jezi~na zrnca – language tips

Pregr{t jezi~nih zrnaca

Branka Tafra

Ususretnost jezikoslovlja i {umodjelsko-ga nazivoslovlja – proslov i dobrodo{lica

Pregr{tu jezi~nih zrnaca

Kada je {umarstvo kora~alo ve} stoljetnom stazom skr-bi za {umu, njezinu obnovu i kori{tenje, kasnih se {ezdese-tih godina posljednjega stolje}a pro{loga tisu}lje}a po~elau njezin ìvot uvla~iti novost zvana mehanizacija. Kaosvaka novost, i njoj su se jedni divili, drugi ju prezirali,tre}i vjerovali u nju i bez divljenja i omalovaàvanja shva-}ali da ju treba prihvatiti kao svoju – mehanizaciju {umar-stva. I to sve unato~ ~injenici {to u svakodnevici i nismoba{ uvijek dobivali bitke u dnevnim susretima s novo{}uzvanom {umarska mehanizacija. A da bismo preìvjeli no-vost i zapo~eli s njom ìvjeti u prijateljstvu, zagledavalismo se u svijet, onaj koji je ve} iskora~ao prve, po~etni~kekorake u zbliàvanju strojnoga rada i osjetljiva {umskogaekosustava. Ako smo i dobivali prve bitke na {umskim ra-dili{tima, posebno onima gdje se pridobivalo drvo, kada sezakora~ilo u objavnost, priop}ajnost, u ostvaraj obavijes-ne poveznosti ..., bilo doma}e ili sa Svijetom, susreli smose s novim problemima, mo`da i ve}ima od prihva}anja iuvo|enja tehnike. Odjednom je znani {umarski nazivos-lovni sustav postao ve}i, sloèniji, pa i bogatiji, sadràva-ju}i u sebi mnogo toga od prirodoslovlja do tehnike, ali isveobuhvatne znanosti poput tehnologije. S tim je brigaza izgovorenu, a pogotovo za pisanu rije~ postala zah-tjevnija i odgovornija. Vi{e nije bio dovoljan {umarskistru~njak da to nazivlje usmjeri hrvatskojezi~nim kori-tom; dalje se nije moglo bez skrbi jezikoslovnih skrbitelja iznalaca na svim razinama: pojmovnoj, rje~ni~koj (kako odrije~i sti}i do rje~nika), nazivoslovnoj, pravopisnoj, slov-ni~koj (gramati~koj), pravogovornoj, morfolo{koj (obli-kovnosti rije~i), sintakti~koj (poznavateljstvo poretka,razmje{taja i me|upovezanosti rije~i i njihovih skupina ure~enici) ... Bilo je mnogo poku{aja stvaranja sustavnijegapristupa pobolj{anju {umarske tehni~ko-proizvodne sas-tavnice rje~otvorja. A Mehanizacija je {umarstva gotovodva desetlje}a stvarana bez sudioni{tva lektora. U prvojpolovini devedesetih godina pro{loga stolje}a, nakon {to je~asopis po~eo izlaziti pri njegovu suizdava~u [umarskomfakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu, uredni{tvo je zamolilopomo} Branke Tafre, tada nedvojbeno vode}e jezikoslovkena podru~ja biolo{ke sastavnice {umarstva da, u po~etku

kao savjetnik, ocjenjuje izi{le brojeve periodika Meh. {u-mar., a zatim i javno objavljivanim osvrtima pod naslo-vom Jezi~na zrnca prosudbeno prati objavljene tekstove.Savjetodavno je upu}ivanje zapo~elo s prvim brojevima19. godi{ta, 1994. godine, a prva objava u rubrici U~imohrvatski pod naslovom Jezi~na zrnca (jo{ neozna~enogapoglavlja, ali s ozna~enim to~kama) izi{la je u Meh. {u-mar. 19(1994)4: 298–299. îtateljima na{ega dobnjaka, suklju~ena dva poglavlja pridodana prethodno objavljeni-ma 18, u ovom prinosu mogu prona}i svih 20 poglavlja,106 to~aka te sadràj i kazalo pojmova. Sve ovo skupljenojezi~no blago opremljeno tako da olak{a znatièljniku i tra-ìtelju put do traènoga rje{enja, poklanjamo ~itateljimaNove mehanizacije {umarstva kao svojevrsnu poveznicusa starom Mehanizacijom {umarstva. A kao nagovor mo-èbitnomu uporabniku da u Pregr{tu potraì odgovor nakoju svoju dvojbu, tek dvije prija{nje objave i iskazi o auto-rici, sveu~ili{noj profesorici na Hrvatskim studijima Sve-u~ili{ta u Zagrebu i ~lanici Vije}a za normu hrvatskogastandardnoga jezika, vrhovnoga tijela koje »vodi sustavnustru~nu skrb za hrvatski standardni jezik« (prva zada}a izt. 4 Odluke o osnivanju Vije}a od strane MZO[-a): ... Je-zikoslovka Branka Tafra, najve}i hrvatski leksikograf da-na{njice, ... (M. Brezin{}ak, Temeljna mjerenja mase, 2005,str. 78, lijevi stupac); ... Stoga je ova knjiga, me|u ostalim,i nezaobilazan vodi~ za leksikografe, izi{ao iz pera leksi-kografske teoreti~arke kojoj ... pripada prvo mjesto u suv-remenom hrvatskom jezikoslovlju ... (hrvatska akademki-nja A. Menac u recenziji posljednje objavljene knjige B.Tafre, Od rije~i do rje~nika, [K, Zagreb 2005).

A {to se moè prona}i i o ~em se radi u Pregr{tu je-zi~nih zrnaca? Susret s rabljenim i jo{ nepoznatim poj-movljem i nazivljem, poneki dodir s hrvatskim jezi~nimtvorbama i sklonidbom, o mnogom zadiranju stranih rije-~i u maticu hrvatskoga jezika, dometanih do~etaka te jo{goremu – ru{enju ustaljenoga poretka, razmje{taja i suod-nosa pri povezbi rije~i i njihovih skupina u re~enici (sin-taksi), o istozna~nosti, bliskozna~nosti i raznozna~nostirije~i, blagoglasju odnosno blagozvu~nosti materinskoganam jezika, o {umarskom biotehni~kom znanstvenom na-zivlju te poloàju hrvatskoga jezika u odnosu na posu|e-nice, o umanjenicama i uve}anicama te velikosti ne~ega ilinekoga, o mnogom zna~enjskom i tvorbenom razvoju, ouporabi jednine sa zna~enjem mnoìne (bjelogorica, crno-

Nova mehanizacija {umarstva 28(2007) 49

Jezi~na zrnca – Language tips

gorica ...), ~estotnosti uporabe {umarskih nazivaka u mno-ìni (lista~e, ~etinja~e ...), mnogobrojnosti jezi~nih normi –npr. uporabnoj, pravopisnoj, pojedina~noj (nametnute ug-ledom, utjecajem i autoritetom pojedinca), autoritarnoj(pod~injavaju}oj, naredbodavateljskoj ...), uredbenoj (za-konskoj) ..., (ne)pripadnosti mnogih naziva hrvatskomuleksiku, o me|unarodnicama (internacionalizmima) i po-su|enicama (iz slavenskih jezika, iz tzv. civilizacijskih iostalih jezika), protuzna~nicama (antonimi) i istozna~ni-cama (sinonimi), porabi izrabljenica (masa, materijal, mje-ra, predmet, stvar ...), o novotvorenicama i oìvljenicama,pa i istro{enicama i zastarjelicama, jednolikosti, raznoli-kosti i svekolikosti, ali i praznosti i dvosmislenosti naziv-lja, ne maloj grupi istopisnica ~ija razlikovnost potje~e izraznozvu~nosti, o pravopisnim i drugim (npr. mjeritelj-skim, matemati~kim ...) znacima, o naglasnoj i pravopis-noj razlud`bi pri sklonidbi odnosno tvorbenoj pomo}i,zna~enjskoj leksi~koj razlikovnosti, o istovrijednicama, otvorbenosti, pridjevnoj razlikovnosti (odnosni i opisni pri-djevi te njihovoj odre|enosti), o brojevima i njihovoj razli-kovnosti (gramati~ki se broj razlikuje od matemati~koga!),brojivim i nebrojivim imenicama ... itd.

A jedan periferni, gotovo epizodni i strukovno uzak ~a-sopis poku{ao je svojim prinosima hrvatskomu {umarsko-mu znanstvenomu i strukovnomu nazivlju, ma kako oni bi-li mali i neznatni, pridonijeti smanjenju nesigurnosti, nes-

laganju, upitnosti i dvojbenosti pri objavi pisane rije~i. Pri-tom se znalo kako je veliko umije}e ne male upitnosti izloì-ti jednostavnim, svakomu razumljivim jezikom. Sigurno jebilo lak{e skriti se iza lektorskoga i recenzentskoga autorite-ta, zaboravljaju}i na uredni~ku zada}u i odgovornost, prik-rivaju}i vlastitu nemo} ... Jer, za{tita materinskoga jezikatraì i mnogu pismenost: jezi~nu, mjeriteljsku, ra~unalnu,op}ematemati~ku ... Tako nam je zahvaljuju}i zrncima, nji-hovoj ugradbi u skrb za hrvatski jezik, i {etnja jezikom pos-tala uzbudljiva. Poticala je i znatièlju zbunjenih uporab-nika hrvatskih jezi~nih pomagala da samozatajnim maromotklone mnoga svakodnevna, pa i prikrivena podrivala. A to{to su dalje sretani dobri/lo{i u~itelji, kao i lo{i/dobri u~eni-ci, samo je potvr|ivalo na{u promjenljivost i nesavr{enost,ali i otkrivalo prilagodljivce i okamenice. I svaki, pa i naj-manji rast znanja uvijek je smanjivao prirast pogrje{aka ijezi~nih nepodop{tina, svaka proreda, makar ostvarena pri-tisnom silom na neznanje kojim se znalcima tek povremenouravnoteìvao osobni tlak, a nastoje}i ne postati tla~itelji-ma i silovitim nametljivcima, jezi~na su zrna{ca sve vi{eukra{avala hrvatske {umarke, i onda kad su {umice o~aja-vale {to im jar~i}i snizuju vode, a podignute ceste stvarajuzatvore pogibeljne – tek su se zrnca trudila da to ne ~ine je-ziku svomu!

Zagreb, 29. oùjka 2006. Stanislav Sever

50 Nova mehanizacija {umarstva 28(2007)

B. TAFRA Pregr{t jezi~nih zrnaca (49–93)

Sadràj

Stranica

Rije~ unaprijed . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53

I. Skupljanje zrnaca . . . . . . . . . . . . . . . . 531. Prijedlozi s dvama razli~itim padeìma2. Glagol biti3. Promjena i sintaksa glavnih brojeva4. Glagoli zahvaliti i zahvaliti se5. Prijedlozi izme|u i me|u6. Predmetak s(a)-7. Pridjevi na -(a)n i -ski8. Genitiv9. Posu|enica i doma}a rije~10. Citiranje literature

II. Probijanje znanjem tunela neznanja . . . . . 5511. Nazivi norma i standard12. Glagol biti i izvedenice13. Imenice s dometkom -ist14. Korijenski sustav15. Ra~unalna obradba16. Sklonidba pridjeva17. Ravni~ne {ume18. Dolaziti (do koga ili ~ega)19. Starost {ume20. Izbor rije~i

III. Obujam bez mase . . . . . . . . . . . . . . . . 5721. Drvoprera|iva~ki22. Drvnogromadni23. Drvna masa24. Drvo25. Drveni, drvni26. Tlak, pritisak27. Doma}i ili strani naziv

IV. Jezi~na brusnica . . . . . . . . . . . . . . . . . 5828. Prijedlog od29. Materijal30. Saznanje31. U svrhu32. Ravan33. Prapor34. Pje{~enjak35. Period

V. Mehanizacija {umarstva /{umarska mehanizacija. . . . . . . . . . . . . 5936. Mehanizacija {umarstva37. Mjere za{tite38. Rad na sje~i39. Vr{iti40. Povr{ina i hektari

VI. Proreda mnogorje~ja . . . . . . . . . . . . . . 6041. Podru~je42. Areal43. Proces44. Pleonazam45. Moè i kra}e!46. IUFRO kongres47. Klimadijagram48. Vibracijski49. Vitalnost50. Iskori{tavati

VII. îja je sko~ipipa? . . . . . . . . . . . . . . . . 6251. Putem52. êsto53. Spojnica54. îja je sko~ipipa?

VIII. Hranjiva hraniva . . . . . . . . . . . . . . . . 6355. Stani{te56. [umi{te57. Sastojina58. Hranivo

IX. Bijela i crna gorica. . . . . . . . . . . . . . . . 6559. Gorica60. Kvaliteta

X. Potrajno{}u do trajnosti . . . . . . . . . . . . 6761. Potrajnost62. Raznolikost63. Bjelograb64. Inventura

XI. Flora s florom . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6865. Pomladiti66. Florni


Pregr{t jezi~nih zrnaca (49–93) B. TAFRA

XII. Raste li drve}e? . . . . . . . . . . . . . . . . . 7067. Jednostavnost68. Posu|enice69. Autorsko mi70. Zastupiti

XIII. [umarstvo i {umoslovlje . . . . . . . . . . . . 7171. [umarstvo72. [umski, {umarski73. Saditi

XIV. Botanici u botanici . . . . . . . . . . . . . . . 7274. Botanik

XV. Jednolikost i raznolikost . . . . . . . . . . . . 7375. Genitiv mno`ine76. Brojevni77. Navoditi78. Literatura

XVI. Pravilno o pravilnom gospodarenju . . . . . 7679. Znanstveni stil80. Glagolski pridjev trpni81. Genski/geneti~ki82. Endemski/endemi~ni

XVII. Brojevne dvojbe . . . . . . . . . . . . . . . . . 7783. Nova godina84. Skripta85. Brojevne rije~i86. Nakon

XVIII. Brojenje hrastova . . . . . . . . . . . . . . . . 79

87. Brojenje

88. Hrast/hrastovi

XIX. Isto ili sli~no . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80

89. Ime

90. Navezak

91. Gra|evinski/gra|evni

XX. Od vi{ka glava ne boli . . . . . . . . . . . . . 82

92. Okolica/okolina/okoli{

93. One~i{}enje

94. Kut i ugao

95. Zbroj

96. Obrada/obradba

97. Normacija

98. Nazivoslovne poro|ajne muke

99. Povjesnik

100. Aorist i imperfekt

101. Radovi

102. Hrvatski jezik i EU

103. Kratice

104. Mjerne jedinice

105. Pravopisni znakovi

106. Materinski jezik

Kazalo pojmova. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87



Rije~ unaprijed

Godinama sam bila jezi~na savjetodavka u ~a-sopisu Mehanizacija {umarstva te sam {est godina(1994–2000) u njem objavljivala kratke jezi~ne poukepod naslovom Jezi~na zrnca. Naj~e{}e su to bili odgo-vori na propuste u {umarskim tekstovima, ponajpri-je osvrti na {umarsko nazivlje, ali ima odgovora i nasvakida{nje muke pri upotrebi jezika. Na ovom sumjestu skupljeni svi ti prilozi kako bi bili dostupnisvima koji skrbe za jezik svoje struke. [umarska jestruka jo{ u 19. st. imala izgra|eno hrvatsko nazivlje(usp. Josip Ettinger: [umarsko-lova~ki leksikon, 1898)pa je ovo poku{aj da se ono dalje izgra|uje. Zbogpotrebe da se na{i znanstvenici uklju~e u svjetskuznanost sve je vi{e doma}ih ~asopisa na engleskomjeziku. [umari su pokazali da idu ukorak s vreme-nom, izdaju znanstvene ~asopise na engleskome, alii dalje skrbe za materinski jezik jednako bri`no kao iza svoje {ume. Nova mehanizacija {umarstva ovimPregr{tem jezi~nih zrnaca upravo to i dokazuje.

Tekst je uglavnom prenesen vjerno, dodano je zrn-ce 86 (v. kraj uvodnoga teksta poglavlja XIX. Isto irazli~ito, koje pripremljeno ~eka objavu preko poladesetlje}a) i XX. poglavlje s nekoliko zrnaca koja subila u planu ili su se nametnula s obzirom na sa-da{nje stanje hrvatskoga jezika. Osim iscrpnoga sadr-àja izra|eno je i kazalo pojmova radi lak{e pretrage.Ono ne sadrì normativne uputnice. O (ne)pravil-nosti navedenih leksi~kih jedinica moè se doznati utekstu. Iz kazala se vidi da je obra|eno mnogo raz-novrsnih jezi~nih tema. One se mogu razvrstati uterminolo{ke, gramati~ke, pravopisne, mjeriteljske,stilisti~ke i leksi~ke. Od terminolo{kih tema izdvaja-mo nekoliko: standard i norma, dob i starost, drvna masa,tlak i pritisak, hranivo, {umarstvo (gospodarska djelat-nost) i {umoslovlje (znanost), stani{te i stojbina, {umi{te({umsko zemlji{te), kut i ugao, normacija, bjelogorica icrnogorica.

êsto su obra|ivani vrlo razli~iti gramati~ki pro-blemi, a me|u njima dosta mjesta zauzimaju tvorbe-ni, pogotovo pridjevi koji imaju isti korijen, a razli~i-te sufikse i za koje je te{ko odlu~iti se zna~e li isto ilirazli~ito, a ako zna~e isto, koji je od njih pravilniji, npr.:drvni, drveni; florni, floristi~ki; genski, genetski, geneti~ki;hidrauli~ni, hidrauli~ki; endemski, endemi~ki, endemni,endemijski; brojni, brojevni; dinami~ni, dinami~ki ... Kadje rije~ o nazivu biljne vrste i pridjevu izvedenu odtoga naziva, postoji pravilo da se ti pridjevi tvore su-fiksom -ov bez obzira na to je li imenica mu{koga iliènskoga roda, dakle pravilno je uz hrastov samo bu-kov, jelov, smrekov.

Na vi{e je mjesta pisano o brojevima, brojevnimrije~ima te o njihovoj pravilnoj upotrebi. Uo~eno jeda je jedna od naj~e{}ih pogre{aka upravo upotreba

glavnih brojeva jedan, dva, tri, ~etiri, njihova sklonid-ba i njihovo slaganje s drugim rije~ima, ali i da hrvat-ski govornici imaju problema kad treba brojiti lanad,djecu, ljude, skripta itd., ili pak pro~itati redni broj2000. godina.

Obra|ene su mnoge pravopisne teme, znakovibjelina, spojnica i crtica, navodnici i polunavodnici,bilo je rije~i o kraticama, decimalnom zarezu, na~ini-ma citiranja literature, o mjernim jedinicama i njiho-vu pisanju.

Raspravljano je o obilje`jima znanstvenoga stila,o nepotrebnom gomilanju rije~i koje treba prorje|i-vati kao {to se {uma prorje|uje, a nezaobilazna je te-ma u svakom razgovoru o jeziku problem jezi~nogaposu|ivanja. Budu}i da znanost ne moè bez posu-|enica, pogotovo ne moè bez internacionalizama,preporuka je uvijek bila da se, gdje je god to mogu}e,upotrijebi doma}a rije~, ali ne uvijek pod svaku cije-nu, pogotovo ako je posu|enica ve} udoma}ena.

Jezi~na zrnca pokazuju da se dobrom suradnjom{umarskih i jezikoslovnih stru~njaka moè pridoni-jeti izgra|ivanju jezika struke. Rezultati su vidljivi u{umarskim tekstovima: razlikuje se zna~enje pridje-va florni i floristi~ki, pa i genetski i geneti~ki, umjestodrvne mase koja se iskazivala kubnim metrima rabi semjerna veli~ina obujam (volumen), normacija i normi-ranje zamijenili su nepravilno tvorenu imenicu nor-mizacija, zna se da je pravilno iskori{tavati, ali da jeobavje{}ivati, razlikuju se dva pravopisna znaka spoj-nica i crtica, poneko upotrijebi i rije~ {umi{te jer je bo-lja jedna rije~ nego dvije, {umsko zemlji{te. Time su Je-zi~na zrnca ispunila svoju namjenu.

I. Skupljanje zrnaca

I{~itavaju}i ~asopis Mehanizacija {umarstva, uo~i-la sam da su radovi pisani izuzetno lijepim hrvat-skim jezikom. Uvjerena sam da usporedba jezikaovoga ~asopisa i nekoga jezikoslovnoga ne bi i{la na{tetu prvoga. Budu}i da uvijek ne{to dobro moè bitibolje, nadam se da }e ove kratke pouke o hrvatskomjeziku pridonijeti da jezik ~asopisa bude jo{ bolji. I nesamo ~asopisa, nadam se. Pouke su pisane na osnovipropusta uo~enih u zadnjim brojevima, a primjeripogre{ne upotrebe navo|eni su bez stranice na kojojse nalaze. Da bi obja{njenja bila jasnija, u nekim samslu~ajevima dodavala i svoje primjere.

1. Prijedlozi s dvama razli~itim padeìma. Samoneki prijedlozi (do, po, osim, mjesto) mogu stajati je-dan uz drugi u prijedlo`nim izrazima (izvu}i drvo dopred kamion), ali je bolje izbjegavati takvu upotrebu.Pogre{no je upotrebljavati dva prijedloga zajednokada svaki od njih traì drugi pade`. Stoga onaj ~estiprimjer pogre{ne sintakti~ke konstrukcije za i protivizbora treba ispravno pisati za izbor i protiv izbora (iliprotiv njega), jer prijedlog za traì akuzativ, a prijed-



log protiv genitiv. Primjer u i oko {umodjelstva isprav-no glasi u {umodjelstvu i oko njega (u dolazi s lokati-vom, a oko s genitivom).

2. Glagol biti. Nepravilno je za sva lica aoristaglagola biti upotrebljavati oblik bi. Naj~e{}e se grije{ikada se za 1. i 2. lice mnoìne kondicionala (koji setvori od aoristnih oblika glagola biti) umjesto oblikabismo, biste upotrebljava oblik bi. Ako je tekst pisan uprvom licu mnoìne, ispravni su oblici obranili bismo,odredili bismo itd. (usp. to~ku 12).

3. Promjena i sintaksa glavnih brojeva. Jedna odnaj~e{}ih pogre{aka u pisanom i govorenom jezikujest pogre{na upotreba glavnih brojeva jedan, dva, tri,~etiri. Dvije su vrste problema s tim brojevima: jednoje njihova sklonidba, a drugo njihovo slaganje s dru-gim rije~ima. Broj jedan se slaè s imenicom u rodu,broju i padeù kao pridjev (jedno stablo kao staro stab-lo) i treba samo pripaziti da se pri pisanju sloènihbrojeva s jedinicom na kraju (osobito ako se pi{ubrojkama) predikat i imenica uz broj slaù s brojemjedan (ispitan je 21 radnik). Brojevi dva, tri, ~etiri teènepromjenljivosti, kao {to su i ostali glavni brojevi,ali su hrvatske gramatike uvijek propisivale njihovupromjenu. Stoga se valja pridràvati toga pravila ipritom ne zaboraviti da broj dva ima dva sklonidbe-na uzorka: za mu{ki i srednji rod: dva, dvaju, dvama teza ènski rod: dvije, dviju, dvjema. Pogre{no je dvamagrupama, a ispravno je dvjema grupama (jo{ bolje dvje-ma skupinama). Drè}i se pravila o promjeni brojevamanjih od pet, umjesto genitiva s tri kontinenta trebapisati s triju kontinenata. Jednako se pona{aju i sloè-ni brojevi koji zavr{avaju tim brojevima: ispitana su22 radnika, na cesti su 23 traktora, danas rade 94 radnika,a ju~er su radila 83.

4. Glagoli zahvaliti (zahvaljivati) i zahvaliti se(zahvaljivati se) imaju razli~ita zna~enja: prvi zna~i'izraziti zahvalnost', a drugi 'dati ostavku'; 'odbiti(po~asti)'. U skladu s tim autor se ne zahvaljuje na po-mo}i, nego zahvaljuje na pomo}i.

5. Prijedlozi izme|u i me|u. Kada se govori o od-nosima dvaju entiteta, upotrebljava se prijedlog iz-me|u. Kada je rije~ o odnosima vi{e entiteta, upotreb-ljava se prijedlog me|u. Ispravno je: dogovor me|uposlovnim partnerima (prodava~i, kupci, otpravnici, prije-voznici), jer ima nekoliko partnera. Kada bi bila samodva partnera, dogovor bi bio izme|u poslovnih partne-ra. Ti prijedlozi traè i razli~ite padeè: me|u instru-mental, a izme|u genitiv.

6. Predmetak s(a)- u tvorbi rije~i dolazi u vi{e li-kova, {to ovisi o fonemskom po~etku osnovne rije~i:skinuti, sasje}i, zgaziti. êsto se pi{e sakupiti, sakuplja-nje, a trebalo bi skupiti, skupljanje.

