18. veka, autor se`estoko okomio na pu{a~e: I proklet taj ~lovek koji pije du-an, seme djavolsko. Taj propoveduje ve~nu muku.46

    [irom hri{}anskog i muslimanskog sveta redovno suse pojavqivali pamfleti, pisma, besede, pesme i razni napisiprotiv duvana. ^ini se da ni Srbi u tom pogledu nisu biliizuzetak. U Ostro{kom manastirusu, izgleda, krajem 18. veka napi-sana pisma od duhanxija i pi-sma od burmuta{a, u kojima nepo-znati autor o~ajava: sad divojkemolim na{e ne odite za lula{e.Sli~na je pesma sastavqena i uFo~i 1780. godine.47

    Naravno, stav elite premakafanama bio je sasvim druga~iji,

    291

    45 G. Zeli}, @itije, Nolit, Beograd 1988, 79, 102.46 Arhiv SANU, 387, 95a95b. Zahvaqujem se prof. dr Tomislavu

    Jovanovi}u na podatku.47 Vinaver, n. d., 333.

    H. Le{enkol, Josif Krenak, ~uveniharamba{a, sada pri dobrovoqcima

    kod [apca, Ratni kalendar 1790, Be~.

  • {to ne treba da ~udi, s obzirom na ~iwenicu da se u hri{}an-skim kafanama to~io alkohol, da se kockalo i da su prire|iva-ne razne zabave. Dositej Obradovi} je 1790. godine iz Be~a po-slao pismo podr{ke gospo|i Juli D. \or|evi}a, kada mu se ona,sva u strahu, obratila jer je ~ula da }e se kafeterije i bilijar-de i podobne ovima dangubice po Ba~koj uvoditi.48

    I kada je kona~no dozvoqeno, pu{ewe na javnom mestuje u mnogim dr`avama i daqe smatrano nemoralnim ~inom, po-gotovo za odre|ene kategorije qudi. Zabrane bestidnog pu{e-wa na lulu u dubrova~kim kafanama vi{e puta su obnavqaneod 1780. godine do kraja veka, a odnosile su se, pre svih, naplemstvo.

    U Osmanskom carstvu i Persiji nije bilo nikakvihprepreka da `ena u`iva u duvanu jednako kao i mu{karac,

    osim {to to nije smela da ~ini ujavnosti. Nasuprot tome, u Za-padnoj Evropi se ustalilo mi-{qewe da pu{ewe lule nimalo nepristoji jednoj dami. Gotovo sve`ene, prikazane s lulom u rucina gravirama 17. i 18. veka, uko-liko nije neka satira u pitawu,pripadaju najni`em sloju prosti-tutki koje na ulici ili u gostio-nici do~ekuju svoje mu{terije.

    Tako|e, jeftina zemqanalula omogu}ila je da se pu{ewebrzo pro{iri me|u mornarima,lu~kim radnicima i vojnicima.Bio je to dobar razlog da se vi-{i stale`i opredele za finijuvarijantu konzumirawa duvana u{mrkivawe praha. Nema smr-dqivog dima, nema opasnosti odpo`ara i, uz to, parfimisani

    292

    48 Doma}a pisma Dositija Obradovi}a, priredio M. K. Dragutino-vi}, SKZ, Beograd 1899, 2730.

    Grkiwa sa ~ibukom ugradskoj no{wi, kraj

    18/po~. 19. veka

  • prah ne prqa. Kraj 17. i ceo 18. vek obele`ila je moda koja seiz visokog dru{tva, i `enskog i mu{kog, ali i iz najvi{ihcrkvenih krugova, polako spu{tala me|u pripadnike sredwegstale`a.49

