1

K R I Ž O D S U Z A

UVOD

Knjigu posvećujem Majci Mariji Kraljici mira, našoj dragoj Gospi koja punih trideset

godina u neizmjernoj ljubavi prema svima nama prolijeva suze moleći za sve nas na koljenima

pod križem i pred Prijestoljem Gospodnjim. Nosi nas u svome Srcu i prinosi naše prošnje i

molitve naša mila zagovornica i posrednica. Svojom svakodnevnom prisutnošću stvara štit i

brani nas od sotone koji kao ričući lav obigrava oko naše planete.

Tebi Gospo moja mila predajem svoj život i svoje srce i u tom srcu napisanu knjigu uz

poticaj Duha Svetoga sa željom da služim Bogu svome u ljubavi i s ljubavlju praćen Tvojim

Majčinskim zagovorom. Unatoč svemu trijumfirat će Tvoje Majčinsko Srce i otvoriti put trijumfu

Božanskog milosrđa i obistinit će se ono o čemu govori Sv. Faustina Kovalska u Dnevniku:

Danas sam vidjela Božju Slavu što teče iz ove Slike. Mnoge duše primaju milost, premda o njima

ne govore glasno. Usprkos različitosti svojih putova, Bog se proslavlja preko Slike. Nastojanja

sotone i zlih ljudi razbijaju se i pretvaraju u ništavilo. Usprkos sveg đavolova bijesa trijumfirat

će Božansko milosrđe nad cijelim svijetom i bit će štovano od svih duša1

Zahvalimo Gospodinu što nam je poslao Majku, molimo i postimo da se ispuni Gospin plan da se

svi spasimo, da svi prihvatimo pruženu ruku Božanskoga milosrđa kličući Kralju Milosrđa:

ISUSE JA SE UFAM U TEBE.

1 Dnevnik Faustine Kovalske, str. 478.

2

Da li napisati svjedočanstvo? Da li se izraziti pisanom formom o onome što smo doživjeli,

o onome što je iskustveno ostavilo traga dubinama našeg bića? Poticaj da pišem dolazio je u

zadnjih nekoliko godina ali sam to u svojoj svijesti glatko odbio razmišljajući kome bih ja mogao

biti interesantan sa svojim pisanjem. Pjesme sam, istina, pisao za vrijeme rata u Banjaluci gdje

sam ostao tijekom cijeloga rata, radeći teške fizičke poslove valjajući klade na „radnoj obvezi“.

Iz svoga grada nisam htio ići, a ni na kraj pameti mi nije bilo da budem pripadnik srpske vojske.

Tada nisam živio svoju vjeru niti je moj život bio sakramentalan. Od svog kršćanstva imao sam

samo krsni list. U tim pjesmama sam izražavao ono što sam duboko u sebi proživljavao i

pjesmama tražio dobrotu i ljepotu koje u toj krutoj ratnoj stvarnosti nije bilo. Da ih izdam ili da ih

ponudim nekom izdavaču nisam niti pomišljao. Ako ćemo svojim postupkom, činom, nakanom,

svjedočanstvom u bilo kojoj formi činiti dobro i doprinijeti da zrake Božje dobrote i preko nas

dotaknu srca naših bližnjih, mi smo učinili ono što je do nas. Ono što mene apsolutno ne zanima

da li će to svjedočanstvo biti suvremeno ili staromodno, stilski besprijekorno, pismeno ili

nepismeno. Ono što je jedini predmet moga interesiranja je činim li ja to iz ljubavi i jesu li moje

nakane u svemu tome čiste pred Licem Božjim.

Na blagdan Sv. Male Terezije rano ujutro meni je postalo jasno da trebam pisati knjigu.

Tu spoznaju je pratilo sjedinjenje s Gospodinom u ljubavi gdje sam prolijevajući suze vapio

dragom Bogu da se smiluje meni bijedniku. S takvom jasnom spoznajom volje Božje svako dalje

odlaganje bi bilo veliki grijeh. Ova knjiga nastaje zato što je to volja Božja i što su po zagovoru

Kraljice mira srušene prepreke u meni, ekstremni oblici mrtvljenja, koji ako odu u tu krajnost

postaju prepreka u izvršavanju volje Božje. Ključno je pitanje koliko smo se otrgli od sebe samih,

od naše volje, naših razmišljanja i koliko smo pročistili svoju dušu da bi duh koji je u samom

središtu našeg bića i gdje prebiva Gospodin ražario našu volju Gospodnjom ljubavlju. Ako svoju

volju podređujemo volji Božjoj, ako se na našem duhovnom putu krećemo prema sjedinjenju s

Gospodinom i sjedinjujemo se u ljubavi, tada će unatoč svoj našoj bijedi i našoj tvrdovratosti

pasti sve naše barikade, kruti mehanizmi kao „ja sam mali, jadan i bijedan, mene neće uzeti za

ozbiljno i sl. Pa da me i ne uzmu za ozbiljno, ako ljubim Boga svoga i bližnjega ja ću željeti u

radosti služiti i odgovoriti na poticaj Duha Svetoga koji mi nedvojbeno govori, ne vanjskim

znakovima, da bih trebao odgonetnuti što bi to moglo biti, već čistom ljubavlju koja izvire iz

dubine moga bića i manifestira se tako da lijevam suze nad svojom bijedom pred veličanstvenom

ljubavlju našeg Stvoritelja.

Knjiga je autobiografskog karaktera i govori o duhovnom sazrijevanju i kako nas dragi

Bog prati od samog početka našeg života na tom našem putu beskrajnom strpljivošću i

bezuvjetnom ljubavlju koja daleko nadilazi naše poimanje ljubavi. Razumom spoznajemo Boga i

dat nam je da bi uzvjerovali i umnožili našu vjeru, a potom nas vodi svjetlo vjere gdje je

onemogućen pristup zlomu koji bi nas želio spriječiti na tom putu. U pamćenju ispražnjenom od

svega što bi nas odvojilo od Gospodina nadamo se susretu s Ljubljenim. I kao konačan cilj

cijelog našeg duhovnog puta s voljom otrgnutom od nas samih, vremenitih ispraznosti i

mentaliteta ovoga svijeta u ljubavi se sjedinili sa Gospodinom već ovdje dok smo na zemlji kao

predokus vječnog sjedinjenja u Kraljevstvu Nebeskom. Svi smo mi unikati u Božjem stvaranju i

svakog od nas Bog vodi na jedinstven način, ali isto tako ima puno toga zajedničkoga za sve nas

na tom putu. O svemu tome htio bih nešto reći, nadajući se ako bi već netko čitao ove retke,

mogao naći poticaj za rast u vjeri, nadi i ljubavi. Govorit ću o Međugorju i mom susretu u duhu s

3

fra Slavkom Barbarićem koji je kada sam ja prvi put 2006. g. hodočastio u Međugorje već bio u

Očevu Domu i zagovarao za sve nas. I kao kruna mog duhovnog puta svjesna spoznaja veličine i

značaja Božanskog milosrđa koje je Gospodin objavio Sv. Faustini Kovalskoj za sve nas u ovim

teškim današnjim vremenima.

25. rujna 2011. Kraljica mira nam je uputila poruku preko vidjelice Marije Pavlović

Luneti:

„ Draga djeco! Pozivam vas da ovo vrijeme bude za sve vas vrijeme svjedočenja. Vi koji živite u

ljubavi Božjoj i iskusili ste njegove darove posvjedočite ih svojim riječima i životom, da budu

na radost i poticaj drugima u vjeri. Ja sam s vama i neprestano zagovaram pred Bogom za sve

vas da vaša vjera bude uvijek živa i radosna i u ljubavi Božjoj. Hvala vam što ste se odazvali

mome pozivu“.

***

Uz jasan i nedvojben poticaj Duha Svetoga, uz Majčin poziv da svjedočimo i uz svjesnu

spoznaju da je volja Božja da napišem knjigu još jedno izvjesno vrijeme trajala je borba u meni

da li da krenem s pisanjem. Poslije svladanih lekcija mrtvljenja na svim razinama, i osjetnoj i

duhovnoj, očito je Gospodin tražio da učinim iskorak u novo da bi mu služio na jedan novi način.

Ako iskreno ljubimo Boga i bližnjega mi ćemo na taj poziv odgovoriti. Zli me je na sve načine

htio uvjeriti kako ne trebam da se prihvatim tog djela. Ipak, po zagovoru Kraljice mira i Svetih

kojima se utječem, milošću Božjom poslije šesnaest godina opet sam počeo pisati pjesme, a

nemalo zatim i pisati knjigu.

Neka je vječna slava i hvala Svetom Trojstvu, Tro-jedinom Bogu i Svetoj Majci Crkvi

katoličkoj, Zaručnici Kristovoj. Neka sve naše misli i djela budu na slavu Kralju Milosrđa .

Kralju Milosrđa obasjaj nas svjetlošću svog Božanskog Milosrđa, napoji nas krvlju, operi

nas vodom iz srca svoga, Milosrdni Bože naš.

Gospo naša draga i Kraljice mira, zagovaraj za sve nas da prihvatimo pruženu ruku

Božanskoga Milosrđa da se svi spasimo, da niti ni jedan ne propadne.

Sv. Faustino, uroni nas u More Božanskoga Milosrđa, vjerna odvjetnice Božjeg Milosrđa.

4

ASKEZA KAO MILOSNI DAR

Želio bih ovu knjigu početi pjesmom koja je napisana 1992. g. i uz određenu obradu iznio

bih je vama, dragi čitatelji, iako vas vidim u svjetlu vjere koje nadilazi svaki oblik našeg hladnog

racionaliziranja .

ŽRTVOVANJE

Spoznao sam stvarnost ovu strogu

Ja da praštam odavno sam sviko

Da založim samo sebe mogu

I kad meni ne oprosti nitko

Da sagorim u prah da se stvorim

Volju moju vjetar neka nosi

Sa suzama bolnim da se borim

Da se nemir u meni ne skrasi

Suditi ne mogu nikome tu sreću

To mi ne da moga srca plam

Sve što želim to je na raspeću

Dušu svoju Isusu da dam

U to vrijeme nisam živio svoju vjeru, niti sam prakticirao sakramentalan život. Od svog

kršćanstva imao sam samo krsni list. Ta pjesma je napisana u Banjaluci u kojoj sam rođen, a koja

je te ratne 1992.g. bila zahvaćena ratnom nemani koja je vitlala i bacala sve oko sebe, a ljudi

svojom sviješću tonuli u potpunu tamu i totalnu nemogućnost prosuđivanja sebe i stvarnosti oko

sebe. Ono što je ostalo jako svježe u mojoj svijesti iz tog vremena je to da sam bio svjestan toga

da ne umijem mrziti unatoč svemu što se meni i oko mene dešavalo. Motiv za mržnju nisam

mogao naći. To je na neki način izazivalo čuđenje i mene samog. Teološki potpuno nepismen,

bez molitve, bez sakramentalnog života bez spoznaje Boga ali s jasnom sviješću, mrziti ne mogu

niti želim. Ovim proputovanjem kroz pojedine životne periode i stvarnost u koju sam bio uronjen

htio bih najmanje govoriti o sebi, iako je to neizbježno.

5

Naum mi je da jednim dokumentarnim pristupom prikažem stanje moje nutrine bez

idealizacije u tim i takvim konkretnim situacijama. Dok smo u tijelu uvijek ćemo morati donositi

odluke u odnosu na tu i takvu stvarnost, da prihvatimo ili da odbacimo. Dao nam dragi Bog

razboritosti i Duha Svetoga da umijemo uvijek donijeti odluku koja je u skladu s voljom Božjom.

Ako bacimo letimičan pogled na pjesmu Žrtvovanje, ono što je odmah uočljivo je askeza,

otrgnuće od sebe i od vremenitog, želja za poniranjem u nutrinu i to je u stihu nedvojbeno

rečeno. Želio bih ovdje posvjedočiti kako je jako važno da pazimo što govorimo i kako se

izražavamo. U to vrijeme nisam toga bio svjestan . Pjesma o kojoj je riječ govori o želji za

žrtvovanjem i izgaranjem i meni se učinilo da bi u okviru pjesničke forme i željom da se naglasi

taj unutarnji poriv otrgnuća u zadnjem stihu pjesme moglo napisati dušu svoju đavolu da dam.

Tada nisam bio svjestan kakvu opasnost nosi taj stih To je za mene bio pjesnički izričaj i ništa

više. Uvijek sam osjećao odvratnost prema i najmanjima oblicima zla, ali u snu mi se javi glas

pitajući da li stvarno želim da mu dam dušu i svjestan sam da se radi o sotoni. Odlučno sam ga

otjerao rekavši Odlazi, to je samo pjesnički izričaj! Čim sam to izgovorio, nestao je. Sad mi je

jasno da me je Gospodin sačuvao, jer ne bi on tako brzo podvio rep i nestao. Želio bih naglasiti

da ne možemo mlatiti jezikom koješta i da ne snosimo posljedice toga što smo izrekli. Za svaku

izgovorenu riječ ćemo odgovarati kao što nam je rekao Gospodin. Koliko se samo u

svakodnevnom govoru izgovara ime nečastivog i kolike probleme ti ljudi sebi stvaraju.

Ono što bi trebali znati na duhovnom putu je to da se duh koji je u samom središtu našeg

bića i tijelo sa svojim osjetilima protive jedno drugome.

I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru : Šimune spavaš ? Jedan sat nisi mogao probdjeti?

Bdijte i molite da ne upadnete u napast. Duh je , istina, voljan , no tijelo je slabo.2

Jako je važno da krotimo naše tjelesne požude i da podlažemo tijelo duhu. Naša tjelesna osjetila

su, kako kaže Sv. Ivan od Križa, prozori u svijet. Ako ih ne pozatvaramo molitvom, postom,

sakramentalnim životom, kroz te otvorene prozore nahrupit će zli i učiniti nam neizmjernu štetu s

nesagledivim posljedicama.

Dragi Bog mi je dao milost, a da ja toga nisam bio niti svjestan da sam u dobroj mjeri bio

otrgnut od raznoraznih pošasti, koje nam nudi svijet u raznoraznim formama i oblicima. Nisam

težio za užicima i lagodnošću i uglavnom sam birao teži put kroz život. Još kao srednjoškolac, a

kasnije i kao student radio sam teške fizičke poslove preko student servisa iako to nisam morao.

Moji najomiljeniji poslovi, koliko god to zvučalo suludo, bili su iskopi kanala. Sve vrste tla, od

onih najmekših pa do onih u punoj stijeni, gdje se prvo minira, a zatim ta razbijena stijena čisti,

koliko je to moguće, krampom, lopatom i rukama, zatim opet mina i tako redom. Ono što će

zvučati nevjerojatno je da sam ja u svemu tome bio sretan. U kanalu okupan znojem po suncu

koje sredinom ljeta prži, nekad i sa 39 stupnjeva i potrebno je piti od deset do petnaest litara vode

na dan. Energetska potrošnja je tako velika da se svaka dva do tri sata mora unositi hrana kako bi

2 Mt. 14. 37-39

6

se mogao izvoditi tako teški fizički posao. U glibu, blatu, prljav, znojan krotio sam svoje tijelo,

ispitivao koliko ja to mogu i po odlasku radovao se sutrašnjem danu. Naravno da su ti poslovi bili

dobro plaćeni, ali to nije bio moj jedini motiv. Bez unutarnje spremnosti i tjelesne sposobnosti ti

se poslovi ne bi mogli obavljati, pogotovo ne u dužem vremenskom periodu, desetinama dana.

Nekad je to bivalo i po dvanaest do četrnaest sati na dan. Na taj način tijelo se krotilo, ali se i

bunilo. Tvrdi sloj žuljeva i zadebljala koža na dlanovima je nerijetko pucala i krvarila, zamor

koji se sumirao. Tijelo je htjelo više odmora, više sna. Leđna muskulatura iscrpljena

kontinuiranim tjelesnim radom, branila se bolom koji bi rastao, pa bi se kratki predah na tvrdoj

dasci doživljavao kao odmor na najmekšoj postelji. Znam da će neki pomisliti da je to

mazohizam, ali odgovaram da nije. To je askeza koja nije u tom trenutku bila svjesno duhovno

artikulirana, ali koja me je vodila ka višem cilju kako ćemo kasnije vidjeti a da ja toga u tom

trenutku nisam bio niti svjestan. Znam sigurno da nisam zbog svega toga bio namrgođen već sam

to proživljavao u vedrom raspoloženju. Te poslove sam radio tijekom srednje škole i fakulteta a

potom i za vrijeme poslijediplomskog studija u Sarajevu.

Tijekom druge polovice osamdesetih dobio sam posao koji nitko nije htio. Mnogi su

pokušali ali su odustali. Radilo se o poslu na pothodniku na željezničkoj stanici u Banjaluci.

Kako su se pojedini dijelovi pothodnika nalazili ispod razine Vrbasa zbog toga su zidovi s

unutarnje strane bili vlažni. Bilo je potrebno s vanjske strane betonskih zidova otkopati zemlju a

zatim ići dublje u dubinu vapnenaste stijene, kako bi se nanio sloj katrana i izolacije i time

onemogućilo prodiranje vode i vlage. Strojevi su otkopali nekoliko metara u dubinu i širinu ali se

trebalo ići puno dublje. Sa strojevima nije moglo to izvesti. Dubina do koje se trebalo spuštati je

dosezala između deset i petnaest metara. Sam iskop se morao izvoditi stepenasto pa su se pravile

stepenaste etaže da bi se iskopani materijal izbacivao s jedne na drugu. Kada sam se spustio na

dubinu od deset i više metara pojavila se vapnenasta stijena a s njom i voda koja je prodirala u

iskopani prostor. Radio sam u dubokim čizmama i uz pomoć pumpi se ispumpavala voda kako

bih uopće mogao izvoditi rad. Moram priznati da je posao bio iznimno težak ali i opasan. Da se

kojim slučajem brdo obrušilo zalijepilo bi me kao mrava na visoki betonski zid. Spuštao sam se

sve dublje u vodi, blatu, gumenim čizmama, znojan i prljav uz osvježenje koje ta dubina nosi u

vrelim ljetnim danima. Iznenada pažnju mi privuče zraka sunca koja se spusti i zasvjetluca na

površini vode. Bacih pogled put neba i ugledah podnevno sunce otvorenih očiju a zatim se cijeli

prostor ispuni zlatnožutom svjetlošću. I sada dok ovo pišem prolijevam suze nad svojom bijedom

i molim Gospodina da mi se smiluje. Digao sam ruke u zrak sa željom da dodirnem tu svjetlost,

da je dišem, pijem i koja me je tako nježno doticala i prodirala do samog središta moga bića

ostavivši u meni neizbrisiv pečat ljepote. Sav vanjski svijet je za mene zamro, niti sam čuo

radnika koji me dozivao pitanjem da li da uključi pumpu za ispumpavanje vode niti sam što

drugo vidio doli predivnu svjetlost koja je ispunjavala cijeli prostor i bila dominantnija od samog

sunca visoko na nebu. Ispunila me je radost i neizmjerna sreća. To je trajalo jedno vrijeme ne

dugo da bi potom sve iščezlo i našao sam se u svojoj stvarnosti, u vodi i blatu, i čuo dozivanje

radnika. Ovaj doživljaj je ostavio neizbrisiv trag u mome srcu. U tom trenutku o mistici nisam

znao ništa, teološki potpuno nepismen to sam objašnjavao na površnoj razini pjesničkog

doživljaja.

7

DJEČAK KOJI JE VOLIO SNIJEG

Kad se prisjetim svog najranijeg djetinjstva ono čega se prvo sjetim je snijeg. Kako sam

ga samo volio i željno iščekivao. Navečer sam lijegao s nadom da će ujutro osvanuti bjelinom

pokriven dan. Noću sam ustajao i po nekoliko puta da provjerim da li slučajno pada, a kad bi se

to i desilo toj sreći nije bilo kraja. Poskakivao bih od radosti uz usklike Padaaaaa!. Uvukao bih

se pod pokrivač jer su mi bose noge bile ozeble od skakutanja po kući. Više me je grijala radost u

srcu od toplog i teškog jorgana od vune. Jutarnjim buđenjem u par skokova bih se našao na

prozoru da provjerim da li još pada i sa širokim osmijehom na licu gledao u neizmjerno mnoštvo

bijelih pahuljica koje su se lagano spuštale sa neba i stvarale djevičanski bijeli pokrivač koji bi

kad bi padavine bile obilnije pretvarao padine u bijelo talasasto more. Tijekom dana bih satima

sjedio uz prozor i gledao kako lepršaju bijeli kristali. U tom periodu snijeg je bio moje bogatstvo

jer sam sve pahulje to neizmjerno mnoštvo nosio u svome srcu.

Pored neizmjerne ljubavi prema snijegu doživljavao bih jesen u svoj ljepoti boja sa

vjetrom koji nosi lišće i bojama koje se prelijevaju u jednom zagasitom tonu i stvaraju doživljaj

neobičnog i nestvarnog. To sam sve gledao otvorenih očiju ne razumijevajući ništa a opet

doživljavajući tu ljepotu na jedan intenzivan unutarnji način. Ili pak ljetno livadsko cvijeće koje

je bilo tako neobično lijepo odjeveno u neobičnu svijetlost koja je davala poseban ton tom

cijelom prizoru i to je stvaralo u meni čudan i neobjašnjiv osjećaj ljepote koja se pretakala u

radost u samoj nutrini moga bića. Ta livada kao da je u tom trenu procvala u svoj svojoj ljepoti i

neobičnom sjaju. To je pratio intenzivan unutarnji doživljaj jedna milina nježni doticaj koji ja

nikako nisam mogao razumjeti niti sam se trudio već samo otvorenih očiju gledao čudni prizor i

uživao u njemu. Ili kad bi procvao Begin voćnjak kajsija na proplanku iznad naše kuće. Kao da je

pao snijeg sve bijelo sa dodatnim roza tonom. Doživljaji su bili tako snažni i ostavili su neizbrisiv

trag u mome srcu i u mom pamćenju. Ono što mi je sada jasno oni su bili nadnaravni i spuštali su

se kao milosna rosa koja je kupala moje srce i hranila moju dušu. Kasnije u zrelijoj dobi tražio

sam taj doživljaj tu boju ali ih nigdje nisam mogao naći. Sve što sam našao i što sam doživio bila

je blijeda slika onoga što sam doživljavao dok sam bio još sasvim mali.

Trešnje su bile moje omiljeno voće. Moj dida po mami, Božo, imao je raznoraznog voća a

ponajviše trešanja koje su se u desetinama stabala protezale na mnogim njivama oko kuće.

Raznih vrsta i boja od ranih koje su stizale već početkom svibnja pa do kasnih hruštova

polovinom lipnja. Nikad više u životu nisam doživio slatki okus trešnje kao u to vrijeme. Unatoč

tome što sam ih jeo do iznemoglosti nikad me nije zabolio stomak. Nakon smrti dida Bože tik

iznad njegovog spomenika nikla je trešnja. Sjekli su je sa obrazloženjem da će korijenje podići

spomenik ali su na trešnjinom panju svake godine izbijale mladica koja je svojom upornošću

savladala one koji su je sjekli i izrasla u predivno deblo divlje trešnje, jer nije kalemljena, i

stvarala debelu hladovinu iznad didova i babina groba. Siguran sam da bi Japanci bili

zainteresirani za ovu priču.

Za kasnih jesenjih dana kada je u zraku već mirisalo na snijeg , subotom u kasno

poslijepodne mama Anica je pekla kruh. Kod nas se nedjeljom to nije radilo. Miris toplo pečenog

kruha, toplota doma a vani okreće na sjeverac, možda će i snijeg. Koji lijepi osjećaj mira, spokoja

i sreće u meni.

8

Božić je bio najradosniji dan u našoj kući. Ja sam svoj Božić proživljavao gledajući lice

svoje mame koje se mijenjalo i niti ni u jednom drugom danu nije bila tako radosna kao za Božić.

Mamino lice je bivalo nekako vedrije, radosnije, veselije i ta radost se nekako prelijevala u moje

srce i činila me neizmjerno radosnim. I uvijek bi brzo prošao. Želio sam da traje duže, da se

zaustavi vrijeme da ne prođe tako brzo.

9

GOLORUKI PJESNIK

Rat i sotonizirajuća atmosfera koja ga prati je sunovrat svih civilizacijskih vrijednosti.

Sredinom ljeta 1992. g. sedamnaest autobusa punih ljudi koji su bili živi kosturi, prošlo je putem

ispod naše obiteljske kuće u Banjaluci. Tako je bilo bolno gledati ta napaćena bića. Ono što je

oslikavalo očaj i beznađe koje su prošli i koje su prolazili su bile ogromne oči koje su bile tako

velike da se stvarao dojam da se cijelo lice pretvorilo u ogromne preplašene oči . Neki nisu imali

snage da sjede na sjedištima pa su ih prostrli po podištu autobusa. Kad je CNN objavio vijest o

postojanju logora u Omarskoj pod hitno su odlučili prebaciti logoraše na Manjaču. Povukao sam

se u osamu. Iskreno mi je bilo žao tih ljudi, jako me je zaboljelo i suosjećao sam sa tim

patnicima. Ta slika me nije uplašila još čvršće sam odlučio da ne napuštam Banjaluku, a da se

uključim i aktivno sudjelujem u ratu kao pripadnik srpske vojske nije mi bilo ni na kraj pameti. I

tu počinje moj goloruki otpor ratu i spremnost da snosim sve konzekvence svoje odluke s

olovkom u ruci. U to vrijeme nisam živio svoju vjeru, nisam molio, moj život nije bio

sakramentalan. Bio sam kršćanin koji je imao samo krsni list i ništa više. U tom teškom i

beznadnom vremenu našao sam utočište u literaturi. Iz te i takve bezizlazne situacije našao sam

izlaz u pisanju poezije. Kada je ratna lavina obrušavajući se sve žešće i jače, brišući i rušeći sve

pred sobom, oduzimala većini zdrav razum i moć rasuđivanja, moja oaza mira je bila poezija.

Pjesme su u to vrijeme bile hrana mojoj duši i davale smisao mome postojanju. Poezija mi je

budila nadu u bolje sutra, bez mržnje i rata u mogućnost boljeg i plemenitijeg svijeta sa boljim

ljudima koji će željeti dobro jedni drugima.

U ranu jesen te ratne 1992. g. uhapsili su me srpski milicioneri jer nisam imao „dozvolu

za kretanje“. Priveden sam u stanicu milicije a potom prebačen u kasarnu „mali logor„ i tu

zatočen sa grupom zatočenika . Bilo je to šaroliko društvo: srpski vojnici koji su bili optuženi za

dezerterstvo, silovanje, trgovinu oružjem i sl. Sjećam se da je jedan srpski vojnik koji je bio

optužen da je prodavao oružje neprijatelju, lupajući se otvorenim dlanom po čelu rekao:„Što sam

ja doživio protiv ovih sam se borio a sad sam zatvoren zajedno s njima?“. Tog prvog dana moga

tamnovanja kasno navečer doveli su jednog mladića koji je ušavši sjeo pored mene. Ono što me

je začudilo bilo je to da se nije uopće micao, niti je okretao glavu lijevo desno. Sjedio je mirno

uperenog pogleda u tlo. Shvatio sam da je to njegovo ponašanje posljedica velikog straha koji j

nosio u sebi. Kroz razgovor sam saznao da je sredinom ljeta uhapšen tokom racije u središtu

grada. Bio je musliman rodom iz Bihaća i studirao je u Banjaluci. Odveden je na Manjaču gdje

je u tom logoru proveo oko ti mjeseca. Za to vrijeme davali su im dnevno samo po jednu krišku

kruha. Imao je sreće da nije bio u djelu logora gdje su bili zatočeni tkz. politički zatočenici i gdje

su premlaćivanja i torture bile stravične. Razgovarali smo a on uopće nije okretao glavu. U

logoru se nije smjelo razgovarati, okretati niti pomicati s mjesta i to se duboko usjeklo u svijest

ovog mladića. Pušten je uz obrazloženje da se radilo o zabuni i doveden u Banjaluku da bi se

razmijenio za srpskog nastavnika iz Bihaća. Tokom noći došli su po njega i odveli ga na

razmjenu . Poželio sam mu sreću. Ćelija je bila jako protočna , jedni su odlazili drugi dolazili.

Shvatio sam da je saslušanje srpskih vojnika optuženih za najteže zločine bilo je samo pro forme.

Po saslušanju bili su vraćani na ratište po hitnom postupku. Izveden sam pred sudca koji mi je

rekao da je jedino rješenje ako želim i dalje živjeti u Banjaluci da postanem pripadnik srpske

vojske. I na moje veliko čuđenje rekao m je da sada mogu ići kući i da se sutra javim u vojni

10

odsjek. I dok sam rano ujutro spremao strategiju kako da se skrivam, misleći naivno da imam

cijeli dan na raspolaganju, rano ujutro na vratima su se pojavila dva milicionera rekavši da mora

ići sa njima. Tada sam već sam živio s baba Ljubom, staricom od osamdeset i sedam godina jer

sam većinu svojih bližnjih kao i roditelje uspio nagovoriti da izađu iz grada. U tom trenutku u

kući na donjem katu živio je još brat Mile sa suprugom i kćeri. Odveli su me u vojni odsjek gdje

su zatražili od mene da dobrovoljno pristupim srpskoj vojsci. Odlučno sam odbacio tu

mogućnost. Na pitanje da li sam spreman potpisati tu svoju odluku odgovorio sam: Da ja ću

potpisati da ne želim. Odmah potom sam odveden na Rakovačke bare odakle su se slali na ratište

oni koji su prihvatili da budu vojnici. Rečeno mi je da će me poslati na ratište u civilnom odijelu

samo da se pripazim da mi ne bude hladno. Bilo mi je potpuno jasno što se mislilo pod tim. Bilo

je jako frekventno jedni su dolazili drugi odlazili i u tom općem metežu uspio sam uloviti priliku

i pobjeći. Došavši kući nisam htio praviti istu pogrešku , već sam u šupi koja je bila i mala štala u

kojoj sam držao nekoliko koza, napravio sklonište u sijenu. Kretao sam se samo noću a danju

sam se skrivao u skrovištu. Kako su prolazili dani a nisu dolazili po mene preselio sam se

potpuno u kuću i iz kuće nisam izlazio danju samo noću. Kroz našu kuću su prošli mnogi i svi su

izašli i spas potražili odlaskom u progonstvo. Kad su izašli svi i kad sam ostao sam sa baba

Ljubom jasno mi je bilo da moram prekinuti skrivanje i izaći na svijetlo dana. U devetom

mjesecu 1993.g. jednog jutra zazvonio je telefon i glas na telefonu je upitao da li može dobiti

Zvonimira , odgovorio sam: „Ja sam“ . Reče mi: „Dođi u stanicu milicije , bolje ti je da dođeš

sam da ne dolaze momci po tebe“.Odgovorih:“U redu dolazim“. Otišao sam u stanicu i iznenadio

se kad mi je čovjek kojem sam se javio rekao da bi bilo dobro da prihvatim radnu obvezu i da

ćemo zajedno poći u vojni odsjek. On će pričati a ja samo da šutim i da prihvatim radnu obvezu.

Čovjek se zvao Jagodić, neka mu dragi Bog da plaću za njegovu dobrodušnost. U vojnom

odsjeku su se derali i vikali govoreći kako je najsvetija dužnost braniti „Republiku srpsku“. Kako

mi je moj anđeo čuvar Jagodić savjetovao šutio sam rekavši na kraju da prihvaćam radnu

obvezu. Cijelu jesen sam brao jabuke u Gradišci. Kad je došla zima tucali smo led pred

„Boskom“ u centru grada i dok smo to radili došli su tražiti one koji bi htjeli ići na utovar drveta

u šumu. Prihvatio sam od prve. Teški fizički posao u šumi, utovar drveta, razvažanje po gradu i

istovar bio mi je što se težine posla tiče prava igra. Tu upoznajem predivnu osobu mog dragog

prijatelja Josipa Plešu. Pun dobrote, svima pomoći, porazgovarati, suosjećajan s toplinom u srcu.

Bistrog uma, karakterani ono što je najvažnije imao je ljubavi za sve i nikog nije mrzio. Bili smo

ekipa na kamionu i te teške poslove smo obavljali s osmjehom na licu i pjesmom na usnama. Za

Josipa je vrijedila izreka ako si našao prijatelja pronašao si blago. Prije šest godina doživio je

moždani udar i preminuo. Siguran sam da je u vječnoj radosti. On koji je radosno služio i izgarao

za druge. Nadam se i radujem susretu sa svojim prijateljem u Nebu.

Prisjetio bih se još jedne predivne osobe . Kako i samo prisjećanje na drage osobe razgali

dušu i zagrije srce nježnom toplinom. Milenko Jevtić zvani Jevto kojeg su svi u gradu znali kao

onoga koji se svake zime kupao u hladnom Vrbasu. Pred sam početak rata štrajkao je četrdeset

dana glađu i time iskazao svoje protivljenje ratu koji je bio tik pred našim vratima. Nemalo

poslije upoznao sam ga u Kastelu dok je radio na iskopinama. Bavio se amaterski arheologijom

sa mnogo više uspjeha nego mnogi profesionalci. Pričao mi je kad bi se našli negdje kao ekipa

gdje god bi zabio kramp našao bi nešto i to je izazivalo ne malu ljubomoru ostalih članova ekipe.

Bavio se uzgojem riba. Pravio je brane od pruća i blata na potocima i tu uzgajao ribu uz

objašnjenje da ih nije lovio rekavši : „ Ja sam ribogojac a ne ribololovac“. Volio je prirodu ,

11

životinje pa čak i zmije. Ostao sam zatečen s koliko je ljubavi pričo o njima. Rekao mi je da mu

nisu htjele nikad nauditi i koliko ih je zakopao našavši ih mrtve. O Bogu je pričao sa tolikom

nježnošću i blagošću da je iz njega isijavala sama Božja dobrota. U proljeće 1994. g. dok sam sa

Josipom čekao da krenemo na utovar drveta naišao je Jevto. Srdačno smo se pozdravili i on nam

je progovorio o Bogu o Božjoj dobroti o neupitnosti da Bog jest da je s nama i da nas voli. I tom

prilikom ispričao nam je slijedeći san: „Svemirski brod sav u svjetlu. Na brodu Isus sa svojih

dvanaest apostola. I čuje glas: „Ja sam Krist kristalu sličan.„ Brod se kreće prema zemlji i stiže na

zemlju 2013.g. Krist odiše neopisivom duhovnom i tjelesnom ljepotom. Čak je i poziciju broda

spomenuo u tom trenutku mislim da je rekao kod Kumovske slame. Naravno ovo je san i radi se

o slici punoj simbolizma i to je 1994. g. San je nedvojbeno proročki i Jevto ga je interpretirao na

jedan snažan duhovan način tako da mi se svaki detalj urezao duboko u pamćenje. Jevto je

svakom svojom riječju i djelom svjedočio svoju vjeru i to je ostavljalo jak dojam na one koji su

ga slušali. Ali čak ni takvo jedno svjedočanstvo nije prodrlo do moje svijesti da spoznam vlastitu

bijedu. U to vrijeme moja je vjera bila u pravom smislu riječi jadna. Bez Boga, mise bez

sakramenata, bez Božje riječi, bez Boga u mislima. A s Bogom bi trebali biti 24 sata na dan

zajedno mišlju riječju i djelom. Mišlju s Bogom ja uopće nisam bio, rječju isto tako. Djelom ako

sam i bio toga nisam bio niti svjestan ali je to bila jedina slamka spasa za koju sam se držao da ne

potonem kad na to gledam iz današnje perspektive. U to vrijeme moju su vjeru činila samo djela i

to što milošću Božjom nisam želio praviti kompromis sa zlom i što sam imao unutarnji poticaj

činiti dobro. I naravno kako nisam bio pomiren s Bogom i kako nisam živio vjeru nisam mogao

ni znati kako je recimo gledanje u šolju i bacanje graha odvratna stvar i grijeh a to me je naučila

komšinica Ćamila rekavši da je to samo igra. Sad mi je jasno da je to jako opasno da se time

prljamo i da nas zli želi udaljiti od Boga kako bi postali za njega lak plijen.

U dvorištu smo imali brezu. Ranih sedamdesetih mama i tata su posjetili tetku Jeku u

Zagrebu i dobili na dar malu nježnu sadnicu a da nisu ni znali točno što je. Rođaci su rekli da je

donesena iz Afrike. Zasadili su je i gle ta mala krhka grančica je izrasla u lijepu vitku brezu.

Kada je izrasla do metar i pol mlađi brat Branimir slomio joj je vrh da bi se nastavila razvijati u

dva ogranka i izrasla u predivno brezino deblo, kao da pruža dvije ruke put neba u molitvi. Bila je

predivna s mnoštvom tankih grančica koje su se sa nježnom poniznošću obarale prema tlu. U

proljeće je bila posebno lijepa kad bi izbili svijetlo zelenkasti listići na bjelini kore i zatreperili na

dašcima vjetra. Iako su joj se grančice na ograncima tužno povijale prema zemlji listići su joj

veselo plesali na vjetru. Jednom riječju bila je slika same nježnosti. 1993. g. dok sam se skrivao i

nisam izlazio na svijetlo dana napisao sam svojoj brezi poemu.

BREZA

U prahu vječnosti

Što sa vjetrom luta

Napisana priča

12

Proročanski san

Život ili smrt

Odabranog puta

Već viđena stvarnost

I;l sudbine dan

Igra ili zakon

Prekinuti let

Hrabrost ili strah

Ka zemlji se sviti

Zagrljaju toplom

Pupoljak u cvijet

Doživljena radost

Smiješak bijelih niti

Dječji zanos

Kad u radost

Urone se grudi

Zrake što se lome

Opijenih boja cvast

U pitkosti i mekoći

Da;l proljeće se budi

U bujnim krošnjama snova

Prikrivena strast

Vitke spuštene grane

K;o rasute kose sklad

13

Žeđ ognjena mladost

Lava u srži pliva

K;o žrtvu kad vreba

I sprema se na pad

Pogled hrasta moćnog

Na njoj počiva

Čvornate mu ispucale grane

Skrivaju u zagrljaju moć

Zanosom nošena plovi

U ogranke njegove se skriti

Jato radoznalih svitaca

Dižu se u noć

Gaseći žeđ

Sok joj bjeličasti piti

U igri pokreta slika

U radosti ples

Izvi se a kosu prosu

Sve latice u cvijet

Bez čula svijesti

Njoj nerazumljiv blijes

Širom otvori grudi

Da prihvati cijeli svijet

U stvarnosti al i u snu

Kad života zrno klija

14

Darujuća sreća čini

Novih boja zvuke

I dok zora lijeno

Nad jezerom izmagl vija

Prostrt u samoći pluta

Odsjaj njenog lika

Dal' potreba života

I istinska sreća

U istini bolnoj

Možda radost takva biva

Dal' sjenke se gube

Kad se z'gori svijeća

U iskrenom osmijehu

Prevara ne počiva

Istinom u bol i radost

Surovo i blago sad

I u tuzi sreća

Otkos vlažan vreo

Mjesečevih mijena

U bolu začet sklad

Teški kamen mlinski

Sve zajedno smljeo

Svi odsanjani snovi

U grumenju praha zrela

15

Tišina sve sprela

Prvog sumraka veo

Želja što se budi

Toplinom grotla vrela

Bolna radost vjetra

Ponese svemir c'jeo

Milosrđe čisto

Snene oči opi

Svi majčini darovi

U krilu se sviju

Radost sreći drugih

Žezlo pakla topi

Slapovima osmjesi

Niz lice joj liju

Korak kao priča

Osjećaj il razum

Spremnošću gubitka

Valovima praštanja sliva

I u krutoj surovosti zla

Racionalan um

Osjećanja sveti dar

Ljepšu stvarnost sniva

Ne pristati

Na vječno sad

16

Nemoć koja guši

Stid rođenjem dat

Ne željeti ništa

Već s radošću kad

Zvuci smijeha dječjeg

Kuca sunčani sat

Prolom što nas čeka

Neminovnost svijeta

Da;l sva naša čula

Svijest nadmena da shvati

Da osmjeh delfina

Skriva tajnu svijeta

Na njegovom putu vječnom

On ga vjerno prati

Na lomači žrtva

U životu nada

Nekad možda kad

Iznad teške kleti

U viziji slike

I kada se pada

Zatalasano u radosti

Zvjezdano snoplje leti

Povijene grane

Darujućih ruku splet

17

U prozirnoj sjeni

Prostrt sumrak prvi

Plaštom mekim

Da prekrije cijeli svijet

Vreli uzdah

Klasja što se mrvi

K;o u grču

Sva se povi

Lagan šum

U jecaj se stopi

Leden drhtaj

Ka zemlji je savi

Pregršt suza

Oči njene sklopi

Ljeta Gospodnjeg 1993.

18

Visibaba - bijeli cvijet

Svjež cvijet bijeli prvi

Šapće zemljo mati

Kad te netko gazi mrvi

Mora da se mnogo pati

I još jače niže

Povi se u struku

Prišao bi majci bliže

Da ne vide drugi muku

Majčin topli uzdah blagi

Po licu mu se prosu

Sa latica bijelih dragih

Slap od suza stvori rosu

Veljača, 1994. g.

Tih ratnih godina pisao sam svom prijatelju sa studija Draganu Krivokapiću iz Nikšića o

svojoj čvrstoj odluci da ostanem u Banjaluci i da ne idem u rat. U tom pismu čak izražavam

sumnju u ljubav da bih se već u drugoj rečenici ispravio rekavši da je u ljubavi jedni smisao i da

je ljubav jedina koja sve nadilazi i opravdava. Tu govorim da je konformizam zlo koji uništava

sve pa i one sa duhom. Sve te moje odluke su posljedica toga da nisam htio da pravim kompromis

sa zlom. Svaka neetičnost koketira više ili manje sa zlom. U konačnici čini štetu s nesagledivim

posljedicama za osobu i za društvo u cjelini

U ljeto 1993. g. dogodila se pobuna u srpskoj vojsci. Tenkovi su se pojavili u centru grada

pred bankama i pred zgradom općine. Srpski ratnici su se pobunili protiv ratnih profitera a u tome

su prednjačili pripadnici šesnaeste krajiške brigade srpske vojske. Bio je to prvi sukob u do tada

složnom srpskom korpusu. Završilo je bez krvoprolića ali latentno nepovjerenje između vrhovne

komande i pojedinaca koji su učestvovali u toj pobuni ostalo je i dalje. To nepovjerenje se

osobito odnosilo na pripadnike šesnaeste brigade. U proljeće 1994.g. dok sam valjao klade u

19

šumama oko Banjaluke, jednoga dana poslali su nas da kopamo rovove oko zgrade bivšeg doma

JNA u centru grada .Tu je bila smještena komanda grada .Iskopali smo rovove i zaštitili ih sa

vrećama pijeska . Očito da oni koji su kreirali ratno huškačku politiku nisu bili više sigurni ni u

vlastitom domu. Prisutnost straha govori da sotona želi vladati u takvim situacijama.

Kako sam bio na „radnoj obvezi„ svaki su nam mjesec davali potvrdu za kretanje.

Odlazio sam ponekad na Vrbas okupati se na kupalištu „Husin mlin“. Stari mlin koji je držao

mlinar Huso, posjećivao sam još dok sam bio mali s tatom Nedjeljkom. Tu bi dovozili biciklom

kukuruz i pšenicu, istresali u koš i stari mlinar Huso bi podizao ustavu da bi pokrenuo mlin sa

dva velika mlinska točka, koji bi uz veliku trešnju, škripu i zaglušujuču buku zaplovili uz maticu

i time pokretali teški mlinski kamen. To je bila ponajljepša plaža na Vrbasu. S malim prirodnim

dijelom koji smo zvali bazen i gdje smo s kao djeca učili plivati. Razbacano stijenje koje je

izvirivalo iz vode kao i veći dijelovi šljunčanih površina i na tom toplom kamenu bi se ispružili i

grijali prozebla tijela poslije dugotrajnog boravka u hladnoj vodi .Prema srednjem dijelu rijeke

matica je bila poprilično jaka tako da je ispit hrabrosti bio za nas mlađe preplivati rijeku. Tako

sam se i ja jednoga dana mlateći hrabro rukama našao u samoj matici, osjećajući

strahopoštovanje prema brzacima koji su me nosili kao slamku. Našavši se kojih stotinjak metara

niže na suprotnoj obali radosti nije bilo kraja. Ja dijete Vrbasa uspio sam pobijediti strah,

preplivati rijeku. Dokazao sam sebi i drugima da smijem , da mogu i da umijem. Sve se to meni

nekako motalo po glavi ali iznad svega toga bila je neopisiva sreća koja je dolazila nekako

iznutra iz dubine moga srca. Potom su preplivavanja i spuštanja niz rijeku bivala opuštena uz

radosnu ciku i smijeh. Postajao sam jedno sa svojim Vrbasom, on velik ja mali, on snažan ja

slabašan, volim ga a on mi uzvraća s ljubavlju noseći me na svojim bukovima, dižući i spuštajući

šumeći svojom maticom radosno u snazi. U Banjaluku je tih godina došlo mnogo izbjeglica i

cijele Bosne. Kako neki nisu imali iskustva plivati u brzoj matici dešavalo se da su se neki i

utopili u vodama Vrbasa. Sjedeći na obali rijeke u kasno poslijepodne kad su brane

hidroelektrana uzvodno bivale puštane, pa se razina vode naglo dizala, i struja postajala sve jača,

primijetio sam mladića kako spuštajući se niz rijeku gubi prisebnost, jer snaga mu nije trebala u

spuštanju niz rijeku dovoljno mu je bilo samo da se samo lagano održava na vodi. Počeo je da

tone i već je u strahu gutajući vodu počeo da se utapa. Skočio sam doplivao do njega uhvatio ga

za ruku rekavši mu da bude miran. Vukao sam ga prema obali, i potpuno iscrpljeni dokopali smo

se obale. I dok sam radostan hvatao zraka prišla su mi dvojica milicionera i zatražili moje

dokumente i dozvolu za kretanje. Pretresao sam svoju odjeću i dokumente sam našao ali dozvolu

za kretanje nisam, negdje sam je izgubio. Rekao sam da sam na radnoj obavezi i zamolio ih da

pođem do kuće i donesem potvrdu za kretanje. Nevoljko su pristali. Došavši doma definitivno

sam shvatio da sam potvrdu negdje izgubio. Pošao sam do prvog komšije Topić Save i zamolio

ga da pođe sa mnom i pomogne mi da se izvučem iz ove situacije dok ne dobijem drugu potvrdu.

Naši roditelji su bili jako bliski, njegov otac Milovan i mama Brana dolazili su kod nas na kavu i

za Božić i moji roditelj kod njih. Branu sam jako volio i kao mali sam se znao spuštati niz zidić

pretrčati u to vrijeme makadamski put , otići do njih gdje je ljeti ispod drveća u hladu bio prostrt

debeli bijeli bilj na koji bih se izvalio i uživao u debeloj hladovini i njihovom društvu. Savo je bio

u vojnoj policiji i vozio je visoke oficire srpske vojske. Bez premišljanja uz suglasnost svoje

supruge Dragane sjeli smo u auto, odvezli se i susreli dvojicu milicionera koji su se vraćali iz

pravca kupališta. Rekao im je : „ Za ovoga čovjeka ja garantiram da je uključen u radnu obavezu

„ Oni su zabezeknuti gledali u njegov bijeli opasač u auto i samo klimnuli glavom da se slažu. Da

20

nije bilo mojih dobrih komšija Srba ja bih tada završio na kopanju rovova u Doboju na prvoj crti

bojišnice. Ovdje potvrđujem da nisam doživio niti jednu neprijatnost od svojih komšija Srba kroz

cijeli rat. Ono dobro koje je građeno prije rata nije se urušilo ni u toku rata na našoj osobnoj

razini u našim odnosima. Na selu su sasjekli našu šumu koju je moj djeda gajio a moj tata

nastavio sijekući samo stara debla. Bukve su bile debele da se nisu mogle obuhvatiti rukama i

pružale su se visoko put neba. Zbrisali su je sa lica zemlje da kada sam se sa ocem 2003.g.

ponovno našao u našoj šumi, najdeblje drvo koje sam vidio je bilo 10 cm. Preko panja. Drvenu

vikendicu koju moji roditelji izgradili da bi se po stare mogli doći odmoriti u tišini i miru šume.

Rasturili su je prvo tromblonom a potom sve opljačkali i razvukli. Hvala dragom Bogu da je tata

koji je volio šumu sve to prihvatio u miru i nije doživio gorčinu i bol u srcu. Kad su svi moji

izašli iz Banjaluke a ja ostao sa baba Ljubom primio sam na stanovanje svoju rodicu Miru

najstariju kćerku svoje tetke Janje. Ona je imala kćerku Gogu i unuku Tamaru koja je tada imala

tri ili četiri godine. U to vrijeme nabavio sam psa koju sam nazvao Đina. Vesela razigrana nigdje

nije imala mira .Dok sam ja odlazio u šumu ostavljao bih je na balkonu a ona bi skakala tamo

vamo , lajala poskakivala. Taca bi iz sobe sve to radoznalo promatrala sa željom da joj se približi

ali joj to strah i podozrivost nisu dozvoljavali.

***

ĐINA I TACA

Đina laje reži grebe

Na prozoru čuči

Da joj priđe Taca želi

Al veliki strah je muči

Vau vau cvili ciči

Repom maše šerpe ruši

Što bi s Tacom igru rado

I čuperak da joj njuši

U proljeće 2011. g. godine moja tetka Janja je preminula i na sprovod su iz Banjaluke

došli Goga i Tamara. Ganulo me je do dubine duše kad sam vidio kako Tamara, sad već odrasla

djevojka, studentica prava, grli i ljubi svoju baku Miru, iskreno i čisto. U ovom našem svijetu kad

je istinske ljubavi sve manje, kad su se mnoga srca pretvorila u santu leda, ovakva slika me

21

ispunila neizmjernom radošću. Rekao sam Tamari na rastanku: „ Samo ljubi baku i mamu i sve

će biti dobro“, nasmiješila se i rekla da hoće.

Ljeto je 1995. g. I nalazim se kod Josipa u Pobrđu. Presudni su trenuci što čine kolone

izbjeglica iz Hrvatske koji danima i noćima prolaze pored naše obiteljske kuće.

Govori se o mogućnosti da se dozvoli izlazak nesrba iz grada. Pogledali smo kroz prozor i

ugledali grupu srpskih specijalaca kako gledajući put neba nešto traže. Ubrzo smo saznali da

traže navodno hrvatskog pilota. Poslije svega proživljenog odlučio sam da trebam izaći i napustiti

ovo sve. Samog sebe sam iznenadio ovom odlukom. Josip je odlučio ostati.

22

ODLAZAK U PROGONSTVO

13.8. 1995.g. Tacin tata Darko angažirao je svog prijatelja i prebacio mene, baba Ljubu

,mog ujaka Vida, tetku Finku , rođaka Božu sa suprugom Pavkom i sinom Mariom. Božo je živio

na selu gdje su mu jedne noći provalili u kuću opljačkali ih ali izvukli su živu glavu , preselili su

se kod mene već za proljeća i čekali da izađu iz grada. Sve što sam ponio sa sobom bio je ruksak

koji je moj ujak Vid otvorio da vidi ima li što za pojesti pa se jako razočarao kad je vidio da su u

njemu uglavnom knjige. Iz Srpca smo čamcima prebačeni u Davor. Naplatili su nam izlazak 100

maraka po osobi. Prispjevši na Hrvatsko tlo spustio sam se na koljena i poljubio Hrvatsku zemlju.

SLOBODA preživjeli smo. Poslije evidencije autobusima smo prebačeni u Varaždin u salu jedne

osnovne škole. Potom smo prebačeni u okolinu Sunje i tu smo se trebali smjestiti. Energično sam

se usprotivio tome rekavši da je meni potrebno da mi se dozvoli da se slobodno krećem i da ne

želim tu ostati. Čovjek koji je vodio razmještaj izbjeglica pogledao me je sa bijesom i rekao i

rekao : „ Ovakvima kao što je ovaj treba dati metak u čelo jer bune i dižu narod na pobunu „.

Vratili su nas u Sunju. Tu moj ujak Vid tetka Finka, sa baba Ljubom ostaju i još neki. Mi koji

nismo htjeli tu ostati prebačeni smo u Zagreb i ostavljeni nedaleko od autobusnog kolodvora.

Došla je policija , pozvala drugi autobus i prebačeni smo u Vrgin most , današnji Gvozd gdje i

dan danas živim. Kasno poslijepodne prošli smo preko Turnja. Slika je bila stravična. Bila je to

preslika samoga pakla. Sve crno razrušeno, nigdje niti jedne ćitave kuće. Sve smrvljeno u crni

prah i pepeo. Sve utonulo u beživotnu tišinu ni čovjeka niti ptice niti ikakva živa stvora.

Stravična slika kakvu nikad u životu nisam vidio niti mogao zamisliti .Kad sam poslije nekoliko

dana prvi put putovao autobusom u Karlovac, čudan i neobičan je bio taj osjećaj . Biti slobodan,

kretati se slobodno bez opreza i straha da će me susresti milicija,tražiti dokumente ,deportirati na

prvu crtu na kopanje rovova i sl. Trebalo mi je vremena da se prilagodim na tu novu blagodat

slobode da slobodno dišem , mislim postojim. Poticaj da pišem pjesme nisam više imao.

Nemalo poslije izlaska oko 20000 prognanika iz Banjaluke srpske snage pucale su po svim

šavovima. Ovaj put Srbi su se spremali napustiti Banjaluku. U to vrijeme potpunog košmara i

općeg rasula saznao sam mnogo kasnije da su arkanovci došli i pretresli kuću tražeći mene. Našli

su mog rođaka Nikolu u kući i odveli ga na Manjaču. Spasio ga je jedan visoko pozicionirani

političar u srpskoj vlasti kod kojeg je povremeno radio na njegovom posjedu u Mahovljanima. To

što sam se odlučio izaći mogu zahvaliti dragome Bogu , jer da sam ostao teško da bih ostao živ.

Moji roditelji već u jesen 1992.g. izbjegli u Suboticu kod najstarijeg sina Ilije koji je tamo živio.

Sad su odlučili da dođu k meni u Hrvatsku. Otišao sam pred njih i sreli smo se na Hrvatsko –

Mađarskoj granici , očekujući da ću kao njihov sin uspjeti bez problema dovesti ih k sebi u

Hrvatsku. Ali dočekalo nas je jako neugodno iznenađenje . Prvo nisam imao njihov dokument od

„ Ureda za prognanike „ da se dozvoljava njihov ulazak u Hrvatsku. Drugo automobil lada sa

banjalučkim registracijskim tablicima, nismo isto tako mogli prevesti u Hrvatsku. Pokušali smo

naivno na nekoliko prelaza ali sa istim rezultatom. Zaustavili smo se u Letenjiju. Tu su moji

roditelji ostali na parkingu u autu a ja sam se preko Goričana zaputio u Zagreb da pribavim

dokumentaciju za njihov slobodan ulaz u Hrvatsku. U „ Uredu za prognanike „ objasnio sam o

čemu se radi i bez većih problema dobio dozvolu za njihov ulazak u Hrvatsku. Drugog dana

ujutro prema prelazu Goričan išla je tužna kohorta sa vrećicama u rukama. Mi smo mogli sada

ući ali naš auto ne nismo imali dozvolu za njega. Mama je bila bolesna teško se kretala. Usljed

23

teškog artritisa skočni zglob desne noge se deformirao i stopalo nije moglo pravilno i ravno

stajati na tlo. Kretanje joj je pričinjavalo veliku bol. Mamu je boljela noga a mene je boljelo u

srcu. Prije nego se priđe prelazu Goričan treba prvo prijeći most. Bacih pogled i ugledah čovjeka

u uniformi sa šapkom na glavi kako žurno i energično nam se približava. Rekoh „ Pogledajte

onog kobca očito dolazi da nas preduhitri i spriječi da se približimo prelazu. Njegov nastup ,

kretnja tijela, stav , sve je to meni govorilo o bijednom stanju njegove nutrine. Na sva njegova

bešćutna pitanja i krutost pružih mu naše dokumente i prostrijelih ga pogledom. Kad je pogledao

kiselo se nasmijao rekavši da ga slijedimo. Tu su nas specijalci ispitali i pretresli naše vrećice.

Rekoh im : „ Kako vas nije stid , gledajte kako u Hrvatsku ulaze bosanski Hrvati sa vrećicama u

rukama. Sjeli smo u autobus a ja sam sakrivši lice jecao i prolijevao bolne suze. Stigli smo u

Gvozd da bi poslije nekoliko dana, dok mene nije bilo kod kuće došla policija sa automobilom i

odvela moje roditelje u policijsku postaju na ispitivanje . Tu su utvdili da je sve u redu i da se sve

slaže ali nisu našli za potrebno da ih vrate nazad pa je mama puno propatila dok su se vraćali

nazad jer joj je kretanje pričinjavalo veliku bol.

24

U TAMI EZOTERIJE

Mamino zdravlje se pogoršavalo. Bolovi u nozi su postajali sve žešći i ona je to nosila

šuteći i ne žaleći se mnogo. Na nozi su se otvorile rane. U Subotici je prošla detaljne pretrage i

doktori su joj rekli da ne mogu pomoći i da će vjerovatno mnogo trpjeti i da će je boljeti. Na

obiteljskom radiju smo čuli o mogućnosti iscjeljenja molitvom Srcu Isusovu i meditativno

metodom. U kasnu jesen 1996.g. mama i tata otišli su u Zagreb nadajući se da će dobiti pomoć za

rješenje zdravstvenog problema. Vratili su se sa bocama vode koju je osoba koja je to vodila

navodno energizirala i rekli da se treba meditirati Srcu Isusovu i piti energiziranu vodu i ako to

budu radili i činili tako da će im se zdravlje popraviti. Na ovom području vlada jedna opća

konfuzija. Oni koji se bave iscjeljenjima i sl. obično se zovu „ alternativcima „ i kad opća

medicina ne uspijeva riješiti neki zdravstveni problem oni su ti koji će samouvjereno reći da će

pomoći. Pošto vlada veliko neznanje o svemu tome ljudi se love za „slamku spasa „ u nadi da će

riješiti svoje zdravstvene probleme. Želim reći da ako vam bilo tko kaže da on liječi, iscjeljuje,

oslobađa i sl. znajte sigurno da se radi o prevari ma o kome se radilo. Ako još uz to negira

sakramente crkve klonite se takvih tu nema pomoći i sve što bi se eventualno i desilo je samo

privid i kratkoga daha i vrlo brzo se dođe u još goru situaciju .Što će nam zdravlje ako Boga

nema. Radi se o sofisticiranoj prevari. Tu imate i križ, sliku Srcu Isusova i Marijina ali zajedno i

sliku Bude , prakticiraju mantre , slavi Vezak , meditira se i slično. Jedan mišung svega i svačega.

