Johaness Vermeer

Johannes Vermeer se rodio kao drugo dijete Janszoona Vosa i Digne Baltens. Što se tiče njegova mladenačkog života ne zna se mnogo. Poznato je kako se Vermeer vjenčao dvadesetog travnja 1653. god. sa Catharinom Bolnes. Ona mu je rodila petnaestero djece od kojih su njih četvero preminuli još kao vrlo maleni. Vermeer i njegova mnogobrojna obitelj živjeli su u kući njegove punice Marije Thins, u prizemnom dijelu kuće, dok se umjetnikov atelje nalazio u potkrovlju što stvara romantičnu sliku o njemu kao o tipičnom umjetniku koji stvara u osami potkrovlja. Poznato je kako je imao dva štafelaja i tri palete. Naime, ambijent kuće u kojoj je živio dosta je bitan za njegove radove jer često citira neke predmete u svojim slikama iz nje. Gotovo u svim njegovim slikama žanr slikarstva, intimnog karaktera pojavljuje se drveni stol prekriven teškim, monumentalnim, orijentalnim sagom.

Slikar nije primao narudžbe javnog karaktera, razlog za to je mogao biti i vrlo opravdana činjenica da je slikao poprilično sporo, u prosjeku bi naslikao jednu ili dvije slike godišnje. Zasigurno nitko nije volio toliko dugo čekati na jednu sliku. Međutim, poznati su neki njegovi lokalni zaštitnici kod kojih je i utvrđeno posjedovanje određenog broja njegovih slika. Među njima najpoznatiji su pekar Hendrick van Buyten te delfski tiskar Jacob Dissius. Godine 1672. izbio je rat između Nizozemske i Francuske te je zavladala vrlo nepovoljna situacija u državi pa tako i u Delftu. Rat je osobito bio poguban za Vermeera. „Kao zadnji pokušaji obrane od francuske vojske, otvoreni su nasipi, a to je potopilo golema područja zemlje uključujući onu u Schoonhovenu koju je iznajmljivala Marija Thins. Zbog toga Vermeeru više nisu plaćali najamninu koja je do tada njegovoj obitelji bila redoviti izvor prihoda.“ 1

Prodaja slika mu je, također, slabo išla osobito zato jer je sporo slikao, kao što sam već spomenula, tako da je zapao u tešku financijsku krizu. To ga je veoma zabrinjavalo i toliko je patio da je zapao u tešku depresiju, razbolio se te ubrzo nakon toga i umro. Pokopan je 15. prosinca u obiteljskoj grobnici u svom rodnom gradu Delftu za kojeg je bio snažno emotivno vezan.

1 N.Schneider ¨Vermeer¨ , Koln, 2007., 13

STIL RADA

O njegovom školovanju nije gotovo ništa poznato, međutim kako se neke karakteristike Carela Fabritusa i Leonaerta Bramera mogu prepoznati u njegovom stilu, pretpostavlja se da je jedan od njih možda bio njegov učitelj. Kao mogući uzor spominje se još i Caravaggio što se osjeti u Vermeerovoj realističkoj i naturalističkoj kvaliteti. Danas mu se pripisuje 35 djela iako mu je likovni kritičar Theoré Büger 1866. godine pripisao 66 slika očito prenaglivši se u zaključcima. Kako bilo, taj likovni kritičar, koji je napisao cijeli jedan esej o njegovom opusu, pomogao mu je da postane slavan. Vermeer se specijalizirao i osobito su mu omiljene bile žanr teme iz svakodnevnog života srednje klase iako on prikazuje sve društvene slojeve. Ne samo da prikazuje svakodnevne teme, on vrlo duboko zadire u najintimnije teme kućanskog života i ističe dramatičnost njihovog trenutka. Zahvaljujući njemu danas imamo uvid u svakodnevicu ljudi iz toga razdoblja na određenom području.