    Na~ini u`ivawa

    Koji god putopisac da je pisao o kafi u Osmanskomcarstvu uvek je nagla{avao da se ispija toliko vrela da se tojedva mo`e izdr`ati. Turci su je, kao i Persijanci, uglavnompili bez {e}era. U Srbiji tako|e, kako svedo~i austrijskiuhoda zastavnik Rosi} (1783). Prema Kre{evqakovi}u, {e}e-rewe kafe u Bawaluci po~elo je tek 1878. godine. Neretko sepila uz slatki{e i pista}e, {to poja~ava wen ukus. Gdegde se,radi poboq{awa ukusa, dodavao cimet, kardamom, karanfili},retko kad |umbir, ambra i mastika. Evropska moda dodavawamleka u kafu bila je potpuno nepoznata, kako na Balkanu tako iu Anadoliji, sve do poznog 19. veka. Ama u moje vreme se nijeznalo za bele kafe i krofne, niti se znalo za te miliprote,ka`e g. Mirko u Srem~evoj Ivkovoj slavi. A kako je servira-na, mo`e da poslu`i se}awe Simeona Pi{~evi}a, koji je 1753.godine odseo u jednoj be~koj gostionici. Mladi kapetan je po-slao slugu po kafu u obli`wu kafanu. Sluga se ubrzo pojavio upratwi kelnera, koji je nosio kafu, mleko i {oqu pokrivenusalvetom. Kafu, tej, mleko uz slu`bu i postequ, kao sva-kodnevni izdatak, pa`qivo su bele`ili srpski studenti uLajpcigu 1770/71. godine, bra}a Mojsije i Dimitrije, izdanci~uvene, mada tad ve} osiroma{ile plemi}ke porodice Ra{ko-vi}a. Oni su svakako bili me|u prvim Srbima koji su u`ivalislu{aju}i Bahovu Kafe-kantatu, napisanu 1734/35, i ~estoizvo|enu u tamo{woj Cimermanovoj kafani.50

    293

    49 Vinaver, n. d., 340; Matthee, Exotic substances, 3940.50 Jelavi}, n. d., 38; Samarxi}, n. d., 162, 336, 722; Kosti}, n. d., 312;

    Hattox, n. d., 83; R. Matthee, Coffee in Safavid Iran, 18; D. Panteli}, Prilozi uzraspravu Uho|ewe Srbije pred Ko~inu Krajinu u Glasu CLIII, SpomenikLXXIV, drugi razred 57 (1933) 115; Arendonk Chaudhuri, Kahwa; H.Kreevljakovi, Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (14631878), u: isti, Izabranadjela, II, priredili A. Sueska i E. Pelidija, Veselin Maslea, Sarajevo 1991, 336;

  • Siroma{ni su ve} od 17. veka po~eli da tra`e zameneza kafu. Naut i `ir su smatrani za najboqe surogate (Vojvodi-na, Bosna).51

    Po~etkom 18. veka u Osmanskom carstvu je zavedendr`avni monopol na mlevewe kafe tahmis. Kafexije susmele da pr`e kafu, ali im nikako nije bilo dozvoqeno da jemequ ili, kako se nekada govorilo, tuku. Jedna od prednostiuvo|ewa tahmisa ogledala se u spre~avawu zloupotreba, u~e-stalog kvarewa ~iste kafe, tj. me{awa, naj~e{}e sa nautom.Sirova ili ispr`ena kafa nosila se u tahmisgane. To je bi-la prostorija sa vi{e ogwi{ta, {i{a i dibeka. U {i{u, kodnas zvanom pr`un, kafa se pr`ila, a u dibeku tukla }uski-jom. Dibeci su bili od kamena ili, re|e, od drveta. Kod ku}ese kafa pr`ila u {iiri, a mlela uposebnim kahve-mlinovima ili, ka-ko je narod ponegde govorio kafe-nim vodenicama, metalnim ili dr-venim. Servisi za kafu su biliveoma razli~iti i po kvalitetu ipo sastavu. Servis (takum) sasto-jao se od jednog ili vi{e ibrikarazli~ite veli~ine, nekad i |ugu-ma, u kojima se tako|e kuvala islu`ila kafa, i ve}eg broja filxa-na (izvorno finxan) i zarfova.Xezve u dana{wem obliku bile suveoma retke, sve do sredine 19. ve-ka, kada su kona~no izbacile ibrikiz upotrebe. [oqica, ili filxan,naj~e{}e je bila bez dr{ke. Zato jetu bio zarf, bakrena ili mesingana

    294

    S. Sremac, Ivkova slava. Zona Zamfirova, Celokupna dela 1, Beograd b. g., 30prvi put objavqena 1895; S. Pi{~evi}, @ivot generalmajora i kavaqera Si-meona sina Stefana Pi{~evi}a, Matica srpska, Novi Sad 1998, 158159; D. Ru-varac, Arhimandrita Jovana Raji}a Istorija katihizma (nastavak i svr{e-tak), AISPKM II (1912) 289292.