Ponavljam ljudi su u velikom neznanja i na ovom području ima mnoštvo onih koji iskorištavaju

situaciju nude pomoć koja to nije i na tome mnogo zarađuju. Velikoj većini od njih primarni

motiv je zarada a ne pomoć drugima.

U želji da pomognem mami koliko je to u mojoj moći u proljeće 1997.g. odlazim i ja sa svojim

roditeljima u Zagreb kod alternatinog „ iscjelitelja“ . Radi se o meditativnoj metodi gdje se

zahtijeva da se skoncentriramo na srce i da se sjedinimo sa srcem Isusovim i na kraju bi

mantrajući voditelj energizirao vodu koja se trebala piti i to je kao vrijedilo dvadeset i jedan dan i

onda bi vodu trebalo ponovo energizirati. Prodavali su nam i medaljone sa lotosovim cvijetom na

kojem je pisalo univerzalna ljubav i to se trebalo nositi kao lančić. Tada meni tu ništa nije bilo

čudno , ljudi mole, meditiraju, traže pomoć govore o univerzalnoj ljubavi. Ja sam samo žarko htio

pomoći svojoj mami. Voditelj je čitao sveto pismo i pozivao se na Božju Riječ. Interpretirao to na

svoj način ne govoreći o sakramentima, naprotiv govorio je kako je bolje nedjeljom doći kod

njega nego ići na nedjeljnu Misu .Upotrebljavao mantre , radio egzorcizme onima kojima je to

bilo potrebno po njegovom mišljenju. U kakvom sam potpunom mraku bio, kako sam malo

poznavao Boga da u svemu tome nisam vidio ništa loše niti sam uočio nikakvu kontradiktornost a

nisam ni mogao kad svoju vjeru i sakramentalni život nisam živio. Daleko sam bio u o vrijeme od

naše Svete Majke crkve katoličke . Od svoga kršćanstva ja sam tada imao samo krsni list koji mi

je bio potreban kad sam krajem 1997.g. sklopio crkveni brak sa svojom suprugom Josipom.

Redovito sam odlazio u Zagreb,želio sam svojoj mami pomoći i počeo sam sa meditativnom

molitvom. Shvatio sam da bi to trebalo činiti sa ljubavlju i da nam to preraste u radost. U to

vrijeme teološki sam bio potpuno nepismen .Ni najosnovnije stvari kršćanske duhovnosti nisam

poznavao .

25

Jer da sam poznavao osnove stvari o sakramentalnom životu uočio bih onda mnogo toga što nije

u skladu sa naukom crkve. Mislim da mnogi budu zavedeni u raznorazne sekte upravo iz

neznanja i onda se sa njima lako manipulira. Zli je jako lukav i prepreden i dovoljno mu je jako

malo da nas zavede i prevari. Radi se o tome da je naša vjera površna a naša spoznaja Boga jako

loša i kad je to tako onda je logična posljedica da zalutamo i nađemo se u lavirintu lažne

duhovnosti i kad nas Gospodin ne bi izveo na svijetlo dana, ostali bi mi u toj tami ko zna koliko i

pitanje da li bi se ikada izvukli. Mamino zdravlje se nije nešto posebno popravilo ali istina nije se

ni pogoršalo. Ipak nekako je uspijevala nositi svoj križ šutke nikad se nije žalila i kad ju je jako

boljelo trpjela je bol šuteći. Od mame sam naučio da ne kukumačem kad mi je teško i kad me

boli. Ponavljam moj motiv da krenem sa medidativnom molitvom je bio isključivo da pomognem

mami. Moje su nakane bile usmjerene u tom pravcu . Koncentrirati mi se nije bilo teško i želio

sam svu ljubav usmjeriti da mami bude bolje. Lako sam ulazio u meditaticiju u smirenost i

općenito osjećao sam mir . Meditiralo se zatvorenih očiju i ponekad mi se pojavljivala crvena ili

plava boja ali tome nisam pridavao neki značaj.

26

TAMNA NOĆ OSJETA

U jesen 1998.g. desilo se nešto čudno. Izgubio sa snagu . onemoćao legao u krevet,

izgubio apetit, hrana jednostavno nije išla na usta . Dobio sam temperaturu. Jedva sam se ustajao

i to je trajalo da se stanje nije danima popravljalo. Osjećao sam se iscijeđen i nemoćan sav

oronuo i blijed . To je pratila opća tjelesna klonulost i nedostatak apetita. Objasniti što mi se

dešava nisam mogao ali doktoru nisam išao. Strpljivo sam to nosio s nadom da će proći. To je

tako trajalo mjesec dva a u blažoj formi još skoro dva mjeseca. Tek kasnije čitajući i studirajući

dijela sv. Ivana od križa shvatio sam o čemu je bila riječ. Radilo se o noći osjeta kad Gospodin

odluči da nas uvede u noć osjeta da bi se od prljavštine koja se nataložila u toku našeg života. I

naravno da je to bolno zbog naše nečistoće. Kad nas Gospodin uvede u to stanje ono ne prestaje

dok o san Gospodin ne odluči i sigurno je za naše dobro, ma u kojoj formi to bivalo i ma koliko

to dugo trajalo. U noć osjeta ne ulaze svi. Potrebno je uznapredovati u molitvi i želji da se služi

Bogu i bližnjemu. U to vrijeme ne znam čime bih se mogao pohvaliti i reći što mi je to bilo dobro

i u čemu sam napredovao. Osim meditativne molitve Srcu Isusovu godinu i pol dana nisam drugo

činio što se tiče molitve . Možda što sam to činio iskreno i sa ljubavlju bilo Bogu milo. Ne znam

ne bih mogao sa sigurnošću reći. Askeza iz mladosti gdje sam trapeći se i ne znajući podlagao

svoje tijelo duhu sigurno je doprinjela da to prihvatim i podnosim strpljivo. U tamnu noć osjeta

može Gospodin uvesti osobu na raznorazne načine a ono što je zajedničko za sve njih je bol. Bog

nas privlači k sebi, nečisti kakvi jesmo više ili manje bivamo obasjani Božanskom svjetlošću i u

tom susretu zbog nečistoće naše duše osjećamo bol. Intenzitet boli koju osjećamo u noći osjeta je

daleko niži nego u noći duha kao što ćemo kasnije vidjeti , gdje bol može biti tako snažna da se

gubi svijest , Sv. Ivan od križa bi rekao „ sretne li Duše koju Gospodin uvede u noć duha „. Ako

je velika bol koju duša trpi velika je i ljubav Gospodinova u toj duši .Poslije izvjesnog vremena

počela mi se vraćati snaga. Trebalo mi je nekoliko mjeseci dok sam se potpuno oporavio. Znam

da se nisam htio isticati, najradije bih bio neprimjetan , nije mi bilo do toga da svjedočim o

svojim iskustvima . To je bilo dobro jer ako doživimo neku viziju i pomislimo kako je to nešto

veliko a u stvari nije ništa, zli nas lako zavede da pomislimo kako smo duhovni bolji od drugih i

odlutasmo u oholost a da toga nismo niti svjesni. Mrtvio sam se kao što sam se inače mrtvio u

životu i to je bilo dobro i donosilo mi je sigurnost.

27

TAMNA NOĆ DUHA

Krajem 1999.g. osjetio sam kako me peku oči . Radio sam na senjskoj placi pa sam mislio

daje to od bure i hladnog zraka. Poslije Božića a pogotovo par dana poslije nove Godine jedno

poslijepodne su me oči počele intenzivno boljeti . Bol se pojačavala oči su pocrvenjele i

zakrvarile se i vid se počeo gasiti. Bol je postajala neizdrživa u srcu mi je gorio oganj i osjećao

sam kako mi cijelo tijelo gori . Ležao sam i šuteći to podnosio. Bol u očima je bila tako

intenzivna da sam u pojedinim trenutcima mislio kako gubim svijest. Osjećaj je bio kao da mi je

u oči sasuto grumenje ne pijeska nego soli. Ako zatvorim oči neizdrživa bol ako otvorim boli isto

ako ne i više. Nije postojala točka u kojoj bi bol bila manja. Ta bol je bila reska dubinska. Vid se

toliko smanjio da sam jedva razaznavao svoje ruke. I to je trajalo a ono što je konstanta koja je to

sve pratila bila je bol koja je imala svoje amplitude od toga da se jako teško podnosi do boli koja

je na samoj granici izdržljivosti. O tome tada nisam znao ništa ali je očito da Gospodin daje

onoliko koliko to duša i tijelo mogu nositi. U trenutcima kada je bol bila nešto podnošljivija

pojeo bih nešto i odmah ušavši u svoju nutrinu bio sam tako sam to bar tada mislio. Ali sad dok

ovo pišem Gospodin mi u svojoj ljubavi dok prolijevam suze daje spoznaju da je sve vrijeme bio

sa mnom i zajedno sa mnom trpio i uvijek je sa nama kad patimo i kad patnju prihvatimo iskreno

i sa srcem. Kad zagrlimo križ poput našega Spasitelja daje nam snage da ga nosimo. Postajem

svjestan da je pred Herodom molio i izmolio milost za sve nas. Sve nas je vidio i nosio u svom

Srcu. Ova naša tijela , naše glinene posude su ograničena kao i naš razum da spoznamo ono što

nam je nespoznatljivo a ljubavi samoj ništa nije skriveno. Naš spasitelj je sama ljubav. U tim

trenutcima je znao sve o tome što će biti. Gospodinu ništa nije moglo biti skriveno. Kralju

Milosrđa patnje i ljubavi klanjam ti se ljubim te i slavim. Doktoru nisam išao to je bila moja

odluka a da i jesam mislim da bi dijagnoza bila da su svi vlakovi prošli i da se tu što se vida tiče

malo što može popraviti. Oči su bile sve u krvi i tu je zbog teškog upalnog procesa sigurno došlo

do oštećenja očnog tkiva. Ono čega se jako dobro sjećam je to da sam sve to podnosio sa

strpljivošću. Nisam se jadao ni postavljao pitanja zašto mi se sve to dešava. Molio sam se Isusu

da mi pomogne ali sam ipak bio spreman prihvatiti volju Božju pa kako god da se sve ovo

završilo. Nisam puno racionalizirao već sam prihvatio bol , prihvatio patnju i nastojao to u tišini

svoga srca nositi i podnositi. Ustvari malo čega sam ja tada bio svjestan. To što sam prihvatio

patnju nije bio racionalni odgovor na situaciju u kojoj sam se našao ne sigurno ne. To je došlo iz

samog središta moga bića. Razum se samo složio s tim nutarnjim nadahnućem a volja prihvatila u

vjeri i nadi da će to dragi Bog izvesti na dobro. Trajalo je to cijeli prvi mjesec da bi u drugom

mjesecu ipak počelo jenjavati. Dnevno svijetlo mi je smetalo i bol bi se pojačavala još više kad

bih pogledao kroz prozor i još više me je zasljepljivalo. Kad se Božje svijetlo spusti na dušu na

poseban način u formi tamne noći duha kako je to nazvao Sv. Ivan od križa, mi to svijetlo ne

vidimo ali ono što doživljavamo je strašna bol. Bol koja može biti tako snažna i dubinska da se

svijest muti i gasi. Kad nam Gospodin ne bi dao i ojačao i dušu i tijelo ne bi se to moglo izdržati.

Gospodin nas privlači k sebi a Duša uslijed soje prljavosti i mlakosti pročišćava u boli. Bol je

neizbježna zbog toga što duša nije još uvijek dovoljno čista da bi se našla u zagrljaju svoga

zaručnika .Kod onih koji imaju tu milost da proživljavaju muku Kristovu ta bol je

suotkupiteljska . Oni koji se nađu u tamnoj noći duha neka se mole dragom Bogu da im da milost

da to strpljivo podnose. To je jedino što je na nama da učinimo a ostalo će dragi Bog učiniti u

našoj duši. To je bol križa koja nas mijenja, odvaja nas od našeg egoizma i sebičnosti. Poniremo

u dubine duha gdje nas Gospodin čeka raširenih ruku da nas privuče ljubavnom zagrljaju

sjedinjenja. U samom središtu našeg bića je Duh gdje prebiva sam Bog. Gasimo se osjetnoj razini

28

koja je izvanjska površna i koja nije sredstvo po kojem bi došlo do sjedinjenja između duše i

njezina Gospodina. Tako imate u duhovnosti mnoštvo pristupa kojima se zagovara jedna vrsta

naučno istraživačkog rada u prostoru duhovnosti. Tu se na jednoj intelektualnoj razini koja nije

ništa drugo, ma što mi o tome mislili, već samo osjetna razina , želi prodrijeti u dubine Duha. To

kakav je Bog u svojoj biti nikad nećemo saznati, nama treba spoznaja Boga u njegovim

svojstvima kakav On jest a potom da nas vodi svjetlo vjere Bogu. Razum je malo dijete koje bi

trebalo osvajati Goru Karmel koja je mnogo viša i zahtijevnija za osvojiti nego što je to Mont

Everest. Racionalizam nije sredstvo kojim bi se uspjeli sjediniti s Gospodinom a to je krajnji i

konačni cilj. Racionalizam je površan i sebičan nosi izražen osobni personalitet a ljubav traži

zaborav sebe. Da nam ne zna desnica što radi ljevica kako nas uči Gospodin. Bezuvjetna

Božanska Ljubav je daleko , daleko iznad našeg racionaliziranja i njoj nas vodi milost Božja

svjetlom vjere, pamćenje pročišćeno od svega što nije Božje i voljom otrgnutom od svega pa i od

samih sebe da bi se Duša i Duh gdje prebiva sam Bog sjedinili u ljubavi i postali jedno .Ako

želimo da napredujemo na našem duhovnom putu potrebno je da naše tijelo podlažemo Duhu.

Naša draga Gospa Majka Božja i Kraljica mira poziva nas da srijedom i petkom postim o na

kruhu vodi. Kad bi proveli anketu da utvrdimo koliko se nas odazvalo na Gospin poziv i to od

onih koji su vjernici koji idu na Sv. Misu , ispovijedaju se , žive sakramentalan život, hodočaste u

Međugorje mislim da bi rezultati bili poražavajući. Na svim razinama i među klericima i nama

laicima jako je malo onih koji poste srijedom i petkom a još daleko manje onih koji to rade s

ljubavlju. Onda nikakvo čudo što je tako malo ljubavi i među nama vjernicima. Ne želimo se

odreći naših raznoraznih tjelesnih užitaka, našeg konformizma žeđamo za čašću i vlašću , ne bi

potrpjeli ni najmanju osudu odmah dižemo nos. Ako smo takvi nećemo rasti u ljubavi niti umjeti

voljeti , nećemo biti sol zemlje i svjetlo svijeta. Srce nam se usalilo i zadebljalo debelim

naslagama tokom našeg konformističkog života . Time smo onemogućili kontakt naše Duše sa

Duhom u samom središtu našeg bića gdje prebiva sam Bog. Svi Božji poticaji pretaču se sa Duha

u Dušu i preko duševnih moći se prenose na tijelo. Zbog toga post da bi se pročistili i omogućili

slobodan protok Božjeg nadahnuća koje dolazi iz samog središta našega bića. Zbog toga tamna

noć osjeta a poslije i duha u koje nas dragi Bog uvodi da bi se pročistili i očistili od raznoraznih

nečistoća koje su se nataložile na srce i uprljale dušu. To čišćenje je za nas bolno. Satisfakcija je

sjedinjenje s Gospodinom u ljubavi. Sva patnja i boli pročišćenja u konačnici postaju blaženim

kako kaže Sv. Petar Alkantarski : „ Blažena pokora koju slavu sada uživam“.

Vid mi se polako vraćao i stanje se popravljalo, bolovi su jenjavali da bi poslije izvjesnog

vremena potpuno prestali sa bistrinom vida vraćala se tjelesna svježina i apetit pa sam malo po

malo mogao opet normalno funkcionirati .Oluja je prošla nastalo je zatišje bonaca uobičajne

svakodnevice . Poslije svega toga nisam na sebi uočio neke promjene. Jedino čega sam bio

svjestan je to da sam to potrpio poprilično strpljivo i da sam skoro potpuno slijep opet progledao.

Ali unatoč svemu ja sam se nalazio još uvijek u velikoj tami. Još uvijek je u meni vladao mrak

nepoznavanja Boga. I dalje sam išao u Zagreb , meditirao,i bio daleko od Crkve i

sakramentalnog života. Tokom 2001.g. uočio sam jedan čudan fenomen. Ako bih na kratko

pogledao put Sunca i potom zatvorio oči počele su mi se prelijevati raznorazne boje jedna u

drugu i bilo ih je cijeli spektar od žute pa do plave. Ako bih pogled usmjerio prema zidu kuće to

prelijevanje boja bi se nastavilo na toj površini isto tako. Nisam tome pridavao veliki značaj

samo sam rekao da će velika milost spustiti na našu planetu. Sad mi je jasno kako nas Gospodin

vodi od izvanjskog , osjetnog u ovom slučaju čisto perceptivnoga ka nutarnjem ka Duhu.

29

U ljeto 2001.g. nalazio sam se sa roditeljima u Senju. Ja i tata radili smo na placi u Senju

a mama je u stanu spremala nam jelo. Krajem kolovoza mama se teško razboljela. Bilo joj je jako

loše i odlučili smo se vratiti u Gvozd. Teško se kretala , gasila se za vanjski svijet i povlačila se u

nutrinu. I dok je sjedila sklopljenih očiju na pitanje da li je boli pokretom glave bi odgovarala da

ne i odmah potom se vratila u svoju nutrinu ne puštajući glasa. Pala je u komu da bi poslije

desetak dana provedenih na intenzivnoj njezi u Karlovačkoj bolnici preminula 9. 10. 2001.g. U

mom životu me jedino moja mama iskreno voljela.

POGLEDAJTE U SUNCE PA ĆETE VIDJETI KOLIKO VAM JE ČISTA DUŠA.

Raspoloživost za molitvu je nekako rasla iako je to bila samo meditativna molitva Srcu

Isusovu .Na listi prioriteta molitva je zauzimala sve značajnije mjesto. Početkom veljače 1992.g.

znam da je bila nedjelja meditirajući sjetih se fenomena koji sam doživljavao gledajući u Sunce i

shvatih da je to milost pitajući zašto se to meni događa zašto? I javi mi se misao : Pogledajte u

Sunce pa ćete vidjeti koliko vam je čista Duša „ . I u tom trenutku sve se otvorilo. Imao sam

osjećaj da mi se čelo pretvorilo u ogroman tunel kroz koji je puhao neizrecivo snažan vjetar

hučeći huuuuu. Shvatih da se ne mogu mrdnuti da sam kao prikovan. Moju svijest ,srce, nutrinu

preplavi neizreciva ljubav. Ljubav koja nadilazi sva moja dotadašnja iskustva. Nezamisliva

ljepota i nježnost koja u sebi nosi puninu darivanja i spremnost izgaranja za druge.I dođe mi u

svijest osoba sa Senjske place koja me je otvoreno mrzila i tražila sukob sa mnom. Znam da bi

najradije da me nema. I zavapih Isusu iz same dubine svoga bića da mu se smiluje i da mu

oprosti. Rekoh Gospodinu da sam spreman tisuću puta dati svoj život samo da se taj čovjek

spasi. To je bio vapaj Bogu cijelog moga bića bezrezervno. Suze su lijevale niz moje obraze.U

tom predožbenom tunelu pojavljivali su se blijesci zlatne svjetlosti. Teško je ovakav doživljaj

ljubavi opisati jer ništa slično nisam u svom životu doživio tako da se to ne da usporediti niti sa

jednim dotadašnjim iskustvom .To je riječju neizreciva ljepota. To je ljepota sama pred kojom se

gasi svaki oblik sebičnosti i egoizma. U tom stanju svijesti se ogleda punina davanja, punina

otrgnuća od sebe samoga. Javila mi se živa čežnja postati jedno s tom ljubavi utopiti se u moru te

ljepote. Koliko god bila jaka želja samozaborava, ugasnuća sebe i sebi naša svijest ne gasi se mi

smo osoba sa svojim imenom pred veličanstvenom ljepotom koja se saginje k nama jer nas ljubi.

Za samo jednu kap čiste ljubavi u našim srcima od krvi i mesa , Gospodin je speman darovati se

u punini. Kako kaže Andrić : „ Sreća je u malim stvarima samo nam te male stvarima obično

nedostaju „ . Tako i nama ta kaplja čiste ljubavi u srcima našim obično nedostaje da uronimo u

more Isusove ljubavi. Sv. Terezija avilska bi rekla ovo da bi se razumjelo treba doživjeti. Sve ovo

što doživljavamo tu na zemlji, sve vremenito , sve što nas okružuje je isprazno i jadno pa i naša

ljubav kojom ljubimo svoje najmilije je tako slaba i mlaka pred savršenstvom ljubavi Kristove.

To je trajalo desetak možda petnaestak minuta .Tresao sam se jecajući i prolijevajući suze i nisam

mogao shvatiti skoro ništa. Jasno mi je bilo samo to da je to ljubav na djelu kakvu nisam mogao

nikada ni zamisliti i da je to velika milost. Ono što me je jako čudilo i nikako nisam mogao da

shvatim čime sam ja to zaslužio. Sad mi je jasno da se radilo o sjedinjenju s Isusom u ljubavi i da

je to ustvari bila Ljubav Križa, Ljubav Svetog Trojstva, kojom smo svi otkupljeni, mukom

Kristovom i Ljubavlju koja ju je pratila , nadišla i savladala silu mraka , pomirila Boga i čovjeka,

otvorila nam svima put u Očev Dom i darovala nam svima život vječni. Nemoguće je riječima

opisati tu Ljubav, koja nadilazi naš razum i našu sposobnost da je prikažemo. To je nadnaravna

30

ljubav jer mi svojom voljom ne možemo tako voljeti. Daje nam se na pasivan način kao milost.

Sjedinjenje s Ljubljenim se dešava tada kada to On sam želi. Ne možemo moliti i direktno dobiti

tu milost barem se meni to nije nikad dogodilo. To su milosni trenutci u molitvi, na Sv, misi

osobito kod pretvorbe , pričesti , slušanja Božje riječi, propovjedi, slavljenja osobito kad oni koji

pjevaju to čine s ljubavlju. Ma što da činili ako je to u skladu sa Božjim zakonom to možemo

prosuđivati samo da li mi to činimo s ljubavlju ili ne. To je jedini kriterij. Jedino je vrijedno to što

činimo iz ljubavi i s ljubavlju. Tako na duhovnoj sceni imamo mnoštvo glazbenika ali ne čine to

svi iz ljubavi. Možemo imati vrhunsko muziciranje, predivne aranžmane, školovane vokale,

dobre tekstove iako po mom mišljenju takvih je malo, a da je u svemu tome jako malo ljubavi.

Sve perfektno a meni hladno oko srca. Na festivalu mladih u Međugorju slušao sam

svjedočanstva bivših ovisnika iz Očeva sela s pun iskrenog kajanja i iskrene ljubavi prema Bogu i

bližnjemu. Među njima ima i onih s glazbenim talentom. Na gitari na jednoj ili dvije žice sa

tekstom koji govori o silovitosti njihova temperamenta u mladosti, o susretu s Gospodinom koji

ih je ljubavlju osvojio da padaju na koljena, uzdižu srca i ruke put neba i u zahvalnosti Mu

pjevaju slave Ga i hvale. To je toliko iskreno i s tolikom ljubavlju da dušu potresa do dna. Duh

Sveti prati tu pjesmu i nas osvaja ta ljubav dok slušamo. Sjedinjenje s Gospodinom se dešava

često kad mislima dijelimo dobro i želimo dobro i znanima i neznanima i prijateljima i

neprijateljima i progoniteljima našim moleći se Gospodinu da im oprosti. Kad saosjećamo sa

patnicima, napuštenima i bolesnima. Kad bezuvjetno praštamo onima koji nas vrijeđaju , lažu

protiv nas, hule na crkvu i na Gospodina kako bi na napakostili. Rekao bih kad u mnoštvu

životnih situacija Božju Riječ oživotvorujemo u našem životu. Na našem duhovnom putu postoje

stupnjevi tako i u ljubavi postoje razine pa i sjedinjenja s Ljubljenim se razlikuju po tome koliko

smo spremni primiti i koliko smo se pročistili.

„10.IX(37.) „ Kod razmatranja sam spoznala „ Što je duša čišća, to je duhovniji njezin susret s

Bogom. Ona ne pazi na osjetila i njihovo protivljenje. Bog je duh , stoga Ga ljubim u duhu i

istini. „ . Dnevnik Sv. Faustine str. 347.

Ako smo u milosti sjedinjenja s Ljubljenim da susrećem Isusa u svom srcu to

neizostavno vodi ka tome da rastemo u poniznosti. Sv. Terezija Avilska u svojim djelima

naglašava : „ poniznost, poniznost, poniznost „ . Između ljubavi i poniznosti mogli bi staviti znak

jednakosti. Ako smo sa osjene razine uspeli se milošću Božjom na razinu Duha i naš kontakt s

Gospodinom postaje sve čistije duhovan i u ljubavi neizostavno je da ćemo rasti i u poniznosti.

Što je to poniznost ? Dešavalo mi se da sam u trenutcima čisto duhovnog sjedinjenja poželim biti

otirač kojeg bi svi gazili a ja da glasa ne puštam, koga bi šutali nogama a ja bih u sebi molio da

nam se svima smiluje dragi Bog i ne bih se smatrao manje grešnim od onih koji mi to čine. Da

poželim da me udaraju, pljuju i preziru a da unatoč svemu tome vidim samo osobnu bijedu i

vapim dragom Bogu lijevajući suze , smiluj se Bože meni grešniku. I nitko me ne bi mogao

utješiti, ublažiti tu bol u grudima osim dragog Boga. Najradije bih zario lice u prašinu pokrio

glavu rukama od stida da me nitko ne vidi i jecajući molio milost svima i svemu. Ono što je

paradoksalno tad sam bio najbliže Bogu. Ako ne živimo sebi u sebi za sebe već ako smo postali

dostojni i dopustili Kristu da živi u nama onda je sasvim logično da ćemo svjedočiti živoga Boga

u nama i u našem životu. Poniznosti je strana svaka želja za čašću i vlašću, za dominacijom i

vladanjem nad drugima. Ponizna osoba nosi živu želju za služenjem, podložnošću,

samozatajnosti. Nosi saosjećanje i blagost, spremnost da se potrpe nesavršenosti bližnjih, da se

ističe krepost i ono što je dobro kod drugih. Slijedi Boga svoga koji je ovim svijetom prošao

31

čineći dobro. Poniznoj osobi je dobro u srcu u mislima u riječima i djelima i nikog ne gleda sa

visine.

Kad naš susret s Gospodinom postaje sve više duhovan raste i ljubav u našem srcu i

kad taj susret postane čisto duhovan ljubav koju doživljava naša duša je tako beskrajna i čista.

Pred tom ljubavlju nestaju sve granice u našoj svijesti i sasvim je svejedno bližnji ili daljnji,

prijatelj ili neprijatelj ta ljubav je ista za sve ona je sveobuhvatna, ona je punina njoj ne nedostaje

ništa. U tom stanju svijesti, stanju naše volje . vapimo Gospodinu za milost svima pa i

progoniteljima i neprijateljima svojim i bili bi spremni život dati samo da im se Gospodin smiluje

i da se spase. Sa tom ljubavlju u srcu život bi dali za četničke horde u Vukovaru samo da im se

Gospodin smiluje i da ne propadnu . Ta ljubav nam daje spoznaju o beskrajnoj Božjoj dobroti i

veličini Božanskog milosrđa. Spoznajemo Boga koji je ljubav sama koji nas blago privija na

svoje srce, nježno briše suze i tješi nas. Sa tom dubokom spoznajom Boga i Božanskog milosrđa,

spoznajemo i sami sebe, svoju bijedu, grešnost i nesavršenost. Spoznajemo da nismo vrijedni tog

susreta i da je to neshvatljiva milost da se dragi Bog spušta nama i da nam daruje svoju ljubav .

Ono što je manifestno to su suze koje se slijevaju niz naše obraze i peru našu bijedu. Sa tom

spoznajom Božje dobrote i spoznajom vlastite bijede ide i spoznaja stvarnosti oko nas. Kako

rastemo u Božanskoj Ljubavi , rastemo i u Božanskoj Mudrosti i to neizostavno ide skupa.

Ponavljam u Božanskoj Mudrosti. Isus Krist je Istina Put i Život i samo po sjedinjenju u ljubavi

s Isusom možemo svijet i stvarnost koja nas okružuje gledati onako kako bi to dragi Bog želio da

gledamo i prosuđujemo u skladu sa Božanskom Mudrošću. U nama nikad neće biti Božanske

Mudrosti ako u nama nema Božanske ljubavi sjedinjenja s Ljubljenim. Bez ljubavi nećemo moći

prosuđivat ini naše niti postupke drugih, nećemo moći razlikovati duhove,prozreti zamke zloga i

prevaru onih kojima je samo do vlasti i koji svojom slatkorječivošću žele ostaviti dojam

bezazlenih ovčica a u stvari su vuci u jagnjećoj koži. Bez Božanske Mudrosti nećemo moći

prozreti monstruoznost velikih svjetskih asocijacija, njihovo sotonističko ustrojstvo. Dok su im

na jednoj strani puna usta hvale o pravima i slobodama pa tako i vjerskih na drugoj strani ti isti

donose monstruozne zakone koji su toliko perverzni i gnusni i direktno se suprostavljaju Božjem

zakonu . Možemo slobodno reći da se radi o pravnoj stečevini smrti. Prije par mjeseci Mađari su

pokrenuli kampanju koja je imala za cilj da se popravi demografska slika nacije. Pod sloganom :

„ Bolje posvojenje nego ubojstvo“ . Pozvale su se mlade majke koje nose bebu a ne žele roditi, da

rode i da sva ta djeca budu zbrinuta da im se omogući život. Iz Brisela je došlo upozorenje : „

Zaustavite kampanju inače ćemo vam onemogućiti pristup fondovima „ . Monstruozno!

Susret s Gospodinom u ljubavi neizostavno će nas potaknuti na darivanje i služenje

drugima i to je direktna posljedica ljubavi koja je milošću Božjom u našim srcima. Pred tom

ljubavlju gasi se naša sebičnost nismo više sami sebi najvažniji, stalo nam je do bližnjih i

daljnjih, želimo da se svi spase da upoznaju Boga ljubavi i dobrote. Molimo i postimo za druge ,

vapimo za milost svima i svemu, Suobličavamo se sa Spasiteljem našim koji je došao na svijet da

služi a ne da bude služen. Saosjećamo dublje, iskrenije sa patnjama i nevoljama drugih i samim

tim su naše molitve upućene Bogu u ljubavi i s ljubavlju i to je jedino važno. Ako želimo nekome

pomoći na nama je da to činimo s ljubavlju a sve ostalo da prepustimo dragome Bogu kojemu

ništa nije nemoguće a naše je da to što činimo bude u ljubavi i sa ljubavlju.

Pitanje ljubavi i patnje nameće se samo po sebi jer kad Gospodin dahne Duha Svetoga

u nas i ražari našu volju da počnemo bezuvjetno voljeti i praštati to neizostavno povlači za sobom

tjelesnu i duševnu bol. U tamnoj noći osjeta i tamnoj noći duha možemo reći da je ta bol

32

primarno pročišćavajuća iako već i tada ona nije samo to ako se strpljivo podnosi. Ali kad je naš

susret s Gospodinom čisto duhovan , kad smo uznapredovali u ljubavi, prezreli mentalitet ovoga

svijeta i sve oblike časti i vlasti, otrgnuli našu volju od svega vremenitog oslobodili se naše

sebičnosti, kad iskreno molimo i postimo za sve one koji nisu upoznali ljubav Gospodina našega

Isusa Krista pa i za progonitelje naše tada bol koju proživljavamo postaje uglavnom

suotkupiteljska.

Zašto i čemu bol? Ako želimo doći do odgovora na ovo pitanje moramo se vratiti na same

početke. Naši pradavni preci su sagriješili protiv Boga , pobunili se protiv Boga i zbog toga čina

pobune svi smo ranjeni istočnim grijehom. I ne samo to nego su se kroz stoljeća klanjali lažnim

Bogovima i sklapali savez sa sotonom. Otac Nebeski je obećao da će poslati Sina koji će nas

otkupiti i pomiriti Boga i čovjeka. Majka Marija nam je rodila Spasitelja i već prilikom

prikazanja u Hramu prorok Šimun joj proriče bol koju će doživjeti : „ Šimun ih blagoslovi i reče

Mariji , majci njegovoj : „ Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za

znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca

„ ! Ev. po Luki 2. 34-35. Što nam ova slika iz Svetoga Pisma govori? Mač boli će probosti dušu

Mariji našoj Bogorodici. Ona te boli nije bila pošteđena, Ona koja je bila potpuno čista i

neokaljana istočnim grijehom. Kako je čista i bezgranična ljubav izvirala iz Marijina srca i koliko

je patila moleći pod križem , gledajući razapetog Sina. Koliko je bila velika ljubav toliko je bila i

velika patnja. U ljubavi i u patnji sjedinila se sa svojim Sinom postali su jedno Srce koje pati i

ljubi. Naš Spasitelj začet po Duhu Svetom u svemu nama sličan osim u grijehu prolazi ovim

svijetom čineći dobro. Oni koji su se smatrali bezgrešnima i koji su bili u vlasti nečastivoga ,

poticani od sotone na najgrublji i najmonstuozniji način nastojali Ga spriječiti u naumu da ispuni

volju Očevu. Plan spasenja Oca našega Nebeskoga sastojao se u tome da se ljubavlju suprostavi

mržnji. Ne snagom i moći koja je u vlasti Očevoj već ljubavlju u Srcu Sina. Ljubavlju Svetoga

Trojstva poražen je nečastivi i svi oni koji su urlajući rigali svoj bijes i na najgrublji i

najbestidniji način iskaljivali svoju mržnju prema našemu Spasitelju. Koje li neizmjerne boli

Očeve , boli Duha Svetoga , boli našega razapetoga Spasitelja a u isto vrijeme koje li beskrajne

ljubavi Oca Sina i Duha Svetoga. Kako ljubav nadilazi sve i iznad je svega tako se iz grudi

našega Spasitelja uzdiže milosrdni vapaj : „ A Isus je govorio „ Oče , oprosti im ne znaju što

čine „! I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke „ . Luka 23. 34. Tu je na dijelu trijunf

Svetoga Trojstva . Pravi Bog i pravi čovjek na križu je sam i napušten. Otac u potpunom

povjerenju predaje spasenje svijeta Isusu . Na osjetnoj razini Isus je sam i u bolnoj agoniji obraća

se Ocu : „ O devetoj uri povika Isus iza glasa : „ Eloi , Eloi, lama sabahtami „ ? To znači „ Bože

moj , Bože moj, zašto si me ostavio „ ? Marko 15. 34.

Naš Bog se na križu ne odriče svoje ljudske naravi . Izmrcvareno tijelo od udaraca od

bičevanja, kosti koje se pokazaše u otvorenim ranama , probodene ruke i noge grubim čavlima i

neizmjerna tjelesna bol koja je sve to pratila nije pokolebala našega Spasitelja u naumu da ispuni

Očev plan. Iako sam i napušten ljubavlju pobjeđuje svu fizičku i duševnu bol koja probada dušu

spoznajom da je potpuno sam i napušten. Koliko god su te boli bile stravične i neizmjerne

beskrajna je ljubav bila u srcu našega spasitelja. U toj i takvoj ljubavi postaje jedno sa Ocem i

Duhom Svetim i to je iznad racionalne razine. Sam i napušten u beskrajnoj ljubavi za sve i

svakog pa i za one koji ga razapeše , sjedinio se s Ocem i Duhom Svetim u Svetom Trojstvu

Ljubavi i otvorio put svima nama k Ocu pomirio Boga i čovjeka kako kaže Sv. Ivan od križa : „

najveličanstveniji događaj u povijesti čovječanstva „ . Naša majka Marija je prva koja se na

zemlji sjedinila u ljubavi i u patnji sa svojim Sinom moleći pod križem s mačem boli probodenim

33

srcem. Naš Spasitelj je na križu ljubavlju pobijedio zloga , umro na križu i treći dan uskrsnuo .

Sveto Trojstvo je trijumfiralo u ljubavi.

Vraćamo se postavljenom pitanju zašto patnja i bol? Suprostavljajući se sili tame i mraka

Otac Nebeski iz beskrajne ljubavi prema svima nama , šalje nam Svoga Sina i u Sinu nam se

objavila Riječ Božja . Sva ljubav i dobrota Očeva obznanila se u Sinu. Svojima dođe oni ga ne

primiše. U borbi između dobra i zla Isus je žrtvovani Jaganjac koji nje na nasilje odgovorio

nasiljem , koji nje prihvatio da bude okrunjen na zemlji za kralja govoreći da njegovo kraljevstvo

nije od ovoga svijeta. U tom odnosu da se na isukani mač ne uzvraća isukivanjem mača , da se

na sve rogobatne izopačenosti i grubosti ne uzvraća nikakvom grubošću neminovna je patnja i

bol . Tu se dobro obznanjuje onakvim kakvo jest ali i zlo u svoj svojoj grubosti i surovosti.

Koliko god sotona bio lukav i perfidan on je ustvari po svojoj naravi uvijek buntovan i

destruktivan . On je ovladao srcima onih koji su urlali : „ Raspni ga , Raspni „ , zapalio njihova

srca mržnjom i sam zasljepljen mržnjom mislio da će trijunfirati ako ubije Sina Božjega.

Drugačije nije i mogao jer je takav kakav jest i to je njegov način realizacije. Na drugoj strani

Sveto Trojstvo se u Isusu obznanilo u svoj svojoj krotkosti , nježnosti, dobroti i poniznosti.

Predavši se slobodnom voljom u ruke svojih neprijatelja sa svjesnom spoznajom što ga sve čeka i

što mu je sve pretrpjeti. Isus svjedoči koliko ljubi Oca i kolikom ljubavlju Sveto Trojstvo ljubi

sve nas. Prihvata da bude osuđen , skinut gol i osramoćen , bičevan , okrunjen trnovom krunom ,

triput pada pod teretom križa diže se i nastavlja dalje. Raspet biva i u neizmjernoj tjelesnoj i

duševnoj boli vapi Ocu da oprosti onima koji ne znaju što čine. Ljubavlju u srcu Sina Sveto

Trojstvo trijunfira i pobjeđuje sile mraka. Taj trijunf se ne bi desio da naš Spasitelj nije

slobodnom voljom prihvatio sve te boli i patnje. U toj i takvoj borbi sa silama tame bol i patnja su

bili neizbježni. Otac Nebeski je to znao kad je poslao Sina da nas spasi, to je znao Sin dok je

prolazio svijetom čineći dobro. To je znala i naša Majka koja se sjedinila sa Svojim Sinom u boli

i ljubavi moleći pod križem . Spremnost da posvjedočimo ljubav i vjernost Isusu Kristu tražit će

se od sviju nas u vremenu koje je pred nama. Posvetimo naša srca Bezgrešnom Srcu Marijinu i

po njezinu Srcu predajmo se Bogu našemu .Neka Gospodin dahne Duha Svetoga u naša srca da

nas osnaži i ojača da podložimo naša tijela Duhu . Da ljubimo i služimo Bogu i bližnjemu u

ljubavi i s ljubavlju. Da budemo spremni trpjeti i potrpjeti sve nedaće i poteškoće , progonstva i

izopćenosti. Kad nas budu sudili i osuđivali da s ljubavlju u srcu odgovorimo na sve uvrede

klevete i laži . Da se zagledamo u Krista Raspetoga i slijedimo Boga svoga ako je potrebno da za

Krista i umremo sa Kistom ćemo i uskrsnuti. Da se ne bojimo boli i patnje da prihvatimo križ

slobodnom voljom. Da ga nosimo strpljivo ne mrmljajući . Da zavolimo patnju i križ kako bi

naučili voljeti. Ma što god mislili o sebi ako nismo spremni trpjeti i potrpjeti ako nismo spremni

prihvatiti križ slobodnom voljom nećemo rasti u ljubavi. Ako nismo s Gospodinom jedno u boli

ne možemo biti jedno ni u ljubavi. Potpuno je krivo učenje a slušao sam ga mnogo puta da ne

treba da trpimo jer je za nas Krist trpio. Prema predaji svi apostoli osim Sv. Ivana su umrli

mučeničkom smrću. Zar nam to samo po sebi dovoljno ne govori. Koliko je svetaca u povijesti

naše Svete majke Crkve dalo svoj život svjedočeći ljubav i vjernost Isusu Kristu. Koliko je onih

koji ako i nisu mučenici koji su trpjeli i strpljivo podnosili bolesti kao i protivštine i bližnjih i

daljnjih . Javno osuđivani i prezirani ali nisu se bunili tražeći pravdu već im je satisfakcija bila u

ljubavi u Kristu Raspetome i njemu su usmjerili svoju vjeru nadu i ljubav . I naravno da su tako

postali suotkupitelji , noseći križ slijedeći svoga Boga svjedočeći Ga svojim životima svoj. Križ

nas pročišćava i oplemenjuje , bol i patnja nas vode u susret Gospodinu , čiste nam dušu ,

oslobađaju nas od sebičnosti i usmjerenosti prema samima sebi.

34

U Dnevniku Sv. Faustine Kovalske na mnogim mjestima se govori o ljubavi i patnji. Božansko

milosrđe i patnja se toliko prožimaju da su jedna nerazdvojiva cjelina :

„ Kad sam dalje razmišljala za vrijeme pobožnosti Večernje o mješavini patnje i milosti čula sam

glas Majke Božje : „ Znaj moja kćeri iako sam uzdignuta na dostojanstvo Majke Božje sedam

mačeva boli prošli su mojim srcem. Ništa ne poduzimaj u svoju obranu . Sve ponizno podnosi.

Sam Bog će te braniti. Str.241.

„ Danas sam ugledala trpećeg Gospodina . Sagnuo se nadamnom i reče tiho šapćući : „ Moja

kćeri , pomozi Mi otkupiti grešnike „ . Tada se ispuni moja duša žarkom ljubavlju za spasenje

grešnika . Kada sam opet došla sebi znala sam na se na koji način trebam spašavati duše i

pripremih se na veća trpljenja. Str. 440.

„ Svo moje trpljenje ne mogu opisati , a to što sam do sada zabilježila jedva je jedna kaplja od

svega . Postoje patnje koje se zaista ne mogu opisati . Ali postoje trenutci u mojem životu kada

moje usne šute i ne izriču ni jednu riječ u vlastitu obranu , savršeno odane Božjoj volji, onda me

Sam Gospodin brani i zauzima se za mene na način koji se izvanjski zamijetiti ne može „ .str444.

„ Velika ljubav može male stvari pretvoriti u velike a samo ljubav sama daruje vrijednost našim

djelima što je čistija naša ljubav , tim manje ima izgledati plamen patnje u nama a patnja prestaje

biti patnjom za nas, Patnja postaje za nas slatkoćom . Zahvaljujući Božjoj milosti zadobila sam

sada takvo raspoloženje srca da nikad nisam sretnija nego u trpljenju za Isusa , kojeg ljubim

svakim otkucajem svoga srca. „ str. 109.

„ Bog mi je dao spoznati na čemu počiva prava ljubav i prosvijetlio me kako je ostvariti u

svakodnevici . Prava ljubav prema Bogu počiva na ispunjavanju Njegove volje. Da bi Bogu

ljubav pokazali djelima , moraju sva pa i naša najmanja djela , izrasti iz ljubavi prema njemu.

Gospodin mi je rekao : „ Dijete moje po tvojim patnjama mi se najviše sviđaš. Moja kćeri ne traži

nikakve sućuti kod stvorenja u svojim fizičkim i moralnim patnjama. Ja želim da miris tvojih

patnji ostane čist , bez primjesa. Ja zahtijevam da se ne oslobodiš samo od stvorenja ne, nego i od

sebe same. Moja kćeri Ja se želim radovati poradi tvoje ljubavi, čiste djevičanske ljubavi –

neokaljane ljubavi bez ikakve pomućenosti. Moja kćeri što više zavoliš patnju to čistija će biti

tvoja ljubav prema meni „ . str. 105.

Iz ovih nekoliko isječaka iz „ Dnevnika „ Sv. Faustine kristalno je jasno koliko su ljubav i

patnja prožeti i direktno povezani.

ISPOD KRIŽA

U vapaju svetom

Oprosti im Oče

U beskrajnoj boli

Probodene grudi

35

Neizmjerna svjetlost

Koja voli, voli

Trijunf Svetog Trojstva

Odagna zle studi

Koplje srce para

Mačem boli

Probodena duša

Ljubav je u patnji

Božanskoga dara

I u patnji

Volja Božja sluša

Duboko u biću

Mir Božji se kuša

Sve Majčine suze

Što na tlo su pale

I jecaji sveti

Bolom potreseni

Blagoslova rosu

Svima nama dale

Srcem Sina Tvoga

Ocu uzneseni

Križevac 13. 10. 2011.g.

36

KRALJEVSTVO BOŽJE

U kraljevstvo Božje kako ćemo stići

Čeznuti za bolom ko za dragim bićem

Milosrđem dragim hladnoj stijeni prići

Kruto surovo sad rađa se svanućem

Moja duša na dobošu razapeta struna

Glog povijen stari usamljeno drijema

Da dobuju do besvijesti nudim srca puna

Čak ni trula panja u blizini nema

Kad se zgori u prah da se slije

U visine bezvremene nečujno se skriti

Pregršt vrela žara nježno lice mije

Nježnom perlom ljubavi Božji smiješak piti

Banjaluka 1992.g.

Za sve naše životne situacije za sve ono što nam se dešava u našem životu možemo naći odgovor

u Svetom Pismu . za ono što sam doživio kao milost nalazim odgovor u Evanđelju po Ivanu :

TREĆA OBJAVA OTAJSTVA DUHA

Razgovor s Nikodemom

„ Bijaše među farizejima čovjek imenom Nikodem , ugledan Židov. On dođe Isusu obnoć i reče

mu: „ Rabi znam da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš

ako Bog nije s njime „ . Odgovori mu Isus . „ Zaista, zaista , kažem ti : tko se ne rodi nanovo ,

odozgor , ne može vidjeti Kraljevstva Božjega „ ! Kaže mu Nikodem : „ Kako se čovjek može

roditi kad je star ? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se „ ? Odgovori Isus :

„ Zaista, zaista , kažem ti : ako se tko ne rodi iz vode i Duha ne može ući u Kraljevstvo Božje .

37

Što je od tijela rođeno ,tijelo je i što je od Duha rođeno ,duh je. Ne čudi se što ti rekoh : „ Treba

da se rodite nanovo odozgor. Vjetar puše gdje hoće, čuješ mu šum a ne znaš odakle dolazi i kamo

ide, Tako je sa svakim koji je rođen od duha „ . Evanđelje po Ivanu 3. 1- 8.

Poslije milosnog susreta sa Gospodinom u srcu u mome životu ništa nije bilo isto . Sav

moj dotadašnji svijet srušio se i sve ono što je bilo važno postalo je isprazno i nije više imalo

nikakvu vrijednost. Moja duša je čeznula za ljubavlju za susretom sa Gospodinom . Doživio sam

susret u svom srcu sa Isusom dok mi je tijelo bilo kao prikovano i jedino za čime je moje srce

čeznulo bila je Raspeta Ljubav . Ništa drugo mi nije bilo važno . Željno sam očekivao novi susret

sa Ljubljenim . Ali umjesto željenog susreta našao sam se u postelji i tri dana ležao trpeći bolove

kao da sa bičevan. Sve tijelo svaka kost me boljela , malaksao , klonuo , iscrpljen, podnosio sam

tu bol strpljivo . Ono što je bilo novo u mojoj svijesti za razliku od prijašnjih patnji je to da sam

sad imao jasnu iskustvenu spoznaju Isusa. Sva ta bol i patnja preobrazili su se u lagano breme i

slatki jaram u spoznaji i samoj pomisli na susret s Gospodinom i Ljubavlju koja ga prati. Spoznao

sam da je naš Gospodin Kralj Milosrđa Božanskog i da mu je stalo do sviju nas pa i do onih koji

nas ne želi i koji nas otvoreno mrze . Iskustveno sam spoznao koliko je ljubav Kristova iznad

ove naše hladne racionalne ljubavi, iznad naše ljudske nesavršene ljubavi koja je hladna i mlaka,

pa čak i onda kada bi za svoje najmilije život dali ta ljubav je blijeda slika Kristove ljubavi koja

nas sve ljubi i prizivlje sebi. Božanska ljubav je daleko iznad racionalnog poimanja ljubavi ,

iznad svega što osjetno možemo doživjeti, iznad svih vremenitih ispraznosti, iznad jadnog

mentaliteta ovoga svijeta koji se valja u glibu i blatu naše stvarnosti. Iznad svih teoloških

racionalnih mudrovanja kojima se hoće nadnaravno objašnjavati naravnim sredstvima . Pred

svetošću Božanske Ljubavi možemo samo zašutjeti, riječi su nedostatne , mi nedostojni , sve

isprazno i sve po Sv. Ivanu od križa postane bljutavo jer ta ljubav nadilazi sve i daleko je, daleko

iznad svega . Kad milošću Božjom naše srce , naša volja , naša svijest uroni u more Božanske

Ljubavi, jer samo milošću Božjom to se može desiti, našom voljom izravno nikad, dolazi do

sjedinjenja u ljubavi s našim Gospodinom. To je nadnaravna i Božanska Ljubav. Mi svojom

voljom tako nikad ne bi mogli voljeti. U tim milosnim trenutcima spoznajemo da je Bog sama

ljubav. Spoznajemo Boga u Njegovim svojstvima. Naš Bog Isus Krist je Kralj Milosrđa i

spreman je oprostiti svima grijehe pa i najvećim grešnicima pod uvjetom da se iskreno pokaju i

prihvate ga za svoga Spasitelja . Sjedinjeni s Gospodinom u ljubavi u tim milosnim trenutcima

praštamo svima sve i ne samo to bezuvjetno ljubimo sve pa i naše neprijatelje i spremni smo za

njihov spas dati svoj život. Naše misli postaju jedno s Božjom misli. Duh Sveti nas potiče i

raspaljuje našu volju Božanskom Ljubavlju . Suobličavamo se sa Raspetom Ljubavlju i

postajemo slični Raspetome jer bi rado sa križa vapili za milost svima i svemu pa i za naše

neprijatelje. Oprosti im Gospodine jer ne znaju što čine . Sam Gospodin progovara u nama

samima u našoj svijesti , volji , srcu . Duh u samom središtu našeg bića i duša postaju jedno , ruše

se sve barikade i barijere u nama koje su nas sputavale i držale nas u ropstvu osjetnoga i

vremenitog. Uzdižemo se na razinu Duha koja je puna sloboda. Naš susret s Gospodinom postaje

čisto duhovan i uzdiže se iznad svega osjetnog , vremenitog i svjetovnoga . Tu zlu nema pristupa

jer zli ima pristup po našim osjetima i oni su vrata kroz koja on može ući ukoliko nismo umrtvili

sve naše tjelesne požude . Ukoliko nismo otrgnuli našu volju od svega vremenitog, svih oblika i

želja za čašću i vlašću, ukoliko nismo prezreli mentalitet ovoga svijeta u svim formama i

oblicima , kojima nas želi zarobiti i oduzeti sposobnost rasuđivanja , zli će nas napadati ,

oblijetati oko nas kao ričući lav da onemogući da se sjedinimo s Gospodinom u ljubavi .

38

Sredstva koja nam je dao Dragi Bog na putu ka sjedinjenju su Sakramentalan život , molitva ,

post , dobra djela. U trenutku kad sam doživio susret s Gospodinom u svome srcu nisam išao na

Svetu misu , nisam se ispovijedao i pričešćivao . Ispovjedio sam se prije vjenčanja sa svojom

suprugom 1997.g. Nisam živio sakramentalan život . Molitve su bile isključivo meditativne Srcu

Isusovu. Dobra djela su bila uvijek prisutna u mome životu kao i raspoloživost za dobro. Mrziti

nisam mogao pa sam se sam sebi čudio kako to da nisam bijesan na one koji su me zatvarali i

činili zlo . Bio sam potpuno svjestan toga da mrziti ne mogu niti želim . Sad mi je jasno da su

dobra djela bila slamka spasa za mene . Sve što sam radio u svom životu radio u svom životu

radio sam s ljubavlju , to je nekako bio moj način realizacije . Kad sam i teške fizičke poslove o

kojima sam govorio ,radio s radošću i ljubavlju onda je jasno da ni mnoge druge aktivnosti pa i

dobra djela nisam mogao drugačije već sa ljubavlju .Bio sam svjestan da se radujem sreći drugih i

da bih svima želio dobro . Ono malo molitve s ljubavlju i dobra dijela učinjena u ljubavi očito je

bilo dovoljno barem u mome slučaju da me Gospodin privuče k sebi i uvede me u tamnu noć

osjeta a potom i u noć duha kušajući me i na osnovu mog strpljivog prihvaćanja boli i patnji

koji su pročistili dušu i otvorili put k sjedinjenju s Gospodinom u ljubavi. Ne postoji čovjek koji

je bez grijeha čija je duša potpuno čista . U skladu s tim ne postoji drugi put , pročišćenja duše od

puta križa , patnje i boli. Uzimajući i noseći svoj križ strpljivo slijedeći našega spasitelja

,doživljavat ćemo patnju i bol koji će djelovati pročišćavajuće na naše duše , oslobađat ćemo se

od nas samih i nećemo se konstantno vrtjeti oko sebe. Molit ćemo z druge , služit ćemo sve više

Bogu i bližnjemu. Voljet ćemo sve više Boga i bližnjega . Iznenadit ćemo se kad shvatimo da

želimo Bogu služiti i u najmanjim stvarima , da će nam Dragi Bog i Božji plan uvijek biti na

prvom mjestu i da ćemo se i mi naći u okviru Božjeg plana ako molimo i postimo za ispunjenje

Božjeg plana. Na našem duhovnom putu kušani smo i ako nismo spremni trpjeti nećemo biti

uvedeni u noći pročišćenja. Gospodin uvodi one koji su već iskušani i pokazali su spremnost da

trpe i potrpe bol i patnju a samim tim su uznapredovali u ljubavi. Ukoliko nismo dostojni da nas

Gospodin uvede u tamnu noć koja će pročistiti naše duše znači da nismo spremni prihvatiti bol,

patnju, osudu i ako se panično batrgamo i moljakamo da nas sve to mimoiđe nismo spremni

slobodnom voljom prigrliti križ a to znači da Gospodina ne ljubimo srcem. Sv. Terezija Avilska u

svom djelu „ Moj život „ u 40. Poglavlju prenosi nam Isusove riječi : „ Jao kćeri, kako me malo

njih uistinu ljubi ! Jer da me ljube ne bih im prikrivao svoje tajne . Znaš li što znači uistinu me

ljubiti ? Shvati da je sve laž što meni nije ugodno . To što ne shvaćaš jasno ćeš vidjeti u onome

što koristi tvojoj duši „ Iz ovoga se može zaključiti velika istina da je ljubav ta koja nas otvara za

Božansku Mudrost i spoznaju istine. Spoznajući Boga kakav jest u beskrajnoj ljubavi i dobroti

neminovno će se otvoriti spoznaja o vlastitoj bijedi i nedostojnosti. Postajemo svjesni koliko smo

u životu teško griješili i unatoč tome Gospodin nas je izvukao iz tog blata i privukao sebi.

Prolijevamo suze pokajanja koje pred licem Božjim peru našu dušu . Duh Sveti potiče nas na

poniznost i krotkost . Te suze zna pratiti bol i ukoliko su iskrenije utoliko su te duševne boli jače

ali je ljubav koja ih neizostavno prati čistija i veća. Nemoguće je riječima opisati sjedinjenje u

ljubavi s Gospodinom. Sjedinjenje ima svoje razine svoje stupnjeve. Što je naša spoznaja Boga o

njegovim svojstvima veća , što smo svjesniji svoje bijede i nedostojnosti, što iskrenije ljubimo

križ , patnju i osudu koja dolazi sa strane od onih koji su od svijeta pa i u mnogim slučajevima i

od naših najbližih , što smo se više ugasili sebi i svojoj volji , prihvatili volju Božju i želimo

Bogu služiti utoliko će naša duša biti sjajnija , naš susret s Gospodinom koji prebiva u našim

srcima u samom središtu našeg bića bit će čistiji i sve više duhovan a samim tim i ljubav

savršenija i bliža Božanskoj Ljubavi. Iz svog osobnog iskustva mogu reći da je najsavršenija

ljubav križa . Sretne li duše koju Gospodin povede na križ i sjedini se sa njom u ljubavi na križu .

Na križu je savršena ljubav , ništa joj ne nedostaje , sve u sebi sadrži i iznad je svega. Sve naše

39

duševne moći uronjene su tad u Božansku ljubav . Razumom smo svjetlom vjere pristupili našem

gospodinu i svjesni smo da smo sa Njim . Svjesni smo da nam je tijelo kao prikovano i da se ne

možemo mrdnuti . U pamćenju je izbrisano sve što bi nas odvojilo od Gospodina i naša nada

postala je stvarnost pred Bogom smo i sa Bogom smo svojim. Naša volja otrgnuta od svih

vremenitih ispraznosti ali otrgnuta i od svih duhovnih požuda i navezanosti postaje jedno sa

voljom Ljubljenoga. Našu volju zapali Oganj Duha Svetoga . Ta ljubav je beskrajno čista i

savršena . Pred njom nestaju sve zapreke . Ona je opća i ne dijeli na bližnje i daljnje prijatelje

,neprijatelje. Ljubi sve isto daruje se i dijeli svima . Suobličavamo se sa Raspetom Ljubavi i

vapimo za milost svima i svemu pa i za neprijatelje naše i bili bi spremni za četničke zlikovce

dati svoj život tisuću puta samo da se spase da ne propadnu . Ljepote li koju ta ljubav nosi sa

sobom . Koja je to nježnost i dobrota , koje li blagosti i krotkosti, kojeg li Milosrđa Božanskog u

njoj. Bistra , nepomućena .Sveta sjajnija od Sunca. Dok ovo pišem postajem svjestan svoje

nedostojnosti da govorim o tako velikom savršenstvu Ljubavi Raspete . Ja nedostojan i prljav,

jadan i bijedan da govorim o Savršenstvu Svete Ljubavi. Bože moj ali iz dubine moga bića došao

je poticaj da to činim i to je tvoja volja Bože . Kralju Milosrđa milosrdan budi svima nama. Ja bih

najradije da me pljuju i osuđuju jer svjestan sam ja svoje nedostojnosti i prljavosti pa bih se

barem malo iskupio za svoje grijehe. Mislim da su riječi nedostatne da opišu to stanje naše

svijesti to savršenstvo ljubavi koja nam se daruje kao milost . Možda zvuk praćen Duhom Svetim

. Vjerojatno da u Kraljevstvu Božjem nisu potrebne riječi da bi se ljubav obznanila . U Vječnoj

Radosti i bez riječi radost govori sama po sebi o ljubavi. Dok smo u tijelu , nesavršeni kakvi

jesmo o Savršenoj Ljubavi smo primorani nesavršeno zamuckivati. Slika Svetog Trojstva od Sv.