7. Pridjevi na -(a)n i -ski. U hrvatskom jezikupostoje parovi pridjeva od iste osnove s domecima-ski i -(a)n koji imaju razli~ita zna~enja. Tako pridjev

periodi~ki zna~i 'koji se odnosi na periodiku' (perio-di~ki odjel u knji`nici), a periodi~an 'koji se ponavlja uodre|enom vremenskom razmaku'. Ispravno je pe-riodi~ne promjene u prirodi, a pogre{no periodi~ke prom-jene u prirodi. Pridjev dinami~ki odnosi se na dinami-ku kao granu mehanike (npr. hidrodinami~ki para-doks), a pridjev dinami~an zna~i 'pokretljiv, ìvahan,prodoran, pun dinamike'. Kada se èli re}i da je nekisustav dinami~an, tada je to dinami~ni sustav, a nijedinami~ki. Ispravno }e biti: {umarstvo se moè promat-rati kao sloèni dinami~ni sustav. Treba razlikovati idruge pridjeve takve tvorbe: stati~ki i stati~an, hidrau-li~ki (hidrauli~ka mjerenja) i hidrauli~an (hidrauli~na di-zalica) i sl. Ti primjeri pokazuju da tvorba rije~i uhrvatskom jeziku omogu}uje izricanje i najmanjihzna~enjskih razlika i da ~esto bliskozvu~nice nisu is-todobno i bliskozna~nice ili istozna~nice.

8. Genitiv. U nas se veoma ~esto pod utjecajemdrugih jezika zbog poreme}enoga osje}aja za svojmaterinski jezik upotrebljavaju genitivne konstruk-cije koje bi trebalo izre}i pridjevom i imenicom, npr.ured predsjednika, umjesto predsjednikov ured, festivaldjeteta umjesto dje~ji festival. Osobito su ~esti takviprimjeri u nazivlju. Nazivi koji imaju gramati~kustrukturu imenica + imenica u genitivu obi~no se mo-gu zamijeniti nazivima koji imaju strukturu pridjev +imenica. Naj~e{}e je rije~ o zamjeni posvojnoga geni-tiva posvojnim pridjevom. U radovima ima dostaprimjera upotrebe naziva tipa sustav {umarstva. Takosu, na primjer, uvjeti rada zapravo radni uvjeti, sustav{umarstva je {umarski sustav, a sustavi dokumentacijesu dokumentacijski sustavi. Dakle, bit }e ìvotni uvjeti,klimatski uvjeti, a ne}e biti uvjeti ìvota, uvjeti klime. Inaziv informacijski sustav {umarstva bolje je zamijenitinazivom {umarski informacijski sustav, odnosno IS {u-marstva ispravnijim {umarski IS. Nije pogre{no re}i iinformacijski sustav u {umarstvu.

9. Posu|enica i doma}a rije~. Doma}a rije~ u na-~elu ima prednost pred posu|enicom. To ne zna~i dase pod svaku cijenu posu|enica mora zamijeniti.Neke posu|enice imaju ravnopravan status s doma-}im rije~ima, a rije~ je uglavnom o tzv. europeizmi-ma ili internacionalizmima, posu|enicama koje svojeporijeklo vuku ve}inom iz gr~koga i latinskoga jezi-ka i koje su utkane u kulturni sloj mnogih europskihjezika. Ako je posu|enica (rije~ koja je prilago|enaglasovno i obli~no, npr. forvarder) ili tu|ica (rije~ kojase nije prilagodila, npr. floppy) zamjenljiva dobromdoma}om rije~ju, tada ju treba i zamijeniti. Nema ni-kakva razloga da centralno stovari{te ne bude glavnostovari{te. U nekim drugim leksi~kim svezama prid-jev centralni moè se zamijeniti pridjevom sredi{nji.U ovom je slu~aju rije~ o glavnom i pomo}nom sto-vari{tu. Imenica rukovoditelj je rusizam, hrvatske surije~i voditelj, upravitelj, ~elnik i sl. (ovisno o kontek-



stu). Dobro bi bilo tu|ice grafi~ki istaknuti u tekstu,kurzivirati ih, s obzirom na to da se preuzimaju u iz-vornom liku, bez prilagodbe na{emu jeziku, npr. insitu, sustainability itd. I latinske biolo{ke sistematskenazive svakako treba kurzivirati. Budu}i da se ti na-zivi ne sklanjaju, valja pripaziti da se uklapaju u gra-mati~ko ustrojstvo hrvatske re~enice. Naj~e{}e uznjih treba staviti neku odredbenicu. Stoga nije dob-ro: Fagus vrste, nego treba: vrste iz roda Fagus, nije:na stani{tu Abieti Fagetum, nego je ispravno: na sta-ni{tu zajednice Abieti-Fagetum.

10. Citiranje literature. Sintakti~ke pogre{ke pricitiranju literature nastaju iz istoga razloga kao i onepri navo|enju latinskih sistematskih naziva. Naime,i bibliografski podatak obi~no dolazi u nepromjenlji-vu liku, pa je to razlogom {to ima pogre{no mjesto ure~enici. Ako se on u tekstu navodi imenom autora igodinom izdanja rada, moè biti izdvojen iz re~enicetako {to se stavlja u zagradu unutar re~enice ili nakraju. Pogre{no je ako se taj podatak na kraju re~eni-ce odvoji samo zarezom, npr. Re~enica, Tomani} i dr.(1990), a ispravno je: Re~enica ([ajakovi} 1990). Imeautora moè biti dijelom re~enice: Prema Altheru (1960)preporu~uje se ... Taj primjer pokazuje da se ime auto-ra moè pojavljivati i u promjenljivu obliku, pa je is-pravno napisati i ovako: Turkovo i Lipoglav{ekovo is-traìvanje (1972) ..., izbjegavaju}i posvojni genitiv (usp.to~ku 8): Istraìvanje Turka i Lipoglav{eka (1972) ... Ta-ko|er se godina izdanja rada ne mora uvijek nalazitiuz autora. Prema pravilima o redu rije~i u re~enicizanaglasnica (enklitika) ne moè do}i iza zagrade,pa je stoga pravilno napisati Rebula je (1982) za potre-be ... umjesto pogre{noga Rebula (1982) je za potrebe ...

II. Probijanje znanjem tunela neznanja

Danas mnogi koji pi{u, ~ak i oni dobri znalci svo-ga jezika, nisu uvijek sigurni u ispravnost napisano-ga. Taj je osje}aj normalan, ako znamo da standardnijezik svi moramo u~iti. Tek je ne{to vi{e nagla{en uposljednje vrijeme jer je i svijest o tome da se u javnojkomunikaciji treba sluìti standardnim jezikom pos-tala nagla{enijom. Briga za pisanu i izgovorenu rije~oduvijek je bila obilje`jem hrvatske jezi~ne kulture,samo je u razli~itim vremenima zbog dru{tvenih pri-lika bivala poja~ana. Nedostatak je ove dana{nje je-zi~ne osvije{}enosti gotovo isklju~iva okrenutost lek-si~koj normi. Razlog je tomu {to je ona zanimljivija i{to, samo na prvi pogled, traì manje stru~noga zna-nja od drugih podru~ja jezi~ne norme: pravopisne,pravogovorne, morfolo{ke, sintakti~ke. Put od is-pravno izabrane rije~i do dobro napisanoga tekstadug je i teàk. Mo`da koje jezi~no zrnce pomogne natom putu.

11. Nazivi norma i standard. Ve} postavljeno pi-tanje moè biti jednako vrijedno kao i odgovor. Pita-

nje o istozna~nosti dvaju naziva norma i standard(Mehanizacija {umarstva, 19 /1994/ 3: 223–224) dobi-lo je valjan odgovor, ali je upitnost nad tim dvamanazivima ostala i dalje. Ne rje{avaju}i je dokraja, do-dajem dopunu obja{njenju. Istozna~nice se naj~e{}epoklapaju samo u dijelu svoga zna~enjskoga opsega.Tako je i u ovom slu~aju. Kada te imenice zna~e 'pro-pis', tada su istozna~nice. Polaze}i od potrebe da se uznanstvenom radu stalno mora brusiti pojmovlje inazivlje, treba re}i da u jezikoslovlju ta dva nazivanisu istozna~nice, premda se moè na}i tekstova ukojima se neke njihove izvedenice rabe kao istoz-na~nice. Naziv norma, najkra}e re~eno, zna~i 'skuppravila', a standard je skra}eni naziv za standardni je-zik (ovdje ne raspravljamo o drugim zna~enjima rije-~i standard, npr. ìvotni standard). Razlika u zna~enjubit }e jasna ako znamo da svaki standardni jezik jestnormiran, a svaki normirani jezik ne mora biti stan-dardni jezik. Naime, svaki prirodni jezik sadrì im-plicitnu normu bez koje ne bi bila mogu}a komuni-kacija. Tek kada ta norma postane i eksplicitna, jezikmoè funkcionirati kao standardni jezik. Zakonitostiu standardu ne moraju se ~ak u svemu poklapati sazakonitostima koje postoje u jeziku kao sustavu. Naprimjer, u hrvatskom jeziku rije~i mogu zavr{avatisamo ovim suglasni~kim skupovima: st, zd, {t, `d(kost, drozd, pri{t, da`d), a standard dopu{ta i druge(akcent, subjekt, kramp ...). Jezikoslovci uvijek govoreo pravopisnoj, leksi~koj ... normi, a nikada o pravo-pisnom, leksi~kom ... standardu. Ako se ta dva nazivane mogu zamijeniti u istom kontekstu ({to je metodaprovjere istozna~nosti dviju rije~i), oni u jezikoslovljunisu istozna~nice. Druga je stvar {to je izbor nazivljaupravo takav. U stranim lingvistikama postoje druginazivi za onaj idiom koji hrvatska lingvistika nazivastandardnim jezikom. I njihovim se nazivima (lite-rarni, knjièvni, op}i ... jezik), kao i na{emu, moèprigovoriti. Ali, eto, tako nazvasmo tu sociolingvis-ti~ku kategoriju i taj naziv funkcionira dok se ne do-govorimo druga~ije. U svem tome je najva`nije danam je on jednozna~an i da znamo {to zna~i. I, na-ravno, da dobro vladamo svojim standardom.

12. Glagol biti i izvedenice. Izvedenice od glago-la biti, jesam, budem imaju u korijenu fonem /v/, a iz-vedenice od glagola biti, bijem imaju /j/. U tekstovi-ma se ne pazi na tu razlikovnost, pa se pogre{no pi{edobijen, dobijanje, pridobijanje, a treba dobiven, dobiva-nje, pridobivanje. Dakle, prihod je dobiven, a klin je iz-bijen (usp. to~ku 2).

13. Imenice s dometkom -ist. Imenice s domet-kom -ist sklanjaju se po sklonidbi a (tip stol), a to zna-~i da u genitivu jednine imaju nastavak -a te u dativui lokativu nastavak -u: traktorist, traktorista, traktoris-tu ... Stoga treba pisati rad {umarskoga traktorista, a nerad {umarskoga traktoriste. Imenice s dometkom -ista



(traktorista, rasista ...) sklanjaju se po sklonidbi e (tipèna) i u genitivu imaju nastavak -e (traktoriste, rasis-te), ali taj tip tvorbe nije odlika hrvatskoga standar-dnoga jezika.

14. Korijenski sustav. Zar nije korijenov sustav?Ne, nije. Za tvorbu odnosnih pridjeva (pridjevi koji-ma je definicija 'koji se odnosi na ...') postoji nekolikodometaka, od kojih su vrlo plodni -ski i -ov. Za nas jezanimljiv sustavni tip tvorbe pridjeva od biljaka: bu-kov, jelov, vi{njev, hrastov, jasenov itd. Pridjevi s do-metkom -ov/-ev sustavno se tvore samo od naziva zabiljnu vrstu (usp. to~ku 54), dok se od imenica kojeozna~uju dijelove biljaka pridjevi tvore drugim do-mecima: lisni, korijenski, cvjetni, sjemenski. Stoga je is-pravno: korijenski sustav.

15. Ra~unalna obradba. S unosom nove tehnikeobi~no se unose i nazivi za nju. Tako nam je s kom-pjutorima do{lo mno{tvo anglizama. Premda imamnogo poku{aja da se oni zamijene doma}im nazi-vima, samo je manji dio od tih doma}ih naziva i us-vojen. Me|u njima je ve} dulje vremena dobro pri-hva}en naziv ra~unalo. No, izvedenice od toga nazi-va teè prodiru, a ako ih tko i upotrijebi, mogu}e supogre{ke u njihovoj tvorbi. Nerijetko se od imenicera~unalo rabe pridjevi ra~unarski i ra~unalski (u Meha-nizaciji {umarstva ra~unalska obradba), a trebalo bi ra-~unalni kao {to je kazalni (od kazalo), crtalni (od crtalo),stopalni (od stopalo) itd.

16. Sklonidba pridjeva. Pogre{ke koje se javljajuu vezi s pridjevima naj~e{}e su dvojake: pogre{natvorba i pogre{na sklonidba. Tvorba je vrlo sloènajer postoji oko 150 dometaka te mnogo ograni~enjazbog glasovnih i semanti~kih razloga. I jezikoslovcise znaju zamisliti u nekim slu~ajevima. No, sklonid-ba je mnogo jednostavnija i tu ne bi trebalo biti prob-lema, ali se ipak ~esto grije{i kada treba odabrati jed-nu od dviju sklonidbenih vrsta po kojima se pridjevimijenjaju. Naime, u opisnih neodre|enih pridjeva(tip zelen) i u posvojnih pridjeva i zamjenica na-ov/-ev i -in (tip hrastov, vilin; njegov, njezin) mu{koga isrednjega roda jednine genitiv ima nastavak -a, a da-tiv i lokativ nastavak -u: hrastova poda, hrastovu podu.To je tzv. imeni~na sklonidba. Svi ostali pridjevi koji-ma dometak zavr{ava na -i (tip zeleni, {umski, drvni)u tim padeìma imaju nastavke -oga, -omu, -om: {um-skoga puta, {umskomu putu, {umskom putu. Prema timgramati~kim pravilima nije Vondrinomu, njegovomu,nego je Vondrinu, njegovu.

17. Ravni~ne {ume. Ne moèmo se osloboditipridjevnih muka. (Sada znamo i kako glasi pridjevod imenice pridjev.) Na brdu rastu brdske {ume, naplanini planinske, u primorju primorske, a u ravniciravni~ne {ume. Pridjev ravni~arski, koji se ~esto pog-re{no rabi u {umarskim tekstovima, odnosi se naravni~are (ljude koji ìve u ravnici), a ne na ravnicu.

Sjetimo se igli~noga (< iglica) pisa~a (printera) i glji-vi~nih (< gljivica) bolesti pa }e nam ravni~ne (< ravni-ca) {ume zazvu~ati sasvim obi~no. (Znak < zna~i'postalo od'.)

18. Dolaziti (do koga ili ~ega). Glagol dolaziti oz-na~uje u prvom redu kretanje u prostoru. êsto seupotrebljava u sintakti~koj skupini uglavnom s gla-golskom imenicom za ozna~ivanje radnje koja seobi~no doga|a kao posljedica ili kao idu}a faza ne-koga zbivanja. Ta se skupina redovito moè zamije-niti glagolom, na primjer: dolazi do pove}anja ® pove-}ava se, dolazi do promjene ® mijenja se, dolazi do propa-danja ® propada, dolazi do su{enja ® su{i se itd. Zbogdjelovanja niza {tetnih ~imbenika {ume se su{e (pog-re{no: dolazi do su{enja {uma). (Strelica upu}uje na bo-lji oblik.)

19. Starost {ume. Pra{nik je stara {uma i moèmogovoriti o njezinoj ve}oj ili manjoj starosti u uspored-bi s drugom starom {umom. No, je li ispravno govo-riti o starosti u mladim sastojinama, ili o sastojini do40 godina starosti ili o starosti sadnica? Starost je sa-mo jedna faza u ìvotu svakoga bi}a. Granice njezinapo~etka nisu uvijek jasno odre|ene. Kada nemadvojbe da je rije~ o starosti, kao {to je slu~aj s Pra{ni-kom, rije~ starost je pravilno upotrijebljena. Ali akose govori o mladoj sastojini, onda tu nema mjestastarosti. Rije~ je o dobi te sastojine. Odatle su i dobnirazredi, a nisu starosni razredi. Ova upotreba rije~istarost prodrla je u znanstveni jezik iz razgovornoga(podsjetimo se ovakvih i sli~nih pitanja: Koliko je dije-te staro?). êsta je u {umarskim tekstovima, ali jepogre{na. Nije dovoljno da se drìmo samo pravo-pisne i gramati~ke norme, nego moramo misliti i nasemanti~ku normu.

20. Izbor rije~i. Svaki autor ima pravo na svoj iz-bor rije~i, ali taj izbor mora biti u skladu s leksi~komnormom hrvatskoga jezika. U hrvatskoj leksi~kojnormi tvorbena porodica povrijediti, povre|ivati, pov-reda ne sluì za ozna~ivanje fizi~kih danosti, nego sa-mo moralnih. Re}i }emo da je Marko Petru povrijediota{tinu ili da mu je nanio du{evnu povredu. Drugo jeozlijediti, ozlje|ivati, ozljeda. Traktorist je psihi~ki na-pet i zbog mogu}nosti ozlje|ivanja (ne povre|ivanja).Ozljede (ne povrede) ~e{}e su pri radu u {umi nego uuredu. Dakle, rije~i povreda i ozljeda upotrebljavaju seu dva razli~ita zna~enja. Postoje rije~i koje se ~estorabe, ~ak i u posljednje vrijeme, koje bismo ve} treba-li zaboraviti. Jedna od njih je rusizam dozvoliti. Lek-tori su uporno mijenjali taj glagol hrvatskim dopusti-ti, ali, eto, promakne da se pogre{ke dozvoljavaju, iakose upravo pogre{ke te vrste ne dopu{taju. Jo{ jednurije~ mogli bismo zaboraviti, a to je prilog prvenstve-no. U hrvatskome za tu rije~ imamo ponajprije, u pr-vom redu, poglavito, osobito.



III. Obujam bez mase

Zrno po zrno poga~a, kaè na{ mudri narod. Je-zi~no zrnce po zrnce – pomo} pri rje{avanju jezi~nihi pravopisnih dvojbi. Budu}i da autorima u Mehani-zaciji {umarstva ne treba lektor, neka se ova zrncashvate kao mali savjeti nakon uo~enih neznatnihpropusta, kakvih se na|e i u jezikoslovnim tekstovi-ma. U posljednje vrijeme veliku je buru izazvao ug-ledni jezikoslovac Stjepan Babi} (najnoviji ~lanak Te-ze o lektorima u Jeziku, 1/1995), koji se zalaè za ve-}u pismenost svih koji pi{u, osobito onih kojima jepisanje i govorenje posao, i za ukidanje lektorskeslu`be ili za njezinu zamjenu jezi~nim savjetnicima.Autori i urednici Mehanizacije {umarstva mogu bitizadovoljni {to se ti prigovori ne odnose na njih.

21. Drvoprera|iva~ki. Rije~i se u hrvatskome tvo-re po odre|enim zakonima. Da bismo znali pravilnonapisati pridjev, trebamo se zapitati od koje je imeni-ce tvoren. Nerijetko se moè pro~itati pridjev drvnop-rera|iva~ki, koji je, ako se tvorbeno ra{~lani, tvorenod leksi~ke skupine drvno prera|ivanje. Kako je ipakrije~ o sintagmama prera|ivanje drva i prera|iva~i drva,to pridjevna sloènica od njih ispravno glasi samodrvoprera|iva~ki. Taj se pridjev moè definirati dvoja-ko: 'koji se odnosi na prera|iva~e drva' i 'koji se od-nosi na prera|ivanje drva'. Istom tvorbenom tipupripada i pridjev mesoprera|iva~ki 'koji se odnosi naprera|ivanje mesa' i 'koji se odnosi na prera|iva~emesa'. Primjer za pridjevnu sloènicu koja u prvomdijelu ima pridjevnu osnovu drvno- jest pridjev drvno-industrijski 'koji se odnosi na drvnu industriju'.

22. Drvnogromadni. Nastavljaju}i razmatranje opridjevnim sloènicama, moèmo odmah zaklju~itida je pridjev drvnogromadni ispravno tvoren od nazi-va drvna gromada (isti tvorbeni tip kao i drvnoindus-trijski). Za{to je onda on problem? Svaka rije~ osimsvoga oblika ima i svoje zna~enje. Stoga predmetomprou~avanja mogu biti tvorba rije~i, zna~enje rije~i,ali i njezina upotreba. Ne ulaze}i u to koje je zna~enjeu pro{losti imala sintagma drvna gromada, pogledaj-mo {to bi ona danas ozna~ivala. Rije~ gromada jepraslavenskoga porijekla, ali je u hrvatski u{la u 19.st. vjerojatno iz ruskoga (ãðîìàäà) i zna~i naj~e{}e'ne{to vrlo veliko i te{ko' (obi~no se kaè za stijenu,ali i preneseno za krupna ~ovjeka). U slovenskom je-ziku jedno od zna~enja imenice grmada (isto {to i gro-mada) jest 'velika hrpa drva'. U hrvatskome bi lek-si~ka skupina drvna gromada imala osim zna~enja'velika hrpa drva' i zna~enje 'vrlo veliko drvo', ali seona uop}e ne upotrebljava ni u tim zna~enjima, a po-gotovu ne kao {umarski naziv. Upotrebljava se samopridjev drvnogromadni, i to u sintagmi drvnogromadnetablice. Zaklju~ak je o~it: ako u {umarskom nazivljunema naziva drvna gromada, nema ni pridjeva dr-vnogromadni, pa ne trebaju ni drvnogromadne tablice.

To je jezikoslovno obja{njenje, a {umarski stru~njacitrebaju predloìti drugi naziv za tablice u skladu sdana{njim {umarskim nazivljem (usp. to~ku 23).

23. Drvna masa. Ne}emo se jo{ odvojiti od glav-noga {umarskog predmeta. Neka drvo ostane sre-di{tem i jezikoslovnih prou~avanja, a ne samo {u-marskih. Vrlo se ~esto u {umarskim tekstovima govorio drvnoj masi, osobito u istom kontekstu s drvnogro-madnim tablicama (usp. to~ku 22). Naime, ona se unjima prikazuje broj~anim podacima, pa zbog togaJezi~ni savjetnik, MH, 1971, s. v. drvno-gromadne tab-lice, preporu~uje tablice o drvnoj masi. Me|utim, netrebaju nam ni drvnogromadne tablice ni drvna masa.Rije~ masa (lat. massa) vi{ezna~na je rije~, rabi se uterminolo{kom i neterminolo{kom zna~enju. U {u-marskim tekstovima u kojima se upotrebljava u ne-terminolo{kom zna~enju sintagma drvna masa moèse zamijeniti rije~ju drvo. Za{to govoriti da se isko-ri{tava drvna masa, kada se moè re}i jednostavnoda se iskori{tava, ili jo{ bolje pridobiva drvo? Umjes-to posje~ena je velika drvna masa bolje je posje~ena je ve-lika koli~ina drva. Ako se koli~ina drva prikazuje uobujamnim (volumnim) jedinicama, u tom se slu~a-ju treba govoriti o obujmu (volumenu). U {umarskojse znanosti rije~ masa treba upotrebljavati samo kaonaziv za odgovaraju}u mjernu veli~inu koja se iska-zuje ovim mjernim jedinicama: kilogram, gram, tonaitd. Ako se govori o kubnim metrima hrastovine, ta-da je mjerna veli~ina obujam, a ne masa. Dvije supouke iz navedenoga primjera. Treba razlikovati ter-minolo{ku od neterminolo{ke upotrebe rije~i i u ter-minolo{koj upotrebi uvijek teìti to~nosti iskaza.

24. Drvo. Krenuli smo od sloènica u osnovi kojihse nalazi rije~ drvo. Dakle, i{li smo od sloènoga pre-ma jednostavnomu, iako je trebalo i}i obratno. Rije~drvo ima dvojne oblike, ovisno o tome ozna~uje liona organizam ili tvar. (U jezikoslovnim se priru~ni-cima nestru~no govori o ogrjevu, gra|i i gorivu te odrvu u rastu, ìvom drve}u i sl.). Ovaj je primjer do-kaz vezanosti jezika i izvanjezi~ne zbilje. Grama-ti~ke kategorije roda i broja, na primjer, ne ovise uvi-jek o prirodnom broju i rodu, ali se mogu i ispreple-tati. Imenica drvo ima dvojne oblike s nepro{irenom ipro{irenom osnovom: drcvo, drcva, drcvu ... i drcvo, drcveta,drcvetu ... (kao zvonce, zvonca/zvonceta). Mnoìnskioblici drava, drbvak, dravima ... upotrebljavaju se za drvokao tvar, a drvèta, drvèta−, drvètima ... za drvo kao biljniorganizam, i to vrlo rijetko, a ~e{}e i stilski neutralni-je umjesto mnoìnskih oblika upotrebljava se zbirnaimenica drve}e. Stoga treba pripaziti kada se govori oneposje~enim stablima da se pravilno rabi imenicadrve}e, a ne drva (u ~em se zna grije{iti). Neka namraste {to vi{e drve}a i neka nam pilane imaju {to vi{edrva!