    51 D. Popovi}, Srbi u Vojvodini, I, Matica srpska, Novi Sad 1990,234, II, 249; Kreevljakovi, n. d., 336.

    Drveni dibeci za tu~ewekafe, 19. vek

  • zdela u koju se stavqao filxan, {to je omogu}avalo da se vrela{oqica nesmetano prinese ustima. Jeftini filxani su naj~e-{}e bili od obi~ne keramike, katkad bronze, dok su oni vred-niji izra|ivani od najfinijeg kineskog porcelana, zvanog faj-furi. Palate najvi{ih dostojanstvenika krasili su skupocenitakumi, od srebra, s pozlatom, predivne izrade. Tu su jo{bile tacne (kahve taba) i vezeni podmeta~i (kahve mahrama-s) za kahve-tepsiju na kojoj se servirala kafa.52

    Tako je izgledao muslimanski servis. Izvori pokazu-ju da se kod hri{}anske elite u Osmanskom carstvu, pre svegacrkvene, kafa slu`ila na isti na~in. Popisi zaostav{tinani{kog mitropolita Joanikija 1734, mnogih drugih hri{}anaiz Sofije, obi~nih du}anxija iz Sofije 18. veka, popisi tro-{kova mitropolija, tzv. tefteri, i mnogi drugi dokumenti,prepuni su turskih pojmova vezanih za u`ivawe kafe. Po~et-kom 18. veka uticaj je jo{ bio toliko jak da je i u austrijskimoblastima, preko Save i Dunava, kori{}en isti re~nik. Pri-premaju}i se za narodni i crkveni sabor u Karlovcima 1731.godine, beogradski mitropolit je kupio 10 oka kave venecian-ske i 4 tuceta vinxana kavexiski s podnosci.53

    Ispijawe kafe, kao i drugih kafeinskih napitaka, ~a-ja i ~okolade, na evropskom Zapadu tokom druge polovine 17. iprve polovine 18. veka, dobrim delom je predstavqalo imita-ciju orijentalnog ili ameri~kog rituala, na~ina u`ivawa tihnapitaka. Na engleskom drvorezu iz 1674. godine prikazane sukineske porcelanske {oqice bez dr{ki. Tako|e, kafa se ispr-va kuvala u posudama koje su u po~etku veoma li~ile na ibrike.[tavi{e, u Evropi se koristio isti uvozni porcelan kine-skog porekla, kao i u Osmanskom carstvu i Persiji. Tek odsredine 18. veka u Evropi se osnivaju fabrike kvalitetnogporcelana koji }e uspe{no zameniti kineski. U Engleskoj je tovexvud, a na jadranskoj obali i u Sredwoj Evropi italijanski

    295

    52 Kreevljakovi, n. d., 199202; Tri~kovi}, Beogradska tvr|ava,69, 71, 73; Hattox, n. d., 8586.

    53 Haxi-Vasiqevi}, n. d., 4042, 44, 46, 51, 58; Popovi}, Gra|a, 36;Turski izvori za blgarskata istori, VI, sstavili N. Todorov i M. Kali-cin, Izvori za blgarskata istori XXI, BAN, Sofi 1977, 64, 124, 126; Po-povi} i Bogdanovi}, n. d., 43.

  • i ~e{ki porcelan. Pretoga, u Splitu, na pri-mer, tokom druge polovi-ne 17. veka kori{}ene sui bakarne i bronzane{oqice i ibrici, a ubogatim ku}ama i srebr-ne. Kao {to je evropskaelita u po~etku podra-`avala orijentalni na-~in ispijawa kafe, izfinxana, tako je i osmanska u 19. veku po~ela da preuzimaevropski obi~aj ispijawa kafe iz {oqica s dr{kom.54

    Konzumirawe kafe nije uticalo samo na preraspodelujavnog prostora. U privatnom prostoru, dodu{e samo kod onihnajbogatijih, tako|e se promenio unutra{wi raspored, i tomu{kog dela selamluka. Izdvojena je posebna prostorija,kahve-oxak, u kojoj se spremala kafa za goste. Kre{evqakovi}pomiwe kahve-oxak u konaku Xeneti}a, Sabura i Ahmed Mu-nib-efendije (danas Svrzina ku}a) u Sarajevu. Arhitekturamuslimanske ku}e i tu je poslu`ila kao model onom delu hri-{}anske elite koji je to sebi mogao priu{titi. Iako je unutra-{wost konaka kneza Jefrema Obrenovi}a u [apcu poredio sadvorovima ma|arskih magnata, Joakim Vuji} je 1828. godineveoma lepo primetio da on nije bio po evropejskom vkusu negopo vosto~nostranomu, to jest turskomu, na~inu ure`den i name-{ten. Me|u mnogim prostorijama naveo je i kafe-oxakliju.55