Andreja Rubljova dosta zorno predstavlja tu Ljubav , nježnost , blagost , čistoću ,poniznost .

Božanska ljubav sadrži u sebi Božanski duboki Mir , tako da kod sjedinjenja s Gospodinom u

ljubavi prožima nas duboki Božanski Mir. Naravno sve ono što je potrebno da učinimo da bi bili

dostojni sjedinjenja s Gospodinom potrebno je da bi baštinili Mir. Prije toga potrebno je umiriti

srce a Sv. Ivan od križa kaže da to nije mala stvar . Treba tu dosta srčanosti i žara , molitve i

posta a ponajviše milosti Božje.

U Knjizi „ Moj život „ od Sv. Terezije Avilske u poglavlju 40. Pod red . br. 5. piše

„ Dok sam jednom molila časoslov sa svima, moja se duša odjednom sabra i učini mi se da je sve

kao jasno zrcalo . ni otraga ni sa strane , ni odozgor ni odozdo nije bilo ništa što ne bi bilo posve

jasno a u središtu mi se ukaza Krist , naš Gospodin , onako kako ga običavam vidjeti. Činilo mi

se da ga u svim dijelovima svoje duše vidim jasno kao u zrcalu . A i to se zrcalo – ne znam

iskazati kako - sve usijecalo u samog Gospodina združivanjem prepunim ljubavi. Znam da mi je

to viđenje bilo od velike koristi svaki put kad ga se sjetim , posebno kad se pričestim . Dano mi je

da shvatim kako se to zrcalo , kad je duša u smrtnom grijehu, prekriva jakom maglom postaje

jako crno , te se tako naš Gospodin ne može pokazati niti vidjeti , premda je uvijek pristan jer

nam daje bitak. A kod heretika je zrcalo kao razbijeno, što je puno gore negoli zatamnjelo. Posve

je nešto drugo kad se to gleda nego kad se opisuje zato što se može slabo objasniti. No donijelo

mi je puno koristi , ali i veliko žaljenje jer sam toliko puta svojim grijesima zatamnjela svoju

dušu, pa ne vidjeh u njoj Gospodina. Čini mi se da ovo viđenje koristi osobama sabranosti, kako

bi se naučile promatrati Gospodina u najdubljoj nutrini svoje duše . To je promatranje koje se

najviše ucjepljuje i mnogo je plodnije negoli ono izvan sebe „ ,….

Možemo samo zamisliti koliko se duša okoristilo čitajući djela Sv. Terezije Avilske. Zahvalan

sam Gospodinu što nam je dao tako Svetu osobu i što je potaknuo da piše i da nam ostavi takvo

40

predivno djelo koje govori o proživljenom putu ka savršenstvu gdje se u svakoj rečenici

odslikava velika ljubav i iskrena pobožnost. Njezina dijela su odsjaj Božanske Ljubavi i

Božanske Mudrosti. Ona koja je toliko iskreno trpjela a samim tim toliko iskreno ljubila Boga i

bližnjega . U tom istom poglavlju o trpljenju nam govori slijedeće : „ Premda me je puštao da

malo trpim , tješio me je tako da mi nije bilo teško opet željeti tegobe . Stoga mi se čini da sada

nemam radi čega živjeti osim radi toga , i to s najvećom željom tražim od Gospodina . Od svega

srca kadikad mu kažem : „ Gospodine ili umrijeti ili trpjeti. Ne tražim od Vas ništa drugo za sebe

„ . Tješi me čuti sat , zato što mi se čini da se malo više približujem tome da gledam Boga čim

vidim da je prošao sat života „

Sv. Terezija nam govori o Gospodinu koji je u samom središtu našeg bića u nutrini u

Duhu i o potrebi da nam duša bude čista kako bi slika Gospodinova bila jasna. Da bi baštinili

Božansku Ljubav i Mir potrebna je čistoća duše. U toj čistoći Duh i duša postaju jedno .

Božanska Ljubav , Mir , nadahnuća prelijevaju se nesmetano i u punini iz Duha na dušu ukoliko

je čista i ukoliko je nismo uprljali sa grijesima . Što je duša čistija to prelijevanje je obilatije ,

ljubav u nama savršenija a mir dublji. Po moćima duše : razumu , pamćenju , volji prelijevaju se

rijeke milosti na tijelo pa će Božje misli biti i naše misli u svim našim životnim situacijama naš

razum će voditi svjetlo vjere. Naše pamćene će biti pročišćeno i zacijeljene rane te će nam nada

biti samo u Bogu. Naša volja sjedinjena s Božanskom voljom voljet će i ljubiti Boga i bližnjega

ne našom naravnom ljubavlju već Božanskom Ljubavlju . Tako i Mir prelijevat će se iz Duha u

dušu iz duše na naše misli , riječi i dijela. Pomireni s Bogom isijavat ćemo mir na druge .

Svjedočit ćemo mir osmijehom na licu , riječju i djelom. Nosit ćemo mir i darovati ga drugima.

Neće nas uznemiravati nesavršenosti drugih i uvijek će nam na prvom mjestu biti vlastita bijeda a

u molitvi i u životu bit će svi ispred nas samih . Nećemo poznavati strah i nećemo biti zabrinuti

što će biti sutra. Jedini cilj je sjediniti se s Isusom u ljubavi, Ja znam kuda idem i to je jedini

smisao moga života

Naša ljubljena Majka i Kraljica mira nam u poruci za Božić 25. 12 . 2011 poručuje : „

Draga djeco i danas vam nosim u naručju mog Sina Isusa da vam On da svoj Mir. Molite dječice

i svjedočite kako bi u svakom srcu prevladao ne ljudski nego Božanski Mir koji ne može nitko

uništiti. To je onaj mir u srcu koji Bog daje onima koje ljubi. Vi ste po krštenju na poseban način

pozvani i ljubljeni zato svjedočite i molite da bi bili moje ispružene ruke u ovom svijetu koji žudi

za Bogom i mirom . Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu „ .

Gospe naša ti nas pozivaš da molimo i svjedočimo. Budimo ispružene ruke naše

Marije j Kraljice mira . Da nosimo i dijelimo mir svima i svemu. Da ga svjedočimo u našemu

svakodnevnom životu. Nemir je u srcima i u svijetu. Najveći dio čovječanstva danas živi bez

Boga i trpi posljedice svoga ponašanja . Danas možda više nego ikad treba živih svjedoka vjere i

mira . Gospa nam poručuje da ovaj svijet žudi za Bogom i mirom. Odazovimo se Gospinu pozivu

unatoč protivštinama i nerazumijevanju , unatoč svemu svjedočimo ljubav i mir. Gospo i Kraljice

mira zagovaraj za sve nas.

Bog je sa nama tko će protiv nas.

41

SPOZNAJA BOGA SEBE I STVARNOSTI OKO SEBE

Poslije toliko godina provedenih mraku i u ispraznosti svjetlost je obasjala moje srce,

dušu i razum . Jedino mi je bilo važno da služim Bogu i bližnjemu . Uto vrijeme išao sam na

ezoterijske meditativne susrete u Zagreb . Tu se meditiralo Srcu Isusovu i insistiralo se na tome

da se koncentriramo u toku meditacije na srce i budemo u srcu. Ali tu je bio i jedan mišung

meditacija , mantri iz budizma, radiostezija. Govorilo se o Univerzalnoj ljubavi. Počeo sam

uviđati neke nelogičnosti u svemu tome . Voditelj je puno pričao o ljubavi a meni je postalo jasno

da ljubavi nema u njegovu srcu . Negirao je da treba da nosimo križ kao da to nije Božja volja.

Poslije moga svjedočanstva o križu i ljubavi koju sam doživio složio se da je to bilo iskustvo

ljubavi na križu. Shvatio sam da mu smetam i to mi je jednom prilikom rekao otvoreno kao on je

mjerio radiosteziom i da nisam u srcu i da sam kao u solar pleksusu i sl. Odgovorio sam da se ne

slažem s njim i da sam tu samo što želim pomoći drugima ,ako je potrebno ići ću njima kući kako

bih molio za njih i pomagao im . Shvatio sam kako neću dugo ostati u toj sredini . Napustio sam

obitelj suprugu svoje djevojčice Enu i Tihanu . Jedino mi je bila važna molitva i Gospodin.

Mislio sam ostavit ću ih nekoliko mjeseci i posvetiti se molitvi. Isus mi je bio jedino važan i sebi

sam rekao da ih ostavljam radi Krista . To je bilo u veljači 2002.g

Jednoga dana u poslijepodnevnoj meditativnoj molitvi čuo sam jasan glas u svome srcu

: „ Ljubiš li me Zvonimire „ Odgovorio sam : „ ljubim te Isuse“.

Po drugi put sam čuo glas : „ Ljubiš li me Zvonimire „ Odgovorio sam : „ Ljubim te Isuse „

Po treći put sam čuo glas ; „ Ljubiš li me Zvonimire „ Odgovorio sam : „ Ljubim te Isuse više

nego svoje djevojčice „ . U tom trenutku doživio sam sjedinjenje s Isusom u ljubavi. Suze su

tekle niz moje obraze a u srcu beskrajna ljubav. Kako su riječi nedostatne da opišu tu ljubav to

stanje svijesti koje se uranja u to more ljubavi.

Veoma često sanjao sam da levitiram i da letim. Pravio bih lupinge i okrete u zraku. Ali

prije nego bih se digao u zrak točno sam doživljavao da je sila koja me je podizala u zrak is

samog srca iz samog središta moga bića .

Vizije znaju biti jako problematične ako im se pridaje značaj . U predodžbi su mi se

pojavile radiostezijske rašlje i tad sam mislio da je to dar. Sad mi je jasno da je to bila podvala

zloga . Kad krenemo duhovno napredovati vizije su omiljeno sredstvo zloga da nas odvede na

krivi put. Vizijama pogotovo kad smo početnici ne trebamo puno pridavati značaj i one nisu

pokazatelj da duhovno napredujemo.

42

U travnju usred meditativnog molitvenog susreta uletio je voditelj kao pobješnjeli ris

urlajući : „ Juda je među nama“ . Znao sam da se obraća meni . Ostao sam miran sa sklopljenim

očima . Kad je vidio da ne reagiram , rekao je da ide na kat i da želi da netko napusti susret .

Ustao sam rekavši : „ ja ću moliti i on će se spasiti „. Nikad više nisam ni pomislio da odem na te

susrete.

S još nekoliko sestara osnovao sam molitvenu skupinu „ Srce Isusovo“ u Zagrebu .

Sastajali smo se i molili svaki dan.

U ljeto 2002.g. dok sam molio kod kuće u viziji mi se ukaza silueta žene u plavom. Nije bila

jasna slika ali sam znao da je Majka Božja . Shvatio sam da mi želi dati poruku . Odlučno sam

odbio rekavši u sebi. „ Ja želim biti mali da za mene nitko ne zna . Ne želim biti poznat „ . Vizija

je nestala . Pribrao sam se i shvatio da se to tako ne smije i da je to tako jako ružno s moje strane .

Pokajao sam se zbog svoje grubosti i vizija se vratila ali nije bila primarna sama slika koja je

ionako bila nejasna već riječi poruke koju mi je dala . Poruka je glasila :

„Mili moji , dječice moja mola ljubim vas i zagovaram za vas. Presudni su dani za sve nas .

Presudni su dani za naš opstanak, presudni su dani za našu planetu i život sam na našoj planeti .

Jedini mogući život je život obraćenih , raskajanih i poniznih srca i srca punih ljubav za druge.

Srca nadahnutih ljubavlju i milosti Sina moga Isusa . Srca nadahnuta za dobra djela . Srca

nadahnutih radošću slave i hvale Ocu našemu Nebeskome. Srca koja ništa ne traže za sebe , koja

se daju i izgaraju a druge i u bratstvu sveobuhvatne ljubavi služe Ocu, idu ka Ocu. Neka svaki

dan bude dan molitve za obrat srca za pokajanje svih . Pokajanje . pokajanje , pokajanje za milost

za oprost grijeha . Jedno srce Sina moga u svim srcima i sva srca u jedinstvu svega onoga što ga

čini je jedina svjetlost koja nas izbavlja iz tame u koju se uronilo i grijeha koji su počinjeni.

Molimo za tu milost . Molimo za svjetlo i plamen Ljubavi Kristove u svim srcima. Da svjetlo

ljubavi Kristove privede sva srca putu pokajanja , poniznosti , putu otrežnjenja , prosvjetljenja i

spoznaje , svjesne spoznaje i priznanja grešnosti . I iz tog i takvog stanja svijesti molitva i vapaj

Ocu našemu za oprost . Stanje raskajanih srca i svijesti koja ih prati je jedini izlaz i staza spasa za

sve na koju će krenuti mnogi noseći svoj križ kao pokoru slijedeći Krista koji je nosio križ za

spas svih nas. Bez te i takve Žrtve , Ljubav Srca Sina Moga i ljubav u srcima vašim nikada ne bi

bile jedno. On je taj koji nam je donio spas i Jedini koji će donijeti spas svima onima koji otvore

svoja srca i sjedine se s Ljubavlju Srca Njegova. Bez tog jedinstva nitko se neće spasiti. Bez tog

jedinstva i bez te Božje milosti bili bi u beznađu i spasa nam ne bi bilo. Vjerujte djeco moja spasa

nam ne bi bilo .

Slavimo Oca našega , slavimo zahvaljujmo Mu na Sinu . Slavimo i zahvaljujmo Mu na

beskrajnoj milosti i ljubavi koju nam je dao kroz Sina . Molite i čvrsto vjerujte u spas svih onih

koji će otvoriti svoja srca za ljuba Sina moga , koji će otvoriti svoja srca da se ispune ljubavlju za

druge. Koji će otvoriti svoja srca za Božju milost i radost koja ju prati.

Hvala vam , dječice moja , hvala vam što me slušate srcem , hvala vam na poniznosti i

skrušenosti . Hvala vam na molitvama . Hvala vam što otvarate srca za druge . Neka se slije sva

Božja milost u vaša srca i vaša srca u toj milosti Ljubavi Kristovoj se sjedine sa svim srcima.

Blagoslivlja vas Majka vaša i zagovara za vas . Hvala vam dječice moja mila , hvala vam , hvala

vam , hvala vam na svemu „ .

43

Ova poruka je toliko utemeljena u Crkveni nauk toliko je u skladu sa Evanđeljem , toliko je

duboka po tome što dotiče samu suštinu problema današnjeg čovječanstva da je to fascinantno.

Izrečena je prije desetak godina a ništa nije izgubila na svježini i aktualnosti . U njoj je sadržana

bit onoga što nam je činiti .

Pokajanje , pokajanje , pokajanje i svjesna spoznaja grijeha .

Kako nam Majka Božja poručuje :

„ MOLIMO ZA SVJETLO I PLAMEN LJUBAVI KRISTOVE U SVIM SRCIMA . DA SVIJETLO

LJUBAVI KRISTOVE PRIVEDE SVA SRCA PUTU POKAJANJA , PONIZNOSTI , PUTU

OTREŽNJENJA , PROSVJETLJENJA I SPOZNAJE , SVJESNE SPOZNAJE I PRIZNANJA

GREŠNOSTI . I IZ TOG ITAKVOG STANJA SVIJESTI MOLITVA IVAPAJ OCU NAŠEMU ZA

OPROST. STANJE RASKAJANIH SRCA I SVIJESTI KOJA IH PRATI JE JEDINI IZLAZ I STAZA

SPASA ZA SVE NA KOJI ĆE KRENUTI MNOGI , NOSEĆI SVOJ KRIŽ KAO POKORU ,

SLIJEDEĆI KRISTA KOJI JE NOSIO SVOJ KRIŽ ZA SPAS SVIH NAS“ …

O kako je u ovoj poruci izrečena velika istina . Kako nam je Gospa ukazala na ključni problem

cjelokupnog čovječanstva . Ovaj svijet neće spasiti niti jedna politička stranka , burzovni indeksi

pa da rastu ne znam koliko , rejting agencije ,rast BDP. I ekonomski prosperitet već povratak

Bogu , svjesna spoznaja grešnosti, iskreno kajanje i vapaj Ocu za oprost grijeha.

Čovječanstvo živi bez Boga i tone u mrak . Devet desetina čovječanstva ako ne i više

danas živi u teškom grijehu i kao posljedica toga oduzeta im je mogućnost zdravog rasuđivanja .

Oni nemaju spoznaju o vlastitoj grešnosti . Gaze se i pogažene su sve etičke vrijednosti. U

parlamentima se donose monstruozni zakoni koji se direktno suprostavljaju Božjim zakonima.

Pornografija , blud i bestid na svakom koraku . Na mnoštvu TV kanala se vrte kao na traci

bestidni sotonizirajući zabavni programi . Big brader je najplastičniji primjer civilizacijskog

sunovrata i duhovne praznine onih koji može zanimati takvu vrstu ispraznih perverznih sadržaja .

Televizijske kuće po cijelom svijetu propagiraju kult lijepog tijela i to prati cijela industrija

preparata za njegu tijela . Radi se o prljavoj manipulaciji milionima mladih života . Vanjski

izgled je postao toliko bitan da se mladi danas jako teško zapošljavaju ako nisu fizički privlačni.

Propagira se hedonizam u najprljavijoj mogućoj formi tako da se neke plaže na Jadranu

pretvaraju u mjesta bluda i bestida gdje se te osobe valjaju u blatu nastranosti i nemorala. Čak su i

oni koji su to kritizirali utihnuli jer nam to kao donosi dobit. Sodoma i Gomora su izgorjeli od

sumpora sa Neba a ovdje imamo mnogo gore od Sodome i Gomore. Neka nam se svima smiluje

Dragi

Bog jer pravimo kompromis sa zlom i činimo grijeh propusta , ne upozoravamo na to

da ćemo svi propasti ako prihvatimo takve izopačenosti. Ivan Pavao II je ovu našu civilizaciju

nazvao „ civilizacijom smrti „ . Milioni nerođene djece svake godine se ubijaju u utrobama majki

. To su rijeke prolivene krvi koja je toliko uprljala savjest čovječanstva da možemo zahvaliti

44

samo Milosrđu božanskom što još uvijek postojimo. Zamrzavaju oplođene jajne stanice a to su

živa bića koja imaju dušu . možemo samo zamisliti kakvi su to koncentracijski logori gdje te duše

prebivaju . Pojedini zastupnici u našemu saboru su gorljivi zagovornici zamrzavanja oplođenih

jajnih stanica pod izlikom da će to povećati broj uspješnih trudnoća a na drugoj su strani za

pobačaj jer to je kao normalno i na to se ima pravo i to što se ubijaju nerođena djeca to je u

skladu sa pravnom stečevinom. Za one koji su danas na vlasti to je pitanje svjetonazora.

Bože dragi kako je hladno na ovoj našoj planeti , koje li grubosti prema roditeljima i

starijima . Što se sve dešava u četiri zida koju torturu prolaze mnoge žene od svojih muževa i

djeca koja odrastaju i gledaju sve to.

Primjećujemo da su nam mladi sve više agresivni i nasilni , da se odaju alkoholu . Ne

primjećujemo da smo i sami grubi i agresivni da se ne volimo i da ne poštujemo jedni druge , da

nismo tolerantni jedni prema drugima ako se ne slažemo u mišljenju. Ne primjećujemo da nam se

djeca odgajaju u budu i pornografiji. TV postaje nude čitav spektar nasilničkih i perverznih

sadržaja. Ako netko digne glas protiv toga on je staromodan i zaostao . Reklamiraju se piva i

nazvao bih to pozivom na oblokavanje . Alkoholizam kod mladih poprima oblike pošasti .

Kad zbog agresivnog ponašanja dođe do tragedije onda se oglase institucije i građanske

udruge osuđujući i nudeći rješenja .Priznajem da do sada nisam čuo razborito rješenje niti ono

koje bi ukazalo na uzroke i suštinu problema nego su to uglavnom površna isprazna i jalova

razmišljanja koja vode u totalno krivom smijeru. Svaki oblik agresivnosti bilo kod mladih ili kod

starijih u najvećem broju slučajeva je dijaboličkog karaktera . Zli je taj koji ih potiče na grubosti i

on napada tamo gdje je društvo najranjivije a to su djeca i obitelj. Za tu djecu treba moliti i postit,

ponavljam i postiti a tko to danas čini. Treba prikazati Svete mise i posvećivati ih Gospi da ih

zagovara i štiti svojim majčinskim srcem. Tu djecu treba vratiti Bogu u ustrajavati sa

raznoraznim sadržajima kako bi se pomirili s Bogom. Kad bih bio u prilici javno da iznesem da

bi vjeronauk trebalo neizostavno uvesti ne u vrtiće već u jaslice mogu misliti koliko bi bilo onih u

našem društvu koji bi skočili kao opareni na takav jedan prijedlog. Djetetu je potreban blagoslov

i molitva već u utrobi majke jer smo ranjeni istočnim grijehom i ko zna čime su se sve bavili naši

preci jesu li vjerovali Bogu ili vragu. Kako postoji genetika na fiziološkoj razini tako postoji i

duhovna genetika . Trebamo se vratiti Bogu prvo svi mi pa ćemo na taj način Bogu vratiti i našu

djecu. Naravno da bi u jednom sekulariziranom društvu kao što je naše kao uostalom i većina

drugih u svijetu ovo izgledalo kao utopija . Ali bez prave dijagnostike nema ozdravljenja , bez

pravo izabranog pravca nećemo stići gdje želimo. Npr. Želimo u Zagreb a krećemo se prema

Splitu.

Čovječanstvo danas živi bez Boga i sve više s udaljava od Boga pa tone u mrak . Što

smo posijali to ćemo požeti. Ovaj svijet ne stoji na čvrstoj stijeni nego je naša kuća izgrađena na

pijesku samo je pitanje dana kada će se sve srušiti. Kad nam se zbog grešnosti desi kataklizma

planetarnih razmjera i kad se budemo borili za goli opstanak u svijetu gdje se sve ruši i nestaje

gdje zemlja guta čitave kontinente tada ćemo shvatiti da bez Boga ne možemo. Po mnogim

svojim prorocima Bog nas je upozoravao i pozivao da se promijenimo. Majka naša i Kraljica

mira punih trideset godina poziva nas na obraćenje i zagovara za nas. Još uvijek smo u milosnom

vremenu kad imamo mogućnost da se promijenimo , pokajemo , i zavapimo za oprost. Mislim da

nam više govore ljudska srca o stanju u kakvom jesmo nego znakovi vremena.

O Bože kako je malo topline u našim srcima .

45

Ako bih se pjesnički želio izraziti o stanju našeg čovječanstva mislim da bi bio dovoljan samo

jedan stih :

Hladna kuglo okovi te stežu.

Nemamo još puno vremena i sve ide ka tome da ćemo doći na sami rub ponora da bi shvatili da

nam bez Boga nema života . Neka nas obasja svjetlost Božanskog milosrđa i zapali naša srca

plamenom ljubavi Kristove da se pokajemo i zavapimo Ocu našemu Nebeskome za oprost . I

zagovor naše Majke i Kraljice mira da nas prati da se svi spasimo i da nitko ne propadne. Amen.

***

Naša mala molitvena zajednica imala je svoj aktivni molitveni život . Svakodnevno smo

molili i što je najvažnije činili smo to sa ljubavlju i radošću . Krajem devetog mjeseca 2002.g.

vlč. Zlatko Sudac je održao seminar za branitelje u prostorijama crkve Sv. Mati Slobode na

Jarunu u Zagrebu . Svi smo se jako obradovali tome i bili smo sretni što ćemo imati priliku

prisustovati Sv. Misi i slušati propovijed vlč. Zlatka . Petkom navečer je bila misa za branitelje a

u nedjelju prijepodne za mlade . Gledao sam snimak mise koju je držao u Stenjevcu i u dijelu

mise gdje je molitva vjernika za razliku od drugih svećenika on poziva vjernike da aktivno

učestvuju i da otvoreno izreknu svoje molitve Bogu .Osjetio sam poticaj i dok smo se spremali i

dogovarali o odlasku na Jarun rekao sam : „ Ja ću moliti „ . Stigli smo sat vremena prije mise a

rijeke ljudi su se već slijevale prema Crkvi koja je već bila skoro dupke puna . Digli su pokretni

zid u dnu crkve tako da su oni koji su ostali vani izvan crkve mogli pratiti Misu i molitveni

program. Čim je progovorio shvatio sam da moli i propovjeda s ljubavlju . Tu sam ga imao

priliku prvi put čuti i vidjeti uživo .Prvi put u životu slušao sam da .netko moli srcem. U toku Sv.

Mise kad se stiglo do molitve vjernika kao što sam i pretpostavio pozvao je vjernike da mole .

Odlučio sam moliti . Podigao sam ruke put neba i počeo moliti. Nisam imao ništa spremljeno i

radilo se o spontanoj molitvi. Molio sam da se spusti sila Sila Duha Svetoga i na te izgovorene

riječi spustilo se svijetlo oranž žute boje poput vatrene kugle raspršivši se tik ispred mojih očiju.

To sam vidio iako su mi oči bile zatvorene. To se ponovilo tri puta . Koje li snage i moći u toj

svjetlosti . Molitva je glasila otprilike ovako: „ Neka siđe , neka siđe Sila Duha Svetoga u srca

naša i obasja srca naša Ljubavlju Gospodnjom . Srca naša u Srcu Isusovu i Srce Isusovo u svim

našim srcima . Da svi budemo jedno srce u Srcu Isusovu. Neka poteku rijeke suza raskajanih srca

i speru svu prljavštinu cjelokupnog čovječanstva . smiluj nam se Bože jer smo grešni „ Onda sam

čuo vlč. Zlatka kako je rekao :“ Gospodine usliši nas „ Ništa posebno nisam osjetio nisam ušao

u sjedinjenje s Gospodinom u ljubavi. Bilo me je pomalo stid . Htio sam biti neprimjetan. Ono što

je čudno neka od djece sestara iz molitvene zajednice bili su blizu oltara i čuli molitvu . Maja sa

svojom kćerkom Dunjom bila je skroz otraga izvan crkve i čule su molitvu . Molio sam naravno

bez mikrofona i u masi od petnaestak tisuća ljudi vjerojatno su svi čuli molitvu. Ne govorim ovo

da bih sebe isticao već samo kao poticaj svima nama da se molimo i da znamo da će naše molitve

stići do Boga i do ljudi kad to bude volja Božja .

U nedjelju 29.9. 2002. Na dan Sv. Arkanđela stigli smo u Crkvu ranije kako bi bili bliže

oltaru . Iako iscrpljen propovijedao je žarko svim srcem i s ljubavlju . A onda mu je prokrvario

križ na čelu i krv mu je oblila lice . Slika je bila jako potresna . Nije imao snage stajati na nogama

46

pa je sjeo na stolicu. Plakao sam ,boljelo me je u srcu. Ne bih bio u koži onih koji mu podmeću

klipove , sprečavaju ga i onemogućavao u navještanju Evanđelja. Ako se ne pokaju i zavape

Bogu za oprost odgovarat će pred Bogom za to što čine. Neka im se smiluje dragi Bog . Prema

nekim procjenama taj dan je došlo na Sv. Misu blizu dvadeset i pet tisuća ljudi. Poslije Sv, Mise

svi su se razišli ostao sam sa sestrom Sanjom iz naše molitvene zajednice. Čekali smo na Zlatka .

Tu je bila još jedna žena vjerojatno sa sinom . Kad je Zlatko izašao molila je blagoslov . Zlatko se

kratko pomolio i blagoslovio ih . Kad je prolazio dobacio sam : „ Ljubimo te Zlatko „ Pogledao

je prema meni sa grčem na licu, očito da je bio iscrpljen . Nekako kao da se začudio kad me je

vidio , potom je dotrčala Sanja i zagrlila ga. Hvala ti Bože na našemu Zlatku . Vjerojatno nismo

ni svjesni koliku nam milost dragi Bog daruje po njemu.

Na duhovnom putu vrebaju nas mnoge opasnosti . Svijet , naše tijelo sa požudama i zli

koji sve čini da nas onemogući da duhovno rastemo . Još uvijek sam bio teološki nepismen .

Mistično iskustva su za mene bila sasvim nešto novo . Ali očito da iskustvo Božanske Ljubavi

nosi sa sobom i Božanske Mudrosti . Imao sam poticaj a to sam i otvoreno govorio da želim da

budem mali i da sam asketa po prirodi. Milošću Božjom nisam svoju volju vezivao za darove a

nisam ih ni tražio . Nisam želio da dominiram niti da budem ispred drugih niti sam čeznuo za

čašću i vlašću. Iskustveno sam znao da je ljubav daleko iznad svega drugoga što sam doživljavao

tako da mi se nije bilo teško otrgnuti od svega što me susretalo na mome životnom putu.

Duhovnika nisam imao. Sad mi je jasno da me je dragi Bog vodio i čuvao na tom putu jer bez

mrtvljenja i otrgnuća od svega pa i od duhovnih darova lako se zastrani i ode na krivi put. Treba

nam otrgnuće od svega vremenitog , svake tjelesne požude kao i koliko god to zvučalo

paradoksalno otrgnuće od svih duhovnih darova . Jedino za što se možemo slobodno vezati ,

čeznuti tražiti i moliti za nju je ljubav. Ako smo u ljubavi ona je naša najbolja zaštita . Onaj koji

ljubi iskreno neće nikada misliti da je netko i nešto niti će se uzvisivati i uzdizati iznad drugih već

će uvijek biti svestan svoje osobne bijede moleći smiluj se Bože meni grešniku , prolijevajući

suze nad svojom bijedom u trenutcima sjedinjenja s Ljubljenim.

U kasnu jesen 2002.g. na televiziji je bila emisija duhovnog sadržaja i prikazali su jednog

karmelićanina koji je govorio o Sv. Ivanu od križa. Ostao sam zaprepašten i oduševljen kad sam

čuo neke od misli koje je interpretirao taj redovnik .radilo se o tome što je sve potrebno da čini

onaj koji želi da napreduje na svom duhovnom putu.

Duša treba uvijek težiti :

Ne onome što je lakše nego onome što je teže

Ne onome što je ukusno nego onome što nema ukusa

Ne onome što je ugodno nego onome što je manje ugodno

Ne odmoru nego umoru

Ne višemu nego nižemu

47

Ne utjesi nego onome što utjeha nije

Ne skupljemu i dragocjenijemu nego priprostijemu i neuglednijemu

Ne da želi nešto nego da ne traži ništa

Ne da traži bolju stranu onoga što postoji , nego goru i da čezne za siromaštvom i lišenošću od

svega , što postoji na svijetu radi ljubavi Isusa Krista .

Slušao sam ushićen i skočivši uskliknuo to je to što treba činiti . To je pravi i ispravan put .Jasno

mi je i poručio bih svima da ako hoće zadobiti milost sjedinjenja neka ispuni ono što Sv. Ivan od

križa poručuje i neka bude siguran da je on svoje učinio i neka sve ostalo prepusti Dragom Bogu i

neka se ne brine Božanska Ljubav će gorjeti u njegovom srcu i sjedinjenje s Isusom u ljubavi neiz

bježno.

Tako sam mnogo naučio proučavajući i studirajući njegova djela . Na tolika otvorena pitanja

našao sam odgovore u tim djelima . Hvala ti Isuse što si nam dao Sv. Ivana od križa . Bio je

duhovnik bosonogih karmelićanki i radio zajedno sa Sv. Terezijom na reformiranju reda . Gajili

su najveće poštovanje prema slobodi duša i zalagali se da se svaka duša vodi pojedinačno.

U knjizi „ MISLI „ Sv. Ivan od križa imamo sabrane misli ovog velikog sveca pa se možemo

okoristiti I poučiti što nam je činiti na putu ka nebu:

„ Želi bih uvjeriti sve produhovljene ljude da se put ka savršenstvu ne sastoji od količine

meditacija i drugih pobožnih vježbi premda je to na neki način potrebno početnicima , nego je

sadržan u stvari koja jedino potrebna znati se odreći sebe samih iznutra i izvana , grleći trpljenja i

svladavajući se u svemu „ .

„Duhovno sjedinjenje duše I Boga ne sastoji se u duhovnim radostima ili osjećajima ,nego u

osjetnoj i duhovnoj nutarnjoj i vanjskoj smrti na križu “

„ Malo čiste ljubavi dragocjenije je pred Bogom za samu dušu i više koristi donosi Crkvi negoli

sva djela zajedno“ .

„ Vrata kroz koja se ulazi u bogatstvo božanske mudrosti jesu križ I ta su vrata tijesna te ih je

malo koji žele ući na njih , a mnogo ih je koji žele ugode do kojih se preko njih dolazi. „

O kad bi smo jednom shvatili da duša može dospjeti do dubina mudrosti Božjeg bogatstva – koje

je vrlo raznoliko – samo ako uđe u dubinu najraznovrsnijih patnji i ondje postavi svu svoju utjehu

i želju „ .

„ Ima li neka duša veću strpljivost u trpljenju i veće podnošenje lišenosti užitka , znak je da je da

je veoma uznapredovala u kreposti. „ .

„ Đavao se boji duše sjedinjene s Gospodinom kao i samog Boga „ .

„ Neka se duša potrudi raditi na preziranju sebe I željeti da I drugi to čine „ .

48

„ Dao bi se sjedinila s Bogom duša se mora isprazniti I osloboditi od svakog neurednog osjećaja

požude ili užitka u svemu onome što može dopušteno uživati , bilo nebeskome , bilo zemaljskom,

vremenitom kao i duhovnom , da bi se besprijekorna i očišćena od ikakve neuredne slasti ,

radosti i žudnje svom svojom naklonošću založila u ljubljenju Boga“ .

Ovo tudent od misli Sv. Ivan od križa . Sjedinjen sa svojim Bogom u ljubavi progovorio nam

je božanskom mudrošću i pokazao nam kojim nam je putom ići ako želimo da već u ovom životu

budemo dostojni neba i da kušamo predokus nebeske slave već tu na zemlji . Bilo bi dobro da svi

racionalisti pročitaju „ Misli „ Sv. Ivana od križa , jer svi odreda niječu potrebu nošenja križa a

neki otvoreno naučavaju da ne treba da trpimo jer je Krist trpio za nas. Ako neki i govore o križu

onda je to samo retorika koja sa stvarnim životom i nošenjem križa nema ništa zajedničko.

Između racionalizma i mlakosti stavio bih znak jednakosti.

„ Znam tvoja djela : nisi ni studen ni vruć . O da si studen ili vruć ! Ali jer si mlak , ni vruć ni

studen , povratit ću te iz usta . Govoriš : Bogat sam , obogatih se , ništa mi ne treba „ . A ne znaš

da si nevaljao i bijeda i ubog i slijep i gol Savjetujem ti: kupi od mene zlata u vatri žežena da se

obogatiš i bijele haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja i pomasti da oči

pomažeš i vidiš“. Otkrivenje 3. 15-18.

Ovo su riječi našeg Spasitelja za one koji su mlaki . Tako i racionalisti misle da su bogati

znanja i da im ništa ne treba da su spoznali Boga i da znaju o Bogu mnogo a ne znaju da su

nevolja i bijeda ,ubogi i slijepi i goli . Gospodin mlake poziva da prihvate patnju i bol i u

vatri ljubavi trpeći i pateći da se obogate ljubavlju i očiste svoje duše , odjenu u bijele halje

pa da ih Gospodin pomaže da progledaju i vide što je prava istina . Problem svih racionalista

je u tome što su oni svi stali na stepenici razuma i tu pustili sidro. Usidreni i prikovani na

racionalnoj razini umuju i mudruju naširoko i nadugačko. Racionalno bi htjeli da obuhvate

Božja otajstva . Ali razum nije sredstvo kojim se stiže do Boga . Razum je isto tako osjetna

naravna dimenzija i ako se zaustavimo na tom mjestu racionalizirajući u beskraj ne stižemo

do Boga ne sjedinjujemo se s Gospodinom u ljubavi a to je naš krajnji cilj . Njima je razum

prepreka da bi nastavili put do Boga . Potrebno je osloboditi se svega svih naših predodžbi ,

razmišljanja o Bogu jer sve to je još uvijek daleko od toga kakav Bog jest. Da bi došli do

Boga što se tiče razuma nama treba otrgnuće od naših razmišljanja i prepuštanje svijetlu

vjere da nas vodi i to je do nas a ostalo će učiniti dragi Bog . U vječnoj Slavi Blaženi

direktno motre Boga i obasjani Svjetlom Slave shvaćaju koliko su daleko od toga da

spoznaju Boga u punini. Dok ovdje na zemlji samodopadni racionalisti umišljaju da su oni ti

kojima je pošlo za mozgom da spoznaju Boga . Pošto im je stran križ i patnja ,strano im je

mrtvljenje pa ih zli unatoč svoj njihovoj „mudrosti „ zavede i prevari. U većini slučajeva

negiraju da sotona postoji kao osoba već govore da on postoji kao knjiška forma , sociološki,

psihološki i sl. Idu u takvu krajnost da sam svojim ušima slušao poznatog profesora sa KBF.

Kako tvrdi da u svom životu nije sreo osobu koja ima probleme dijaboličkog karaktera .

Zvuči nevjerojatno ali istinito. Naš Gospodin je prošao ovim svijetom navještajući radosnu

vijest liječeći i oslobađajući od zloduha . Ovo naše vrijeme u cjelini gledano višestruko je

zaglibilo u mnogo goru i prljaviju formu grijeha iza kojih stoji sotona kojeg racionalisti

negiraju . Mnoštvo je ljudi koji danas koji imaju probleme dijaboličkog karaktera i nemaju

se kome obratiti za pomoć. Mnogi svećenici o tome ne znaju ništa jer ih nitko nije učio.

Milosrdni Bože naš smiluj se svima nama i oprosti nam sve naše grijehe i propuste .

49

NA SEMINARU DUHOVNE OBNOVE KOD VELEČASNOG ZLATKA

U proljeće 2003.g. uspjeli smo se predbilježiti za seminar kod vlč. Zlatka u Betaniji. Svi

iz zajednice bili su jako radosni. Dobili smo termin u drugoj polovini svibnja. Tad su seminari

počinjali utorkom poslijepodne a završavali u nedjelju. Prilikom upoznavanja svatko je rekao

nešto o sebi o motivima dolaska i što očekuje od seminara i sl. Rekao sam da sam jako radostan

što sam tu i kad bi moje srce znalo pričati ono bi to znalo bolje reći . Uz to sam rekao da sve što

sam u životu radio bilo je sa ljubavlju tako kad sam bio mali jako sam volio snijeg i da bih volio

da mi gospodin daruje Duha Svetoga da volim sve ljude isto. Odgovorio je : „ Dobro došao na

mjesto gdje se daruje Duh Sveti „ Očito da ga Duh Sveti prati jer to što radi , radi sa ljubavlju .

Uspio je stvoriti ugodnu atmosferu rekao bih obiteljsku . Pored predavanja imali smo

svakodnevno Sv misu . U toku seminara imali smo mogućnost za ispovjed. Petkom prije ručka

vlč. Zlatko je izložio Presveto . Na ručak nisam otišao jer smo mi iz naše zajednice odlučili da

postimo na vodi. Kad je to Žarko koji je radio u centru to saznao kritizirao nas je da smo to

morali reći što je u redu ali ima i toga kad netko odluči da posti to ne razglašava okolo. Ostao

sam pred Presvetim . Nisam usmeno molio , nisam razmatrao , sabrao sam se i svoje srce i u tišini

otvorio svoje srce Isusu da On čini u mome srcu ono što želi. Svirala je lagana glazba . Želim

istaći da je polovinu grupe činila grupa Amerikanaca. U pojedinim trenutcima doživio sam

sjedinjenje s Gospodinom u ljubavi . Poslije izvjesnog vremena ušla je grupa Amerikanki i počela

naglas moliti krunicu . U tom trenutku ta njihova molitva se preobrazila u najljepše zvuke kakve

do tada nikad nisam čuo . Nebo je slavilo Boga , zvuci Bečke filharmonije su blijeda sijena kakvi

su to bili predivni zvuci . Ja aktivno ništa nisam činio to se sve slijevalo u moje srce i moju dušu

kao milosna rosa .To sam sebi nisam mogao nikako objasniti jer svjesno to nisam tražio to se

spustilo kao čista milost . Nisam imao poticaj da svjedočim na seminaru o tome što sam doživio.

Prilikom polaganja ruku Vlč. Zlatka i molitve doživio sam nevjerojatnu bistrinu u svijesti i

duboki mir u srcu. Kad sam se ustao imao sam potrebu glasno izgovoriti : „ Volim vas , volim

vas, „ Sa Nedjeljnom misom i ručkom završio je seminar . Osmjeha na licima i dobrog

raspoloženja nije nedostajalo. Sjeme koje je posijano u mnogim srcima trebalo je zalijevati

svakodnevnom molitvom , postom, odlascima na Sv .misu , klanjanjem pred Presvetim, čitanjem

Božje Riječi, dobrim djelima kako bi donijelo obilat rod u služenju Bogu i bližnjemu u

svjedočenju vatre Kristove Ljubavi u našim srcima da budemo svjetlo Božje u ovome svijetu koji

tone u tamu , da nosimo nadu ovome svijetu koji nade nema jer je ne traži u Bogu gdje se jedino

može naći i gdje se jedino nalazi

50

POVRATAK SVETOJ MAJCI CRKVI KATOLIČKOJ

Naše obraćenje je proces koji traje .Na našem putu vjere spoznajemo Boga koji je sama

ljubav i milosrđe , spoznajemo sebe i sve svoje propuste i grijehe spoznajemo gdje griješimo i

gdje smo pogriješili. Iako sam doživio susret s Gospodinom još uvijek nisam išao na nedjeljnu

misu , gledao sam je na televizoru, nisam se ispovijedao, nisam živio sakramentalan život .

Koliko je Gospodin strpljiv sa nama i koliko nas ljubi .Godinu dana je trebalo proći da bih otišao

na ispovijed. Iako sam sve to vrijeme bio svakodnevno u molitvi i po nekoliko sati trebalo je

toliko vremena da spoznam mnoštvo propusta , grijeha i zabluda koje sam imao o ezoteriji i

sličnim sotonskom zamkama i neizmjerno sam zahvalan Bogu što me je izvukao iz tog živog

blata i tame u kojoj sam se nalazio . Tek kad se vratimo našoj Svetoj Majci Crkvi katoličkoj

možemo reći da smo na sigurnom . Tek kad se ispovjedimo i iskreno pokajemo za sve naše

grijehe i kad blagujemo Tijelo Kristovo možemo reći da kreće maše pravo obraćenje naš sigurni

put i naše proputovanje tu na zemlji da bi stigli u vječnu radost . Kako nam je Gospa u poruci

rekla treba nam svjesna spoznaja i priznanje naše grešnosti i iz tog i takvog stanja svijesti ,

iskreno kajanje , molitva i vapaj Ocu Nebeskome za oprost. Danas bi se svi mi trebali uključiti u

novu Evangelizaciju i ljudima otvarati oči . Svjedočiti svoju vjeru u svakodnevnici u stvarnom

konkretnom životu. Biti kako nas Gospa poziva Njezine produžene ruke u ovome svijetu koji

čezne za Bogom i Mirom a živi i bez Boga i bez mira. Koliko je danas ljudi u svijetu koji žive u

grijehu a da toga nisu svjesni i da nisu upoznali Boga .Treba postiti i moliti , prikazivati Sv. mise

za sve one koji nisu upoznali Ljubav Gospodina našega Isusa Krista. Danas su ovome svijetu

potrebni živi svjedoci vjere, nade i ljubav sa srcima od krvi i mesa da budu pismo Kristovo

napisano ne perom i mastilom ne na pločama kamenim već u njihovim srcima Silom Duha

Svetoga . Da to pismo čitaju oni koje će susretati.

U osmjesima na njihovim licima , u spremnosti da pomognu , da saslušaju , da plaču sa

zaplakanima , da se raduju sa radosnima , da ponesu križ bratu i sestri kako bi odahnuli i odmorili

se barem na kratko , da nahrane gladne i napoje žedne i posjete one koji su u tamnici , da odjenu

gole i ogrnu one kojima je hladno, da se bace na koljena i mole za svoje progonitelje i neprijatelje

, da mole i poste za svećenike i za Svetu Majku Crkvu a iznad svega da ljube i sve što rade da

rade s ljubavlju jer u konačnici to je jedino važno i jedna kaplja čiste ljubavi vrednija je pred

licem Božjim nego mnoštvo dijela učinjenih zato što se mora ili iz navike.

51

U KARIZMATSKOM POKRETU

U proljeće 2003.g. tražeći odgovore na neka otvorena pitanja pored naših redovitih

molitvenih susreta , odlučili smo otići i na karizmatski molitveni susret. Prvo u crkvi Sv.

Jeronima na Maksimiru a potom smo otišli kod Monfortanaca na Svetom Duhu u njihovoj

kapelici djelovala je karizmatska molitvena zajednica . Zajednicu su vodili bračni par Bušić a

duhovnik je bio pater Zdravko Barić . Dopao mi se taj način slavljenja Gospodina a osobito

spontane molitve koje smo upućivali Ocu , Sinu ,Duhu svetom i Majci Božjoj. Molitve za

iscjeljenje i oslobođenje . Ako bi analizirali da li činimo ili ne činimo ono na što nas Gospodin

poziva u Evanđelju unatoč svemu jedino su karizmatici ti koji nastoje činiti ono što je Gospodin

rekao da trebamo da činimo .

„Sveopće poslanje „

„ Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost

srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih . I reče im : „ Pođite po svem

svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju . Tko uzvjeruje i pokrsti se , spasit će se , a tko

ne uzvjeruje , osudit će se . A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju : U ime će moje izganjati

zloduhe , novim će jezicima zboriti , zmije uzimati i popiju li što smrtonosno , ne , neće im nauditi

, na nemoćnike će ruke polagati i bit će im dobro „ .Evanđelje po Marku 16. 14-18.

Gospodin je jasno i nedvosmisleno rekao što treba da činimo. Tko danas moli za

ozdravljenje i oslobođenje i u Ime Kristovo izganja zloduhe , moli u jezicima , tko danas polaže

ruke na nemoćnike da bi im bilo dobro. Osim karizmatika ne znam da to itko čini tako konkretno

i dosljedno . U samoj crkvi imamo jedan takav otpor prema karizmatskom pokretu da je to prosto

nevjerojatno i to uglavnom od strane racionalista ali ne samo od njih. Karizmatski pokret je djelo

Duha Svetoga jer se radi o karizmatskoj obnovi u Duhu Svetom pa se postavlja pitanje kakvi su

to kršćani i što se to zbiva u njihovim srcima kad otvoreno ustaju protiv djela Duha Svetoga. U

karizmatskom pokretu ako se desi da se okupi par tisuća ljudi koji žele moliti i slaviti Gospodina

ide se u takvu krajnost da se zabranjuju susreti. Pitam se jesu li svjesni oni koji to sprečavaju što

oni to čine . Očito da nisu . To je grijeh protiv Duha Svetoga i ne bih im bio u koži ako sa ne

pokaju i oplaču svoju bijedu suzama pokajanja. Odgovarat će pred licem Božjim za sve ono što

danas čine . Mogu se ne slagati sa načinom rada pojedinog karizmatika , ako vidim da je

zastranio i da ističe sebe i smatra da je neko i nešto. Toga u pokretu ima . Ali da zbog takvih

budem protiv Karizmatske obnove u Duhu Svetome to mi je nezamislivo. To je strašni teški

grijeh . Sotona je jako perfidan i lukav očito da je zavladao umom onih kojima je do časti i vlasti

i čija u usta puna ljubavi a u srcu led ledeni dođe mi da se smrznem. Nije sve idilično naravno da

karizmatski pokret ima problema nije sve tako sjajno. Hijerarhijske ljestvice me nikad nisu

zanimale ni u vijećima ni u timovima kao što me nikad nije zanimala nikakva hijerarhija ni čast

ni vlast. Hvala ti Bože što si mi dao da shvatim svoju bijedu i da prezrem sebe i da se radujem

kad to i drugi čine . Raspeta Ljubavi Ti si jedino što želim.

Karizmatski pokret ima dva krila . Jedno je Duh Sveti a drugo Majka Božja .

Karizmatski pokret u Hrvatskoj trebao bi biti posvećen Majci Božjoj koliko ja znam to nije

učinjeno . Posrće i pada jer mu nedostaje jedno krilo , ne može da leti.

52

Treba poraditi na edukaciji članova da se stvori jedna zdrava duhovnost gdje će se znati

što je važno a što nije . Žeđ za darovima je stepenica gdje su se mnogi spotakli i pali , povrijedili i

sebe i druge .Dragi Bog nam je dao svece koji su ostavili svoja djela za sve one koji žele

prihvatiti njihovu pouku. Sv. Petar Alkantranski suvremenik Sv. Ivana od križa i Sv. Terezije

Avilske kojoj je bio duhovnik, svojim je životom i djelom je ostavio pouku. U trenutku kada je

Sv. Terezija bila u jako nezavidnoj situaciji jer su njezini ispovjednici pošto nisu bili dovoljno

učeni da shvate njezine mistične doživljaje, ja bih rekao nisu dovoljno voljeli pa nisu mogli biti

dovoljno razboriti, zaključili da to dolazi od vraga i svojim ne razumijevanjem prouzročili

veliku bol i patnju u njezinom srcu . Volim te , ljubim te mila moja sestrice u Kristu . Gospodin

joj šalje Sv. Petra kojemu je odmah bilo jasno da je to sve od Boga i koji je smirio nepovjerljivu

svitu i obranio je u ime Božje od optužbi . O pokorama koje je provodio bit će govora kad se

bude govorilo o postu. U svome djelu „ O molitvi i razmatranju „ u 5. Poglavlju upozorava one

koji se bave molitvom što im je činiti :

„ Ono što nam na ovom putu predstavlja najveću teškoću jest da znamo Bogu pristupiti , prema

njemu se povjerljivo odnositi. I zato neka se nitko ne usudi krenuti ovim putem bez vrlo dobra

vodiča i da prije nije upućen na upozorenja …

I zato ljudi koji su u veoma upućeni u duhovne stvari s pravom tvrde da jedina i najispravnija

kušnja prave kreposti ne predstavlja ona naslada koja se doživljava u molitvi , nego strpljivost u

nevoljama , odricanje , iskreno i potpuno izvršavanje volje Božje te iskreno i potpuno

ispunjavanje njegova zakona , iako za ostvarenje ovoga nemalo pridonose kako sama molitva

tako i one utjehe što se u molitvi primaju.

Tako onaj koji želi znati koliko je napredovao na putu Božjem , neka istraži koliko

danomice napreduje u nutarnjoj i vanjskoj poniznosti s koliko mirnoće podnosi nanesene mu

nepravde ,kako ponosi slabosti drugih , kako snosi nesavršenosi svojih bližnjih , kako mu je

čvrsto pouzdanje u Boga u vrijeme nevolja , kako obuzdava jezik , kako čuva srce ,i kako tijelo sa

svim nedopuštenim prohtjevima kroti i podvrgava duhu, koliko je suzdržljiv i kako se ponaša u

sreći i nesreći . s kolikom ozbiljnošću izvršuje svoje poslove . a povrh svega ovoga neka se ispita

je li posve mrtav svijetu i njegovim nasladama i je li umro težnji za svakom čašću i

dostojanstvom . I neka tada prema tome mjerilu što ga je prema ovome stvorio , samome sebi

izrekne presudu, a ne prema onome što je od Boga primio ili što nije primio. Zato je potrebno da

neprestano jednom rukom prjjanjamo uz mrtvljenje a drugom uz molitvu , jer nije moguće naći

takva čovjeka koji bi bez pomoći pobožnih molitava i promatranja božanskih stvari potpuno

ostvario mrtvljenje.

Drugo upozorenje

Ako nije slobodno željeti duhovne utjehe i naslade da u njima uživamo i počivamo nego samo

radi napretka što ga ostvarujemo po njima , bit će manje slobodno težiti za viđenjima , objavama i

tome slično . Ovo naime može za one koji u poniznosti nisu dovoljno učvršćeni predstavljati

strahovitu opasnost. Nije potrebno da se tko boji da će izbjegavajući to i odbijajući Bogu postati

neposlušan i neuslužan jer kad se njemu svidi nešto objaviti , On će to izvesti da se i onaj kojemu

se takve stvari objavljuju, iako tome izmiče što najviše može i tome se opire o tome što mu je

objavljeno biti tako siguran da o tome neće uopće moći sumnjati niti se toga plašiti“ .

53

Božanska mudrost nam je progovorila po ovom svetom čovjeku . Kristalno jasno nam je

rekao što je važno a što nije ako želimo da idemo sigurnim putem da nas zli ne bi prevario . Ovu

lekciju bi trebali naučiti svi koji pristupaju karizmatskom pokretu i dolaze na molitvene susrete

kao i svi koji idu putem molitve kako bi izbjegli zamci zloga i sigurnije hodili tim stazama.

O tome kolika je moja bijeda i jad dobio sam poprilično jasnu sliku i ovdje ističem da

nisam nikakav dobar primjer nikome. Sve što je loše i bijedno dolazilo je od mene a sve ono

dobro dolazilo je od Boga kao nezaslužena milost. Sa svojom obitelji nisam živio. Posjećivao

sam ih a moje dvije djevojčice nisam mogao voditi sa sobom jer mi to moja supruga nije

dozvoljavala . Obratio sam se Socijalnom Centru u želji da mi oni to omoguće.

Tokom te procedure trebalo je da ispunom psihološki test od oko 450 pitanja. Toliko mnoštvo

pitanja zahtijevalo je konstantnu koncentraciju od oko sat i pol do dva. Bez mira u srcu i

strpljivosti to se ne može ispuniti tako brzo. Psiholog je bio krajnje neuljudan podlo provokativan

ateista u to sam siguran. Ispunio sam test sa mirom u srcu svjestan s kim imam posla. Kako ništa

u životu nije slučajno tako nije slučajno da sam došao do rezultata i ekspertize učenog psihologa

o mome konkretnom slučaju koja je glasila :

„ Jako brzo ulazi u vjerski delirij koji još brže prerasta u fanatizam „

Kad bi samo mogao naslutiti lucidni psiholog da je željom da povrijedi , diskvalificira , svjesno

nanese bol , jer je dobro znao kakve konzekvence slijede poslije ovakvih kvalifikacija , proizveo

sasvim suprotan efekt . Čime da se hvalim Raspeta Ljubavi već križem svojim i ludošću sojom da

služim Tebi i da prihvatim tvoju volju i da zbog toga budem prezren i pogažen . Kad smo bliže

tebi već kad nas optuže i odbace i sve zlo svale na nas. Daj mi Ljubljeni tu milost da iz tog

delirija nikada ne izađem da budem lud za tobom i da me izabereš luda da ti služim u ljubavi i s

ljubavlju da gorim i sagorim darujući se dokraja .

Suditi ne mogu nikomu tu sreću

To mi ne da moga srca plama

Sve što želim to je na raspeću

Dušu svoju Isusu da dam

Socijalni centar je donio rješenje da mi se umjesto dva puta tjedno dozvoli samo jedna posjeta u

trajanju od dva sata i to da u toku moga posjeta mora uvijek biti netko prisutan . O mogućnosti da

uzmem svoju djecu za ruke i izvedem ih u šetnju nije bilo niti govora . Nije bilo nikakve gorčine

niti gnjeva u mome srcu. Nisam osuđivao niti krivio nikog . Znam samo Bog mi je svjedok da

govorim istinu da sam se spustio na koljena i iz srca molio za sve njih ,priznajući svoju grešnost ,

lijevajući suze i vapeći Bogu za oprost.

„ Treba se odreći svega „

54

„Tko ljubi oca ili majku više nego mene , nije mene dostojan . Tko ljubi sina ili kćer više nego

mene nije mene dostojan . Tko ne uzme svog križa i ne pođe za mnom nije mene dostojan. Tko

nađe život svoj , izgubit će ga , a tko izgubi život svoj poradi mene , naći će ga „ . Ev. Po

Mateju 10. 37.-39.

Drugi slučaj vezan je za osiguravajuće društvo . Krajem devedesetih sklopio sam

ugovor sa Osiguravajućom kućom „ Grave“ , plaćanja životnog osiguranja . Tad sam još uvijek

živio u mraku te sam smatrao da bi to bilo dobro. Uplaćivao sam jedno vrijeme a onda sam se

počeo baviti pčelarstvom i to je iziskivalo znatna ulaganja i nisam bio u mogućnosti da pratim

financijski i jedno i drugo i prestao sam plaćati osiguranja . uplaćeni iznos je bio oko četrnaest

tisuća kuna . Poslije izvjesnog vremena nazvao sam „ Grave „ osiguranje da vidim da li bih

mogao dobiti barem glavnicu nazad jer novci su već nekoliko godina bili na njihovom računu.

