jiro taniguchi - delfi knjižare · 2020. 6. 25. · spomenar mog oca jiro taniguchi | orka sp 20...

Spom

enar

mog o

caJir

o Tan

iguch

i

www.fibra.hr | www.stripovi.com

ORKA SP 20 Spomenar_Mog_Oca_KB.indd 1 23.04.14. 13:28:12

b i b l i o t e k a o r k a

POSEBNA IZDANJAKNJIGA 20

SPOMENAR MOG OCA • Tekst i crtež Jiro TaniguchiIzdavač Naklada Fibra d.o.o. • Glavni urednik Marko ŠunjićPrijevod Nikola Pezić • Lektura i korektura Aleksandar GucunskiPrijelom i priprema za tisak Marko ŠunjićDizajn Melina Mikulić, Plavi dabarNaklada 500 primjeraka • Tisak Stega tisak d.o.o. ISBN 978-953-321-183-1 • Zagreb, srpanj 2014.

CHICHI NO KOYOMI by Jiro TANIGUCHI ©1995 Jiro TANIGUCHI All rights reserved.Original Japanese edition published by SHOGAKUKAN.Croatian translation rights arranged with SHOGAKUKAN through The Kashima Agency.

5 Prvo poglavlje: Taj suncem okupan pod

31 Drugo poglavlje: Prizor jednog proljeća

55 Treće poglavlje: Vatrom obojeno sjećanje

77 Četvrto poglavlje: Novi put

99 Peto poglavlje: Ljepota moje majke

121 Šesto poglavlje: Sjećanje na jedno ljeto

143 Sedmo poglavlje: Rastanak

165 Osmo poglavlje: Druga majka

187 Deveto poglavlje: Jedna fotografija

209 Deseto poglavlje: Riječi mog ujaka

231 Jedanaesto poglavlje: Prolaze godišnja doba

253 Dvanaesto poglavlje: Proljeće moje zemlje

277 Epilog


PRVO POGLAVLJE: TAJ SUNCEM OKUPAN POD


"Kad se sjetim svog

rodnog mje-

sta..."

"... uvijek mi na

pamet padne

isti pri-zor."

"Prvi su sati

jednog popodne-va u rano

pro-ljeće,

još sam malen i igram se dok sjedim

na podu brijačni-ce svog

oca."

6.Spomenar mog oca


"Suncem okupan pod to-pao je i gosto-ljubiv."

"Sjećam se tog časa kao naj-

sretnijeg trenutka svog dje-tinjstva."

7


Ajme...

Tako iznena-

da...

Da sam ga barem otišao

posjetiti u bolnicu kra-jem prošle

godine...

doći ću čim prije.

Moram dovršiti

neke stvari i povjeriti po-sao nekome prije nego

što krenem, ali...

... da, do-govoreno, zatražit ću

dva ili tri slobodna

dana.

i ti se čuvaj,

Haruko.

Klak

...

8.Spomenar mog oca


Što se

do-godi-

lo?

ahm... Moj otac...

... je umro.

Da...

Preminuo je...?

Koliko je godina imao...?

Pa... ako se rodio 1915...

Mislim da je upravo

navršio sedamde-set šest.

Ah...

Već dugo nisi išao u rodni

kraj.

ima barem četrnaest

ili petnaest godina.

9


Da...?Tako

dugo?Da.

Otkad smo se vjenča-li, u tvoje

rodno mje-sto smo

otišli samo jednom.

Mogao si i češće

ići.

Uvijek si imao

izgovor da si jako

zapo-slen...

... tako...

Morao si ga otići

posje-titi...

... kad si saznao

da su ga smjestili u bolnicu.

...

ideš smjesta, zar ne?

Moram ti izvaditi tamno

odijelo.

Ne... neću ići

na bdije-nje.

Dovolj-no je da dođem

na spro-vod, zar

ne?

MOLiM?!Što to govo-riš?!

Pa to ti je

otac!

Moraš ići!

Ti si mu jedini sin!

Moraš uhvatiti prvi avion sutra

ujutro!

...

10.Spomenar mog oca


Ja moram pospremiti

kuću...

... i potra-žiti neko-ga tko će se brinuti za Tamua.

doći ću poslije tebe, ali svaka-ko na

vrijeme za spro-

vod.

Dogo-vore-no?!

... da.

... nešto se dogodilo,

zar ne?

Nikad mi nisi pričao

o svom ocu.