    Pribor za kafu se ~esto nosio na put. Me|u opremomkoju je Fransoa de la Bule le Gu kupio u Carigradu, sprema-ju}i se na put u Persiju sredinom 17. veka, na{li su se jednako`na kesa za kafu, jedan mali lonac za kuvawe kafe i jednakutija s porcelanskim {oqama da se gosti ponude kafom polevantinskom obi~aju. Isto iskustvo imao je i Pule putuju}ipo Balkanu. Navike se ne mewaju tako lako, o ~emu svedo~i

    296

    54 Jamieson, n. d., 285-286; Vinaver, n. d., 335; Bo`i-Bu`ani, n. d.,4445, 52.

    55 Kreevljakovi, n. d., 203; J. Vuji}, Pute{estvije po Serbiji, II,SKZ, Beograd 1902, 9496.

    Filxani u srebrnim zarfovima, 19. vek

  • Pirh prolaze}i kroz Srbiju 1829. godine. Sretao je spahije upratwi slugu {to su nosile kese za skupqawe desetka, a me|utim kesama je uvek bila i jedna u kojoj tandr~e plehano posu|eza kavu, bez koga se Tur~in nikada ne kre}e na put.56

    U savremenim pesmama i proznim hvalospevima kafii duvanu, brojnim koliko i pamfleti protiv wihovog kori-{}ewa, isti~e se da pravi ugo|aj nastaje tek kada se u`ivajuistovremeno: Duvan bez kafe, kao seks bez strasti, zapisaoje jedan misti~ni pesnik (dodaju}i, potom, da je kafa bez ha-{i{a, kao ku}a bez penxera, a ha{i{ bez duvana, kao ku}abez duvara). Sli~nih mi{qewa bilo je i na daqem Istoku stara persijska poslovica glasi: Kafa bez duvana je kao ~or-ba bez soli pa i u Zapadnoj Evropi. Potreba pu{a~a za ve-}om koli~inom kafe ima i svoje prirodno opravdawe. Pu{a~imetaboliziraju kafu neuporedivo br`e od nepu{a~a i zato imje za postizawe istog efekta potrebeno vi{e napitka.57

    Pu{iti ili dimiti nisu bili prvi glagoli veza-ni za potro{wu duvana. Isprva je svuda u svetu naj~e{}e kori-{}en izraz piti duvan. U Zapadnoj Evropi on se uglavnomizgubio tokom 17. veka. Kod Turaka se, pak, zadr`ao do danas.Kod nas je ve} zaboravqen, iako se nekad sretao u literaturi:Pa po~inu pod {ator Sekula, devet lulah popio duhana(Mladi Marjan i Arnaut Osman, iz Vukove zbirke), napi-smo se kafe i tutuma (Wego{), Koj pije tutun, nek se poslu-`i (St. Sremac) itd. Duvan se mogao jo{ duvaniti, tutu-niti, pa i ~uriti: A ti, gospodin-Mirko, ne ~uri{ li(St. Sremac).58

    Najrasprostraweniji na~in u`ivawa duvana u zapad-nom svetu sve do 19, a na Bliskom istoku do 20. veka, bio je pu-

    297

    56 Samarxi}, n. d., 316; Jelavi}, n. d., 38; O. D. pl. Pirh, Putovawepo Srbiji u godini 1829; \. Magara{evi}, Putovawe po Srbiji u 1827. godini,Prosveta, Beograd 1983, 131.

    57 H. J. Kissling, Zur Geshichte der Rausch- und Genusgifte im Osma-nischen Reiche, SF 16 (1957) 356; Matthee, Coffee in Safavid Iran, 24; isti, To-bacco in Iran, 61.

    58 Mancall, n. d., 8; V. S. Karaxi}, Srpske narodne pjesme III, Sabranadela Vuka Karaxi}a 6, priredio R. Samarxi}, Prosveta, Beograd 1988, 221; P.Petrovi} Wego{, La`ni car [}epan Mali. Istori~esko zbitije osamnaesto-ga vijeka, SKZ, Beograd Zagreb 1902, 202; Sremac, n. d., 29.