Posebno je volio prikazivati određene trenutke u životima ljudi tako da se njegova djela čine poput fotografija uslikanih utrenutku kada akteri radnje nisu toga bili ni svjesni. Primjetno je da ga je fascinirala udubljenost i koncentriranost ljudi na određene poslove jer vrlo često prikazuje takve scene.Kod njega je specifično to što postoje određene teme koje su mu zanimljive i često ih varira na razne načine, uplićući u njih i određenu moralnu poruku. Slike koje, naizgled, predstavljaju banalnu scenu iz svakodnevnog života, kod njega, gotovo redovito, obiluju mnoštvom simbola i moralnih poruka i to je ono što daje kvalitetu njegovim djelima.

Slikajući sporo, vrlo je precizno planirao perspektivu i kompoziciju na svojim radovima. Često bi odredio tri horizontalne točke, time da je jedna predstavljala središnju točku u slici kojoj bi podređivao kompozicijsku shemu. Isto tako precizno obrađuje i detalje na slikama. Slikao je prozirnim bojama nanoseći ih slojevito na platno. Koristi pointillé tehniku. Nagađa se i da je koristio cameru obscuru. Određene boje karakteristične za njega kao što su limunsko žuta, oker,siva i plava koje spaja kao dobitnu kombinaciju. Za svoju duboku plavu boju, često je obilato koristio vrlo skupi materijal lapis lazuli. To je, također, jedna specifičnost jer ostali umjetnici su taj materijal, i kad bi ga koristili, rabili u vrlo malim količinama

DJELA

Slika „Svodnica“ 2 (slika1) je navodno njegovo najranije poznato djelo. Pretpostavlja se da je umjetnik  bio inspiriran istoimenom slikom Dircka van Baburena. 3

Na slici je prikazana mlada djevojka u žutoj haljini iza stola koja u lijevoj ruci drži čašu vina, a desnu je ispružila kako bi primila novac od muškarca koji ju je zagrlio spustivši svoju lijevu ruku na njezine grudi. Ona se od alkohola sva zarumenila u licu. Desno od nje se nalaze još: žena koja je navodno svodnica i koja promatra cijeli taj prizor te muškarac koji nazdravlja čašom vina i pijanim, veselim izrazom lica gleda prema nama, tj. promatračima slike. Na taj način nas poziva i uvodi u radnju na slici. Pretpostavlja se da je to sam slikar, odnosno njegov autoportret. ˝Slika nosi snažne moralne poruke. Upućuje promatrača, kroz lik pijane djevojke, kako je bitno uvijek ostati trijezan i čiste glave jer u suprotnome alkohol može čovjeka obeščastiti i poniziti. Osim toga slika govori i o tome kako je ljudima u javnim kućama lako uzeti novac iz džepa te kako je zato mudro kontrolirati osjećaje u određenim situacijama kako se ne bismo našli na marginama života. Zanimljivo je i to da slika nudi višeznačne interpretacije iako prvenstveno aludira na umjerenost 4 kao osnovnu poruku slike.˝ 5

Slična je i slika „Vojnik i nasmiješena djevojka˝6 (slika2). Na njoj su prikazani vojnik i djevojka koju on zavodi za stolom. Vojnik je prikazan u prvome planu i zasjenjen dok je djevojka snažno obasjana svjetlom koje dopire od prozora s lijeve strane slike. Prozor je otvoren i dijagonalno baca svijetlost koja osvjetljava djevojku i stol. Dodatna svjetlina i upečatljivost djevojke je pojačana njezinom haljinom te bjelinom njezine marame. Njezino svijetlo, obasjano lice i širom nasmijano djeluje poput Sunca. Nevino, dražesno i naivno, u suprotnosti je s ozbiljnim i oštrim crtama lica vojnika.

Osim toga, vojnik je prikazan puno veći od djevojke što ga čini dominantnim i nadmoćnim nasuprot nje, tako sitne spram njega kojoj je dao vino kako bi je zaveo i na taj način izmanipulirao. Nasuprot tome, simboličkom gledištu, razlog njegove

2 Dresden, 1656.godina3 (1590.-1624.)4 Umjerenost će biti česta tema i skrivena poruka na, naizgled, njegovim žanr scenamaupravo iz razloga što se ona vrlo cijenila u Nizozemskoj u tome razdoblju. Smatralo sekako je najveće oličenje biti umjeren i ne pretjerivati ni u čemu. Također, cijenila sebračna vjernost, a svako ponašanje u suprotnosti s tim, oštro se osuđivalo od stranedruštva.