Djelatnica je pronašla moju policu i odgovorila mi da mi ne mogu vratiti ništa jer je nedostajala

još samo jedna uplaćena rata koja vidi čuda se više nije mogla uplatiti, da bi se postigao

minimalni uplaćeni iznos i tada bih mogao dobiti nešto od toga što sam uplatio. Zahvalio sam se i

potpuno miran u srcu spustio se na koljena moleći za njih vapeći milost Božju da progledaju i

spoznaju svoju grešnost prolijevajući suze nad svojom i njihovom bijedom . U tom trenutku ti

novci bi mi jako dobro došli i bili su mi potrebni . Ali on što je meni bilo najpotrebnije ,

Gospodin mi je darovao a to je otrgnuće volje i od novaca i od mnogih drugih ispraznosti. To je

stanje ne navezanosti to je sloboda duha koja nas diže iznad ovog vremenitog gliba i blata u

kojem se valja ovaj svijet, koji je u ropstvu materijalizma i mnogih drugih izama kojima nema

kraja. To su omče kojima je sotona vezao volju najvećeg dijela ovog čovječanstva i sve više je

steže cereći se , siguran u svoj plijen jer zna da oni koje je svezao žive bez Boga i da bez Boga

nitko ne može biti slobodan.

Duh Sveti me je potaknuo da na osnovu ova dva primjera prikažem kako nam je

potrebno otrgnuće od svih i od svega i kako naša volja ne smije biti vezana ni za koga i ni za što .

Jer ako se to dešava onda smo u ropstvu vezani i ne možemo uzdići našu volju u prostor čistog

duha koji je jedini prava sloboda . i tek tu u punoj slobodii ne navezanosti možemo se sjediniti s

ljubljenim u ljubavnom zagrljaju . Tek tada i tek tu može se naša volja utopiti u Božansku ljubav

i naše srce baštiniti Božanski Mir, i mi gledati onako kako Gospodin gleda ne našom nego

Božanskom Mudrošću prosuđivati svijet i sve ono što se dešava oko nas. Božanska je ljubav

potpuna sloboda. Potrebno nam je otrgnuće od svega da bi se sjedinili s Gospodinom u ljubavi.

To otrgnuće zavisi od mnogo toga i može taj proces trajati duže ili kraće . Nekad to traje

godinama nekad vrlo vjerojatno kod mnogih se ne dogodi u ovome životu pa tu lekciju mora učiti

u čistilištu .Božanska ljubav je opća nije segmentarna . Zato u toj punoj slobodi otrgnuću naše

volje od svih i svega sjedinjeni s ljubljenim molimo za milost svima i svemu , vapimo za naše

progonitelje i za naše neprijatelje isto kao i za naše najbliže i tu nema nikakve razlike jer ljubimo

ne našom već Božanskom ljubavlju onako kako Gospodin ljubi . Gospodinu je stalo da se svi

spasimo pa i najveći grešnici ako se pokaju . Zadatak nas koji smo progledali i spoznali Boga

ljubavi je da molimo za sve njih jer su te duše uprljane grijehom i nemaju sposobnost rasuđivanja

.

„Ljubav prema neprijateljima „

„ Čuli ste da je rečeno : Ljubi svoga bližnjega , a mrzi neprijatelja . A ja vam kažem : Ljubite

neprijatelje , molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima , jer

On daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednima i nepravednicima

55

. Jer ako ljubite ono koji vas ljube , kakva li vam plaća ? Zar to isto ne čine i carinici ? I ako

pozdravljate samo braću , što osobito činite ? Zar to isto ne čine i pogani „?

„ Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski „ ! Ev.po Mateju 5. 43. – 48.

Spasitelj nam poručuje da ljubimo neprijatelje i da molimo za progonitelje . Odazovimo se

pozivu našega Spasitelja sjedinimo se sa Svetim Trojstvom i tako sjedinjeni molimo za naše

progonitelje i ljubimo naše neprijatelje . Svima nam je taj poziv upućen otrgnimo se od svega

onoga što nas veže i sputava da se dignemo u vis u prostore Duha gdje nas čeka Gospodin

raširenih ruku pa i ako se umorimo na tom putu odmorit ćemo se naslonivši glavu na grudi

našega Spasitelja.

Tu u punoj slobodi u prostoru Duha Božjega doživjet ćemo na pasivan način sjedinjenje sa

Ljubljenim i to traje jedno izvjesno vrijeme . Dok smo u tijelu u tom i takvom stanju svijesti ne

možemo biti duže vrijeme , ove naše glinene posude tu silnu ljubav ne bi mogle izdržati . Kao što

ljubav ima svoje razine tako i to sjedinjenje ima svoje razine . Tu Božansku Ljubav uglavnom

prate suze kao vanjska manifestacija u toj ljepoti i ljubavi koja se doživljava uz bolne jecaje nad

vlastitom bijedom i molitva Kralju Milosrđa da bude milosrdan svima nama. Ali kad to

sjedinjenje prođe ostaje duboki Mir ostaje ljubav u duši koja je na jako visokoj razini ali ne

Božanska. I sa tom ljubavlju i mirom koji nosimo u našim srcima odbijamo napade zloga .

Služimo Bogu svome stalo nam je do naših bližnjih , darežljivi smo i darujemo s radošću , željeli

bismo služiti i saosjećamo sa onima koje boli tako da bol bližnjega postaje i naša bol . Koje li

radosti kada smo na Sv. misi ili na klanjanju pred Presvetim . Shvatio sam kolika su radost

Gospodinu oni koji Ga iskreno ljube i koji se sjedinjuju s Gospodinom u ljubavi .Tu nisu

potrebne nikakve riječi ljubav se ljubavi razotkriva na pasivan i nadnaravan način. Moram sa

bolom priznati da je takvih srca jako , jako malo. Daj nam Isuse srca od krvi i mesa koja ljube

iskrenom i čistom ljubavlju. Gospe naša i Kraljice mira zagovaraj za sve nas da uzljubImo Boga i

bližnjega nježnom čistom Božanskom ljubavlju.

Imao sam priliku biti prisutan polaganju prvih zavjeta sestre Mirjam od Isusa iz klauzurnog reda

„Klanjateljica Srca Isusova „ . Ovaj red osnovala je Marija Deluil Martini mučenica koja je

svome ubojici opraštala u trenutcima smrti . Predivno ih je slušati kad mole kad pjevaju na Sv.

misi i sa koliko iskrenosti i kako pobožno se klanjaju služe i ljube svoga Zaručnika .

Zavjeti i predanje sestre Mirjam od Isusa su bili tako toplo , čisto ,iskreno i s ljubavlju izrečeno.

Osobito mi se dojmilo kad je izrekla rečenicu „ Doživjela sam ono za čim sam cijeli život čeznula

„ . Siguran sam da je Nebo u radosti slavilo ove zavjete i da je Gospa bila jako radosna što ima

kćer koja tako iskreno ljubi njezina sina i utječe se njoj za zagovor. Koliko je Gospodin bio ganut

ovim činom pokazao mi je što me je sjedinio sa svojom Božanskom Ljubavlju . Lijevao sam suze

hvaleći i slaveći Gospodina i zahvaljujući mu na ovako iskrenom srcu . Zavjete je polagala u

velikoj sabranosti i u dubokom miru . Poslije Mise primala je čestitke iza rešetaka od svih nas i

od svojih sumještana koji su došli proslaviti njezine prve zavjete . Ganulo me je kad sam vidio

kakvom je poniznošću uzvraćala čestitke i ljubeći ruke svojih nekadašnjih sumještana .Pitao sam

majku predstojnicu da li joj mogu darovati krunicu . Odgovorila je s osmjehom : „ Naravno „ .

Čestitao sam joj na iskrenom predanju i poklnio krunicu Sv. Ive iz Podmilačja . Odgovorila je

zahvaljujući : „ Ja sam bila u Podmilačju „ . I još kao da se sama čudi : „ Bila sam tako mirna i u

miru „ . Naravno da Gospodin daje mir unatoč svom uzbuđenju jer to je veliki dan , onima koji

ljube iskreno i čisto. Već nekoliko godina sam redovito na ponoćkama kod sestara u kapelici kao

56

i na misi zahvalnici koja počinje 31. 12. U 24 h tako da sa Sv. misom zahvalimo Gospodinu za

sve darovano i u Novu godinu uđemo sa Sv. Misom

DUH I DUŠA

Slika Božja

U samoj je duši

Ali sličnost

U dubini bića

Kad nas patnja

Obara i ruši

Kad nas prezru

Sve se na nas sruši

Tada duh će

Dati duši moći

Pa i tijelo

Napunit se snagom

I kada smo

U duhovnoj noći

Svijetlom vjere

Ići Božjim tragom

Svaki treptaj

Božjeg nadahnuća

Po Duhu se

Izlijeva u moći

Razumni smo

S vjerom ćemo poći

U pamćenju

57

S nadom ćemo stići

I sa voljom

Svetom Božjom svijesti

Ljubavlju i radošću

U vječnoj pričesti

Listopad 2011.g.

Prije nekoliko godina gledao sam prilog o Editi Majić neposredno prije njezinog

odlaska u Avilu u samostan Sv. Josipa koji je osnovala Sv. Terezija. Tu govori o tome kako je

za nju život u svijetu završio i da sada počinje novo razdoblje u njezinu životu . Očito da se radilo

o Gospodinovu pozivu ali i o veoma iskrenom odgovoru. Govorila je o šutnji koja je veseli .

Jasno mi je bilo da je na djelu ljubav i siguran sam da je pred njom duboki kontemplativni život.

Poslije polaganja zavjeta prikazali su dokumentarac gdje iza rešetaka otpozdravlja i zahvaljuje

prisutnima na čestitkama . Kojom je srećom, radošću i osmjesima na licu svjedočila o ljubavi

koju nosi u srcu . Bila je predivna slika gledati to lice koje svjedoči radost što je darovala život

svome zaručniku. Poljupci koje je slala prisutnima dolazili su iz dubine njezina srca i to je bila

čista i iskrena ljubav . Iako iza rešetaka potpuno slobodna od svijeta od časti i dostojanstva , od

vremenitih ispraznosti od slave koja je njezinim bivšim glumačkim kolegama jako važna a ne

znaju da su u ropstva karijerizma dokazivanja za ispraznu svjetsku slavu. Dodjela Oskara je

eklatantan primjer klanjanja ispraznim kumirima. Nije problem u tom u tom bijednom kipiću od

metala . Problem je u požudi koja počiva u duši onih koji su u ropstvu i žeđaju za tom svjetskom

čašću i slavom koja prati dobivanje te nagrade . Kako je isprazna nagrada tako su isprazni

osmjesi na licima tih ljudi , bez ljubavi i iskrene radosti koja teče samo iz slobodnog srca a nikad

iz onoga koje je u ropstvu . To su scene padanja na koljena i klanjanja i grčeviti zagrljaji na

grudima hladnog metala , jadni kipić da slučajno diše ponestalo bi mu daha. Sotona je zavladao

umom svih onih koji pripadaju toj sviti tom glamuru . Ali što je najpogubnije preko njih koji su

instrumenti u njegovoj vlasti , širi svoje pipke na mnoge druge koji to sve prate , a to je jako

veliki broj ljudi ,truje njihove duše i prljaju njihova srca . Pod krinkom umjetničkih sloboda u

većini tih filmova se podmeće pornografija i nasilje , bestid i grijeh u najprljavijoj mogućoj formi

. Ista je slika i u sportu . Koliko je onih koji žude za slavom , za trofejima , za novcem koji te

uspjehe prati. Sport je danas isključivo biznis , sponzori koji prate vrhunski sport ulažu ogromna

sredstva. Kad bi samo jedan procent tih sredstava preusmjerili da se nahrane gladni ne bi se više

umiralo u svijetu od gladi. Živimo u jednom bešćutnom svijetu . Ovu našu hladnu kuglu stežu

okovi ropstva i čovječanstvo je očito izgubilo moć rasuđivanja jer živi u grijehu i bez Boga. Srca

mnogih su se usalila pa nit što vide nit što čuju od onoga što je važno . Slušaju ono što još više

prlja njihova srca i gledaju ono što ih hoće strovaliti u pakao .Ne čuju ono što bi trebali čuti a to

je glas savjesti koji ih poziva da se obrate , da se pokaju ,da svjesno spoznaju svoju bijedu i iz tog

i takvog stanja svijesti zavape Ocu Nebeskom da im oprosti i da poteku rijeke suza raskajanih

srca i speru svu prljavštinu cjelokupnog čovječanstva.

58

TOTUS - TUUS

„ Tvoj sam sav, i sve moje pripada tebi, moj ljubezni Isuse , po Mariji , tvojoj Presvetoj Majci „

Rasprava o pravoj pobožnosti prema presvetoj Djevici br.233. Ljudevit Marija Grignion

Montfortski

U karizmatskoj zajednici na Svetom Duhu kod Monfortanaca koju je kao duhovnik

vodio O. Zdravko Barić mnogo sam naučio o Euharistiji , Crkvenom nauku , molitvi osobito

karizmatskoj molitvi , formi i obliku karizmatskog susreta . Prošao sam seminar za izlijevanje

Duha Svetoga. Ma što god tko mislio i govorio i danas mislim da su karitmatici jedini ako su

pomireni s Bogom , koji čine ono što je Gospodin rekao da treba da činimo. Dok mnogi teolozi

razglabaju o tome da li uopće sotona postoji ili ne i zaključuju da postoji kao knjiška forma

mnogi karizmatici mole molitvu oslobođenja od zloduha u ime Isusovo i pomažu mnogima koje

je sotona svezao . Dok se osporava potreba molitvi za zdravlje sa najviših razina , karizmatici

mole Gospodina za zdravlje mnogih koji su bolesni i kojima je pomoć potrebna . Dok se mnogi

stide u javnim medijima na pozdrav Hvaljen Isus i Marija odgovoriti Vazda budi hvaljeni ,toliko

sam puta, ako bih se javio na radio i u pitanju je emisija koja obrađuje duhovne i crkvene teme ,

doživio da mi nije otpozdravljeno . Karizmatici dižu ruke slave i hvale Ime Kristovo i nije ih stid

to javno pokazati . Milosrdan je i milostiv Gospodin, možda unatoč svoj grešnosti mnogih

karizmatika ja prvi sam grešan , možda nam upravo to bude dovoljno da nas Gospodin pozove „

Dođite blagoslovljeni Oca mojega „ . Ako ništa drugo nismo se zastidjeli priznati da smo

Kristovi ovom svijetu gdje su mnogi izgubili stid ali se i te kako stide priznati da su Božji .Pitam

se što li će oni kad dođu pred lice Božje koji su tako otvorno i bestidno podmetali klipove

karizmaticima , ometali , onemogućavali i zabranjivali rad . Sami nisu htjeli ni mogli a onima

koji su mogli i htjeli zabranjivali su da služe Bogu i bližnjemu . Jeli i častili se pretilom

janjetinom , produžavali rese na haljinama i zauzimali prva mjesta na gozbama . Dao im Bog da

spoznaju sva svoja gnusna djela i da se na vrijeme pokaju jer vremena je malo , evo već je sjekira

položena na svako stablo koje ne donosi ploda u vrtu Gospodnjemu sjeći će se i bacati u oganj.

Dolazi vrijeme kad se više neće moći praviti komromis sa zlom . Dolazi vrijeme kad će se od

svakog od nas tražiti jasan odgovor da priznamo jesmo li Kristovi ili nismo . Samo što ovaj put to

priznanje neće biti samo retoričko niti će se moći odglumiti . s tim priznanjem tražit će se

spremnost i na progon . Dolazi vrijeme velikog progona kršćana . Antikrist je zapjenio od bijesa i

sa svojim sljedbenicima kuje plan kako da zatre sve one koji javno priznaju da su Kristovi. Na

udaru će biti Marijanska svetišta a na prvom mjestu Međugorje koje je trn u oko antikrista

.Naravno da će polomiti zube ali mnogi će kršćani morati biti spremni položiti i život za Krista.

Ako nam je umrijeti za Krista sa Kristom ćemo i uskrsnuti.

Ono što je najvrjednije što sam naučio u karizmatskoj zajednici „ Isus sin Davidov „

Na Svetom Duhu“ kod Monfortanaca i patera Zdravka Barića je pobožnost prema Djevici Mariji

. U povijesti katoličke crkve malo je tko tako žarko i iskreno štovao Djevicu Mariju kao što je

Ljudevit Montfort. U svom djelu „ Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici „ ,

svetac izlaže svoj nauk kako bi trebala izgledati pobožnost prema Presvetoj Djevici u našem

konkretnom životu jer predajući se Mariji predajemo se Isusu i stižemo do sjedinjenja s Isusom

najbržim i najsigurnijim putem i to je siguran sam Bogu najdraža pobožnost. Priznajem da u

59

trenutku kad sam se susreo sa ovom pobožnošću bio sam dosta rezerviran . Uto vrijeme križ je

bio u mom srcu u mojoj svijesti. Križ sam ljubio a ljubim ga i danas svim srcem , svom dušom ,

svim svojim umom. Štovanje križa i ljubav prema križu toliko me je prožela da sam pretpostavio

da bi prihvaćanje bilo koje druge pobožnosti razvodnilo moju ljubav prema križu . U skladu s tim

u tom trenutku smatrao sam da ću ako bih se posvetio Presvetoj Djevici Mariji pošao jednim

lagodnijim i lakšim putem k Isusu i da bi se intenzitet križa koji sam želio i molio Gospodina za

njega splasnuti i izgubiti na snazi . Gospodin mi je dao tu milost da ga sretnem na križu i da

upoznam i doživim barem kaplju te ljubavi u svome srcu. Ta ljubav me je svojom čistoćom ,

ljepotom , uzvišenošću privukla k sebi da sam znao da se do te ljubavi dolazi po križu i da je križ

staza kojom se do te ljubavi dolazi i vrata na koja se ulazi . Ljubeći križ , patnju i trpljenje

stvaramo uvijete da očistimo naše duše , da se umrtvimo za sve što je osjetno ali i duhovno i da

dublje uronimo u to more Božanske Ljubavi koja nema kraja i gdje jedino možemo biti slobodni

jer ta ljubav je jedina puna prava sloboda . Sve izvan nje je više ili manje prostor ropstva . Sve što

se tiče križa nije se kod mene promijenilo ni dan danas. Spoznao sam i uzljubio križ. Ali ono što

tada nisam poznavao ali sam milošću Božjom upoznao je pobožnost prema Presvetoj Djevici

Mariji

U „Dnevniku „ Sv. Faustine na str. 241. U 786. podioku piše : „ Moj Isuse ja vidim da

i tako velike milosti mogu biti patnja . To je tako je patnje ne mogu samo biti , one moraju biti ,

kao znak božanskoga djelovanja . Sada razumijem: Kad Bog sam ne bi učvršćivao dušu u

različitim kušnjama , ona sama ne bi izašla na kraj . Tako je sam Bog njezina zaštita . Kad sam

dalje razmišljala za vrijeme pobožnosti večernje o mješavini patnje i milosti čula sam glas Majke

Božje : „ Znaj moja kćeri , iako sam uzdignuta na dostojanstvo Majke Božje , sedam mačeva

boli prošli su mojim srcem . Ništa ne poduzimaj u svoju obranu . Sve ponizno podnosi . Sam Bog

će te braniti „

Mariji Majci našega spasitelja i našoj Majci sedam mačeva boli probolo je srce. Tko j

kao Gospa sjedinio se sa Isusom u patnji i ljubavi. Tko je križ nosio iskrenije i sa više ljubavi.

Postala je jedno sa svojim sinom u svemu u boli i u patnji pod križem a samim tim postala je

jedno sa svojim sinom i u Božanskoj ljubavi križa koja je toliko uzvišenija od svega što se može i

zamisliti i daleko, daleko nadilazi sve. Majka naša i kraljica mira sa svojim Sinom je postala

jedno u boli i u patnji ali je postala jedno i u vječnoj slavi gdje je uznesena i dušom i tijelom.

Gospa je naša najvjernija odvjetnica pred Gospodinom i posvećujući se Isusu po Marijinu srcu

idemo najsigurnijim i najbržim putem prema Gospodinu. Ona koja je bila dostojna da pod

svojim srcem nosi Sina Božjega svojom ljubavlju u srcu i svojim majčinskim zagovorom isprosit

će i nama milost da budemo dostojni obećanja Kristovih da svi budemo jedno. Po srcu Kraljice

mira da postanemo jedno sa srcem Isusovim i po srcu Isusovu svi da prispijemo u Očev dom u

Vječnu radost . Ako se želimo suobličiti sa našim Spasiteljem ako slušamo ono što je nam rekao

a to je da uzmemo svoj križ i da ga slijedimo . patnja i bol će nas pratiti na našem životnom putu i

to će nas pročistiti . Ako taj križ prihvatimo sa ljubavlju postat ćemo suotkupitelji. Marija

Nebeska naša Majka pratila je Sina svoga na križnome putu svojom Majčinskom ljubavlju, Sa

križa nam je spasitelj darovao Majku koja za sve one koji je žele prihvatiti moli sa istom ljubavlju

kao i za svoga Sina , prihvaćajući našu bol kao svoju osobnu prolijevajući suza pokajanja

suosjećanja , prikazujući naše prošnje i molitve pred Prijestoljem Gospodnjim. Svi smo mi

Gospina djeca i Spasitelj nam je rekao da nećemo ući u Kraljevstvo Božje dok ne budemo kao

djeca. Budimo Gospini dopustimo da nas Gospa uzme za ruku kao svoju djecu i da nas povede

kao brižna Majka. Taj put moramo proći. To je put pročišćenja, otrgnuća od svega vremenitog ,

60

svih tjelesnih i duhovnih požuda , od naše volje od svih i od svega da bi na kraju puta doživjeli

susret sa svojim Spasiteljem i sjedinili se sa njim u ljubavi. Taj put je praćen bolom i patnjom , na

tom putu se i pada pod teretom križa . Ako se predamo našoj Majci i utječemo joj se Ona će nas

na tom putu nositi u svom Srcu , blagoslivljati , zagovarati , štiti nas od zloga koji će nam na tom

putu postavljati zamke. Sa Marijom ćemo stići do željenog cilja. Vremenom sam shvatio da su

moje bojazni da će splasnuti moja pobožnost prema križu ako učinim posvetu potpuno

neopravdane. Naprotiv Gospa me je pratila i blagoslivljala , molila i zagovarala da ne posustanem

i da ne ugasne žar ljubavi prema križu. Gospa mi je izmolila tu milost da moja pobožnost prema

križu postane dublja čisto duhovna. Da kad boli to preraste u čistu ljubav i predanje Bogu. Po

tvom srcu Majka da se darujem svom Bogu i sebe i sve one koje nosim u svome srcu. Poučila me

je da nam uvijek treba biti važan Božji plan i Božja volja i da svoje srce , svoje prošnje ,molitve i

postove prikažemo po Njezinom srcu za ispunjenje Božjeg plana i da to činim sa ljubavlju

bezrezervno i iskreno. Da nikad ne gledam samo sebe već da mi je uvijek stalo do svih drugih, da

vapim Bogu za spas svih nas da nas sve obasja svjetlost Božanskog milosrđa i da svi prihvatimo

pruženu ruku Božanskog milosrđa da se svi spasimo.

Jednom prilikom na molitvenom karizmatskom susretu u zajednici „ Isus Sin Davidov

„ , za vrijeme molitve imao sam neobičnu viziju. Nije to bila vizija samo u obliku slike. To je bilo

kao bljesak gdje se slika više uobličila u svijest tako da slika nje bila primarna iako je ona na neki

način bila predočena ali između svjesne spoznaje i perceptivnoga. U toj slici Majka Božja je

klečala na koljenima u molitvi i spoznajem da kleči pred Prijestoljem Gospodnjim i prinosi naše

prošnje i molitve Dragome Bogu. Ta slika ta spoznaja me je jako potresla. Govorila mi je o

Gospinoj poniznosti i ljubavi za sve nas . Jasno mi je pokazala da je Majka Marija naša

najvjernija odvjetnica i zagovornica pred Gospodinom , da je sa nama , da čuje i prihvata sa

radošću naše molitve , da se zauzima i brine za nas kao najbrižnija Majka. O poniznosti draga i

mila , poniznosti sveta i blaga koja si u našoj dragoj Gospi procvjetala mnoštvom predivnih

miomirisnih cvjetova. Sve što je činila i što čini odraz je čiste i nježne poniznosti i ljubavi s

kojom se širi miomiris tog procvalog cvijeća , miris čistoće njezina srca. Posvećujući se Isusu po

Mariji i iskrenim življenjem te posvete to nas oplemenjuje i mijenja jer nas Majka nosi u svome

srcu , zagovara za nas , sa nama je i kad je teško , štiti nas od zloga koji riga svoj bijes u namjeri

danas spriječi da stignemo do željenog cilja a to je sjedinjenje s Gospodinom našim Isusom

Kristom u ljubavi. Sretne li duše koja odluči posvetiti se Isusu po Marijinu srcu i kročiti

najsigurnijom stazom do željenog cilja do sjedinjenja s Isusom u ljubavi.

Sve Majčine suze što na tlo su pale

I jecaji sveti bolom potreseni

Blagoslova rosu svima nama dale

Srcem Sina Tvoga Ocu uzneseni.

61

Sve te godine poslije moga rođenja Odozgor u Duhu Svetome i mog susreta sa

Gospodinom na križu kada ništa više nije bilo isto u mome životu bile su godine duhovnog

sazrijevanja . To je proces obraćenja koji traje. Jako je teško ali i opasno hoditi tim putem bez

duhovnog vodstva. Svoga osobnog duhovnika nikad nisam imao i sad mi je jasno da mi je

Gospodin darovao milost da sam se mrtvio u svim prostorima i nisam svoju volju vezivao niti za

vremenito ali niti za duhovne darove. Na taj sam način otvarao put da me vodi svjetlo vjere.

Posvetio sam svoj život Isusu po Presvetoj Djevici po Sv. Monfortu i nastojao tu posvetu živjeti u

svom konkretnom životu. Time sam svjesno prepustio da me na tom putu prati zagovor Nebeske

Majke. Da je Gospodin sa mnom potvrđivalo mi se što sam doživljavao sjedinjenja s

Gospodinom u ljubavi. Sjedinjenje duše i Duha gdje prebiva Gospodin u samom središtu našeg

bića i to se dešavalo isključivo na pasivan način. Na mnoga pitanja koja sam postavljao i koja je

sam život donosio odgovor sam nalazio u Sv. Pismu i u duhovnoj literaturi Svete Majke Crkve

Katoličke. Djelima Sv. Ivana od križa , Sv. Terezije Avilske , Sv. Petra Alkantranskog , Sv.

Ljudevita Montfortskog , Sv. Terezije od djteta Isusa, Sv. Faustine Kovalske , i mnogim drugima

. Toplo bih ih preporučio svima koji su na putu molitve. U djelima Sv. Ivana od križa jasno je

prikazan naš duhovni put i prepreke i zamke koje nas na tom prate. Jasno nam je stavio na znanje

da moramo pobijediti tijelo sa svom njegovom sjetilnošću , svijet i mentalitet ovoga svijeta ,

sotonu koji će nam postavljati zamke i neće nas ostaviti na miru i sa kojim se nećemo moći boriti

bez molitve i mrtvljenja . Ono što su nam svi naši Sv. Naučitelji savjetovali je to da se bez

molitve ta pobjeda ne može izvojevati. Bez molitve se ne može rasti i napredovati na duhovnom

putu. Naša se volja po svojoj naravi protivi volji Božjoj. Naše se tijelo protivi Duhu Božjemu.

Potrebno je neprestano naše tijelo podlagati Duhu i stalnim mrtvljenjem i otrgnuti se od tjelesnih

požuda. Sve tjelesne požude nas žele držati u ropstvu da budemo ovisni o tim tjelesnim

nasladama i užitcima. Cijeli je spektar tjelesnih ovisnosti : za hranom i za pojedinim vrstama

hrane , za slatkišima i raznoraznim grickalicama . Cijela industrija gradi svoju strategiju na

ovisnostima. Ovisnosti da se ne može bez mesa , bez kave , bez cigareta , alkohola i slično. Nema

kraja ovim požudama toliko su raznovrsne i mnogi su u ropstvu a da toga nisu niti svjesni. O

požudama koje se odnose na putenost , na bludne i bestidne radnje ovdje ne želim niti govoriti a

oni koji se valjaju u tom blatu su u potpunom mraku i nemaju spoznaju da su u smrtnome grijehu

jer im je grijeh oduzeo moć rasuđivanja.

Pored tjelesnih požuda imamo ovisnosti i navezanosti na : novac i materijalne stvari , kuće ,

automobile i slično.

Vezivanje volje za čašću i vlašću , uspjesima na raznoraznim područjima , svjetskoj slavi , želja

za vladanjem nad drugima , navezanosti na određenu osobu na elitno društvo i mnoge druge vrste

navezanosti.

Isto tako pored ovih navedenih požuda postoje i duhovne požude kako nas uče naši

duhovni oci, koje nisu ništa manje opasne. To su želje za duhovnim užitcima i za darovima da to

preraste u pravu duhovnu požudu da ti užitci postaju krajnji cilj. Kako nam je potrebno mrtvljenje

u svim našim mogućim tjelesnim požudama tako nam je potrebno i mrtvljenje u svim mogućim

duhovnom užitcima. Ono što je najpogubnije za sve one koji ne obuzdavaju svoje požude je to da

te požude prljaju dušu i čine je mlakom i bezosjećajnom. Požude gase pobožnost i žar u molitvi.

Duh samo središte našeg bića i uprljana duša su odvojeni i Božje nadahnuće kao i Božanska

mudrost se ne mogu prelijevati sa Duha na dušu.

62

Sv. Terezija Avilska u svom djelu „ Moj život „ u 40. Poglavlju pod red .brojem 10 piše :

„ Recimo da je Božanstvo poput vrlo sjajnog dijamanta puno većeg od cijelog svijeta , ili zrcalo,

onako kako sam to rekla o duši u onom drugom viđenju, ali je to toliko uzvišenije da ne znam

doista naglasiti. Sve što činimo vidi se u tom dijamantu, budući da je takav da sve obuhvaća u

sebi,jer nema ničeg što bi izlazilo iz njegove veličine. Bilo je zaprepašćujuće što u tom dijamantu

za tako kratko vrijeme vidim toliko stvari skupa, ali i prežalosno, kad god se sjetim , da se tako

ružne stvari , kao što su bili moji grijesi , pojavljuju na ovoj sjajnoj ljepoti . Stoga i ne znam kad

se toga sjetim , kako to mogu podnositi. Tada sam ostala tako posramljena da nisam znala , čini

mi se kamo bih se zavukla. Ah, kad bi čovjek mogao objasniti onima koji čine tako nečasne i

ružne grijehe , kako bi se sjetili da nisu skriveni . te da se Bog zbog njih s pravom vrijeđa budući

da se tako očigledno zbivaju pred Njegovim Veličanstvom i tako se nepristojno ponašamo pred

njim ! Vidjela sam kako se zbog jednog jedinog grijeha zavređuje pakao zato što se ne može

shvatiti kako je preteška stvar počiniti ga pred tako velikim Veličanstvom , te da se takve stvari

toliko protive onome što On jest . Tako se još bolje vidi njegovo milosrđe, budući da nas podnosi

premda sve to shvaćamo.

11. To me je navelo na razmišljanje : ako neka stvar poput ove tako zaprepasti dušu , što li će biti

na sudnji dan kad nam se ovo Veličanstvo jasno pokaže i vidimo uvrede koje smo mu nanijeli .

Ah, Bože mili, kakva li je sljepoća u kojoj sam živjela ! Neka se Vaša milost čudi kako mogu

živjeti gledajući ove stvari i promatrajući sebe . Neka bude blagoslovljen dovijeka Onaj koji me

je toliko trpio“ !

Ovo nam govori ona koja je toliko voljela i svakodnevno trpjela. U mladosti je s

tolikom strpljivošću podnosila bolove koji su bili tako strašni , da su je morali u plahti nositi nije

se mogla pomaknuti a na svaki dodir je osjećala stravičan bol . Potom je zamrla i vjerojatno bi je

živu zakopali da se tome nije odlučno usprotivio njezi otac. Koliko su te patnje i njezin sveti

život pročistile joj dušu . Ipak na ogledalu svoje duše vidjela je u pojedinim periodima svoga

života da je bilo zamagljenja.

Svetica nas upozorava i ukazuje kakve su posljedice grešna života . Grijesi i prepuštanje

strastima i požudama prljaju dušu i oduzima se sposobnost spoznaje Boga , sebe i stvarnosti oko

sebe zato što su Duh u samom središtu našeg bića gdje prebiva Bog i duša koje je uprljana

grijehom odvojeni i nema protoka ljubavi sa Duha na dušu i sa duše na našu svijest i našu volju.

Radi se o istoj stari koju su uradili naši preci, o pobuni protiv Boga . Duša postaje odvojena od

Duha Božjega koji je u samom njezinom središtu . Sa svoje tri moći : razumom , pamćenjem i

voljom postaje autonomna i protivi se volji Božjoj . Tako imamo vrhunske znanstvenike ,

umjetnike koji su postigli vrhunske rezultate u svojim područjima i dobili prestižne nagrade a da

otvoreno niječu Boga. Imao sam priliku gledati emisiju u kojoj je gostovao poznati znanstvenik

Miroslav Radman i na kraju emisije voditelj mu je postavio pitanje da li po njegovom mišljenju

pošto je ušao duboko u znanstvene vode i na osnovu svega onoga što zna može zaključiti da Bog

postoji ? Poslije dužeg promišljanja ipak je izgovorio : „ Intuitivno da , da. Mogućnost da

Miroslav Radman čita ovo što ja pišem je jedan naprama petsto miliona . On je znanstvenik

svjetskog glasa i vjerujem da se osjeća Evropljaninom a ja sam provincijalni bijednik i ne

osjećam se Evropljaninom i da parafraziram Nabokova koji je ovo izrekao u kontekstu

boljševičke Rusije a ja u vezi današnje Evrope : „ Bezgranično ropska i beznadežno stvorena „ .

Ipak možda ono javno izgovoreno „ da“ iako na razini racionalne špekulacije bude sudbonosno i

63

spasonosno za navedenog znanstvenika i da bi se po neizmjernom Božanskom milosrđu mogao

spasiti a to mi potvrđuje Gospodin sjedinivši me sa sobom u ljubavi.

Ovo je pokušaj da se jako kompleksno područje predstavi na jedan jednostavan način. Naravno

da je bitno u kakvom se okruženju živjelo i odrastalo čime su se bavili roditelji jesu li bili

pomireni sa Bogom jer postoji i duhovna genetika . Uprljana duša je mlaka i gasi se ljubav u njoj

, postaje sebična i okrenuta isključivo sebi. Ali ono što ne zna je to da ma kud da otišla , što god

da postigne ,kakvom god svjetskom slavom da se zaogrne i da stekne neizmjerno bogatstvo i ne

znam što sve ne mora se , ponavljam mora se vratiti na sami početak, mora doći pred lice Onoga

koji joj je dao život i unatoč njezinoj pobuni dozvolio bitak i pred licem Božjim položiti račun

.Kralju Milosrđa milosrdan budi svima nama.

Prljavoj duši nema sjedinjenja s Gospodinom u ljubavi dok smo u tijelu i nema gledati lica

Božjega na Nebu. Pa sad kako god hoćemo . Moramo izabrati ili ćemo gasiti naše razno razne

tjelesne požude i navezanosti , mrtviti se i čistiti naše duše , ili ćemo se prepustiti zamamnim

strastima prljati se , tonuti u mrak i glib iz kojeg je povratak kad se duboko potone jako bolan i

težak . Koliko li su potonuli oni koji se javno izjašnjavaju kao heretici koji paradiraju u svome

bludu i bestidu i time žele pokazati da je ljubav ,ljubav samo što su u takvom mraku da pohote

svoga tijela proglašavaju ljubavlju.

Koji je talog prljavštine na dušama većine političara ovoga svijeta koji tako bestidno lažu i mažu

ovaj narod , tako bestidno donose zakone koji se protive Božjim zakonima. Legalizirano je

ubojstvo djece u majčinoj utrobi , sklapanje isto spolnih brakova uz mogućnost da usvajaju djecu.

I sve to u ime sloboda i prava i da je sve to u okviru pravne stečevine. Ma ne radi se tu o nikakvoj

pravnoj stečevini već se radi o sotonizirajućoj svijesti onih koje je sotona svezo i gospodari s

njima .Svezao je i nabacio omču oko vrata. Uprljani grijehom izgubili su moć rasuđivanja u

svakom pogledu. Tonu sve dublje, pa i kad dođe taj dan a dolazi brzo da će se Bog obznaniti

svima i dati mogućnost u svom beskrajnom milosrđu da se spase svi koji se iskreno pokaju i

prihvate Isusa Krista za svog spasitelja. Ti koji su uprljali svoju dušu i svoju savjest grijehom i

koje je sotona svezao neće moći progovoriti ni mišlju ni riječju da žele biti Božji kad im sotona

neće to dopustiti jer je potpuno ovladao njima .Bez direktne Božje intervencije da s oslobode

omče kojom su svezani, spasa im sigurno ne bi bilo. Milosrdni Bože naš budi milosrdan svima

nama pa i najvećim grešnicima , obasjaj ih svijetlom svoga milosrđa , oslobodi ih ropstva u

kojem se nalaze , daj im mogućnost da izgovore tvoje Sveto Ime da se spasi svaki koji zazove

Ime Gospodnje, Ljubavi Raspeta budi milosrdan svima nama.

Danas je jako aktualna tema čistog okoliša u funkciji održivog razvoja . Svjetske velesile nikako

da se dogovore o tome da se ograniče emisije co2 u atmosferi , jer se javlja efekt staklenih

plinova , tope se ledenjaci na sjevernom i južnom polu . Govori se o kontaminaciji okoliša ,vode ,

zraka , hrane . To sve ugrožava zdravlje ljudi i vrijedni su hvale napori u tom pravcu . Ali ono o

čemu bih ja ovdje htio govoriti je kontaminacija duše. Bože Dragi kako je čovječanstvo danas

uprljalo svoju dušu, kako je ljudska duša danas kontaminirana. O tome se ne pišu deklaracije niti

raspravljaju svjetski čelnici i ne spominje se na Generalnim skupštinama Ujedinjenih naroda.

Dana se ovaj svijet guši u smradu koji je posljedica nečistoće duša i to je isključivo duhovna

komponenta i to ne mogu registrirati instrumenti koji se postavljaju kako bi nas obavijestili kada

nečistoća pređe preko dozvoljene granice. Svatko od nas ima savjest samo što alarm i upaljenu

crvenu lampicu u našoj savjesti mnogi niti čuju niti vide niti mogu jer im j savjest uprljana

grijehom. Kraljica mira punih trideset godina neumorno poziva ovo naše Čovječanstvo da se

64

obrati i pomiri s Bogom. Koliko je onih koji su prihvatili taj poziv srcem i čine ono što nam naša

Majka poručuje.

Kontaminirane duše šire neugodan miris koji je manifestacija duhovne prljavštine. To je odvratni

smrad koji dolazi iz prljave duše i usudio bih se reći da velika većina tih osoba ima probleme

dijaboličkog karaktera. Takvo stanje u kojem se te osobe nalaze neizostavno će imati pogubne

posljedice na mentalno i fizičko zdravlje, jer te osobe nisu pomirene s Bogom i tu je otvorena

mogućnost zlodusima da direktno ugrožavaju mentalno i fizičko zdravlje , duhovno je već

ugroženo zbog nečistoće duše. Za mnoge mentalne i fizičke bolesti doktori su nemoćni jer je

uzrok na duhovnoj razini. Siguran sam da je ogroman broj ljudi koji su danas bolesni a da je

uzrok njihove bolesti posljedica grijeha i nečistoće duše. Taj neugodan miris zna biti tako

nepodnošljiv i odvratan da je to strašno. Jadni su to ljudi o stanju svoje duše ne znaju ništa a treba

pred lice Božje doći a onda se ništa više ne može promijeniti. Ostaje samo milosrđe Božansko i

molitva onih koji su na zemlji. Čovječanstvo danas nije pomireno sa Bogom. Ljudi žive u grijehu

a da toga nisu niti svjesni i najveći broj dolazi pred lice Božje sa dušom uprljanom grijehom.

Kako su danas potrebne molitve za one koji nisu upoznali Boga.

„ Neka dakle ne kraljuje grijeh u vašem u vašem smrtnom tijelu da slušate njegove požude : i ne

predajte grijehu udova svojih za oružje nepravde , nego sebe od mrtvih oživjele , predajte Bogu i

udove svoje dajte Bogu za oružje pravednosti. Valjda grijeh neće vama gospodariti ! Ta niste pod

Zakonom nego pod milošću!

Kršćanin slobodan od grijeha Što dakle ? Da griješimo jer nismo pod zakonom nego pod milošću

? Ne znate li : ako se komu predate za robove , na poslušnost , robovi ste onoga koga slušate :

bilo grijehu – na smrt, , bilo poslušnosti- na pravednost . Bijaste robovi grijeha , ali ste , hvala

Bogu , od srca poslušali ono pravilo nauka kojemu ste povjereni : da oslobođeni grijeha ,

postadoste sluge pravednosti . Po ljudsku govorim zbog vaše ljudske slabosti : kao što nekoć

predadoste udove svoje za robove nečistoći i bezakonju – do bezakonja , tako sada predajte

udove svoje za robove pravednosti – do posvećenja . Uistinu , kad bijaste robovi grijeha ,

„slobodni „ bijaste od pravednosti. Pa kakav ste plod onda imali ? Onoga se sada stidite jer

svršetak tomu je- smrt . Sada pak pošto ste oslobođeni grijeha i postali sluge Božje , imate plod

svoj za posvećenje , a svršetak – život vječni . Jer plaće je grijeha smrt, a dar Božji jest život

vječni u Kristu Isusu. Gospodinu našemu.

Rimljanima 6. 12. – 23.

65

POST

Askeza i mrtvljenje su na neki način bili prisutni u mome životu i prije moga obraćenja .

Očito da je to nadahnuće dolazilo iz samog središta moga bića a da ja toga nisam bio niti svjestan

. To je bio moj prirodni hod da sam uvijek išao uskom stazom , da se nisam predavao komoditetu

i težio lagodnostima. Mnogi ljudi danas prave kompromis sa zlom vođeni karijerizmom, razno

raznim lagodnostima i komoditetom , željama za čašću i vlašću dominacijom i vladanjem nad

dugima i željom za osobnim probitkom .Pod izlikom viših ciljeva , a radi se o prevari ,

opravdavaju svoje grešne postupke .Moj izbor je bio mnogo teži , neugledniji i manje cijenjen

posao. Jer ako imate završen magisterij i odlučite raditi teške fizičke poslove , svjetovnom

terminologijom rečeno niže razredne onda bi se moglo zaključiti da baš i nije neka pamet na

dijelu.

„ Uistinu besjeda o križu ludost je onima koji propadaju a nama spašenicima sila je Božja : Ta

pisano je : Upropastit ću mudrost mudrih , odbacit ću umnost umnih „. Korinćanima I 1. 18.-19.

„

Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi. Ta gledajte , braćo, sebe ,

pozvane : nema mnogo mudrih po tijelu nema mnogo snažnih , nema mnogo plemenitih . Nego

lude svijeta izabra Bog da posrame mudre , i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake. „ .

Korinćanima I 1. 25. -27.

„ Naravan čovjek ne prima što je od duha Božjega , njemu je to ludost , ne može spoznati jer po

Duhu valja prosuđivati. Duhovan pak prosuđuje sve , a njega nitko ne prosuđuje. Jer tko spozna

misao Gospodnju , tako da ga pouči ? A mi imamo misao Kristovu „ Korinćanima I 2. 14. – 16.

„ Nitko neka se ne vara . Ako tko misli da je mudar među vama na ovome svijetu , neka bude lud

da bude mudar. Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom . Ta pisano je : On hvata mudre u

njihovu lukavstvu ,I opet Gospodin poznaje namisli mudrih , one su isprazne“ . Korinćanima I 3.

18.- 20.

Sv. Pavao nam u I poslanici Korinćanima govori o tome da je mudrost ovog svijeta ludost pred

Bogom. Sve što činimo mišlju, riječju i djelom potrebno je da po Duhu prosuđujemo . Da bi

ispravno prosudili i ispravno postupili potrebna nam je Misao Kristova. Potrebno je da Gospodin

dahne Duha Svetoga u nas koji će nas voditi u Mudrost Božju ako budemo dostojni te milosti.

Dok smo na ovom našem proputovanju na zemlji u tijelu , sve naše pobožnosti , molitve i prošnje

trebale bi biti usmjerene ka tome da živimo po Duhu a ne po tijelu. Tako ako smo ludi svijetu i

Mudrost je Božja sa nama, potaknut će nas Duh Sveti da težimo onome što je duhovno .

2. Život po Duhu

„ Nikakvu dakle sada osudu onima koji su u Kristu Isusu! Ta zakon Duha života u Kristu Isusu

oslobodi me zakona grijeha i smrti . Uistinu , što je bilo nemoguće Zakonu , jer je zbog tijela

onemoćao, Bog je učinio : poslavši Sina svoga u obličju grešnog tijela i s obzirom na grijeh ,

osudi grijeh u tijelu da se pravednost zakona ispuni u nama koji ne živimo u tijelu nego po Duhu.

Da oni koji žive po tijelu , teže za onim što je tjelesno : a koji po Duhu za onim što je Duhovno :

težnja je tijela smrt , a težnja Duha život i mir . Jer težnja je tijela protivna Bogu i zakonu se

66

Božjem ne podvrgava , a i ne može. Oni pak koji su u tijelu , ne mogu se Bogu svidjeti. A vi niste

u tijelu , nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova , taj nije

njegov. I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha , ali je Duh život zbog

pravednosti. Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama , Onaj koji uskrisi

Krista od mrtvih oživjet će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama. Dakle , braćo

, dužnici smo , ali ne tijelu da po tijelu živimo ! Jer ako po tijelu živite , umrijet vam je , ako li

pak Duhom usmrćujete tjelesna djela živjet ćete.

Djeca Božja po Duhu

Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji, Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite , nego

primiste Duha posinstva u kojem kličemo : „ Abba , Oče ! Sam Duh susvjedok je s našim duhom

da smo djeca Božja i ako pak djeca , onda i baštinici , baštinici Božji, a subaštinici Kristovi , kada

doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo. Rimljanima 8. 1.- 17.

U poslanici Rimljanima Sv. Pavao nam u dijelu pod naslovom „ Život po duh“ jasno i

nedvosmisleno govori o tome da oni koji žive po tijelu teže za onim što je tjelesno a oni koji žive

po Duhu za onim što je Duhovno Težnja je tijela da nas vodi u smrt a težnja Duha da nas vodi u

život . Svi oni koji hode duhovnim stazama i žele rasti u ljubavi trebaju imati na umu da se težnje

tijela protive Bogu i da su proti zakona Božjeg. Oni koji su tjelesni ne mogu se Bogu svidjeti .

Potrebno je da težimo za onim što je duhovno . Da bi ta naša težnja bila vjerodostojna i zaživjela

u našem konkretnom životu, potrebno je da tijelo podlažemo duhu . Svatko od nas bi trebao sam

prosuditi da li živi po Duhu ili po tijelu ? Da li je Duhovan ili tjelesan ? Ako smo dozvolili da

nama vladaju tjelesne požude , odajemo se raznoraznim tjelesnim uživanjima i zadovoljstvima ne

možemo biti u istini ako kažemo da smo duhovni . Možemo se pravdati da molimo , idemo na

misu , idemo na molitvene susrete , hodočastimo i sl. Sve je to dobro ali mi to sve možemo raditi

i živjeti po tijelu .To nas ne oslobađa da treba da mrtvimo naše tjelesne požude, da ih ukrotimo i

ne dozvolimo da se razmašu i ovladaju one nama. Naša čula su otvorena vrata naše duše u svijet i

ako ta vrata otvorimo čulnim užitcima i zadovoljstvima , otvorit ćemo mogućnost zlodusima da

nahrupe i učine veliku štetu našoj duši i onemoguće nas da duhovno napredujemo i da budemo

duhovni. Pojam tjelesnog je mnogo širi nego što bi se na prvi pogled moglo zaključiti. Tjelesnost

ne uključuje samo što se odajemo tjelesnim užitcima i požudama tijela . Tjelesni smo i kad smo

od svijeta i živimo ovom svijetu i kad koketiramo sa mentalitetom ovoga svijeta. Oni koji su

duhovni nisu od ovoga svijeta i ne žive ovom svijetu. Tjelesni smo i kad težimo i tražimo

duhovne užitke i kad naše pobožnosti i molitve usmjeravamo ka tome da tražimo duhovne užitke

i odajemo se nekoj vrsti duhovne požude .Tjelesni smo kad tražimo duhovne darove kako bi s

njima mahali u želji da se uspinjemo na hijerarhijskoj ljestvici u zajednici , pastoralnim vijećima i

sl. Sotona je jako perfidan i lukav i bez ustrajnog mrtvljenja i otrgnuća od svih i svega ne može se

izbjeći njegovim zamkama . Što nam je onda činiti ? Potrebno je MOLITI I POSTITI. Molitva i

post trebali bi ići usporedo. Ako želimo da naše tijelo podložimo Duhu pored molitve potrebno je

da u naš molitveni život uključimo i post. Ako uključimo u naš molitveni program i post to će

nam omogućiti da sve više budemo duhovni , da napredujemo u duhu . Postom ćemo pripomoći

podlaganje tijela duhu i onemogućiti zlomu da nas otvoreno ugrožava kroz naše prozore u svijet a

to su naša čula . Postom mrtvimo naša čula i podlažemo ih Duhu tako kad u toj borbi izađemo

kao pobjednici nad našim tijelom i željama za tjelesnim užitcima , toj pobjedi post uvelike

doprinosi . Na taj način stvara se zaštita da nas zli neće moći direktno ugrožavati. Naša duša će se

pročistiti i neće biti otvorena vanjskomu svijetu nego onome što je nutarnje i što je duhovno. Bit

67

će otvorena Duhu gdje prebiva Gospodin u samom središtu našeg bića . Duhovan znači biti čiste

duše i umrtvljen svemu onome što je tjelesno i sa svim duševnim moćima , razumom ,

pamćenjem i voljom i bogoslovnim krepostima vjerom nadom i ljubavlju biti okrenut unutra ka

središtu našeg bića ka Duhu i tu se sjediniti s Gospodinom i iz tog sjedinjenja u ljubavi proisteći

će sve naše misli , riječi i djela koja će biti duhovna jer proističu iz Duha i iz jedinstva sa

gospodinom. Bez konstantnog mrtvljenja , molitve i posta to jedinstvo se ne može postići. Sotona

se boji onih koji poste i mrtve svoje tjelesne požude i oni su mu nedostupni . Svojim postom za

druge uz Božju pomoć otimaju mu iz ruku one koje je smatrao sigurnim svojim plijenom .

Gospodin pomaže i prati one koji su u postu i izlijeva Duha Svetoga – Duha branitelja u njihova

srca kao i u srca onih za koje se posti. Zato ako želimo služiti Gospodinu u ljubavi i sa ljubavlju i

pomoći Gospi i Gospodinu da se ispuni Božji plan spasenja cjelokupnoga čovječanstva prikažimo

Gospodinu po Marijinu srcu molitvu i post. U ovo naše vrijeme hedonizam je poprimio takve

razmjere da je postao sotonino najvažnije sredstvo kojim želi zavesti cjelokupno čovječanstvo.

Raznoraznim formama zabave i užitka sa bestidnim i bludnim sadržajima mnoge je zaveo da su

postali robovi svojih požuda i zamamnih strasti. Te duše su u potpunom mraku i u beznadnoj

situaciji . Ako im se ne pomogne molitvom i postom i ako im Svjetlo Božanskog milosrđa ne

otvori oči da progledaju i spoznaju svoju bijedu pa da se pokaju i zavape Bogu za oprost te duše

su same sebe osudile na propast .

Nije mi namjera da namećem nikome ništa , ali mogu poručiti svima koji nisu doživjeli susret sa

Gospodinom u svome srcu da ako žele da se to desi trebaju sve učiniti da počnu živjeti po duhu i

da bez posta teško da će im to uspjeti. Na putu ka nebu jako nam je potrebna molitva pokora i

post . Sv. Petar Alkantranski je od rane mladosti provodio strog pokornički život. To je pokora od

koje zastaje dah , potiče nas na divljenje i toliko je oštra da djeluje nevjerojatnom . Ali onome

koji ljubi i to čistoćom svoga srca i duše nije nemoguće iz čiste ljubavi prikazati svome

Gospodinu pokoru koja ga pretvara u čistu žrtvu paljenicu ljubavi. Na djelu je ljubav koja

nadilazi sve pa i krhkom tijelu daje snagu da može izdržati nezamislivu pokoru.

„ Čak će se redovniku , kleriku i redovnici učiniti neobičnim nositi stare i pokrpane stvari i

izazvat će sablazan kod slabih , pa čak i to što bivaju jako sabrani i predani molitvi . Takav je

svije sada . toliko su zaboravljene brige oko savršenosti koje su s velikim žarom imali sveci .

Mislim da to nanosi još veću štetu u nedaćama što se događaju u ova vremena negoli što bi

nastala sablazan kad bi redovnici pokazali djelima , kao što iskazuju riječima , kako treba malo

držati do svijeta , jer iz tih sablazni Gospodin izvlači velike koristi . A ako se jedni sablažnjuju ,

drugi osjećaju grižnju savjesti pa bi barem u nedaćama postojala slika onoga što je prošao Krist i

njegovi apostoli , budući da je sada potrebnije nego ikada.

16. I još kakvu nam je Gospodin podario u blaženom fra. Petru Alkantranskom ! Nije svijet više

sposoban podnijeti toliku savršenost . Kažu da je sada zdravlje slabije i da to nisu prijašnja

vremena . Ovaj sveti čovjek pripadao je ovom vremenu. Bijaše snažan duh kao u nekadašnja

vremena , te je tako imao svijet pod svojim nogama . Makar se i ne hodalo bosih nogu niti činila

tako oštra pokora kao on , ima puno stvari - kako sam već rekla - da se pogazi svijet , a Gospodin

ukazuje na njih kad vidi srčanost . Kako je veliku srčanost Njegovo Veličanstvo dalo ovome

svecu , kojeg spominjem , zato što je četrdeset i sedam godina činio tako oštru pokoru , što svi

znaju ! Želim nešto o njoj reći , jer znam da je posvemašnja istina.

17. Rekao je meni i još jednoj osobi , pred kojom se malo krio ( a kod mene je bila uzrok ljubav

što ju je gajio prema meni , jer se Gospodin udostojao da je imade zato da me zagovara i hrabri u

68

vrijeme tolike potrebe , kako sam rekla i reći ću ). Čini mi se kako mi je rekao da ima četrdeset

godina kako spava samo sat i pol tijekom jedne noći i dana , te da je najveća muka koju je kod

pokore imao u početku bilo pobijediti san, pa je zbog toga uvijek klečao ili stajao na nogama.

Ono koliko bi otspavao bivalo je sjedeći te naslonjene glave na klin što ga bijaše zabio u zid.

Ležati čak da je i htio , nije mogao , zato što njegova ćelija - kako se zna – nije bila duža od

četiri i pol stope . Tijekom svih tih godina nikada nije stavio kapuljaču , koliko god bijaše žestoko

sunce i kiša .niti išta na noge ili od odjeće , osim habita od grubog sukna, bez ikakve druge stvari

na tijelu ,i to habit toliko uzak koliko se moglo podnijeti , te isto tako ogrtač povrh . Pričao mi je

da bi ga za velike hladnoće skidao te ostavljao otvorena vrata i prozorčić ćelije , da bi se kasnije

ogrnuo i zatvorio vrata , da bi okrijepio tijelo, zato da otpočne nešto ogrnutiji . Jesti svaki treći

dan , to bijaše posve uobičajno , a upitao je zašto se čudim jer da je to posve moguće onome tko

se na to navikava . Jedan njegov prijatelj mi je rekao da e događalo da je osam dana bio bez jela .

Mora da je to bilo dok je bio predan molitvi, zato što je doživljavao velike ushite i zanose iz

ljubavi prema Bogu , čega sam i ja jedanput bila očevidac.

Krajnje bijaše njegovo siromaštvo i trapljenje . Rekao mi je kako mu se dogodilo da je bio tri

godine u jednoj kući svojega reda i da nije poznavao ni jednog redovnika osim po govoru .

Nikada nije podizao očiju , pa tako nije znao naći ni ona mjesta kamo je iz obaveze morao ići,već

bi išao za redovnicima. To mu se i na putu događalo . Žene nikada nije gledao ,i to puno godina .

Govorio mi je da mu je već bilo svejedno vidjeti ih ili ne vidjeti. Bijaše jako star kad sam ga

upoznala , i tolika njegova mršavost , da se činilo kako je sazdan od korijenja stabla . Uza svu tu

svetost bijaše jako prijazan , premda od malo riječi , osim ako bi ga se pitalo. Na riječima bijaše

jako ugodan , zato što je imao divan razbor. Puno bih drugih stvari htjela reći , no strah me je da

će Vaša milost prigovoriti zašto se miješam u to, pa sam sa strahom to i napisala . Stoga i

prekidam s time da mu kraj bijaše kao i život , propovijedajući i opominjući svoju subraću .

Vidjevši da umire , izgovori psalam 122.1.

„ Obradovah se kad mi rekoše hajdemo u dom Gospodnji“ i klečeći preminu.

19. Gospodinu se svidjelo , te kasnije imadoh više od njega nego za života , tako što me je

savjetovao u mnogim stvarima . Vidjela sam ga puno puta u prevelikoj slavi . Rekao mi je kad mi

se prvi put ukazao, da je blažena pokora koja takvu nagradu bijaše zavrijedila i puno drugih stvari

. Godinu dana prije nego će umrijeti , bijaše odsutan , ali mi se ukaza , pa sam spoznala da će

umrijeti , te sam mu to dojavila,budući da se nalazio nekoliko milja odavde. Kad je preminuo ,

ukazao mi se i rekao da se ide odmoriti. Ja u to nisam povjerovala , pa sam to rekla nekim

osobama , a nakon osam dana stigla je vijest da je umro , ili počeo živjeti zavijeke bolje rečeno.

20. Eto tako je ova surovost života završila s tako velikom slavom . Čin mi se da me puno više

tješi nego dok je bio ovdje . Rekao mi je jedanput Gospodin da nema ni jedne stvari koja bi se

molila u njegovo ime a da je ne bi uslišao . Mnoge koje sam mu preporučila da ište od Gospodina

, vidjela sam da su se ispunile . Neka bude blagoslovljen zavijeke. Amen „ „ Moj život „Sv.

Terezija Avilska pog. 27.str. 151, 152.

Savršene li i čiste ljubavi . Hvala ti Gospodine na našemu Sv. Petru. Kakav je sveti život po Duhu

živio Sv, Petar Alkantranski . Koji je plamen Kristove ljubavi plamtio u srcu i duši Sv. Petra .

