judita (knjiga) - wikipedija

Stari zavjet

Judaizam, Protestantizam,

Katoličanstvo, Pravoslavlje

Knjiga PostankaKnjiga IzlaskaLevitski zakonikKnjiga BrojevaPonovljeni zakonJošuaKnjiga o SucimaRutaPrva knjiga o SamueluDruga knjiga o SamueluPrva knjiga o KraljevimaDruga knjiga o KraljevimaPrva knjiga LjetopisaDruga knjiga LjetopisaEzraNehemijaEsteraJobPsalmiMudre izrekePropovjednik (Kohelet)Pjesma nad pjesmamaIzaijaJeremijaTužaljkeEzekielDanielHošeaJoelAmosObadijaJonaMihejNahumHabakukSefanijaHagajZaharijaMalahija

Deuterokanonske knjige

TobijaJudita

Prva knjiga o MakabejcimaDruga knjiga o MakabejcimaKnjiga MudrostiKnjiga SirahovaBaruhPismo Jeremije proroka

Pravoslavlje

EzraTreća knjiga o MakabejcimaOdePsalm 151

Istočno i rusko

Cristofano Allori: Judita s

Holofernovom glavom, oko 1580.

godine.

Judita (knjiga)

Izvor: Wikipedija

Judita je jedna od knjiga Svetoga pisma, dio Staroga zavjeta. Pripada udeuterokanonske knjige. Kratica knjige je Jdt.

Ime Judita (hebr. "יְהּוִדית" Yehudit) što znači "slavljena" je ženska izvedenicaimena Juda. Knjiga sadrži anakronizme, kronološka nepopudaranja, pa nekiučenjaci smatraju, da se ne radi o istinitoj priči, već o alegoriji ili možda o prvojpovijesnoj noveli.

Sadržaj

1 Priča2 Judita kao simbol židovskog naroda3 Judita u umjetnosti4 Galerija5 Bilješke6 Izvori7 Unutarnje poveznice8 Vanjske poveznice

Priča

Prema biblijskom izvještaju, Judita je bila kćiMerarijeva i žena Manašeova, a genealogija

joj se proteže kroz 16 naraštaja, te je jedna od najdužih u Starom zavjetu, štogovori i o važnosti ovoga lika u predaji. Bila je ljupka i lijepa udovica, koja je bilazabrinuta za sudbinu svoga židovskog naroda, koji je zbog nevjernosti Bogu bio urukama stranih osvajača. Koristeći svoju ljepotu u pratnji svoje vjerne sluškinje,hrabro je namamila Holoferna, Nabukodonozorova vojskovođu te mu odrubilaglavu, koju je odnijela svojim sunarodnjacima. Na taj je način izbavila židovskinarod od nadolazeće propasti, jer su se Asirci povukli izgubivši vojskovođuHoloferna. Uz to, njezina je pobožnost i junaštvo imalo poslužiti kao uzor zanasljedovanje.

Judita kao simbol židovskog naroda

Ime "Judita" znači Židovka, i već samo ime pokazuje da je ona simbol židovskoganaroda koji je bio prisiljavan voditi ratove protiv mnogih neprijatelja koji su gaživotno ugrožavali. Kad čovjek upozna Juditinu sudbinu, kako nam je donosibiblijski tekst, neće se uopće čuditi što je ona tijekom povijesti nadahnjivalamnogo slikare, kipare, pisce i glazbenike. Tako je i otac hrvatske književnosti,Marko Marulić, bio nadahnut upravo tim biblijskim tekstom kad je pisao svojistoimeni religiozni ep Judita, svojom vjernošću Zakonu i nepokolebljivimpouzdanjem u Boga, postaje sredstvo Božje pravde. Opisana je kao idealnapredstavnica svoga naroda, drugi Daniel, uzor održavanja Zakona i nadahnuće zabezgranično pouzdanje u Boga[1]. Judita personificira židovski narod koji ispadabesprijekoran kao što je i ona sama. Razlog tom idealiziranju krije se u činjenici da

Judita (knjiga) - Wikipedija https://hr.wikipedia.org/wiki/Judita_(knjiga)

1 od 3 9.8.2015. 1:42

je knjiga pisana u 3. ili 2. st. pr. Kr. kad je židovski narod bio ugrožen i kad ga je trebalo ohrabriti u borbi za opstanakpred tzv. helenizacijom. Poznato je da narodi u nevolji često imaju potrebu za simboličnim likovima u kojima se moguprepoznati i koji ih svojom hrabrošću i izuzetnim vrlinama mogu ohrabriti. Takav je i lik Judite.

