josip Županov; poslije potopa

20
SADRŽAJ: UVOD........................................................... ............................................................... ...............2 1. TRŽIŠTE................................................... .......................................................... ..........3 2. MALI DIONIČARI I „NARODNI KAPITALIZAM“.............................................. 4 2.1. Participacija u moći................................................... ............................................4 2.2. Narodni kapitalizam............................................ ..................................................5 3. KAMO IDU HRVATSKI MENADŽERI?................................................ .................7 4. ANTIRADNIČKI SINDROM U HRVATSKOJ................................................. .......9 5. BOGAĆENJE I NOVI BOGATAŠI JAL I MORAL...........................................11 5.1. „Hrvatski san ili hrvatska mora“?.................................................... .................12

Upload: ivana-sunjo

Post on 23-Aug-2014

161 views

Category:

Documents


1 download

TRANSCRIPT

Page 1: Josip Županov; Poslije potopa

SADRŽAJ:

UVOD.........................................................................................................................................2

1. TRŽIŠTE.......................................................................................................................3

2. MALI DIONIČARI I „NARODNI KAPITALIZAM“..............................................4

2.1. Participacija u moći...............................................................................................4

2.2. Narodni kapitalizam..............................................................................................5

3. KAMO IDU HRVATSKI MENADŽERI?.................................................................7

4. ANTIRADNIČKI SINDROM U HRVATSKOJ........................................................9

5. BOGAĆENJE I NOVI BOGATAŠI – JAL I MORAL...........................................11

5.1. „Hrvatski san ili hrvatska mora“?.....................................................................12

6. ZAKLJUČAK..............................................................................................................13

LITERATURA......................................................................................................................14

Page 2: Josip Županov; Poslije potopa

UVOD

Sociolog Josip Županov u ovoj knjizi je opisao neke od vrijednosti koje su postojale u

hrvatskom društvu kroz određeni period. Razmatra sociologiju sadašnjeg trenutka i

sposobnost intelektualca da preživi velike ideološke potrese i da se prilagodi novim

društvenim i gospodarskim procesima. Tema ovog seminara bazira se na pet poglavlja iz

knjige „Poslije potopa“ (str. 79. – 107. i 135. – 156.)

U prvom poglavlju „Tržište: rajski vrt ili đavolji mlin?“ autor govori o pojavi i utjecaju

integralnog tržišta na društvo. Ovdje ćemo se upoznati sa pojmom tržišta i njegovim

osnovnim karakteristikama. Također ćemo obratiti pozornost na njegove prednosti i

nedostatke. U sljedeća dva poglavlja bavit ćemo se pojavom dioničkog društva od malih

dioničara, do pojave velikih korporacija neovisnih o vlasništvu i jačanju poslovne autonomije

poduzeća u kojem menadžeri kao poslovni rukovoditelji igraju važnu ulogu. Zadnja dva

poglavlja usmjerena su na antiradničke stavove i općenite moralne stavove kapitalističkog

društva u kojemu je cilj stjecanje bogatstva.

1

Page 3: Josip Županov; Poslije potopa

1. TRŽIŠTE

Ključna riječ i protivnika i pristalica socijalizma, kao i ukupnih socijalističkih reformi

bila je upravo – tržište. Da bismo razumjeli način na koji tržište funkcionira, moramo

najprije odrediti njegov pojam. Autor tržište definira kao dodatak ekonomskom životu u

sveukupnoj društvenoj aktivnosti. Mogli bismo reći da sve do današnjih dana, tržišta i nisu

predstavljala ništa drugo. Tržište se razvija u samoregulativni sustav tek pojavom prve

industrijske revolucije. Karl Polanyi ga definira kao sustav koji kontrolira, regulira i njime

upravlja samo tržište (1994.)

Samoregulativno tržište je generalizirano (integralno) tržište. Ono obuhvaća sve

proizvodne i sve društvene resurse, a njegov integrirajući pojam je roba. Roba bi bila

svaki nematerijalni i materijalni predmet koji se koristi za tržište. Gledajući taj pojam

opširnije, možemo zaključiti da su priroda i ljudski rad također roba na tržištu. Za

proizvodnju robe potrebna je sirovina, a sirovine su dio prirode u kojoj čovjek živi. Isto

tako se proizvod ne može realizirati bez određene količine ljudskog rada, pretvarajući ga

tako u robu. Te tri fikcije1 su sa sobom nosile strašne cijene (bijeda, pauperizam, ljudska

degradacija...). Treću fikciju tržišne ekonomije objašnjava Karl Polanyi: da je novac

(zlato) također roba, a to znači da treba potpuno prepustiti tržištu da svakoga dana i sata

utvrđuje njegovu cijenu. Ukazuje do čega bi to dovelo: do neprekidne fluktuacije cijena

novca i konačno, propasti kapitalističkih proizvodnih poduzeća.