Kakvom je savršenom ljubavlju služio Bogu i bližnjemu . Savršenstvo u ljubavi , savršenstvo u

otrgnuću svijetu i onomu što svijet nudi, savršenstvo u otrgnuću od svih tjelesnih zadovoljstava i

otrgnuću od konformizma i svih oblika časti . Savršeno otrgnuće od svih duhovnih užitaka tj.

69

savršeno duhovno siromaštvo koje govori o savršenstvu sjedinjenja u ljubavi s Ljubljenim.

Klanjam se Svetoj Ljubavi Gospodine koju si darovao Sv. Petru Alkantranskom i plačem od stida

koliko Bože moj , koliko malo za Tebe činim.

Na našem duhovnom putu jako je opasno da se vežemo za časti i da nas obuzme častoljublje .I o

tome nam jako poučno govori Sv. Terezija

„ Bilo koja osoba koja bi kod sebe osjetila kakvo častoljublje , ako želi napredovati, neka mi

vjeruje i neka prekorači tu verigu , jer to je takav lanac da nema turpije koja bi ga prepilila , osim

Boga , ako se molimo i činimo sve sa svoje strane. Čini mi se da je to omča na ovome putu

.Čudim se kakvu štetu nanosi. Gledam neke osobe svete u svojim djelima , jer čine tako velika da

zadivljuju ljude . Bože mili ! Zašto su te duše još uvijek na zemlji ? Kako to da nisu na vrhuncu

savršenstva ? Što je to ? Tko li zadržava onu koja toliko čini radi Boga ? Ah pa male

navezanosti na čast ! A još je najgore što neće da shvate daje maju. To je stoga što ih katkad

nečastivi uvjeri kako su dužni imati je .

21.Stoga neka mi vjeruju – neka vjeruju za ljubav Gospodnju , ovome mrviću , po kojem im

Gospodin hoće da govori ! – ako ne skinu tu gusjenicu, koja možda neće uništiti cijelo stablo,

zato što će neke druge kreposti ostati , ali sve nagrižene . Takvo stablo nije lijepo jer ne raste , pa

čak i ne dopušta rasti ni onima koja su oko njega , jer dobrog primjera što ga daje nije nimalo

zdrav .Malo će potrajati .Puno puta to kažem. Koliko god sitno častoljublje bilo . ono je poput

sviranja na orguljama . Ako se pogriješi jedna nota ili takt, cijela se skladba poremeti. To je stvar

koja u svakom pogledu nanosi veliku štetu duši, na ovom je putu molitve kuga „ Sv. Terezija

Avilska „ Moj život „ 31.pog. 178. Str.

Dobro se zamislimo nad ovim što nam Sv, Terezija poručuje . Preispitajmo svoju savjest da nema

želja za čašću i napredovanjem na bilo kakvim hijerarhijskim ljestvicama . Da nema kakvih želja

da nam se dive i časte nas. Uklonimo tu kugu kako je naziva Sv Terezija iz našega života da nas

ne uništava. Ovo otrgnuće od častohleplja vrijedi za sve i za klerike i za laike. Hijerarhija postoji

i u Crkvi i u svijetu ali ne smijemo žeđati za tom čašću niti je željeti. Sv. Martin se sakrio u

guščinjak kad su ga htjeli postaviti za biskupa pa su ga guske odale.

„ Zamolila me jednom neka osoba da molim Gospodina neka joj obznani da li će mu služiti ako

se prihvati biskupstva . Gospodin mi je rekao , čim sam se pričestila : KAD BUDE SHVATIO

SA SVOM ISTINOM I JASNOĆOM DA JE ISTINSKO GOSPODSTVO NE POSJEDOVATI

NIŠTA , TADA ĆE GA MOĆI PRIHVATITI. Time se želi reći da onaj tko zatreba imati

upraviteljstvo , ne smije to poželjeti ili htjeti ili barem ne trsiti se oko toga „ . Moj život Sv.

Terezija Avilska 40. Pogl. Str.240.

Post nam pomaže da ugasimo želju za svim tim ispraznostima i da umrtvimo naše tjelesne požude

kako bi postali duhovni i po Duhu živjeli. Ukoliko živimo po tijelu i dozvolimo da tjelesne

požude ovladaju nama prljamo dušu i udaljavamo se od Gospodina i sami smo krivi što u tom

slučaju do susreta s ljubljenim ne može doći jer ne možemo služiti dvojici gospodara i Duhu i

tijelu . Moramo sami donijeti odluku što nam je važnije.

„ I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru : „ Tako ,zar niste mogli jedan sat probdjeti

sa mnom ? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je , istina , voljan , no tijelo je slabo“ .

Matej 26. 40.- 41.

70

Gospodin nam govori da je Duh voljan ali daje tijelo slabo . Molitvom i postom potrebno je

ojačati tijelo , kako bi naše tijelo postalo slobodno od svih požuda i kako bi se stavilo u službu

Duha. Oslobodivši se svakog oblika tjelesnog ropstva i svih duhovnih požuda , naučivši lekciju

da ne želimo posjedovati niti imati , ulazimo u prostor prave slobode Duha a to je daleko , daleko

iznad svega , susrećemo se i sjedinjujemo se sa svojim ljubljenim u ljubavnom zagrljaju . Jadni

su i bijedni svi užitci koje nam tijelo daje u usporedbi sa ljepotom , čistoćom i uzvišenošću

doživljaja prilikom susreta s Gospodinom u našem srcu. To je ljubav kojoj ništa ne nedostaje i

koja je jedina prava punina i Mir i jedina istinska sloboda , sve ostalo je manje ili više

zarobljenost i ropstvo.

Naša Majka i Kraljica mira u Međugorju punih trideset godina poziva sve nas da molimo i

postimo. U početku je to bilo jedanput tjedno .

14. 8. 1984.g. ukazala se vidiocu Ivanu i rekla sljedeću poruku : „ Htjela bih da svijet moli ovih

dana uz mene . I što više ! Da posti strogo srijedom i petkom , da moli svaki dan bar krunicu :

radosna , žalosna i slavna otajstva „ . fra. Slavko Barbarić „ Postite srcem „ str. 10. Siguran sam

da je ovaj Gospin poziv na molitvu i post poznat u većem dijelu kršćanskog svijeta danas .

Nadam se da je barem dio onih koji su čuli a potom prihvatili i počeli postiti srijedom petkom

na kruhu i vodi . Ukoliko neki nisu onda im mogu poručiti da bi bilo potrebno da temeljno

preispitaju svoj duhovni život i da sami donesu zaključak da li je ta njihova odluka da ne poste

odraz toga što misle da žive po Duhu ili je to zbog toga , što god oni mislili o sebi , što su još

uvijek tjelesni i žive po tijelu . Najgore što nam se može desiti je to da pomislimo kako nam nije

potreban post , da smo mi dali i dajemo Bogu dovoljno , molimo , angažirani smo u raznoraznim

aktivnostima ,služimo i radimo za Boga u medijima , pišemo u duhovnim časopisima isl. Sve to

mi možemo raditi a da smo još uvijek tjelesni i da živimo po tijelu a ne po Duhu. Svećenicima bi

se moglo desiti da se pravdaju da su oni već ionako darovali svoj život Bogu , mise svaki dan ,

čitaju časoslov , ispovijedaju , služe Bogu i čovjeku što bi još trebali i da poste? To je za neke

duge koji ne služe Bogu poput njih . Poručio bih svim svećenicima makar ovo može djelovati

pretenciozno , da mogu obavljati svećeničku službu i biti čak revni u svemu tome ali da još

uvijek budu jako tjelesni a malo duhovni . Ako su čuli za Gospin poziv da se posti srijedom i

petkom , u Međugorju su i dolaze u Međugorje i ne poste onda još uvijek nemaju uši da čuju.

U toliko je poruka Gospa naša i Kraljica mira u ovih trideset godina uputila poziv na molitvu i

post :

20. rujna 1984.g.

„ Draga djeco ! Danas vas pozivam da počnete s postom od srca . Ima dosta ljudi koji poste , ali

zato što svi poste . Postao je običaj koji nitko ne želi prekinuti .Župu molim da posti za zahvalu

što mi je Bog dopustio da ostanem ovoliko dugo u ovoj župi . Draga djeco , postite i molite srcem

! Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu „ .

26.9.1985.g.

„ Draga djeco ! Zahvaljujem vam na svim molitvama . Hvala vam za sve žrtve . Želim vam reći

draga djeco da obnovite poruke koje vam upućujem . Napose živite u postu , jer ćete postom

postići i učiniti mi radost , da se ostari čitav plan koji Bog planira ovdje u Međugorju . Hvala vam

što ste se odazvali mome pozivu“ !

71

4. 9. 1986.g.

„ Draga djeco ! I danas vas pozivam na molitvu i post . Znate , draga djeco , da uz vašu pomoć

mogu učiniti sve i prisiliti sotonu da ne navodi na zlo i da se udalji od ovoga mjesta . Sotona

vreba draga djeco svakog pojedinca . Napose želi u svakodnevnim stvarima unositi pometnju u

svakom od vas . Zato vas, draga djeco , pozivam da vaš dan bude samo molitva i predanje Bogu.

Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu! „

4.12.1986.

„ Draga djeco ! I danas vas pozivam da svoja srca pripremite za ove dane kada vas Gospodin

osobito želi očistiti od svih grijeha iz vaše prošlosti. Vi drago djeco, ne možete sami , zato sam ja

tu da vam pomognem. Molite , draga djeco ! Samo tako ćete moći spoznati sve zlo što je u vama i

predati ga Gospodinu , da bi Gospodin potpuno očistio vaša srca. Zato draga djeco , molite bez

prestanka i pripremajte srca u pokori i postu. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu „ !

25.7.1991.g.

„ Draga djeco“ ! Danas vas pozivljem da molite za mir . U ovo vrijeme na poseban je način

ugrožen mir i tražim od vas da obnovite post i molitvu u svojim obiteljima. Draga djeco želim da

shvatite ozbiljnost stanja i da mnogo onoga što će se dogoditi zavisi od vaše molitve. A vi malo

molite. Draga djeco , ja sam s vama i pozivljem vas da s ozbiljnošću počnete moliti i postiti , kao

prvih dana moga dolaska. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu“!

25.8.1991.g.

„ Draga djeco! I danas vas pozivam na molitvu . Sad kao nikad , kad se počeo ostvarivati moj

plan , sotona je jak i želi pomesti moje planove mira i radosti te vam dati do znanja da moj Sin

nije jak u svojim odlukama. Zato vas pozivam , draga djeco da molite i postite još jače . Pozivam

vas na odricanje za devet dana , tako da se s vašom pomoći ostvari sve što ja želim ostvariti preko

tajni koje sam započela u Fatimi . Zovem vas , draga djeco , da sada shvatite važnost moga

dolaska i ozbiljnost stanja. Želim spasiti sve duše i prikazati ih Bogu. Zato molimo, da bi se

ostvarilo u potpunosti sve što sam započela. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu“ !

25.3.1992.

„Draga djeco! Danas kao nikad zovem vas da proživljavate moje poruke , da ih pretvorite u

životnu stvarnost. Došla sam k vama da vam pomognem i zato vas zovem da mijenjate život jer

ste pošli jadnim putem , putem propasti . Kad sam vam govorila : obratite se , molite , postite ,

mirite se , vi ste ovu poruku uzeli površno. Bili ste počeli po njima živjeti , pa ste ih ostavili , jer

vam je to bilo teško. No draga djeco , kad je nešto dobro , trebate u dobru ustrajati , a ne misliti :

Bog me ne vidi, ne sluša, ne pomaže. Vi ste tako radi svoga jadnoga probitka , odstupili od Boga

i od mene . Ja sam željela od vas stvoriti oazu mira , ljubavi i dobrote . Bog je želio da vi svojom

ljubavlju i njegovom pomoću činite čudesa i tako dajete primjer. Zato, evo što vam kažem :

sotona se poigrava sa vama i s vašim dušama . A ja vam ne mogu pomoći jer ste daleko od moga

srca. Zato molite , proživljavajte moje poruke , onda ćete vidjeti čudesa ljubavi Božje u svom

svagdanjem životu . Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu „!

72

25.4.1992.g.

„ Draga djeco ! I danas vas pozivam na molitvu. Samo molitvom i postom može se zaustaviti rat.

Zato ,draga moja dječice, molite i svojim životom svjedočite da ste moji i da meni pripadate , jer

sotona želi u ovim mutnim danima zavesti što više duša. Zato vas pozivam da se odlučite za Boga

i on će vas zaštititi i pokazati što trebate činiti i kojim putem trebate ići. Pozivam sve one koji su

mi rekli , DA, neka obnove posvetu mome sinu Isusu i Njegovu Srcu, i meni , da vas možemo još

snažnije uzeti kao oruđe mira u ovom nemirnom svijetu. Međugorje je znak svima vama i poziv

da molite i da oživotvorujete dane milosti koje vam Bog daje. Zato draga djeco prihvatite s

ozbiljnošću poziv na molitvu. Ja sam s vama i vaša patnja je i moja patnja. Hvala vam što ste se

odazvali mome pozivu „!

25.11.1996.g.

„Draga djeco ! Danas vas iznova pozivam na molitvu , da se molitvom i postom i malim žrtvama

pripremite za dolazak Isusov . Neka ovo vrijeme , dječice bude za vas milosno. Iskoristite svaki

trenutak i činite dobro , jer ćete samo tako u svojim srcima osjetiti Isusovo rođenje, Ako vi svoim

životom dajete primjer i postanete zrakom božje ljubavi , radost će prevladati u srcima ljudi .

Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu „!

25.3.1998.g.

„Draga djeco ! I danas vas pozivam na post i odricanje . Dječice odričite se onoga što vas

sprječava da budete bliže Isusu. Na poseban način vas pozivam : Molite jer ćete jer ćete samo

molitvom moći svladati svoju volju i otkriti volju Božju i u najmanjim stvarima. Svojim

svakodnevnim životom , dječice , vi ćete postati primjer te svjedočiti da živite za Isusa ili protiv

njega i njegove volje. Dječice želim da postanete apostolima ljubavi, Ljubeći , dječice prepoznat

će se da ste moji. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu“!

25.10.1998.

„Draga djeco! Danas vas pozivam da se približite mome Bezgrešnome Srcu. Pozivam vas da u

svojim obiteljima obnovite žar prvih dana , kad sam vas pozvala na post , molitvu i obraćenje .

Dječice prihvatili ste moju poruku otvorena srca , iako niste znali što je molitva . Danas vas

pozivam da mi se potpuno otvorite , da vas mogu preobraziti i povesti Srcu moga Sina Isusa , da

vas on ispuni svojom ljubavlju. Tako ćete dječice , naći pravi mir, mir koji vam daje samo Bog .

Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu“!

U svim ovim porukama Gospa nam poručuje koliko je važno da molimo i postimo ne samo za

naš duhovni rast već koliko je to bitno i za ispunjenje Božjeg plana jer se tim stavljamo u službu

Božju da budemo poput naše Majke Marije službenice Gospodnje. Molimo se dragoj Gospi da

nas zagovara kod Isusa da dahne Duha Svetoga u naša srca. Da se naša srca zapale plamenom

Ljubavi Kristove da u ljubavi i s ljubavlju prikazujemo molitve i postove Bogu . Da to činimo

žarko i s ljubavlju , radosni što služimo tako velikom Veličanstvu i tu radost i žar svjedočimo u

svom svakodnevnom životu.

U oštriji post počeo sam ulaziti kroz četrdesetodnevnu pripravu za Uskrs i Božić. To je u početku

bilo kroz tih četrdeset dana kruh i voda , malo crvenog luka isprženog ne ulju. Potom sam prešao

samo na kruh i vodu u tim danima priprave . Kako su godine išle ja sam svoje postove

73

povećavao. Poslije prvog mog hodočašća u Međugorje neizostavno su bili uključeni srijeda i

petak na kruhu i vodi . Za Uskrsnu pripravu vremenom sam povećao post na kruhu i vodi na

sedamdeset dana . Devetnice posta pred Duhove i pred Veliku Gospu . Tako da sam stigao na

sedam mjeseci posta na kruhu i vodi u toku godine dana. Moram istaći da se kod oštrijih postova

traži razboritost . Moramo biti svjesni koliko bi naše tijelo moglo podnijeti. Bitno je u post ulaziti

postepeno. U tom postepenom ulasku u post podlagat ćemo naše tijelo Duhu. Kad se svladaju

prve početničke muke učvršćeni na stepenici na koju smo stigli idemo dalje. Bitno je da naše

postove pratimo molitvom . Da ih prikažemo kraljici mira i po srcu Majke naše Gospodinu.

Naravno da su mogućnosti da se posti individualne i zavisno od osobe do osobe netko će postiti

na kruhu i vodi srijedom i petkom i neće mu to biti veliki problem dok će kod drugih to ići

mnogo teže uz muku i popratne manifestacije . Ono što je zajedničko za one kojima je post teško

breme je to da će upravo kroz požude koje nisu umrtvili dolaziti i najveća muka. Mogu se desiti

slijedeći simptomi :

Tijelo može malaksati i klonuti da se nema snage za izvršavanje svojih svakodnevnih obaveza .

Vrtoglavica koju Sv. Petar Alkantarski naziva , „ duhom vrtoglavim“ koja sa sobom nosi strah s

pitanjem što se to sa mnom dešava, Ova vrtoglavica ako se javi kad ulazimo u post je u većini

slučajeva dolazi od zloga i dijaboličkog je karaktera. Zli se buni jer mu izmiče žrtva i sve će

učiniti da unese strah i pomutnju da se prestane sa postom . Povraćanje koje nekad zna biti jako

učestalo , intenzivno i iscrpljujuće. Glavobolja kao jako česta pojava kod osoba koje ulaze u post

i ta bol zna biti neizdrživa. Nervoza koju prati nemir i nemogućnost koncentracije. Brojanje sati

pa i minuta kad će proći da se olakšaju muke ? Presing u svijesti što će ti to , vidiš što radiš od

sebe , sve su to gluposti,, mučiš se i patiš bez ikakve potrebe i sl. To sve dolazi od zloga lašca i

prevaranta koji će sve učiniti da spriječi one koji žele krenuti sa postom. Optužbe onima koji su

preporučili post čak i otvorena ljutnja jer su krivi za ono što mi se dešava.

Moglo bi se još nabrajati ali dovoljno je i ovo da bi se stvorila opća slika manifestacija kod

ulaska u post. Zavisi od nas da li ćemo pokazati srčanosti i žara da pobijedimo sve protivštine

našega tijela , koje se buni jer je naviklo na jedan komfor i ako smo živjeli po tijelu i za tijelo

postali smo tjelesnima i naravno da je to sad jedna promjena koja se može doživjeti kao šok. Tu

je i zli koji napada i ne dozvoljava da mu se umakne i oslobodi se ropstva u kojem se bilo nekad i

desetljećima. Jako je bitno da to sve prati molitva i sakramentalan život . Odlasci na Sv. misu ,

ispovjedi , pričesti , klanjanja pred Presvetim . Za one kojima je stvarno teško izdržati cijeli dan

na kruhu i vodi , preporučio bih da krenu sa jednim obrokom i kad svladaju tu stepenici neka

pređu na dva . Ali sada neka se ne uljuljaju pa na jednom obroku ostanu godinu dana. Ipak neka

pokažu malo više žara, Neka prikažu i sebe i post Kraljici mira i neka to učine sa ljubavlju.

Majka će im sigurno pomoći . Svi oni koji su se prepoznali u pojedinim prikazanim simptomima

neka ustraju i neka nastave sa postom jer im je jako potreban kako bi napredovali i rasli u ljubavi.

Postom i molitvom , korak po korak , vremenom napredovat će i jačati milošću Božjom,

oslobađajući se svega onoga što ih odvaja od Gospodina . Počet će sve više i više da žive po

Duhu pa će samim tim sve više težiti za onim što je duhovno a manje za onim što je tjelesno.

Potrebna je ustrajnost . Posvetiti se Djevici Mariji i po njezinom Srcu Presvetom Srcu Isusovu.

Kao što ćemo kad dođemo pred lice Božje biti pitani koliko smo voljeli tako je i u ovom našem

životu Bogu jedino bitno koliko volimo i koliko to što činimo , činimo s ljubavlju. Tako je i sa

postom. U konačnici jedino je važno s koliko ljubavi to prikazujemo Bogu i kad nam je teško da

smo spremni za Gospodina potrpjeti. Iako u svome poslu i svakodnevnim obavezama imam dosta

teškog fizičkog posla , nisam imao poteškoća ni kod najdužih i najoštrijih postova na kruhu i

74

vodi. Stao sam na tih sedam mjeseci godišnje to je koliko ja znam bio post bosonogih

Karmelićana. Siguran sam da sam klerik da bih bio Karmelićanin. Taj red mi je posebno u srcu.

Kad bih mogao birati sigurno bih izabrao strogu klauzuru. Jer i sada u ovome svijetu ja bih živio

neku vrstu pustinjaštva uvjetno rečeno. Nemam mobitel i nikad ga nisam imao , nemam televizor.

Dok sam radio na rukopisu knjige nisam imao Internet i sve sam pisao rukom . Kad je rukopis bio

pri kraju shvatio sam da je u tom obliku potpuno neupotrebljiv. Trebalo gaje prenijeti na

štampanu formu. Tako da sam se našao u poziciji da sam potpisao kapitulaciju svom otrgnuću od

svih tehnoloških novotarija , ja koji sam rezolutno odbijao sve to uz obrazloženje da ja ovako više

služim i Bogu i bližnjemu nabavio sam prijenosno računalo na koje prenosim napisanu knjigu.

Učinio sam to iz ljubavi prema Bogu jer sam shvatio da ću mu tako moći bolje služiti. Kad sam

kupovao računalo sa mnom je bila moja mlađa kćerka Tihana koja me je upitala : „ Jesi li

radostan“ ? I pitanje je bilo na mjestu jer sve što činimo trebali bi činiti s radošću i to je meni

uglavnom polazilo za rukom a ovaj put ne mogu reći da sam bio radostan , ne bio sam

ravnodušan. Očito da je moje svjesno otrgnuće od svega toga ostalo duboko ukorijenjeno u meni .

Naravno da je moja jedina radost u tome što ću i na ovaj jedan novi način za mene , moći služiti

Gospodinu. Otrgnuće od raznoraznih ispraznosti koje nam nudi svijet jako je potrebno. Molim

Gospu da me zaštiti od svega onoga što bi me udaljilo od njezina Sina.

Sam post je mnogo širi pojam od onoga što se obično misli . Kako nam je potreban post od nas

samih. Kad bi rado osudili pa da ne osudimo. Kad bi kritizirali pa da ne kritiziramo . Kad nas

optuže , branili bi se pa da se ne branimo. Kad nam daju počasti a mi ih ne želimo. Kad nas

opljačkaju da se ne parničimo već se bacimo na koljena pa molimo za one koji nas opljačkaše .

Kad nas obesprave mi sretni što smo obespravljeni i molimo na koljenima za one koji to učiniše .

Kad nas prognaju a mi im opraštamo i molimo za naše progonitelje. Kad nas mrze a mi da

uzvratimo ljubavlju i molitvom pred Gospodinom da im se smiluje. Kad darujemo i šakom i

kapom i srcem i dušom i to činimo ne očekujući niti želeći ništa za uzvrat. Ljubeći križ i patnju

oslobođeni od sebe i od svega , sjedinimo se s Gospodinom našim Isusom Kristom čistom

Božanskom Ljubavlju.

75

U MEĐUGORJU

Za fra Slavka Barbarića prvi put sam čuo preko „Radio postaje mir „ . Tako je u lipnju

2006.g.na radio programu bilo govora o dvadeset petogodišnjici Gospina ukazanja u Međugorju.

Tako su pustili snimku gdje fra Slavko govori rečenicu : „ Međugorje je Betlehem „. To je bilo

izgovoreno s toliko ljubavi i topline ali i žara da sam odmah zaključio da ovaj svećenik moli

srcem. Sve što je fra. Slavko za života činio bilo je učinjeno s puno ljubavi i sa srcem. Praćen

zagovorom Kraljice mira i milošću Svetoga Trojstva izgarao je i izgorio u iskrenom služenju

Bogu i bližnjemu . O njemu nisam znao ništa do 2006.g. kada sam prvi put hodočastio u

Međugorje , čak nisam znao ni kako je izgledao jer ga do tada nikad nisam vidio ni na slici. U

drugoj polovini srpnja dobio sam pozivnicu da dođem u Sarajevo povodom proslave dvadeseto

godišnjice diplomskog . Odlučio sam poći u Sarajevo a potom je moj plan bio produžiti u

Međugorje . Ne bih htio idealizirati ali susret s kolegama i profesorima s fakulteta bio je jako

srdačan . Svi smo se izljubili s osmjesima na licu .Šalili se na račun bora i viška kilograma.

Raspršili smo se po cijelom svijetu. Naravno rat je tome uvelike doprinio ali unatoč svemu susret

je bio iskren bez patetike. Iako različiti po mnogo čemu ,radosti ,vedrine i srdačnosti nje nam

nedostajalo. To je bilo petkom . Navečer smo uz pjesmu i ples na Bembaši proslavili zajednički

susret . Bio sam malo rezerviran , nije mi se plesalo , a onda sam shvatio što ja tu glumatam pa i

Gospodin je naš na svečanostima i jeo i pio a siguran sam da je čak i plesao sa uzvanicima. Tako

da sam se i ja uključio plešući i pjevajući . Drugi je dan organiziran rafting na Drini ali produžio

sam za Međugorje. U subotu prijepodne našao sam se u Međugorju. Cilj mi je bio da nađem

smještaj , da ostavim stvari i da pođem na Misu . Ušao sam u suvenirnicu da bih se raspitao za

smještaj i na zidu ugledah sliku svećenika kako drži Presveto u rukama. Na slici je pisalo padre

Slavko Barbarić . U tom trenutku moju svijest , moje srce , moj Duh .cijelu nutrinu preplavila je

riječju neizreciva ljubav. Grudi su mi se tresle u jecajima a suze lijevale niz obraze . Brada m je

podrhtavala. Bilo me je stid . Sakrio sam se u ugao prolijevajući suze nad svojom bijedom. To je

bilo tako snažno sjedinjenje s Gospodinom u ljubavi da je moja duša , moj Duh, moje tijelo ova

glinena posuda bila potresena do samog dna moga bića . Poslije desetak petnaestak minuta

pribrao sam se, našao smještaj i otišao na Misu koja je bila na francuskom jeziku. Dva ženska

vokala predivno su pjevala. Nikada nisam doživio pričest kao tada. To je bio tako nježan susret u

ljubavi, praćen sjedinjenjem u radosti i blagosti. Poticao me je poniznosti. Na Križevcu na mjestu

gdje je fra Slavko izdahnuo , molio sam se i osjetio predivan miris koji ne bih mogao usporediti

niti sa jednim mirisom tu iz naše stvarnosti jer nadilazi sve mirise i drugačiji je od svih. Po

zagovoru Majke naše , Kraljice mira Gospodin izlijeva biserje milosti u srca svih onih koji su

iskreno došli tražiti Boga. Kad dolazimo u Međugorje potrebna je iskrena nakana. Da iskreni

budemo prema sebi i prema Bogu . Ma da smo ne znam kakvi ako iskreno zamolimo našu Majku

i Kraljicu mira , Gospe moja jadan sam ti ja zagovaraj me pred Gospodinom , pomogni mi Majko

teško mi je. Budimo sigurni da će Gospa čuti naš iskreni vapaj i da će nas zagovor naše Majke

pratiti. U svom srcu ćemo doživjeti da je Majka s nama i da se more Božanskog milosrđa izlijeva

na one koji dođu u Međugorje.

Kad sam razmišljao o svemu tome što se dešava oko Međugorja shvatio sam da je

Gospodin to sve dozvolio da se razotkriju namisli srdaca .I kao nigdje drugdje oko Međugorja se

razotkrivaju namisli srdaca. Tako isto kad se polemizira da li se Gospa ukazuje ili ne da bi se to

rasvijetlilo mislim da je najprimjereniji slijedeći odlomak iz Svetog Pisma :

76

„Iz obilja srca usta govore“

„ Ili uzmite : dobro stablo i plod mu je dobar .Ili uzmite : trulo stablo i plod mu je truo. Ta po

plodu se stablo poznaje. Leglo gujinje ! Kako možete govoriti dobro kad ste opaki . Ta iz obilja

srca usta govore ! Dobar čovjek iz riznice dobre vadi dobro , a zao čovjek iz riznice zle vadi zlo .

A kažem vam za svaku bezrazložnu riječ koju ljudi reknu dat će račun na Dan sudnji. Doista

tvoja će te riječ opravdati i tvoja će te riječ osuditi. Evanđelje po Mateju 12. 33.-37.

Riječi fra. Slavka Barbarića : „Međugorje je Betlehem „ , su proročke riječi i vrijeme koje dolazi

će to potvrditi da je to istina. Ali ne samo Betlehem , Međugorje će biti i Nebeski Jeruzalem .

„ Tko ima uši neka čuje „ Evanđelje po Mateju 13. 9.

Tako se lako sabrati u Međugorju tako lako ući u duh molitve. Doživio sam po zagovoru Kraljice

mira tolika sjedinjenja s Gospodinom u ljubavi . Na Sv. Misi pri čitanju Svetog pisma , prilikom

pretvorbe , pričesti , na klanjanjima. Nigdje nisam doživio dublji susret s Isusom i sjedinjenje s

Gospodinom u ljubavi nego na klanjanjima u Međugorju. Na Križevcu , Podbrdu prolijevao suza

nad svojom bijedom. Ispovijedi u Međugorju uz živu prisutnost Gospodina i iskrenu potrebu za

kajanjem uz ljubav koja se ulijeva u srce i spoznaju ljubavi Božje i vlastite bijede suzama koje se

slijevaju pere se naša duša. Razmišljao sam o tome kako to da je Majka Božja došla nama

Hrvatima i po nama naravno cijelom svijetu

„Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje , u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu

. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav , zaigra joj čedo u utrobi . I napuni se Elizabeta Duha

Svetoga i povika iz svega glasa : „ Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe

tvoje ! Ta otkud meni da mi dođe majka Gospodina mojega. Luka I. 39.-43.

Odgovor pronalazim u ljubavi . Naši pređi su voljeli Gospu i utjecali se kroz tolika stoljeća svojoj

kraljici . Oko tisuću crkvi u našoj Domovini je posvećeno Gospi . Naši su preci svjedočili čistu i

iskrenu ljubav prema Isusu i prema Mariji . Sam Dante je bio ganut iskrenom pobožnošću Hrvata

koji su hodočastili u Rim. Mnoge pape su bile dirnute iskrenom ljubavlju Hrvata prema

Bogorodici i Isusu i ta pobožnost jednostavno nije nikoga ostavljala ravnodušnim. Život naših

pređa bio je nezamisliv bez Gospe i bez Isusa. Naši pređi su voljeli Gospodina i Gospu. Gospa je

uvijek bila sa onima koji joj se utječu. Tako je Kraljica Hrvata naša Majka , naša Zora Zlatna

uvijek bila sa svojim narodom. Pobožnost prema Gospi je njegovana kroz stoljeća i taj cvijet je

zalijevan molitvama s ljubavlju , tako da nije uvenuo nego je cvao i širio svoj miomiris sve do

današnjih dana. Došla je onima koji vjeruju i koji joj se utječu i koji je ljube i po našem narodu

naravno cijelome svijetu.

Po svjedočenju vidjelaca prilikom prvog ukazanja Gospa je u naručju držala dijete i pokrivala ga

pokrivačem. To je bitan detalj koji će se potpuno razumjeti u vremenu koje je pred nama. Za

Međugorje i za vidioce vrijedi ono što Sv. Pavao govori u I. poslanici Korinćanima „ Slabe

svijeta izabra Bog da posrami jake „ . Velik je i moćan naš Bog i njegovoj volji se ne može nitko

suprotstaviti. Gospodin šalje svoju Majku da po šestoro krhke , teološki , neuke i nejake djece

pozove svijet na obraćenje. Uz sve protivštine , protivljenja , represiju komunističkog aparata pa i

u ono vrijeme nerazumijevanje jednog dijela crkvenih krugova, Gospin plan je Božjom voljom

zaživio , prvo u Međugorju a potom se proširio na cijeli svijet

77

Uz sve zabrane i progone , bez medija i promidžbe ali uz Gospin zagovor i Božju pomoć sve se

to raspršilo. Gospin poziv i Gospine poruke širile su se živim svjedočanstvima onih koji su

doživjeli živoga Boga u svojim srcima. Ta svjedočanstva su bila autentična i vjerodostojna i

pratio ih je Duh Sveti. Tu vatru ljubavi nitko nije mogao zaustaviti kao što je neće moći zaustaviti

ni danas. Ma što god mislili protivnici Međugorja, mogu ne vjerovati u nadnaravnost ukazanja ,

ne slagati se sa brojem ukazanja , racionalizirati nadugo i naširoko, upirati prstom u ono što je

totalno vanjsko i nema veze sa Gospom i vidiocima , ma što god da učine pa da i otvoreno i

bestidno ustanu protiv Međugorskih ukazanja Božji plan neće moći uništiti koji će se ispuniti do

zadnjeg djelića . Po Međugorju će se razotkriti namisli srdaca i svako će se pokazati onakvim

kakav je. Past će maske kod mnogih i pokazat će svoje pravo lice.

U toliko svojih poruka Gospa je poručila da je ovo milosno vrijeme i ono očito ima

duljinu svoga trajanja. Znači da je pred nama vrijeme koje neće više biti milosno . Na osnovu

svjedočanstava vidjelaca a neka sam osobno slušao na radio postaji „ Mir „ da imamo period

milosnog vremena i priliku da se obratimo. Gospa je vidjelici Mirjani dala pergamenu i na toj

pergameni je napisano deset tajni i to svaka tajna u dan kada će se desiti to je Gospa učinila još za

Božić 1982.g. Već tada je Gospodin odredio koliko će dugo trajati to milosno vrijeme , koliko će

se dugo Gospa ukazivati . Na osnovu toga zaključujem da je jedino otvoreno koliko će se nas

odazvati na Gospin poziv da se obratimo i pomirimo s Bogom. Jedino što možemo je da molimo i

postimo da što više ljudi prihvati poziv i da se što više ljudi spasi. Sam plan Božji nitko neće

moći promijeniti pa sviđalo se to ili ne bilo kome. Bog je iznad svih .Dobro je rekao Gamaliel

članovima Vijeća kad su htjeli osuditi Apostole što navještaju u Ime Isusovo da se klone tih ljudi

jer ako je od Boga to nitko neće moći uništiti i da paze da se ne bi i sa Bogom u ratu našli. To isto

vrijedi danas za sve protivnike Međugorja.

„ Apostoli pred vijećem“

„Dovedoše ih i privedoše pred vijeće . Veliki ih svećenik zapita : „ Nismo li apostoli vam strogo

zabranili učiti u to ime ? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući

krv tog čovjeka „. Petar i odvrate : „ Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima ! Bog otaca

naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. Njega Bog desnicom svojom uzvisi

za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. I mi smo svjedoci

tih događaja i Duh sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju. Nato se oni razgnjeviše i

htjedoše ih ubiti . Ali ustade u Vijeću neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojeg je

poštovao sav narod. On zapovjedi da ljude načas izvedu pa će vijećnicima : „ Izraelci dobro

promislite što ćete s tim ljudima. Ta prije nekoga vremena podiže se Teuda tvrdeći da je netko , i

uz nj prista oko četiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se pristaše razbježaše i netragom ih nesta.

Nakon toga se u dane popisa podiže Juda Galilejac i odvuče narod za sobom. I on propade i sve

mu se pristaše raspršiše. I sad evo kanite se , velim vam tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum

ili to djelo od ljudi , propast će . Ako li je pak od Boga , nećete ga moći uništiti- da se i s Bogom

u ratu ne nađete „! Poslušaju ga pa dozovu apostole , išibaju ih , zapovjede im da ne govore u ime

Isusovo pa ih otpuste. Oni pak odu ispred vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za

Ime .I svaki su dan u Hramu i po kućama , neprestano učili i navješćivali Krista Isusa. Djela

Apostolska 5. 27. -42.

78

Međugorje je Božje djelo i nitko ga neće moći uništiti a oni koji to hoće i koji bi to htjeli mogu se

sa Bogom u ratu naći . Toliko je predivnih doživljaja koje sam doživio u Međugorju. To su

uglavnom duboki nutarnji doživljaji sjedinjenja s Gospodinom u ljubavi.

Jednom prilikom čekao sam za ispovijed kod vanjskih ispovjedaonica . Hrvati koji

dolaze u Međugorje znaju da je ispred ispovjedaonica na hrvatskom jeziku uvijek veliki red.

Molila se krunica u dijelu poslijepodnevnog molitvenog programa pred Misu. Red je bio velik pa

sam se zabrinuo da li ću se uspjeti ispovjediti. Stigao je još jedan fratar da ispovijeda tako da se

red prepolovio i sad sam već pretpostavio likujući u sebi uspjet ću .Malo zatim oglasio se sat koji

govori da je 18 h i 40 minuta kad je vrijeme Gospina ukazanja i sa otkucajima sata ding dong,

ding dong, spustila se takva ljubav u moje srce da sam uz jecaje prolijevao suze moleći Boga da

se miluje meni bijedniku. Kako je neizmjerno blaga i nježna ta ljubav ,kako je bistra, plemenita

.Ta je ljubav izvan prostora osjeta to je čisto duhovna ljubav. Koliko je ta ljubav iznad svega što

možemo i zamisliti i nadilazi sve isprazne osjetne doživljaje. Ne postoje riječi kojima bih opisao

to stanje volje i tu ljubav koju sam doživio. Bilo koji pojam da uzmem blijed je i opis će biti

samo blijeda slika. Fali mi dublja forma izričaja koja bi bila čisto duhovna jer radi se o čisto

duhovnoj ljubavi a mi smo u tijelu i naša forma izričaja je ipak samo osjetna. I uz svu našu

pjesničku sklonost da budemo slikoviti to je ipak samo osjetna forma . Siguran sam da u Vječnoj

Radosti duše komuniciraju na mnogo savršeniji način i da je taj način izražavanja čisto duhovan.

Dok smo u tijelu mi o tome možemo sanjati ali naš je san nedostatan da nam stvori predstavu

kako to je izistinski. Kad bi sjedinili sve najdivnije doživljaje npr. : Držimo svoje dijete u naručju

i volimo ga naravno život bi dali za njega i u tom trenutku slušamo najnježniju glazbu koja nas

dira u srce , gledamo na zidu sliku koja nam se jako dopada , okružn smo onima do kojih nam je

najviše stalo i oni nam sa osmjesima na licu iskazuju ljubav i pažnju i sve to skupa što bi se

moglo doživjeti je kap u moru ljubavi koja se doživljava kod Božanskog sjedinjenja s

Gospodinom u ljubavi . Ovdje zastajem jer mi ponestaje riječi i ne samo to shvaćam da je riječ

površna. S ljubavlju napisana pjesma u tom skladu riječi koje predstavljaju simboličku formu

onog o čemu se želi govoriti mogla bi donijeti u pozadini kao eho nešto od tog doživljaja ali je i

to samo na razini našeg doživljaja koji je ipak površan i više je osjetan. Ako je taj doživljaj uz

Božansko sjedinjenje u ljubavi to je čisti Duh i tu naša poetika ostaje da pluta na površini uz sve

dužno poštovanje prema poeziji i poetskom izričaju

Ispovjedio sam se, sjeo na klupu, pokrio lice rukama i plakao. Razum je tu potpuno

nepotreban rekao bih da je on tu smetnja .Volja je bila sjedinjena u ljubavi i prepustio sam se toj

ljubavi i miru koja se ulijevala u moju dušu na pasivan način.

U tjednu čiste srijede učestvovao sam na seminaru molitve , posta i šutnje . Seminar je

trajao sedam dana i utemeljio ga je kao i uostalom mnogo toga u Međugorju fra. Slavko Barbarić

. Prilikom prijavljivanja u Kući mira našao sam se u istom trenutku sa još jednom osobom na

recepciji i u tom čovjeku vidio sam svećenika .Čak sam čuo glas gospođe sa recepcije tako sam

bar tada mislio : „ Don Ante uzmi ključ“. Tražio sam svećeničko obilježje na njemu ali nisam

mogao uočiti . Rečeno mi je da slijedim osobu ispred i da smo u istoj sobi. Kad sam došao do

sobe , kroz razgovor sam zaključio da ta osoba nije svećenik i da se zove Ante, da je kao i ja

rodom iz Banjaluke i živi trenutno u Hrvatskoj. Seminar je vodio fra Ljubo Kurtović i fra Paško.

Tog prvog dana u nedjeljno poslijepodne upoznali smo se . Fra Ljubo nam je objasnio da ćemo

seminar provesti u šutnji , ne bi trebali međusobno razgovarati. U toku seminara možemo doći

79

kod svećenika na razgovor. Obroci će biti kruh, voda i čaj koji se može zasladit ako tko želi.

Svatko je rekao nešto o sebi. Ante koji nije don Ante je rekao da je došao da od Gospodina

dobije odgovor na jedno važno životno pitanje. Šutnja mi nje predstavljala nikakav problem . Sa

postom sam imao već dubljih iskustava tako da sam seminaru pristupio bezbrižno i sa radošću

.kao što sam se sa radošću i prijavio na seminar . Tokom seminara fra Ljubo je držao pouke ,

čitali smo Sv. Pismo , psalme , imali smo klanjanje pred Presvetim koje je bilo izloženo tokom

cijeloga seminara. Navečer smo išli u crkvu na molitveni program Sv. Misu , klanjanja pred

Presvetim srijedom ,četvrtkom i subotom. Ono što me je najviše radovalo bila su noćna bdijenja

pred Presvetim. Svatko se mogao pred bilježiti u određeno vrijeme noću za bdijenje tako da se ne

bi desilo da nema nikog pred Presvetim. Moji omiljeni termini su bili jutarnji sati od oko četiri pa

do šest , sedam sati .Predivan doživljaj pred Presvetim u tišini i dubokom miru u srcu. Trenutci

opuštenosti , bezbrižnosti , življenog trenutka vječnosti , bez misli, bez želja i zabrinutosti. S

umirenim srcem pred svojim Bogom u klanjanju i zahvali za sve što je učinio i što čini za nas

.Ovdje zastajem , trenutno dok ovo pišem je noć prošla su dva sata. Ulazim u nutarnju molitvu s

pitanjem Gospodinu što da radim ? I jako brzo dolazi odgovor u mojoj svijesti : „ Budi u istini“ ,

uz tople suze sjedinjenja s Gospodinom u ljubavi.

Jedno jutro u bdijenju pred Presvetim moj razum prože bistrina koja nije bila osjetna.

Bez popratnih doživljaja ali sve je čisto, bistro i jasno ,samospoznaja o vlastitim nedostatcima i

propustima ali i spoznaja što bi bila Božja volja za neka konkretna zbivanja u Međugorju

.Shvatio sam da još moram rasti u ljubavi i da ne molim dovoljno i da mi molitva nije na prvom

mjestu. Da ne odgovaram na Gospodinova nadahnuća i da pod izlikom da želim biti mali i

neprimjetan uvijek želio da to radi netko drugi , dostojniji od mene jer mene ionako nitko neće

uzeti za ozbiljno. Shvatio sam jasno svoju bijedu i nedostojnost . Potom sam shvatio da je Božja

volja da se sve pobožnosti iz crkve kao i sva klanjanja prenose preko radio postaje Mir.

Gospodinova je želja da se u Međugorju svake godine za Duhove održi veliki karizmatski susret

na čast Duhu Svetom, da se karizmatski pokret posveti Blaženoj Djevici Mariji. Te spoznaje su

bile tako kristalno jasne i one su kao čist potok tekle mojim razumom, bez razmišljanja bez

napora uz potpunu svijest da je to istina. Tad ja nisam postavljao nikakva pitanja već sam na

pasivan način primao spoznaju a da nisam ulagao nikakvog truda. Ta spoznaja se urezala u meni i

nije bilo nikakve dvojbe to mi je Gospodin dao i na osnovu te spoznaje trebalo je taj poticaj to

nadahnuće pretočiti u djelo . I tu se pojavio problem, prvo u meni. Nisam racionalista i

zgražavam se nad racionalizmom jer sam svjestan da to nije sredstvo kojim se dolazi do Boga

koji je daleko drugačiji od svake naše pomisli i mogućnosti našeg razuma da razumijemo Boga i

shvatimo kako se do njega dolazi. Shvatio sam svoju nemoć i žalio se Gospodinu da su moje

mogućnosti u svemu tome gotovo ravne nuli. Sam pristup onima koji vode i koji bi mogli utjecati

na to da se ispuni Božja volja u svemu ovome o čemu sam dobio poznaju je bio jako ograničen. I

kad bih još i došao u mogućnost da iznesem ono što znam kod onih koji bi mogli omogućiti

realizaciju ne bi me ozbiljno shvatili u to sam bio siguran. Kao i u mnogim drugim situacijama

bolno sam uzdahnuo jadajući se Gospodinu : „ Jadan sam i bijedan Bože moj pa mene neće htjeti

ni saslušati a kamo li da me shvate ozbiljno „ .

Prvo što sam uradio je to da sam otišao na razgovor kod fra Ljube. Rekao sam mu da

Gospodin želi da se sva klanjanja prenose iz crkve preko postaje Mir. Odgovorio mi je da im je

on već ukazao na to ali očito da nisu imali sluha.

80

Tokom seminara sa sobom sam naravno imao Bibliju i djelo od Sv. Terezije Avilske „ Moj život

„ koje sam u to vrijeme čitao i detaljno proučavao. Svaki dan poslije ručka kad je bilo vrijeme za

odmor išao sam na Križevac. Moleći uz Križevac doživljavao milost sjedinjenja s Gospodinom u

ljubavi

Tokom seminara dobio sam spoznaju da Gospodin poziva Antu u svećenike i Ivanu mislim da je

bila iz Požege u časne sestre. Iskreno se Gospodinu klanjala s ljubavlju u svom srcu.

Zadnji dan seminara u nedjelju ujutro bilo je vrijeme rezervirano za svjedočanstva. Nije mi

namjera da kritiziram , Bog mi je svjedok da govorim istinu. Rijetko kad sam se odlučivao za

svjedočenje iako sam u raznim prilikama na molitvenim susretima mogao i trebao svjedočiti

nisam to činio. Ovaj put poticaj i svijest o tome da treba da svjedočim bili su jači i odlučio sam

govoriti o svojim iskustvima na samom seminaru. Počeo sam o tome kako nam je post i pokora

potrebna i na to nam je ukazao utemeljitelj seminara fra Slavko u svojoj knjizi „ Postite srcem „ i

da sam svaki dan išao na Križevac siguran da je taj poticaj došao po zagovoru fra Slavka. Potom

sam htio pročitati odlomak iz knjige „ Moj život „ od Sv. Terezije u kojem ona govori o Sv.

Petru Alkantranskom koji je vodio oštar pokornički život. Vodeći se ako smo na seminaru posta i

molitve i šutnje da bi to trebala biti interesantna tema za sve one koji žele napredovati u

duhovnom životu. Međutim otpor je bio nevjerojatan , ne svi ali veći dio učesnika seminara nije

htio slušati. Točno sam znao tko želi a tko ne želi slušati .Počelo je glasno negodovanje. Fra ljubo

je pokazivao na sat da nemamo vremena. Potom sam prešao na dio o tome što sam dobio u toku

svojih bdijenja pred presvetim. Govorio sam o tome da Gospodin želi da se organizira

karizmatski susret u Međugorju. Pitao sam da li da karizmatici zovu Međugorje ili da Međugorje

zove karizmatike ? Bilo je neumjesnih komentara tako da sam ja u najmanju ruku tu bio ismijan.

Trebao sam uložiti ne malo odlučnosti da se izborim da nastavim sa svjedočanstvom. Uspjelo mi

je da prenesem da Gospodin ovdje iz naše grupe poziva jednu osobu u svećenike i jednu u časne

sestre. Fra Ljubo se rezolutno usprotivio da obznanim o kome se to radi. To mi nije bila ni

namjera , rekao sam : „ Oni o kojima se radi to će doživjeti u svom srcu“ . Tako je rekao bih

neslavno završilo moje svjedočanstvo kao što sam i pretpostavljao kad sam se jadao Gospodinu

da me nitko neće uzeti za ozbiljno. Ali sam ipak bio sretan da sam se izborio i da mi je Gospodin

pomogao da kažem ono što sam imao za reći unatoč otvorenim protivljenjima. Poslije ručka kad

smo pakirali stvari u sobi Ante mi se obratio sa riječima : „ Na koga si ti mislio kad si govorio o

osobi koju Gospodin poziva u svećenike „ ? Odgovorio sam : „Na tebe „ . Ispričao sam mu kako

sam ga vidio kao svećenika još dok smo bili na recepciji kad smo tek stigli na seminar i da se to

potvrdilo u toku seminara i da ga Gospodin želi po mom svjedočanstvu učvrstiti u toj odluci.

Rekao mi je da je na seminar došao da dobije konačan odgovor, što mu je činiti. Već je

pokušavao ali mu to nije pošlo za rukom da krene na studij teologije. Godine idu i da želi ako je

to volja Božja da mu Gospodin otvori put da to i ostvari. Pričao mi je da mu je u toku seminara

došla slika na oči mlade djevojke u vjenčanici i da je to svojom voljom odbacio : „ Ne ja to ne

želim“ . Umirio sam ga rekavši da ga Gospodin poziva i da vjeruje da će mu se otvoriti put za

svećenika. Rekao sam mu da se molim Gospi i fra Slavku da ga zagovaraju pred Gospodinom.

Bilo je podne izmolili smo zajedno Anđeo Gospodnji i rastali se . Antu sam vidio na

karizmatskom susretu u Zagrebu par mjeseci kasnije. Nešto poslije od Danice koja je bila zajedno

sa nama na seminaru doznao sam da je Ante primljen na studij teologije tako će naš don Ante sa

recepcije koji tad to nije bio ipak postati don Ante. Neka je Slava i hvala našemu Gospodinu.

81

U želji da služim Gospodinu i vršim njegovu volju da poradim na tome da se organizira

karizmatski susret u Međugorju. Stupio sam u kontakt sa nekim osobama iz karizmatskog pokreta

u Zagrebu. U to vrijeme karizmatici su imali svoj mjesečni susret nedjeljom u crkvi Sv. Križa u

Sigetu. Koliko ja znam tih susreta više nema. Shvatio sam da se tu neće moći ništa uraditi.

Nedostajalo je spremnosti ali i svijest da tu karizmatici iz Hrvatske ne mogu mnogo učiniti i da

ne zavisi od njih

Odmah poslije Uskrsa otišao sam u Međugorje. U „ Kući Mira“ , gdje smo imali seminar „ Posta

molitve i šutnje „ djeluje karizmatska zajednica i sastaje se na molitvenom susretu jedan puta

tjedno . Preko prijatelja Željka koji je jedno vrijeme boravio kod monfortanaca na Svetom Duhu

u Zagrebu a potom je došao u Međugorje i tu živio, uspio sam doći u kontakt sa ljudima koji

vode u zajednicu. Prije susreta sam želio sa njima stupiti u kontakt ali mi je gospođa vjerojatno iz

vodstva grupe , rekla da ne mogu prisustvovati molitvi i da je to moguće samo njihovim

članovima. Rekao sam da mi nije namjera da narušavam njihov red samo da bih htio da

porazgovaram na kratko. Došlo mi je da se smrznem.

Poslije molitvenog susreta uspio sam doći do voditelja i iznijeti mu prijedlog da se održi

karizmatski susret na Duhove u Međugoju. Odmahnuo je glavom . Ja sam mu u srcu čitao veliki

strah. Rekao je da za to ne postoje uvjeti da bi on rado ali da je to vjerojatno neizvedivo. Postalo

mi je jasno da su fratri veliki protivnici karizmatskog pokreta i da ne bi dozvolili održavanje

takvog jednog susreta. Tad mi je postalo jasno da od susreta neće biti ništa i da bi se susret

održao bila je potrebna direktna Božja intervencija. Kako je bilo tad tako i sada nekoliko godina

kasnije ništa se nije promijenilo. Ništa manje nisu predrasude prema karizmaticima i prema

karizmatskoj molitvi. Toliko sam puta bio u Međugorju za Duhove. Nikakva popratna

manifestacija na čast Duhu Svetom. Redoviti molitveni program kao i svaki drugi dan a to je

rođendan naše Majke Crkve katoličke .Rodila se Crkva na taj dan i Duh Sveti je sišao na

Apostole i na one koji su se zatekli zajedno s njima.

„ Pedesetnica – prvi Duhovi

2 „ Kad je napokon došao dan Pedesetnice , svi su bili zajedno na istom mjestu . I eto iznenada

šum s neba , kao kad se digne silan vjetar . Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao

neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđu po jedan na svakog od njih. Svi se napune Duha Svetoga i

počeše govoriti drugim jezicima , kako im već Duh davaše zboriti . A u Jeruzalemu su boravili

Židovi , ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. Pa kad nasta ona huka , strča se mnoštvo i

smete jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći : Gle

! Nisu li svi ovi što govore Galilejci. Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom

jeziku ? Parti , Međani,Elamljani i , žitelji Mezopotamije, Judeje, Kapodocije, Ponta i Azije,

Frigije i Pamfilije , Egipta i krajeva libijskih oko Cirene , pridošlice Rimljani , Židovi i

sljedbenici , krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena

djela Božja“. Svi su izvan sebe zbunjeno jedan drugog pitali : „ Što bi to moglo biti „ . Drugi su

pak , podrugujući se govorili : „ Slatkog su se vina ponapili“! Djela Apostolska 2.1.-13.

To je veliki dan za našu Crkvu i trebalo bi ga tako i obilježiti. Molitvom i pjesmom i

zahvalnicama , zahvaliti Gospodinu što nam je poslao Duha Svetoga.

82

„ Obećanje Duha Svetoga „

„ U posljednji, veliki dan blagdana Isus stade i povika : „ Ako je tko žedan, neka dođe k meni !

Neka piju koji vjeruju u mene ! Kao što reče pismo : Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe

!“ To reče u Duhu kojeg su imali primiti oni što vjeruj u njega. Tada doista ne bijaše još došao

Duh jer Isus nje bio proslavljen „ Evanđelje po Ivanu 7. 37. – 39.

Trebalo bi moliti svakodnevno a osobito na dan Duhova da se izliju rijeke žive vode i napoje sve

žedne. A tko to danas koji vjeruje nije žedan ljubavi Kristove –

„ OBEĆANJE Duha „

„Ako me ljubite , zapovjedi ćete moje čuvati . I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga

Branitelja da bude s vama zauvijek : Duha Istine , kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i

ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti kao siročad , doći ću

k vama, Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. U

onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. Tko ima moje zapovjedi i

čuva ih , taj me ljubi , a tko mene ljubi , njega će ljubiti Otac moj , i ja ću ljubiti njega i njemu se

očitovati „. Evanđelje po Ivanu 14. 15. – 21.

Gospodin nas poziva na ljubav da ljubimo Boga svoga. Obećava nam Duha istine , Duha

Branitelja kojeg svijet ne poznaje. Trebamo se čuvati mentaliteta ovoga svijeta da nam se ne bi

desilo da ne mognemo primiti Duha Istine jer ga ne poznajemo. Ako budemo ljubili bit ćemo

otvoreni Duhu Svetome i imat ćemo pravu spoznaju i nećemo se protiviti volji Božjoj.

„ Djelovanje Duha Svetoga „

„S početka vam rekoh ovo jer bijah s vama. A sada odlazim k onome koji me posla i nitko me od

vas ne pita kamo ideš? Naprotiv , žalošću se ispunilo vaše srce što vam ovo kazah. No kažem

vam istinu : bolje je za vas da ja odem , jer ako ja ne odem , Branitelj neće doći k vama, ako pak

odem , poslat ću ga k vama. A kad on dođe , pokazat će svijetu što je grijeh , što li pravednost , a

što osuda , grijeh je što ne vjerujete u mene , pravednost – što odlazim k Ocu i više me ne vidite ,

a osuda – što je knez ovoga svijeta osuđen. Još vam mnogo imam kazati , ali sada ne možete

nositi. No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu , jer neće govoriti sam od sebe

, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi . On će mene proslavljati jer će od

mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh : od mojega

uzima i – navješćivat će vama“. Evanđelje po Ivanu 16. 5. -15.

Gospodin govori da je bolje da ode kako bi poslao Branitelja i kad dođe Duh Istine uputit će nas

u istinu. Navješćivat će nam ono što dolazi. Trebamo sami sebi odgovoriti koliko smo otvoreni

Duhu Svetome. Ako ga volimo kako se može desiti da ni rođendan naše Crkve ne obilježavamo

svečano a to je dan kada je Duh Sveti sišao u obliku plamenih jezika i rodila se Crkva. Ako

volimo našu Crkvu kako se može desiti da nam smetaju molitve onih koji bi htjeli slaviti Duha

Svetoga i Sveto Trojstvo . Zašto se sprečavaju karizmatici i karizmatski pokret da slobodno

83

djeluju i služe Bogu i bližnjemu. Oni koji to čine mora će odgovarati pred licem Božjim za svoje

postupke.

„ Petrov govor „

„ A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade , podiže glas i prozbori „ Židovi i svi što boravite u

Jeruzalemu ovo znajte i riječi mi poslušajte : Nisu ovi pijani , kako vi mislite – ta istom je treća

ura dana – nego to je ono što je rečeno po proroku Joelu :

„ U posljednje dane , govori Bog .

Izlit ću Duha svoga na svako tijelo

I proricat će vaši sinovi i kćeri .

Vaši će mladići gledati viđenja ,

A starci vaši sne sanjati.

Čak ću i na sluge i sluškinje svoje

Izliti Duha svojeg u dane one i proricat će.

Pokazat ću čudesa na nebu gore

I znamenja na zemlji dolje ,

Krv i oganj i stupove dima

Sunce će se prometnuti u tminu , a mjesec u krv prije nego svane Dan Gospodnji velik i slavan. I

tko god prizove ime Gospodnje bit će spašen“. Djela Apostolska 2. 14. – 21.

Izlit će Gospodin svoga Duha na svako tijelo u posljednje dane .