25. Drveni, drvni. Jezikoslovna pri~a o drvu ne bibila zavr{ena da ne spomenemo i pridjev od te ime-nice. Mogu}a su dva. Pridjev drvni 'koji se odnosi nadrvo' ve} smo sreli u sintagmama drvna masa i drvnaindustrija. On ozna~uje sve ono {to je u vezi s drvom,a nije od drva, npr. drvna smola. Drugi je pridjev drve-ni 'koji je od drva'. On pripada tzv. gradivnim pridje-vima, koji ozna~uju od ~ega je {to: kameni, èljezni,stakleni ... Dakle: drveni stol, drvena vrata, drveno vrete-no. Istu zna~enjsku razliku nalazimo u pridjeva vode-ni 'koji je od vode, koji sadrì vodu' (vodeni napitak,vodena bolest ...) i vodni 'koji se odnosi na vodu' (vodniput, vodna stepenica ...).

26. Tlak, pritisak. Ve} je odavno u hrvatskoj nor-mi razgrani~eno zna~enje rije~i tlak i pritisak i ve}inaautora ispravno upotrebljava te rije~i. Dugo smobranili tlak od pritiska, pa ne bi sada trebalo da po-novno razgrani~ujemo te dvije rije~i, ali sada brane}ipritisak od tlaka. Osloba|ajmo se pritiska (ne tlaka) sr-bizama (i drugih posu|enica) ~uvaju}i se pritom danam tlak ne poraste.

27. Doma}i ili strani naziv. Kako je u znanostistalno prisutna ta dvojba, citirat }u Radoslava Kati-~i}a, profesora slavistike na Be~kom sveu~ili{tu, kojina slikovit na~in obja{njava svoje vi|enje toga prob-lema: »Ne moè se stoga dati odlu~na standardnaprednost niti doma}em niti me|unarodnomu naziv-lju, niti jedno niti drugo ne valja izbjegavati, ali }evaljano pisanje i javni govor, kad treba da bude zah-tjevan, kad u njem nismo kao u ku}noj haljini i papu-~ama, nego kao u odijelu s izgla~anom ko{uljom ikravatom, bez ikakve gr~evite isklju~ivosti svugdjedavati prednost nazivlju doma}ega podrijetla, gdjegod je to mogu}e bez jezi~noga nasilja i prenapreza-nja jezi~nih navika ~itateljstva ili slu{ateljstva, i kadase time ne naru{ava sklad izlaganja« (Hrvatsko slovo,3. 11. 1995, str. 8). U Mehanizaciji {umarstva, 2/1995, uJezi~nim zrncima (to~ka 11) osvrnula sam se na nazivestandard i norma u jezikoslovlju i pokazala da oni ni-su u toj znanosti istozna~nice (ako se pazi na isprav-nost upotrebe nazivlja). Ovdje samo dodajem za-nimljiv primjer koji tu moju tvrdnju potvr|uje. Kati-~i} u spomenutom ~lanku govori, me|u ostalim, ostandardnoj normi, tj. o propisima u standardnom je-ziku. To je tako, dakle, u hrvatskom jezikoslovlju, akako je u ostalim nazivoslovnim sustavima, to jedruga stvar.

IV. Jezi~na brusnica

Da bi {umarski znanstvenik dobro poznavao {u-mu, mora znati mnogo i o tlu, i o klimi, i o flori, i ofauni koja ìvi u {umi, i o uzro~nicima bolesti i jo{{to{ta. I kada sve to zna, opet nije siguran da poznajeu potpunosti {umu, jer svako stablo moè biti pred-metom izu~avanja. Tako je i s jezikom. Koliko god bi-

li sigurni u svoje znanje jezika, uvijek se pomoli nekonepoznato stabalce. Upravo u otkrivanju tih nepoz-nanica leì sva dra` upoznavanja jednom {ume, adrugi put materinskoga jezika.

28. Prijedlog od. U Jezi~nim zrncima (III) doznalismo ne{to o tvorbi sloènica s rije~ju drvo i o sklanja-nju te imenice. S tim gramati~ka pri~a o drvu nijezavr{ena. U eri plastike sve vi{e cijenimo predmetekoji su napravljeni od drva. Gostima Splita treba pre-poru~iti da vide Me{trovi}ev ka{telet i u njem Raspe-toga Krista, koji se nekomu moè ~initi kao da ga jemajstor iz drveta izvadio. Me{trovi} je svoje kipovestvarao od kamena, od drva, od bronce ... Ku}e se gra-de od drva, od opeke, od mramora itd. Dakle, za izri-canje gra|e, odnosno tvari od koje je {to napravljenosluì prijedlo`ni izraz od + imenica. Pogre{no je u tomzna~enju upotrebljavati prijedlog iz. Smola se dobi-va iz drveta, a u stolariji u Oku~anima (u ratu uni{te-noj) proizvodile su se stolice od psunjskoga bukovadrva. Toplinu drvenih proizvoda ne moè zamijenitinikakav drugi materijal.

29. Materijal. Spomenusmo imenicu materijal. Uznju dvije napomene. Prva je gramati~ka. êsto se tarije~ upotrebljava u mnoìni, iako je pravilna upotre-ba samo jednine. Ta imenica ide u red gradivnih ime-nica kao {to su bra{no, pijesak, mramor ... I imenica drvokada ozna~uje gradivo od kojega je {to napravljenonema mnoìnu. Lako je zapamtiti koje imenice ne-maju mnoìnu. Ako uz njih ne moèmo staviti broj(neovjereno je *pet pijesaka), tada te imenice imaju sa-mo jedninu. Stoga je samo pilanski materijal, gra|evnimaterijal, a pogre{no je materijali. Mnoìnski su oblicimogu}i ako je rije~ o raznim vrstama istoga materija-la: Sva hrastova drva nisu iste kakvo}e, U tom su tlu raznipijesci, Izloèni su novi plasti~ni materijali (zna~i: raznevrste plastike). Druga je napomena u vezi s pitanjemho}emo li rije~ materijal uop}e upotrijebiti ili }emo juzamijeniti doma}om rije~i. Rije~ materijal ide u redposu|enica koje zbog svoga porijekla i pro{irenostinazivamo europeizmima. Zbog toga je ona u skladus hrvatskom leksi~kom normom. No, tko èli zamijeni-ti tu rije~ doma}om, moè upotrijebiti gradivo (odatlegradivne imenice, gradivni pridjevi!), tvorivo, gra|a. I udrugim zna~enjima rije~ materijal moè se zamijenitiodgovaraju}om hrvatskom rije~i, npr. {umarski mate-rijal u {umarska oprema (ako je o njoj rije~), uredski ma-terijal u uredski pribor i sl. U administrativnom se jezi-ku ta rije~ dosta pro{irila pa ju treba zamijeniti rije~jukoja ima uè, preciznije zna~enje.

30. Saznanje. U znanosti ne bi bilo napretka beznovih spoznaja. Jedna od na{ih spoznaja jest i ta dastalno moramo {iriti svoja znanja. Pa i o materin-skom jeziku! Ako kaèmo da rije~ saznanje kao filo-zofski naziv nije u hrvatskoj jezi~noj normi i da treba



pisati iskustvene spoznaje, a ne iskustvena saznanja, do-gradili smo svoje znanje o hrvatskom jeziku.

31. U svrhu. Svrha je istraìvanja opis utjecaja bu-ke na zdravlje radnika. Sva su mjerenja provedenaradi istraìvanja stupnja o{te}enosti sluha zbog veli-ke buke. Re~enice su izmi{ljene da bi se vidjela pra-vilna upotreba rije~i svrha i ispravno ustrojstvo nam-jerne re~enice. Imenica svrha zna~i 'ono ~emu se teì,{to se èli posti}i, namjena'. Svrha je ovoga naputkada upozori na pogre{nu upotrebu prijedlo`noga iz-raza u svrhu za izricanje namjere. Za to sluì prijed-log radi i zavisna namjerna re~enica: radi istraìvanja,da bi se istraìlo. Ista pouka vrijedi i za prijedlo`ni iz-raz u cilju. Novo je ustrojstvo {umarstva provedenoradi boljega gospodarenja {umama, a ne u cilju boljegagospodarenja. Prijedlog zbog upotrebljava se za izrica-nje uzroka.

32. Ravan. Postoji pridjev rávan i imenica raivan.Ovdje je rije~ o imenici jer pridjev nije sporan (ravanSrijem). Imenica ima vi{e zna~enja, a za nas su za-nimljiva samo dva. Kao geometrijski naziv ta rije~ neulazi u hrvatski standardni jezik, u kojem postoji zaisti pojam naziv ravnina. Kao zemljopisni naziv ta seimenica vrlo rijetko upotrebljavala u hrvatskim tek-stovima, {to se moè provjeriti u povijesnom Rje~ni-ku hrvatskoga ili srpskoga jezika (JAZU, 1880–1976). Uhrvatskome su uobi~ajeni nazivi ravnica i nizina. Snormativnoga stajali{ta ne bi bila slavonska ravan, ne-go slavonska ravnica (nizina). (Poetski jezik ostavlja-mo izvan razmatranja jer za njega ne vrijedi uvijekjezi~na norma.) Budu}i da su hrvatski nazivi ravnicai nizina jednozna~ni, to s nazivoslovnoga stajali{taimaju prednost. Od njih se mogu tvoriti izvedenice,pa i s toga stajali{ta imaju prednost. Sjetimo se samoizvedenica ravni~ar i ravni~ni (usp. to~ku 17).

33. Prapor. U {umarskoj se znanosti sre}emo i snazivljem iz drugih znanosti, npr. pedologije, klima-tologije ..., pa }emo se osvrtati i na to nazivlje. Kadaje rije~ o tlima, ~esto se rabi germanizam les (njem.Löss), iako postoji hrvatski naziv prapor. Ne ulaze}i uproblem postanja te rije~i, treba samo re}i da ju oddruge polovice 19. st. upotrebljavaju hrvatski znan-stvenici i da joj jezikoslovci daju prednost. Zanimlji-vo je spomenuti da se u pro{lom stolje}u rabio i na-ziv brusnica, vjerojatno zbog kremena, glavnoga sas-tojka toga sedimenta.

34. Pje{~enjak. Raznolikost tala uvjetuje raznoli-kost vegetacije. Za razvoj tla bitna je podloga na ko-joj se razvija. Jedna od mati~nih stijena naziva sepje{~enjak. U vezi s tim nazivom mogu se javiti dvijevrste pogre{aka: upotreba tvorbene ina~ice pje{~ar ilipje{~anik te zamjena fonema /~/ fonemom /}/. U hr-vatskome pjeskar (ne pje{~ar) zna~i '~ovjek koji vadipijesak' i 'ìvotinja koja ìvi u pijesku', a pje{~anikzna~i 'ogra|eni prostor s pijeskom (obi~no za igranje

djece)', a nikako naziv za stijenu, kako se moè pro~i-tati u na{im rje~nicima. Naziv je sedimentne stijenepje{~enjak.

35. Period. Rije~ period je posu|enica koja se mo-è zamijeniti hrvatskom rije~i razdoblje, pa }emo pi-sati vegetacijsko razdoblje, a ne vegetacijski period. Kadaje rije~ o ophodnji, tako|er se period moè zamijenitis razdoblje, a poluperiod s polurazdoblje. Ako se mislisamo na vremenski odsje~ak, dovoljno je re}i razdob-lje bez pridjeva vremensko. Kao vremenska veli~ina(T) naziv period je propisan. Upotrebljavali tu rije~kao propisani naziv ili kao op}u imenicu, treba znatida je to imenica mu{koga roda i da perioda, imenicaènskoga roda, nije danas u hrvatskoj jezi~noj normi.Pridjev je periodi~an/periodi~ni, a ne periodi~ki (usp.to~ku 7).

V. Mehanizacija {umarstva / {umarskamehanizacija

Trebaju li obrazovani ljudi od pera lektora? Koli-ko god profesor Babi} (usp. Mehanizaciju {umarstva,20 /1995/ 4: 231) bio u pravu, postoji ipak jedno»ali«. Uvjet za pobolj{anje jezi~ne kulture jest dobroobrazovanje, ve} ono u osnovnoj {koli, velik broj naj-raznovrsnijih jezi~nih priru~nika i stabilna jezi~no--pravopisna norma. U prilikama u kojima se stalnone{to mijenja, od {kolskih programa do pravopisnihpravila, postoji nesigurnost i neslaganje i me|u hr-vatskim jezikoslovcima, a da ne govorimo o ostali-ma, jezi~no slabije obrazovanima. Ne branim nepis-menost {kolovanih, ne branim ni lektore, ali prob-lem gledam ne{to {ire. Vi{e znanja i kulture svakevrste svima nam je potrebno. Put njihova stjecanjanije lak ni kratkotrajan. êsto sam govorila da nijesramota ne znati, nego je sramota ne htjeti znati. Neznadoh da sam zapravo parafrazirala Platona, a doz-nah to u Mehanizaciji {umarstva (5/1995) iz Uvodnikaglavnoga urednika. Ho}u re}i, nije sramota pogrije-{iti u pisanju refleksâ staroga jata i napisati ije tamogdje treba je, ili napisati veliko slovo, a treba malo,nije sramota ne znati da je litra jedinica za obujam, ane za teku}inu, ili da je volt jedinica za elektri~ni na-pon, a ne za napetost, nije sramota ne znati da namse opasno su{e {ume i da je to za Zemlju opasnije ne-go TBC za bolesnika, koji se moè izlije~iti, ali Zem-ljina jednom oboljela plu}a vi{e ne mogu, nije sra-mota ni{ta ne znati o informati~koj tehnologiji, ali jeporazno za na{e struke i posao koji radimo ako ne è-limo to znati. Jezikoslovac s pravom traì da botani-~ar ne grije{i u pisanju glasova ~ i }, ali i botani~arima pravo traìti da jezikoslovac razlikuje biljnu vr-stu od roda i da ne grije{i u rje~ni~kim definicijamabiljaka. I jedno i drugo ide u osnovno znanje {kolo-vanih ljudi, a pogotovo znanstvenika. Danas je dos-tup informacijama umnogome olak{an, pa se sve



moè provjeriti. Stoga inènjer moè ispravno napi-sati zahtjev/zahtijevati, a jezikoslovac pravilno defini-rati volt. Dakle, potrebni smo jedni drugima!

36. Mehanizacija {umarstva. Vrijeme je da se za-pitamo {to zna~i naslov znanstvenoga ~asopisa koji~itamo i u kojem objavljujemo svoje priloge. Vjero-jatno ga svi jednozna~no ne od~itavaju, iako je zaistajednozna~an. Odakle prividna vi{ezna~nost? Razlogje u tome {to postoji navika da se umjesto posvojno-ga pridjeva upotrebljava posvojni genitiv (sjetimo se»izlaska Hrvatske iz genitiva«), pa i ovaj naslov mno-gi tuma~e kao 'mehanizacija koja pripada {umar-stvu'. U tom zna~enju ispravan bi naslov bio {umar-ska mehanizacija. Vjerojatno ni taj za sve nije jednoz-na~an. Problem je u dvozna~nosti rije~i mehanizacija iu njezinu slaganju u leksi~ku skupinu (ili rje~nu sku-pinu, {to je istozna~nica za sintagmu i ujedno odgo-vor Igoru âti}u, Mehanizacija {umarstva, 20 /1995/3: 126). Posu|enica mehanizacija (gr~. ìÝê÷áíÝ 'stroj')zna~i dvoje: 'ukupnost strojeva' i 'uvo|enje strojevau proizvodnju'. Sintagma {umarska mehanizacija zna-~i 'ukupnost strojeva u {umarstvu'; rije~ je o strojevi-ma koji se upotrebljavaju u {umarstvu pa to isto zna-~i i mehanizacija u {umarstvu. Sintagma mehanizacija{umarstva u naslovu ~asopisa zna~i samo 'mehanizi-ranje {umarstva', tj. opremanje {umarstva strojevi-ma, {to zna~i prelazak s ru~noga (u nekim slu~ajevi-ma i ìvotinjskoga) na strojni rad. Sada je jasno {tozna~i naslov ~asopisa koji drìmo u rukama. Akonetko jo{ sumnja, neka usporedi sli~ne primjere. Evosamo jednoga: kompjuterizacija »Hrvatskih {uma« zna-~i da se u poduze}e uvode ra~unala od direkcije, pre-ko uprava {uma, do {umarija te da sve vi{e prenosi-va ra~unala, prijenosnici (notebook), postaju sastav-nim dijelom opreme ljudi na terenu, u {umi. Postojimnogo imenica s dometkom na -acija koje su izvede-ne od glagola na -irati. One naj~e{}e ozna~uju glagol-sku radnju, npr. centralizacija, industrijalizacija, adap-tacija, neke uz to zna~enje ili bez njega imaju i drugazna~enja (obi~no posljedak glagolske radnje, stanje,stvar i drugo), npr. dotacija, informacija, instalacija, si-tuacija itd.

37. Mjere za{tite. I pri ru~nom i pri strojnom raduu {umi radnici itekako moraju paziti da se ne ozlije-de. Postoje i propisi o tome. Sve ono {to se poduzimaza siguran rad ~esto se naziva mjere za{tite. Opet smou genitivu! Iza|emo li iz genitiva, ispravno bismotrebali re}i za{titne mjere. No, moè i bolje! Kada slo-ìmo rije~i po pravilima njihova slaganja, ostaje jo{ iprovjera njihova zna~enja. [to su zapravo mjere utom i u sli~nim kontekstima? Trebale bi ozna~ivatipostupke koji se provode, u ovom slu~aju u za{titi,ali ta rije~ nema to zna~enje i zapravo je ovdje zna-~enjski prazna. Dovoljno je re}i samo za{tita. Ta rije~ve} ozna~uje radnju, postupke, i suvi{no je uz nju

dodavati rije~ mjere, koja bi to trebala zna~iti, a nezna~i. Klonimo se gomilanja suvi{nih rije~i (usp. idu-}u to~ku), a osobito pogre{nih mjera!

38. Rad na sje~i. Za razliku od leksi~kih skupinau kojima se jedna sastavnica zna~enjski ne slaè sdrugom, kao {to je navedena skupina za{titne mjere,u ovoj se zna~enja obiju sastavnica uvelike poklapa-ju, to~nije, rad je nadre|eni pojam sje~i (svaka sje~ajest rad, ali svaki rad nije sje~a). Kako je potrebno od-rediti o kojem je radu rije~, dovoljno je re}i samo sje-~a. Zna~enje rije~i sje~a ve} uklju~uje rad, postupke,pa nema potrebe ponavljati to zna~enje. Ne padanam na pamet da govorimo biljka hrast jer se razumi-jeva samo po sebi da je hrast biljka. Poku{amo li re}irad na pisanju ili rad na piljenju, uvjerit }emo se lakoda je tu rije~ rad suvi{na, pa }emo ju stoga odbaciti i usintagmama tipa rad na sje~i, rad na obaranju, rad na iz-radi jer sje~a, obaranje, izrada jesu vrste {umarskogarada.

39. Vr{iti. Glagol vr{iti vrlo je omiljen u {umar-skim tekstovima (i ne samo u njima!) te nam se ~inikao da se gotovo svi poslovi u {umarstvu vr{e. âkse u zimskim uvjetima vr{i ishrana divlja~i, a ona sesamo uz pomo} lovaca prehranjuje. Poslovi se ne vr{e,oni se obavljaju, uspje{no ili neuspje{no. To je jedno.Drugo, leksi~ku skupinu vr{iti + glagolska imenica tre-ba mijenjati u glagol od kojega je tvorena glagolskaimenica, na primjer vr{iti izmjeru u mjeriti (premjera-vati, izmjeriti i sl.), vr{iti obaranje/ru{enje u obarati/ru{iti, vr{iti sje~u u sje}i itd. U svim tim zna~enjimaglagol vr{iti je suvi{an. Nakon ovoga upozorenja vje-rujem da }e se ubudu}e stabla sje}i i da se ne}e vr{itinjihova sje~a.

40. Povr{ina i hektari. Ne}e biti rije~i o rije~imapovr{ina i plo{tina kao nazivima za prostornu mjernuveli~inu ni o njezinim zakonskim jedinicama, nego jetema opet vi{ak rije~i, ovaj put je vi{ak povr{ina jer seona razumijeva izricanjem jedinica kojima se mjeri.êste su ovakve re~enice: Ta se {umska zajednicaprostire na povr{ini od 15 ha. Obavijest je potpuna akose kaè da se zajednica prostire na 15 ha. Naravno daima konteksta u kojima se izri~e u istoj re~enici imjerna veli~ina i njezina pripadaju}a jedinica, npr.Povr{ina je {umskoga zemlji{ta 500 ha. No, u re~enicinavedenoj na po~etku i u sli~nima njoj zalihosno jenavoditi mjernu veli~inu. O drugim »vi{cima« bit }ejo{ rije~i.

VI. Proreda mnogorje~ja

Jezik je sli~an {umi po sloènosti sustava, pounutra{njoj zakonitosti umiranja i ra|anja, po osjet-ljivosti na {tetne utjecaje, po raznolikosti ... I jeziku i{umi naru{ava se njihova struktura zbog ljudskoganemara. Sre}om, probudila se svijest da se ne{to mo-ra u~initi za spas {uma. Treba li i hrvatski jezik spa-



{avati? Ako se svi ne budemo dovoljno brinuli, mog-lo bi uskoro zazvoniti na uzbunu. Jo{ se nismo rije{iliproblema s upotrebom latinizama, a ve} su navalilianglizmi. Ve}ina misli da su problem samo engleskerije~i, na koje je velika povika u posljednje vrijeme, ane zamje}uje se utjecaj engleskoga re~eni~noga us-trojstva, koje vrlo opasno rasta~e hrvatsku re~enicu.îni se da su autori zarobljeni engleskom literatu-rom i da im je lak{e pisati na engleskome nego namaterinskome. [to u~initi? îtati vi{e tekstova pisa-nih dobrim hrvatskim, traìti hrvatske nazive i nepreuzimati olako engleske, sluìti se priru~nicima ilipitati znalce hrvatskoga {to je ispravno. Svatko tkose bavi pisanjem, od novinara do znanstvenika, mo-rao bi na stolu imati jezi~ne priru~nike i zaglédati unjih. Naàlost, njih je u nas malo, ali zato, nasre}u, netreba mnogo novca za kupovinu i mnogo mjesta napolicama – svi stanu na radni stol.

U pro{lim Jezi~nim zrncima bilo je rije~i o »vi{ku«rije~i u nekim sintakti~kim primjerima. Nastavit }e-mo tu temu u nadi da ova jezi~na zrnca nisu vi{ak upoznavanju hrvatskoga jezika.

41. Podru~je. Rije~ podru~je zna~i 'ome|eni dionekoga prostora' u zemljopisnom ili prenesenom zna-~enju, npr. podru~je Hrvatske, podru~je lu`njakovih {u-ma, podru~je istraìvanja, podru~je mjerenja itd. Ve}i-nom je u takvim leksi~kim skupinama ta rije~ nepot-rebna jer uop}e ne zna~i nikakav dio i jer je obavijestpotpuna i bez nje: U istraìvanju u lu`njakovim {uma-ma u Hrvatskoj u mjerenju ... Mogla bi tako ~ak po~etineka re~enica! Gdje je ta rije~ suvi{na, ne treba ju ra-biti, jer je ionako podru~je njezine upotrebe {iroko:kontinentalno podru~je, klimatsko podru~je, podru~je lis-topadnih {uma, podru~je istraìvanja: {umarstvo, {umo-vito podru~je Hrvatske ...

42. Areal. Posu|enica areal djelomi~no je istoz-na~nica rije~i podru~je te }e podru~je areala bukve bitisamo bukov areal. Rije~ areal ozna~uje ìvotno pod-ru~je pojedinih biljaka ili ìvotinja, podru~je njihoverasprostranjenosti, pa je u sintagmi areal rasprostra-njenosti druga rije~ suvi{na jer je ve} sadràna u pr-voj. Oslobo|en »vi{aka«, po~etak re~enice Areal ras-prostranjenosti lu`njakovih {uma u podru~ju Hrvatske ...ispravno glasi Areal lu`njakovih {uma u Hrvatskoj ...

43. Proces. U {umi se neprestance odvijaju razniprocesi, korisni i {tetni. U jeziku su {tetni kada se na-metnu glagolskim imenicama koje ve} same ozna~u-ju trajanje nekoga procesa: proces raspadanja, processu{enja, proces rada, proces defolijacije. Dovoljno je sa-mo raspadanje, su{enje, rad, defolijacija.