5 Schneider “Vermeer”, Köln, 20076 Iz 1658. godine

neproporcionalne veličine može biti upotreba camere obscure koju je Vermeer znao koristiti u svojim djelima.

˝Ova je slika jedna od čestih u kojima je umjetnik volio prikazivati vino i zavođenje. Osim te igre vina i osjećaja, koja mu je očito bila zanimljiva ili, pak, bezbrižnog trenutka koje vino pruža, mora se priznati da je bio vrlo vješt u realističkom i taktilnom prikazu čaša i tijela, gotovo do te mjere da ih promatrač može osjetiti, a upravo takve teme su mu dopuštale da to pokaže. Realnost prikaza, taktilnost, svjetlost i žarke, tople boje u prikazu tema iz svakodnevnog života, odlična su formula koja osvaja promatrača. Osim toga, svaka od njegovih slika nosi i određenu, skrivenu moralnu poruku u naizgled banalnim kućanskim predmetima. ˝7

Na slici „Mljekarica“8 (slika3) možda je najbolje od svih slika dočaran Vermeerov omiljeni motiv koncentriranosti aktera na određenu radnju. Slika je iznimno malenoga formata. Na njoj je prikazana žena, vjerojatno sluškinja u skromnoj odjeći. Možemo odrediti da se radi o ženi srednjih godina, a po njezinom rumenom licu i rukama naslućujemo da mnogo radi.˝Prikazana je u trenutku kada iz vrča u posudu, koja se nalazi na stolu ispred nje, nalijeva mlijeko. Ona to radi vrlo pažljivo i odmjereno, u potpunosti usredotočena na svoju radnju. Način na koji to radi ova mljekarica te njezino ponizno i skromno lice gotovo da postaju alegorija marljivosti i predanosti poslu u našim očima. Kruh na stolu u košari, kao i njegovi razlomljeni komadići pokraj te boca vina, bez sumnje podsjećaju na euharistiju. Ova naizgled sasvim uobičajena, svakodnevna radnja jedne mljekarice, nosi vjersku i moralnu poruku. Na to svakako upućuje i skromni interijer sobe. Poruka bi glasila da kroz marljiv rad, skromnost, poniznost i predanost možemo postići otkupljenje grijeha i postati dostojni euharistije jer je to put koji je slijedio i Krist.˝9

Svjetlost koja dopire kroz prozor na lijevoj strani slike obasjava mljekaricu kao i čitav prostor sobe dajući mu poseban dojam intimnog interijera što on i jest. Naime slikar u početku svoje karijere nije bio naklonjen nekoj temi posebno, međutim, kasnije se prvenstveno fokusira na prikaze žanr scena i to kućanskog, intimnog karaktera. Jedna od slika koje spadaju u one koje će mu postati specijalnost je i „Čaša vina“ 10 (slika4). U intimnosti jedne sobe prikazani su muškarac i djevojka. Uz stol pokriven šarenim, orijentalnim stolnjakom, s desne strane, u profilu sjedi djevojka odjevena u žarko crvenu haljinu izvezenu zlatom dok joj je glava prekrivena bijelom, tipičnom sjevernjačkom maramom. Njoj s desne strane nalazi se muškarac, frontalno okrenut prema promatraču i lica u tročetvrtinskom profilu. Pogledava prema djevojci, a na stol se odvažno nagnuo i u lijevoj ruci drži bijeli vrč s vinom. „Muškarac ženi nudi vino-kao afrodizijak, da bi omekšao njezin otpor.“11

7 Schneider “Vermeer”, Köln, 20078 (1658.-1660.)9 Schneider “Vermeer”, Köln, 200710 (1658.-1660.)11 Schneider “Vermeer”, Köln, 2007.