Živimo posljednja vremena i trebali bi biti potpuno duhovno slijepi pa ne vidjeti kud ovaj svijet

ovakav kakav jest ide. Toliki je postao nastran i toliko tone u glib da će ako ovako nastavi utonuti

u potpuni mrak . Unatoč svemu tome Gospodin će u posljednje dane po som Božanskom

milosrđu izliti Duha svoga na sako tijelo. Pitanje je kako će jedan Skandinavac ili većina

Evropljana prizvati Ime Gospodnje kad Boga nema kod njih ni u mislima ni u riječima ni u

djelima. Kad su potpuno tjelesni i to nastrano tjelesni i odali su se nastranim požudama svoga

tijela, protive se svemu što je Božje , smeta im i križ na zidu. Potrebno je prikazati molitve i

postove za njihov spas.

Unatoč svim protivštinama izlit će Gospodin Duha svoga i desit će se novi Duhovi i to u

Međugorju tom svetom mjestu gdje Gospa već punih trideset godina neumorno služi Bogu svome

i svima nama kao prava majka i službenica Gospodnja. I desit će se to na Duhove i pozvat će

Gospodin one sa srcem od krvi i mesa sa svih strana svijeta da prisustvuju tom svetom događaju

pa neka se protivi tome tko god hoće uzalud im svima to čovjek neće moći spriječiti jer će to biti

84

volja Stvoriteljeva a njegovoj volji se ne može nitko suprotstaviti. Desit će se to neposredno prije

dolaska našega Isusa Krista jer sve ove godine Gospa i Kraljica mira priprema dolazak some

Sinu. I razotkrit će se namisli srdaca , svi će se pokazati onakvima kakvi jesu. One koje Gospodin

pozove i oni u svijetu koji su Kristovi bit će kršteni Duhom Svetim i Ognjem rodit će se nanovo

odozgor . Taj plamen Ljubavi Kristove koji će se zapaliti kad Gospodin dahne Duha svoga u sva

ta srca nitko više neće moći ugasiti. Bit će to žarki svjedoci vjere u Krista , pa ako treba i na križ i

u oganj u smrt kud god za Krista će biti spremni dati život. Ako nam je za Kista umrijeti sa

Kristom ćemo i uskrsnuti. Trebamo se spremati za to vrijeme koje je blizu, molitvom i postom i

pažljivo slušati što nam to Kraljica mira poručuje u svojim porukama i te poruke oživotvoriti u

som svakodnevnom životu.

Svake godine 18. Ožujka vidjelica Mirjana ima godišnje ukazanje. 2007.g. ukazanje je imala u

dvorani zajednice „ Ćenakolo „ i to je bilo prvi put da sam osobno bio prisutan ukazanju Kraljice

mira. Bio sam jako radostan vođen mišlju da ću biti prisutan ukazanju Majke našeg Spasitelja i

sam sebi govorio da je to jako velika milost . Dvorana je bila puna i mnogo je hodočasnika ostalo

vani u dvorištu . Uspjelo mi je da se smjestim bočno od mjesta ukazanja otkud sam mogao vidjeti

izraz lica u toku ukazanja. Prije ukazanja smo molili krunicu i pjevali duhovne pjesme. Stigla je

vidjelica Mirjana sa svojima, kleknula je ispred Gospina kipa. Imao sam Imao sam priliku da

vidim izraz njezina lica u trenutku Gospina dolaska. To lice se preobrazilo i nije potrebno biti

duhovan niti teološki učen da se shvati da je to milost Božja na djelu. Očito je da u svom srcu

nosi ljubav, da je obasjana Božanskom Ljubavlju i da se pred našim očima dešava preobrazba

koja je nadnaravna. Doživio sam Božju Ljubav u svom srcu i neizmjernu sreću što sam tu na tom

svetom mjestu imao priliku biti u blizini naše Gospe. Preko vidjelice Mirjane uputila nam je

poruku. U toku zadnjih nekoliko godina često sa bio prisutan ukazanjima 2. u mjesecu koja su

otvorena za javnost. Tu sam doživio beskrajnu Božju ljubav i imao priliku vidjeti kako nazočnost

Gospe i milost koja ju prati mijenja srca i potiče na obraćenja . Imao sam priliku vidjeti jednu

mladu Talijanku koja je na ukazanje došla sa roditeljima . Ona je iako je ukazanje već bilo

završilo i dalje jecala ,prolijevala suze i nije se mogla zaustaviti koliko je plakala. Očito da je to

bilo obraćenje srca koje je doživjela susretom sa Božanskom ljubavlju. Desilo se ono što se zove

„ metanoja“ potpuno obraćenje. Uz silinu milosti , spoznaju Boga i vlastite grešnosti duša je

bolno jecala i suze su lile niz obraze. Gledao sam presretne roditelje kako im lica sjaje od sreće.

Neka je slava i hvala našem Gospodinu i našoj dragoj gospi na beskrajnoj milosti koju nam svima

daruju.

Zadnjih godina često sam u Međugorju. Predivno je biti na festivalu mladih i vidjeti tu radost,

okupljenih iz cijeloga svijeta. Pedeset do šezdeset tisuća mladih iz cijeloga svijeta u molitvi i

pjesmi bez i jednog jedinog incidenta. Dugački redovi mladih iz cijeloga svijeta koji strpljivo

čekaju na ispovijed. Predivna slika i to je budućnost ovoga svijeta , mladi pomireni s Bogom.

Prekrasna svjedočanstva doživljene i proživljene vjere i ljubavi u stvarnom životu.

Za dan uzvišenja križa na križevcu se okupi oko sto tisuća ljudi. Treba biti , vidjeti i doživjeti tu

rijeku ljudi kako se kreće stazom križnog puta prema vrhu brda prema križu. Ta pobožnost prema

križu a samim tim i prema muci Gospodinovoj spasit će ovaj svijet jer kad smo spremni biti s

Gospodinom u muci bit ćemo milošću Božjom i u slavi. Ne znam da li se još negdje u svijetu na

taj dan okupi toliki broj ljudi oko križa i da se pod križem slavi Sv. misa. Neka ta slika ide ovome

hedonističkom svijetu koji se guši u požudama i nastranostima. Od najsramotnije smrti na križu

85

Gospodin je svojom mukom i smrću , svojom svetom krvlju zalio i preobrazio svojom ljubavlju

križ u najveličanstveniji znak spasenja cjelokupmnog čovječanstva . O sveti križu o Raspeta

Ljubavi koja si najveću bol i muku , preobrazila u najveličanstveniji izraz darivanja za spas svih

nas. Spasitelju naš kako je malo onih koji te iskreno ljube. Ljubav je u našem životu jedino bitna i

jedino je ljubav ta koja će nas opravdati pred licem Božjim i koja će nam se uračunati u

pravednost .Ljubav je ta koja je jedino vječna sve ostalo je raspadljivo. Zabadava nam je sve ako

ne ljubimo. Ako nam je srce santa leda , ako se nitko ne može ogrijati na plamenu ljubavi iz naših

srdaca , ništa od nas uzalud nam sve pa ma kako mi imali uzvišenu sliku o samima sebi. Ako smo

naučili lekciju spoznaje vlastite nedostojnosti to je pokazatelj da smo počeli voljeti i da smo se

počelo oslobađati sebe i svoje samodopadnosti. Tek tada se stvaraju uvjeti da istinski prigrlimo

križ i zavolimo patnju koja nas mijenja i oslobađa od raznog oblika ropstva jer smo utamničeni

tokom našeg života a da toga nismo niti svjesni.

86

KRIŽ OD SUZA

Kao štovatelj naše gospe i Kraljice mira u proljeće 2009.9.razmišljao sam što bih ja

mogao učiniti za Gospu i Gospodina .Osnivanje molitvene zajednice bilo je najprihvatljivije

rješenje jer nas je Gospa toliko puta pozvala na molitvu u svojim porukama. Svoj prijedlog iznio

sam Kseniji iz naše bivše molitvene zajednice i složila se da bi to bilo dobro. Cilj je bio moliti na

nakane Kraljice mira.

2. i 3. Svibnja 2009.g. Damjan Stein iz Engleske držao je seminar za članove karizmatskog

pokreta u Sali bivše kinoteke kod crkve Sv. Blaža. Prvog dana seminara puno sam razmišljao o

osnivanju zajednice. I na samu pomisao o zajednici ulazio sam u sjedinjenje s gospodinom u

ljubavi. To mi je nedvosmisleno govorilo da je volja Božja da se osnuje zajednica. Potom je

stigla poruka od 2. Svibnja prilikom ukazanja Kraljice mira vidjelici Mirjani :

„ Draga djeco već dugo vam dajem svoje majčinsko srce i pružam svoga Sina. Vi me odbijate.

Dozvoljavate da vas grijeh sve više obuzima. Dozvoljavate da ovlada vama i oduzima moć

rasuđivanja. Jadna moja djeco osvrnite se oko sebe i pogledajte znakove vremena. Zar mislite da

možete bez božjeg blagoslova ? Ne dozvolite da vas tama obavije . Iz dubine srca zavapite za

mojim Sinom. Njegovo ime raspršuje i najveću tamu. Ja ću biti s vama. Samo me pozovite. Evo

nas Majko vodi nas. Hvala vam .

Gospa je bila žalosna . Samo je rekla poruku i blagoslovila nas.“

Gospa nam je u ovoj poruci posvijestila istinu da je odbijamo i to je istina i za mnoge one koji

vjeruju u Gospina ukazanja ali ne slušaju srcem Gospine poruke.

Poniznosti draga i sveta kako si lijepa u našoj Majci koja nam poručuje da je samo pozovemo i da

će biti s nama.

„Evo nas majko vodi nas“.

Čuli smo majčin poziv u svom srcu i krenuli sa pripremama da osnujemo molitvenu zajednicu u

kojoj bi se molilo na nakane Kraljice mira . Petnaestak dana poslije održan je prvi molitveni

susret zajednice koju smo nazvali „ Kraljica mira „. Imao sam veliku sliku Kraljice mira koju je

Ksenija uokvirila i na kojoj smo napisali naš slogan „ Evo nas Majko vodi nas“

Na prvom susretu bilo nas je desetak . Nije baš sve išlo glatko, neki su došli a potom poslije

izvjesnog vremena prestali dolaziti. Sotona nas je napadao i mnogima stavljao u oči nesavršenost

bližnjih te ih nastojao odvući da ne dolaze na molitvu. Neki se nisu slagali sa molitvenim

programom. Bilo je i grubih napada od pojedinih članova gdje se željelo unijeti razdor i

onemogućiti djelovanje zajednice. Zli se koristio grešnošću i nesavršenošću pojedinih članova

infiltrirao se i pokušao razoriti zajednicu iznutra. U tom rigidnom napadu zloga nekoliko članova

je napustilo zajednicu. Nismo prerasli u veliku zajednicu ostali smo mala skupina. Broj je varirao

od nas par do desetak maksimalno petnestak .Sad smo grupica od oko desetak članova. Unatoč

svim protivštinama i napadima zla zajednica se uspjela održati milošću Božjom i zagovorom

Kraljice mira. Kako pri prvom susretu tako i sada zajednica je bila i ostala molitvenog tipa. Ako

nas Gospa poziva da molimo onda ćemo činiti ono na što nas ona poziva i na tom sam ustrajavao

od početka pa do danas .

87

Naše živote , molitve ,prošnje, susrete sve predajemo našoj Majci i po Majčinom srcu našemu

Gospodinu . Molimo na Gospine nakane i za sve na što nas Gospa poziva u svojim porukama. Na

početku susreta sve predajemo Gospi na koljenima izgovarajući naš slogan

„ Evo nas majko vodi nas „. Pročitamo Gospinu zadnju poruku , molimo krunicu Duhu Svetome,

Litanije Duhu Svetome, Litanije Svih Svetih, čitanje Božje Riječi ,molitva za mir , krunica

Božanskog milosrđa , zazive Božanskog milosrđa, Veliča , i na kraju zahvalimo Gospodinu i

Kraljici mira.

U jesen 2009.g. na jednom molitvenom susretu dok sam na koljenima pred slikom Kraljice mira

spontano molio za svećenike , za sve kršćane , za one koji nisu upoznali ljubav Gospodina našega

Isusa Krista , ljubav je ispunila moju svijest , moje srce i suze su potekle niz obraze . Molio sam

zatvorenih očiju. Susret u ljubavi sa Gospodinom uvijek prati izražena spoznaja beskrajnog

Božanskog milosrđa nježnosti i dobrote kao i samospoznaja moje nedostojnosti i bijede. Kad sam

završio sa molitvom i otvorio oči iznenadio sam se kad sam vidio da su suze koje su tekle i pale

na tlo otslikale pravilan križ. Bio je potpuno pravilan sa jednakim razmacima od suze do suze ,

ali su nedostajale dvije suze. Sačinjavalo ga je osam suza a da bi slika bila potpuna trebalo ih je

biti deset. Pozvao sam one koji su taj dan došli na molitveni susret da vide i svi su se uvjerili da

je to nedvojbeno pravilno otslikan križ od suza. Ma da mi daju sve blago ovoga svijeta u zamjenu

za križ od suza ne bih ga ni pogledao. Sa prezirom bih ga odbio kao što sve vremenite ispraznosti

odbijam sa prezirom. U tom križu vidim pečat Božje ljubavi u mom srcu . Susret s Ljubljenim u

samom središtu moga bića i poziv da s još više žara ljubim patnju i bol , da nosim svoj križ i

slijedim svog Spasitelja. Križ od suza ima višestruki simbolizam. Nosio je osobnu ali i opću

poruku. Potrebno je da se zaljubimo u križ , jer nas čeka križ u ovom vremenu koje je pred nama

i da bez križa nam nema spasenja.

KRIŽ OD SUZA

Dal suze su riječi

Boli što se množe

Ta najdublja svjetlost

Gdje razum se gasi

Samo suze vrele pale

Sveta Ljubav Trojstva

I na tlu su otslikale

88

Kada Duh i duša

U ljubavi se slože

O Raspeta Ljubavi

Milosrdni Bože

Ali dvije suze

U odrazu manje

Na putu ka Tebi

Otrgnut od svijeta

I zamamnih strasti

I prezren da bude

Prezir svjetskoj časti

U svetosti nježnoj

Bog izabra lude

Kad čistoća duše

U punini križa

Milosrđem dragim

Svi zastori se sruše

I te dvije suze

Bolne slile

Tada Duh i duša

Jedno budu bile

89

MEĐUGORJE I MILOSRĐE BOŽANSKO

BOŽANSKO MILOSRĐE U POSLJEDNJEM OD POSLJEDNIH VREMENA

U jesen 2010.g. hodočastio sam u Međugorje . Molitveni program se odvijao u Crkvi

Sv. Jakova. Poslije krunica i Sv. mise ostao sam na molitvi Svjetlosne krunice . Molio sam na

koljenima ispred prvih redova klupa blizu oltara. U toku molitve doživjeh prisustvo Gospodinovo

ali bez sjedinjenja u ljubavi. Doživio sam da mi je razum postao kristalno jasan , tako bih to

opisao i shvatih da Gospodin želi da se u Crkvi časti slika Milosrdnog Isusa i da se treba postaviti

na zid iza oltara i to u velikom formatu. I to ne samo u Međugorju već u svim crkvama cijelog

svijeta da se stavi ta slika i da se časti i da će Gospodin po toj slici udijeliti mnoge milosti i

obasjati sve one koji budu častili tu sliku svojim Božanskim milosrđem . Nije bilo nikakve

dvojbe ta spoznaja je došla od Gospodina i to je bila Božja volja. Našao sam se u sličnoj situaciji

kao i mnogo puta prije. Potpuno mi je bilo jasno što treba ali sam bio svjestan da su moje moći da

nešto učinim na tome da se to ostvari manje od moći jednoga mrava da promjeni svijet. Znam da

ne činimo mi i da nismo moćni mi moćan je Gospodin i da On sve čini a mi m samo instrumenti

u rukama Božjim. Sve je to meni bilo jasno ali za ovako nešto nisam vidio nikakve šanse osim da

budem ismijan ili da se ne želi sa mnom niti razgovarati. Svjestan sam bio da jedino što mogu je

to da molim pa da Gospodin nadahne nekog sa ugledom i moći da poradi na tome jer ja obični

bijednik tu nisam imao što tražiti.

Pored štovanja slike potrebno je u tri sata činiti ono što je Gospodin rekao Sv. Faustini da se čini:

„ U tri sata zazivaj moje milosrđe, posebno grešnicima, Udubi se makar na kratko u Moju muku ,

prije svega u Moju napuštenost za vrijeme umiranja . To je čas velikog milosrđa svijetu.

Dopuštam ti prodrijeti u Moju smrtnu žalost . U tom času ne uskraćujem ništa duši koja me moli

po Mojoj muci“. Dnevnik Sv. Faustine str. 359.

Kako nisu studiozno čitali Dnevnik Sv. Fausine mnogi u tri sata mole krunicu Božanskog

milosrđa . Ali Gospodin je rekao u to vrijeme da zazivamo Božansko milosrđe posebno

grešnicima . Da se udubimo barem na kratko u njegovu muku a prije svega u njegovu napuštenost

za vrijeme umiranja. To je čas velikog milosrđa svijetu. Krunicu bi trebali moliti u neko drugo

vrijeme.

Svi moji pokušaji da nešto uradim na širenju pobožnosti Božanskog milosrđa završili su

sa neuspjehom osim u našoj zajednici . Nije mi cilj da kritiziram niti da osuđujem , ali kada sam

drugi put te jeseni došao u Međugorje i pokušao u prolazu porazgovarati sa jednim fratrom iz

Međugorja nije htio me saslušati i to što sam govorio izgleda da nije mu ni doprlo do svijesti. To

me je jako rastužilo i žalio sam se Gospodinu kako sam jadan i da mene neće nitko ozbiljno

shvaćati. Drugi put dobio sam broj jedne gospođe koja djeluje u Međugorju. Prenio sam joj kako

bi u crkvi Sv. Jakova trebalo širiti pobožnost Božanskog milosrđa. Rekla je da sam se obratio na

krivu adresu i da bih trebao razgovarati sa fratrima. Uz to je bila toliko ljuta i frustrirana upitavši

me kako sam se usudio da je zovem i tko mi je dao njezin broj . Bila je to mješavina ljutnje i

straha. Još mi je rekla da je bolesna i da ima velikih problema sa astmom. Savjetovao sam je da

90

se moli Sv. Faustini i da moli krunicu Božanskog milosrđa. Odgovorila je da to nije njezina

pobožnost. Rekao sam joj : „ Dobro molit ću se ja Sv. Faustini i ozdravit ćete“ . Odgovorila je : „

Zar ti misliš da imaš toliku moć „ . Rekoh : „ Neću ja“ . Ljutito je odgovorila da ne želi da

razgovara i da je ne uznemiravam. Ispričao sam se i završio razgovor. Jasno mi je da ima

problema dijaboličkog karaktera. Molio sam se žarko Sv. Faustini da je zagovara pred

Gospodinom .Tako su završavali moji pokušaji da poradim na širenju pobožnosti Božanskom

milosrđu. Ali nije sve tako loše završilo. U našoj zajednici „ Kraljica mira“ svi su prihvatili tu

pobožnost punim srcem. Na našim molitvenim susretima radosno molimo krunicu Božanskog

milosrđa , čitamo zazive Božanskog milosrđa , čitamo pojedine odlomke iz Dnevnika Sv.

Faustine . Moj dan počinje i završava sa krunicom Božanskog milosrđa i sa čitanjem zaziva

Božanskog milosrđa .

Sva moja spoznaja Boga i Božje dobrote dobila je svoju potvrdu u Božanskom milosrđu koje je

Gospodin objavio Sv. Faustini.

Sva Božja dobrota , nježnost , bezuvjetna ljubav za sve, spremnost praštanja pa i najvećim

grešnicima samo ako su spremni pokajati se i prihvatiti Isusa za svog Spasitelja. Božju ljubav ne

možemo spoznati i daleko je uzvišenija od naše razumske sposobnosti ali u Božanskom milosrđu

se ona razotkriva do krajnjih granica spoznajnih sposobnosti naših duševnih moći. Božansko

milosrđe nadilazi Božju pravdu. Sotoni jako smeta širenje pobožnosti Božanskom milosrđu u to

ćemo se uvjeriti čitajući Dnevnik Sv. Faustine. Sveta ljubav u srcu našega Gospodina koja čezne

za spasenjem duša i koja na najmanju spremnost duše da se pokaje , izlijeva svjetlost svog

Božanskog milosrđa ,pere dušu , rastjeruje zloduhe koji panično bježe pred tom svjetlošću.

Raspeta ljubavi sva moja nadnaravna iskustva sjedinjenja u ljubavi s tobom i spoznaja tvoje

beskrajne dobrote našlo je potvrdu u moru tvog Božanskog milosrđa. Kralju milosrđa , klanjam ti

se , hvalim te , slavim i zahvaljujem ti na tvom Božanskom milosrđu za sve nas. Prostro bih se na

tlo i molio da zrake tvojeg Božanskog milosrđa obasjaju sve duše , oslobode one koji u ropstvu

da se svi spasimo , da svi oprani u tvojoj svetoj milosrdnoj ljubavi prispijemo u vječnu radost.

Kad se govori o tome da je naš krajnji cilj sjedinjenje s gospodinom u ljubavi , shvaćam da to

sjedinjenje treba da bude sa Milosrdnim Gospodinom i da je naš cilj da se suobličimo sa Isusom

koji je Kralj milosrđa i sama dobrota. Molimo se dragoj Gospi da nas zagovara da budemo

milosrdni u svom konkretnom životu kako bi se suobličili sa Kraljem milosrđa da budemo

produžene ruke naše Majke da Svijetlost Božanskog milosrđa obasja sve duše. Ovaj naš svijet je

potonuo u glib i valja se u blatu grijeha. Jedini spas za naše čovječanstvo je Božansko milosrđe,

bez kojeg najvećem dijelu našeg svijeta spasa ne bi bilo. Grijeh je toliko uprljao savjest i dušu

najvećeg broja ljudi na našoj planeti da su obezglavljeni u nemiru i srljaju u propast a da toga

nisu niti svjesni jer im je zbog grijeha oduzeta moć rasuđivanja. Bez direktne Božje intervencije i

bez Božanskog milosrđa u toj Božjoj intervenciji čovječanstvo bi bilo potpuno izgubljeno. Sotona

se infiltrirao u sve pore današnjeg društva i zaveo najveći broj ljudi ovog svijeta. Svjestan da su u

njegovoj vlasti i ako bi se sudilo po Božjoj pravednosti oni su već izgubljeni i spasa im nema ako

bi ostali takvi kakvi jesu. Ali po Božanskom milosrđu koje nadilazi pravednost i koje sotoni

smeta jer mu izmiču oni koje je utamničio i svezao okovima grijeha, spasit će se moći svi koji u

toj direktnoj Božjoj intervenciji prihvate Isusa za svog spasitelja i budu spremni pokajati se za

svoje grijehe.

91

Gospa i Kraljica mira punih trideset godina priprema nas za sve to što je već na pragu i što će se

dogoditi . Sve ove godine Gospine prisutnosti milosno je vrijeme i kroz sve to vrijeme Gospa nas

priprema za dane BOŽANSKOGA MILOSRĐA. Tad će se od svakog tražiti da se odluči da li

prihvata Isusa Krista za svoga Spasitelja i time biva spašen ili ne prihvata i biva izgubljen za sva

vremena. Na nama će svima biti da slobodnom voljom odlučimo. Odgovor ćemo morati dati i

nećemo moći odlagati odluku . Bit će to dani Božanskoga milosrđa kad će se dati prilika svima

da se spase ukoliko to budu željeli i slobodnom voljom odluče da žele biti Kristovi i prihvate

Isusa za svoga spasitelja.

„ Piši slijedeće : Prije nego što dođem kao pravedni sudac , doći ću kao Kralj milosrđa. Prije nego

što započne Dan pravednosti ljudima dat će se slijedeći znak na nebu :

Sva svjetla na nebu ugasit će se i bit će velika tama na cijeloj zemlji. Onda će se pojaviti znak

križa na nebu i iz tih otvora gdje su bile probijene ruke i noge Spasiteljeve izvirat će velike

svijetlosti, koji će neko vrijeme osvjetljavati zemlju. To će se dogoditi kratko prije sudnjeg dana

„.

„ O krvi i vodo , što potekoste iz Srca Isusova kao izvor milosrđa za nas ja se uzdam u Te „.

Dnevnik Sv. Faustine str. 39

„ Ja želim da se ova slika javno izloži na prvu nedjelju poslije Uskrsa „ Ta nedjelja je svetkovina

milosrđa. Po utjelovljenoj Riječi, Ja dajem spoznati ponor mog milosrđa „

„ Na čudan način se to odvijalo kako je to Gospodin zahtijevao. Prvo štovanje slike iskazale su

mase na prvu nedjelju po Uskrsu. Tri dana je slika javno izložena i od ljudi čašćena.

Slika je bila izložena u „ Ostra Brama „ u prozoru zabita i mogla je se vidjeti izdaleka. U Ostra

Brama svečano je obilježen trodnevljem završetak jubilejske godine otkupljenja svijeta 1900 g.

od Otkupiteljeve muke. Sad vidim da je djelo otkupljenja povezano sa ovim od Gospodina

traženim Djelom milosrđa „. Dnevnik Sv. Faustine str.40. 41.

1933.g. Otac Bernardin Smoljan i župljani župe Međugorje podižu križ na Križevcu u čast 1900

godina od Otkupitejeve muke i uskrsuća . Tim činom su direktno učestvovali a da vjerojatno nisu

ni znali u djelu Otkupljenja cijeloga čovječanstva. Gospa je vidiocima rekla da je križ bio u

Božjem planu. Kako nam Sv. Faustina govori o tome da je shvatila da je djelo Otkupljenja

povezano sa Djelom milosrđa a vrijeme će pokazati da je Međugorje direktno povezano sa

Božjim planom spasenja cijeloga Čovječanstva po Božanskom milosrđu

92

„ Navečer kad sam bila u ćeliji, ugledala sam Isusa Gospodina u bijeloj odjeći. Jedna ruka je

podignuta za blagoslov , druga je dodirivala odjeću na grudima. Iz otvorenog dijela odjeće na

psima izlazile su dvije velike zrake : crvena i bijela. Šuteći promatrah Gospodina. Moja je duša

bila prožeta strahom ali i velikom radošću Nakon nekog vremena Isus mi reče : „ Naslikaj sliku

prema ovome što vidiš s popisom : Isuse ja se uzdam u Tebe. Ja želim da se ta slika štuje ,

najprije u vašoj kapelici, a onda u cijelome svijetu. Ja obećavam da ona duša ,koja štuje ovu sliku

, neće biti izgubljena . Obećavam također, već ovdje na zemlji, pobjedu nad neprijateljima ,

posebno u trenutku smrti. Sam ću ih braniti kao svoju ćast“.

„ Ja želim da svećenici propovijedaju Moje veliko milosrđe prema grešnim dušama . Grešnik

neka se ne boji približiti mi se . Zrake milosrđa želim izliti na duše ljudi „. Dnevnik Sv. Faustine

str. 24. 25.

„Drugoga dana nakon Sv. pričesti čula sam slijedeći glas : „ Moja kćeri pogledaj u ponor Mog

milosrđa i iskaži čast i slavu Mom milosrđu. Učini to na slijedeći način . Sakupi sve grešnike

cijeloga svijeta i uroni ih u bezdan Mog milosrđa. Želim se dati dušama. Čeznem za dušama ,

moja kćeri . Na Moju svetkovinu – Dan milosrđa – prođi cijelim svijetom i dovedi nemoćne duše

izvoru Mog milosrđa . Ja ću ih ozdraviti i ojačati.“. Dnevnik Sv. Faustine str. 85. 86.

„ Kad mi je ispovjednik zapovjedio pitati Isusa za značenje dviju zraka na slici obećah pitati

Gospodina o tom, Za vrijeme moje molitve čula sam nutarnje riječi : „ Obje zrake znače krv i

vodu. Blijeda zraka označuje vodu koja opravdava duše. Crvena zraka označuje krv koja je život

duša. Ove dvije zrake izvirale su nekoć iz dubine Mog milosrđa, kad je koplje otvorilo moje

umiruće srce na križu. Ove zrake štite duše pred srdžbom Mog Oca. Blago onom tko će živjeti u

njihovoj sjeni jer ga neće stići pravedna ruka Božja. Ja želim da prva nedjelja poslije Uskrsa

postane svetkovina milosrđa. Zamoli mog vjernog slugu, da toga dana objavi cijelom svijetu o

Mom velikom milosrđu. Tko toga dana dođe na Vrelo života primit će potpuno oprost svojih

krivica i kazni.

Čovječanstvo neće naći mira dokle god se ne okrene s povjerenjem Mom milosrđu. ..

Moje srce raduje se nazivu milosrđe .

Objavljuj da je milosrđe najveće Božje svojstvo. Sva djela Mojih ruku okrunjena su milosrđem „

. Dnevnik Sv. Faustine str.109.

„…Čista ljubav daruje duši snagu u smrti. U umiranju na križu nisam mislio na sebe, nego na

jadne grešnike i molio se Ocu za njih. Hoću da tvoji posljednji trenutci posve sliče mojim na

križu. Postoji samo jedna cijena kojom se otkupljuju duše - to su patnje koje su sjedinjene s

mojima na križu. Čista ljubav razumije ove riječi. Tjelesna ljubav neće ih nikada razumjeti“

93

Jednom reče Isus : „ Moj pogled na ovoj slici jednak je mom pogledu na križu“. Dnevnik Sv.

Faustine str.115.

„ Ljudima pružam posudu s kojom trebaju dolaziti po milosti na izvor milosrđa. Posuda je ova

slika s potpisom

Isuse ja se uzdam u Tebe „ . Dnevnik Sv. Faustine 116.

„ Jedan sat razmatrati moju bolnu muku , veća je zasluga , nego se godinu dana bičevati do krvi.

Razmatranje mojih bolnih rana od velike je koristi tebi a meni čini veliku radost …..

„ Istoga dana dok sam u crkvi čekala na ispovijed , ugledala sam iste zrake koje su izlazile

pokaznice te se raširiše po cijeloj crkvi. To je trajalo koliko i pobožnost. Nakon blagoslova

vratiše se s obje strane u pokaznicu. Zrake su bile svijetle i prozirne kao kristalne. Molila sam

Isusa da zapali vatru svoje ljubavi u svim ohladnjelim dušama. Pod tim zrakama srce postaje

toplo pa i onda kad bi bilo kao gromada leda i kad bi bilo tvrdo kao stijena , postat će kao

prašina“.

Dnevnik S. Faustine str.128.

„Jednom kad sam razgovarala sa svojim duhovnim vođom , ugledala sam nutrinom – munjevito

kratko – njegovu dušu u velikoj tjeskobi , u tako velikoj muci , kako Bog samo rijetko dodiruje

duše takvim plamenom. Patnja dolazi od ovog dijela. Doći će vrijeme u kojem će od Boga

preporučeno djelo doživjeti prividno potpuno uništenje. Ali zatim slijedi Božje djelovanje

velikom snagom koje će svjedočiti istinitošću. To će crkvi podariti novi sjaj , koji već dugo u njoj

počiva. Da je Bog beskrajno milosrdan , ne može nitko osporiti. On želi da ga duše najprije

upoznaju kao Kralja Milosrđa. Kad započne ovaj pobjednički pohod , svi ćemo već biti u novom

životu gdje više nema boli.

…….Kad bi grijesi duše bili crni kao noć - kad bi se grešnik obratio Mojem milosrđu, on bi

Meni iskazao najveću čast i postao bi hvalom Mojeg gorkog trpljenja. Kad neka duša veliča Moju

dobrotu, sotona dršće pred njom i bježi do u dno pakla“.

Kad sam jednom umjesto nutarnje molitve započela čitati jednu duhovnu knjigu, jasno i

jednostavno sam čula u svojoj duši ,riječi:

„ Ti ćeš pripravljati svijet na Moj konačni dolazak „ Dnevnik Sv. Faustine str 148.

Ovdje Gospodin govori o Djelu Božanskog milosrđa koje je objavio Sv. Faustini i tome da će

pripravljati svijet za konačni dolazak našeg spasitelja. Gospa nas sve ove Godine priprema za

dolazak svoga Sina. I kad se počnu ostvarivati tajne Kraljice mira za ovaj svijet , zasjat će svijetlo

94

Božanskog milosrđa i dat će se prilika svima koji to budu htjeli da se spase da prihvate Isusa za

svoga Spasitelja. Tako će se potvrditi da je Međugorje i poziv Kraljice mira na obraćenje i spas

cjelokupnog čovječanstva u direktnoj vezi sa Božanskim milosrđem.

Vremena je malo. Živimo posljednje od posljednjih vremena, ukoliko želimo služiti Gospodinu i

pomoći da se spase oni koji su sada u beznadnoj situaciji trebamo širiti pobožnost Božanskom

milosrđu po kojem se jedino može spasiti ovaj svijet. Svi crkveni prostori bi trebali imati sliku

Milosrdnog Isusa kao i svi mi koji vjerujemo da je naš Bog Kralj Milosrđa. U tri sata bi trebali

zazvati Božansko milosrđe za sve osobito grešnicima , udubiti se na kratko u Kristovu muku

osobito u Gospodinovu napuštenost prije umiranja. Gospodin nam govori da je to čas velikog

milosrđa svijetu.

Svakodnevno bi trebali moliti krunicu Božanskog milosrđa. Svećenici bi sa oltara trebali

propovijedati o Božanskom milosrđu, poticati vjernike da šire ovu pobožnost. Trebalo bi

organizirati duhovne obnove i seminare na temu o Božanskom milosrđu. Mediji , radio postaje i

časopisi trebali bi svoj prostor otvoriti za širenje ove pobožnosti. Naravno da će se zli

suprotstavljati svemu ovome. Ali kao što je Gospodin Sv. Faustini na samu spomen Božanskog

milosrđa sotona bježi u najdublji dio pakla. Obasjat će Gospodin zrakama svog Božanskog

milosrđa one koji budu širili ovu pobožnost i zaštititi ih od zloga kao i raspršiti Legije zloduha od

onih za koje se bude molilo.

Sv. Faustina je u jednom blijesku dobila potpunu spoznaju što će se dogoditi sa djelom

Božanskog milosrđa. Spoznala je da će djelo jedno vrijeme doživjeti prividno potpuno uništenje.

To se doslovno i dogodilo . Dekretom Kongregacije Svetog Oficija od 28.11.1958. zabranjeno je

širenje pobožnosti Božanskog milosrđa u datom obliku. Udaljene su prethodno postavljene slike

u brojnim crkvama.

To je trajalo sve do 30.6.1978. kada je ova odluka o zabrani poništena.

Drugi dio proroštva govori o tome da će poslije ovog prividno potpunog uništenja slijedi Božje

djelovanje velikom snagom. Danas je pobožnost Božanskom milosrđu bliska mnogima diljem

svijeta ali mišljenja sam da Božje djelovanje velikom snagom tek slijedi i da je to vrijeme jako

blizu bliže nego što bi mogli i zamisliti. Sv. Faustina o tome kaže da će to biti pobjednički pohod

koji će Crkvi dati novi sjaj. Na taj pobjednički pohod priprema nas Kraljica mira sve ove godine.

Došlo je vrijeme za širenje pobožnosti Božanskog milosrđa koje će biti praćeno velikom Božjom

snagom i to će biti pobjednički pohod i zadnja priprava za dolazak našega Spasitelja Isusa Krista.

Ovo nitko neće moći zaustaviti jer što Bog odluči on će to i provesti.

„ Kad sam došla na klanjanje odmah me obuze nutarnja sabranost i vidjela sam Isusa komu je

skinuta njegova odjeća, svezana uz stup. Istodobno je započelo bičevanje, Vidjela sam četiri

čovjeka koji su naizmjence bičevali Isusa. Pri pogledu na te boli zastade mi srce. Gospodin mi

reče : Ja trpim još veću bol nego što je vidiš „ . Isus mi je dao spoznati za koje se grijehe dao

bičevati - to su grijesi nečistoće. O kako je bilo užasno Isusovo duhovno trpljenje za vrijeme

Njegova bičevanja. Isus mi reče : „ Gledaj i vidi ljudski rod u sadašnjem stanju“ U istom

trenutku ugledala sam strašne svari : Krvnici se udaljiše od Isusa a bičevanju pristupiše drugi,

95

Uzeše bičeve i nemilosrdno udarahu po Gospodinu. Bili su to svećenici, redovnici , redovnice i

najviši crkveni dostojanstvenici što me je jako čudilo , a k tome svjetovne osobe različitih starosti

i različitih staleža. Svi iskališe svoj bijes na nedužnom Isusu. Kad sam to vidjela srce mi obuze

borba sa smrću. Za vrijeme bičevanja od strane krvnika Isus je šutio i gledao u daljinu. Ali kad su

ga bičevale gore spomenute duše Isus zatvori svoje oči , i otrže se tiho ali bolno jecanje iz

Njegova srca. Gospodin mi je dao u pojedinostima spoznati kako je bila snažna zloća ovih

nezahvalnih duša : „ Gledaj to su patnje koje su nadmašile moju smrt „ Tada zanijemiše moje

usne i imala sam osjećaj da ću umrijeti. Istodobno sam osjećala da me nitko ne može utješiti ni

izvući iz takvog stanja, samo Onaj koji me u njega uveo. Gospodin mi reče : Ja vidim veliku bol

tvoga srca. Ono je donijelo izuzetno olakšanje Mojem srcu. Gledaj i tješi se. Tada ugledah

Gospodina na križu. Kad je Isus neko vrijeme tako visio, vidjela sam gomilu razapetih duša ,

upravo tako kao i Isusa. Vidjela sam drugu i treću gomilu duša. Druga gomila nije bila pribijena

na križ, ali duše su čvrsto držale križ u rukama. Treća gomila nije bila ni razapeta niti su duše

držale križ u rukama, nego su ga vukle za sobom i bile nezadovoljne. Isus mi reče : „ Vidiš li

duše koje su slične meni u patnji i u preziru .One će mi biti slične i u proslavi. Te opet koje su mi

manje slične uboli i u preziru , imat će manju sličnost sa mnom i u proslavi“. Većina razapetih

duša bile su iz duhovnih staleža. Vidjela sam i meni poznate razapete duše i jako sam se radovala.

Isus mi reče : „ Sutra za vrijeme razmatranja , razmišljat ćeš o tome što si danas vidjela „. I Isus

odmah nestade mojim pogledima. Dnevnik Sv. Faustine str. 153. 154.

Kako je kristalno jasno da smo najbliži Isusu kad smo na križu i da se suobličiti možemo sa

našim spasiteljem samo ako srcem i dušom budemo spremni da prihvatimo križ. Da prihvatimo

uvrede, osude, grubosti, osorosti , laži i klevete, udarce i pljuvanja a da to podnosimo kao što je

podnosio i naš spasitelj. Sv. Terezija Avilska se pita kad smo bliže Gospodinu nego u muci i

patnji? Toliko o tome kao odgovor svima onima koji misle da je primarno da držimo do sebe.

Gospodin Sv. Faustini nedvosmisleno govori da će oni koji su mu slični u patnji bit slični i u

proslavi i to su Isusove riječi za sve one koji imaju uši da čuju. 1992. g. u Banjaluci kad je već

uvelike bjesnio rat ja sam pisao pjesme. U jednoj pjesmi iako tad još uvijek nisam doživio

obraćenje govorim o milosrđu dragom, boli za kojom treba čeznuti i o razapetoj duši. Zvuči

nevjerojatno da sam prije dvadeset godina pisao pjesme koje govore o putu do Boga i to i to baš

precizno o tome kako i što nam je na tom putu potrebno činiti. Govori da čak i hladnoj stijeni

treba prići sa blagim milosrđem, o razapetoj duši i pristanku da je mlate do besvijesti i to srcem

punim. Ta pjesma je u potpunom skladu sa poukom koju je Gospodin dao Sv. Faustini , u skladu

sa Svetim Pismo gdje nam Gospodin govori o tome da onaj tko želi svoj život spasiti izgubit će

ga a onaj tko izgubi svoj život spasit će ga. Istina tada ja Boga nisam još poznavao ali je duša

čeznula za svojim Gospodinom. Pjesma se zvala „ Samoća „ i kad bih je danas pisao ništa ne bih

mijenjao osim naslova zvala bi se „ Kraljevstvo Božje „ i jednu riječ u prvom stihu umjesto u

kraljevstvo samoće , stavio bih u Kraljevstvo Božje a sve ostalo bih ostavio isto. Pjesma je u

izvornom obliku izgledala ovako.

96

SAMOĆA

U kraljevstvo samoće , može li se stići

Čeznuti za bolom ko za dragim bićem

Milosrđem blagim hladnoj stijeni prići

Kruto surovo sad rađa se svanućem

Moja duša na dobošu razapeta struna

Glog povijen stari usamljeno drijema

Da dobuju do besvijesti nudim srca puna

Čak ni trula panja blizini nema

Kad se zgori u prah da se slije

U visine bezvremene nečujno se skriti

Pregršt vrela žara nježno lice mije

Snježnom perlom ljubavi Božji smiješak piti

„ Navečer ugledah anđela u mojoj ćeliji izvršitelja Božje srdžbe. Nosio je svijetlu odjeću.

Njegovo je lice svijetlilo. Ispod njegovih nogu je bio oblak iz kojih su izlazili gromovi i munje u

njegove ruke i tek iz njegovih ruku dodirivali su zemlju. …..

Započela sam moliti Boga za svijet nutrinom razabranim riječima. Kad sam tako molila, vidjela

sam nemoć anđela , koji više nije mogao izvršiti pravednu kaznu nad grešnicima. Još nikad kao

tada nisam bila molila takvom nutarnjom snagom. Sljedeće su riječi kojima sam vapila Bogu : „

Vječni Oče , prikazujem Ti Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo Tvog ljubljenog Sina , Gospodina

našega Isusa Krista , kao zadovoljštinu za naše grijehe i grijehe cijeloga svijeta. Po Gorkoj muci

Isusovoj smiluj se nama „ Slijedećeg jutra kad sam došla u kapelu čula sam nutrinom riječi : „ Ta

molitva je za ublaženje moje srdžbe ….“ Dnevnik Sv. Faustine str.161.

Iz ovoga dijela Dnevnika jasno je d je sam Gospodin poučio Sv. Faustinu molitvu Božanskome

milosrđu i poučava je kako da moli krunicu Božanskom milosrđu i govori da je to molitva za

ublaženje Božje srdžbe. Ovaj svijet ovakav kakav jest spas može tražiti i dobiti kao milost samo u

Božanskom milosrđu i izvan ove Božje milosti bio bi osuđen na propast. Nije slučajno što je

97

sotona bjesnio na Sv. Faustinu protiveći se što piše o Božanskom milosrđu govoreći joj da je Bog

pravedan jer su se mnoge duše izmakle koje su se unatoč grešnosti spasile utječući se Božanskom

milosrđu. Došli smo do zida i vremena je malo , pješčani sat milosnog vremena vrlo brzo isteći će

do kraja. Uslijedit će opomene a zatim poziv da se odlučimo da li prihvaćamo pruženu ruku

Božanskog milosrđa, da li želimo biti Božji, odričući se grijeha i kajući se. Ako se budemo htjeli

spasiti bit će potrebno da sa punom sviješću i srcem prihvatimo Kralja Milosrđa za svoga

Spasitelja izgovarajući ISUSE JA SE UFAM U TEBE.

„ Neka najveći grešnici ( polože ) svoju nadu u Moje milosrđe. Oni imaju pravo prije svih drugih

pouzdati se u bezdan Mojeg milosrđa. Moja kćeri piši za izmučene duše o Mojem milosrđu.

Raduju me duše koje se , pozivaju na Moje milosrđe. Takvim dušama Ja podjeljujem više milosti

, nego si same žele. Ja ne mogu kažnjavati, pa kad bi to pogađalo najvećeg grešnika. Kad se on

pozove na Moje milosrđe, opravdam ga u mojem neiscrpivom i neistraživom milosrđu. PIŠI :

PRIJE NEGO DOĐEM KAO PRAVEDNI SUDAC , ŠIROKO OTVARAM VATA MOJEG

MILOSRĐA. TKO NE ŽELI UĆI KROZ VRATA MILOSRĐA , MORA KROZ VRATA MOJE

PRAVEDNOSTI „. Dnevnik Sv. Faustine str. 318.

Dobrote li , nježnosti , blagosti i mlosrdnosti našeg Kralja Milosrđa. Padnimo ničice i poklonimo

se tolikoj dobroti i prije no dotaknemo tlo bit će nam oprošteno , oprat će nas zrake Božanskog

milosrđa. Branit će nas naš Kralj kao svoju čast i opravdati nas pred svojim Ocem. Otac će nas

gledati isto kao da gleda svoga Sina i otvoriti nam vrata svojih stanova koje je pripravio za one

koji žele prihvatiti Njegova Sina za svoga Spasitelja.

Najveći dio našega čovječanstva nije upoznat sa Božanskim milosrđem. Pa i kršćani o

Božanskom milosrđu znaju jako malo rekao bih površno. Tako se malo govori o Božanskom

milosrđu, čak i u vjerničkim krugovima. Ne sjećam se da sam čuo propovijed o Božanskom

milosrđu. Ne govori se i ne širi pobožnost devetnice Božanskog milosrđa. Na radio postajama

koje govore o životu Crkve i ne spominje se nedjelja Božanskog milosrđa i ne promovira se

devetnica Božanskom milosrđu. Slušam te postaje i ovo govorim jer sam tomu svjedok. U okviru

Evangelizacije ja bih rekao u okviru one koja će se još moći izvesti , jer je vremena jako malo,

Božansko milosrđe bi trebalo, s obzirom na situaciju u kojoj se nalazi naše čovječanstvo zauzeti

čelnu poziciju. Trebalo bi svijet upoznati sa Kraljem milosrđa, Isusom Kristom i sa svim onim što

je po Sv. Faustini obećao onima koji se pozovu na Njegovo Božansko milosrđe. Trebalo bi svijet

pripremiti kad se nađe u beznadnoj situaciji, a naći će se vrlo brzo, da svoj spas potraži tamo gdje

će ga moći jedino naći, a to je u moru Božanskog milosrđa ,i prihvaćanju Isusa Krista za svoga

Spasitelja

„ Jutros, za vrijeme Sv. mise , vidjela sam trpećeg Isusa. Njegova muka odražavala se na mojem

tijelu , iako nevidljiva , ali ne manje bolna. Isus me pogledao i reče : „ UPRKOS MOJOJ

GORKOJ MUCI PROPADAJU DUŠE . DAJEM IM POSLJEDNJE SIDRO SPASA. TO JE

SVETKOVINA MOJEG MILOSRĐA. UKOLIKO NE SLAVE MOJE MILOSRĐE , PROPAST

ĆE ZA VJEČNOST. TAJNICE MOJEG MILOSRĐA , PIŠI OBJAVLJUJ DUŠAMA MOJE

VELIKO MILOSRĐE, JER JE BLIZU STRAŠNI DAN , DAN MOJE PRAVEDNOSTI „ .

98

„ Danas sam čula slijedeći riječi u mojoj duši : „ Moja kćeri, pođi na djelo. Ja sam s tobom.

Čekaju te veliki progoni i muka, ali neka te tješi misao da će se mnoge duše spasiti i posvetiti

ovim djelom „. Dntrevnik Sv. Faustine str. 283.

Obraćam se tebi kršćanine koji se priznaješ vjernikom i svjedočiš svoju vjeru , živiš

sakramentalan život , ideš na nedjeljnu misu. Razmisli o ovim Kristovim riječima , pogledaj malo

znakove vremena, razmisli malo o svojim bližnjima i iskreno priznaj da li bi se svi mogli spasiti

da je sutra dan pravednosti. Posljednje sidro spasa kako nam reče naš Spasitelj je svetkovina

Božanskog milosrđa i mnogi ako ne budu slavili Božansko milosrđe propast će za vječnost.

Gospodin u bolnom vapaju potiče sv. Faustinu da piše i objavljuje dušama Božansko milosrđe jer

je blizu strašni dan , dan njegove pravednosti. Vrijeme te pravednosti je na pragu. Kraljica mira

nas trideset godina poziva na obraćenje , molitvu i post govoreći nam da je milosno vrijeme , da

ne propuštamo priliku da se promijenimo i pomirimo s Bogom. To milosno vrijeme ističe i

primiče se svome kraju. Ono će kulminirati ŠIROM OTVORENIM VRATIMA BOŽANSKOG

MILOSRĐA i tko ne iskoristi to posljednje sidro spasa propast e za vječnost. Potrebna nam je

zajednička molitva za spas cijelog čovječanstva. Gospodin je objavio svoje Božansko milosrđe

Sv. Faustini za cijeli svijet i to je objavljeno redovnici kongregacije sestara Naše Gospe od

Milosrđa. To je red sestara naše Svete Majke Crkve katoličke. Ali Gospodin je to darovao

cijelom svijetu. Za sve one koji prihvate Isusa za svoga spasitelja. Tako i mi koji se smatramo

Kristovim trebali bi moliti za cijeli svijet da se svi spase , sa željom da

niti jedna duša ne propadne. Trebali bi se suobličiti sa našim Kraljem Milosrđa i biti mu slični

tako što ćemo biti milosrdni prema svima i moliti milosrđe za sve

„ Moja kćeri , kad preko tebe tražim od ljudi štovanje Mojeg milosrđa, ti se moraš kao prvo

odlikovati povjerenjem u Moje milosrđe. Od tebe tražim djela milosrđa , koji trebaju izlaziti iz

tvoje ljubavi prema meni. Milosrđe trebaš pokazivati uvijek i posvuda svojim bližnjima. Pred tim

se ne možeš izvlačiti, ni izgovarati , ni ispričavati se.

Dajem ti tri mogućnosti za iskazivanjem milosrđa bližnjem : prvo- djelo, drugo – riječ , treće –

molitva. U ta tri stupnja sadržana je punina milosrđa. Ona je neoboriv dokaz ljubavi prema meni.

Tako veliča i štuje duša Moje milosrđe , ali uz to mora doći i djelo. A Ja zahtjevam štovanje

Mojeg milosrđa svečanim svetkovanjem te svetkovine i štovanjem slike , koja je bila naslikana.

Po slici podijelit ću dušama mnoge milosti. Ona će podsjećati na zahtjeve Mojeg milosrđa , jer i

najjača vjera ništa ne pomaže bez djela „. Dnevnik Sv. Faustine str. 230.

U okviru zajedničke molitve u tri sata trebali bi činiti ono što je Gospodin rekao Sv. Faustini da

treba da se čini. Zazivati Božansko milosrđe posebno grešnicima , udubit se barem na kratko u

Kristovu muku, osobito u Spasiteljevu napuštenost za vrijeme umiranja .Gospodin obećava da je

to čas velikog milosrđa svijetu. U tom času neće uskratiti ništa duši koja ga moli po Njegovoj

muci.

99

Kralju milosrđa i Bože moj svjestan sam svoje bijede i nemoći ali ja ću sve svoje slabosti položiti

u tvoje milosrdno srce pa Ti budi moćan u mojoj nemoći. Obećavam ti Gospodine da ću činiti

ono to si rekao da treba da činimo. Dao si mi Bože moj da su presudni dani za naš opstanak i da

je jedino sidro spasa svetkovina tvoga Božanskoga milosrđa. Ono što si rekao Sv. Faustini čeka

sve one koji budu krenuli na djelo da šire pobožnost Božanskog milosrđa a to je progon muka.

Ne očekujem u svemu ovome na što me pozivaš Kralju milosrđa da ću biti shvaćen ,naprotiv već

vidim komentare : što taj umišlja tko je on, izigrava proroka , uvijek je bilo teških vremena što su

ova teža od onih drugih kroz povijest i prije su znakovi vremena govorili da je situacija bila

teška pa i u rimsko doba je bilo je raznih nastranosti. Unatoč protivštinama i grubostima progonu

i nerazumijevanju obećavam ti Bože moj da ću ti služiti . Krenut ću od sebe mrava. Molit ću i

zazivati Božansko milosrđe osobito grešnicima, u tri sata razmatrati muku i najdublju tvoju

napuštenost prije umiranja. Moliti krunicu Božanskog milosrđa i poticati druge da to čine i širiti

tu pobožnost , čitati zazive Božanskog milosrđa. Sve to predati Gospi i Kraljici mira i po Majčinu

srcu Tebi Bože. Da po zagovoru Kraljice mira i Sv. Faustine i svih Svetih milošću Oca i Sina

Duh Sveti potakne mnoge da shvate i prihvate ovu pobožnost i da svi budemo kao jedno srce. Po

Srcu Marijinu u Srcu Božjemu da služimo Bogu i bližnjemu da poput Gospe Službenice

Gospodnje služimo Bogu svome. Naš Bog je Kralj milosrđa i želi da se svi spasimo po

Božanskom milosrđu koje izvire iz Njegova Srca. Trebali bi težiti da i naša srca budu milosrdna

kako bi kroz naša srca Božansko milosrđe obasjalo one za koje molimo. Kraljica mira nas poziva

da budemo njezine produžene ruke. Na nama je da učinimo ono na što nas Gospodin poziva. Da

molimo da se svjetlo Božanskog milosrđa izlije na sve da se tako sva srca omekšaju , pročiste i

oslobode od utjecaja zloga. Da se što više duša spasi i prihvati Kralja milosrđa za svog Spasitelja.

Ne bi trebali biti ravnodušni već saosjećati sa bolom našeg Spasitelja što je velik broj duša u

opasnosti da propadne .Proročanstvo Sv. Faustine o djelu da će prividno jedno vrijeme biti skoro

zatrto ispunilo se u potpunosti , ali onaj drugi dio proročanstva ispunit će se u vrlo skoroj

budućnosti. Sv. Faustina govori o pobjedničkom pohodu kojeg će pratiti Božje djelovanje

velikom snagom svjedočeći istinitošću. Svetica kaže da će to Crkvi podariti novi sjaj koji već

odavno u njoj počiva.

Gospodin govori Sv. Faustini : „ U tri sata zazivaj Moje milosrđe posebno grešnicima „ …

Dnevnik Sv. Faustine str.359.

Iz ovoga proizilazi da je stožerno vrijeme za sve one koji žele moliti Božansko milosrđe za cijeli

svijet tri sata poslije podne. Jer sam Gospodin kaže :

„ To je čas velikog milosrđa svijetu „ Dnevnik Sv. Faustine str. 359.

Odazovimo se pozivu Kralja Milosrđa i činimo ono što nam poručuje. Stavimo se u službu

Milosrdnom Bogu našemu i molimo milosrđe za cijeli svijet, molimo za Božji plan i plan

Kraljice mira da se cijeli svijet spasi.

„ Božje milosrđe veličaju svete duše u nebu, jer su same iskusile beskrajno milosrđe. Što čine te

duše u nebu, ja započinjem već ovdje na zemlji. Slavit ću Boga za Njegovu beskrajnu dobrotu.

Potrudit ću se da druge duše upoznaju ovo neizrecivo i nepojmljivo milosrđe Božje i da štuju.

100

Gospodinovo obećanje : „ Duše koje mole ovu krunicu obuzet će Moje milosrđe , a posebno u

času smrti „ . Dnevnik Sv. Faustine str.233.

O kad ne bi bilo u ovome djelu velike Božje slave i koristi za mnoge duše , sotona se na bi tako

protivio, ali on osjeća što tim gubi. Sada spoznadoh da sotona najviše mrzi milosrđe. Ono je za

njega najveća muka. No Gospodnja riječ ne prolazi. Božji jezik ostaje živ. Poteškoće ne

uništavaju Božja djela nego dokazuju da su Božja djela

Dnevnik Sv. Faustine str. 236.

„ Bog mi je dao spoznati što ima beskrajnu vrijednost u njegovim očima - to je ljubav Božja ,

ljubav , ljubav i još jednom ljubav. S jednim jedinim činom čiste Božje ljubavi ne može se ništa

usporediti. Kojom neshvatljivom dobrohotnošću Bog obdaruje duše koje ga iskreno ljube. O

sretne li duše, koja već ovdje na zemlji uživa Njegovu posebnu blagonaklonost - to su male ,

ponizne duše. Veliku Božju slavu , koju sam upoznala , veličaju nebeski duhovi već prema

stupnju milosti i položaju u koji su razdijeljeni. Dnevnik Sv. Faustine str. 239.

„ Slijedećeg dana , kad sam ušla u dvoranu, ugledala sam jednu umiruću osobu i saznala da je

agonija bila započela još noću. Kako sam mogla utvrditi, bilo je to u vrijeme kada me se usrdno

molilo za molitvu. Iznenada sam čula glas u svojoj duši : „ Moli krunicu koju sam te Ja naučio „ .

Požurih se po svoju krunicu , klekoh pored umiruće i započeh moliti sa svim žarom svoje duše.

Iznenada umiruća otvori oči i pogleda me. Još nisam bila završila molitvu , ona tada umrije u

neobičnom miru. Žarko molih Gospodina ispunit obećanja koja mi je dao za tu krunicu.

Gospodin mi je dao saznat da je ta duša primila milost koju mi je obećao Gospodin. To je bila

prva duša koja je mogla iskusiti Gospodinovo obećanje. Osjećala sam kako je snaga milosrđa

obuzela tu dušu.

Kad sam ušla u svoju usamljenost , čula sam riječi : „ Svaka duša , koja moli tu krunicu, branit

ću u času smrti kao svoju čast. I kad drugi tako mole kod umirućeg , primit će obećani oprost.

Kad se ova molitva moli kod umirućeg ublažuje se Božja srdžba i neiscrpivo milosrđe obuzima

dušu. Dubine Mojeg milosrđa pokreću se bolnim mukama Mojeg Sina „ O kad bi svi upoznali

kako je veliko Gospodinovo milosrđe i kako smo svi veoma potrebni tog milosrđa , posebno u

tom odlučujućem času „. Dnevnik Sv. Faustine str. 245. 246.

„ Za pokoru mi je ispovjednik naložio krunicu Božanskoga milosrđa, koju me je Isus naučio. Za

vrijeme moljenja čula sam glas : „ O kakve velike milosti ću podijeliti dušama koje će moliti ovu

krunicu. Središte Mojeg milosrđa pokreće se za one koji mole ovu molitvu : Zapiši ove riječi ,

Moja kćeri , propovijedaj svijetu Moje milosrđe. Neka cijelo čovječanstvo upozna Moje

neiscrpivo milosrđe. To je znak konačnog vremena. Zatim dolazi Dan pravednosti. Dokle je još

vrijeme, neka se utječu izvoru Mojeg milosrđa. Neka koriste Krv i Vodu što je za njih tekla „ .