Nisam?

Nemam ništa zani-mljivo za ispričati.

Je li to zbog

razvo-da?

Bilo je to kad si bio mali, zar

ne?

...

Dosta.

Zabo-ravi to.

11


"Sljede-ćeg sam dana, po-podnev-

nim letom, poletio s

tokij-skog

aerodro-ma. Let do Tottorija traje je-dan sat."

"Bio je to prvi put da

se u rodno

mjesto vraćam

avio-nom..."

"Prije dese-

tak godina

uve-den je izravni let iz Toki-ja."

"Avion je stigao s malim zakaš-

njenjem i sletio sam na aero-

drom u dva po-podne."

"Nebo su

pre-krivali tmurni oblaci i zrak je još

bio hla-

dan."

"Već dugo nisam

bio ondje i jedva sam se

sje-ćao

krajo-lika koji

okru-žuje

aero-drom."

12.Spomenar mog oca


"i put do

grada jako

se izmi-jenio."

"Nisam uspi-jevao raza-znati da se nala-zim u svom rod-nom mje-stu."

"Kako se au-tobus pribli-žavao cen-tru

gra-da..."

"...prizor je sve više

sličio onom koji sam nosio u

sjećanju, samo su

ulice sada bile bolje uređene."

...

bzzz

13


Mogu li izaći ovdje?

Da, naravno.

"Kad sam vidio ruše-vine dvor-

ca, koje su prizivale

mnoga sje-ćanja na

prošlost, obuzela

me tolika nostalgi-ja da sam nagonski odlučio

izaći iz au-tobusa."

Još je rano...

Dok god na vrijeme stignem na bdije-

nje...

"Stupio sam na te ru-ševine gdje

sam se toliko igrao

kao dijete. Kameni zidovi i

ste-penice nisu se nimalo promi-jenili. Ondje je sve

bilo isto kao i

nekoć."

14.Spomenar mog oca


"Svjež mi je zrak izu-

zetno godio."

Mama!

Gle-daj!

Dođi!Trči!

Pogle-daj!

Gledaj kako se dobro

vidi!

"Dok sam stajao ondje,

obuzeo me tajan-stven

osjećaj da vrijeme,

umjesto da ide

naprijed, teče una-

trag."

Mama!

Nema mame.

Kamo je otišla?

Dođi veče-rati.

Ohladit će ti se

jelo.

15


Je li otišla k djedu?

Njamnjam!

Ne znam.

Ah!

Kamo ideš?!

idem potražiti

mamu.

Ne! Ne!

Nemoj ići!

Yoichi,

Nema potrebe da ideš.

Za-što?

Zato što nema. Kažem

ti da ne ideš.

...

Kasnije ću ti

obja-sniti.

16.Spomenar mog oca


Yoichi!

"Vinarija u kojoj

se rodila moja majka nalazila se

na rubu grada, na trideset minuta hoda

dječjim kora-kom..."

"Tada sam bio u drugom razredu

osnovne. Spopao me

neobjašnjiv strah i bez razmišlja-

nja sam istr-čao na ulicu, već mračnu u

sumraku."

"Trčao sam bez pre-

stanka dok

nisam ostao

bez daha..."

UFF!

UFF!

UFF!

UFF!

17


"Pada-la je

noć... a mene je hvatao

sve veći i veći

strah."

"Škrguću-ći zubima da

ne zapla-čem, na-

stavio sam trčati."

UFF!

UFF!

Mama!

Mama!

Oho... Yoichi.

Što radiš

ovdje?

UFF!

UFF!

mama?

18.Spomenar mog oca


... nije ovdje. Nije

moguće!

Ej!Što se zbiva?

Došla vam je pomoći

oko sakea, zar ne?

Koliko vidim... on još uvijek nije rekao

djeci.

... Dobro. Sve je u

redu. Bio si jako

hrabar.

Došao si sam

samcat, ha?

Gdje je moja

majka?

Tvoja majka nije

ovdje.

Otišla je negdje

drugdje.

"Ujak Daisuke,

stariji brat moje

majke, pozvao

me da po-jedemo curry u resto-ranu na uglu."

"i rekao mi je da

su se moji ro-ditelji razve-

li."

Kaže da se neće vratiti tvom ocu.

Zašto?!

Zašto nas nije povela sa sobom?

19


Zašto? Pa...

postupila je tako misleći na vaše dobro.

idete u školu i sve to.