Poput Knjige o Esteri i Knjiga o Juditi opisuje izbavljenje Židova posredstvom žene. Zajedničko obama knjigama jeto što opisuju kako cijela zajednica biva izbavljena od strane jedne žene i to što obadvije osvjetljavaju istinu da Bog nenapušta svoj narod, ali su one po gledištu ipak dosta razlikuju.

Judita u umjetnosti

Tema Judite pojavljivala se mnogo puta u književnosti, glazba, likovnoj umjetnosti, na filmu itd.

Judita se spominje u nekoliko djela engleske književnosti, npr. u djelu "Canterbury Tales" pisca Geoffreya Chaucera.U renesansi, priča o Judita primjer je hrabrosti domaćeg stanovništa u borbi protiv stranih osvajača. Hrvatskiknjiževnik Marko Marulić obradio je 1501. godine, starozavjetnu pripovijest u svojoj knjizi "Judita", koja se smatrajednom od najvažnijih hrvatskih književnih djela. On narodu izvodi primjer Judite, da vidi što može učiniti pouzdanjeu Boga i vječnu pravdu u vrijeme opasnosti prodora Turaka.

U likovnoj umjetnosti Judita je insprirala velik broj umjetnika kao što su: Michelangelo, Donatello, Caravaggio,Sandro Botticelli, Andrea Mantegna, Giorgione, Lucas Cranach Stariji, Titian, Gustav Klimt, Artemisia Gentileschi,Jan Sanders van Hemessen, Trophime Bigot itd.

U glazbi, tema Judite i Holoferna pojavljuje se u oratorijima Antonija Vivaldija i Wolfganga Amadeusa Mozarta, umotetu Thomas Tallisa itd. Francuz Philippe Fénelon napisao je 2007. operu "Judita" u jednom činu i pet prizora.

Godine 1909. nastao je francuski film "Judita i Holoferno", a 1980. hrvatski tv-film "Judita" režisera Marina Carićaprema istoimenom djelu Marka Marulića.

Galerija

Caravaggio: Juditaodrubljuje glavuHolofernu

Michelangelo: Judita Artemisia Gentileschi:Judita odrubljuje glavuHolefernu

Naslovnica "Judite"Marka Marulića

Bilješke

Marjan Jefimov, Analiza lika Judite u biblijskoj knjizi Judita, svibanj, 2007. (http://www.ffdi.hr/amdg/jdt_jeftimov.htm)1.

Izvori

HARRINGTON, W. J.: Uvod u Stari zavjet. Spomen obećanja, II. izdanje, Mato Zovkić (prev.), KS, Zagreb,1987., str. 435.MATKOVIĆ-VLAŠIĆ, Lj.: Velike žene Staroga zavjeta, Teovizija, Zagreb, 1998., str. 93.


2 od 3 9.8.2015. 1:42

Unutarnje poveznice

JuditaJudita Marka Marulića

Vanjske poveznice

Judita na Wiki izvoru

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Judita_(knjiga)&oldid=4564604"

Kategorija: Stari zavjet

Vrijeme i datum posljednje promjene na ovoj stranici: 14:36, 20. srpnja 2015.Tekst je dostupan pod licencijom Creative Commons Imenovanje/Dijeli pod istim uvjetima; dodatni uvjeti semogu primjenjivati. Pogledajte Uvjete korištenja za detalje.


3 od 3 9.8.2015. 1:42

judita (knjiga) - wikipedija

Documents