Kao zaštitu od takvog sustava Polanyi navodi spenhamladski sustav subvencioniranja

nadnica prema skali ovisnoj o cijeni kruha. Nažalost, takav sustav je doveo do odvajanja

radnikova preživljavanja od njegove produktivnosti. Nešto slično se dogodilo i u

socijalističkim zemljama. Iako se socijalistički sustav može shvatiti kao svojevrsna zaštita

od agresivne tržišne ekonomije, nije uspio jer je sprječavao radikalnu modernizaciju

društva, održavajući na životu zlosretni amalgam2 revolucionarnog karizmatskog sloja

koji je bio protiv tržišnih reformi u socijalizmu. U takvoj situaciji prijelaz na

samoreguliranu tržišnu ekonomiju ravan je socijalnoj kataklizmi. Tranzicija mora biti

prijelaz od potpunog ekonomskog monopola na „regulirano“ tržište. Takvo tržište može

funkcionirati samo ako se prihvate i razviju određene kulturne vrijednosti i institucije koje

će mu i odgovarati.

1 Ono što je izmišljeno, izmišljena stvar ili događaj, lažna pretpostavka2 Ono što je postalo jedno, učinjeno jednim od najmanje dva sastojka koji ga tvore, čvrst spoj

2

Page 4: Josip Županov; Poslije potopa

2. MALI DIONIČARI I „NARODNI KAPITALIZAM“

Pretvaranjem „samoupravih“ poduzeća u dionička društva nastao je velik broj malih

dioničara. Autor je dosta skeptičan po pitanju uloge malih dioničara za razvoj hrvatskog

gospodarstva. Navodi tri interesenta za razvoj malog dioničarstva:

1. Vlada – nastoji spasiti sloj od brzog nestajanja. Pretvaranjem društevih poduzeća u

državna mali dioničari su izgubili svoje uštede koje su u samoupravnom socijalizmu

bile definirane kao „minuli rad“. Oni ih sada moraju otkupljivati budući da država

nije prihvatila rješenje da se novac besplatno dijeli stanovništvu. Autor sumnja da je

taj „moralni razlog“ glavni motiv Vladina interesa.

2. Liberali - zalažu se za decentralizaciju poduzeća na manje jedinice. Može se

pretpostaviti da bi i oni bili zainteresirani za održanje malog dioničarstva.

3. Socijaldemokrati i sindikalisti – oni bi u poduzećima gdje većinu imaju mali dioničari

mogli vidjeti priliku za „ekonomsku demokraciju“ zasnovanu na „kolektivnom

poduzetništvu“, pa čak i za radničku participaciju.

2.1. Participacija u moći

Participacija je sudjelovanje u provođenju moći i neovisno je o sudjelovanju u

vlasništvu. Dioničko društvo ili „korporacija“ je vrlo stara institucija koja ima korijene u

srednjovjekovnoj povijesti kao pravna institucija. Krajem 19. stoljeća ona je komercijalni

instrument strahovite djelotvornosti, kojeg se ljudi boje zbog njegove moći i koji je

sumnjiv zbog manipulacije državnom vlašću. Kao pravna institucija korporacija se temelji

na privatnom vlasništvu. Međutim, A.A. Berle u svojoj knjizi „Moć bez vlasništva“

objavljenoj 1959., kaže da je puno ovlaštenje vlasnika u odnosu na stvar, gotovo potpuno

nestalo, te da kontrolu obavljaju profesionalni menadžeri koji ne moraju imati niti jednu

dionicu.

3

Page 5: Josip Županov; Poslije potopa

On razlikuje četiri faze, koje mogu koegzistirati:

1. Apsolutna kontrola

Kontrola većinskog vlasnika koji ima kontrolni paket dionica, pa stoga i većinu glasova na

skupštini dioničara. Može smijeniti upravu ali nije vlasnik u punom smislu jer ne može

mijenjati odluke menadžmenta niti ga smjenjivati.