Kad... ... budeš stariji, shvatit

ćeš. Važi?

ne mogu

to shva-titi!

dobro. Nije ni potrebno da shvatiš. Po-

stoje mnoge stvari koje vi, djeca, još ne razumijete.

Bua...

Mnogo je bolje ovako nego da se ti i Haruko raz-

dvojite. Tvoja je sestra već

prava mala žena i brinut će

za tebe.

ništa ne shvaća-

ju...

U ovakvim su sluča-

jevima dje-ca ta koja

najviše pate.

šmrc!

Čuj, Yoichi, kad se

osjetiš usamljenim,

dođi me posjetiti.

Reci to i Haruko.

igrat ćemo se zajedno,

može?

Osim toga, možda se tvoja majka jednog dana vrati kući.

Ti slušaj svog oca i mnogo uči.

u redu?

Buaaaaa!

šmrc!

Buaaaaa!

20.Spomenar mog oca


"Baš kao što je rekao moj ujak, kako sam

odrastao, malo-pomalo sam shvaćao

koji su ra-zlozi doveli do razvoda mojih rodi-

telja..."

"Ali gotovo sam siguran da se,

prije negoli su i pomislili na

razvod, zbio do-gađaj koji ga je

prouzročio."

"Događaj koji je

prekinuo sretno

doba kad sam se igrao

na onom toplom, suncem

oku-panom

podu..."

21


"Odjed-nom sam ponovo proživio nejasan

užas tog dana

mog djetinj-stva..."

"... sjeća-nje na ve-liki požar

iz 1952., najveći koji se

dogodio poslije

rata, koji je

opusto-šio čitavo središte grada..."

Kasno je.

idemo kući.

24.Spomenar mog oca


O, ne.

Zakasnio sam...

Ah!

...

UFF!

UFF!

UFF!

UFF!

UFF!

UFF!

UFF!

UFF!

UFF!

UFF!

25


Dobra večer.

Dobra večer

...

Ti si ujak iz Tokija, zar ne? Zdra-vo, ja sam

Haruo.

Aaah... sin moje sestre

...

Nisam te prepo-znao.

Posljednji put kad sam te vidio, još si bio beba.

Da.Mama!

Došao je ujak iz Tokija!

Ah, Yoichi!

Dobro-došao kući!

Nahladio si se, zar

ne?

...

Dođi, Shiro. idemo!

Drago mi je što

si već ovdje. Mislila sam da

ćeš doći sutra.

Uspio si dobiti

slobod-no na

poslu?

... da.

26.Spomenar mog oca


idem prošetati.

Haruo sigurno već ide u srednju

školu.

Da. hajde,

uđi.

Redov-nik je

upravo otišao.

Ryoko će sigurno doći na

vrijeme za sutrašnji sprovod.

Da? Kolike

neprili-ke.

Stigao je Yoichi.

Žao mi je što

kasnim.

Oho! jesi li to ti, Yoichi?

Zdravo, Yoichi.

Koliko te dugo

nismo vidjeli.

Jako mi je drago što si došao.

Tako izdale-

ka...

Hej, Yoichi!

Dođi ovamo!

... ujače.

... hvala ti što si uz

nas u ovim trenuci-

ma...

27


daj, šuti. Nikakvih

formal-nosti.

"Nisam to

očeki-vao... svi su imali

lijepu riječ

za mene."

Ha, ha, ha, ha!

Baš se veselim što te vidim.

Zapravo, ja...

Kako nisam dio obitelji, ne bih smio sjediti ov-dje. Ha, ha,

ha, ha.

Ne govori

to.

Dobro pamtim...

... koliko si nam poma-

gao kad smo bili mali.

Koliko je godina prošlo otada?

Svejedno je, važno je samo da si ti dobro....

To je do-

volj-no.

Zdra-vo.

Mitsuo?

Jesi li ti Mitsuo?

Da! Svi smo te čekali.

Popijmo čašu.

28.Spomenar mog oca


Yoichi.

Dobro-došao.

Mama...

Žao mi je što tako

dugo nisam dolazio.

Ne. Hvala ti što si došao.

Znam da ti je bilo

teško. Tako si zauzet.

Kako bi tvoj

otac bio zadovo-

ljan. Dođi ga vidjeti načas.

...

29


"Moj je

otac u lijesu izgle-

dao mno-

go manji nego

zadnji put kad

sam ga vidio."