101

O duše ljudi kamo ćete se zaklanjati u dan Božje srdžbe ? Sad se utječite izvoru Božjeg milosrđa.

O kako vidim veliki broj duša, što su proslavljali Božje milosrđe i u vječnosti će pjevati zahvalnu

pjesmu“. Dnevnik Sv. Faustine str. 255.

O svi vi koji čeznete za Bogom , koji ste u potrebi , ranjeni opterećeni , umorni i pogonjeni ,

Osobito vi koji niste upoznali Gospodina i ljubav njegovu , vi grešnici koji ne želite Boga u svom

životu , koji ste se odali užitku i zamamnim strastima , vi koji žeđate za čašću i vlašću , slavom i

bogatstvom , dok je još vrijeme utječite se izvoru Božanskog milosrđa. Vratite se Bogu svome ,

kajući se i moleći za oprost. Isprazni su užitci i slava i moć , sve vremenito i sve što vaša čula

mogu doživjeti u usporedbi sa beskrajnom srećom , radošću i užitkom koje doživljava duša u

Božanskoj ljubavi. . Po Božanskom milosrđu svima će biti oprošteno i prebrisani grijesi , bez

naknade za učinjene grijehe , bez boli i patnji koje bi za mnoge bile i vječne jer su u smrtnom

grijehu. Samo je potrebno da iskoristite tu priliku i uteknete se izvoru Božanskog milosrđa i

prihvatite Isusa za svoga Spasitelja. O vi koji živite bez Boga jeste li svjesni što vam se nudi.

Potrebno je da se odreknete grijeha i da iskreno zavapite Spasitelju svijeta „ Isuse ja se ufam u

tebe „ .

Obasjat će zrake Božanskog milosrđa vaša srca i vaše duše i opravdati vas pred licem Oca

Nebeskoga. Jer ako propustite tu posljednju priliku to posljednje sidro spasa , dolazi dan Božje

pravednosti i svi oni koji ne budu htjeli ući kroz vrata Božanskog milosrđa morat će kroz vrata

Božje pravednosti. Shvatite vi svi koji mislite da možete i da ćete moći bez Boga , morat ćete

kroz vrata Božje pravednosti, dolazi dan Božje pravednosti i svi oni koji ne budu htjeli ući kroz

vrata Božanskog milosrđa morat će kroz vrata Božje pravednosti. Shvatite vi svi koji mislite da

možete i da ćete moći bez Boga , morat ćete kroz vrata Božje pravednosti ako ne budete htjeli

kroz vrata Božanskog milosrđa.

„ Jer niste pristupili opipljivoj gori i usplamtjelu ognju , ni mraku , tami i vihoru , ni jecanju

trublje i tutnjavi riječi – koji su je slušali , zamoliše da im se više ne govori jer nisu podnosili

naredbe : Ako se ma i živinče dotakne brda , neka se kamenuje ! I prizor bijaše tako strašan da

Mojsije reče : „ „ Strah me je i dršćem „ ! – Nego , vi ste pristupili gori Sionu i gadu Boga

živoga , Jeruzalemu nebeskom , nebrojenim tisućama anđela , svečanom skupu ! Crkvi

prvorođenaca zapisanih Na nebu. Bogu sucu sviju , dusima savršenih pravednika i posredniku

novog Saveza – Isusu – i krvi Škropljeničkoj što snažnije govori od Abelove.

Pazite da ne odbijete Onoga koji vam govori ! Jer ako ne umakoše oni što su odbili onoga koji je

na zemlji davao upute , kudikamo ćemo manje mi ako se okrenemo od Onoga koji ih daje s

nebesa. Njegov glas tada zemlju uzdrma , sada pak obećava: Još jednom ja ću potresti ne samo

zemlju nego nego i nebo. Ono „ još jednom“ pokazuje da će kao stvoreno , uminuti ono

uzdrmano da ostane ono neuzdrmljivo. Zato jer smo primili Kraljevstvo neuzdrmljivo,

iskazujemo zahvalnost iz koje služimo Bogu kako je njemu milo , s predanjem ,

strahopoštovanjem. Jer Bog je naš oganj što proždire“. Hebrejima 12. 18- 29.

Dobro pazimo da ne obijemo Onoga koji će nam u svojoj beskrajnoj dobroti svima dati priliku da

se spasimo , ponavljam svima, pa i najvećim grešnicima. Jedno mi nije jasno kako to da se o

Božanskom milosrđu ne govori više osobito sa propovjedaonica. Ima predivnih svećenika koji

102

svoj poziv žive iskreno i s ljubavlju. Siguran sam da su mnogi od njih čitali Dnevnik Sv.

Faustine. Kako to ako su studiozno čitali nisu zapazili da se Gospodin obraća grešnicima prije

svih drugih kad govori o bezdanu Svog Božanskog milosrđa. Ja bar ne čuh da su propovijedali ,

pisali , širili tu pobožnost i govorili o tome.

„ ( Neka ) najveći , grešnici ( polože ) svoju nadu u Moje milosrđe. Oni imaju pravo prije svih

drugih pouzdati se u bezdan Mojeg milosrđa“. Dnevnik Sv. Faustine str. 318.

Gospodin nam poručuje da ne može kažnjavati ni najvećeg grešnika ako se pozove na Njegovo

milosrđe već ga u svome neiscrpivim milosrđu opravdava. Kako je svijetu a osobito grešnicima

potrebna spoznaja o Božanskom milosrđu. Oni koji znaju odgovorni su širiti ovu pobožnost,

upoznavati one koji ne znaju osobito grešnike. Jer tako je malo onih koji su studiozno pročitali „

Dnevnik“ i koji su dublje upoznati sa onim što je Gospodin obećao Sv. Faustini i naložio da piše

kako bi se mnogi posvetili i spasili po tom dijelu. Očito da nam fali onih koji znaju čitati znakove

vremena i kojima Duh Sveti obznanjuje što nam dolazi. Ima ih ali ih je ipak jako malo i koliko ja

vidim ne uzima ih nitko za ozbiljno. Uostalom tako je bilo sa svim prorocima u povijesti kao što

mi je jasno da neće ni mene uzeti za ozbiljno kad kažem vremena je malo, bliži se dan

pravednosti

Pripremimo se i molimo da svi prihvate pruženu ruku Božanskog milosrđa. Molimo i postimo da

svi prihvate posljednje sidro spasa koje nam daruje Gospodin Svetkovinu Božanskog milosrđa.

Unatoč svemu ima duša koje iskreno mole i slave Božansko milosrđe kao što sam siguran da ima

duša koje će prihvatiti da mole Kralja milosrđa za spas cijeloga čovječanstva. Ima duša koje će u

dubini svoga bića čuti poziv milosrdne ljubavi da mole za milosrđe svima bez izuzetka i grešnima

i onima koji to nisu. Koje će saosjećati sa napaćenim dušama, koje lutaju u tami i ne znaju da su

krenuli u vječnu propast. Koje će čeznuti za spasom tih duša, neće biti ravnodušne, već će

Potaknute Duhom Svetim sjediniti se u zajedničkoj molitvi Kralju milosrđa da nas sve obasja

svijetlošću Svog Božanskog milosrđa, rasprši sve zloduhe koji su zarobili ogroman broj ljudi i

oslobodi ih ropstva u kojem se nalaze. Potrebna su srca oslobođena sebe i sebičnosti , srca

jednostavne i ponizne duše koje će se staviti u službu Kralju milosrđa.

Koje će poput Majke naše i kraljice mira biti službenice i službenici Gospodnji iz čiste ljubavi

prema Bogu i bližnjemu, bez želje za osobnim probitkom, moliti za spas cijeloga čovječanstva,

kojima će Božji plan spasenja svih , biti iznad osobnih i sebičnih interesa, oslobođene od svega u

punoj slobodi svoje svijesti željeti samo jedno a to je da prihvate Volju Božju i da Mu služe u

ljubavi i s ljubavlju. Vidim ne da dolazi nego da je već došlo vrijeme kada je potrebno da se

uzdignemo iznad osobnog i sebičnoga kad prvenstveno treba moliti za spas cijeloga čovječanstva

i ne trebamo se brinuti da će nas Gospodin zaboraviti ako molimo da se ispuni Njegov plan.

Kraljica mira u poruci od 25.8. 2011.g. poručuje da molimo i postimo jer sotona želi da uništi

njezin plan. Pitam se jesmo li svjesni ozbiljnosti ove Gospine poruke i situacije u kojoj se

nalazimo?

103

Što bi bilo sa svima nama i cijelim čovječanstvom kad bi sotona uništio Gospin plan? Neka

svatko prizna pred Bogom i samim sobom koliko moli i kliko posti na Gospine nakane. A od

naših molitvi i naših postova zavisi naš spas. Bog želi da aktivno učestvujemo u Njegovom planu

spasenja . Došla su i prošla mnoga proljeća koja su kreirali ljudi u želji i čežnji za čašću i vlašću.

Pred nama je BOŽJE PROLJEĆE u kojem će učestvovati oni koji budu željeli da služe a ne da

budu služeni, oni kojima nije do osobne časti i slave , već do časti i slave Boga i da mu služe.

BOŽJE PROLJEĆE koje će obznaniti cijelom čovječanstvu BOŽANSKO MILOSRĐE i poziv

cijelom svijetu da se vrati Bogu svome. Širom će otvoriti vrata Svoga milosrđa. To će biti

vrijeme Božanskog milosrđa koje svijet nije još doživio i posljednje sidro spasa za mnoge. Tako

je to obećao Gospodin Sv. Faustini . Znači moći će se spasiti svatko tko bude htio neovisno od

toga koliko je grešan. Tko ne bude htio , ponavljam tko ne bude htio da se spasi propast će jer će

Gospodin dati mogućnost svima da slobodno odluče.

„ PIŠI : PRIJE NEGO DOĐEM KAO PRAVEDNI SUDAC ŠIROKO OTVARAM VRATA

MOJEG MILOSRĐA. TKO NE ŽELI UĆI KROZ VRATA MILOSRĐA , MORA KROZ

VRATA MOJE PRAVEDNOSTI“.

Dnevnik Sv .Faustine str. 318.

Svatko će morati slobodno donijeti odluku jer će to zahtijevati trenutak u koje će se čovječanstvo

naći. Morat će svatko donijeti odluku hoće li ući kroz vrata Božanskog milosrđa ili kroz vrata

Božje pravednosti. Neće se moći ostati neodlučnim. Bit će to neposredno prije strašnog dana

Božje pravednosti gdje nema spasa nikome tko ne prihvati pruženu ruku Božanskog milosrđa i ne

prigrli Isusa kao svoga Spasitelja. Na svima nama je koji smo svjesni ozbiljnosti situacije da

prionemo uz post i molitvu , osobito da širimo pobožnost prema Božanskom milosrđu i da

molimo za spas cijeloga čovječanstva.

Prije desetak godina kada sam proživljavao intenzivan duhovan život svoga obraćenja sanjao

sam san koji je svojom dubinom, neobičnošću kao i samim svojim sadržajem ostavio duboki trag

u mome srcu. Sve se odigravalo na meni nepoznatom mjestu , kao da je to stvaran život

izmjenjivale su se životne scene gdje su ljudi jedni s drugima komunicirali i poslovali. To se

odvijalo kao i u svakodnevici u dobroj i lošoj intonaciji sa vrlinama i manama svih tih ljudi.

Nikog od njih ja nisam poznavao iz svog stvarnog života. Među svima njima jedna se žena

izrazito isticala po zlu. Ona je zlo nosila u sebi i realizirala se na taj način u svim svojim životnim

situacijama. Iskazivala je otvorenu netrpeljivost i mržnju prema meni i prema drugima. Naravno

da su se pokazivale nesavršenosti svih nas kao i u stvarnosti jer daleko smo od toga da smo

savršeni , ali ova je žena po spletkama, lukavštinama, lažima i podvalama prednjačila daleko

ispred svih. Zgražavao sam se nad svim tim što ta žena čini i na svaki moj pokušaj da joj kažem

na pogubnost svega toga što čini odgovarala je otvorenom siktanjem i protivljenjem . Svagdje

je zabadala nos u želji da joj ništa ne promakne i da svima i svemu naudi i nanese zlo. I to je

trajalo , da bi se u jednom trenutku, iznenada čula zaglušljiva buka koju je pratilo žestoko

podrhtavanje tla. Ovdje želim istaknuti da sam ja još kao dijete imao priliku doživjeti potres

1969.g. u Banjaluci. I znam iskustveno što je to jačina od 8 do 9 stupnjeva. Imao sam tada osam

104

godina ali se sjećam toga jako dobro. Dva su bila približne jačine, prvi u nedjelju drugi u

ponedjeljak . Možemo dragom Bogu biti zahvalni što je prvi potres bio u nedjelju pa nisu radila

poduzeća i škole su bile bez đaka inače bi tragedija bila mnogo veća. To je takav stravičan tutanj

iz dubine zemlje praćen podrhtavanjem tla da se gubi tlo pod nogama. Tlo se bukvalno talasa i

gubi se ravnoteža, baca nas lijevo desno. Panika i vrisak uz obrušavanje. U mom susjedstvu su

uglavnom bile jednokatnice i većinom su izdržale i nisu se potpuno urušile. U to vrijeme naša je

kuća bila tkz. riglovana. Konstrukcija od drvenih greda a unutar te drvene konstrukcije cigla i

malter. Takve kuće su još najbolje izdržale udar potresa. Dok sam sa svojima u dvorištu

proživljavao tu stravičnu scenu, hvatao ravnotežu da s održim na nogama ,slušajući groznu

tutnjavu koja je dolazila iz utrobe zemlje uz paničnu vrisku koja je dopirala iz susjedstva

,dimnjaci koji su se obrušavali na tlo, gledao sam naš dom koji kao da hvata zraka širi se i skuplja

i ta ogromna sila koja je dolazila iz dubine u valovima i škripa greda drvene konstrukcije našega

doma koja se pojačavala kao odgovor na silovite udare koji su dolazili i prolazili ostavljajući za

sobom eho pustoši. Unatoč svoj toj sili i snazi naš dom iako rastrešen ipak nije srušen uspio je

odoljeti i ostati u poprilično dobrom stanju.

Znači da sam iz iskustva znao što je to potres i kako se manifestira. Ali ovo u snu je bilo nešto što

je bilo neusporedivo moćnije i snažnije. Ta snaga je bila neizmjerna i bila je dovoljna da uzdrma i

nebo i zemlju.

„ Njegov glas tada zemlju uzdrma , sad pak obećava . Još jednom ja ću potresti ne samo zemlju

nego i nebo. Ono „još jednom“pokazuje da će kao stvoreno , uminuti , ono uzdrmano da ostane

ono neuzdrmljivo“. Posl. Hebrejima 12. 26.- 27.

Stjecao se dojam da se sve pretvara u prah pod silinom i snagom tog potresa i osjetih u dubini

svog srca, koje se isto tako treslo pod silinom tog potresa, jezu i u tom trenutku nestade

svijetlosti , sve utonu u duboku tešku mrklu tamu i s tom tamom ote mi se bolni krik : „

Propadosmo svi „. I sve utihnu , potpuna tišina i potpuna tama koja nije dugo potrajala jer je

munjeviti blijesak zlatno žute svijetlosti raspršio tamu i donio svijetlo. S tom svijetlošću vidjeh

sebe kako držim malo muško dijete od godinu i pol dana u naručju. Vidjeh sve one ljude koje

sam gledao u snu prije ovog strašnog potresa. Svi smo okupani tom nježnom zagasitom žutom

svjetlošću. Na njihovim licima osmijesi , pokreti i geste koje su odisale blagošću i poniznošću.

Svi su bili sretni i suosjećajni jedni prema drugima, voljeli su se i sve je bilo u ljubavi i s

ljubavlju. Sad mi je jasno da je svijetlost koja je sve nježno doticala i prožimala bila Svijetlost

Svetog Trojstva. Ta Svijetlost je svim tim ljudima bila sam život i davala im je sve što im je bilo

potrebno. Svi su tu bili potpuno sretni i radosni, samo je jedna osoba nedostajala. Tražio sam je

među tim mnoštvom ali je nisam mogao vidjeti . Bila je to žena koja je činila i željela svima zlo.

Jedino nje nije bilo. San je bio tako upečatljiv i snažan da mi se urezao svaki detalj duboko u

svijest. Sad mi je jasno da je bio proročki.

105

„ U jednom trenutku Božja nazočnost prože cijelo moje biće. Moj razum čudno je osvijetljen u

spoznaji Njegova bića. Dao mi je spoznati Svoj nutarnji život. Vidjela sam u duhu Tri božanske

osobe, ali jedno Njima zajedničko biće. On je Sam , Jedan , Jedini , ali u Tri osobe. Ni jedna od

njih nije niti veća niti manja. Nema nikakve razlike ni u ljepoti ni u svetosti jer One su jedno

Jedino. One su jedno apsolutno Jedno. Njegova ljubav donijela me do te spoznaje i povezanosti s

Njim. Kad sam bila povezana s jednom Osobom, tada sam bila i s drugom i trećom. Dakle, kad se

povezujemo s jednom osobom, povezujemo se time istodobno s dvije Osobe – točno tako kao sa

jednom. Njihova volja je jedna. Jedan je Bog iako trojstvo u osobama. Kad se duši obraća Jedna

od Tri osobe, ona je povezana na osnovu jedne volje s ti osobe i ispunjena srećom koja izvire iz

Presvetog Trojstva. Ta sreća hrana je svetih. Sreća koja izvire iz Presvetog Trojstva usrećuje sve

što je stvoreno. Tu izvire život koji sve oživljuje i svemu daje život i u Njemu uzima svoj

početak. U tim trenutcima osjećala je moja duša tako velike božanske blaženosti , da ih teško

mogu izraziti. Dnevnik Sv. Faustine str. 269. 270.

„ Za vrijeme Svetog sata , dao mi je Gospodin kušati od Njegove muke. Imala sam udio u gorčini

muke , kojom je njegova duša bila prepunjena. Isus mi j dao spoznati kako duša treba biti vjerna

u molitvi , uprkos mukama , suši i kušnjama jer od takve molitve pretežno ovisi ostvarenje

ponekad velikih Božjih planova. Ali ukoliko ne ustrajemo u takvoj molitvi , križamo ono što je

Bog po nama ili u nama htio ostvariti. Neka svaka duša zadrži slijedeće riječi : „ Kad je Njega

obuzeo strah , On je molio još usrdnije „ . Dnevnik Sv. Faustine str. 261.

13. II. ( 1937 ) Danas za vrijeme Muke , ugledah izmrcvarenog Isusa s trnovom krunom , s

komadom trske u ruci. Isus je šutio a vojnici su se trudili oko oklade da bi ga mučili. Isus ništa ne

reče. On me samo pogleda. U tom trenutku sam osjećala Njegovu tako užasnu muku. Jedva

možemo slutiti što je Isus za nas trpio još prije svog razapinjanja. Moja je duša puna boli i čežnje.

U svojoj sam duši osjećala veliku mržnju prema grijehu i moja mi se najmanja nevjernost čini

kao gorostasno brdo. Činim zadovoljštinu mrtvenjem i pokorom. Kad vidim izmrcvarenog Isusa ,

srce mi se hoće razderati , razumijem što bi se dogodilo s grešnicima kad ne bi za se koristili

Isusovu muku. U njegovoj muci vidim svo more milosrđa.

„ Ljubav Božja je cvijet a milosrđe plod „ . Dnevnik Sv. Faustine str.279.

„ Ja znam samo jako dobro , Gospodine , da Ti ne trebaš naših djela . Ti želiš ljubav , ljubav ,

ljubav i još jednom ljubav prema Bogu - nema ništa većeg , ni na nebu ni na zemlji. Najveća

veličina je – ljubiti Boga. Prava veličina je u ljubavi Božjoj. Prava mudrost je – ljubiti Boga. Sve

što je veliko i lijepo – je u Bogu. Izvan Boga nema ni veličina ni ljepote. Ovi mudri i vi veliki

mislioci ovog svijeta – znajte , da je prava veličina u ljubavi Božjoj….. Dnevnik Sv. Faustine

str. 287.

106

Za Sv vrijeme. mise vidjela sam Isusa na križu u velikim mukama. Tiho jecanje otrgnu se

Njegovom Srcu. Nakon nekog vremena reče : „ Ja tražim Ja želim spasenje duša. Pomozi Mi

Moja kćeri , spasavati duše. Sjedinjuj svoje muke s Mojim mukama i prikazuj ih Nebeskom Ocu

za grešnike. „ Dnevnik Sv. Faustine str. 297. 298.

„ S Njim sam umirala , a ipak nisam mogla umrijeti. Tome uprkos ne bih te muke zamijenila za

sva blaga svijeta. Moja je ljubav rasla u tim mukama do neshvatljivosti. Znam , da me je

Gospodin podržavao u svojoj svemoći , drugačije ne bih izdržala ni jednog trenutka. Sve vrste

patnji izdržala sam s Njim na poseban način. Svijet još ne zna sve o Isusovoj muci. Bila sam s

Njim na Maslinskoj gori , u tamnici i za vrijeme preslušavanja. S Njim sam bila pri svakoj vrsti

Njegove muke. Nije mi promakao ni jedan Njegov osjećaj , čak ni jedan Njegov pogled.

Prepoznala sam svu svemoć Njegove ljubavi i milosrđa prema dušama. Dnevnik Sv. Faustine

str. 301. 302.

„ 3. IV 37. Danas mi Gospodin reče : „ Reci svećeniku , da na Svetkovinu Mojeg milosrđa drži

propovijed o Mojem neiscrpivom milosrđu „. Ispunila sam Božju želju , ali svećenik se nije

osvrnuo na Gospodinov govor. Kad sam se vraćala s ispovjedi čula sam riječi : „ Čini što ti

zapovijedam i budi mirna. Ova stvar je između njega i Mene. Ti nećeš polagati račun o tom „ .

Dnevnik Sv Faustine str. 305.

„ Reci, moja kćeri , da sam Ja sav ljubav i milosrđe. Kad mi se približi duša s povjerenjem

ispunjam je tako ogromnom milošću , da je ona ne može sama u sebi primiti i izručivat će je na

druge duše.

Duše, koje šire slavu Mojeg milosrđa, štitit ću u cijelom njihovom životu kao što nježna majka

zaštićuje svoje dojenče. U času smrti neću im biti Sudac , nego milosrdni Otkupitelj. U tom

posljednjem času duša nema ništa za svoju vlastitu obranu nego Moje milosrđe. Blago duši koja

se u životu uranjala u izvor milosrđa, jer je pravednost neće dostići.

Piši : Sve što postoji duboko je skriveno u nutrini Mojeg milosrđa, kao dijete u krilu majke. Kako

sam bolno ranjavan sumnjom u Moju dobrotu. Najbolnije me vrijeđaju grijesi nepovjerenja“.

Dnevnik Sv. Faustine str. 306.

„ 4. VI. - Svetkovina Presvetog Srca Isusova. Za vrijeme Sv. mise imala sam spoznaju o Srcu

Isusovu – kojom vatrom Ono gori za nas. Ono je more milosrđa. Tada čuh glas : Ti glasnice

Mojeg milosrđa , objavljuj cijelom svijetu o Mojem neiscrpivom milosrđu. Ne obeshrabruj se

zbog poteškoća na koje budeš nailazila pri objavljivanju Mojeg milosrđa. Te poteškoće koje te

tako bolno diraju, su potrebne , da tebe posvete i da bi pokazale da je to Moje djelo. Moja kćeri ,

budi požrtvovana u zapisivanju svake rečenice, koju ti govorim o Mojem milosrđu. To je

određeno za veliki broj duša, koje će se tim koristiti „. Dnevnik str. 317. 318.

107

„ Kad sam upitala jednog dana Isusa, ma kako On može podnijeti ne kažnjavajući mnoge

opakosti i zločine. Gospodin mi uzverati : „ Za kaznu imam vječnost. Sad im produžujem

vrijeme milosrđa. Ipak jao ako ne prepoznaju vrijeme mog dolaska. Moja kćeri , tajnice Mojeg

milosrđa, ti nisi samo obvezana pisati o mojem milosrđu i širiti ga, nego moli milosti za njih, da

bi i oni veličali Moje milosrđe „. Dnevnik Sv. Faustine str. 317. 318.

„ Sotona mi je priznao da sam predmetom njegove mržnje . On reče : „ Tisuću duša čine mi

manje štete nego ti kad govoriš o velikom milosrđu Svevišnjeg. Veliki grešnici pouzdavaju se i

vraćaju Bogu , a ja „ reče zao duh „ sve gubim . Osim toga sama me progoniš tim neiscrpivim

milosrđem Svevišnjega „. Razumijem kako Sotona jako mrzi Božje milosrđe. On ne želi priznati

daje Bog dobar „ . Dnevnik Sv. Faustine str. 322.

„ Piši moja Kćeri : Što je veća bijeda , to je veće pravo na Moje milosrđe nagovori sve duše da

poklone povjerenje neshvatljivom bezdanu Mojeg milosrđa , da bih mogao sve spasiti. Izvor

Mojeg milosrđa je kopljem široko otvoren na križu za sve duše. NISAM NIKOG ISKLJUČIO .

Dnevnik Sv. Faustine str. 325.

„ Isus : „ Iz svih Mojih rana teče kao rijekama milosrđe za duše , ali rana mojeg srca je izvor

neistraživog milosrđa. Iz tog izvora teku sve milosti za duše. Gorim od zraka smilovanja. Želim

ih izliti na duše ljudi. Objavljuj cijelom svijetu o Mojem milosrđu . Dnevnik Sv.

Faustine str. 326. 327.

„ Devetnica Božanskog milosrđa „

Koju mi je Isus zapovjedio približiti i moliti prije svetkovine milosrđa. Ona počinje na

Veliki petak.

„ Ja želim , da ti vodiš duše za vrijeme devet dana izvoru mojeg milosrđa , da bi crpili snagu ,

utjehu i svekolike milosti što su im potrebne za muku života, a posebno u času smrti. Svakog

dana Mojem Srcu privodit ćeš drugu grupu duša i uranjati ih u more Mojeg milosrđa. A Ja ću

voditi sve te duše u kuću Mojeg Oca. Tu djelatnost ćeš obavljati u ovom i u budućem životu. Ja

neću ništa uskratiti nijednoj duši , koju ti privodiš izvoru Mojeg milosrđa. Ti ćeš moliti Mojeg

Oca svaki dan za milosti tim dušama, po Mojoj gorkoj muci“. Dnevnik Sv. Faustine str. 330.

108

„ 10. IX. 37. Kod razmatranja sam spoznala što je duša čišća , to je duhovniji njezin susret s

Bogom. Ona ne pazi na osjetila i njihovo protivljenje. Bog je duh stoga Ga ljubim u duhu i istini

„ . Dnevnik Sv. Faustine str. 347.

„ Moja tajnica, piši da sam prema grešnicima darežljiviji nego prema pravednicima. Za njih sam

došao na zemlju. – poradi njih san prolio krv, Ne trebaju se bojati približiti Mi se . Njima je

najpotrebnije moje milosrđe .

16.IX. 37. Danas sam imala žarku želju održati Sveti sat pred Presvetim Oltarskim sakramentom.

Ali Božja želja je bila drugačija .U osam sati dobila sam tako žestoke bolove , da sam odmah

morala poći u krevet. Tri sam sata provela u tim bolovima – do jedanaest navečer. Nisu pomogli

nikakvi lijekovi. Što sam uzela morala sam povratiti. Neko vrijeme ti su mi bolovi oduzimali

svijest. Isus mi je dao spoznati da sam time sudjelovala u Njegovom umiranju i da je on sam

pripustio te patnje kao zadovoljštinu pred Bogom za djecu ubijenu u majčinom tijelu. Te sam

muke podnijela već tri puta. One započinju uvijek u osam i traju do jedanaest sati navečer.

Nijedan lijek ne može ublažiti te bolove. Malo prije jedanaest ti se bolovi povlače sami i ja

odmah zaspim. Dnevnik Sv. Faustine str. 348. 349.

„ Kad sam molila pred Presvetim Oltarskim Sakramentom i razmatrala pet rana Kristovih,

osjećala sam pri pozdravu svake rane kako teče zraka milosti u moju dušu, što mi je donijelo

predokus neba i apsolutno povjerenje u Božje milosrđe.

U trenutku kad sam pisala ove riječi , čula sam deranje sotone : Sve ona piše , sve ona piše i time

gubimo tako mnogo. Ne piši o Božjoj dobroti. On je pravedan „ Bjesneći je urlikao i nestao.

Dnevnik Sv. Faustine str. 365.

„ Piši govori o Mojem milosrđu, Reci dušama gdje trebaju tražiti utjehu – na sudu milosrđa.

Tamo su najveća čuda koja se neprestano ponavljaju. Da bi se postiglo to čudo, ne treba nikakvog

dalekog hodočašća niti vanjske pompe, nego je dovoljno vjernički pristupiti nogama Mojeg

zastupnika i pred njim izgovoriti svoju bijedu. Tada se očituje čudo milosrđa u svoj svojoj punini.

I kad bi duša bila kao raspadajući leš i ljudski gledano, oživljavanje bilo isključeno i već sve

izgubljeno – drugačije je to kod Boga. Čudo Božjeg milosrđa potpuno oživljava dušu. Vi jadnici ,

koji ne tražite za sebe čudo Božjeg milosrđa , vi ćete uzaludno zazivati , jer će onda biti previše

kasno.“ Dnevnik Sv. Faustine str. 388.

„ Ne boj se , Moje dijete , ti nisi sama. Budi hrabra u borbi, jer podržava te Moja ruka. Bori se za

spasenje duša. Ohrabruj ih da se pouzdaju u Moje milosrđe , jer to je tvoja zadaća u ovom i u

budućem životu. Nakon tih riječi imadoh dublju spoznaju Božjeg milosrđa. SAMO DUŠA KOJA

SAMA ŽELI BITI PROKLETA , BIT ĆE PROKLETA , JER BOG NE PROKLINJE NIKOGA.

Dnevnik Sv. Faustine str.389.

109

„ Danas sam provela cijelu noć sa Isusom u tamnici. To je noć klanjanja. Sestre mole u kapeli. U

duhu se sjedinjujem s njima jer mi je manjkavo zdravlje ne dopušta ići u kapelu. Cijelu noć nisam

mogla spavati. Tako sam bila s Isusom u tamnici. Isus mi je dao upoznati boli što ih je tamo

podnio. Svijet će za njih saznati na posljednjem sudu.

„ Reci dušama , Moja kćeri , da im za obranu dajem Moje milosrđe. Borim se posve sam za njih i

podnosim pravednu srdžbu Svog Oca.“

„ Moja kćeri, reci da je svetkovina Mojeg milosrđa došla iz moje nutrine , za utjehu cijelom

svijetu. Dnevnik Sv. Faustine str. 409.410.

„ Gospodin mi reče : Moja kćeri , ne propuštaj u širenju Mojeg milosrđa. Time donosiš ublaženje

Mojem srcu koje gori vatrom smilovanja za grešnike. Reci Mojim svećenicima da će se okorjeli

grešnici raskajati po njihovim riječima kada budu govorili o Mojem neiscrpivom milosrđu , o

smilovanju koje za njih imam u Srcu. Onim svećenicima koji šire i proslavljaju Moje milosrđe

dat ću posebnu moć , pomazat ću njihove riječi i srca ću dirnuti onima kojima govore. Dnevnik

Sv. Faustine str. 410.

„ 28. 1. 1938. Gospodin mi je danas rekao : „ Kćeri zapiši ove riječi : Sve duše koje časte Moje

milosrđe , šire njegovu slavu i ohrabruju druge duše pouzdavati se u Moje milosrđe , neće

doživjeti užasa u svom smrtnom času. Moje milosrđe će ih štititi u toj posljednjoj borbi . Moja

kćeri , potiči duše moliti krunicu milosrđa koju sam ti dao. Meni se sviđa po ovoj krunici sve vam

darovati za što Me molite. Duše okorjelih grešnika ispunit ću mirom kad budu molili tu krunicu i

bit će sretan čas njihove smrti. Piši za ožalošćene duše : Kad duša vidi i spozna težinu svojih

grijeha, kad se pred njezinim očima odvija sav bezdan njezine bijede u koji se oborila , neka ne

očajava , nego se s povjerenjem baci u ruke Mojeg milosrđa kao dijete u ruke svoje drage majke.

Te duše imaju pravo prednosti na Moje sućutno Srce , imaju prednost na Moje milosrđe. Reci im

da ni jedna jedina duša nije bila razočarana ili postiđena koja je zazvala Moje milosrđe. Duša

koja se pouzdaje u Moju dobrotu, posebno mi se sviđa. Piši kad se moli ova krunica milosrđa,

kod umirućih neću stajati između Mojeg Oca i umirućeg kao pravedni sudac, nego kao Milosrdni

Otkupitelj. Dnevnik Sv. Faustine str. 413.

„ Kad sam na kratko došla u kapelu Gospodin reče : „

Moja kćeri , pomozi mi spasiti jednog određenog umirućeg grešnika. Moli za njega krunicu

milosrđa, što sam te naučio „ - Kad sam započela moliti , vidjela sam umirućeg u užasnim

mukama i borbama. Branio ga je Anđeo čuvar , ali on je bio nekako bespomoćan s obzirom na

ogromnu bijedu te duše. Cijela masa đavola čekala je na dušu. Dok sam molila, ugledala sam

Isusa u liku kao što je predstavljen na slici. Zrake, koje su dolazile iz Isusova Srca, okruživale su

bolesnika i sile tame obuze panični bijeg. Bolesnik je tiho posljednji put udahnuo. Kad sam došla

k sebi shvatih kako je važna molitva za umiruće. Ona ublažuje Božju srdžbu“.

110

„ Podsjećam te, Moja kćeri, da ti , kad god čuješ otkucavanje trećeg sata, uroniš posve u Moje

milosrđe, proslavljaš ga i hvališ. Zazivaj njegovu svemoć cijelom svijetu , a posebno, siromašnim

grešnicima, jer sada je ono široko otvoreno svakoj duši. U ovom času možeš izmoliti sve za sebe

i za druge. U ovom času dolazi milost cijelom svijetu. Milosrđe pobijedi pravednost. Moja kćeri,

potrudi se u ovom času održavati Put križa. Ali ako ti to nije moguće, onda pođi na kratko u

kapelu i štuj Moje Srce, koje boravi puno milosrđa u Oltarskom sakramentu, Ako ti i to nije

moguće, uroni samo na kratko u molitvu na mjestu gdje se nalaziš. Ja tražim slavu od svakog

stvorenja za moje milosrđe, ali najprije od tebe, jer tebi sam dao najdublje upoznati ovu tajnu“.

Dnevnik Sv. Faustine str. 421.

„ Duše, koje teže savršenosti, posebno trebaju slaviti Moje milosrđe, jer punina milosti koje im

darujem, teku iz Mojeg milosrđa. Ja želim da se te duše odlikuju neograničenim povjerenjem u

Moje milosrđe. Ja Sam bavim se posvećenjem takvih bića. Sve ću im dati što im je potrebno za

njihovo posvećenje. Iz Mojeg milosrđa crpu se milosti samo jednom posudom – a to je

povjerenje. Što se više duša pouzdaje, to ga ona više dobiva. Duše koje se bezgranično pouzdaju

Meni su velika radost, jer u takve duše izlijevam sva Moja blaga milosti. Raduje Me to, što one

puno traže, jer je Moja želja puno davati i to vrlo puno . Žalosti Me naprotiv kad duše malo traže

i sužavaju svoje srce“. Dnevnik Sv. Faustine str.421. 422.

„ Danas sam čula riječi : „ U Starom Sam zavjetu slao Mojem narodu proroke s munjama i

grmljavinom. Danas te šaljem cijelom čovječanstvu s Mojim milosrđem. Neću kažnjavati ranjeno

čovječanstvo nego ga ozdravljati, pritisnuti ga na Moje milosrdno Srce, kaznama se koristim kad

Me na to prisiljavaju. Moja ruka se ne hvata rado mača pravednosti. PRIJE DANA

PRAVEDNOSTI ŠALJEM DAN MILOSRĐA“. – Uzvratih : O moj Isuse, govori Sam dušama,

jer moje su riječi beznačajne“. Dnevnik Sv. Faustine str. 424. 425.

„ Moja kćeri, borba će trajati do smrti. Posljednji dah će je dovršiti. Blagošću ćeš pobijediti.

Dnevnik Sv. Faustine str. 429.

„ Izabrane duše su svjetiljka u Mojoj ruci, koju bacam u tamu svijeta i nju tako osvjetljujem. Kao

noćne zvijezde, tako osvjetljavaju izabrane duše zemlju. Što je duša savršenija to je veća i dalje

dopire svijetlost, koju ona isijava. Ona može biti skrovita i čak biti nepoznata svom bližnjemu a

ipak odsijava svoju svetost u duše najudaljenijih zemalja“. Dnevnik Sv. Faustine str. 429.

„ 20.II. 38. Danas mi je Gospodin odgovorio : „ Tvoja Mi je ljubav potrebna za spasenje duša“.

Dnevnik Sv. Faustine 432.

111

„ Gospodin mi reče : „ Povest ću te u cijeloj korizmi u Moju školu. Želim te naučiti trpjeti“.

Uzvratih : „ S Tobom Gospodine, spremna sam na sve“. Čula sam glas : Ti smiješ piti iz kaleža iz

kojeg Ja pijem. Tu čast dat ću ti danas“. Danas sam osjećala Isusove boli na cijelom svom tijelu

a Gospodin mi je dao upoznati obraćenje određenih duša.

Za vrijeme Sv, mise vidjela sam ispružena Isusa na križu. On mi reče: „ Moja učenice, gaji veliku

ljubav prema onima koji ti nanose boli. Čini dobro onima koji te mrze“. Uzvratih : „ O moj

Učitelju , Ti ipak vidiš da ne osjećam nikakvu ljubav za njih i to me brine“. Isus mi odvrati : „

Osjećaji nisu uvijek u tvojoj moći. Da li ljubiš, prepoznat ćeš potom ako nakon doživljenih

neprijatnosti i protivljenja zadržiš svoj mir, a za one , od kojih si doživjela bol , moliš i želiš im

dobro“. Dnevnik Sv. Faustine str. 434. 435.

„ Slušaj , Moja kćeri , premda su sva djela, koja nastaju na osnovu Moje volje, izložena velikim

patnjama, tako razmisli, da li je ijedno od njih bilo izloženo većim mukama od Mojeg izravnog

dijela. Djela otkupljenja. Ti se ne bi trebala puno užasavati zbog neprilika. Svijet nije tako

moćan, kako izgleda. Njegove su snage usko ograničene. Znaj, Moja kćeri, kad je tvoja duša

ispunjena žarom Moje čiste ljubavi, nestaju sve poteškoće kao magla pred sunčevim zrakama.

One se boje napadati takvu dušu. Svi protivnici boje se sukobljavati s njom , jer osjećaju da je

ona jača od cijelog svijeta. Dnevnik Sv. Faustine

25. III 38. Danas sam ugledala trpećeg Gospodina. Sagnuo se nada mnom i reče tiho šapćući : „

Moja kćeri pomozi Mi otkupiti grešnike“. Tada se ispuni moja duša žarkom ljubavlju za spasenje

grešnika. Kad sam opet došla sebi, znala sam na koji način trebam spašavati duše i pripremih se

na veća trpljenja. Dnevnik Sv. Faustine str. 440.

„ Čula sam Njegov glas : „ Moja kćeri, tvoj suosjećaj donosi Mi ublaženje. Razmatrajući Moju

muku tvoja duša dobija posebnu ljepotu“. Dnevnik Sv. Faustine str. 445

Danas, za vrijeme Svetoga sata, zamolih Gospodina da me pouči o nutarnjem životu. Isus mi reče

: Moja kćeri, drži se vjerno riječi, koje ti govorim. Izvanjske stvari ne vrednuj suviše visoko, pa i

kad ti se čine vrlo skupim. Prepusti se meni i stalno boravi sa Mnom. Sve Mi povjeri. Ne čini

ništa po svojem i stalno ćeš ostati u velikoj sabranosti duha. Nikakve okolnosti niti događaji neka

te ne žaloste. Izjavama ljudi ne poklanjaj previše pažnje. Dopusti svakom prosuđivati te po

njegovu nahođenju. Ne brani se. Ništa ti neće naškoditi. Pri prvim naznakama nekog traženja

prepusti sve, pa makar to bile i najnužnije stvari. Ništa ne traži a da se sa Mnom ne posavjetuješ.

Dopusti im samo ono uzeti, što tebi pripada : priznanje, dobro ime. Neka je tvoj duh iznad svega

toga. I tako slobodna od svega, počivaj na Mome Srcu. Ne dopusti da bilo što naruši tvoj mir.

Moja učenice, promisli Moje riječi koje sam ti kazao“. Dnevnik Sv. Faustine str. 451.

112

„ Danas sam vidjela razapetog Gospodina. Iz rana Njegovog Srca izlazili su biseri i drago

kamenje. Vidjeh kako veliki broj duša sakupljaju te darove, među njima jedna duša koja je

najbliža Njegovom srcu. Sabirala je vrlo obilato, ne samo za sebe nego i za druge, jer je ona

poznavala vrijednosti tih darova. Otkupitelj mi reče: „ To su blaga milosti koja se prelijevaju

preko duša, ali ne znaju se svi koristiti Mojom velikodušnošću“.

Danas mi je rekao Gospodin : „ Moja kćeri, gledaj u Moje milosrdno Srce i zrcali Njegovo

smilovanje u tvojem vlastitom srcu i tvojim djelima, da bi njima obznanjivala svijetu Moje

milosrđe , i njime bila sama prožeta“.

8.V. 1938. Danas sam vidjela dva stupa zabijena u zemlju. Oba su bila vrlo velika. Jednog sam

bila zabila ja a drugog jedna određena osoba S.M. nezamislivim naporom, iscrpljenošću i

mukom. Kad je taj stup stajao čudila sam se otkuda mi ta snaga. Tada sam spoznala da to nisam

ostvarila vlastitom snagom, nego zahvaljujući nebeskoj sili. Ta dva stupa stajala su u širini slike

jedan uz drugi i ugledah obješenu sliku na oba stupa i to vrlo visoko. Iznenada nastade na ta dva

stupa velika Božja kuća prema unutra i prema vani. Vidjeh ruku što je dovršila ovu Božju kuću.

Osobu pak nisam mogla vidjeti. Oko crkve i u njoj tiskalo se veliko mnoštvo ljudi i na sve su

silazile zrake koje su dolazile iz Premilosrdnog Srca Isusova“. Dnevnik Sv. Faustine str. 451.

452.

„ A Isus mi reče : „ Tajnice Mojeg najdubljeg otajstva, znaj da si u isključivoj prisnosti sa Mnom.

Ti imaš zadaću sve zapisati što sam ti dao spoznati o Mojem milosrđu i to na korist dušama što će

čitati ove spise. Oni će doživjeti u svojim dušama utjehu i hrabrost približiti Mi se …. Dnevnik

Sv. Faustine str. 453.

„ Danas zamolih Gospodina da me pouči o nutarnjem životu jer sama ne mogu savršeno niti

razumjeti niti misliti. Gospodin mi uzvrati : „ Ja sam bio tvoj učitelj , jesam i ostat ću. Brini se za

to da tvoje srce postane slično mojem poniznom i nježnom Srcu. Nikad se ne pozivaj na pravo.

Podnosi sve što te susretne, mirno i strpljivo. Ne brani se kad si nedužno postiđena. Pusti druge

slaviti pobjede. Ne prestaji biti dobrom, kad zamijetiš da se tvoja dobrota iskorištava. Ukoliko bi

bilo potrebno Sam ću podržavati tvoje pravo. Budi zahvalna za najmanju milost, jer ta zahvalnost

prisiljava me darivati ti nove milosti. Dnevnik Sv. Faustine str. 455

„ Kad sam bila ostala sama s Presvetom Djevicom. Ona me poučila o nutarnjem životu. Reče mi :

„ Prava veličina neke duše je u ljubavi prema Bogu i da sebe spušta u Njegovoj nazočnosti, sebe

samu posve zaboraviti, sebe smatrati posve malenom, jer veliki je Gospodin. Njegovo

zadovoljstvo vrijedi sam poniznima, oholima On se protivi“. Dnevnik Sv. Faustine str. 457.

„ Danas me je probudila jaka oluja. Vjetar je bjesnio a kiša padala kao kad je prolom oblaka.

Neprestano su udarali gromovi. Započela sam moliti da oluja ne napravi nikakvu štetu. Tada sam

113

čula riječi : „ Moli molitvu milosrđa koju Sam te naučio i oluja ć proći“. Odmah sam započela

moliti i još nisam ni završila , tada oluja iznenada prestade. Čula sam riječi : „ Molitvom sve

možeš kad se to za što moliš slaže s Mojom voljom“.

Kad sam molila za Poljsku čula sam riječi : Poljsku sam posebno zavolio i ako bude poslušna

Mojoj volji, uzvisit ću je u njezinoj snazi i svetosti. Iz nje će proizići jedna iskra koja će pripraviti

svijet na Moj konačni dolazak“. Dnevnik Sv. Faustine str.461. 462.

„ Razmatranje o žrtvi i molitvi „

„ Moja kćeri. Ja te želim poučiti kako žrtvom i molitvom trebaš spašavati duše. Molitvom i

trpljenjem spasit ćeš više duša nego neki misionar poukama i propovijedanjima. Želim te vidjeti

kao žrtvu žive ljubavi koja onda ima utjecaja na Mene. Ti moraš biti uništena i izbrisana, živjeti

kao mrtva u najskrovitijem kutku svoje bića. Ti moraš nestati u toj skrovitosti u koju ne može

zaviriti ni jedno ljudsko oko. Onda ćeš mi biti ugodna žrtva, žrtva paljenica, puna slatkoće i

mirisa i tvoja će snaga biti ogromna, ma za koga molila. Izvanjski tvoja žrtva neka izgleda:

skrovita, tiha, prožeta ljubavlju, natopljena molitvom. Od tebe tražim, Moja kćeri , da tvoja žrtva

bude čista i puna poniznosti da bi mi se svidjela. Da bi mogla činiti sve, što Ja od tebe tražim,

neću ti uskratiti Moje milosti. Sada ću te poučiti iz čega će se sastojati ta žrtva paljenica u

svakodnevnici, da bih te sačuvao od obmane. Sve patnje ćeš prihvatiti sa ljubavlju. Ne užasavaj

se kad tvoje srce često puta osjeća neprijatnosti i gađenje pred ovom žrtvom. Sva njezina snaga

sadržana je u volji. Dakle suprotni osjećaji ne umanjuju žrtvu u Mojim očima nego je povećavaju.

Znaj da će tvoje tijelo i duša često biti u vatri. U ponekim časovima ti Me doduše nećeš osjećati.

Ipak Ja ću biti s tobom. Ne boj se, Moja milost ostaje s tobom“. Dnevnik Sv. Faustine str. 474.

Razmatranja o milosrđu

„ Znaj Moja kćeri , da je Moje srce samo milosrđe. Iz tog mora milosrđa izlijevaju se milosti na

cijeli svijet. Nije otišla neutješena ni jedna duša, koja Mi se približila. Sva bijeda tone u Mojem

milosrđu i sve spašavajuće i posvećujuće milosti izviru iz tog vrela. Moja kćeri Ja želim da tvoje

srce postane boravištem Mojeg milosrđa. Ja želim, da se milosrđe preko tvojeg srca izlije na cijeli

svijet. Tko se tebi približi, neka ne ode bez povjerenja u Moje milosrđe. Koje toliko želim

dušama. Moli za umiruće , koliko god možeš. Izmoli im pouzdanje u Moje milosrđe, jer oni su

najpotrebniji pouzdanja a imaju ga najmanje. Znaj, da za pouke duše milost vječnog otkupljenja u

posljednjem trenutku ovisi o tvojoj molitvi. Ti poznaješ cijeli bezdan Mojeg milosrđa. Dakle, crpi

iz njega za sebe i posebno za jadne grešnik. Prije će postati ništavilom nebo i zemlja, nego da

pouzdavajuću duša ne bi obuzelo Moje mlosrđe. Dnevnik Sv. Faustine str. 475. 476.

„ Gospodin mi danas reče u dužem razgovoru : „ Koliko žarko čeznem za spašavanjem grešnika.

– Moja najdraža tajnice, zapiši da želim Moj Božanski život izliti u duše ljudi i posvetiti ih, kad

114

bi samo htjeli prihvatiti Moju milost. Najveći grešnici dospjeli bi do najveće svetosti, kad bi se

samo htjeli pouzdati u Moje milosrđe. Moja Nutrina prepunjena je milosrđem, i ono je izliveno

na sve što Sam stvorio .Meni je milina djelovati u duši čovjeka, ispuniti je Mojim milosrđem i

opravdati je. Moje Kraljevstvo na zemlji je Moj život u duši čovjeka. Piši, Moja tajnice, da sam

Ja Sam voditelj duša, neposredno , iako ih vodim preko svećenika i svaku vodim do svetosti na

putu što je samo meni poznat“. Dnevnik Sv. Faustine str. 477.

„ Danas sam vidjela Božju Slavu što teče iz ove slike. Mnoge duše primaju milosti, premda o

njima ne govore glasno. Uprkos različitosti svojih putova Bog se proslavlja preko Slike.

Nastojanja sotone i zlih ljudi razbijaju se i pretvaraju u ništavilo. Uprkos sveg đavolova bijesa

trijunfirat će Božansko milosrđe nad cijelim svijetom i bit će štovano od svih duša.

Spoznadoh da se duša mora odreći svog svojevoljnog postupanja da bi Bog mogao djelovati u

njoj. Drugačije Bog ne ostvaruje Svoju volju u njoj.

Kad se podigla velika oluja, započela sam moliti Krunicu milosrđa. Tada sam čula glas jednog

anđela kako se žali : „ Ne mogu se približiti u oluji, jer svijetlost iz njezinih usta odbija mene i

oluju. U tom trenutku spoznadoh koja je veliku opustošenost trebao učiniti anđeo ovom olujom.

Istodobno sam spoznala da je ta molitva bila mila dragom Bogu i kako je velika njezina moć.

Dnevnik Sv. Faustine str. 478.

„ Danas sam vidjela Presveto Srce Isusovo u velikoj svijetlosti na nebu. Iz rana su izlazile zrake i

išle na cijeli svijet. Danas mi dođe Gospodin i reče : Moja kćeri, pomozi Mi spašavati duše. Otići

ćeš jednom umirućem grešniku, koji se upravo nalazi u očaju i moliti Krunicu milosrđa. Ti ćeš

mu izmoliti pouzdanje u Moje milosrđe“. Iznenada sam se našla u jednoj nepoznatoj kolibi, gdje

je umirao neki stariji čovjek u užasnim mukama. Njegov krevet okružile su brojne sotone i

plačuća obitelj. Kad sam započela moliti razbježaše se duhovi tame siktanjima i prijetnjama, duša

se umiri i s punim se pouzdanjem upokoji u Gospodinu. U istom trenutku vidjela sam sebe u

sobi. Ne znam kako se to dogodilo“. Dnevnik Sv. Faustine str.479.

„ Ti vidiš, Ja sam ostavio prijestolje neba da bih se sjedinio s tobom. Što vidiš, samo je rub i tvoja

duša već gubi svijest pred ljubavlju, ipak koliko će se čuditi tvoje srce kad Me ugledaš u svoj

slavi ? Ali hoću ti kazati da vječni život mora već započeti na zemlji u Sv. pričesti. Svaka Sv.

pričest osposobljuje te susretati se s Bogom u vječnosti“. Za ništa te ne molim , moj kralju,

premda znam, da mi Ti sve možeš dati. Molim Te samo za jedno : Ostani vječno Kralj mojeg

srca. To mi je dovoljno“. Dnevnik Sv. Faustine str. 484.

„ Danas dođe Isus u liku jednog siromašnog mladića na ulazna vrata, mršav i mlad čovjek u jako

poderanoj odjeći, bos. Bez kape,smrzao, jer cijeli je dan bio hladan i kišovit. Zamolio je nešto

toplo za pojesti. Otišla sam u kuhinju, ali tu nije bilo ničeg za siromahe Nakon duljeg traženja

našlo se nešto juhe. Ugrijala sam je, ubacila malo kruha u nju i pružila je tom siromahu koji ju je

pojeo. U trenutku kad sam vrč uzela natrag on se pokazao kao gospodar neba i zemlje. Kad sam

ga ugledala takvog – nestade mojim pogledima. Vrativši se u stan razmišljala sam, što se bilo

115

dogodilo na ulaznim vratima. Tada sam čula riječi u mojoj duši : „ Moja kćeri, čuo sam

blagoslovne riječi siromaha. Oni dođoše s ulaza i slaviše Me. Svidjelo mi se Tvoje milosrđe u

granicama poslušnosti i napustih Svoje prijestolje da bih probao plod tvog milosrđa“. Dnevnik

Sv. Faustine str. 357. 358.

Neka je vječna Slava i hvala Isusu Kristu Kralju Milosrđa, neka sva srca hvale i slave Božansko

milosrđe, neka sva srca radosno kliču ISUSE JA SE UFAM U TEBE . Milosrdni Bože naš Ti si

sama dobrota i milosrđe i stalo Ti je Bože naš do svih nas i Tvoje Srce čezne za spasenjem svih

duša. Po Sv. Faustini nam poručuješ :

„ Gospodin mi danas reče u dužem razgovoru : „ Koliko žarko čeznem za spašavanjem grešnika.

– Moja najdraža tajnice, zapiši da želim Moj Božanski život izliti u duše ljudi i posvetiti ih, kad

bi samo htjeli prihvatiti Moju milost. Najveći grešnici dospjeli bi do najveće svetosti, kad bi se

samo htjeli pouzdati u Moje milosrđe“.

Postavljam samom sebi pitanje da li mi je stalo do toga da se svi spase pa i najveći grešnici ? To

pitanje bih postavio svima koji su krenuli putem molitve pa neka svatko odgovori iskreno

samome sebi i na osnovu dobivenog odgovora neka zaključi da li živi sebi u sebi za sebe ili živi

sa Kristom u Kristu za Krista ? Ako bi htjeli biti iskreni uočili bi da je veliki raskorak između

naše prosudbe i usmenog opredjeljenja za Krista i našeg stvarnog jedinstva sa Kraljem Milosrđa

u našim srcima koje se svjedoči mišlju, riječju i djelom. Ako se usredotočimo na naše konkretno

pitanje koliko nam je stalo do toga da se svi grešnici spase i preispitamo sami sebe da li je to ikad

bilo predmetom našeg interesiranja ili smo zaokupljeni sobom i mislimo o sebi i prebiremo za

sebe u sebi ? Da li smo se odali lagodnostima i konformizmu i da li iz jednog takvog komoditeta

mogu poteći misli i molitva za bilo koga osim za nas i naše ? Spasitelj naš Sv. Faustini govori da

na križu nije mislio na sebe nego na jadne grešnike.

Da li mi svojim riječima širimo Božansko milosrđe , molimo krunicu Božanskog milosrđa ,

čitamo zazive Božanskog milosrđa i potičemo druge da to čine, upućujemo na štovanje slike

Milosrdnog Isusa i širimo pobožnost Božanskog milosrđa. Da li svojim riječima činimo dobro,

potičemo na dobro, svjedočimo dobro svima i želimo da se svi spase pa i najveći grešnici ?

Da li svojim djelima svjedočimo milosrđe i da li oni koje sretnemo odlaze od nas s pouzdajem u

Božansko milosrđe. Činimo li dobro u svome životu, plačemo li sa zaplakanima,radujemo li se sa

radosnima, da li je bol onih koje boli i naša bol, suosjećamo li sa onima kojima je teško, slušam li

srcem one koji bi da podjele s nama svoju patnju , jesmo li spremni ponijeti križ bližnjemu kad

pada pod teretom križa, hrabrimo li uplašene, pohodim li bolesne i one u tamnicama , hranimo li

gladne , žednom da li dajemo čašu vode, darujemo li radosno , zna li naša desnica što radi ljevica

, služimo li ili bi radije da budemo služeni, ima li osmjeha radosti na našim licima i ono što je

najvažnije da li to činimo s ljubavlju i iz čiste ljubavi prema Bogu i bližnjemu ne tražeći ništa za

uzvrat uprijevši pogled u Kralja Milosrđa kličući radosno ISUSE JA SE UFAM U TEBE.

116

Gospodinove su riječi da ovaj svijet neće naći mir dok se ne obrati Božanskom milosrđu, da je

zadnje sidro spasa za čovječanstvo svetkovina Božanskog milosrđa, da će dati priliku svima da se

spase koji budu htjeli da ga prihvate za svoga Spasitelja i da svi oni koji ne budu htjeli da uđu

kroz vrata Božanskog milosrđa morat će kroz vrata Božje pravednosti. One koji budu molili

krunicu Božanskog milosrđa i širili pobožnost Božanskog milosrđa Gospodin će braniti kao svoju

čast i stajaće između njih i Oca nebeskog ne kao pravedni Sudac već kao Milosrdni Bog. Ako se

bude molila krunica Božanskog milosrđa kod umirućih bit će spašeni i bit će im oprošteno

neovisno koliko su grešni bili. Na sve one koji budu štovali sliku Milosrdnog Isusa gospodin će

izliti milosti.

Sve ovo i još toliko toga Gospodin je obećao za sve one koji će pokloniti pouzdanje Božanskom

milosrđu i našem Kralju Milosrđa.

Jesmo li svjesni milosti koje nam je naš Spasitelj obećao ako srcem prigrlimo Kralja Milosrđa,

poklonimo pouzdanje Njegovom Božanskom milosrđu i ako budemo činili ono što nam je po Sv.

Faustini rekao da treba da činimo.

Pitam se kako je moguće ako smo čitali „ Dnevnik „ da nismo uočili te beskrajne milosti koje

nam se nude? Na osnovu onog kako se ponašamo izgleda da nismo. Koliko malo činimo na

širenju pobožnosti Božanskom milosrđu, koliko malo poklanjamo pažnje svetkovini Božanskog

milosrđa, na veliki petak se i ne spomene u medijima koji prate crkvene teme da je to dan kada se

kreće sa devetnicom Božanskom milosrđu. Pa zar su nam se srca toliko usalila da ne čujemo niti

vidimo što nam se nudi.

„ Danas sam vidjela razapetog Gospodina. Iz rane Njegova Srca izlazili su biseri i drago kamenje.