2. Radna kontrola

Slučaj kada pojedini dioničari ili skupina dioničara nema kontrolni paket, ali ima znatan

paket i dovoljno utjecaja na upravni odbor da na kandidatsku listu stave one pojedince koje

oni žele i da pomoću punomoći manjih dioničara to osiguraju.

3. Management control

Situacija kada menadžment može uvijek dobiti punomoć većine dioničara i ne mora se ni s

kim konzultirati koga će staviti na listu članova upravnog odbora.

4. Institucionalni investitori

To su osiguravajuća društva, mirovinski i investicijski fondovi. Novac kojim ti investitori

kupuju dionice ne pripada nima, već korisnicima, oni su samo upravitelji tog novca i formalno

nisu dioničari.

2.2. Narodni kapitalizam

Berle zasniva „narodni kapitalizam“ ne samo na izravnim dionicama“ već i na

„neizravnim“ dionicama kroz institucije. Kako su dioničari zapravo korisnici, a ne vlasnici,

onda bi „narodni kapitalizam“ bio korisnički, a ne vlasnički. Glavni mehanizam za to, prema

Berleu je „javni konsenzus“. To je „skup ideja koje su široko zastupljene u zajednici, a često i

u samoj organizaciji i među ljudima koji je vode, da su određene upotrebe moći 'krive', tj.

protivne interesima i vrijednosnom sustavu zajednice.“ Pretpostavljam da se kritički odnosi

prema spajanju ekonomske i političke moći korporacije, koja bi trebala biti orijentirana prema

proizvodnji usluga i dobara.

4

Page 6: Josip Županov; Poslije potopa

Američki antropolog Marvin Harris ima drugu ideju, a to je razvoj malih privatnih

poduzeća kojima upravljaju predani, učinkoviti timovi sudionika u profitu i koji proizvode

dovoljno viška da plate prvorazredne obrazovne i komunalne usluge, kao i brižnu njegu

bolesnih i starih ljudi. Također predlaže decentralizirane industrije, locirane u područjima

malih lokalnih zajednica s autonomnim izvorima energije.

5

Page 7: Josip Županov; Poslije potopa

3. KAMO IDU HRVATSKI MENADŽERI?

Na temelju jednog empirijskog istraživanja, prof. V. Pusić zaključila je da se u

Hrvatskoj formirala autonomna menadžerska elita, koja bi mogla odigrati ulogu privremene

alternativne elite u procesu političke tranzicije hrvatskog društva. Svršetak Drugog svjetskog

rata inicirao je važne promjene u hrvatskom menadžmentu. Tako su sva zatečena privredna

poduzeća podržavljena, a nova su se osnivala kao državna privredna poduzeća. Jedina

funkcija DPP-a bila je proizvodnja, dok su sve ostale funkcije obavljali administrativno-

operativni rukovodioci (AOR-i).

Prilikom donošenja Zakona o upravljanju državnim privrednim poduzećima i višim

privrednim udruženjima, ostvarene su neke bitne promjene:

ukinuti su AOR-i

postepeno se uvodi tržište

mijenja se funkcija direktora – pretvara se u „političara u poduzeću“

pojavljuje se uloga „poslovnog rukovodioca“ (menadžera)

Jačanje poslovne autonomije poduzeća i elemenata tržišta čini sve veći pritisak na razvoj

uloge direktora kao poslovnog rukovoditelja – menadžera.

Autonomija poduzeća ovisi o tri stvari:

1) o postojanju tržišta na kojem poduzeće posluje (tržišna ekonomija)

2) o privatnom vlasništvu nad poduzećem

3) o društvenoj legitimaciji

No autonomija poduzeća nužan je, ali ne i dostatan uvjet za profesionalni menadžment.

Još jedan od uvjeta za ovakav menadžment jest problem legitimiteta.

Unatoč svim reformama, ni u jednoj socijalističkoj zemlji, pa ni u Jugoslaviji, nije

ostvareno integralno tržište. Autor navodi sljedeće promjene u profesionalizaciji nakon sloma

samoupravnog socijalizma:

Tržište

6

Page 8: Josip Županov; Poslije potopa

Ukinuta su sva institucionalna ograničenja razvoju integralnog tržišta (ukinuto je i

„vlasništvo“ radnika nad radnim mjestom). Zatim, ukinute su institucionalne zapreke tržištu

kapitala, a stvorene su prijeko potrebne institucije tržišta kapitala (dionice, burze...)