"Načas sam

osje-tio

tra-čak

kaja-nja što

nisam bio uz njega kad je umro."

...

"Moj otac je

otišao... i ostavio

mi sumnje koje sam

nosio u sebi od

malih nogu."

30.Spomenar mog oca


DRUGO POGLAVLJE: PRIZOR JEDNOG PROLJEĆA


"Posto-ji još

jedno... posto-ji još jedno mutno sjeća-

nje koje mi ne

izlazi iz glave."

"Krijesnice..."

"... svjetla u prozorima

one kuće zapadnog

stila..."

"... vojnici američkih trupa..."

32.Spomenar mog oca


"... plesovi..."

"... i moja majka."

"Ali... kad god

se po-kušam prisje-titi lica

čovjeka koji je

tako okretno plesao

s mojom majkom, prizor se ras-prši."

33


U pravu si...

Bilo je to tako iznenad-

no...

Da... rekli su mu da ima slabo srce i otišao je

na pregled, ali...

... čak ni kad su ga primili jer je bio u predinfark-

tnom stanju... nisam ni načas

pomislila da će se dogoditi

ovo.

... istina... tako se dobro držao.

Ja još uvijek

ne mogu povje-

rovati u to.

Nitko ne zna kad

će mu kucnuti

čas.

34.Spomenar mog oca


Ali sva sreća ...

što ste Vi, mama,

bili uz njega kad je

otišao...

Da!

U tome je imao sreće.

i ako kažeš da nije patio...

Da, i ja tako

mislim.

Umro je u snu.

Svakog sam dana bila uz njega, nje-govala sam

ga... već smo rekli sve

što smo ima-li za reći...

... ali tog smo dana nadugo razgovarali.

Tsuruko... kad se opo-ravim, otići

ćemo proše-tati Ouchida-

nijem...

Naravno da ho-ćemo.

35


Ponijet ćemo jelo.

Oboža-vam to

mje-sto...

Ne znam zašto, ali šetnja tim parkom...

... u meni izaziva

neobičan osjećaj

mira.

Da. A ljeti se vide kri-

jesnice.

Vidjet ćemo

hoćeš li se brzo

oporaviti.

Želim da znaš da sam uz tebe bio jako sre-

tan...

Što ti pada na pamet... Zašto

sada govoriš

takve stvari...?

Yoichi...

36.Spomenar mog oca


... Mogli bismo

ga otići posjetiti u Tokio.

Ja ću ići s tobom.

Naposljet-ku, krv nije voda, vi ste otac i sin.

Sigurno će se

razvese-liti kad te

vidi.

Da...

Osim toga, njegova

nas je žena uvijek zvala u

njihov dom.

Uvijek je govorila da mi dođemo u Tokio. Da Yoichi ima

mnogo po-sla i ne može

nas doći posjetiti.

Učinit ćemo

to.Poći

ćemo ga posje-

titi.

Razgova-rali smo o koječemu, skakali s

jedne teme na drugu...

... i onda je zaspao.

37


to jest, ja sam mislila

da je zaspao.

Par časa-ka kasnije došao je

liječnik koji je obavljao

vizitu.

i rekao mi je da mu je stalo

srce.

Masirali su mu srce i učinili

sve što su mogli...

... ali već je bilo preka-

sno.

Da sam ranije

shvatila...

Uuuh... Ne misli tako,

Tsuru-ko.

Uh... Učinila si sve što si mogla za

njega.

istina je. Umro je u

snu...

... što je najbolje što se ne-kom može dogoditi.

Osim toga, bila si uz

njega kad je otišao.Takeshi je

umro u miru.

Nemoj sebe kri-viti ni za

što.

nikako. Takeshi je imao mno-go sreće.

Uuh...

...

38.Spomenar mog oca


Mama... Uuuh... Bolje da

pođete leći.

Gotovo da niste

spavali od jučer. Naravno.

idi spavati.

Sutra je sprovod.

Morate se od-moriti.

Ove ćemo noći mi osta-

ti s njim.

...

U pravu su. Od-

spavajte malo.

Možda bih mo-

gla.

Onda, dozvo-lite mi.

Yoichi.

Ti se pobrini za sve.

39


"... osje-

ćao sam

kako me

tišti stid."

"Ja nisam bri-nuo za svog oca... a moja maćeha, se-

stra i rođaci poklonili su mu, naprotiv,

svu svoju pažnju."