  • {ewe na lulu. U Osmanskomcarstvu izraz lula (lle)ozna~avao je samo ogwi{te,glavu predmeta koji danas na-zivamo lulom. Naj~e{}e supravqene od raznih vrstagline. ^esto su se mewale, utoj meri da ni siroma{nijednu lulu nisu koristilidu`e od mesec dana. U kera-mi~ko ogwi{te uglavqivaose ~ibuk, osmanski ~ubuk(od persijskog izraza ub, uzna~ewu drvo), katkad nazi-van i kami{ (trska). ^ibu-ci su naj~e{}e pravqeni odhudikovine/fudikovine (vi-burnum lantana), u narodu za-to i nazvanom ~ibukovina i kami{ovina. Oni kvalitetnijibili su od jasmina. ^ibuk se na vrhu zavr{avao takumom, oddrveta, kosti ili }ilibara. Kvalitet takuma odre|ivao je cenu~ibuka. Poneko je upotrebqavao kratak ~ibuk, mada retko, i tou novije vreme. Naj~e{}e se upotrebqavao dugi ~ibuk, prepozna-tqiv na mnogim savremenim likovnim delima, prose~ne du`ineoko metar i po. Pu{ilo se tako {to se lula oslawala o pod.Zbog toga se brzo i lako mogla o{tetiti. Zbog du`ine ~ibu-ka, bio je ube|en Englez Braun 1669. godine, dim be{e mlak ine tako qut.59 Kod Osmanlija je izrazom ~ibuk ~esto ozna~a-van ceo komplet, dok je kod nas tu ulogu preuzeo termin lula.

    Imao je dugi ~ibuk jo{ jednu namenu, od Crne Goredo duboke Anadolije. @ene se biju ~ibukom, a qudi no`emali pu{kom, ostalo je zapisano me|u Vukovim crnogorskim

    298

    Osmanske kerami~ke lule, 1718. vek

    59 Matthee, Tutun; Kreevljakovi, n. d., 215217; D. Simonovi}, Bo-tani~ki re~nik nau~nih i narodnih imena biqaka sa imenima na ruskom, engle-skom, nema~kom i francuskom jeziku, Posebna izdawa SAN CCCXVIII, Insti-tut za srpskohrvatski jezik 3, Beograd 1959, 495; V. Biki, Gradska keramikaBeograda (1617. vek), Arheoloki institut, Beograd 2003, 150153; Z. Levental,Britanski putnici u naim krajevima od sredine XV do poetka XIX veka, Deje novi-ne, Gornji Milanovac 1989, 134.

  • poslovicama. A u selu kod Kowe, 1660. godine, duhan-~ibu-kom je po glavi udaran mu{karac, Mevlud, sin Alija. Izuda-ran i uvre|en, pojavio se pred sudom. Me|utim, morao je daodustane od tu`be jer nije uspeo da obezbedi svedoke. Vuk Ka-raxi} je pisao (1834) da je udarawe ~ibukom (on ka`e kami-{em) u Crnoj Gori smatrano velikim prestupom, ravnim uda-rcu nogom. Takva uvreda se ka`wavala sa 50 cekinao{te}enom i 50 cekina globe.60

    Lule i nargile su se kod ku}e ili u kafani pripaqi-vale iz mangala ili ogwi{ta. Za to su slu`ile posebne malema{ice, obavezni sastavni deo svakodnevne opreme pu{a~a.Kada u blizini nije bilo vatre, kori{}en je kremen, ~esto uspecijalnom kompletu s gvo`|em i fitiqem, tako da je ~iniopravi mali primitivni upaqa~ (~akmak).61

    Duvan se naj~e{}e nosio u vre}icama (duvankesa, tu-tunkesa) od razli~itog materijala, naj~e{}e platna, ~oje, po-tom ko`e ili gove|eg mehura. Krajem 18. i po~etkom 19. veka,prema zapadnom obi~aju, sve vi{e se dr`ao u metalnim kutija-

    ma, i kod Osmanlija nazivanim taba-kera. ^ibuci su se nosili u posebnimkesama obe{enim o sedlo ~ibuklu-cima, zajedno s ki{obranom.62