44. Pleonazam. Upotreba rije~i koje su suvi{ne izrazli~itih razloga, naj~e{}e zato {to su istozna~nice(areal, podru~je) ili {to im je zna~enje ve} sadràno udrugoj rije~i (proces su{enja), naziva se pleonazam,mnogorje~je. [kolski je primjer za pleonazam stara

starica; starica je ve} sama po sebi stara te je pridjevstara suvi{an. Uz pleonazme spomenute u drugimto~kama Jezi~nih zrnaca, evo jo{ nekoliko {umarskih:potencijalna mogu}nost, vremenski interval, vremenskorazdoblje. Mogu}nost jest ve} potencija, interval i raz-doblje vremenski su odsje~ci, pa treba re}i samo mo-gu}nost, interval, razdoblje. Sintagma vremensko raz-doblje prili~no je iskori{tavana u {umarskim teksto-vima. Vrijeme je da se po~ne govoriti o razdoblju bezatributa, ako se misli samo na vrijeme, a ako se mislina vrijeme razvoja biljke, o vegetacijskom razdoblju. Ure~enici Istraìvalo se u razdoblju od 1991. do 1995. i raz-doblje postaje suvi{no; ono je ve} sadràno u onome»od ... do ...«. Tko se pita {to }e od re~enice ostati akose toliko bude izbacivalo iz nje, neka se sjeti da se i{uma proredom njeguje.

45. Moè i kra}e! Sve re~eno dosad pokazuje dase potpuna obavijest moè prenijeti i bez gomilanjasuvi{nih rije~i. Evo nekoliko primjera kako se moè ikra}e i ljep{e! Tijekom zimskoga razdoblja zna~i jednos-tavno – zimi; ima za posljedicu su{enje – izaziva (uzroku-je) su{enje; su{enje {uma se javlja – {ume se su{e; u tokuradne aktivnosti – u radu (poslu); rad o problematici tran-sporta – rad o transportu itd. Mno{tvo je primjerapreobilja rije~i pa su neke ve} postale prave po{tapa-lice, kao {to su problematika, sredstva, problemi, pod-ru~je, pitanje. Osobito se ~esto na mjestu glagola, jed-ne rije~i, rabi imenska skupina koja sadrì vi{e rije~i.Sve se vi{e izbjegavaju glagoli ili se aktivni oblicizamjenjuju pasivnima te re~enica u oba slu~aja pos-taje pretrpana i nedinami~na, troma. Autori se bojejednostavnosti, a u njoj je skrivena ljepota iskaza.Uvjerimo se! Mjerenja su napravljena u dva navrata –Mjereno je dvaput; Bukva je bila o{te}ivana od bukovesko~ipipe – Bukova je sko~ipipa o{te}ivala bukvu; Vr{i sestalna kontrola zdravstvenog stanja – Zdravstveno se sta-nje stalno provjerava; Provodi se procjena o{te}enja –Procjenjuje se o{te}enost. Veliko je umije}e velike misliizloìti jednostavnim, svakomu razumljivim jezikom!Re~enica optere}ena mnogorje~jem nije nu`no nabi-jena obavije{}u.

46. IUFRO kongres. Da uvodne rije~i o utjecajuengleskoga ne ostanu neoprimjerene, neka IUFROkongres posluì primjerom za danak koji hrvatskipla}a nametljivcu. Tko bi napisao Upravni odbor sas-tanak, Znanstveno-nastavno vije}e sjednica? Nitko. Una-to~ tomu tekstovi su puni ovakvih primjera: GIS teh-nologija, A horizont, UN-ECE sastanak. Treba se sjetitida je sastanak Upravnoga odbora ili 150. obljetnica H[D-apa napisati II. kongres IUFRO-a, tehnologija GIS-a, ho-rizont A, sastanak UN-ECE-a i sl.

47. Klimadijagram. Rije~ klimadijagram jedna jeod onih koje su tvorene po stranom uzorku jer u hr-vatskome rijetko nastaju sloènice slaganjem vi{e ri-je~i bez spojnika, npr. duhankesa (= duhanska kesa).



Naj~e{}e se takav tvorbeni tip vidi u nazivima tvrtki,a u {umarskim su tekstovima njegovi predstavniciklimadijagram i klimazona. Ako su samo klimatske pro-mjene, nema razloga da ne budu klimatski dijagram iklimatske zone. Vrlo jednostavno!

48. Vibracijski. Nije te{ko nau~iti da posu|enicekoje zavr{avaju na -ija tvore pridjeve dometkom -ski,a ne stranim dometkom -ioni: vegetacijski, vibracijski,organizacijski, amortizacijski, investicijski. Izuzetak jekomisioni u komisiona prodaja nasuprot komisijska odlu-ka. Dobro bi bilo da vibracijske bolesti u {umarskihradnika tako|er budu izuzeci, a da pridjev vibracionipotpuno nestane iz hrvatskoga.

49. Vitalnost. Jo{ se jedan strani dometak upornoname}e hrvatskomu. Rije~ je o dometku -itet. U ne-kih je imenica on nezamjenjiv: elektricitet, kapacitet,imunitet (kao pravni naziv, ina~e imunost). U ve}ineje rije~ o svojstvu ili osobini, {to se u hrvatskome izri~eimenicom na -ost: realnost, aktivnost, humanost. Moèse govoriti o ìvotnosti {ume ili o njezinoj vitalnosti,ali nikako o njezinu vitalitetu.

50. Iskori{tavati. Iskori{tavaju}i (ili iskori{}uju-}i?) strpljivost ~itatelja, vrijeme je da na kraju kaèmkoju rije~ o iskori{tavanju (ili iskori{}ivanju?). Dok sepredmet na fakultetu zvao Iskori{}ivanje {uma, dotleje to bilo jedino ispravno ime toga predmeta. Tako jeto uvijek s imenima i nazivima. Drugo je {to je isprav-no u jezi~nom sustavu. U jeziku postoji istozna~nost(sinonimija) na svim razinama, pa i na tvorbenoj,kao {to su dvostruki domeci -(j)avati i -(j)ivati utvorbi nesvr{enih (imperfektivnih) glagola. Otudai kolebanja: izvje{tavati/izvje{}ivati, obavje{tavati/oba-vje{}ivati, ozna~avati/ozna~ivati, razjedna~avati/razjed-na~ivati i mnogi drugi. Ima dosta pravila o tvorbi tihglagola, ali je za ovaj na{ slu~aj dovoljno samo jedno:ako osnovni glagol ima kratak naglasak, prednostima tvorenica s dometkom -(j)avati, a ako ima dug,tvorenica s -(j)ivati: ùvjeriti ® uvjerávati, dopísati ®

dopisívati. Budu}i da svr{eni glagol iskòristiti imakratak naglasak, izvedeni je trajni glagol iskori{távati,trpni pridjev iskorì{ta−va−n, a glagolska imenica isko-ri{táva−nje, vr{itelj radnje iskori{tàva−~. To je sustavnatvorba i treba joj dati prednost.

VII. îja je sko~ipipa?

êsto se autori tuè da nakon nekoliko ~itanja nevide ni najo~itije pogre{ke u svom radu. To je razum-ljivo. Kada je sva pozornost okrenuta sadràju, ob-li~na strana izmi~e oku. Zato i postoji uzre~ica: »Vi{eo~iju vi{e vidi.« Unato~ mnogookoj provjeri znan-stvenih radova (autor, recenzent, urednik, lektor, ko-rektor) ipak se potkradu pogre{ke razli~ite naravi.Ponekad je i ra~unalo krivo! Kaè se da nema knjigebez pogre{aka, ali se ne kaè jesu li tu krilaticu izmis-lili nemarnici da bi sebe opravdali. Da ne budemo

previ{e strogi, neke se pogre{ke lak{e podnose, a neketeè, npr. ova: na {irem podru~ju jadranskoga podru~ja.(O podru~ju usp. to~ku 41.) Ostajemo bez komentara,ali s ~u|enjem {to ba{ nikomu nije palo u oko to ne-potrebno mnogorje~je. Rje{enje je da svatko po{tenoradi svoj posao, pa }e i pogre{aka biti manje.

51. Putem. Rije~ je o nekim oblicima imenice put io prijedlogu putem. U promjeni rije~i (sklonidbi isprezanju) i u tvorbi rije~i zavr{etak osnove, od kojese tvore oblici i nove rije~i, u hrvatskom jeziku imava`nu ulogu (zbog toga je za hrvatski vrlo te{konapraviti dobar spelling-checker). Jedno od pravilakaè da imenice mu{koga roda koje zavr{avaju nanep~ani suglasnik (~, }, |, d`, j, lj. nj, {, `) u instrumen-talu jednine imaju nastavak -em, ostale imaju nasta-vak -om: hrastom, ali panjem. I u dugoj mnoìniosnovinski zavr{etak utje~e na raspodjelu umetaka-ov-/-ev-: hrastovi, ali panjevi. Prema tomu su nosovi,putovi, kutovi, a ne nosevi, putevi, kutevi, kako se ~estogrije{i. Ima nekih odstupanja od toga pravila. Takose zbog razjedna~ivanja radi blagoglasja govori Se-njom da ne budu dva e, kako bi ina~e bilo da je pravi-lo dosljedno provedeno. U izuzetke ide i imenicaput, koja je zadràla ne{to od svoje stare sklonidbe. Uinstrumentalu jednine ona glasi putem (ali je po nor-mi samo kutom), a uz prijedlog putom. Dakle, isprav-no je {umskim putem, za starim putom. Duga mnoìnaglasi putovi; oblik putevi nije standardan, a kratkamnoìna puti stilski je obiljeèna. Kada se instru-mental upotrebljava u prijedlo`noj funkciji, tada jesamo putem. Prijedlo`na skupina putem + genitiv ~es-ta je u administrativnom jeziku i valja ju izbjegavati.Drva se prevoze traktorima, ne vr{i se prijevoz pu-tem traktora; zadatak financiraju »Hrvatske {ume«,a ne financira se putem »Hrvatskih {uma«; podaci suobra|eni na ra~unalu, a nije obrada podataka obav-ljena putem ra~unala.

52. êsto. Prilog put (puta) dolazi uz koli~inske ri-je~i: mnogo puta, svaki put, nekoliko puta, dva puta, uzredne brojeve: stoti put, prvi put (ne valja po prvi putjer je po distributivni prijedlog pa je u tom slu~aju ne-logi~na njegova upotreba; ne{to moè biti samo je-danput prvi put). Kako prilog ~esto ozna~uje ponav-ljanje ne~ega u kratkim vremenskim razmacima, {toupravo zna~i i rije~ put (puta), pogre{no je rabiti ~estoputa jer je tu puta zalihosno, suvi{no. Putem do ku}e~esto zastane na {umskim putovima i mnogo puta osta-ne zadivljen ljepotom.

53. Spojnica. Za nepravilnu porabu pravopisnihznakova spojnice i crtice moèmo optuìti ra~unalo,ako ne}emo priznati da o njima zapravo uop}e nemislimo. To su dva znaka, svaki sa svojim zna~e-njem, kao {to su upitnik i uskli~nik, to~ka i zarez, iliu matematici plus i minus. Nikomu ne}e pasti na pa-met da te znakove zamijeni (npr. minus i plus u ra~u-



nanju!), ali je op}a pojava da se ne razlikuju spojnicai crtica. Najkra}e, spojnica (manja crtica) sluì naj-~e{}e pri tvorbi polusloènica: bukovo-jelova {uma, alii u ovim slu~ajevima: 150-godi{njica, pH-vrijednost,manje-vi{e, GIS-a, a crtica (ve}a crtica) za ozna~ivanjeodnosa, naj~e{}e od – do: Zagreb – Split, 20 – 40, ili zaisticanje: A iza bukve – medvjed! Ta se dva znaka razli-kuju i po razmacima, odnosno bjelinama; spojnica sepi{e bez razmaka (bez bjelina), a crtica s razmacima (sbjelinama) na obje strane. U primjeni se pravopisnihpravila radi funkcionalnosti i ekonomi~nosti (u{tedau prostoru u pisanju bibliografija) mogu dopustitiizuzeci. Tako se zbog tehni~kih, pa i estetskih razloga(prevelikih razmaka) odnos »od – do« izme|u broje-va moè pisati crticom bez bjelina, npr. str. 137–152.Ako strojevi nemaju dvije po duljini razli~ite crtice,razlikujmo ih barem po postojanju/nepostojanju bjeli-na. Bjelina je tako|er pravopisni znak (usp. to~ku105), pa kao {to se rije~i njome razdvajaju, razdvajajuse i neki znakovi, matemati~ki, fizikalni, kemijski,mjeriteljski ... Za njihovo ispravno pisanje ne trebamnogo znanja, samo malo vi{e osje}aja za to~nost: 5 %,16 m × 16 m, 23 °C, 2 457 648 ha itd.

54. îja je sko~ipipa? [umu nagrizaju mnogikukci, koji usput nagrizaju i hrvatsku gramatiku.Svoj naziv ~esto dobivaju prema doma}inu pa je udvoj~anom (binarnom) nazivu vrste prvi dio pridjevod naziva doma}ina, npr. hrastov savija~. Kako se na-ziva potkornjak koji ìvi na smreci, pikac koji ìvi nakru{ki, moljac koji ìvi na jabuci? Znamo da je bukova{uma, jelova daska, smrekov list, lipov med, maslinovagrana, brezova metla, {ljivova rakija ({ljivovica), jabukovcvijet ... Svi su ti pridjevi tvoreni od imenica ènskogaroda s dometkom -ov, kojim se, osim u ovom slu~ajukada je rije~ o imenicama za oznaku biljaka, ne tvorepridjevi od imenica ènskoga roda, ve} samo pridje-vi mu{koga (radnikov, hrastov, Ivanov) i rje|e srednje-ga roda (Sun~ev). Pridjevi u tim skupinama imajurazli~ito zna~enje, ovisno o imenici uz koju stoje.Naj~e{}e imaju gradivno zna~enje (jelova daska), alistoje i uz imenice koje ozna~uju dio biljke (smrekovlist), ono {to potje~e od biljke (lipov med) i uop}e oz-na~uju bilo kakav odnos prema imenici za oznakubiljke. Ove su godine dobro rodile jabuke i mnogi supravili jabu~ni sok i ocat. Kada je rije~ o proizvodimaod plodova ili biljaka, postoji te`nja za tvorbom pri-djeva dometkom -ni: kukuruzno bra{no, jabu~ni sok, re-pi~no ulje. Budu}i da su mogu}a dva pridjeva, do{lismo do pitanja je li jabukov ili jabu~ni moljac, kru{kovili kru{kin pikac, smrekov ili smrekin potkornjak. Pri-ru~nici pokazuju prili~nu {arolikost; u Rje~niku hr-vatskoga jezika (1994) Vladimira Ani}a obra|en je ja-bu~ni moljac, ali je maslinova mu{ica, a u knjizi Beskra-lje{njaci (1981) Ive Matoni~kina brezin, jabu~ni, jorgova-nov, maslinin moljac, jabukov savija~, {ljivin crvac, smre-

kov potkornjak. Ako se tomu doda da je smokvin list, ane smokov, da je obi~nije palmino li{}e, a ne palmovo, dase ~uje vi{njin, vrbin, topolin, ~ovjek ostane zbunjenpred tolikim tvorbenim mogu}nostima hrvatskogajezika. Sre}om ima jednostavno pravilo po kojem sesvatko moè lako sna}i u toj tvorbenoj {umi: ako po-stoje dvostrukosti ili ~ak trostrukosti (vi{njev, vi{njov,vi{njin) u tvorbi pridjeva od imenica za oznaku bilj-nih vrsta, prednost treba dati pridjevu s dometkom-ov. Pritom ne treba misliti o rodu imenice i o zavr-{etku njezine osnove: borov, jelov, hmeljov, kru{kov. Je-dino se mora imati na umu utjecaj naglaska na prid-jevni lik: brijest > brestov, drijen > drenov, lijeska > ljes-kov. I kako svako pravilo ima izuzetaka, tako i ovo;od svih se imenica za oznaku biljnih vrsta ipak netvore pridjevi na -ov, npr. kamili~in, sojin, ruìn, cikla-min ... Ali u tim slu~ajevima nema dvojbe, a nema vi-{e ni dvojbe ~ija je sko~ipipa, ona je bukova. To je bilolako, ali je {umarima svakako teè pitanje kako {umespasiti od {teta koje ~ine bukova sko~ipipa, smrekov pot-kornjak, smrekov drva{, topolov resi~ar, a pogotovo hra-stovi {tetnici.

Zavr{imo ova Jezi~na zrnca obljetni~ki. [umari sudostojno proslavili 150-godi{njicu svoga dru{tva. Je-dna je druga obljetnica pro{la nezapaèno, a usko jevezana uz prvu. Godina 1846. je po~etak organizira-nja {umarske struke, ali i po~etak visoko{kolske nas-tave hrvatskoga jezika. Te je godine na zagreba~kojKraljevskoj akademiji osnovana prva katedra za hr-vatski jezik. Na natje~aju za profesora pobijedio jeVjekoslav Babuki}, glavni gramati~ar u vrijeme ilir-skoga preporoda i neumorni djelatnik u svim poslo-vima koji su vodili bu|enju kulturnoga, znanstveno-ga i gospodarskoga ìvota. Upravo je on spona iz-me|u tih dviju obljetnica. Naime, Ilirska ~itaonica iposlije Matica ilirska bile su klica iz koje su niklemnoge institucije, dru{tva, projekti. Me|u ostalima1841. (155. obljetnica!) u okrilju îtaonice osnovanoje i Hrvatsko-slavonsko gospodarsko dru{tvo, iz ko-jega je nastalo Hrvatsko {umarsko dru{tvo. Du{a î-taonice i Matice bio je njihov tajnik Vjekoslav Babu-ki}. U op}em slavlju ne smiju se zaboraviti samoza-tajni marnici, bez kojih ni hrvatski jezik ni hrvatske{ume ne bi ostali sa~uvani.

VIII. Hranjiva hraniva

Kada je rije~ o pravopisnim i jezi~nim pitanjima,treba nastojati usvojiti preporuke jezi~nih savjetoda-vaca, a kada je rije~ o stru~nom i znanstvenom naziv-lju, o njem se trebaju najprije dogovoriti stru~njacikoji se sluè tim nazivljem. Jezikoslovci mogu samopreporu~iti koji je od naziva s jezi~noga, ponajprijetvorbenoga stajali{ta bolji. Bilo bi korisno da termi-nolo{ki problemi obra|ivani u Jezi~nim zrncima po-



taknu stru~njake na dogovor. S tom su namjeromona i pisana.

55. Stani{te. Za pojam koji se ozna~uje posu|eni-com biotop postoje dva doma}a naziva: stani{te i stoj-bina. U [umarskoj enciklopediji navode se jo{ dva: sre-dina i okoli{. Budu}i da je sredina ve} optere}ena zna-~enjima i da se okoli{ upotrebljava u {irem zna~enjukao ekolo{ki naziv, ostala su zapravo tri naziva za je-dan pojam. Dok u knjièvnosti o mogu}nosti izborame|u sinonimima ovisi pi{~ev stil, u znanstvenomje jeziku sinonimija zapreka ve}oj obavjesnosti te po-nekad tekst ~ini djelomice nerazumljivim. Termino-lo{ki je sustavi ne trpe; idealno je ako postoji jedannaziv za jedan pojam i ako je on jednozna~an. Nije ri-jetkost da znanstvenici u svojim radovima zbog ne-postojanja toga ideala najprije obja{njavaju svoje na-zivlje kojim se sluè. Nazive stani{te i stojbina da-na{nji znanstvenici rabe ovisno o tome kojoj {kolipripadaju, odnosno tko je komu od starijih znan-stvenika znanstveni autoritet, pa prema tomu i auto-ritet u nazivlju. Prema doslovnom prijevodu grecizambiotop zna~i 'ìvotno mjesto', dakle mjesto na kojemneki organizam ìvi. ôvjek ima svoje prebivali{te, abiljka stani{te/stojbinu. Obje su rije~i slavenskogaporijekla, stani{te je u tvorbenoj vezi s glagolom sta-niti se i imenicom stan, a stojbina s glagolom stajati.Kojoj dati prednost pri normiranju nazivlja?

Glagol stajati ima svoju glasovnu ina~icu stojati, aoba iste prezentske oblike: stojim, stoji{, stoji ... Rije~istojati, stojanje, stoji{te rabe se u srpskome, a u hrvat-skome su standardnom jeziku pravilni samo likovistajati, stajanje, stajali{te. Glagol stàjati, stòj®m trebarazlikovati od glagola stacjati, stacjeKm: Vlak ne staje doRijeke. To su dvije rije~i i ne mogu se poistovje}ivatikao {to to ~ini Jezi~ni savjetnik iz 1971. Glagol stajati(stojim) ima mnoga zna~enja, naj~e{}a su 'biti nepo-mi~an' i 'biti na nogama': Na kraju trke ne moè stajatina nogama. Me|u ostalim zna~enjima jedno je i 'sta-novati, stalno prebivati': Ja stojim na tre}em katu. To jezna~enje zabiljeèno u starijim djelima, npr. u latin-sko-hrvatskom Gazophylaciumu Ivana Belostenca iz1740. No, ono danas nije u standardnoj upotrebi, {topotvr|uje i Rje~nik hrvatskoga jezika (1994) VladimiraAni}a, iz kojega je navedeni primjer. Tvorbena poro-dica u kojoj je rije~ stojbina dosta je velika, a korijenjoj je stoj-/staj-. Evo samo nekih rije~i iz nje: nastojati,postojati, sastojati, stojalo, stoje}ki, stojke, stojni, postoj-bina, dostojan, dostojanstvo, pristojnost, postajkivati, ste-}ak (< stoje}ak), staja~ica, Stojislav, Stoja, Stojanka, Stoj-savljevi} ... Zanimljivo je da istoj porodici pripada jo{jedan {umarski naziv: sastojina. Ako se pogledajupovijesni Rje~nik hrvatskoga ili srpskoga jezika (JAZU,1880–1976) i Etimologijski rje~nik hrvatskoga ili srpsko-ga jezika (1971–1974) Petra Skoka, tada se uo~ava ras-podjela rije~i na {tokavskom podru~ju. Tako su rije~i

stojak, stojalo, stojnica, postojbina, pa i stojbina zabilje-ène uglavnom u Crnoj Gori. Od mnogih pregleda-nih starijih hrvatskih izvora na|eno je vrlo malopotvrda za stojbinu. U zna~enju 'boravi{te' ima judubrova~ki pisac iz 16. st., Rje~nik hrvatsko-talijanskiDragutina Par~i}a iz 1901, a od dijalektnih potvrdaima jedna iz Makarskoga primorja te s Velebita, gdjeje zabiljeèna u zna~enju 'ljetni stanovi, seli{te'. URe~niku srpskohrvatskoga knjièvnog jezika Matice srp-ske stojbina u zna~enju 'zavi~aj' smatra se pokrajin-skom. Ako se uzme ~itavo {tokavsko podru~je, ta jerije~ dijalektna; u hrvatskome je na rubu poznatosti iizvan leksi~ke norme.

Rije~ stani{te pripada tvorbenoj porodici u kojojsu i ove rije~i: stan, stanovati, nastaniti se, stanovnik,stanovni{tvo, stanovi{te, pristani{te, stanica, Stanko,Stani}, Stanislav ... Prema Akademijinu Rje~niku ime-nica stani{te ima mnogo ve}i broj potvrda i ve}i pros-tor pojavljivanja nego rije~ stojbina. Kao biolo{ki na-ziv potvr|ena je davne 1662. u jednom ~akavskomtekstu: I imenuju se ova dva dila poglavita za~ su stani{}edvih stvorenjih (rije~ je o vodi za ribe i zraku za ptice).U Ani}evu Rje~niku natuknice stojbina nema, a sta-ni{te je definirano kao »uè ìvotno podru~je na ko-jemu postoje ìvotni uvjeti za neku biljnu ili ìvotinj-sku vrstu«. Prema vremenskoj, prostornoj i ~estotnojupotrebi prednost ima naziv stani{te; pridjev je sta-ni{ni, a glagoli su nastanjivati se, nastaniti se, staniti se'biti na stani{tu, nalaziti stani{te'. Drugi, a to je i glav-ni razlog za preporuku toga naziva, jest njegovatvorba. Dometak -i{te vrlo je plodan u tvorbi imenicakojima se ozna~uje mjesto u {irokom rasponu zna~e-nja: boravi{te, uto~i{te, ognji{te, prebivali{te, dvori{te,cvjeti{te, treseti{te, zemlji{te ... Dometak -bina je neplo-dan; s njim je tvoreno samo nekoliko izvedenica: na-seobina, rodbina, sudbina, tazbina, tra`bina, vra`bina,popudbina, zadu`bina ...

Vi{estruki su razlozi da se prihvati naziv stani{te.Budu}i da biotop zna~i mjesto gdje neka biljka ìvi,»stanuje«, te da glagol stajati (stojim) u zna~enju 'sta-novati' nije u hrvatskoj leksi~koj normi, da je stojbinazabiljeèna uglavnom na crnogorskom podru~ju, dastani{te po tvorbi vi{e odgovara za oznaku biljnogaìvotnoga prostora, preporu~uje se hrvatski nazivstani{te za posu|enicu biotop.