"Nitko me nije

optužio da sam

napustio rodni kraj,

obitelj i svog oca."

"Napro-tiv... rod-

no me mjesto primilo

raširenih ruku."

"Činilo se da

me sve pita

zašto na dnu srca nosim zazor prema svom ocu."

40.Spomenar mog oca


Bio je tako dobar

čovjek... nedostajat

će nam.

i to jako... Tsuruko je uvijek govori-

la...

... nije

vi-dje-la...

... da ga ni-kad...

... kako viče ili se

svađa.

Au.

Vi TO O MENI, JE Li?

znam, znam. Znam da

mi, kad se napijem, POPUSTE kočnice.

Ha, ha, ha, ha. Nisam to

rekao zbog tebe,

Daisuke.

Naravno da nisi.

Ujače Daisuke, ti si bio čovjek

u kojeg je moj otac imao najviše povje-

renja.

Zahvalni smo ti.

Da? Doista?

Ha, ha, ha, ha!

Svi mislite tako?

Ali bio bi nam još draži da ne piješ!

41


Hej, Yoichi. O čemu raz-

mišljaš?

Dođi ova-mo, bliže

svom ocu, i popij čašu.

Na bdijenji-ma ne valja tugovati.

Vidi li tugu, duša po-

kojnika ne može otići

na nebo.

Jasno?!

Hajde, pij!

Ja ne pijem po-put tebe, ujače...

Samo da te popratim.

Popij dok misliš

na svog oca. On te

volio najvi-še na

cijelom svije-

tu.

Sigurno se jako

veseli što si došao.

Zar ne?!

Drago mu je što te

vidi.

Kakav miran izraz

lica ima.

... tvoj je otac bio

jako zgo-dan kad je bio mlad...

...

42.Spomenar mog oca


Da, moj je brat brijački zanat izučio u Kobeu i uvijek

je išao uko-rak s modom.

...

Zbog toga se Kiyoko ludo zaljubila u

njega.

Govorim o tvojoj

majci.

Moji su roditelji

Kiyoko dogovorili brak s dru-gim čovje-

kom.

Ali ona se pod svaku

cijenu htjela udati za Ta-

keshija i kod kuće je izbio

skandal.

... ujače Daisuke!

Hmmm?! Ah... jasno! Ne...

želim znati.

Pusti ga da priča.

Tsuruko je već otišla

spavati.

Objasni mu.

...

Pa, vidiš... U tom se

času... moja obitelj

oštro su-protstavila

braku.

Ja sam shvaćao

svoju sestru i

nastojao sam joj nekako pomoći.

Baš je bio počeo rat.

Njen bismo brak da-nas zvali

brakom iz ljubavi.

43


Svoj su dom prvo podigli u Kobeu i on-

dje se rodila Haruko.

Nakon rata vratili su se u

Tottori, otvorili vlastitu radnju i zatim se rodio

Yoichi. Baš ovdje.

Takeshijeva brijačnica je za to vrijeme bila moderna

brijačnica.

U lokalu je imao gramo-

fon i uvijek je puštao jazz i glazbu ta-kvog stila.

Mi bismo išli onamo

slušati glazbu

i katkad bismo pje-

vali.

Meni je više odgovarala

ovdašnja glazba, ali...

44.Spomenar mog oca


"Postoji samo ne-

koliko foto-

grafija naše

obitelji iz tog doba."

"Gotovo su se sve fotogra-

fije na-lazile u

albumima koji su

izgorjeli u velikom požaru."

"iz mog su dje-

tinj-stva

ostale samo

tri fo-togra-

fije koje

je čuvala

moja baka

po majci."

45


U to su doba dola-zili mnogi američki vojnici. Kako je

Takeshi za-nat izučio

u prije-stolnici,

bio je jako vješt...

... i imao je velikog

uspjeha i među "ma-rincima".

Da, ja se toga jako

dobro sje-ćam.

Davali su mi čo-kolade i

žvake.

Jednog su nas dana

uzeli u džip...

... i poveli nas do sla-

nih močvara. Sjećaš li se,

Yoichi?

"Nisam se

sje-ćao."

"Za mene koji sam

odrastao a da ih nisam poznavao,

te priče koje su mi

stričevi pričali iz doba kad

su mi majka i otac bili mladi bile

su istinska novost."

Ali nisu svi vojnici bili dobri

ljudi.

Bilo ih je mnogo neu-

godnih.