Djevojka je prikazana u trenutku u kojem ispija čašu do dna što bi značilo da je čin zavođenja pri kraju. Da je tome prethodila glazba, a možda i ples, svjedoči lutnja u prvom planu slike, položena na stolicu kao i note, nemarno odbačene na stolu.

Djevojka djeluje naivno i poslušno koncentrirana na ispijanje vina iz čaše kao da joj je netko to naredio. Točno nasuprot lica djevojke i čaše koju ispija, nalazi se prozor sobe koji je poluotvoren i kroz koji dopire svjetlost koja obasjava likove, daje im voluminoznost, a i stvara posebnu prostornost interijera svojstvenu za Vermeerove slike. „ Svjetlo koje obasjava likove i čini da svilene tkanine na svojoj površini zasvijetle neusporedivim sjajem stvara kod Vermeera atmosferu mira i harmonije u koju su uključeni ljudi u svom spokojstvu.“12

Na slici „Sat glazbe“13 (slika5), u interijeru sobe, glavni se prizor odvija tek u trećem planu slike. Prizor je udaljen od promatrača, a samim time nas stavlja u ulogu tajnog promatrača jer imamo dojam da se radnja tiče samo djevojke i učitelja te zapravo predstavlja događaj koji se odvio, a koji u pravilu inače nitko drugi ne vidi. U prvom planu slike se nalazi, s desne strane stol prekriven, masivnim debelim stolnjakom na kome se nalazi bijeli vrč s vinom. U drugom planu su plava stolica i violončelo, a tek u trećem planu nalazi se djevojka koja svira viriginalte njezin učitelj. „Mlada žena odjevena u suknju žarko crvene boje i bijelu bluzu te s crnim pregačom stoji svirajući na uskoj klavijaturi viriginala. Vidimo je s leđa i stoga ne prepoznajemo, no njezino lice možemo vidjeti u zrcalu koje visi iznad viriginala. Iako nas pogled s leđa može navesti da očekujemo nešto drugo, ona gleda na jednu stranu, prema mladom muškarcu. On nosi elegantnu crnu halju s bijelim čipkanim ovratnikom i manžetama, dok je za njegovu lentu pričvršćen bodež, što je sigurno znak pripadnosti uglednom društvu. Ispitivanja slike rengenom pokazala su da je Vermeer isprva naslikao ženinu glavu još višeokrenutu prema muškarcu. To pokazuje Vermeerov pokušaj stvaranja skladnije slike tako što  j e maknuo očite asocijacije na temu i proveo još neke ispravke kako bi prizoru dao šire značenje.“ 14

Pretpostavlja se da je Vermeer na ovoj slici perspektivu i kompoziciju gradio na osnovu tri točke od kojih se središnja nalazi u djevojčinoj glavi, a ostale dvije paralelno s njezine lijeve i desne strane. Te tri točke u horizontalnom nizu pomoću špage pričvršćene za njih planiraju i geometriziraju cijelu sliku krenuvši od podnih pločica. Svjetlo koje pada od prozora s lijeve strane dubinski obasjava djevojku, mladića, viriginal i violončelo koji su, u biti, glavni akteri slike i nose određenu poruku koja je zapisana na viriginalu: „MVSICALAETITIAE COMES MEDICINA DOLORUM“ (Glazba je družbenica radosti i lijek za patnju).