56. [umi{te. Javno poduze}e »Hrvatske {ume«gospodari {umama i {umskim zemlji{tem, {to name-}e zaklju~ak da se razlikuje zemlji{te obraslo {umom(= {ume) i zemlji{te koje je bilo ili }e biti pod {umom.Obi~no se ta dva pojma tako i razumijevaju. Pridjev{umski zna~i 'koji se odnosi na {umu', dakle sve {to jeu vezi sa {umom, pa je s jezi~noga gledi{ta svakozemlji{te na kojem je {uma ili koje zbog svoje kakvo-}e moè sluìti samo za uzgoj {ume, a ne i za poljop-rivrednu obradu, tako|er {umsko. Neto~no je nazi-



vati {umskim zemlji{tem samo ono zemlji{te koje jebez {ume, a ne nazivati {umskim zemlji{te koje jepod {umom. Dakle, zemlji{te koje je {umovito ili jepotencijalno {umovito jest {umsko. Postoje raznedefinicije {umskoga zemlji{ta, a za nas bi trebala bitiva`na definicija iz Zakona o {umama. Prema njoj {um-sko je zemlji{te svako zemlji{te na kojem se uzgaja{uma ili koje je predvi|eno za uzgajanje {ume. Akose èli imenovati zemlji{te koje nije sposobno za uz-goj drugih kultura, nego samo za po{umljavanje, ilizemlji{te na kojem je nekad bila {uma (npr. {umskeprometnice), takvo se zemlji{te moè nazvati {u-mi{te. Kako smo vidjeli razmatraju}i naziv stani{te,dometak -i{te ozna~uje mjesto u veoma {irokom zna-~enju, pa je s tvorbenoga stajali{ta {umi{te prozirno.Dva su mogu}a prigovora na taj naziv. Jedan je daimenice toga tipa (kukuruzi{te, kupusi{te, krumpiri{te,lani{te ...) zna~e mjesto na kojem raste ili je raslo ze-ljasto bilje, a drugi je da se i zemlji{te na kojem leì{uma tako|er moè smatrati {umi{tem. [umu ne ~i-ne samo drvenaste biljke i nema tvorbene zaprekeda {umsko zemlji{te ne nazovemo {umi{tem. [to seti~e drugoga prigovora, treba znati da naziv ima onozna~enje koje mu mi damo. Ako zemlji{te gdje je ras-la {uma ili }e rasti nazovemo {umi{tem, tada je tonjegovo zna~enje. Pri tome ne}emo pogrije{iti; sjeti-mo se da njiva moè biti kukuruzi{te i kad na njoj ni-je posijan kukuruz. U tom bismo slu~aju mogli govo-riti o gospodarenju {umama i {umi{tima. Naziv {u-mi{te tvorbeno je proziran, jednozna~an je, kratak iima prednost pred dosada{njim dvorje~nim nazi-vom {umsko zemlji{te. Bilo bi dobro razmisliti o ovomprijedlogu. Na stru~njacima je da prihvate predloè-ni naziv i da ga to~no definiraju.

57. Sastojina. Ostanimo jo{ na podru~ju tvorberije~i. Bilo je ljutnje, i to opravdane, jer je jednomuznanstveniku lektor promijenio rije~ sastojina u sasta-vina. Lektor nije dobro poznavao {umarsko nazivljepa je postupio prema Jezi~nomu savjetniku (1971), ukojem stoji da rije~ sastojina »nije dobro na~injena jerse nastavkom -ina ne grade rije~i od glagolskih, negosamo od imenskih osnova« (npr. skup, skupina). Sveda je ta odredba to~na (imenice s dometkom -inaipak se tvore i od glagola, npr. oborina, izbo~ina ...),sastojinu ne bi trebalo progoniti jer se kao fitoceno-lo{ki naziv upotrebljava jo{ od 19. st., a to je dovoljnodugo da se upotrebna norma nametne kodifikacij-skoj. Danas je naziv sastojina, dakle, jednozna~an iusvojen u {umarskom jeziku.

58. Hranivo. Za hranidbu biljaka, osobito u ra-sadnicima, potrebna su hraniva. Najbolje je ako subiolo{ka. Lo{e je ako neki autori te proizvode zbognjihove hranjivosti nazovu hranjiva. Potrebno je opetmalo znanja iz tvorbe da se zna je li ta imenica tvore-na od pridjeva hranjiv ili od glagola hraniti. Pridjevi

tipa hranjiv zna~e mogu}nost i od njih se tvore ap-straktne imenice na -ost: sanjiv-ost, {utljiv-ost, zanim-ljiv-ost, izdr`ljiv-ost ... Imenice s dometkom -ivo tvore-ne su od glagolske osnove: gnoj-ivo, gor-ivo, pun-ivo,grad-ivo, maz-ivo, tvor-ivo, pa tako i hran-ivo od glago-la hraniti, odnosno od osnove hran- i dometka -ivo.Sve te imenice ozna~uju ne{to konkretno, u na{emslu~aju sredstvo kojim se hrani biljka. Dobro je znatikako pravilno upotrebljavati i druge rije~i iz te tvor-bene porodice. U hrvatskoj je normi prehrana, a ne is-hrana. Premda se ne pravi razlika, dobro bi bilo isko-ristiti male zna~enjske razlike koje hrvatski jezik do-pu{ta te rabiti imenice prehrana, prehranjivanje i glagoleprehraniti se i prehranjivati se kada je rije~ o osobnomzadovoljavanju hranom. Kada nekoga hranimo, rije~je o hranidbi (hranidba biljaka). Na kraju tih tvorenicadolazi hranidbeni lanac.

IX. Bijela i crna gorica

Poznato je da u znanstvenom nazivlju (termino-logiji) istozna~nost (sinonimija) nije poèljna. Zbogtoga bi nazivoslovci (terminolozi) trebali teìti njezi-nu uklanjanju. Naj~e{}i je razlog pojave istozna~nica(sinonima) me|u nazivima (terminima) supostoja-nje stranoga i doma}ega naziva (termina), kao {topokazuje ovaj tekst. Izbor jednoga me|u istozna~nimnazivima i njegovo normiranje odgovaran je i nima-lo lak posao. Upotrebna je norma ~esto jaka, iako jojjezikoslovni dokazi mogu biti suprotni. Nerijetko segrije{i stavljanjem u istozna~ni suodnos naziva (unjih se lak{e utvr|uje istozna~nost nego u op}emleksiku) koji nisu istozna~nice ili se rije~ima dajezna~enje koje one nemaju, {to }e se oprimjeriti dva-ma jezi~nim zrncima (59 i 60).

59. Gorica. Zagorci imaju svoje gorice (vinograde),ali i {umari imaju svoje gorice. Vjerojatno se rijetkokoji {umar zapitao {to zna~i rije~ gorica u sloènica-ma bjelogorica i crnogorica, iako svakodnevno upot-rebljava ta dva naziva. Rije~ gorica je umanjenica odimenice gora. To je tako po zakonima tvorbe u hrvat-skom jeziku. Potvrde za zna~enje 'monticulus' nala-ze se u gotovo svim starijim rje~nicima, iako zapravogora i ne moè biti mala jer kao orografski pojam oz-na~uje velikost. No, rije~ gora ima i druga zna~enja, anas zanima samo jedno: '{uma'. To se zna~enje po-javljuje vrlo rano, a razvilo se od prvoga. Zna~enje ri-je~i gorica tako|er je '{uma', odnosno '{umica'. Objese rije~i u tom zna~enju rijetko upotrebljavaju, a sre-}u se naj~e{}e u pjesmama, osobito narodnima, u ko-jima je gorica ~esto zelena ili crna. Sloènice bjelogori-ca i crnogorica nastale su od dvo~lanih skupina bijelagorica i crna gorica po istom uzorku kao i bjelograb, bje-lobor, crnograb, crnobor (o tim nazivima drugi put).Neki su nazivi etimolo{ki neprozirni, ali je velik broj,osobito pu~koga nazivlja, motiviran ~esto obilje`ji-



ma i svojstvima samoga predmeta (predmet se ovdjeuzima u naj{irem smislu). Nazivi bjelogorica i crnogo-rica potpuno su prozirni, nastali su prema izgledu{ume, pogotovu zimi. Bijelom i crnom bojom moti-virani su mnogi biljni nazivi. U ovom slu~aju ta sedva naziva izjedna~uju s nazivima listopadne i zimze-lene {ume, dakle {umsko je drve}e podijeljeno u dvijeskupine prema tomu otpada li mu u jesen li{}e ili neotpada. U svakoj razredbi (klasifikaciji) bitan je kri-terij za razvrstavanje. Kada se izmije{aju kriteriji,razredba nije valjana. Ako je u struci va`na takvapodjela pada li li{}e svake godine ili ne pada, a o~itoda jest, tada su nazivi bjelogorica i crnogorica s nazi-voslovnoga i jezikoslovnoga stajali{ta ispravni i pot-rebni. No, u posljednje vrijeme neki autori upotreb-ljavaju te nazive izbjegavaju}i nazive lista~e i ~etinja-~e, smatraju}i da su prvi »hrvatskiji«. Tako je u no-vom Pravilniku o ure|ivanju {uma (NN, 11/1997) dr-ve}e razvrstano u bjelogoricu i crnogoricu te je uskladu s tim spomenuta ostala tvrda bjelogorica (OTB)i ostala meka bjelogorica (OMB). Me|u bjelogori~nimvrstama nalazi se, me|u ostalima, crnika, a me|ucrnogoricom ari{, {to bi zna~ilo da su nazivi bjelogo-rica i crnogorica te nazivi lista~e i ~etinja~e zapravoistozna~nice. Budu}i da se ta dva para naziva usvom zna~enju potpuno ne poklapaju, jer ari{ ne pri-pada crnogorici ni hrast crnika bjelogorici (kao {to jeu Pravilniku), oni nisu istozna~ni. Ako bi bili istoz-na~ni, trebalo bi normirati samo jedan par, a drugiprepustiti razgovornomu jeziku. Nazivi lista~e (Lati-foliae) i ~etinja~e (Coniferae) tako|er su tvorbenoprozirni; motivirani su listom. Mogu}e je nekolikoprigovora na te nazive. Danas se govori iglica, a ne~etina, pa bi bile iglica~e, a ne ~etinja~e; iglica je tako-|er list pa je takva podjela biljnoga asimilacijskogaorgana neznanstvena. Svi su ovdje spominjani nazi-vi motivirani pu~kim nazivljem. U narodu se razli-kuje iglica nasuprot listu i bijela gorica nasuprot cr-noj, ali kada se jednom naziv usvoji, vi{e nije bitnokako je tekao zna~enjski razvoj. Klasi~an je primjer sbrija~em, koji u na{e vrijeme uglavnom {i{a. Me|uva`nije razlike ~etinja~a od lista~a, osim lista, ide ikakvo}na razlika njihova drva. U preradi drva va`ni-je je razlikovanje lista~a od ~etinja~a nego bjelogoriceod crnogorice, odnosno listopadnoga od zimzeleno-ga drve}a. Rije~ ~etina (~ekinja, {tetina i kajkavski {}e-tina) sveslavenska je, pa i hrvatska rije~ (u Karadì-}evu Srpskom rje~niku uz tu rije~ stoji napomena dase govori u Hrvatskoj). Ima dva osnovna zna~enja:'o{tra, debela dlaka' (u tom se zna~enju danas upot-rebljava rije~ ~ekinja) i 'bodljikav list, iglica'. Premadostupnim podacima ~ini se da nazivi bjelogorica, cr-nogorica, lista~a, ~etinja~a potje~u od Bogoslava [ule-ka, ~iji je prinos hrvatskomu znanstvenomu naziv-lju, osobito botani~komu, nemjerljiv. Nalaze se u ras-

pravi Korist i gojenje {umah (Zagreb 1866) i u Hrvat-sko-njema~ko-talijanskom rje~niku znanstvenoga naziv-lja (Zagreb 1874–1875). Prema tomu, nazivi lista~e i~etinja~e dobre su hrvatske rije~i, koje su tvorene poistom uzorku kao i sjemenja~e, panja~e. Nazivi li{}ari i~etinari pripadaju srpskomu jeziku. Skra}enu pri~u objelogorici i crnogorici te lista~ama i ~etinja~ama moè-mo zaklju~iti tvrdnjom da oba para naziva pripadajuhrvatskomu jeziku i da su oba potrebna. Nisu istoz-na~ni i upotrebljavaju se ovisno o primjeni kriterijaza razvrstavanje drve}a. Budu}i da za parove nazivabjelogorica i ~etinja~e te lista~e i crnogorica nije primije-njeno isto razdredbeno mjerilo, pogre{no ih je mije-{ati pa istraìvati, na primjer, morfolo{ka obilje`jacrnogorice i lista~a. Treba jo{ znati da se nazivi bjelo-gorica i crnogorica upotrebljavaju u jednini sa zna~e-njem mnoìne, a kad se ho}e re}i jednina, rabi sepridjev: bukva je bjelogori~no drvo. Nazivi lista~e i~etinja~e naj~e{}e se upotrebljavaju u mnoìni, iakose mogu upotrebljavati i jedninski oblici: bor je ~eti-nja~a. Pridjevi su lista~ni i ~etinja~ni, glagol je o~etinja-vati i glagolska imenica o~etinjavanje.

60. Kvaliteta. Jezi~na se norma s vremenom mije-nja. Donedavno je rje{avala dvojbu kvalitet ili kvalite-ta u korist rije~i kvaliteta, a dana{nju dvojbu kvalitetaili kakvo}a u korist kakvo}e. Razlika je jedino u tome{to imenica kvalitet ne pripada hrvatskomu leksiku,a {to je kvaliteta kao stara me|unarodnica (interna-cionalizam) ve} sastavni dio hrvatskoga leksika i {tose ne moè izbacivati iz njega. Stoga za izbor kakvo}evrijedi mjerilo da je izme|u dviju istozna~nica boljadoma}a rije~ nego posu|enica. Ne{to je drugo ovdjezanimljivije. Naime, tek je upotreba imenice kakvo}a injezina pridjeva kakvo}ni (odnosni pridjev) otkrilaveoma ~estu pogre{nu upotrebu imenice kvaliteta injezina pridjeva kvalitetan (opisni pridjev). Ako je ri-je~ o kvalitetnom drvu, je li ono sada kakvo}no? Latin-ska rije~ qualitas zna~i 'odlika po kojoj se {to razlikujeod drugoga iste vrste'. Ta odlika moè biti i lo{a (fur-nir lo{e kvalitete) i dobra (furnir izvrsne kvalitete), pa isumnjiva (meso sumnjive kvalitete). Imenica se naj-~e{}e ispravno upotrebljava jer obi~no ima pridjevuza se kada se èli re}i o kakvoj je odlici rije~. Unato~tomu nerijetko se pod kvalitetom misli samo na po-zitivne odlike te se zato pridjev kvalitetan upotreblja-va u zna~enju 'vrstan, odli~an, dobar'. Zbunjuje {tose ta zna~enja nalaze i u postoje}im rje~nicima. Kojesu protuzna~nice (antonimi) od pridjeva kvalitetan iimenice kvaliteta? Nekvalitetan i nekvaliteta. Pridjevnekvalitetan se upotrebljava, a imenica nekvaliteta se neupotrebljava, {to izaziva upitnost nad pravilno{}upridjevne upotrebe. Izlazi da se pridjevi kvalitetan inekvalitetan upotrebljavaju bez veze s imenicom; pr-vi ozna~uje svojstva koja imenica nema, a drugi jetvoren od imenice koja je zapravo neostvarena je-



zi~na mogu}nost. Kvaliteta pripada rije~ima izrablje-nicama, kao {to su materijal, problem, stvar ... Veoma~esto rabljena, naj~e{}e nije ni{ta zna~ila. (Tako su~esta istraìvanja kvantitete i kvalitete!) Sada kadasmo ju zamijenili doma}om rije~i kakvo}a, otkrile suse velike mogu}nosti da to~nije odredimo svojstvo.Umjesto jedne rije~i, kvalitetan, hrvatski jezik nudivelik izbor rije~i da se to~no odredi svojstvo, osobi-na, odlika: vrstan, dobar, odli~an, izvrstan ... Ako se znasvojstvo o kojem ovisi vrsnost predmeta (dobra kak-vo}a), tada je jo{ bolje to i re}i, pa }e ono kvalitetnodrvo biti zdravo drvo, drvo bez kvrga, drvo finestrukture, drvo bez gre{ke ..., kvalitetan traktor bit }etraktor velike snage, traktor pogodan za brdsko po-dru~je, traktor male potro{nje goriva ... Sve ovisi o to-me koje se svojstvo èli istaknuti. Autorica priznajeda je pou~avaju}i i sama ne{to nau~ila. Opisni prid-jev kvalitetan u skladu s tuma~enjem zna~enja imeni-ce kvaliteta i njezina pridjeva ne postoji, postoji samoodnosni pridjev kvalitetni 'koji se odnosi na kvalite-tu', npr. kvalitetni propis (propis o kvaliteti, a ne 'vr-stan propis'), kvalitetna vrijednost (vrijednost koja je uvezi s kvalitetom, a ne 'dobra vrijednost'), kvalitetnidoseg (doseg u kvaliteti, a ne 'izvrstan doseg'), kvali-tetna razlika (razlika u kvaliteti, a ne 'dobra razlika').Budu}i da kvaliteta moè biti i dobra i lo{a, nemapridjeva od te imenice koji bi odgovarao na pitanjekakav. Postoji samo pridjev kvalitetni koji odgovarana pitanje koji, a odgovor je 'koji se odnosi na kvalite-tu'. Sve to vrijedi, naravno, i za pridjev kakvo}ni. Tkone vjeruje, neka se zapita {to bi zna~io pridjev kakvo-}an, npr. kakvo}an furnir. Na autorima je rje~nikâ dase zamisle nad likom i zna~enjem pridjeva tvoreno-ga od imenice kvaliteta.

X. Potrajno{}u do trajnosti

U posljednje je vrijeme u nas dano dosta jezi~nihsavjeta u javnim priop}avalima te u stru~nim i znan-stvenim ~asopisima, a izi{lo je i vi{e priru~nika s je-zi~nim poukama. Ve}ina se savjeta temelji na dosa-da{njoj pravopisnoj i jezi~noj normi pa se trebaju us-vojiti kao i svaka druga pravila i zakoni. Ako jepouka nazivoslovne naravi, dobro je da se i stru~nja-ci s njome sloè pa da ona u|e u ìvot. Kada se u sav-jetni~kom poslu krene korak dalje te se iznesu novespoznaje, potrebno je da se one provjere u jezi~nojupotrebi. Mala rasprava o pridjevu kvalitetni/kak-vo}ni (Jezi~na zrnca, to~ka 60, Mehanizacija {umarstva,1/1997) bila je u tisku kada je izi{la Mehanizacija {u-marstva, 4/1996, u kojoj su se na{le potvrde za ute-meljenost iznesenih tvrdnji. Evo primjera iz togabroja: dobra, srednja, slaba kakvo}a debla, kakvo}ni razre-di, debla slabe kakvo}e, kakvo}na (lijepa) debla – dobrikvalitet. Ti primjeri pokazuju da zna~enje rije~i kakvo-}a (kvaliteta) ni{ta ne kaè o kakvu je svojstvu rije~,

kao {to ni zna~enje rije~i koli~ina (kvantiteta) ne uklju-~uje njezino odre|enje (velika, srednja, mala). Iz togaizlazi da se pridjevi izvedeni od tih imenica odnosesamo na odliku, o kojoj se ne zna kakva je dok se neodredi nekim opisnim pridjevom. Odatle dobra, sred-nja, slaba kakvo}a debla, kakvo}ni razredi koji obuhva}a-ju debla slabe, srednje i dobre kakvo}e, dok primjer kak-vo}na debla ne sadrì obavijest o tome kakva su deb-la, zbog ~ega je autor dodatno u zagradi objasnio daje rije~ o lijepim deblima kao pokazatelju dobre kva-litete (pogre{no kvalitet, treba kvaliteta). Stoga jo{ jed-nom utvrdimo da pridjev kakvo}ni u izrazu kakvo}nirazred zna~i 'koji se odnosi na kakvo}u', a pridjev kak-vo}an u izrazu kakvo}no deblo gramati~ki je ostvarajbez smisla.

61. Potrajnost. Od svih na~ela u gospodarenju{umama najva`nije je na~elo potrajnosti. U rezolucijiministarske konferencije iz Helsinkija potrajno jegospodarenje (engl. sustainable management) defini-rano kao »upravljanje i iskori{tavanje {uma i {um-skih zemlji{ta na na~in i u takvoj mjeri da se odràvanjihova biolo{ka raznolikost (biodiversity), proizvod-nost, sposobnost obnavljanja, vitalnost i potencijalda ispune, sada i u budu}nosti, bitne ekolo{ke, gos-podarske i socijalne funkcije na lokalnoj i globalnojrazini i da to ne {teti drugim ekosustavima«. Neupu{taju}i se dalje u sadràj pojma, pogledajmo ma-lo sam naziv. Nastao je u 19. st. Glagol gospodariti iglagolska imenica gospodarenje nisu sporni. Treba sa-mo znati da uz njih dolazi instrumental bez prijedlo-ga, dakle gospodariti/gospodarenje {umom, a ne sa {u-mom. Ostaje pitanje {to zna~i pridjev potrajan i za{tonije upotrijebljen pridjev trajan. Mala usmena anketame|u jezikoslovcima pokazala je da su rije~i potrajani potrajnost neovjerene, tj. da te rije~i govornici ne do-ìvljavaju kao svoje, da im je zna~enje neprozirno.Takav dojam podupiru i suvremeni rje~nici jer u nji-ma nema potvrda za potrajan i potrajnost. Pridjev pot-rajan tvoren je od glagola potrajati pa treba vidjetizna~enja toga glagola. U Rje~niku hrvatskoga ili sr-pskoga jezika (JAZU, 1880–1976) od ~etiri zna~enjaglagola potrajati za nas je zanimljivo samo jedno: 'tre-nutno trajati', npr. kratko je potrajalo. U Rje~niku hrvat-skoga jezika (1994) Vladimira Ani}a taj glagol ima sa-mo jedno zna~enje: 'trajati duè, oduìti se, prili~nodugo trajati', npr. njegovo je {kolovanje potrajalo. Obase zna~enja mogu protuma~iti kao 'trajati neko odre-|eno vrijeme, kratko ili dugo'. Primjer iz 16. st. »Mnimi se, ovi dan bolje bi u ino da bude potrajan negi{tem leè}i pod dubjem na travi« (Nikola Nalje{ko-vi}) pasivni je oblik glagola potrajati u zna~enju 'pro-vesti, proboraviti', koje se vi{e ne upotrebljava. Jo{uvijek nije jasno za{to se u 19. st. po~elo govoriti opotrajnome, a ne o trajnom gospodarenju. Ima line{to u zna~enju predmetka po-? Njime se naj~e{}e



izri~e distributivnost (pozadijevati), po~etak radnje(potr~ati), postignu}e cilja radnje (posje}i), ograni~e-no trajanje radnje (poìvjeti). Ni ta zna~enja ne unosevi{e svjetla. Pomo} smo potraìli u leksikografa 19.st., u Bogoslava [uleka i Dragutina Par~i}a. [ulekusu za njema~ki Nachhaltigkeit i Fortdauer hrvatske is-tovrijednice trajanje, potrajnost, nachhaltig je potrajan,za dauernd on ima ~etiri hrvatske rije~i traju}i, potra-jan, dugovit, dugovje~an, a fortdauern prevodi kao tra-jati, potrajati. Par~i} ima za hrvatske rije~i potrajan ipotrajnost talijanske istovrijednice durevole te durata idurabilità. Sada je malo jasnije. Dakle, glagol potrajatiupotrijebljen je u zna~enju 'trajati dalje, postojati idalje, produìti se'. Na~elo potrajnosti osigurava rav-noteù izme|u proizvodnje i iskori{tavanja, odnos-no trajno osigurava sve dobiti od {ume jer se pravil-nim gospodarenjem puna proizvodnost {ume i svenjezine uloge produàvaju u budu}nost. Upravo jeto protezanje trajanja bila motivacija za tvorbu nazi-va potrajno gospodarenje. Danas je govornicima hrvat-skoga jezika ta motivacija neprozirna. Ustaljeni na-ziv treba ostaviti, ali ako se na|e bolji, prikladnijisuvremenomu shva}anju njegova sadràja, mogaobi se zamijeniti. (U novije vrijeme zamjenjuje ga odr-ìvi razvoj.)