Privatno vlasništvo

Institucionalne restrikcije privatnog vlasništva su uklonjene i nastaje velik broj privatnih

poduzeća. Veća poduzeća su prešla u državno vlasništvo. Ona se privatiziraju ali još su uvijek

pretežito u državnom vlasništvu. Uvjeti za profesionalizaciju još uvijek postoje samo u

manjem broju poduzeća koja su u privatnom vlasništvu.

Odsutnost vlasnika

Profesionalizacija je moguća samo ako je vlasnik „odsutan“ iz poduzeća. Tamo gdje

postoji većinski vlasnik (apsolutna kontrola), nema uvjeta za profesionalni menadžment.

Ne postoje uvjeti za profesionalni menadžment ni u onim privatiziranim poduzećima u kojima

se stvara „savez“ između vlasnika i menadžmenta.

Legitimitet

Ako menadžer nije ujedno i vlasnik – a takva je situacija redovita u velikim poduzećima –

njegovu moć mogu legitimirati samo dioničari kao (su)vlasnici poduzeća.

4. „ANTIRADNIČKI SINDROM“ U HRVATSKOJ

7

Page 9: Josip Županov; Poslije potopa

Županov drži da postoji određeni „antiradnički sindrom“ u Hrvatskoj, premda ističe

kako nema istraživanja koje bi impliciralo točnost ove tvrdnje. Pod sindromom, Županov

podrazumijeva pojam stav koji se može podijeliti na svoju:

kognitivnu komponentu,

emocionalnu komponentu

komponentu akcijske tendencije

Nadalje, autor ističe kako postoje uočljivi indikatori koji ukazuju na to kako se elite i

menadžeri ponašaju prema radnicima. Prof. Veselica, na temelju tih ponašanja, zaključuje:

„(...) Radnik ne može biti samo objekt. On mora biti i subjekt.“ Analizirajući ovu treću

komponentu akcijske tendencije, Županov ističe kako sam „Zakon o radnim odnosima“ ne ide

na ruku radnicima i to sugerira akcijsku tendenciju elita prema radnicima.

Nakon izbora 1990. godine, do tada, radno zavisne osobe nazivale su se „radnicima“, a

nakon izbora nazivaju se „djelatnicima“. Pojam „radnika“ označava čovjeka koji obavlja neki

manualni posao, a pojam „djelatnika“ kao nekakvu ljudsko vrednovanu aktivnost. Županov to

izjednačava sa oduzimanjem socijalnog identiteta jednoj društvenoj grupi. Također se kritički

odnosi i kad je riječ o socioprofesionalnim i socioekonomskim grupama. Taj obrat tumači kao

ideološku reakciju na prijašnji sistem, kako bi bila „politički korektna“.

Poznati sociolog Karl Marx izjašnjava se o pojmu radnika i radničke klase te razlikuje

„klasu po sebi“ i „klasu za sebe“. Klasa po sebi je skupina ljudi koji imaju zajedničke

ekonomske interese, sličan društveni položaj i način života. Da bi se klasa po sebi pretvorila u

klasu za sebe, potrebno je razviti „klasnu svijest“, odnosno svijest o svojim povijesnim

interesima i poslanju, koja se sastoji u uništenju kapitalističkog sustava i građanskog društva

te njegovoj zamjeni socijalizmom, odnosno komunizmom. Što se tiče politokracije, ona je

empirijsku radničku klasu „preobukla“ u povijesnu radničku klasu i „izvela je na pozornicu da

glumi“ povijesni interes. Jugoslavenska politika je promaknula takvu klasu u

„samoupravljače“. Ali svoj legitimitet politokrati nisu dali u ruke samoupravljačima, već su i

dalje zadržali mandat „povijesne radničke klase“. Legitimitet menadžera ovisio je o

samupravljačima, a to znači o njegovim radnicima. Postavlja se pitanje legitimiteta direktora

kad bi, primjerice, buknuo štrajk. Usprkos tome što su imali moć, položaj menadžera je

institucionalno bio vrlo nesiguran.

8

Page 10: Josip Županov; Poslije potopa

Autor spominje i utjecaj takvog sistema na stavove menadžera. Opisuje njihov

proturadnički stav kao zakašnjelu reakciju, a ne obranu vlastitog položaja. Navodi i odnos

između rukovoditelja i rukovođenog koji je u nas dodatno opterećen samoupravljačkom

tradicijom radnika i antiradničkim stavom u redovima menadžerske elite.