12 L. Andersen “Barok i rokoko” Rijeka, 1969.,121.13 (oko 1662.-1665.)14 N. Schneider “Vermeer”, Köln, 2007.

Bez obzira što je poruka slike otvoreno napisana, ova slika, kao i sve Vermeerove, nudi još niz interpretacija koje su ostavljene na raspolaganju mašti gledatelja. Umjetnik je u svojim slikama volio uvijek natjerati promatrača na razmišljanje te probuditi u njemu neke druge svijetove iznad svakodnevice i prividne stvarnosti. Stoga se možemo pitati: postoji li osjećajna veza između prikazane djevojke i učitelja, što se kasnije događalo te brojna druga pitanja koja atmosfera i likovi pobuđuju u nama. Osim navedenih tema, zanimljive su mu bile i intimne kućne tajne, tako je još jedna vrlo česta tema koja uključuje pismo koje netko piše ili čita, a varira ju na razne načine i ponekad je vrlo dramatična. Jedna takva slika upravo je „Djevojka čita pismo pokraj otvorenog prozora˝ (slika6). Slika prikazuje mladu ženu koja stoji u profilu, okrenuta na lijevu stranu prema široko otvorenom prozoru.Desno od njezinih leđa, nalazi se skupljeni zastor koji otkriva cijelu scenu te je promatrač stavljen u ulogu osobe koja možda upravo u tom trenutku promatra taj prizor te sumnja u moralnost djevojke.˝U prvom planu slike se nalazi posuda s voćem koja je nagnuta, a voće iz nje klizi što možda simbolizira vrijeme koje protječe dok je razdvojena od mladića čije ljubavno pismo čita. Prozor je širom otvoren što simbolizira čežnju mlade djevojke, a kako se u košari nalaze baš dunje i jabuke, voće bi moglo simbolizirati i izvanbračnu vezu koja se preko pisma planira ili nastavlja. Djevojka drži pismo objema rukama i u potpunosti je udubljena u njega. Poluotvorena usta sugeriraju zanesenost riječima koje pismo sadržava. Djevojčin odraz lica u prozoru može upućivati na to da se ona gotovo odvojila od tijela kako bi se iz više aspekata približila pismu te onome što ono govori.˝ 15

Zaustavljen je jedan trenutak iz svakodnevice koji promatrač promatra, a ima osjećaj da on traje dugo. Imamo dojam kao da smo zastali i čekamo sad da djevojka pročita pismo i onda možemo početi radnju, ali ne,upravo ovo je radnja. Na isti način kao i na slici „Vojnik i nasmiješena djevojka“ svjetlost dopire kroz prozor i žarko obasjava njezino lice te treperi veselo i razigrano na njezinoj kosi u kojoj se najbolje očituje pointillé  tehnika koju ponekada koristi. To možda upućuje na raspoloženje djevojke nakon primanja pisma. Zaista možemo puno toga naslućivati, ali to upravo ova slika i želi od nas jer obiluje mnoštvom banalnih predmeta, trikova koji nose određenu simboliku.

Vermeerova svjetski poznata slika koja ga je najviše proslavila i koja je možda jednako„misteriozna“ kao i Leonardova „Mona Lisa“ je „Djevojka s bisernom naušnicom“.16 (slika7)Ona se još naziva raznim imenima poput: „Djevojka s plavim turbanom“ i „Mona Lisa sjevera“. Djevojka na slici je prikazana u tročetvrtinskom profilu, do polovice ramena, na potpuno tamnoj, crnoj pozadini čime je naglašena njezina tjelesnost i voluminoznost koja je osvijetljena jakim svjetlom. Djevojka se okrenula prema nama zabacivši glavu preko ramena kako bi nas pogledala, a njezine usne su poluotvorene te to stvara dojam kao da

15 N. Schneider “Vermeer”, Köln, 2007.16 Datira se oko 1665. godine

bi svakog trenutka mogla stupiti u kontakt s nama, kao da nam se želi obratiti. Isto tako, poluotvorene usne mogu biti i samo senzualni efekt na njezinom licu koje je tipično sjevernjačkih crta bijelo i nježno.

U kontrastu s tim licem, na glavi djevojka nosi turban koji joj daje egzotični efekt te tako ona postaje intrigantna. ˝Turban je intenzivne, duboke, plave boje lapis lazulija, a iz njega pada platno na rame djevojke vrlo specifične limunsko žute boje. Ona je odjevena vrlo jednostavno u smećkastu jaknu na kojoj vrlo izraženo kontrastira njezin intenzivno bijeli ovratnik. U zasjenjenom dijelu vrata djevojke, poput jednog takta na slici zabljesnuo je biser naušnice koju nosi. On tako jako bljeska na slici da je, tako malen, nešto što nam prvo upadne u oko u pogledu na sliku kao i pogled djevojke koji je tako prodoran da probija u promatrača. ˝17