62. Raznolikost. U o~uvanju prirode veliku ulo-gu ima o~uvanje svih biljnih i ìvotinjskih vrsta u nji-hovim prirodnim zajednicama. Kao {to se prirodnaravnoteà odràva neuno{enjem stranih vrsta, takose i hrvatski jezik treba ~uvati nepotrebnoga unosa.Ekolo{ke svijesti potrebno je i hrvatskomu jeziku!Kako u njemu odràti njegovu raznolikost? Vrlo jed-nostavno, treba pustiti da slobodno ìve sve njegoverije~i i ne saditi u nj tu|e rije~i. Sve se ~e{}e govori oprijekoj potrebi o~uvanja biodiverziteta i pritom sene ~uva hrvatski jezik. Me|unarodnica latinskogaporijekla diverzitet zna~i raznolikost, razli~itost, sva-kovrsnost, raznovrsnost, nejednakost ... Europska mo-nokultura nasuprot hrvatskoj prirodnoj {umi! Posu-|enice tipa diverzitet u hrvatskom se jeziku naj~e{}etvorbeno prilago|uju zamjenom dometka -itet (usp.to~ku 49), koji nam je iz latinskoga do{ao preko nje-ma~koga, hrvatskim dometkom -ost. Te imenice ima-ju apstraktno zna~enje: realnost, elasti~nost, vitalnost,aktivnost, humanost, senzibilnost (nepravilno: realitet,elasticitet, vitalitet, aktivitet, humanitet, senzibilitet). Ne-ke su imenice zadràle dometak -itet: autoritet, konti-nuitet, varijetet, elektricitet, mentalitet ... Postoji nekoli-ko parova s razgrani~enjem zna~enja: imenica na -ostozna~uje apstraktni pojam, a imenica na -itet kon-kretni, npr. specijalnost/specijalitet, tonalnost/tonalitet ...Sve su te imenice u latinskom i njema~kom jezikuènskoga roda, pa su u nas u po~etku tako i prenese-ne. Stoga su kao vrlo stare posu|enice ostale ènsko-ga roda ve} spominjane kvaliteta i kvantiteta (usp.

to~ku 60). Imenica diverzitet ozna~uje apstraktni po-jam pa bi ispravno trebala glasiti diverznost. Dakle, i stvorbenoga i s ekolo{koga stajali{ta treba ju odbacitii usvojiti jedan od predloènih naziva i uz njegaupotrijebiti pridjev, biolo{ki ili kulturni, ovisno o ~emje rije~. Dosad je ~e{}e rabljen naziv biolo{ka raznoliko-st, a moè se prihvatiti i biolo{ka raznovrsnost.

63. Bjelograb. U Jezi~nim zrncima IX, t. 59, spome-nuto je da su imenice bjelogorica i crnogorica tvorenepo istom uzorku kao crnobor, crnograb, bjelobor, bjelog-rab. Te su vrstene nazive upotrebljavali Pan~i} i Ka-radì}, a Horvati} je Carpinus orientalis nazivao bje-lograbi}. Tvorbeno ti su nazivi sloènice nastale odleksi~ke skupine pridjev + imenica: bijeli bor > bjelo-bor, crni bor > crnobor. Iako su s tvorbenoga stajali{taispravni, ne mogu se preporu~iti upravo zbog tvor-benih, ali i nazivoslovnih razloga. Malo je takvih slo-ènica (npr. bjelokost, novogradnja) jer se svaka lek-si~ka skupina pridjev + imenica ne moè pretvoriti usloènicu, {to dokazuju upravo dvo~lani nazivi bilj-nih vrsta. Budu}i da je plodniji na~in tvorbe nazivaod pridjeva i imenice, njemu treba dati prednost. Sdruge strane, me|u stru~njacima postoji mi{ljenje dase treba, u skladu s Linnéovim latinskim nazivljem, iu hrvatskome dosljedno provoditi dvoj~ani (binar-ni) sustav naziva biljnih vrsta. Jedno~lani nazivi sa-mo nekoliko vrsta iska~u iz toga sustava pa ih ne tre-ba ni upotrebljavati u znanstvenoj literaturi. Takavse na~in tvorbe moè iskoristiti za nazive vi{ih tak-sonomskih jedinica. Pri usustavljivanju hrvatskogabotani~koga nazivlja prednost imaju vrsteni nazivibijeli i crni grab, bijeli i crni bor pred nazivima bjelog-rab, crnograb, bjelobor, crnobor. U tom podru~ju nijepoèljna raznolikost.

64. Inventura. Nu`no je s vremena na vrijemenapraviti inventuru, pa i u samoj inventuri. Obi~noje to dosadan, ~esto dugotrajan, ali potreban posao.Ovaj je kratak i lak. Odbacimo inventuru i inventari-zaciju {uma, a prihvatimo se popisivanja. [ume trebapopisati jer je samo to~an popis {uma valjana podlogaza gospodarenje i istraìvanje.

XI. Flora s florom

Pi{u}i ovaj prilog 23. listopada 1997. godine, mis-li mi lete 150 godina unatrag, kada je na dana{nji danHrvatski sabor proglasio hrvatski jezik slu`benim.Latinski je jezik u Saboru i u {kolstvu bio branompred stalnim pritiskom ma|arskoga i njema~koga je-zika, ali je u narodnom preporodu materinski jezikpostao sredi{tem svih borba za narodni napredak.Plodovi su bili nagrada za upornost: 1846. osnovanaje katedra za hrvatski jezik, 1847. Sabor je proglasiohrvatski slu`benim, a 1850. u {kole se uvodi hrvatskikao nastavni predmet. Da bi te svoje zada}e mogaoispunjavati, hrvatski je jezik morao biti ve} normi-



ran. Do preporoda je vrijedila uglavnom upotrebna ipojedina~na norma jer je autoritet pojedinca odre|i-vao {to je norma. Gramatike su i rje~nici propisivali,ali norma nije bila obvezna. Samo su u pojedinimrazdobljima pravopisne komisije propisivale slovo-pis (grafiju). Od vi{e knjièvnih jezika na razli~itojdijalektnoj osnovi, ~akavskoj, kajkavskoj i {tokav-skoj s nekoliko ina~ica, u ilirskom je preporodu ostaosamo jedan knjièvni jezik, onaj na novo{tokavskojosnovi, s nekoliko jo{ nerije{enih pojedinosti o koji-ma su se vodile raspre, kao {to se uostalom i danasvode. Dokaza o neprekinutosti njegova razvoja i uje-dna~ivanja ima podosta, a da su po~eci stari, poka-zuju ovi stihovi nepoznata pjesnika s kraja 15. stolje-}a, po jeziku sasvim suvremeni: Govori se: pravi slugai tko bude vjeran biti / uvijek ne}e izgubiti, tko se bude pot-ruditi.

Zapisnik Sabora 1847. pisan je jo{ latinskim jezi-kom, a ve} idu}e godine hrvatskim. Naime, odlukekoje je Sabor izglasao 23. listopada 1847. potvrdio jeSabor, prvi put u svojoj povijesti nestale{ki, na svomzasjedanju »mìseca lipnja i sìrpja« burne 1848. godi-ne. U zapisniku, u ~lanku XI, to~ki 4, stoji: »Slu`benijezik u svemkolikom javnom ìvotu bez svake iz-nimke u trojednoj kraljevini da bude narodni tako,da i oni srìdi{njega vladanja dopisi, koji bi se zema-ljah ovih ticali, izklju~ivo se u narodnom ovih kralje-vinah jeziku izdaju.« Po »rogatom« e (srìdi{njega),koje je simbolom knjièvnojezi~noga ujedinjenja hr-vatskih zemalja jer su ga, unato~ jekavskoj normi,ikavci, ekavci i jekavci mogli ~itati po svome, te pogenitivnom do~etnom h (kraljevinah) i po morfono-lo{kom pravopisu (izklju~ivo) odmah se prepoznajeda je to pravopis i jezik koji su hrvatski preporodite-lji s Ljudevitom Gajem kao ideologom te Vjekosla-vom Babuki}em i Antunom Maùrani}em kao glavnimgramati~arima odabrali za op}enacionalni. Svjesnida jednomu narodu treba jedan knjièvni jezik, kaj-kavci su se odrekli svoga ve} prili~no normiranogaknjièvnoga jezika (»pokopali su paradno starinskure~: KAJ«, Krleà) i priklju~ili se pro{irenijemu, {to-kavskomu, koji }e postupno preuzimati ulogu stan-dardnoga jezika u pojedinim hrvatskim zemljama,zamjenjuju}i latinski, njema~ki, madàrski, talijanski.

Na svom standardizacijskom putu hrvatski je je-zik trebao pro}i jo{ tu zadnju prepreku: postati jezi-kom {kole i uprave. Dotad je autoritet pojedinca od-re|ivao {to je jezi~na norma, a sada se norma institu-cionalizira. Jezik postaje brigom ne samo pojedinacanego i dràve.

65. Pomladiti. Sve ìvo stari i nestaje, pa i {uma.Da ne bi nestalo ìvota, sve ìvo ostavlja za sobommlade. To je prirodna zakonitost. ôvjek je oduvijektragao za na~inom da produì mladost, ali je i u bilj-nom i u ìvotinjskom svijetu pomagao obnovu ìvo-

ta. U [umarskoj se enciklopediji »prirodno obnavlja-nje u fiziolo{ki zreloj sastojini« naziva podmla|ivanje.U Ani}evu se Rje~niku hrvatskoga jezika nalazi i pod-mladiti i pomladiti, u Hrvatskom pravopisu pi{e i pod-mladak i pomladak bez normativne preporuke, a i uTvorbi rije~i u hrvatskom knjièvnom jeziku StjepanaBabi}a tako|er se nalaze oba tvorbena lika, pomladitina str. 485, a podmladiti na str. 486. [umari se slaù stim jezikoslovcima jer pi{u i jedno i drugo. Ipak, mo-ramo se upitati {to je pravilnije, tvorba s predmet-kom pod- ili s predmetkom po-. Ako uporni traga~ zaodgovorom otvori vrlo popularni Razlikovni rje~niksrpskog i hrvatskog jezika Vladimira Brodnjaka, mislit}e da je na{ao rje{enje svim dvojbama. U njem stojida je srpskomu glagolu podmladiti (podmla|ivati) uhrvatskom istovrijednica pomladiti (pomla|ivati), ali dase u hrvatskom upotrebljava i glagol podmladiti (pod-mla|ivati) »samo za bilje, npr.: podmladiti vo}njak«.Prema tomu bilo bi pravilno da plasti~ni kirurzipomla|uju ljude, a {umari da podmla|uju sastojine. Jeli tako? Za{to bi jezik razlikovao vo}ara od kirurga?Rje{enje je vrlo jednostavno. Treba samo vidjeti {to uhrvatskom jeziku zna~e glagoli s predmetkom pod-,a {to s predmetkom po-. Od svih zna~enja navest }e-mo samo ona koja imaju vezu s na{om temom. Gla-goli s predmetkom pod- uglavnom zna~e 'u~initi {toodozdo': podbosti, podvu}i, podloìti, a s predmetkompo- 'u~initi {to kakvim', 'postati kakvim', npr. popuni-ti, posu{iti, povlaìti, po~istiti, postarati, poljep{ati, po-divljati. U na{em je slu~aju glagol tvoren od pridjevamlad i zna~i 'u~initi mladim'. Tako i svi drugi glagoliiz te skupine s pridjevnom osnovom imaju sli~nazna~enja: posu{iti 'u~initi suhim', po~istiti 'u~initi~istim'. Ispravno je dakle samo pomladak, pomladiti,pomla|ivati. Ako se radnja odvija na subjektu, glagolje povratni: pomladiti se, pomla|ivati se: {uma se u pro-lje}e pomladila. Kada tim jezi~nim obja{njenjima do-damo da nema {umara koji bi rekao potpunjavati, bit}e svima jasno da treba pisati i dalje popunjavati, ali ipomla|ivati. Kao {to je potrebno odabrati najbolji na-~in gospodarenja {umom radi njezine prirodne ob-nove, jednako je potrebno pravilno gospodariti jezi-kom da se ne naru{i njegova prirodnost.

66. Florni. Uzaludnost lektorskoga posla ogledase u ponavljanju istih pogre{aka nakon nebrojenihispravaka ili u objavi neispravljena ili nevi|ena tek-sta s lektorovim imenom. Nagrada za uloèni trudjest prihva}eni savjet. Pod utjecajem starije literaturei stranih jezika (fr. floristique, njem. floristisch) gotovose redovito upotrebljavao pridjev floristi~ki u krivomzna~enju. Pridjev floristi~ki tvoren je od imenice flo-ristika i ima zna~enje 'koji se odnosi na floristiku'.Pridjev od imenice flora ispravno glasi florni, npr.florni sastav, florno podru~je. Budu}i da se sve ~e{}enalazi u {umarskim tekstovima, moè se smatrati da



ga je struka kona~no usvojila i da vi{e ne upotreblja-va umjesto njega rije~ floristi~ki. Mala rije~ koja jeovih dana za me dobila jedno novo zna~enje, kono-tativno. Sjetih se da je to bio moj prvi uspjeh u surad-nji sa {umarima, da sam ju najprije »progurala« utekstovima profesora \ure Rau{a, koji ju je odmahprihvatio. A sjetih se i da profesor bija{e moj prvisusret sa {umarstvom. I nakon mnogih i{~itanih nje-govih tekstova imam pravo re}i da je {umu i svakubiljku na svojim istraìva~kim putovanjima volio to-liko da mi se ~ini kao da hrvatska flora tuguje, kao daje ove jeseni flóra s floirom.

XII. Raste li drve}e?

Znanstveni su tekstovi te{ki po sadràju, a neri-jetko i po jeziku. Autori bi morali paziti da im jezikne bude prepreka razumijevanju sadràja, kojim za-pravo komuniciraju s ~itateljima, te da logi~nost iz-laganja sadràja slijedi logi~nost upotrebe jezi~nihjedinica. Ovdje }e se upozoriti na naru{avanje togasklada.

67. Jednostavnost. Da bi se postigla ve}a u~enost,poseè se za duìm, rije~ima nagomilanim re~enica-ma, pa se nepotrebno gomilaju skupine rije~i namjestu jednoga oblika: lisna masa, do}i do zaklju~ka, utoku radne aktivnosti, donesena je odluka umjesto li{}e,zaklju~iti, u radu, odlu~eno je. U znanstvenom je jezikuva`niji predmet nego radnja, pa zato preteù imeni-ce nad glagolima. Tako }e se ~e{}e re}i su{enje sastoji-na, obaranje stabala, sje~a {ume, iako bi moglo i ovako:sastojine se su{e, stabla se obaraju, {uma se sije~e. U od-nosu na druge stilove standardnoga jezika znanstve-ni je stil »stroì«, normativniji, li{en svake suvi{nostii subjektivnosti, ekonomi~an je. On ne trpi razbaci-vanje rije~ima. Re~enice poput Nastavlja se djelatnostna kompletiranju opreme svakako nisu odlika dobrastila. Obavijest je potpuna ako se napi{e da }e se ku-piti jo{ opreme ili da }e se upotpuniti oprema. Jed-nostavnost iskaza olak{ava razumijevanje poruke.

68. Posu|enice. Jezikoslovci i svi koji se bave na-zivljem stalno se sre}u s problemom posu|enica.Dvojba doma}a rije~ ili posu|ena ostat }e trajna jerznanstveni tekstovi zbog internacionalnosti znanos-ti ne mogu bez posu|enica, pogotovo bez me|una-rodnica (internacionalizama). Kako u svemu trebaprave mjere, tako i u upotrebi posu|enica ne trebapretjerivati. Toj }emo se temi vra}ati, a ovaj }emo putsamo pokazati na dvama primjerima da njihovaupotreba zna biti suvi{na, ~ak besmislena. Rije~i rea-lizirati i realizacija pripadaju izrabljenicama jer seprevi{e upotrebljavaju. Glagol obi~no ima zna~enje'ostvariti', a imenica 'ostvarenje, ostvaraj'. Na krajuse godine planira za idu}u i razmatra {to je sve os-tvareno od planiranoga u godini koja je pro{la. Zbogtoga se moè re}i da je plan u potpunosti ostvaren ili

da je, primjerice, ostvaraj plana 96 %. Kada se napi{eostvarena je realizacija, kao da je napisano ostvaren jeostvaraj ili realizirana je realizacija. Taj primjer tautolo-gije (ponavljanje istoga sadràja drugim rije~ima)pokazuje da se pri upotrebi posu|enica ponekad nerazmi{lja o njihovu zna~enju. Otuda, ve} ~esto spo-minjana pogre{na upotreba pridjeva najoptimalniji,koji je superlativ superlativa (lat. optimus 'najbolji').Drugi primjer treba osloboditi sintakti~koga i lek-si~koga stranoga unosa. Rije~ ekspanzija zna~i '{ire-nje', a leksi~ka skupina do}i do + glagolska imenicazna~i isto {to i glagol od kojega je imenica tvorena:do{lo je do su{enja jele = jela se su{i (usp. to~ku 18). Hr-vatski bi izvorni govornik trebao napisati èstilj sepro{irio umjesto do{lo je do ekspanzije èstilja. On tozna i bez savjeta jezikoslovaca. Samo mu se u~iniloda je to prejednostavno za znanstvenu poruku.

69. Autorsko mi. Obilje`je je znanstvenih teksto-va da se pi{e u prvom licu mnoìne: istraìli smo, po-{umili smo ili u tre}em licu jednine: istraèno je, po-{umljeno je. Znanstveni su tekstovi po svojoj prirodili{eni subjektivnosti pa se zbog toga ne preporu~ujeprvo lice jednine jer ono u komunikaciju unosi sub-jektivnost i konkretnost. Najneutralniji i najapstrak-niji se odnos postiè upotrebom tre}ega lica kao vr{i-telja glagolske radnje i njemu treba dati prednost: is-traèn je utjecaj buke bolje je nego istraìli smo utjecajbuke ili istraìo sam utjecaj buke. U tre}em se licu pi{e ikad autor govori o svojim radovima, metodama, zak-lju~cima: Za posavske je {ume prirasno-prihodnu tablicuizradio Klepac 1976. (u tekstu D. Klepca). Neki autorivole prvo lice mnoìne, takozvano autorsko mi, kojese primatelju poruke moè kad{to ~initi izrazomneskromnosti, iako se njime autor odrekao svoga»ja« i u svoje razmatranje uklju~io i druge. Ima tek-stova koji su dosljedno napisani u tre}em licu, {to jenajprimjerenije znanstvenomu stilu. Kada je potreb-no, moè se uklju~iti i prvo lice mnoìne: Predlaèmoda pravopisci i pisci drugih jezi~nih pomagala uvrste ..., aprvo lice jednine samo u rijetkim slu~ajevima.

70. Zastupiti. U znanstvenom tekstu ima dosta je-zi~nih okamina, leksi~kih, frazeolo{kih, gramati~kih.Isti se sadràj prenosi istim jezi~nim sredstvima. Raz-log je tomu vjerojatno {to je sinonimija nepoèljna uznanstvenom jeziku, pa se ta nepoèljnost pro{irila iizvan nazivlja u bojazni da }e se naru{iti jednoz-na~nost poruke. U takve okamine pripada i pridjevzastupljen. Je li hrast lu`njak najzastupljeniji u Slavo-niji? Na to }e pitanje {umar lako odgovoriti, ~esto }e inapisati da je neka vrsta ili zajednica na odre|enomprostoru zastupljena, a pritom ne}e ni razmi{ljati {touop}e zna~i ta rado rabljena rije~ zastupljen. Tvorbe-no to je glagolski pridjev trpni od svr{enoga glagolazastupiti. U istoj se tvorbenoj porodici nalazi nesvr{e-ni glagol zastupati (od kojega je trpni pridjev zastu-



pan), imenice zastupnik, zastupnica, zastupanje, zastup-ni{tvo, zastupstvo, zastupljenost, da spomenemo samoizvedenice s istim predmetkom, jer je tvorbena poro-dica ina~e bogata (stupiti, stupanj, pristupnik, postup-no ...). Zajedni~ko zna~enjsko obilje`je 'umjesto koga'nalazi se u svim zna~enjima vi{ezna~noga glagola:'zamjenjivati koga u poslu ili du`nosti', 'braniti ko-ga', 'braniti ne~ije interese, mi{ljenje' itd. Pridjev zas-tupljen, me|utim, u {umarskom se jeziku ne bi mo-gao dovesti u vezu s tim zna~enjima. Vjerojatno je uhrvatske tekstove u{ao iz srpskih. Jednojezi~ni rje~-nik Matice srpske pod natuknicom zastupiti navodi,me|u ostalim, ovo zna~enje: »imati svog predstavni-ka; uzeti u~e{}a gde« te ga oprimjeruje ovom re~eni-com: »Mnogo su bolje na Kopaoniku zastupljenegrabljivice.« Sada je re~enica U êsmi su zastupljenihrast lu`njak i obi~ni grab razumljivija, gramati~ki jeispravno napisana, ali ne i sasvim prihvatljiva u hr-vatskom tekstu. Postoji imenica zastupljenost, koja sezna~enjem 'udio, nazo~nost, postojanje' odmakla odsvojih tvorbenih srodnica i koja je tvorena od glagol-skoga pridjeva zastupljen, pa bi zna~enje pridjeva u{umarskom jeziku bilo 'koji je nazo~an nekim dije-lom u biljnoj zajednici', npr. bukva je slabo zastupljena.Iako se komu to obja{njenje ~ini prihvatljivo, name}ese pitanje je li takva upotreba glagolskoga pridjevanajbolja kada se danas glagol zastupiti u hrvatskomeupotrebljava uglavnom u zna~enju 'nastupiti u ne~i-je ime, zamijeniti koga'. Moglo bi se jednostavno i ra-zumljivo re}i da hrast lu`njak raste u Slavoniji, dabukve ima manje (vi{e) nego jele, da su u zajedniciove drvenaste vrste, da je udio bijeloga graba 20 % isl. Petar ìvi u Zagrebu, a bukva raste na Medvednici.Jednostavno i istinito, a ipak se tako rijetko sre}e gla-gol rasti, koji, osim {to zna~i 'pove}avati', zna~i, kadaje rije~ o biljkama, 'postojati, nalaziti se'. U {umar-skim se tekstovima radije govori da neka vrsta prido-lazi, uspijeva, nalazi se, da je ima, da je zastupljena, pase s pravom moè zapitati raste li {umarima drve}e.

XIII. [umarstvo i {umoslovlje

Posljednjih se godina mnogi govornik hrvatsko-ga jezika zapitao zna li uop}e svoj jezik jer je bio zasi-pan mno{tvom novih rije~i kojima nije znao uvijekpravo zna~enje. Hrvatski je jezik ve} prolazio raz-doblja bujanja leksi~koga stvarala{tva pa }e i iz ovo-ga, kao i iz prija{njih razdoblja, mnoge novotvoreni-ce i oìvljenice pasti u zaborav, ali }e mnoge i ostati.Normalno je da s novim pojmovima dolaze nove ri-je~i, i tu bi jezikoslovci trebali biti prvi sa svojim sa-vjetom. Kad jednom rije~ u|e u upotrebu, te{ko ju jemijenjati. Treba li ipak {to mijenjati? Jezikoslovni surazlozi za promjenu naj~e{}e tvorbene i zna~enjskenaravi, ali ima i izvanjezikoslovnih. Naàlost, mno-ge se nepotrebne leksi~ke novotarije olako prihva}a-

ju, bez razmi{ljanja. Kad je rije~ o jeziku pojedinca,njegovu idiolektu, tada svatko ima punu slobodustvaranja, ali kad je rije~ o jeziku struke, tada u nje-govu izgra|ivanju treba suglasnost stru~njaka. Pri-jedlozi se ne moraju odmah prihvatiti, o njima valjaprije razmisliti.