9

Page 11: Josip Županov; Poslije potopa

5. BOGAĆENJE I NOVI BOGATAŠI – JAL I MORAL

Premda su mnoge generacije bile formalno i neformalno odgajane u sumnjivosti prema

materijalizmu, stjecanje materijalnih dobara je postalo jedan od primarnih motiva. Za razliku

od zapadnog svijeta gdje postoji sloboda stjecanja bogatstva u skladu sa zakonima, u

hrvatskom društvu nakon pada komunizma, ali i ranije, nije bila važna legalnost i kontinuitet

stjecanja bogatstva. Zato su crna trgovina, izbjegavanje plaćanja poreza, korupcija, kladionice

i lutrije postale normalne pojave. Isto tako postaje javna tajna (osobito u 1994.) da je preko

noći nastao sloj novih bogataša ni iz čega. A vrijednost potvrđivanja pojedinca kroz naporan

rad kao način služenja za opće dobro, bila je potiskivana u komunističkom periodu i prije

toga. Naime, u tim sistemima nije postojao princip da vodeće pozicije u društvu imaju

ambiciozni i talentirani pojedinci. Upravo takvi bi za glavni resurs imali samo zemljište, a

jedini čimbenik s kojim je seljak mogao varirati je bio vlastiti rad. Prema tome, bogaćenje

pomoću normalne ekonomske aktivnosti nije bilo moguće. Samo su se rijetki načini

bogaćenja smatrali legalnim. Jedni od njih su bogaćenje zvijezda u sportu i showbusinessu i

zarade „gostujućih radnika“ stečene u inozemstvu.. Također je vrijedilo opće pravilo u kojem

bogatstvo stečeno izvan sustava nije podložno sistemskim sankcijama.

Da bismo razumijeli veličinu kulturne promjene, autor govori o doživljavanju

bogatstva u SAD-u:

Dok se kod nas podrijetlo svakog individualnog bogatstva, izuzevši onog stečenog

izvan sustava traži, i nalazi u pljački i otimačini, u SAD-u porijeklo bogatstva

objašnjava kulturni mit o marljivom, štedljivom i poduzetnom mladiću koji je započeo

kao čistač cipela, a završio kao tajkun. Mit je neprobojan za empirijske dokaze jer

takvi slučajevi doista postoje.

Dok je stjecanje bogatstva u nas motivirano egoizmom, u SAD-u je stjecanje

bogatstva moralni čin i ostvarenje američkog sna.

Bogat je čovjek u Americi kulturni heroj, a u nas je kulturni negativac.

10

Page 12: Josip Županov; Poslije potopa

5.1. „Hrvatski san ili hrvatska mora“?

Autor postavlja brojna pitanja na koja još nemamo odgovor. Može li bogaćenje postati

„hrvatski san“ ili ćemo uvijek sanjati „tisućugodišnji san“? Instaliran je novi institucionalni

sustav koji omogućuje bogaćenje u okviru normalnog poslovanja. Također je oživjelo i tržište

rada. Naglašeni individualizam i utilitarizam omogućuju vrednovanje bogatstva. Međutim,

autor ističe kako nam se na području kolektivne svijesti vratila socijalistička fobija

„neopravdanog bogaćenja“ i „socijalnih razlika“. Društvena osuda i dalje ostaje ambivalentna,

međutim teško je utvrditi što tu prevladava: jal ili moral?

11

Page 13: Josip Županov; Poslije potopa

6. ZAKLJUČAK

Kao zaključak svakog poglavlja autor nas ostavlja sa nizom brojnih pitanja, uglavnom

vezanih uz budućnost Hrvatske, na koja još uvijek nemamo odgovor. Raspad samoupravnog

socijalističkog sustava sa sobom je donio brojne ekonomske, institucionalne i političke

promjene. Možemo li ipak reći da su te promjene pozitivne za napredak društva ili da su

donijele nove probleme? Hoće li Hrvatska ostati vjerna svojim moralnim načelima koji

kritiziraju „neopravdano bogaćenje“ ili će prihvatiti bogatstvo unutar kapitalističkog sustava,

teško je reći. Sve u svemu, razapetost između bivšeg i današnjeg sustava u Hrvatskoj još

uvijek postoji.

12

Page 14: Josip Županov; Poslije potopa

LITERATURA

Županov, J. (1995). Poslije Potopa, Zagreb:Globus (str. 79. – 107. i 135. – 156.)

13