Ova slika jedna je od tri Vermeerova portreta koji su poznati i koje on slika na sličan način. Osim ovakvih slika naslikao je i dvije koje su, mogli bismo reći, krcate simbolikom i nabijene višeznačnim interpretacijama, radi se naime o slikama: „Umjetnost slikanja“1 8 (slika8) i „Alegorija o vjeri“19 (slika9). Također je poznato kako je Vermeer bio strastveni kolekcionar karata, globusa i ostalih geografskih pomagala pa se upravo iz toga razloga karte često javljaju kao jedne od lajtmotiva na njegovim slikama. Isto tako slika i dvije slike na tu temu, a to su: „Geograf“20(slika10) i„Astronom“ (slika11), a pretpostavlja se da je lik na slikama možda i jedna osoba, stvarna ili model.

17 N. Schneider “Vermeer”, Köln, 2007.18 (1666.-1673.)19 (1671.-1674.)20 (1668.-1669.)

SLIKAR ILUZIJE REALNOSTI I MAJSTOR PRIKAZA SVJETLA

Za Vermeera je funkcija boje odgovor na svijetlo. Sjaj, tonalitet i intenzitet boja ovisili su o valnoj duljini svjetla (ili eternim vibracijama, kako se ona definirala po onodobnoj terminologiji). To se pozivalo na znanstvenu teoriju prema kojoj boja nije prirođena stvarima, nego je prije fenomen podložan promjenama na svijetlu. Nadalje, ona ovisi o procesu percepcije u oku promatrača.Upravo je ta teorija prema kojoj je boja svjetlosni fenomen senzibilirala oko mnogih promatrača za ono sto je Vermeerovo estetsko obilježje: ˝Kod Vermeera svjetlo nikada nije umjetno. Ono je precizno i prirodno, tako da čak ni najpedantniji fizičar ne bi mogao tražiti da ono bude egzaktnije.˝21 Burger-Thore je proučavao slikarstvo Vermeera te bi se moglo reći kako je on otkrivao ˝moderne˝ kvalitete u Vermeerovoj umjetnosti, kvalitete u njegovu umjetničkom pristupu koje su uvelike nadmašile shvaćanja njegova vremena, ali su zato ponudile mnogo toga što će se cijeniti tek nakon dva stoljeća.Znamo da je Vermeer rabio cameru obscuru pri izradi većine svojih slika. Štoviše, on ne samo što nije skrivao učinke naprave , kao što su nejasni obrisi i slavne poentilističke točkice svjetla, nego je na njih skretao pozornost. To njegovim slikama daje apstraktnu kvalitetu jer se one ne pretvaraju da prikazuju stvarnost onakvom kakva jest, nego onakvom kakvom je vidimo . U pojmovima Vermeerove radne metode to se tumači kao uporaba sredstva reprodukcije da bi se dobio željeni predmet-u pokretu. Možemo čak reći da je camera obscura postala izvor njegova djela.

Vermeerov rad je sasvim oslobođen ˝mita narativne radnje˝ i prvi put u povijesti umjetnosti tema slike postaje objekt promatranja. Njegova posebna sklonost za ravnotežu, metoda raščlanjivanja složenih struktura na nekoliko sastavnica (u kojoj je geometrija igrala ključnu ulogu ), bavljenje svjetlom kojim je postizao efekte gotovo plein –airist prirode, prikazujući sjene ne više sivom bojom , nego cijelim spektrom boja , i njegova upotreba boja, temeljito drukčija od tadašnjeg finog, porcualnski glatkog nanošenja boja uobičajenog u Nizozemskoj –sva ta obilježja bili su zaštitni znaci stila neobičnog čak i u Vermeerovo doba.22