    Pu{ewe na tzv. vodenu lulupreovla|ivalo je u Persiji, Avganista-nu i delu Indije. Kod Osmanlija jeprevagu imao dugi ~ibuk, mada se nargi-la, u islamskom svetu nazivana i huka(ili hoka), goza, {i{a, kaqan, sretalana svakom koraku. Nema podataka da jeme|u balkanskim hri{}anima taj na~inu`ivawa stekao mnogo poklonika, {to

    299

    Duvankesa, 18. vek

    60 V. S. Karaxi}, Srpske narodne poslovice, priredio M. Panti},Sabrana dela Vuka Karaxi}a 9, Prosveta, Beograd 1965, 106; isti, Etnograf-ski spisi. O Crnoj Gori, priredili M. Filipovi} i G. Dobra{inovi}, DelaVuka Karaxi}a, Prosveta, Beograd 1969, 328; 10 Numaral Konya eriye Sicili(1070/1071 / 1659/1661) (Transkripsiyon), Hazrlayan Yard. Do. Dr. . Sak, Selukniversitesi, Konya 2003, 218.

    61 Kreevljakovi, n. d., 216.62 Isto, 210.

  • naravno ne zna~i da ih tu i tamo, me|u elitom, nije bilo. Osta-lo je tek nekoliko poznih svedo~anstava: dok sedi na mermeru~esme, pred [anti}em nargila klokiwa, a Srem~ev }ir-Mo-{a se uveseqava slu{aju}i kako brbo}e voda u nargiletu.63

    Cigare, koje su osvojile evropski Zapad u 19. veku,gotovo da se nikad nisu pu{ile na Bliskom istoku i osman-skom Balkanu, izuzev, kao deo uvezene mode, me|u prozapadnoorijentisanom elitom. Cigareta je u Evropi prihva}ena tekposle 1880. godine, a kod Osmanlija po~etkom 20. stole}a.64

    U Osmanskom carstvu {mrkawe duvana nikada nije do-seglo popularnost pu{ewa na lulu. Jednim delom i zbog cene.Me|utim, nikako se ne mo`e re}i da nije bilo poznato. Taj na-~in u`ivawa pomenuo je Englez Braun 1669. godine. Naro~itopopularno postalo je tek u 18. veku. Duvan za {mrkawe nazivaose arapskim izrazom enfije (enfiye). Termin burmut ili bur-nut, kod nas se odoma}io docnije i predstavqa izmewenu va-rijantu turskog izraza burun otu u zna~ewu trava za nos.[mrkawe duvana kod Osmanlija nije imalo stale{ku dimen-

    ziju, karakteristi~nu za Za-padnu Evropu. [mrkali su ibogati i siroma{ni razlikaje bila samo u kvalitetu duva-na, burmutice i u ritualu.Burnut je kori{}en i na mi-tropolitskom dvoru u Beogra-du 1726. godine, ali, ~ini se,u veoma ograni~enim koli~ina-ma. Docnije, carica MarijaTerezija je velikodu{no deli-la zlatne burmutice srpskimvladikama. Jedna od wih, kojuje vr{a~ki vladika VikentijePopovi} 1778. godine darovaomanastiru [i{atovcu, sa~u-

    300

    Nargila, kristal i srebro, po~etak 19. veka

    63 Matthee, Tutun; A. anti, Na mermeru esme, u: isti, Pesme,Knji`evni Jug, Zagreb b. g., 163; S. Sremac, ]ir Mo{a Aben{aam, u: isti,Pripovetke I, Celokupna dela 4, Beograd b. g., 306.

    64 Matthee, Tutun.

  • vana je u Muzeju Srpske pra-voslavne crkve u Beogradu. Naovaj podatak se nadovezuje za-pa`awe Vuka Karaxi}a o{mrkawu u Crnoj Gori. Napo-menuo je da je to navika kojusu prije u Srbiji imali samokalu|eri i po varo{ima Tur-ci i Grci; kod naroda pak uSrbiji i sad 1834 je velikarijetkost. Crnogorci su bur-mut spravqali sami, svako zasebe, a dr`ali su ga ne u kuti-jama nego u ko`nim kesicama.65