71. [umarstvo. U Mehanizaciji je {umarstva u rub-rici [umarske jezikoslovne dvojbe (22 /1997/ 3: 148)prijevod ~lanka iz IUFRO-ova glasila potaknuo narazmi{ljanje o nazivu {umarstvo. Pod tim se nazivomu nas razumijeva i znanost i gospodarska djelatnost,odnosno ukupna ljudska djelatnost koja se odnosina {umu. Neki jezici imaju dva naziva, primjericenjema~ki Forstwissenschaft i Forstwirtschaft, {panjol-ski dasocracia i dasonomia ili francuski la science fores-tière i l'économie forestière, odnosno l'exploitation fores-tière. Idealno bi bilo kada bi svakomu pojmu biopridruèn jedan jezi~ni znak, ali tako u stvarnosti ni-je. Iako je u jeziku vi{ezna~nost rije~i ~esta, ona vrlorijetko stvara smetnje u komunikaciji jer se uvijek os-tvaruje samo jedno zna~enje. Iz konteksta je naj~e{}ejasno koje je zna~enje vi{ezna~nice {umarstvo ostva-reno pa stoga nije bilo poticaja za promjenom. Ipak,znaju}i da je u nazivlju uvijek bolja jednozna~nicanego vi{ezna~nica, treba vidjeti mogu li i u hrvatsko-me postojati dva jednorje~na naziva, jedan za zna-nost, a drugi za gospodarsku granu. Rije~ {umarstvojavlja se, prema rje~ni~kim podacima, polovicom 19.st. u nekoliko zna~enja, me|u ostalim zna~i i '{uma-rija'. Ta je imenica tvorena s vrlo plodnim dometkom-stvo. Izvedenice imaju razli~ita zna~enja, a ovdje }e-mo razmotriti samo one koje su tvorene od imenicakoje zna~e vr{itelja radnje: sto~ar + stvo. Takve imeni-ce naj~e{}e zna~e posao koji obavlja osoba ozna~enaimenicom: sto~arstvo 'posao kojim se bavi sto~ar'. No,zna~enjsko se polje {irilo jer se sto~arstvom danas nebave samo sto~ari nego i politi~ari kad odre|uju sto-~arsku politiku, ali i znanstvenici koji nisu sto~ari.Ni {umarstvo nije posao samo {umara. U taj zna~enj-ski razred idu i ovi nazivi: strojarstvo, gra|evinarstvo,rudarstvo, ratarstvo, ra~unarstvo, zrakoplovstvo, ribar-stvo, vo}arstvo, sto~arstvo itd. Vidljivo je da takvi nazi-vi ~esto ozna~uju gospodarsku granu, ali i znanstve-no polje. Da se postigne jednozna~nost, ponekad semora umjesto naziva {umarstvo upotrijebiti dvo-rje~ni naziv {umarska znanost, koja obuhva}a niz bio-lo{kih, tehni~kih i ekonomskih znanosti. Nepostoja-nje dvaju naziva razlogom je {to se i u drugim stru-kama priklanja opisnomu nazivu, npr. knji`ni~arskaznanost. Nazivi znanosti naj~e{}e su nastajali premagr~komu i latinskomu uzorku, pa je me|u najplod-nijim uzorcima svakako onaj s vezanom osnovom-logija u drugom dijelu tvorenice prema gr~komuëüãïò 'rije~'. Odatle na{a prevedenica te osnove kao-slovlje (slovo 'rije~'): bogoslovlje (teologija), nazivoslov-



lje (terminologija), rodoslovlje (geneaologija). Taj jedo~etak posluìo za tvorbu i drugih naziva koji usvojoj me|unarodnoj istovrijednici nisu imali do~e-tak -logija. Tako smo dobili doma}e nazive: mudros-lovlje (filozofija), naravoslovlje (fizika), vremenoslovlje(meteorologija), narodoslovlje (etnologija), ljeposlovlje(estetika), glasoslovlje (fonologija), oblikoslovlje (mor-fologija), korjenoslovlje (etimologija), du{oslovlje (psi-hologija), znakoslovlje (semiotika), rudoslovlje (mine-ralogija), giboslovlje (dinamika), miroslovlje (statika),grboslovlje (heraldika) itd. Ve}ina ih je nastala u 19. st.jer je to bilo vrijeme pojave novih znanosti, ali i vrije-me kada se u hrvatskom jeziku stvaraju temelji mno-gih nazivoslovnih sustava. Neki od tih naziva nisuvi{e u upotrebi, ali su zato neki sasvim obi~ni, prim-jerice jezikoslovlje, bogoslovlje, rodoslovlje, imenoslovlje.Ako bi se primijenio taj tvorbeni uzorak, naziv bi zaznanost o {umama mogao biti {umoslovlje. Tvorbenoje dobar jer omogu}uje daljnju tvorbu: {umoslovni,{umoslovac, {umoslovkinja. Usporede li se te izvedeni-ce sa sli~nima, kao {to su prirodoslovni, prirodoslovac,prirodoslovkinja, ~init }e se manje neobi~nima i manjeneprihvatljivima. U pro{losti je bila jo{ jedna sustavnatvorba znanstvenih naziva: prirodoznanstvo, zvjezdo-znanstvo, tloznanstvo, jezikoznanstvo. Me|utim, znanostje potisnula znanstvo, na koje nas podsje}aju izvede-nice znanstven i znanstvenik, {to je jezi~na zanimljivostjer se od imenice znanost ne upotrebljava pridjev zna-nostan, nego se upotrebljava pridjev znanstven, tvo-ren od imenice koja nije vi{e u upotrebi. Danas sesloènice u kojih je drugi dio znanstvo ne upotreblja-vaju te {umoznanstvo ostaje samo kao nazivoslovnamogu}nost. Zanimljivo je spomenuti da su u 19. st.zabiljeèna oba spomenuta naziva za znanost (njem.Forstwissenschaft): {umoslovlje donosi Maùrani}-Uàrevi}ev Nìma~ko-ilirski slovar (1842), a {umoznan-stvo Josip Ettinger u svom [umarsko-lova~kom leksiko-nu (1898).

72. [umski, {umarski. Iako ne bi trebalo biti pro-blema pri upotrebi tih dvaju pridjeva, doga|a se daoni ipak zamijene svoja mjesta. Pridjev {umski odno-si se na {umu: {umski put, {umska povr{ina, {umski rad,a {umarski se odnosi na {umare i {umarstvo: {umarskonatjecanje, {umarski propisi, {umarska poduze}a. Ako seèli re}i da se ne{to odnosi samo na jednoga {umara,a ne na {umare op}enito, upotrebljava se pridjev {u-marov (odnos kao profesorov i profesorski). Proizvodmoè biti i {umski (smola, plodovi) i {umarski (trup-ci). Radnik tako|er moè biti i {umski i {umarski. Pre-ma mjestu rada razlikuju se lu~ki, cestovni, brodski,pru`ni, {umski radnici, a prema gospodarskoj graniu kojoj rade metalur{ki, rudarski, poljoprivredni,sto~arski radnici. U {umarstvu rade {umarski radnici.Ho}e li oni biti na ljestvici zanimanja iza {umarskihinènjera i {umarskih tehni~ara ili }e biti svi zaposle-

ni u {umarstvu – nije na jeziku da rje{ava. Jezik moèsamo pomo}i da djelatnik ne zamijeni radnika, ne-opravdano, jer je on ve}, s pravom, zamijenio biv{e-ga aktivista (ispravno!) i aktivistu (kako se govorilo,ali neispravno).

73. Saditi. U {umarstvu su dva temeljna posla,opre~na, ali neraskidivo povezana: sje~a i sadnja. Dabi se sada i u budu}nosti moglo sje}i {to vi{e drve}a,treba ga saditi {to vi{e. U èlji da se istakne va`nosttoga posla napi{e se da treba una{ati vi{e crnike, azapravo treba saditi vi{e hrasta crnike. Tako se osimglagola rasti (usp. poglavlje XII. Raste li drve}e?) po-~eo gubiti i glagol saditi te s njim i imenica sadnica.Naime, za sadnju je potreban sadni materijal! Iako jerije~ materijal istro{enica, u~init }e se komu da je u~e-nije re}i sadni materijal nego sadnice. Za novi biljni ì-vot osim sadnica sluì sjeme, lozni cijepovi, presadnice ...Nema potrebe skrivati te nazive iza sadnoga materija-la. Dosta nam je uredskoga i potro{noga materijala!

XIV. Botanici u botanici

U povijesti hrvatskoga standardnoga jezika do-ga|alo se da su jezikoslovci savjetovali jedno, aupotrebna je norma nametnula drugo. Bilo je i tak-vih slu~ajeva da se ni jezikoslovci nisu me|usobnoslagali {to je jezi~no pravilnije. U jeziku su ~estedvostrukosti, pa i vi{estrukosti. Postoji dosta rije~ikoje se razlikuju samo po dometku; jedne se zna~enj-ski podudaraju ({umica, {umarak; zrna{ce, zrnce), adruge imaju razli~ita zna~enja ({umarov, {umarski). Svremenom rije~i s nekim domecima zastarjevaju tese tada govori o tvorbenim zastarjelicama (ljepost,danas ljepota). S druge strane postoje izvedenice kojesu zna~enjem razli~ite, a izrazom jednake jer su izve-dene istim dometkom od dviju rije~i (jar~i} 'mali ja-rak', jar~i} 'mali jarac'). Kada je rije~ o tvorbenim ina-~icama, obi~no se postavlja pitanje koja je od njihpravilnija (slu{alac ili slu{atelj). Premda su dvostru-kosti (i vi{estrukosti) razlog za normiranje, u nekimse slu~ajevima nikada ne normira jedna od vi{e mo-gu}nosti, a u drugima odabir moè trajati desetlje}i-ma, kao {to }e se vidjeti u idu}em jezi~nom zrncu.

74. Botanik. U Mehanizaciji {umarstva, 22 (1997) 4:228, M. Brezin{}ak pita »{to je navelo hrvatske jezi-koslovce da odu~e Hrvate od dobroga nastavka -ik«u rije~ima matematik, botanik, kemik itd. te da se prik-lone tvorbi tih imenica s dometkom -i~ar: matemati-~ar, botani~ar, kemi~ar. Gospodin je Brezin{}ak u pra-vu kada spominje da su Hrvati u tvorbi tih imenicaimali sve donedavna dobar dometak -ik kao {to toimaju i drugi slavenski jezici. Te imenice ozna~ujuosobe koje se bave onim {to ozna~uju imenice od ko-jih su tvorene, a izvedene su od imenica gr~ko-latin-skoga porijekla koje se naj~e{}e zavr{avaju na -ika,ali i na druge dometke: atletika, gramatika, mehanika,



tehnika, lirika, kronika, politika, fizika, kemija, magija, sa-tira ... Imenice kao {to su katolik i kolerik ozna~ujumu{ke osobe po nekim njihovim osobinama, a ne pozanimanju i ne}e biti predmetom ovoga razmatra-nja. Budu}i da je o toj temi bilo ve} rasprava me|u je-zikoslovcima jo{ od po~etka 20. stolje}a te da bi nje-zina potpuna obrada traìla ve}i prostor, ovdje }e seiznijeti samo bitni podaci.

U hrvatskom su jeziku dva dometka -ik, jedan jepraslavenskoga porijekla (brezik, zakonik), a drugi jenastao od latinskoga -icus, odnosno gr~koga -éêïò (fi-zik, lirik). Zanima nas upravo taj drugi dometak stra-noga porijekla. Potvrde za nazive osoba koje se bavepojedinim granama ljudske djelatnosti nalaze se izvremena kada se javljaju te djelatnosti ili, vrlo ~esto,u dvojezi~noj i vi{ejezi~noj leksikografiji pri dono{e-nju hrvatskih istovrijednica za strane rije~i. Kako suse gramatikom bavili u~eni ljudi od davnina, vrlo sustari nazivi za osobe takva zanimanja. Prema Rje~nikuhrvatskoga ili srpskoga jezika (JAZU, 1880–1976) ve} u15. st. ima potvrda za rije~ gramatik (gr~. ãñáììáôéêïò)u zna~enju 'pisar'. U istom se zna~enju javlja rije~gramatig dva stolje}a prije. U zna~enju 'onaj koji sebavi gramatikom' nalazi se od 16. st. Rane su potvr-de i za imenice matematik, muzik, historik. No, najvi{eje takvih u~enih rije~i iz 19. st., {to je razumljivo s ob-zirom na razvoj novih znanosti i na koli~inu novihrije~i koje tada nastaju (novi~ice, kako ih nazva Adol-fo Veber, jezikoslovac 19. stolje}a). Potvrdâ se nalaziu nezaobilaznoga Bogoslava [uleka, koji nudi i do-ma}e istovrijednice: estetik (krasoznanac), kritik (rasu-dac, prosudac), lirik, matematik ... U 19. st. u tvorbi setih imenica javlja novi dometak. Povijesno gledano,rije~ je o dometku -i~ar koji je nastao od spomenuto-ga -ik i -jar (od lat. -arius): botani~ar, muzi~ar, politi~ar ...Zanimljiva je sudbina tih dviju tvorbenih ina~ica. Je-zikoslovci su se razilazili u njihovu normiranju. DokVatroslav Roì} (Barbarizmi u hrvatskom jeziku, 31913)daje prednost imenicama botanik, kritik, dotle ih Ni-kola Andri} u isto vrijeme (Brani~ jezika hrvatskoga,1911) odbacuje, smatraju}i da se dometkom -ik tvoreizvedenice od imenica koje zna~e drve}e: kestenik, bo-rik, {ljivik, a da se dometkom -ar (-jar) oduvijek tvoreimenice koje zna~e ~ovjeka koji se ne~im bavi. Oni-ma koji su bili protiv nove tvorbe Andri} suprotstav-lja jezi~ne razloge: pridjev bi od starijih imenica biobotanikov, politikov, a nominativ mnoìne botanici, po-litici bio bi izjedna~en s dativom i lokativom jednineimenica botanika, politika. Tomo se Mareti} (Hrvatskiili srpski jezi~ni savjetnik, 1924), suprotno od Andri}a,opredjeljuje za botanik, gramatik, »kako su ne samoVuk i Dani~i} pisali, nego kako su pisali i svi na{i sta-ri pisci ..., kako pi{u i govore svi drugi Slaveni« (str.193). Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika (1941) Dra-gutina Borani}a ne preporu~uje u knjièvnom jeziku

botani~ar, liri~ar, kemi~ar ..., nego botanik, lirik, kemik ...U izdanjima iz 1947. i 1951. te se imenice vi{e ne na-vode, ali zato Pravopis srpskohrvatskog knjièvnog jezi-ka Aleksandra Beli}a (Beograd 1950) ima botanik =botani~ar te kriti~ar (kritik). âk i novosadski pravo-pis dviju matica iz 1960. (Pravopis hrvatskosrpskogaknjièvnog jezika, str. 44) ima odredbu: »Pored toganastavka (-i~ar, B. T.) upotrebljava se s istim zna~e-njem i kra}i nastavak -ik, dakle: liri~ar i lirik, ali kat-kad postoje i razli~na zna~enja: fizi~ar (onaj koji sebavi fizikom) i fizik pored fizikus (gradski lije~nik)«.Da je i nakon 2. svjetskoga rata jo{ bilo ljudi kojima jepod utjecajem njihove klasi~ne naobrazbe bila milijakra}a tvorba, blià jeziku izvorniku, svjedo~i i PetarSkok u svom Etimologijskom rje~niku hrvatskoga ili srp-skoga jezika iz 1971. (pod natuknicom -i~ar): »Puristitraè da se mjesto -i~ar kaè u rije~ima tu|eg posta-nja uvijek -ik: satirik, lirik, kritik, empirik.« Unato~ je-zi~nim puristima upotrebna je norma prevagnula ukorist likova na -ar. Razlozi leè ponajprije u samojtvorbi. Valjanost se prou~avanja jezika temelji na lu-~enju njegova suvremenoga od povijesnoga stanja.Sa suvremenoga stajali{ta izvedenica botanik izjed-na~ena je sa svojom tvorbenom osnovom. Uspored-be radi, od imenice {uma osnova je {um- i dodava-njem dometaka nastaju izvedenice: {um-ar, {um-ski,{um-i{te, {um-ica. Stoga se botanik doìvljava jednakokao da bi se od {uma izvodila rije~ {um umjesto {u-mar. U tvorbi imenica za ozna~ivanje vr{itelja radnjenaj~e{}i je upravo dometak -ar, odnosno -jar, koji mi-jenja zavr{ni suglasnik osnove: kritik + jar > kriti~ar.Budu}i da se imenica botani~ar i njoj sli~ne uklapajuu tvorbene uzorke hrvatske tvorbe rije~i bolje odimenice botanik, i upotrebna i kodifikacijska normadala im je prednost. S njima je olak{ana i tvorba tzv.mocijskih parnjaka, tj. imenica za ozna~ivanje èn-skih osoba: botani~arka, politi~arka. U tvorbi oblika iz-bjegnute su dvostrukosti jer se zbog glasovnih pro-mjena vi{e oblika imenica botanik i botanika poduda-raju, npr. u primjeru s botanikom sam ra{~istio nijejasno je li rije~ o ~ovjeku ili o znanosti. Naslov ovogapriloga zbunjuje. [ulek bi napisao biljari u biljarstvu,na po~etku stolje}a bio bi takav kako glasi, a danas bibilo ispravno botani~ari u botanici. (Naslov, ina~e, imasmisla samo ako se govori i o botani~arima u, prim-jerice, glazbi.) Starija tvorba dometkom -ik nije nes-tala. Ostala je kao ograni~eno stilsko sredstvo (na{imladi lirici), a u nekoliko je primjera posluìla za zna-~enjsko razgrani~enje posu|enica: fizik : fizi~ar, akade-mik : akademi~ar, klasik : klasi~ar, ali i doma}ih rije~idionik : dioni~ar.

XV. Jednolikost i raznolikost

Zanimanje za jezik ne prati uvijek i znanje o jezi-ku, ali je ono prvi korak do znanja. Nitko komu je je-



zik sredstvo rada, povremeno ili stalno, osobito tkojezikom stvara tekstove, ne bi smio biti bez potreb-noga znanja standardnoga jezika, a pogotovo bezznatièlje za otkrivanjem i rje{avanjem jezi~nih ne-poznanica. Ima, me|utim, zaljubljenika u svoj mate-rinski jezik koji idu jo{ dalje, koji svoj jezik ne presta-ju u~iti te svojim znanjem doista zadivljuju. Jo{ vi{ezadivljuje njihovo stalno promi{ljanje i propitivanjehrvatskoga jezika. Njihova pohvala Jezi~nim zrncimaautorici je najdraì honorar, potvrda da trud nijeuzaludan i obveza da nastavi. Prof. dr. Igoru âti}uidu}e je jezi~no zrnce odgovor na njegov upit o sta-rom mnoìnskom imeni~nom genitivnom -ah (Meha-nizacija {umarstva, 23 /1998/ 2: 77) i ujedno velikahvala na lijepim rije~ima.

75. Genitiv mnoìne. Dok je za {umarstvo bio-lo{ka raznolikost cilj kojemu se teì, jezik se premaraznolikosti pona{a dvojako: s jedne joj strane teì, as druge ju uklanja. O leksi~koj jednolikosti i raznoli-kosti ovaj put ne}emo govoriti, nego }emo se zadr-àti samo na jednolikosti gramati~kih oblika koja jeuzrok dvosmislenosti. Jednolikost gramati~kih obli-ka moè biti vidljiva u govoru i u pismu, ili samo ujednome od njih. Profesori hrvatskoga jezika radou~enicima pokazuju primjer s ~etiri istopisnice kojenisu istozvu~nice: Gocre gòre gòrekgocrek (= visoko plani-ne izgaraju lo{ije). Samo se u tom primjeru prosje~nihrvatski govornik moè zbuniti ne razaznaju}i od-mah zna~enje tih rije~i. U drugim re~enicama zna~e-nje }e pojedine od tih ~etiriju rije~i biti jasno iz kon-teksta.

U sklonidbi imenica mnogo je jednakih oblika srazli~itim zna~enjima. Unuka ima ~ak pet grama-ti~kih zna~enja: genitiv i akuzativ jednine te genitivmnoìne od imenice mu{koga roda unuk i nominativjednine i genitiv mnoìne od imenice ènskoga rodaunuka. U sva tri roda dativ i lokativ jednine imajujednak oblik: pribliìti se jelenu (dativ), govoriti o jele-nu (lokativ). Oblik {umama ima tri gramati~ka zna~e-nja: dativ, instrumental i lokativ mnoìne. U upotre-bi jednakih oblika gotovo nikada ne}e do}i do zabunejer se njihovo sintakti~ko okruènje razlikuje: pristup{umama (dativ), gospodariti {umama (instrumental),radovi u {umama (lokativ). Ti su se jednaki mnoìnskioblici ustalili tek u 20. stolje}u, a jo{ su na po~etkustolje}a mnogi pojedinci, iako je u {kolama bilo ponovome, pisali po starome: u dru`tvenih prostorijah{umarskoga doma, kako pi{e [umarski list iz 1902. go-dine.

Jezik nije savr{en, i on ima svojih mana. Jedna odnjih je nerazlikovnost u pismu genitiva jednine i ge-nitiva mnoìne ve}ine imenica, osim imenica èn-skoga roda tipa {uma i onih kojima je genitiv mnoìnepro{iren: stabla/stabala, ili pokra}en: gra|anina/gra|a-na. Ti istopisni oblici dolaze u re~eni~nom ustrojstvu

u istom poloàju pa zato imaju isto zna~enje, ali se unekim kontekstima ne razlikuje je li posrijedi jedni-na ili mnoìna. Ako {umarija nema traktora, ne zna seje li rije~ o jednome ili o vi{e njih. Kontekstualna ne-razlikovnost gramati~koga broja moè zasmetati (gra-|en od polimera) pa je opravdan upit za{to se izgubiloslovo h iz genitiva mnoìne koje se pisalo sve do kra-ja 19. stolje}a i »je li njegov nestanak pridonio jasno}iili barem vizualnom nerazlikovanju dvaju genitiva«.

Pade`ni je sustav hrvatskoga jezika u pro{lostiobilovao ve}om raznoliko{}u oblikâ. U novo{tokav-skim su se govorima, koji su osnovica standardnogajezika, povijesnim razvojem ujedna~ili nastavci zaneke padeè. Da bi se postigla potrebna razlikovnost,pisci su se sluìli razli~itim sredstvima. Genitiv sumnoìne pisali udvojenim aa (ju`nih vjetrovaa) ili sudodavali slovo h (reguliranje koritah gorskih potokah).Oba su na~ina ozna~ivala duìnu zadnjega sloga.Naime, genitiv se mnoìne razlikuje od genitiva jed-nine upravo po toj duìni, ponekad i po naglasku, pata dva oblika jesu istopisnice, ali nisu istozvu~nice.Slovo je h i ina~e sluìlo za ozna~ivanje dugoga slo-ga, npr. za razlikovanje ja sam nasuprot sahm samcat.U 19. se stolje}u vodio pravi mali pravopisni rat okogenitivnoga nastavka pa su prista{e genitivnoga do-~etnoga h podrugljivo nazvani ahavcima. U po~etkusu narodnoga preporoda jezikoslovci iz neznanjasmatrali da se to h treba i izgovarati, a poslije su gatuma~ili samo kao pravopisni znak. Tako Adolfo Ve-ber (Tkal~evi}), posljednji gramati~ar koji je braniogenitivno h, obja{njava: »Na{ pako genitiv i jedino-broja i vi{ebroja stoji pod istimi pravili, tako da jimrazlike bez znaka, kad stoje bez pridavnikah« (tj.pridjeva), »nemoè{ nikako razabrati, pak odatle mo-ra u porabi nastati mete`, osobito u pravosudju, gdjese jako pazi, dali tko nije prekr{io zakona ili zakonah,nije duàn dukata ili dukatah, nije ubio pandura ili pan-durah. (...) Tako vidimo, da se poraba slova h i kanopuka oznaka dovoljno opravdava.« Vladalo je pra-vopisno {arenilo jer su usporedo neki pisali genitiv-ni znak (kapicu) na nastavku, odbacuju}i h. U raspruse, me|u ostalim, uklju~io i Bogoslav [ulek: »Komuse ove kapice i ~rknje bolje dopadaju – prosto mu odmene; samo neka dozvoli meni pisati h, jer mi se ovajh za taj posao isto tako prikladan ~ini.« Iz rije~i sa-mih ahavaca vidljivo je da je upotreba genitivnoga himala sacmo pravopisnu ulogu za razlikovanje isto-pisnih oblika. Tomu u prilog idu i rimovani stihoviiz 19. st.: ûjte vodje nebeskieh silah / Uèìte nebes-na kandila.

Budu}i da je novo{tokavski dijalekt izabran zaosnovicu hrvatskoga standardnoga jezika, morfo-lo{ka se norma morala uskladiti sa svojom organ-skom osnovicom. Stoga su na kraju 19. stolje}a kodi-ficirani izjedna~eni nastavci u dativu, instrumentalu



i lokativu mnoìne, a prije toga je odba~eno pisanjeslova h u genitivu mnoìne jer je u novo{tokav{tini uimenica nastavak -ak (gran-ak, stabal-ak), -î (ljudi-î, sat-î) i-ijuk (u{-ijuk, o~-ijuk), a razlikovnost se istopisnica ve} u19. st. ne razrje{ava slovima, nego se vi{ezna~nost iz-bjegava stavljanjem nadslovnih znakova kojima sebiljeè naglasci i nenagla{ena duìna. Dok su pisci u18. st. i u pismu pravili razliku izme|u duga (dúga) idugga (ducga) te paas (pa

xs) i pas (pacs), ve} je [ime Star-

~evi} 1812. godine pisao stavljaju}i onda{nje naglas-ne znakove: Mlàdà mlàda josh ni je dosta mláda (Mla

xdak

mlaxda jo{ nije dosta mláda). Pravopisi sve do danas

propisuju da se, kad zbog zna~enjskih razloga zatre-ba, u genitivu mnoìne moè na nastavku -a pisatinadslovni znak koji se i naziva genitivnim znakom:^. (Moè ga zamijeniti zbog tehni~kih razloga znakza nenagla{enu duìnu ¯, a pri pisanju treba ga razli-kovati od znaka za dugosilazni naglasak

x: sa

xm u {u-

mi.) Ako se iz re~enice razaznaje da je rije~ o genitivumnoìne, ne treba ga posebno ozna~ivati: uzeti vodeiz nekoliko izvora, ali: uzeti vode iz izvorâ.