Ako njegov rad opisujemo samo u tim pojmovima, riskiramo da ne shvatimo koliko je konkretna Vermeerova predstavljačka umjetnost. Njegove teme ni u kojem slučaju nemaju sekundarnu važnost. Ako ih pomnije promotrimo , shvatit ćemo da formalna obilježja Vermeerova stila zapravo proizlaze iz načina na koji on raspoređuje ljude, predmete i prostorije u kontekste koji im daju društveno i kulturno značenje. Ključno je to što se njegovi snažno individualizirani likovi obično teže pojavljivati sami ili gotovo sami, zauzeti svakodnevnim poslovima, čitanjem pisama ili lijevanjem mlijeka. Nema žurbe, napetosti ili nespokojstva tipičnih za nizozemsko narativno žanrovsko slikarstvo. Izrazi ljudskih lica na Vermeerovim slikama nisu iskrivljene grimase izazvane afektom. Njegovi likovi, uglavnom ženski, izgledaju gotovo oslobođeni strasti, ali ne u smislu emotivne neosjetjlivosti, nego u smislu da će radije zamaskirati osjećaje nego nam ih povjeriti.

21 L. Andersen “Barok i rokoko” Rijeka, 1969.

22 L. Andersen “Barok i rokoko” Rijeka, 1969.

ZAKLJUČAK

Analizirajući njegove slike, mogli smo se barem u malenom dijelu približiti umjetnikovom senzibilitetu, uočiti koje teme su ga više, a koje manje zanimale, iako, kao što sam više puta spomenula, one su vrlo često više značne i upravo to im daje kvalitetu. One su i vrlo precizno, pažljivo te dugo slikane, a možda baš i zato tako realne, taktilne i stvarne, gotovo opipljive. Umjetnik to postiže često svojim specifičnim spojem njemu karakterističnih boja i svjetla koji su redovito dominantni na slici i u funkciji stvaranja  prostornosti, atmosfere koja potkrepljuje događaj i daje mu posebni izričaj. Tako za neke njegove slike, u kojima tema budi razne asocijacije, ponekad možemo reći : „sve se osjećalo u zraku“ jer upravo to svjetlo, boja i atmosfera ostavljaju dubok dojam na promatrača. Vincent van Gogh, o njegovim bojama, je rekao : “…način na koji zajedno upotrebljava limunsko žutu, blijedoplavu i svijetlosivu boju njegovo je karakteristično obilježje…”.

Prateći njegov rad mogli smo uočiti teme koje rado ponavlja i varira, a to su: vino i zavođenje djevojaka, sviranje različitih glazbala, čitanje ili pisanje ljubavnog pisma, žene i njihovi poslovi, a rjeđe: portreti, geografi, alegorije i povijesne slike. Također, uvijek ponavlja neke od slijedećih lajtmotiva: geografske karte, stolove, stolice, orijentalne sagove, bijeli vrč vina, čaše vina, glazbala, pismo, prozor s moralnom porukom, bisere, pločice slike u slici i dr. Oni su vjerni pratitelji njegovih slika, a ponekad i više njih kombinira zajedno. Važnost njega kao umjetnika se posebno ističe i u tome što je utjecao na neke modernije umjetnike i pravce, osobito na impresioniste. Kod njega  postoji ista težnja za uhvaćenim trenutkom, raznim efektima koje pružaju odbljesci svjetla kao i činjenica da ponekad koristi pointillé  tehniku.

Slika1; Svodnica; 1656. Slika2; Vojnik i nasmiješena djevojka ; 1658.

Slika 3; Mjekarica 1658. Slika4 ; Čaša vina; 1658.

Slika5; Sat glazbe; oko 1662-1665. Slika6; Djevojka koja čita kraj prozora;1657.

Slika7; Djevojka sa bisernom naučnicom;1665.

Slika8 ; Umjetnost slikanja; (1666.-1673.) Slika9; Alegorija o vjeri ; (1671.-1674.)

Slika10; Geograf; 1668.

Slika11;Astronom ; 1668

LITERATURA:

- L. Andersen “Barok i rokoko” Rijeka, 1969.

- G. Bazin “ Barok i rokoko” ,Beograd, 1975.

- A. Rueger “Vermeer and painting in Delft”, London, 2001.

-  N. Schneider “Vermeer-Cjelokupno djelo”, Köln, 2007.

- R. Toman “Baroque : architecture, sculpture, painting”, Koenigswinter, 2004.

- www.wga.hu