    Mnogo se toga jo{ mo`e re}i o upotrebi kafe i duvanau osvit modernog doba na Balkanu. Po strani su ostali boga}e-we re~nika ~itavim novim izrazima (kafena ka{i~ica, kafenaboja), smi{qawe izreka, poslovica, zagonetki, odjek u literatu-ri, stvarawe novih obi~aja, kako u ku}i tako i u javnom prosto-ru (no{ewe kafe na dar, ili darivawe u znak zahvalnosti), ra-|awe novih zanata, zanimawa, gajewe duvana, pregled vrsta,cene, dr`avni monopoli, krijum~arewe, mnoge osobenosti upripremawu, recepti itd. Jedna od najve}ih celina, ovde zapo-stavqena zbog nedostatka prostora, jeste svakako wihova upo-treba u medicini i veterini, i zvani~noj i narodnoj, ukqu~uju-}i gatawa i bajawa. Prostor da se te teme makar na~nu oduzelaje `eqa da se rast popularnosti kafe i duvana sagleda krozogromne sli~nosti i male razlike u stavovima vladaju}ih elitahri{}anske i islamske civilizacije. Tema je neiscrpna i kraj-we izazovna. Ne mo`emo a da ne budemo zadivqeni pred krup-nim promenama koje su kafa i duvan izazvali u dru{tvenoj,ekonomskoj i politi~koj istoriji. Neke od wih su i danas o~i-gledne, katkad i na svakom koraku, uprkos raznim kulturnimnanosima stole}ima talo`enim na raznim meridijanima.

    301

    65 Levental, n. d., 134; Matthee, Tutun; Matkovski, n. d., 164168; Po-povi} i Bogdanovi}, n. d., 36; Karaxi}, Etnografski spisi. O Crnoj Gori, 328.

    Zlatna burmutica vr{a~kogepiskopa Vikentija, darcarice Marije Terezije, 1778.

  • PRIVATNI@IVOT USRPSKIMZEMAQAMA U OSVITMODERNOGDOBA

    priredioAleksandar Foti}

    2005

  • Ograni~ena privatnost u ranom modernom dobuRe~ prire|iva~a ........................................................................................5

    CIVILIZACIJSKI KRUG OSMANSKOG CARSTVA

    Dr`avni okviri i privatni identitet

    1. IZME\U ZAKONA I WEGOVE PRIMENEAleksandar Foti} ................................................................................27

    Op{ti dr`avni i pravni okviri ......................................................29@ivot, sloboda i imovina ..................................................................38Ropstvo................................................................................................40Stale{ka pripadnost ..........................................................................42Jezik i pismo ......................................................................................44Sloboda ispovedawa la`ne vere......................................................45Promena vere ......................................................................................46Vlast i smrtni slu~aj..........................................................................50Neupadqivost sahrane ........................................................................51Stanovawe vizuelna dominacija islama ..........................................52Brak ....................................................................................................57Seksualnost i blud..............................................................................61Odevawe obaveznost razlikovawa ..................................................64

    2. VIZUELNA KULTURA I PRIVATNI IDENTITETPRAVOSLAVNIH HRI[]ANA U 18. VEKUNenad Makuqevi} ..................................................................................72

    Okviri konstituisawa privatne vizuelne kulture ..........................73Vizuelna kultura i privatni verski identitet..................................81

    931

    Sadr`aj

  • Vizuelna kultura i samoprezentacija pravoslavnih hri{}ana ......................................................................97

    U ku}i i van we

    3. KU]A, SELO I GRAD U USMENOJ EPICIMirjana Deteli} ..................................................................................115

    4. STANOVAWE U GRADU I NA SELUGordana Milo{evi} ..............................................................................142

    Gradska i varo{ka ku}a ....................................................................145Seoska ku}a ........................................................................................161

    Izgled i tipovi ..........................................................................161Unutra{we ure|ewe ....................................................................166Konstrukcija................................................................................168

    5. KRSTARE]I OSMANSKIM CARSTVOMEma Miqkovi} ......................................................................................173

    Putnici namernici i wihovi itinereri..........................................174Putevi i naseqa ................................................................................182Magarci, kowi, ko~ije.......................................................................187Briga dr`ave ....................................................................................189Bezbednost na putu: hajduci i derbenxije ........................................196

    Ogwi{te i trpeza

    6. OBELE@JA KULTURE ISHRANEVesna Biki} ..........................................................................................203

    Prostor ............................................................................................207Poku}stvo ..........................................................................................213Posu|e i pribor ................................................................................215Obedovawe ........................................................................................225