46.Spomenar mog oca


Dobar dan!

Možeš li napravi-ti traj-

nu?

Da. Peglom, da.

Onda meni napravi trajnu,

A njemu kokoti-

cu.

Da, mo-lim.

"Kako je moj otac zbog svog zanimanja pratio

modu, bio je jedan od prvih koji su pravili

trajne."

Kako je?

Oh, beautiful. Ariga-to. Mnogo

hvala.To je 45 jena za

pranje kose i frizuru te 40 jena za

trajnu.

47


Ja ne imati

novac!Ha?

Ha, ha, ha, ha!

Samo čas.

Čekaj-te!

What?!

Da sam ja na tvom mjestu, ne bih nava-ljivala.

Ne znaš za što je sposo-

ban.

... 85 jena! Please,

eighty five

yens!!

Dragi! Pusti

to!

Ne. Ovaj će mi

platiti!

Ja ovime zarađu-jem za život!

Nema veze što

smo izgu-bili rat!

Eighty five yens!

Please!!

What?!

i have no money! Under-stand?!

Dragi!

Eighty five yens, please!!

48.Spomenar mog oca


Shut up!! Ugh.

Reci mu da ga pusti!

Ej!

Što se zbiva, Ta-keshi?!

Ah. Dai-suke!

Raz-dvoji

ih!

Please, eighty

five yens!

Uugh.

Ne... ne želi mi

platiti...

Što?! Što si ti sebi

umislio, idiote?!

Plati mu što mu du-

guješ!!

What’s up?!

49


"Uz posre-

dovanje naredni-ka Jame-sa, koji

je bio redovita

mušte-rija bri-jačnice, svađa je

prekinuta a da se ni moj otac ni vojnik

nisu osjećali

odviše poniženi-

ma."

Mnogo hvala.

Opet taj rat u Kore-ji. Vojnici

su jako nervozni.

Ti ima str-pljenja.

Dobro postupa.

Do-bro

...

Ja misli Japan sve

bolji.

Ah. Yama-shita.

Ti poznaje klub Cic?

Rezidencija američkih zapovjed-

nika.

Da, nalazi se u Ou-chidani-

ju...

Da. Zapo-vjednik Robert

kaže može li ti rezati

kosu.

Ti dođe onamo?

Zapo-vjednik

jako tašt. Ja

mislim da on zado-voljan.

Da.

"Otada je moj

otac katkad

išao raditi u

rezi-denci-

ju ame-ričkog zapo-vjed-

ništva."

50.Spomenar mog oca


Sad se sjećam... Mislim da

su išli na zabave u

američko zapovjed-

ništvo.

Da, da. U pravu

si.To je

istina....

One.

Two.

Vidio sam ga kako

vježba ple-sne korake

s Kiyoko.

Plesao je ukočeno. Bilo ga je muka gle-

dati.

One.

Two.

Mene je bilo sram zbog nje-

ga.

Ha, ha, ha, ha,

ha.

... Yoichi.Nečega se iz tih vremena sjećaš, zar ne?

51


"... onaj čovjek..."

"Mož-da je

čovjek koji je plesao

s mojom majkom u onom mutnom sjeća-

nju koje sam

čuvao... bio moj otac..."

52.Spomenar mog oca


"Sje-ćam

se da je moj

otac uvijek

bio šut-ljiv..."

"... da ga je

krasila PRiViDNA mirnoća čovje-ka koji

nema običaj

izražava-ti svoje osjeća-

je."

Zdravo.Ah...

Dobar dan.

"S leđa je

odavao dojam

usa-mljena čovje-

ka... i nije

mnogo pričao, radio je u

tišini."

"Sma-trao

sam ga čovje-

kom koji se u

životu vodio česti-

tošću."

"Jedino maleno zado-

voljstvo koje si je moj otac

dozvolja-vao bile su dvije ČAŠi-ce sakea

koje bi po-pio uvečer

poslije posla."

53


"Prije mnogo godi-na... i

moj je otac bio

mlad."

"Moj otac i moja maj-

ka kako ple-

šu..."

"Ono mutno

sje-ćanje koje bi se

uvijek raspr-

šilo, sada se jasno ocrta-no po-javilo u mom umu."

"... taj je čovjek...

bio moj otac!!"

54.Spomenar mog oca


jiro taniguchi - delfi knjižare · 2020. 6. 25. · spomenar mog oca jiro taniguchi | orka sp 20...

Documents