Vidjeh kako veliki broj duša sakuplja te darove, među njima jedna duša koja je najbliža Njegovu

Srcu. Sabirala je vrlo obilato, ne samo za sebe nego i za druge, jer je ona poznavala vrijednost tih

darova. Otkupitelj mi reče : „ To su blaga milosti koja se prelijevaju preko duša, ali ne znaju se

svi koristiti Mojom velikodušnošću „

Danas mi je rekao Gospodin : „ Moja kćeri, gledaj u Moje milosrdno Srce i zrcali njegovo

smilovanje u tvojem vlastitom srcu i tvojim djelima, da bi njima obznanjivala svijetu Moje

milosrđe, njime bila sama prožeta“.

Sv. Faustina je u blijesku dobila potpunu spoznaju što će biti sa djelom Božanskog milosrđa. Prvi

dio proroštva se ispunio do u detalj. Drugi dio u kojem govori o pobjedničkom pohodu koji će

Gospodin pratiti velikom snagom i koji će svjedočiti istinitošću, Crkvi će podariti novi sjaj, koji

već odavno u njoj počiva. Taj drugi dio tek treba da se desi i taj pobjednički pohod na samom je

pragu i mnogo bliže nego što možemo i zamisliti.

Gospodin je Sv. Faustini rekao : „ Ti poznaješ cijeli bezdan Mojeg milosrđa. Dakle, crpi iz njega

za sebe i posebno za jadne grešnike. Prije će postati ništavilom nebo i zemlja, nego da

pouzdavajuću dušu ne bi obuzelo moje milosrđe“.

117

VJERA

Vjera kao jedna od bogoslovnih kreposti direktno je vezana za jednu od tri duševne

moći a to je razum a što mi to možemo i trebamo činiti predivno nam govori naš Spasitelj po Sv.

Faustini : „ Jednom sam bila razmišljala o Presvetom Trojstvu, o Božjem biću. Željela sam

bezuvjetno istražiti i spoznati. Tko je ovaj Bog… Trenutačno moj je duh bio obuzet i kao

odnesen u svemir. Ugledah nepristupačnu svjetlost i u njoj nešto kao tri izvora svjetlosti koje

nisam mogla shvatiti. Iz te svjetlosti izađoše riječi u liku munja i okružiše nebo i zemlju. Ništa

nisam razumjela od toga i ražalostila se. Tada izađe iz nepristupačnog mora svjetlosti naš

ljubljeni Spasitelj u neshvatljivoj ljepoti sa svjetlosnim ranama. Iz ove svjetlosti mogao se čuti

slijedeći glas : „ Kaka je Bog u svojoj biti, nitko neće spoznati, ni anđeoski duh niti ljudi“. Reče

mi Isus : „ Spoznaj Boga razmatranjem Njegovih svojstava“. Tada napravi Isus rukom znak križa

i iščeznu“. Dnevnik Sv. Faustine str. 18.

Našim razumom spoznajemo Boga i posijano Sjeme Božje Riječi , klija niče,raste, donosi rod i

rađa se vjera u nama. Razumom bi prije svega drugoga trebali spoznavati Boga kakav on jest ne

po biti jer to nećemo moći nikad već po svojstvima : bezuvjetnoj ljubavi, darežljivosti, dobroti,

blagosti, poniznosti, nježnosti, praštanju, suosjećajnosti, blagonaklonosti, Božanskom milosrđu u

kojem se zrcali ono najuzvišenije što Bog jest Savršenstvo Ljubavi. Vjeru možemo zasebno

analizirati da bi ukazali na ono što je bitno za vjeru ali je nikad ne možemo izdvojiti od ostalih

dviju bogoslovnih kreposti nade i ljubavi. Sve tri bogoslovne kreposti se prožimaju, direktno

utječu jedna na drugu i ovisne su jedna o drugoj. Ima nešto paradoksalno kad je u pitanju vjera. U

direktnoj je svezi sa razumom jednom od tri duševne moći i razum nam omogućava da bi vjera

zaživjela i to je taj neizostavni racionalni dio u kojem aktivno učestvuje naš razum. Ali koliko

god bili oduševljeni našim racionalnim mogućnostima razum je ipak samo osjetna razina i nije

sredstvo kojim se dolazi do sjedinjenja s Gospodinom. Ako rastemo u vjeri to će neizostavno

imati za posljedicu da ćemo rasti u nadi, ljubavi i obrnuto. Naše duhovno sazrijevanje ima svoje

razine tako i vjera o kojoj govorimo. Dok smo na osjetnoj razini, molimo usmeno, razmatramo,

racionalno promišljamo, naš razum je aktivno uključen i moglo bi se reći znamo što činimo i

kuda nas to vodi. Ali kad milošću Božjom uznapredujemo i kad naš susret s Gospodinom postane

sve više a potom potpuno duhovan tu vjera vođena našim razumom ne može ići dalje i od našeg

razuma tu ulogu preuzima Duh koji je u samom središtu našeg biča i gdje prebiva Gospodin koji

nas vodi svojim svijetlom. To nam je nepoznato, ne znamo kuda nas to vodi i kako će to sve

završiti. I tu je taj paradoks razum nam je pomogao, vjera se rodila u nama i sad je prisutan

iskorak kad je vjera vođena našim razumom ispunila svoje i dalje našu vjeru vodi svijetlo koje

dolazi iz samog središta našeg bića od Gospodina koji prebiva u nama. Naša vjera nije više

racionalna, nije više vezana za osjetno već je čisto duhovna. Iz ovoga možemo zaključiti da

istinska duboka vjera nije racionalna jer je naša duša uronjena u nadnaravno gdje se naš razum

gubi jer to nije njegov milje gdje bi se on mogao snaći i jedino što je potrebno nama i našem

razumu je to da s punim pouzdanjem dopustimo Gospodinu da nas vodi svojim svijetlom vjere i

da poput naše majke Marije budemo službenici Gospodnji.

118

Vratimo se preko dvije tisuće godina unatrag i razmotrimo kako je Marija Majka našeg Spasitelja

i naša Majka odgovorila svom Bogu na poziv u svom razumu, pamćenju i volji. Naša Majka

Marija svojim je životom posvjedočila da je savršeno vjerovala i ljubila Boga svoga.

Prilikom navještaja Gabrijela da će roditi Sina Božjega , Marija se razumski pita kako će to biti?

„ Nato će Marija anđelu : „ Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?“ Ev. po Luki 1. 34.

Ali već kod pozdrava Gabrijela razmotrimo kako je reagirala naša Majka.

„Anđeo uđe k njoj i reče! „ Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom“ Na tu se riječ ona smete i

stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. Razmišljajući o tome Marija se spušta u samo središte

svoga bića u Duh gdje prebiva sam Bog . Neokaljana čista i bezgrešna Marija je Duhom , dušom

i tijelom bila Jedno s Bogom i u Bogu. Unatoč tome što ne nalazi racionalno obrazloženje Marijin

odgovor je čisto intelektualan iz dubine Marijina Srca gdje prebiva sama Božja mudrost. Marija

čini korak u nepoznato vođena svijetlom vjere. Spremna je Bogu svome darovati se u punini, biti

službenica Gospodnja unatoč svemu i bez obzira na sve. Marijin odgovor proističe iz potpunog

jedinstva razuma duše i Duha. Riječ navještenja prihvata duša sa svojim moćima a zatim se ta

riječ spušta u samo središte Marijina bića u Duh. Marija prihvata volju Božju i odgovara anđelu.

„Nato Marija reče : „ Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ I anđeo otiđe od

nje“. Ev. po Luki 1. 38.

Unatoč tome što je znala da u to vrijeme žena koja zatrudni bez muža biva kamenovana Marija

izgovara svoje DA i spremna je svome Bogu darovati svoj život.

O stanju Marijine duše i o tome kako je kako je Marijina nada bila samo u Bogu i kako je volja

bila otrgnuta od svih ispraznosti onoga vremena i kako je ljubila apsolutno možemo doznati iz

Marijina hvalospjeva koji je izrekla za posjeta Elizabeti.

„Hvalospjev Marijin“

„ Tada Marija reče :

„ Veliča duša moja Gospodina,

Klikće duh moj u Bogu ,

mome Spasitelju,

što pogleda na neznatnost službenice svoje :

odsad će me, evo, svi naraštaji

zvati blaženom,

Jer velika mi djela učini Svesilni,

119

Sveto je ime njegovo !

Od koljena do koljena dobrota je njegova

Nad onima što se njega boje.

Iskaza snagu mišice svoje,

Rasprši oholice umišljene.

Silne zbaci s prijestolja,

A uzvisi neznatne.

Gladne napuni dobrima,

a bogate otpusti prazne.

Prihvati Izraela , slugu svoga,

Kako obeća ocima našim:

Spomenuti se dobrote svoje

Prema Abrahamu i potomstvu njegovu

Dovijeka.“

Ev. po Luki 46. 55.

Hvalospjev Marijin proističe iz potpunog jedinstva tijela, duše i Duha , iz potpunog svjesnog

predanja Bogu svome. Marija je apsolutno vjerovala, nadala se i ljubila Boga svoga. U

hvalospjevu to izriče na najljepši mogući način. Hvalospjev je odraz čistoće Marijine nutrine

kojom zrcali samu Božju dobrotu.

Razmotrimo sada farizeje, pismoznance i svećenički stalež onoga vremena kakav je bio njihov

odgovor na navještenu Božju riječ , zašto je njihov odnos prema Isusu bio takav i gdje je uzrok

takvom njihovom ponašanju?

Kakva je njihova spoznaja Boga i kakva vjera iz te i takve spoznaje proističe. Oni su zaokupljeni

vanjskim površnim detaljima , njima je bitno da opslužuju zakon , oni su okrenuti tjelesnom i

žive po tijelu a ne po duhu. Naš Spasitelj ih je nazvao „ okrečenim grobovima“.

Zaokupljeni su opsluživanjem zakona i prigovaraju Isusu :

Zašto tvoji učenici ne peru ruke prije jela

Zašto trgaju klasje subotom

120

Zašto Isus liječi subotom

Zašto se druži sa grešnicima i carinicima

Traže da im Isus pokaže znak.

Unatoč tome što je naš Spasitelj prošao ovim svijetom čineći dobro, navještajući Kraljevstvo

Božje, liječeći od svih bolesti i oslobađajući od zloduha oni traže znak. ¸Kako se u svim ovim

njihovim pitanjima razotkriva njihova površnost u vjeri, površnost čak i za osjetnu razinu, kao i

život po tijelu i za tijelo. O kakvoj se duhovnoj sljepoći radi kad su pored svega što su vidjeli

tražili znak. Kakav to znak oni traže? Oni su tražili znak opsluživanja zakona, da Isus bude jedan

od njih. Svjesni su jaza između Isusa i njih u riječima i djelima. Osjetili su se ugroženima u

strahu da će se poljuljati njihov ugled, svjesni koliko je Isus bio superiorniji od njih i da su mase

ljudi išle za Isusom a ne za njima. U njima je jačala zavist koja se pretvarala u mržnju. U

potpunom ne poznavanju Boga u svojstvima kakav on jest oni spremaju plan da ubiju Boga

misleći da služe Bogu. To pokazuje u kakvoj je tami njihov razum bio. Njihova spoznaja Boga je

krajnje površna. Iz svega toga što su govorili i kako su se ponašali može se zaključiti da su oni

bili daleko i od opsluživanja zakona a tek koliko daleko od Zakona Ljubavi koji je donio Isus.

Zaokupljeni čašću i vlašću, prvim mjestima u sinagogama, da ih drugi vide da poste, da su

pobožni. Oni svoju vjeru žive krajnje površno čak i za osjetnu razinu. To pokazuje da nisu

spoznali Boga u onim svojstvu kakav on jest. Oni su uvjereni da poznaju zakon i da je njihovo

pravo da sude svima, da poučavaju, da su bezgrešni. To je krajnji racionalizam koji ništa maje

rigidan, prisutan je i danas kod kršćanskih racionalista samo što je sofisticiraniji. To je kvasac

farizejsko o kojem govori naš Spasitelj da treba da ga se čuvamo. To je kuga u duhovnom životu

bila i ostala. Taj i takav racionalizam je nanio mnogo zla mnogima kroz povijest a nanosi i danas.

Zašto je to tako ?

Da bi napravili dijagnostiku patologije racionalizma trebamo poći od samog izvora problema i

koliko god to zvučalo paradoksalno razum je zamka u koju su s ulovili svi racionalisti pa su radi

narcisoidne vezanosti za SVOJ razum izgubili moć rasuđivanja. U pozadini u tami njima

neprimjetan jer nemaju Božjeg svijetla i Božanske mudrosti da ga razotkriju je sotona koji

postavlja zamke i kopa jame u koje oni upadaju a da toga nisu niti svjesni. 99 % racionalista

niječe da sotona postoji kao osoba, a ako i priznaju onda je to uz obrazloženje da postoji samo

psihološki, sociološki ili kao knjiška forma.

Kao tjelesna bića imamo : razum , pamćenje , volju.

Duša posjeduje svoje moći : razum , pamćenje , volju.

U samom središtu našeg bića je Duh gdje prebiva Gospodin.

Duševne moći su u direktnom međusobnom odnosu i ovisne su jedna o drugoj i utiču kako

pozitivno tako i negativno jedna na drugu. Pored toga svaka od duševnih moći je u direktnom

međusobnom odnosu sa bogoslovnim krepostima.

121

Razum – Vjera

Pamćenje – Nada

Volja – Ljubav

Naš razum nam omogućava da spoznamo Boga kakav jest u svojstvima beskrajne ljubavi i

dobrote ali ne možemo razumom voljeti niti je razum sredstvo za sjedinjenje s Gospodinom u

ljubavi . Racionalisti mogu pričati satima o ljubavi i da to ostane samo na ispraznoj retorici jer su

unatoč svom znanju tjelesni a ne duhovni jer bi sve nadnaravno željeli objasniti naravnim

sredstvom, željeli bi duhovo svesti na osjetno. Oni su se zabetonirali na postaji razuma i ni makac

dalje. Raspredaju nadugačko i naširoko svima bi da drže lekcije ali malo će koga zapalit za Boga

jer ih Duh Sveti ne prati , ne dozvoljavaju da ih vodi svjetlo Božje, pošto nisu sjedinili moći

svoje duše sa Duhom u samom središtu svoga bića. Ostali su površni tako da duša postaje

samostalna odvojena od Boga. I to je čista retorika priča se o Bogu ali bez jedinstva sa Bogom.

Svoje pamćenje su opteretili znanjem i umjesto da se oslobode sebe i svoga znanja i dopuste da ih

Bog vodi svojim svijetlom misle da znaju i da su upoznali Boga a nemaju samospoznaju o svojoj

bijedi jer im volja nije zapaljena ljubavlju a samo po ljubavi u našim srcima dobivamo pravu

spoznaju o istini o sebi i stvarnosti oko sebe. Ono što je zajedničko svim racionalistima je

mlakost. Gospodin u Ivanovu „ Otkrivenju“ poručuje :

„ Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć ! Ali jer si mlak, ni vruć ni vruć

ni studen, povratit ću te iz usta. Govoriš: Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba ! A ne znaš da

si nevolja i bijeda, i ubog i slijep, i gol. Savjetujem ti : kupi od mene zlata u vatri žežena da se

obogatiš i bijele haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja : i pomasti da oči

pomažeš i vidiš.“ Otkrivenje 3. 15. – 18.

Don Gabrijele Amorth nam o racionalizmu govori slijedeće : „ Neću se umoriti ponavljati :

racionalizam i materijalizam su iskvarili jedan dio teologa , što ima veliki utjecaj na biskupe i

svećenike. A za to plaća Božji narod.“ Don Gabrijele Amorth „ Izvješće rimskog egzorcista „

str. 155.

122

Vjera i život

Koliko je Bog prisutan u našem životu i na kojem je mjestu na listi naših prioriteta. Kako istinski

živimo svoju vjeru i kakva je naša spoznaja Boga u beskrajnoj ljubavi i dobroti i koliko je ljubavi

u našoj svakodnevici ili je to samo isprazna retorika. Da li smo oprostili našim neprijateljima i

očistili svoje pamćenje a time i zacijelili rane naših duša. Budimo posve konkretni. Prije nekoliko

godina Haški je sud donio presudu Veselinu Šljivančaninu za zločine na Ovčari. Ta presuda je po

mišljenju mnogih bila tako minorna i izazvala je opću rezignaciju u cijelom društvu. Oglasile su

se institucije i Državne i Crkvene prosvjedujući. Cijelo se društvo složilo u jednoglasnom

neslaganju sa tom presudom. Što nam to govori ?

Naša je vjera daleko od toga da smo mi svojim razumom spoznali Boga u svojstvima kakav On

jest.

Naše pamćenje nije pročišćeno već se vraćamo u beznađe prošlosti i tražimo satisfakciju u visini

kazne a naša bi nada trebala biti u Bogu .

Našom voljom ne ljubimo niti smo sposobni ljubiti čak ni bližnjega Božjom ljubavlju a kamoli

moliti i ljubiti neprijatelja.

Da smo bili sjedinjeni s Gospodinom u vjeri nadi i ljubavi , što bi to Duh Sveti progovorio nama

samima u ovom konkretnom slučaju.

Naš zadatak bi bio da iskreno iz dubine naše duše oprostimo našim neprijateljima pa i Veselinu

Šljivančaninu i da se molimo za njega da se pokaje za grijehe koje je počinio. Bog traži od nas da

oprostimo i da molimo za njega a od njega da se pokaje. Božje misli nisu naše misli , Božji puti

nisu naši puti. Vođeni mentalitetom ovoga svijeta mi tražimo pravdu i u njoj nalazimo

satisfakciju a naš Bog je samo Božansko milosrđe i želi da se svi spasimo pa i najveći grešnici

ukoliko se pokaju i prihvate Isusa za svog spasitelja. Ovakvo naše ponašanje proističe iz stanja u

kojem se nalazimo. Naša je svijest kontaminirana mentalitetom ovoga svijeta koji se potpuno

protivi Božjemu zakonu. Nije nikakvo čudo da na zadnjim predsjedničkim izborima društvo u

kojem se preko 90 % stanovnika izjašnjava katolicima izabere predsjednika koji se deklarira kao

ateista. Gledam ga da se pojavljuje u Crkvi bez ruha vjere. Neka mu se dragi Bog smiluje da ne

dočeka Gozbu Jaganjčevu bez svadbenog ruha. To nije nikakav paradoks to je normalna

posljedica stanja duha cijeloga društva. Da tih 90 % i više katolika živi svoju vjeru u svome srcu

a ne površno na racionalnoj razini onda bi znali da takav predsjednik ne donosi blagoslov nego

prokletstvo. Ovim su činom pokazali da nisu spoznali Boga , da njihova nada nije u Bogu i da ne

ljube Boga što je pogubno za nas i našu djecu. Što smo posijali to ćemo i požeti. Ovdje govorim

o nama u „ demokratskom „ svijetu to je još gore.

123

Skandinavske zemlje imaju najveći standard u svijetu oni su primjer prosperiteta, prosto da

čovjek poželi živjeti u takvoj sredini. Ja pak kažem : „ Sačuvaj me Bože“ , a za njih molim : „

Smiluj im se Bože „. Žive kao da Boga nema a tako se i ponašaju. U svojim parlamentima donose

zakone koji u ime sloboda i prava pojedinca protive se u najgoroj formi i oblicima zakonima

Božjim. I kad im se kao bumerang vrati da se u njihovom društvu pojavi monstrum , kao nedavno

u Norveškoj, koji počini takvo monstruozno djelo, onda se čudom čude u nevjerici kako je to

moguće. Angažiraju se stručnjaci da se objasni stručno zbog čega i zašto se to dogodilo. Sve se

svodi na to kojoj je političkoj opciji pripadao, koliko je to bilo ultra desno. Sve su to jalova

naklapanja koja ne dotiču srž problema. Reakcije njihovih političara su da će ustrajati u zaštiti

svojih dostignuća, sloboda i prava. Nisu niti svjesni da tonu u živo blato, da su u zamci zloga koji

im je stavio omču oko vrata i sve više je steže, da su u potpunoj tami i sve više tonu u mrak.

Problem nije političke naravi već je posljedica njihova ponašanja i isključivo je dijaboličkog

karaktera. Osoba koja je taj stravični čin ubojstva djece u Norveškoj učinila je potpuno u vlasti

sotone. Oni o tome ne znaju ništa a vrlo vjerojatno ne bi htjeli ni čuti kad bi im netko tko zna

dobronamjerno ukazao gdje je suština problema. Ukoliko se ne vrate Bogu iskreno se kajući ,

desit će im se mnogo gore stvari. Potrebno je mnogo molitvi uputiti Bogu za njihov spas. Ništa

bolja situacija nije u većem djelu Evrope. Njima čak i križ na zidu smeta. Tu i takvu Evropu ne

gradi Bog . Ako Gospodin kuću ne gradi uzalud se muče graditelji. Dao nam dragi Bog da

shvatimo da nam takva Evropa ne treba niti nam može donijeti dobro.

Napadi zloga u našoj svakodnevici

Započeo bih ovaj dio sa dijelom Isusove svećeničke molitve :

„Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u svome imenu

koje si mi dao da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih

koje si mi dao : i štitio ih, te ni jedan od njih ne propadne osim sina propasti, da se pismo ispuni.

A sad k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moju radosti u sebi. Ja sam im predao

tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Ne molim te da ih

uzmeš sa svijeta, nego da ga ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od

svijeta. Posveti ih u istini : tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet tako i ja posla njih u

svijet. Iza njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini. Ne molim samo za ove

nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene : da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni

i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao …“ Evanđelje po Ivanu

17. 11. – 21.

Ono što nam Gospodin u ovom dijelu Evanđelja govori je to da mi koji smo krenuli za Isusom

nismo od svijeta i da je potrebno da se molimo da nas Gospodin očuva od zloga. Oni koji su

krenuli putem molitve neka znaju da ih zli neće ostaviti na miru ali isto tako neka budu sigurni i

neka vjeruju da je Gospodin sa njima i da kad nam bude najteže da je Bog tada najbliži. Kad nas

prezru , odbace , sve laži svale na nas , pljuju , ismijavaju , otvoreno mrze , opljačkaju ,prognaju ,

osude , lažno optuže tad smo najsličniji Raspetoj Ljubavi i Gospodin je rekao Sv. Fausrini da oni

koji su mu slični u patnji bit će slični i u proslavi. Svijet i oni koji su od svijeta bit će protiv nas i

nije nam lako niti će nam biti lako ali sva naša satisfakcija neka bude u Gospodinu. U pozadini

tih napada stoji tvorac laži sotona i zlodusi koji mu služe u hijerarhiji ropstva i mržnje. Na

124

našem duhovnom putu trebamo pobijediti : svijet, tijelo, sotonu. Sotona će se služiti i tijelom i

svijetom da nas napada i onemogućava da rastemo u ljubavi. Kakvi će to napadi biti u kojoj sve

formi i obliku koliko rigidni i gnusni i kako ćemo na to odgovoriti zavisi od mnogo toga : kakav

smo život vodili prije obraćenja, kolika je naša vjera i spoznaja Boga u njegovim svojstvima, na

kojoj smo razini ljubavi, kolika je naša nada u vječno Kraljevstvo Božje , da li živimo iskreno i

sa ljubavlju naš sakramentalan život da li se redovno ispovijedamo i jesmo li redovno na

nedjeljnoj misi , koliko i kako molimo. Koliko iskreno služimo Bogu i bližnjemu u ljubavi i sa

ljubavlju i ono što je jako važno koliko postimo. Svi oni koji misle da će moći nesmetano

napredovati na duhovnom putu bez posta grdno se varaju, vjerujte na riječ meni bijedniku, nećete

pobijediti ni svijet ni tijelo bez posta i mrtvljenja a bez te pobijede nema ulaska kroz uska vrata

koja su križ Gospodnji i nema sjedinjenja s Isusom u ljubavi. Da naša Majka i Kraljica mira nije

potakla mnoge da krenu sa postom mislim da bi post danas kod katolika potpuno zamro.

Poznajem tolike koji žive svoj sakramentalan život, redovni su na misama na klanjanjima,

hodočaste , u molitvenim su zajednicama ali ne poste i što je najgore misle da nije ni potrebno. U

Bosni ima jedna tragikomična izreka koja odslikava pravo stanje stvari što se tiče posta kod nas

katolika „ Od volje ti kao šokcu post“.

Sa sotonom sam se susreo u snu još prije dvadesetak godina kada još nisam bio doživio obraćenje

i kad sam se bavio pisanjem stihova i kad sam u jednoj pjesmi koja govori o bezuvjetnom

praštanju, dubokom mrtvljenju i želji da se nikom na sudi na kraju želeći teatralno da završim

pjesmu napisao dušu đavolu da dam i to je bilo samo u obliku pjesničke forme meni ni na kraj

pameti nije bilo da bih to učinio to je bila samo retorički izrečena riječ iz koje nije stajala nikakva

takva odluka ni mišlju ni djelom. Ja tad nisam znao ovo što sad znam da smo odgovorni za svaku

izgovorenu riječ i da ćemo odgovarati za svaku izgovorenu riječ kako nam je rekao naš Spasitelj.

Znam vrlo dobro da sam prezirao zlo i sve oblike i forme zla. Sjećam se da sam sa Josipom

mojim prijateljem pred Božić 1994.g. bio na utovaru drveta u Skender Vakufu. Tu u blizini

šumarske kuće u jednoj sobici ugledali smo ženu kako kleči na podu a ispred nje je bila upaljena

svijeća. Kad smo pitali jednog mještanina što ta žena tamo radi dobili smo odgovor da se moli

đavlu za one koji su joj nažao učinili. Ta slika je u meni izazvala toliko gađenje, to je bilo za

mene nešto neopisivo odvratno. Nisam mogao vjerovati da ima i takvih koji čine takve

prljavštine. Sad mi je jasno da su to osobe koje služe sotoni i takvi to čine jer su u vlasti

nečastivog i onima koji sa njima nemaju ništa i koji su često žrtve tog i takvog zla ako ne žive

svoj sakramentalni život i ako su sa grijehom prerezali milosni kontakt sa Bogom. Sve ovo što

sam rekao nije bilo dovoljno, jer ja tada nisam živio svoju vjeru ni sakramentalan život , jer da

sam živio bio bih svjestan da smo odgovorni za svaku izgovorenu riječ , da mi je jedne noći

poslije napisanog stiha nečastivi došao u san i upitao da li stvarno želim da mu dam dušu. Otjerao

sam ga osjećajući odvratnost i gnušanje govoreći da odlazi i da se gubi i da je to bilo izgovoreno

u pjesmi i pjesničkoj formi . Čim sam to izgovorio nestao je i nije se više u tom obliku vraćao.

Sad mi je jasno ako ja nisam mislio na Gospodina mislio je na mene i bio sa mnom moj Gospodin

jer ne bi nečastivi tako podvio rep i nestao da me sam Isus nije zaštitio. U kakvom su ropstvu oni

koji tako bestidno i gnusno psuju , koji su u smrtnom grijehu, koji paradiraju u bludu i razvratu

kako je njima sotona isprao mozak te su izgubili moć rasuđivanja i kako su u vlasti zloga.

U svijetu postoje ljudi koji su u vlasti zloga i ono što je stravično žele i čine zlo drugima. Te

spodobe u ljudskom liku stavile su se u službu nečastivom . Različite su forme i oblici djelovanja

zla kroz one koji mu služe i kad govorimo o tim najprljavijim oblicima nanošenja zla drugima

čini mi se da su uroci najprisutniji i najrašireniji u našoj sredini.

125

Don Gabrijele Amorth ovako definira urok : „ Nanositi nekom štetu uz pomoć đavla „. . . Ja

ubrajam među uroke slijedeće oblike : 1. Crnu magiju 2. Prave uroke 3. Zao pogled 4. Fetiše.

To su različite forme , ali koje nisu strogo odvojene ; česti su mješani oblici.

4. Fetiš. To je odavna najviše korišteno sredstvo da bi se činili uroci. Naziv dolazi od „facera“ (

lat. činiti, praviti ) odn. „facticius“ ( lat. umjetan, patvoren), a znači izradu nekog predmeta od

neobičnijih i najrazličitijih materijala. On ima tako reći simboličku vrijednost ; on je vidljiv znak

da se želi naškoditi, a ujedno je sredstvo koje se nudi đavlu da bi tu ugradio svoju zlu silu. Često

je bilo rečeno da đavao oponaša Boga. Kod fetiša postoji sličnost sa sakramentima gdje vidljiva

materija predstavlja sredstvo milosti ( npr. Voda pri krštenju ). Tako služi materijal fetiša da bi

naškodio. „ Izvješće rimskog egzorciste “ Don Gabrijele Amorth str. 114. 117.

Ovaj sveti svećenik nam u svojoj knjizi govori o formama i oblicima zla sa kojima se susretao u

toku svoje dugogodišnje prakse u službi egzorcista. Ja sam se sa urocima koji su očito bili

usmjereni protiv mene i mojih bližnji, susreo par godina poslije svog dolaska u Hrvatsku. Na

mjestu blizu kuće kuda se prolazi našao sam mrtve miševe , to mi je bilo sumnjivo i to sam sa

lopatom bacao u jarak dalje od kuće. Nisam time bio opterećen niti sam tome pridavao značaj ali

mi je i tad kad sam puno manje znao o svemu tome i kada je moja vjera bila daleko od onog

kakva bi trebala biti , bio svjestan da se radi o zlu i da mi netko želi nanijeti zlo.

Drugom prilikom, moja mama koja je tad još uvijek bila živa, našla je neki čudan zamotuljak u

dvorištu blizu kuće, učinilo joj se to sumnjivim i bacila je to u jarak preko ograde. Nešto kasnije

naišao je susjed Stjepan sa konjskom zaprekom i kad je prolazio pored naše kuće na onom mjestu

gdje je mama bacila sumnjivi zamotuljak konj se planuo i skrenuo u jarak srušivši zidani stup

ograde tako da ga je susjed na jedvite jade smirio . Kako su godine prolazile rastao sam u vjeri

vratio sam se našoj Svetoj Majci Crkvi katoličkoj i sakramentalnom životu . U karizmatskom

pokretu sam naučio kako se molitvom braniti i štititi od zla. Oni koji su mi željeli zlo i dalje su

ustrajavali u tome jer sam svako malo nalazio mrtve miševe i krtice u blizini kuće na putu kuda

sam morao proći. Često su bile sa smrskanom glavom. Došao sam u ovo mjesto 1995.g. kao

prognanik iz Bosne. To malo mjestašce pod Petrovom gorom nekadašnji Vrgin most a današnji

Gvozd , kao i cijelo to područje Korduna je primjer sredine gdje su ljudi živjeli bez Boga. Ti ljudi

koji su tu živjeli i prije rata, odgojeni u najgrubljem komunističkom i ateističkom sistemu tako

bestidno psuju i hule da je to strahota slušati. Nigdje nisam vidio veću nevjeru nego u ovoj

sredini gdje sada živim. Kako je govorio župnik Arški tamo gdje nema svećenika narod podivlja.

Koliko su god ti koji su služili sotoni bili ustrajni u zlu nisam osjećao nikakav strah niti od sotone

kojemu su služili niti od njih i od njihovih bijednih uroka. Ali nisam bio opterećen time tko su ti

koji to rade, bio sam potpuno miran. Kad bih uočio to zlo izmolio bih molitvu zaštite , U Ime

Kristovo i krvlju Kristovom koju je prolio za sve nas svezao tu silu mraka i naredio svim

paklenim silama i zlodusima koji me napadaju da idu pod križ , pod noge našeg Spasitelja Isusa

Krista , bez manifestacije i štete za bilo koga , da Gospodin po svojoj svetoj volji odluči što će

biti sa njima . Zazvao bih Sveto Trojstvo Oca Sina i Duha Svetoga da budu sa mnom . Zamolio

Oca i Sina da izliju i dahnu Duha Svetoga – Duha branitelja u moje srce. Zamolio bih Našu milu

Majku Mariju da me zakrili svojim plaštem i čuva u svome srcu. Molio bih Arhanđela Mihaela da

me sa svojim legijama anđela zaštiti i čuva kao i mog anđela čuvara da me štiti i brani. Zamolio

bih svoje svete zagovornike da me zagovaraju pred Gospodinom. I poslije molitve bacio bih sa

lopatom tu prljavštinu u jarak izvan dvorišta. Poslije toga nastavio svoje aktivnosti sa potpunim

mirom u srcu kao da ništa nije ni bilo.

126

Prije dvije tri godine znam da je bila jesen subotom navečer kad sam se vraćao sa molitvenog

susreta u našoj zajednici „Kraljica mira“ ugledah u dvorištu dva tri metra od ulaza mrtvu mačku

crne boje i odmah mi je bilo jasno o čemu se radi. Bila je noć oko jedanaest sati . Zaustavio sam

auto van dvorišta moleći otišao u kuću po blagoslovljenu vodu i dok sam se vraćao nestade

svijetla, ja nemam dokaz ali sam siguran da se taj nestanak svijetla nije slučajno desio, kod nas

rijetko kad nestaje struje. To me nije ni najmanje omelo u tome da se sa svim žarom molim

Gospodinu svom i Majci našoj i svim svetima da me zaštite od tog zla. Toj mački je bio prerezan

rep i smrskana glava. Poškropio sam sav prostor i mrtvu mačku vezivao sve sile paklene u Ime

Kristovo i krvlju Kristovom , molio se Duhu Svetom da rasprši tu silu mraka , i svezano zlo slao

pod križ i u Ime Kristovo da Gospodin ne dozvoli da se nanese zlo bilo kome i da se to zlo ne

manifestira. Molio se Gospi da me u svom srcu . Poslije izgovorene molitve bacio sam mačku u

jarak preko puta. Poslije svega toga ušao sam sa autom u dvorište. Čim sam ušao u kuću struja je

došla. Ovo svjedočanstvo je iz života ovo je proživljeno jedinstvo sa Gospodinom u borbi protiv

sotone i njegovih slugu. Ono što mogu reći iz svoga osobnog iskustva i zaključaka koje sam

donio poslije svega što sam proživio je to da je najvažnija ljubav u našim srcima u borbi protiv

zla. Oni koji su doživjeli susret sa Isusom u svom srcu koji ulaze kroz uska vrata križa, koji su se

zaljubili u patnju i u križ Gospodnji ne boje se bijednog zla niti sotone niti njegovih slugu . Zli će

nasrtati oblijetati kao zvijer ali nauditi neće moći. Bit će svezan i onemogućen jer Gospodin one

koji ljube i praštaju štiti i čuva kao svoju čast.

Prošle 2011.g. u ljeto radio sam u vrtu oko pčela i osjetih jako neugodan smrad a da nisam mogao

utvrditi otkud dolazi. Kako to nije jenjavalo nego je u pojedinim trenutcima postajalo neizdrživo

nije mi ništa preostalo nego da potražim otkud dolazi taj smrad. Obišao sam okolo kuće i

zaprepastio se kad sam iza kuće vidio mrtvog psa smrskane glave koju su već osvojili crvi i širio

se nepodnošljiv smrad. Bilo mi je potpuno jasno o čemu se radi. To je bio bačen smrtni urok sa

namjerom da me nema i to su radili đavolje sluge kojima je totalno pomračen razum i kojima je

grijeh oduzeo moć rasuđivanja. Shvatio sam da moram jadnu životinju zakopati jer taj smrad je

bio neizdrživ. Iza kuće u napuštenoj šikari izvan dvorišta iskopao sam rupu , donio sam

blagoslovljene vode i kao u prethodnim slučajevima molio se Bogu da me zaštiti od toga zla. U

komadu najlona odnio sam mrtvu životinju , bacio u iskopanu rupu i zatrpao zemljom sve to

vrijeme molio sam i osjećao potpuni mir. U srcu nisam osjećao nikakvu gorčinu već sam se molio

Gospodinu da im se smiluje jer ne znaju što čine. Da postoje ljudi koji nam žele smrt ali protiv

takvog zla se možemo boriti samo sa našim Gospodinom u našim srcima. Onome koji nije u

molitvi i koji nije doživio milost sjedinjenja u ljubavi sa Gospodinom i tko se ne zna suprotstaviti

molitvom i praštanjem tom zlu mogle bi se desiti strašne stvari. Unatoč svemu milošću Božjom

nisam osjetio ni uočio nikakve štetne posljedice na sebi . Čak o tome nisam puno ni razmišljao

niti sam se opterećivao s tim . Za ovakve strašne stvari nitko neće odgovarati niti će se otvarati

istrage . Mene je dragi Bog sačuvao jer sam se molio i znam kako se trebam braniti od toga zla

molitvom i postom. Koliko je onih kojima je zlo naneseno koji nisu pomireni sa Bogom i koji se

nisu znali braniti utječući se Bogu. To su stravični zločini za koje nitko ne odgovara.

Želio bih sada posvjedočiti neka svoja zapažanja koja sam uočio putujući na našim putovima.

Uroci sa kojima sam se ja borio i borim uz pomoć Gospodinovu uspješno kod svoje kuće,

posijani su i po našim putovima a da o tome nitko ne govori . Na raznom mjestima bezbroj puta

sam vidio bačena miševe i krtice po putu i to osobito oko mijene kada je mlađak. Uočio sam da

oni koji se bave tim zlom pale vatre kasno navečer i vjerojatno se radi o demonskom zazivanju

zla. Pozvao bih mjerodavne neka prouče statistiku kad se dešavaju stravične prometne nesreće i

127

siguran sam da su to dani mladog mjeseca osobito proljeće, ljeto jesen . Siguran sam da se

pedeset posto i to onih najstravičniji prometnih nezgoda dešava zbog bačenih uroka. Znam da će

biti malo onih koji će me shvatiti ozbiljno ali ja vam svima tvrdim da je to istina kad bi samo

znali koliko je zla posijano po našim putovima i koliko je tih spodoba koje se mole sotoni da se ta

zla dese zaprepastili bi se mnogi koji spavaju duboki molitveni san uvjereni kako su oni revni i

praktični kršćani a kad nas naša Kraljica mira poziva da molimo i postimo kako bi se zaustavio

sotonski plan sa našom zemljom oda će se još nešto i izmolit kod onih koji prihvaćaju Gospu i

Njezine poruke a post je za nekog drugog to ne dolazi ni pod mogućnost. Protiv zla se ne

možemo boriti bez posta jer nije samo reda radi naš Spasitelj rekao da se taj rod izgoni samo

molitvom i postom. Naravno kad sam god naišao na uroke na putu molio sam putom u autu iste

molitve koje sam molio kod svoje kuće.

Toliko puta sam doživio napad nečastivog u snu. Pokušava mi se približiti , uhvatiti me i stegnuti

ali prije nego bi mu to pošlo za rukom Gospodin me budi i ja sam potpuno svjestan da sam

napadnut od zla i onda odmah molim i vežem to zlo u Ime Isusa Krista i Krvlju Kristovom ,

molim se Svetom Trojstvu i Majci Mariji i čim krenem sa molitvom nestaje kao da je

katapultiran. Poslije molitve mirno i bezbrižno zaspim kao da se ništa nije desilo. Pokušavao je

na sve načine prerušen u moje bližnje i daljnje rođake , poznanike ali i meni nepoznate ljude ali

sam ga milošću Božjom uvijek na vrijeme razotkrio. Mislim da zli može utjecati na naše snove .

Jednom prilikom sam sanjao sebe kako spavam i dok sam ja bio zaokupljen sobom i gledao sebe

kako spavam prišao je meni uhvatio me čvrsto ali u istom trenu sam se prenuo i zavapio Isusu da

bi istog trena rasplinula se snaga koja me je bila napala. Uz sve lukavštine i podlosti nije mu

uspjelo nauditi mi a i neće kad je moj Isus ,moj ljubljeni Gospodin sa mnom u mome srcu.

Prije par godina našao sam se u okolici Gline i kroz razgovor požalila mi se jedna žena ovim

riječima : „ Jedna mi je krava uginula a i druga se razboljela, ako i druga ugine ja ću se objesiti“.

Nije bilo potrebno biti duhovan niti posebno razborit da bi se izveo zaključak da se radi o zlu

koje je na dijelu. Ono sa čime sam se susretao i prije prolazeći selima oko Gline i Petrinje su

problemi koje su ljudi imali sa domaćim životinjama. Npr. Krava prestane jesti i ne uzima

nikakvu hranu . Dolaze veterinari i daju lijekove ljudi se iscrpe financijski i emocionalno ali ništa

ne pomaže krava se pretvori u živi kostur i potom ugine. Kako je žalosna scena gledati te jadne

životinje kako se pate i imao sam prilike gledati svojim očima kako to izgleda. To su bačeni uroci

i to se u tim selima zove „ copranje“. Vratimo se ženi koja mi se požalila i povjerila što kani

učiniti. Postavljam sebi pitanje što bi se desilo da sam ponio se racionalno i savjetovao je da se

ne brine neka veterinar pokuša sa liječenjem , pa možda lijekovi pomognu , pa možda neće i

druga krava uginuti , da sam je tješio sa ispraznim frazama i da je poslije mog racionaliziranja

krava uginula i žena sebi učinila nažao ? Kako bih ja mogao doći pred lice Božje i opravdati se

zašto nisam pomogao kad sam na osnovu konkretnih činjenica shvatio da se radi o uroku koji je

usmjeren i prema životinji i preko životinje prema čovjeku ? Gospodin mi je dao spoznaju i

karizmu da se borim protiv toga zla i da pomognem kad se za to ukaže potreba. Saslušao sam

ženu suosjećajući sa bolom i patnjom koju je nosila u svom srcu. Odgovorio sam : „ „Nećete se

vi vješati idemo se mi Bogu moliti“. Otišli smo u štalu mene nije zanimao urok gdje se on nalazi

u kojem je obliku tko ga je učinio i sl. ja sam se usredotočio na molitvu i svu svoju vjeru i

pouzdaje položio u Boga vjerujući da je naš Bog moćniji i jači od bijednoga zla i prljave sile

mraka. Rekao sam joj moli i vjeruj da će dragi Bog pomoći. I ono što je jako bitno iskreno je

vapila Bogu da joj pomogne, ona je živjela od prihoda koji je dobivala za mlijeko. Molio sam istu

molitvu koju sam inače i kod svoje kuće kad sam imao problema sa urocima. Na kraju sam rekao

128

da treba da se moli Bogu i da će dragi Bog pomoći ali da je potrebno da se moli Bogu.

Savjetovao sam je da svako jutro , podne i navečer moli tri Očenaša, tri Zdravo Marijo , tri Slava

Ocu i Vjerovanje. Sedam dana poslije navratio sam da pitam što se desilo ? Odgovorila mi je :

„Krava je isto poslijepodne počela jesti i sve je u najboljem redu“. Na moje pitanje : „Da li je

molila“ . Odgovorila : „Da jer sam vidjela da mi se to isplati“. Odgovor je komičan u svojoj

prostodušnosti . Velik je Milosrdan i Milostiv naš Gospodin i na ovoj razini vjere uslišava

molitvu i pomaže ali mislim da j bilo jako bitno što je iskreno vapila Bogu da joj pomogne. Ovo

nije jedini slučaj još nekoliko puta molio sam nad kravama jer se radilo o uroku. Kao što je

govorio naš Blaženi Alojzije Stepinac : „ Ako smo katolici onda to djelima trebamo i pokazati“.

129

NADA

Nada ili ufanje bogoslovna krepost koja je u direktnoj vezi sa jednom od duševnih moći

a to je pamćenje. Da bi naša nada bila u svoj svojoj punini u Gospodinu potrebno je naše

pamćenje pročistiti od svega onoga što nije u skladu sa Božjom voljom. Praštanje je lekcija koju

moramo naučiti ako želimo da rastemo u nadi a samim tim u vjeri i ljubavi jer kako rastemo u

jednoj bogoslovnoj kreposti rastemo i u drugima i obratno kako padamo u jednoj padamo i u

drugim bogoslovnim krepostima. Nekada prođe i dugi niz godina da bi se oprostilo to je

individualno i različito od osobe do osobe. Koliki je broj ljudi koji su preminuli a da nisu

oprostili i tu će lekciju učiti u čistilištu gdje je to sigurno puno bolnije jer nitko ne može Božje

Lice gledati ako nije oprostio. Oprostiti nije lako onima koji nose duboke duhovne rane iz svoje

prošlosti , ako su doživljavali uvrede u mladosti i ako nisu rasli okruženi ljubavlju. Koliko je

samo onih koji su proživljavali razno razne surovosti u djetinjstvu i tokom svoga života. To su

bolne rane koje samo dragi Bog može zacijeliti. Treba puno moliti i postiti za njih. Jako je malo

onih koji su svoje pamćenje pročistili i koji su svoju nadu usmjerili prvenstveno ka Bogu. Mnogo

je toga što se nakupilo tokom našeg života i što nosimo kao nepotreban teret. Ranjeni i slabi

iscrpljujemo se noseći rane naše prošlosti umjesto da se rasteretimo od svega toga i da okrenemo

našu nadu ka Bogu. Koliko je onih koji nisu svoju nadu usmjerili ka Bogu već su okrenuti

prošlosti i ratnim strahotama koje su preživjeli. Vrte taj film po tko zna koji put u svome

pamćenju i to zna trajati desetinama godina sa katastrofalnim posljedicama na duhovno i tjelesno

zdravlje. Onaj tko ne oprosti svome neprijatelju za zlo koje mu je počinjeno i koji neprestano vrti

slike strahota koje je doživio, živi svoj život u beznađu prošlosti, ne živi ovo što je sad već

proživljava ono što je bilo , uništavajući duhovno i tjelesno zdravlje. Nalazi se u ropstvu ne s

pogledom uprtim naprijed i s nadom u Bogu već s pogledom uprtim nazad u beznađe koje se

desilo u prošlosti i koje se živi konstantno u ovome sadašnjemu. Trebali bi ovo naše proputovanje

prolaziti sa uvijek uprtom nadom ka Bogu i Kraljevstvu Nebeskom i našim pamćenjem

pročišćenim od svega onoga što nas priječi da se sjedinimo sa Gospodinom našim u ljubavi.

O Ljubavi trećoj bogoslovnoj kreposti bilo je govora i mislim da je dat detaljan prikaz

što je sve potrebno učiniti od onoga što je do nas a kad to učinimo budimo sigurni da neće izostati

Božanska milost sjedinjenja s Gospodinom u ljubavi. Kad dođemo pred lice Božje naći ćemo se

pred onim u koga smo vjerovali i vjera je ispunila svoje , tako isto i nada a jedino će biti važno u

tom momentu koliko smo voljeli i koliko ljubavi nosimo u svome srcu . Dao nam dragi Bog da

mnogo ljubimo pa da nam bude mnogo oprošteno , jedino ćemo se sa ljubavlju moći opravdati ,

na Božjoj tezulji jedino sa ljubavlju u srcu imat ćemo spasonosnu težinu. Sve je prolazno i

raspadljivo jedino je ljubav vječna. Ljubav je iznad svega i nadilazi sve, jedina prava sloboda je u

ljubavi sve ostalo je manje ili više ropstvo. Ljubav je punina ništa joj ne nedostaje uvijek svježa ,

nova i sve što o ljubavi možemo znati i doživjeti dok smo u tijelu, pa i u mističnim sjedinjenjima

s Gospodinom, samo je pred okus neba i kaplja od beskrajnog savršenstva Božanske Ljubavi

našeg Spasitelja.

U jesen 2012.g. hodočastio sam u Međugorje i trajalo je tri dana. Odlučio sam da ću moliti pored

Krunice Duhu Svetomu koju molim svaki dan i krunice Božanskome milosrđu sa kojom

započinjem i završavam dan , moliti onoliko krunica Božanskome milosrđu koliko god mognem

više. Poslije prvoga dana sam shvatio da ću uspjeti svaki dan izmoliti po trideset i tri Krunice.

Naravno da sam i hodočašće i molitve predao Gospi i po Gospinu Srcu svome Gospodinu.

130

Penjući se uz Podbrdo molio sam Krunicu Božanskoga milosrđa , stigavši do Gospina kipa

kleknuo sam i molio Krunicu Božanskog milosrđa. Tokom molitve u jednom trenutku dotaknu

me nježni miris koji mi (ovdje zastajem jer prolijevam suze nad svojom bijedom i nedostojnošću

, najradije bih se sakrio da me nitko ne vidi i od stida plakao i plakao i oplakivao suzama kajanja

svoje grijehe i molio milost svima nama, jedino ljubav otvara oči naše duše da progledamo i

spoznamo svu svoju bijedu. U ovom trenutku osjećam takvu čežnju za Bogom i takvu bol što

sam još tu u ovoj dolini suza da mi se razdire i srce i duša ali neka bude tvoja volja Bože. Stid me

je ali sam svjestan da želim biti u istini . Nježni miris koji sam doživio bio je Gospin poljubac

koji je dotaknuo moje srce . Taj miris je nosio u sebi svu ljepotu Neba ,Božansku ljubav sreću i

radost svu dobrotu nježnost blagost i čistoću Gospina Srca , i to je bilo toliko veličanstvenije od

ove naše isprazne stvarnosti da sam u istom trenutku poželio napustiti tijelo. Tu Božansku ljepotu

koja je protkana samom Božanskom Ljubavlju nemoguće je riječima opisati , sam miris je toliko

uzvišeniji od svih mirisa koji su prisutni u našoj stvarnosti i koji su toliko jadni i prazni u

usporedbi sa ovim koji je miris same ljubavi i dobrote. Taj doživljaj sam pretočio u stih svjestan

sve ograničenosti pisane forme kao i moje nesposobnosti da se izrazim uzvišenim pjesničkim

stilom.

MAJČIN POLJUBAC U MIRISU DOBROTE

U čistoći duše

Božanstvene ljepote

Iz Gospina Srca

Spustila se zraka

S mirisom dobrote

U jednome dahu

K;o u kaplji mora

I;l u oka zjeni

Bljeskom ljepote

Cijeli svod neba

K;o snijeg kad osvane

Djevičanski bijelo

Sa nježnošću blagom

I cjelovom Svetim

Dotaknu mi čelo

131

Čežnja srce budi

Da napustim tijelo

I dolinu suza

Ispraznost tu sve je

I pjesnička muza

A;l nije na nama

Nit u našoj volji

Ni dana ni časa

Kada ćemo radosni

Čuti poziv duši

Božanskoga glasa

Listopad 2011.g.

Tokom tog hodočašća želio sam dobiti odgovor na koji način i kome da prenesem

spoznaju i veliku istinu koja je bila vezana za fra Slavka Barbarića. Prilikom mog prvog

hodočašća u Međugorje doživio sam tako snažno i duboko sjedinjenje s Gospodinom u ljubavi

kad sam ugledao sliku svećenika kako drži Presveto u rukama i na slici je pisalo padre Slavko

Barbarić. Moja duša i srce bili su potreseni do dna. Sav sam se tresao od siline te milosti, u srcu

beskrajna ljubav i suze koje su lijevale niz obraze. To je ostavilo neizbrisiv trag u mom srcu . U

tom trenutku ništa mi nije bilo jasno samo sam bio svjestan toga da je to čisto Božja volja da po

ovom svetom franjevcu izlije neizmjernu rosu Božanske Ljubavi u moje srce. Poslije izvjesnog

vremena čitao sam knjigu Marcelle Auclair „Život Svete Terezije Avilske“, imao sam priliku

još bolje upoznati tu veliku Sveticu koja je toliko iskreno ljubila svoga Gospodina i koja je trpjela

sa toliko ljubavi za Gospodina. U zadnjem dijelu knjige govori se o tome da kad je Sv. Terezija

preminula njezino tijelo je ostalo neraspadnuto. I DOĐE MI SPOZNAJA TIJELO FRA

SLAVKA BARBARIĆA JE NERASPADNUTO . I kao mrtav on će svjedočiti za Gospu za

Gospodina kao što je to činio za života u Međugorju. Jasno mi je da se radi o velikoj milosti koja

mi je dana ali o velikoj odgovornosti jer potvrda ove istine imat će neizmjeran odjek u svijetu

direktno će utjecati na percepciju i mišljenje mnogih o Međugorju i Gospinim ukazanjima. Bit će

to u ovom momentu jedan od vidljivih znakova vjerodostojnosti Gospina ukazanja. Dok sam

pisao ove zadnje rečenice Gospodin me je podario milost sjedinjenja u ljubavi gdje sam potpuno

svjestan svoje bijede i veličine milosti jecajući i prolijevajući suze vapeći priznavao : Ja sam

grešan, ja sam grešan, ja sam grešan, ne znajući čime sam zaslužio tu milost.

132

ZAKLJUČAK

Jedino što je bitno za sve ono što činimo pa tako kad je u pitanju i ovaj tekst je to da li

sam ja to pisao sa ljubavlju i da li su moje nakane u svemu tome bile čiste i iskrene. Nastao je kao

odgovor na poticaj koji je bio nedvosmislen i izrečen u sjedinjenju sa Gospodinom jezikom

ljubavi gdje su riječi nepotrebne jer ljubav govori rječitije od svakog oblika govora i donosi

spoznaju ne na osnovu našeg racionalnog promišljanja već kao spoznaju koja nam se podastire na

pasivan način bez našeg napora i na nama je da slobodnom voljom prihvatimo ili ne ono što je

potpuno jasno da je volja Božja. U želji da prihvatim volju Božju i da služim Bogu svome u

ljubavi i sa ljubavlju izlio sam svoju dušu ,potekle su riječi i nastalo je ovo svjedočanstvo na

slavu Raspetoj Ljubavi našem Kralju Milosrđa. Knjiga je u autobiografskom obliku ali to je samo

okvir da bi se posvjedočio put duhovnog sazrijevanja i da bi se u okviru tog svjedočanstva

predstavile zapreke i problem koji su zajednički za sve one koji kreću putem molitve. Gospodin

svakog od nas vodi na jedinstven i originalan način ali ima puno toga što je zajedničko za sve nas

na tom putu. Želio sam progovoriti o pologu naše vjere jednim konkretnim životnim pristupom

bez apstraktnog racionaliziranja jer vjera bi trebala biti naš konkretan život pomiren sa Bogom.

Riječ Božja sjeme koje je posijano u srca naša dati će obilat rod pod uvjetom da učinimo ono što

je do nas i o tome je dosta toga rečeno , neka Gospodin dahne Duha Svetoga u srca naša da sve

što činimo bude u skladu sa Božjom voljom. Najmanje sam želio govoriti o sebi iako je to kad se

radi o formi koja je i svjedočanstvo nemoguće izvesti. Mistična iskustva sam nastojao prikazati

na jedan dokumentaran način iako to nije nimalo lako prikazati riječima kad ti doživljaji nadilaze

našu sposobnost da to iskažemo riječima a da opišemo sjedinjenje s Gospodinom u ljubavi je

nemoguće jer je daleko iznad našeg razuma i svih naših moći. Cijeli je tekst okrenut nutrini i bavi

se nutrinom i sve ono što je vanjsko u kontekstu je da bi se objasnila povezanost i utjecaj na

nutarnje. Ako želimo prosuditi da li napredujemo na duhovnom putu pravu dijagnostiku uvjetno

rečeno nećemo moći načiniti ako ne utvrdimo koliko smo napredovali u tri duševne moći u

odnosu na tri bogoslovne kreposti i to : razum – vjera , pamćenje – nada , volja - ljubav.

Naravno da je nemoguće to potpuno egzaktno utvrditi ali sam siguran da je to izvodivo na dosta

visokoj razini za one koji su uznapredovali u ljubavi a samim tim i u razboritosti jer to ide skupa

jer to su milosti koje Gospodin daruje skupa. Ljubav u sebi sadržava sve pa i razboritost pa kako

rastemo u ljubavi rast ćemo i u Božanskoj mudrosti i razboritosti. Konačni cilj našeg

proputovanja je sjedinjenje sa Gospodinom u ljubavi i u konačnici ljubav će biti jedino bitna i

jedino je vječna ljubav sve ostalo je raspadljivo.

Govorio sam o našoj Majci Mariji i Kraljici mira i mom doživljaju Međugorja o beskrajnim

milostima koje nam Gospodin daruje po našoj Majci koja je sve ove godine sa nama i priprema

nas za sve ono što je pred nama i što nas očekuje. Dolazak Gospe u Međugorje u direktnoj je vezi

sa Božanskim milosrđem i Božjim planom da se svi spasimo i to će se potvrditi u bliskoj

budućnosti. Hvala ti Bože što si nam poslao Majku Kraljicu mira , hvala ti Majko na svemu što

činiš za nas što nas zagovaraš, prinosiš naše prošnje i molite Gospodinu i što nas u svome srcu

nosiš i čuvaš , hvala ti , hvala ti na svemu.

Kruna moje duhovne zrelosti je svjesna spoznaja svojstva našega Boga koji je KRALJ

MILOSRĐA. Sve ono najljepše što sam doživio u svome životu, sve ono što sam spoznao i

doživio u sjedinjenju sa Gospodinom u ljubavi i sve ono što sam sa moga razumom zamisliti što

je to Bog potvrdilo se u Božanskom milosrđu koje zrcali savršenstvo Božanske Ljubavi. To

savršenstvo ljubavi, dobrote, nježnosti blagosti, poniznosti, bezuvjetnog praštanja, krotkosti,

133

nesebičnog darivanja, suosjećajnosti. Pred veličinom Božanskog milosrđa trebamo se duboko

pokloniti i zahvaljivati Kralju Milosrđa kličući u srcima našim „ Isuse ja se ufam u tebe“. Želja

mi je bila da ukažem na važnost širenja pobožnosti Božanskom milosrđu osobito u ovim našim

po meni posljednjim od posljednjih vremena.

Iznio sam spoznaju koju sam dobio u duhu da je Tijelo fra Slavka Barbarića neraspadnuto i to mi

je potvrđeno ljubavnim sjedinjenjem sa Gospodinom i ja za to nemam nikakav materijalan dokaz

ali ja u svome srcu sam dobio tu spoznaju i znam da je istinita a na onima koji bi mogli provjeriti

je da to provjere , ako bi ovo svjedočanstvo stiglo do njih i ako budu htjeli. Ako bude volja Božja

to će stići do njih u to sam siguran.

Slavimo Božansko milosrđe širimo pobožnost Božanskome milosrđu , molimo se Kralju

Milosrđa da se svi spasimo, slušajmo srcem što nam poručuje Kraljica mira i pretočimo te

poruke u svoj konkretan život.

Neka je vječna Slava i hvala Svetom Trojstvu Ocu Sinu i Duhu Svetome Svetoj Majci Crkvi

katoličkoj, Gospi i Kraljici mira, svim Svetima i svim Arhanđelima i Anđelima u sve vjekove

vjekova. Amen.

16.02.2012.g.