    7. JELO I PI]EOlga Zirojevi}......................................................................................233

    932

  • Uga|awe du{i

    8. (NE)SPORNO U@IVAWE: POJAVA KAFE I DUVANAAleksandar Foti} ..............................................................................261

    Upoznavawe ......................................................................................263Trijumf uprkos zabranama kafane i dru{tveni `ivot ................269Na~ini u`ivawa ..............................................................................293

    9. RADI SVOGA RAZGOVORA I DA DRUGI SLU[AJUSowa Petrovi} ....................................................................................302

    Odnos prema usmenoj tradiciji ........................................................302Usmena kwi`evnost i dru{tvene promene ........................................302

    Folklor kao istorijski dokument ..............................................304Pogled u radionicu usmenog stvaraoca ......................................305

    Kako se pevalo i pripovedalo ..........................................................306Pevawe i igrawe u kolu..............................................................307Pevawe i svirawe za trpezom ....................................................316Pevawe u pokretu ........................................................................318Srpski na~in ............................................................................319Smena epskih stilova ..................................................................323

    Opasnosti stvarawa ..........................................................................327Pogubni uzori ............................................................................328Gusle u slu`bi ratnog lukavstva ................................................331

    Usmena tradicija kao odgovor na svakodnevicu ................................332Tu`ewe i naricawe ....................................................................333Predawa i verovawa....................................................................333Lirske vrste u osvit novog doba ................................................336

    10. SLOJEVI MUZI^KIH KULTURA U PRIVATNOM I JAVNOM @IVOTUDanica Petrovi} ................................................................................342

    Duhovna muzika hri{}ana ................................................................344Usmena i pisana poja~ka tradicija..............................................344Pojawe i `ivot u manastirima ..................................................351U~ewe pojawa ..............................................................................354Katolici u Beogradu ..................................................................356

    Svetovna muzika hri{}ana................................................................357Narodni obi~aji..........................................................................360Zabave muzi~ki instrumenti i igre ......................................363

    933

  • Bubwari, ~uvari reda..................................................................367Turska muzika ..................................................................................368

    Dervi{i ......................................................................................368Turske muzi~ke kapele ................................................................369

    Sveto i tajno: slojevi vere

    11. VERA I CRKVA U SVAKODNEVNOM @IVOTU U 18. VEKUNedeqko Radosavqevi} ........................................................................377

    12. SVAKODNEVNI @IVOT SLIKARA 16. I 17. VEKA ISVAKODNEVICA U WIHOVIM DELIMAZoran Raki} ..........................................................................................400

    13. DVOVERJEOlga Zirojevi} ....................................................................................432

    Bogomoqe, ikone, Novi zavet ..........................................................442Krst i kr{tewe ................................................................................444Slave i praznici ..............................................................................446Oj, Tur~ine, za nevoqu kume ........................................................449Kultna mesta i le~ewe......................................................................450Konzumacija alkohola i sviwetine dela {ejtanova ......................453

    14. NARODNE PREDSTAVE O BO@ANSKOM I DEMONSKOMQubinko Radenkovi}............................................................................460

    Pagansko i hri{}ansko ....................................................................460Obogotvoreni predak ........................................................................462Bog ..................................................................................................466Demoni ..............................................................................................470

    Du{a i telo: upla{eni i bolesni

    15. IZME\U VRA^A I LEKARA: OBELE@JA ZDRAVSTVENE KULTUREJovan Pe{aq ........................................................................................475

    Bo`ja voqa ........................................................................................475

    934

  • Berberi, hirurzi, fizici ................................................................478Stare i nove bolesti ........................................................................483

    Du{evne bolesti..........................................................................483Francuska bolest ....................................................................485Lepra ..........................................................................................486Tuberkuloza ................................................................................487Velike bogiwe ............................................................................487Kuga ............................................................................................490

    Organizovawe zdravstvene slu`be ..................................................495Kontumaci ..................................................................................496Bolnice ........................................................................................501Apoteke........................................................................................502

    16. U PO^ETKU SVEGA JE STRAHRadivoj Radi} ......................................................................................505

    Strah od Turaka................................................................................508U o~ekivawu kraja sveta ................................................................514Glad....................................................................................................518Zemqotresi........................................................................................525Pomra~ewe sunca i meseca ..............................................................527Komete ..............................................................................................530Kuga ..................................................................................................532Po`ari...............