Vrativ{i se iz povijesti u dana{njicu, ostaje jo{ daobjasnimo kako, ako zatreba, treba ~itati stare teksto-ve koji imaju u imeni~nom genitivu mnoìne do~et-no h. Rje{enje je jednostavno ako se odgovori na pita-nje je li genitivno h stvar pravopisa (pravopisni znakza duìnu sloga) ili stvar gramatike (dio nastavka).U prvom se slu~aju ne ~ita, a u drugome se ~ita. Iakoje u jezikoslovnoj literaturi dosta pisano o ahavcima,to se pitanje nije postavilo te je autorica Jezi~nih zrna-ca poku{ala na nj odgovoriti u radu Jesu li ahavci iz-govarali h? (u: Branka Tafra, Jezikoslovna razdvojba,Matica hrvatska, Zagreb 1995). Argumentaciju da gadanas ne treba ~itati mnogi su prihvatili, ali jo{ gauvijek ~itaju na radiju. Oni {umari koji su nakon ovo-ga jezi~noga zrnca uvjereni da je genitivno h bio samopravopisni znak, neka ne ~itaju to h citiraju}i autoreiz 19. stolje}a. [ulekovu }emo raspravu iz 1866. is-pravno navesti u literaturi: Korist i gojenje {umah, apro~itat }emo {úmâ. Kada je rije~ o ~itanju tekstova iz19. st., moèmo jo{ dodati da se oni trebaju ~itati, bezobzira na grafiju, po dana{njoj pravogovornoj nor-mi. Dakle, vèrtovi kao vrtovi, bìli ili bieli kao bijeli. Tre-ba samo imati na umu da pismo ne mora uvijek slije-diti izgovor.

76. Brojevni. Primjerâ (genitiv mnoìne!) za jed-nolikost i raznolikost u tvorbi rije~î (genitiv mnoì-ne!) ima dosta. Od dvaju glagola topiti i topliti glagol-ske imenice imaju jednak lik: topljenje, a {umarski seodnosi i na {umare i na {umarstvo. Tu nema izbora,ali ako se mogu tri razli~ita pojma ozna~iti trima rije-~ima, tada svaku od tih triju rije~i treba upotrebljava-ti u njezinu zna~enju. Razlikovanje imenica broj ibrojka svladava se na niìm obrazovnim stupnjevi-ma, ali se pridjevi od tih imenica ponekad pogre{no

upotrebljavaju. Od brojka pridjev glasi broj~ani, i to jemanje-vi{e svima jasno. Problem se javlja kad trebatvoriti pridjev od imenice broj. Po pravilima tvorbeon glasi brojni kao {to je strojni od stroj, znojni od znoj.Brojni je odnosni pridjev i moè se definirati 'koji seodnosi na broj'. Me|utim, postoji opisni pridjev bro-jan 'mnogi, velik (brojem)' koji ima odre|eni lik broj-ni pa, primjerice, leksi~ka skupina brojne imenice mo-è zna~iti 'mnoge imenice' i 'koli~inske imenice' (dvoji-ca, trojica). Dok se genitiv mnoìne od genitiva jedninerazgrani~ava naglasno ili pravopisno, u ovom slu~ajuza postizanje razlikovnosti pomo}i }e tvorba. Umjestopridjeva brojni 'koji se odnosi na broj' postoji za istozna~enje ispravno tvoren pridjev brojevni. Na taj }ena~in zna~enjsku razlikovnost pratiti leksi~ka razli-kovnost. Jednako se tako mogu razgrani~iti listovni(papir) od lisni (lisne u{i) te strukovni (strukovno udru-ènje) od stru~an (stru~ni rad).

Kada je rije~ o broju, ima o njem mnogo zanimlji-vosti. Pogledajmo usput samo jednu. Imenica broj jevi{ezna~na, a spomenut }emo samo dva zna~enja ko-ja broj ima u jeziku. Jedno je 'morfolo{ka kategorija'(jednina, mnoìna, dvojina), a drugo 'vrsta rije~i'. Zata dva zna~enja neki jezici imaju dvije rije~i (engl.number i numeral, fr. nombre i numeral, slov. {tevilo i{tevnik), a imao ih je i hrvatski u 19. st.: broj i brojnik. Uprvom zna~enju imenica se upotrebljava samo u jed-nini, a u drugome uglavnom u mnoìni (glavni i rednibrojevi). Takvo jezi~no razgrani~avanje znatièljnik ne-}e prona}i u jezi~nim priru~nicima pa ga sve to moèzbuniti. Ono pokazuje da na jezik ne treba gledati kaona skup suhoparnih gramati~kih zakonitosti, nego da{etnja kroza nj moè biti vrlo uzbudljiva avantura.

77. Navoditi. Glagol navoditi na{a je istovrijednicaza posu|enicu citirati. U znanstvenim je tekstovima tarije~ prava omiljenica. Pozivaju}i se na literaturu, auto-ri naj~e{}e pi{u da taj i taj znanstvenik navodi, a on zap-ravo ne citira nikoga, nego priop}ava, izvje{tava, opisuje,zaklju~uje, iznosi, isti~e, utvr|uje, napominje, tvrdi, primje-}uje, obja{njava, pi{e, spominje ... Kolike li raznolikosti uhrvatskom leksiku! Treba ju samo iskoristiti.

78. Literatura. Tamo gdje raznolikosti uop}e ne bismjelo biti, a to su bibliografije, ima je, naàlost, dos-ta ~esto. [arolikost i nedosljednost u navo|enju bi-bliografskih jedinica ne moè ukloniti lektor jer predsobom nema sve knjige i ~asopise. Iako nema op}e-prihva}enih pravila, postoji uzus za popise literature,~asopisi obi~no traè od autora da se pridràvaju nji-hovih pravila, a pone{to i pravopis propisuje. Biblio-grafska se jedinica sastoji od nekoliko cjelina: podatako autoru, o naslovu, o publikaciji (naslov, godi{te,broj, stranice), o izdava~u, mjestu i godini izdanja.Svaka se skupina moè odijeliti ili zarezima ili to~ka-ma. Ne bi se trebali mije{ati podaci iz razli~itih sku-pina, npr. godina izdanja ide uz broj godi{ta, ako je



~asopis, ili uz mjesto izdanja, ako je knjiga. Ako jeknjiga na hrvatskom jeziku, tada su i podaci na hr-vatskome. Zaista nam ne treba i tu engleski. Doga|ase da sama publikacija zbunjuje podacima u impre-sumu i na naslovnici pa se na prvi pogled ne razabire{to je pravi naslov i tko su izdava~i. U takvu slu~ajupomo}i }e podaci u CIP-u (Katalogizacija u publikaci-ji), npr. na koricama dviju znanstvenih knjiga koje suizi{le uz obljetnicu Hrvatskoga {umarskoga dru{tvauz njegovo se ime navodi naslov Skrb za hrvatske{ume, knjiga 1, knjiga 2, ali se u CIP-u vidi da sustvarni naslovi Unapre|enje proizvodnje biomase {um-skih ekosustava i Za{tita {uma i pridobivanje drva te dasu izdava~i [umarski fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebui [umarski institut, Jastrebarsko. Jednolikost u navo-|enju literature moè posti}i najbolje svaki autorako jednake podatke uvijek jednako navodi. Evo ne-koliko mogu}ih uzoraka:

A. rad u knjizi:Slavko Mati}: [umsko sjemenarstvo. U: \uro Rau{

(ur.), [ume u Hrvatskoj, [umarski fakultet Sveu~i-li{ta u Zagrebu i »Hrvatske {ume«, p. o. Zagreb,Zagreb, 1992.

B. rad u ~asopisu:Marijan Brezin{}ak: Pomalja se novi hrvatski pra-

vopis. Meh. {umar., 23 (1998) 2: 78–82.U hrvatskome je normalan redoslijed ime pa pre-

zime, ali kada se literatura navodi abecedno, tadamoè biti i obratan poredak, samo se u tom slu~ajuprezime od imena odvaja zarezom. Budu}i da se utekstu literaturni podatak navodi prezimenom i go-dinom, bibliografska se jedinica moè organizirati iovako:

Brezin{}ak, M., 1998: Pomalja se novi hrvatskipravopis. Meh. {umar., 23/2: 78–82.

Ti su primjeri ure|eni prema dosada{njoj praksiu {umarskim tekstovima. Knji`ni~ari bi to uredilidruga~ije (npr. prema Harvardskim ili Vancouver-skim pravilima o oblikovanju referencija) i njih bitrebalo poslu{ati kada se rade strukovne bibliografi-je. Za znanstvene je radove dovoljno da su svi poda-ci to~ni, da neki ne nedostaje, da je svaka skupinaodvojena pravopisnim znakom te da se ne naru{avajednolikost u popisu literature. Ako je rije~ o djelimau kojima su bibliografske jedinice izvorno pisane }i-rilicom, npr. na ukrajinskom ili ruskom, tada ih trebapreslov~iti (transliterirati) prema hrvatskim pravo-pisnim pravilima, a ne prema engleskima. Tako tre-ba pisati Anatolij, a ne Anatoliy, êrnovitska oblast, ane Tchernovitska, Moskva, a ne Moscow itd.

XVI. Pravilno o pravilnom gospodarenju

Tko pi{e, mora biti spreman na reakcije ~itatelja.Dobro je kada ih ima jer su one pokazatelj uspostav-

ljene komunikacije. Odlika je svake komunikacije daje izme|u po{iljatelja i primatelja poruke mogu}nesporazum zbog raznih razloga. Izme|u gospodi-na V. Hitreca i mene nastao je nesporazum jer smogovorili o dvije stvari: on o znanosti, a ja o jezikuznanosti, odnosno o znanstvenim tekstovima, {to ni-je nikako isto. Da smo o istome govorili, vjerojatnobismo se sloìli. Naime, profesor Vladimir Hitrec(Mehanizacija {umarstva, 23 /1998/ 3–4: 180) smatrada nisam u pravu kada tvrdim da su znanstveni tek-stovi po svojoj prirodi li{eni subjektivnosti, pa sezbog toga ne preporu~uje prvo lice jednine jer ono ukomunikaciju unosi subjektivnost i konkretnost.Premda izri~ito kaè da su znanstveni tekstovi sub-jektivni, profesor ipak u svom prilogu govori o zna-nosti, a ne o jeziku znanstvenih tekstova.

79. Znanstveni stil. U standardnom jeziku posto-je razli~iti stilovi (administrativni, novinarski, znan-stveni, razgovorni, beletristi~ki). Svaki stil ima svojaobilje`ja po kojima se razlikuje od drugih. Tako su zaznanstveni karakteristi~ne, me|u ostalim, racional-nost i objektivnost, za beletristi~ki ekspresivnost,emocionalnost, metafori~nost i subjektivnost, za ~ijese postizanje upotrebljavaju razli~ita jezi~na sred-stva, npr. neutralni red rije~i i prezent nesvr{enihglagola obi~niji su u znanstvenom, a stilski obiljeènred rije~i te aorist i imperfekt u beletristi~kom stilu.Na prvi pogled najlak{e se prepoznaju po svojemleksiku jer su neke rije~i obi~nije u jednom stilu negou drugome. U svom sam prilogu o autorskom mi(Mehanizacija {umarstva, 22 /1997/ 4: 208, to~ka 69)obrazloìla za{to treba izbjegavati pisati znanstvenetekstove u prvom licu jednine. Teè}i da u Jezi~nimzrncima na {to kra}i i jednostavniji na~in dadem je-zi~nu pouku, dopu{tam da pone{to ostane nedore-~eno. No, u ovom je slu~aju bilo sasvim jasno: pisa-nje znanstvenih tekstova u tre}em licu stilski je neo-biljeèno, neutralno, op}enitije i objektivnije, {to ijest obilje`je znanstvenoga jezika. Prvo je lice (rije~ jeo gramati~kom licu) jezi~no sredstvo kojim se unosiu komunikaciju subjektivnost, bliskost, pojedi-na~nost, neposrednost. Jasno je da }e postupak pri-povijedanja u prvom licu (tzv. Ich-Form) biti ~e{}i uknjièvnosti nego u drugim stilovima, no ni u njoj ni-je tako ~est. Prvo lice uklju~uje po{iljatelja i primate-lja poruke (adresant i adresat), kao {to je sada uovom tekstu, komunikacija postaje osobna, konkret-na, {to nije u skladu sa sadràjem znanstvenih tek-stova u kojima se teì poop}avanju i objektivnosti.Naravno, ~ovjek kao stvaralac svemu daje svoj osob-ni pe~at. Rije~ je samo o na~inima slanja poruka i ve-}oj ili manjoj vidljivosti njihovih po{iljatelja. Na {tosam sve mislila pi{u}i o autorskom mi, umjesto do-datnoga obrazloènja, i bez ulaènja u raspravu ko-liko je znanost subjektivna, a koliko nije, pitam samo



kako bi korisnici priru~nika, npr. matematike i gra-matike, prihvatili da su napisani u prvom licu jedni-ne i uz to da im je jezik pun metafora.

80. Glagolski pridjev trpni. Rije~i se u gramaticidijele na promjenljive i nepromjenljive. Svaka pro-mjenljiva rije~ ne mora imati sve oblike koje bi ina~emogla imati prema pripadnosti odre|enoj vrsti. Ta-ko sve imenice nemaju jedninske i mnoìnske obli-ke, npr. sanjke nemaju jedninu, a {umarstvo nemamnoìnu. Sve glagolske oblike ne mogu tvoriti sviglagoli. Postoji pravilo da samo prijelazni glagolimogu tvoriti trpne pridjeve. Dakle, glagoli koji ima-ju objekt u akuzativu tvore trpni pridjev: donijeti {to� donesen, posje}i {to � posje~en, osu{iti {to � osu{en.Ostali ga glagoli ne tvore. Glagol gospodariti nije pri-jelazni glagol jer nema dopunu u akuzativu nego juima u instrumentalu; nije gospodariti {umu nego jegospodariti {umom. Budu}i da je to tako, nepravilno jegovoriti o gospodarenim {umama, a pravilno je govori-ti o {umama kojima se pravilno gospodari.

81. Genski/geneti~ki. Gen moè biti imenica (na-sljedni gen), moè biti prvi dio sloènica (genofond, ge-notip) i moè biti korijen u tvorbi nekih rije~i (geneti-ka). Ovdje nas zanimaju samo pridjevi genski, genet-ski, geneti~ki koji se zbog svoje tvorbene sli~nosti uupotrebi znaju izmije{ati. Potrebna su sva tri pridje-va, a svaki ima svoje zna~enje. Pridjev genski odnosise na gene: genski fond, genetski se odnosi na genezu,na postanak, na naslje|e: genetske bolesti, a geneti~kise odnosi na genetiku kao znanost: geneti~ka istraì-vanja, geneti~ke metode. Sva tri su pridjeva pravilna,samo treba paziti da se pri upotrebi ne zamijene.Obi~no se mije{aju genetski i geneti~ki po uzoru napridjeve tipa hipotetski/hipoteti~ki, protetski/proteti~ki,sintetski/sinteti~ki. Postoji i ~etvrti pridjev: geneti~arski'koji se odnosi na geneti~are': geneti~arska udruga, alise u njegovoj upotrebi vjerojatno ne}e grije{iti.

82. Endemski/endemi~ni. U hrvatskom jezikupostoji dosta dometaka (sufikasa) za tvorbu pridjevate se od jednoga korijena mogu tvoriti mnogi pridje-vi. Zbog toga se ~esto traì odgovor koji je tvorbenopravilniji, kao {to je slu~aj s pridjevima endemski i en-demi~ni. Njima bismo mogli jo{ dodati endemi~an, en-demi~ki i endemijski ne da zamrsimo problem, negoda vidimo kolike su tvorbene mogu}nosti hrvatsko-ga jezika. S tvorbenoga stajali{ta svi su ti pridjevipravilni. Neki su sinonimi~ni, a neki se razlikuju pozna~enju. Svi su, osim jednoga, odnosni pa se defini-cija njihova zna~enja podudara: koji se odnosi naono {to imenica, od koje su tvoreni, zna~i. Jedino jeendemi~an opisni pridjev, a zna~i 'vezan uz odre|enopodru~je, odoma}en'. Od njega se tvori imenica en-demi~nost. Opisni pridjevi imaju dva lika: odre|eni ineodre|eni, prvi odgovara na pitanje koji, a drugi napitanje kakav. U tvorbi naziva uvijek se upotrebljava

odre|eni lik: endemi~ni bor. Pridjev endemski tvoren jehrvatskim dometkom -ski od imenice endem kao {toje morfemski od morfem i problemski od problem. Odatlemu i zna~enje 'koji se odnosi na endeme': endemskopodru~je. Pridjevi endemi~ni i endemi~ki tvorbene sudublete, i to je obi~no razlog traènju da se jednoj da-de normativna prednost. Nastali su prema latinsko-mu pridjevu endemicus, a zna~e 'koji se odnosi naendemizam i endeme'. Ako su pridjevi na -ski i na -niistozna~ni, kao {to je u ovom slu~aju, normativciobi~no daju prednost pridjevu na -ni (to je razlogza{to su se na televiziji umjesto humoristi~kih pojavi-le humoristi~ne emisije). U skladu s tim, ali i s na{omtradicijom, prednost ima endemi~ni. Zbunjuje {to seon podudara s odre|enim likom opisnoga pridjevaendemi~an. No, to su takve fine jezi~ne razlikovnostida ih ~esto ni jezikoslovci ne uo~avaju pa stoga nijepotrebno dalje tuma~enje, osim da pridjev endemi~nimoè zna~iti (kao i endemi~ki) 'koji se odnosi na ende-mizam'. Dovoljno je znati da je Velebit biljno endem-sko podru~je i da je zabranjeno brati za{ti}ene ende-mi~ne biljke. Pridjev endemijski tvoren je od imeniceendemija i moè se upotrebljavati u medicini (ende-mijska gu{avost), kao {to se upotrebljavaju epidemijski,pandemijski i sl. Od svih spomenutih pridjeva jedinose endemi~ki ne preporu~uje, a svi se drugi moguupotrebljavati jer se zna~enjski razlikuju. Potrebno jesamo paziti da se uvijek za odre|eno zna~enje upot-rijebi odgovaraju}i pridjev. Jedna poredba s posu|e-nicom sistem i njezinim izvedenicama, bez obzira nato {to se te rije~i zamjenjuju hrvatskima sustav i njezi-nim izvedenicama, mo`da }e olak{ati razumijevanjespomenutih rije~i: sistem, sistemski, sistemati~an, siste-mati~ki, sistemati~ni, sistemati~nost.

XVII. Brojevne dvojbe

Jezikoslovci ~esto pi{u u sredstvima javnoga pri-op}avanja; naj~e{}e daju jezi~ne savjete, a ponekadpolemiziraju. Kada se dogodi da zaiskre i malo ja~eiskre, promatra~i sa strane ostaju iznena|eni. Ove sujeseni (1999) u novinama pale teè rije~i u povodu iz-laska Hrvatskoga jezi~noga savjetnika E. Bari} i sur. imnogi su ostali zbunjeni zbog ù~ljive rasprave. Upro{losti je tako|er bilo dosta vrlo burnih rasprava,primjerice cijelu su se drugu polovinu 19. stolje}avodili pravi mali pravopisni ratovi, ~ak zbog samojednoga jedinoga slova. Proljetos je buru izazvao pri-jedlog da se takozvani dugi stari jat pi{e dvoslovomie (bielo mlieko), a ne kao dosad troslovom ije. Kako serasprava naglo rasplamsala (odjednom su svi pisalio tome), tako se brzo i sti{ala.

înjenica je da jezi~nih kroatista ima vrlo malo teda i nama i onima koji u svijetu u~e ili predaju hrvat-ski jezik nedostaju mnogi jezi~ni priru~nici. Kad se ipojave, neki nas priru~nici iznena|uju ve} svojim



opsegom. Rje~nik stranih rije~i V. Ani}a i I. Goldsteinaima preko 70 000 rije~i, pa se ljudi pitaju {to je u hr-vatskom jeziku hrvatsko, a Hrvatski jezi~ni savjetnikima 1660 stranica te se name}e opravdano pitanjejesmo li toliko nepismeni da su nam sva gramatika isav pravopis problem. Zbog neorganiziranosti i ne-suradljivosti jezikoslovaca nekih }emo se prijeko po-trebnih djela jo{ na~ekati. Jesu li kroatisti druga~ijiod drugih? Bit }e da nisu, jer se u svakoj struci moguna}i sli~ni primjeri. Neorganiziranosti, nestru~nosti,nesuradljivosti, pa i poznatoga hrvatskoga jala ima,naàlost, i previ{e, iako svi znamo da samo uspje{nasuradnja uz dobru organiziranost daje vi{e rezultatai da samo konstruktivne rasprave o predmetu nesla-ganja, a ne sva|e, vode napretku.

83. Nova godina. Ova nam je nova godina (2000.godina) sva problemati~na. Ne}emo se baviti grani-com tisu}lje}a ni ra~unalnim problemima koji se mo-gu pojaviti zbog smjene brojeva, nego }emo objasnitipravopisnu i jezi~nu stranu. Ako se misli na samdan, tada se prva rije~ pi{e po~etnim velikim slo-vom: Nova godina. Ako se misli na cijelu godinu, objese rije~i pi{u malim slovima: nova godina. Pravopisomogu}uje da se ~estitkom prenesu razli~ite èlje.Budu}i da }e i ova, nova godina za~as postati stara,treba tu jednostavnu pravopisnu pouku zapamtitikako se opet ne bi dogodilo da suradnicima poèli-mo uspje{nu Novu godinu. Kad se godina pi{e brojka-ma, treba pisati to~ku iza njih jer je to redni broj kojise od glavnoga broja razlikuje po toj to~ki: Za do~ek2000. godine treba odvojiti 2000 kuna. Manje-vi{e sve jeto poznato. Jedino nije ba{ svima jasno kako treba is-pravno pro~itati redni broj. Jezi~ni priru~nici za rednibroj od tisu}u daju dvije mogu}nosti: tisu}i i tisu}iti,ve}ina obje, a neki samo jednu, pa sve u svemu samozbunjuju. Ako postoje dvostrukosti ili trostrukosti,govornici obi~no èle ~uti preporuku {to je ipak bo-lje. Uz savjet da nije pogre{no redni broj 2000. ~itatiili slovima napisati dvijetisu}i (za do~ek dvijetisu}e go-dine), prednost bi se mogla dati rije~i tisu}iti zbogdvaju razloga. Prvi je {to se uspostavlja niz rednihbrojeva s do~etkom -ti: deseti, stoti, tisu}iti (razgovor-no i hiljaditi), milijunti, milijarditi, bilijunti ... Drugo,budu}i da se u hrvatskom jeziku ne pi{u naglasci pokojima bi se razlikovali oblici rije~î ticsu}a i ticsu-}i

_, u

pismu se izbjegava dvozna~nost nekoliko oblika kojisu jednaki za te dvije rije~i. Dodajmo ovoj temi da jehrvatskomu jeziku nepotrebna posu|enica prilago-|enica milenij, a jo{ manje neprilago|enice milenium,milenijum ili tu|ica millennium, jer ima svoju lijepurije~ tisu}lje}e. Odnosni pridjev od te imenice glasi ti-su}ljetni.

84. Skripta. Ima promjenljivih rije~i koje ~esto neznamo upotrijebiti u nekom obliku. Me|u njima jesvakako i rije~ skripta. Kad iz nekoga predmeta nema

ud`benika, studentima }e itekako dobro do}i skrip-ta. Dva su problema u vezi s tom rije~i: kojega je rodai broja, a o tome ovisi kojoj sklonidbenoj vrsti pripa-da, i kako brojevnim rije~ima izre}i koli~inu toga po-magala za u~enje. Jezi~ni priru~nici propisuju da seta imenica upotrebljava samo u mnoìni srednjegaroda jer smo ju takvu posudili iz latinskoga jezika. Urazgovornom se jeziku ona ~esto upotrebljava kaoimenica ènskoga roda u jednini: kupio sam skriptu.Po sada{njoj gramati~koj normi ispravno je samo:kupio sam skripta, pro~itao sam u skriptima, ostao sambez dvojih skripata. Postoje doma}e imenice koje tako-|er imaju samo mnoìnske oblike (tzv. pluralia tan-tum), npr. dvojci, sanjke, nao~ale, novine, a srednjega suroda kao skripta jo{ vrata, klije{ta, kola, usta ... Kad zas-tanemo nad rije~ju skripta, mogu pomo}i spomenuteimenice da olak{aju izbor pravilna oblika. One }epomo}i i u brojenju onoga {to zna~i imenica skripta.Kao {to se kaè jedna, dvoja, troja ... vrata, tako se kaèjedna, dvoja, troja ... skripta, u dvojim skriptima, napisaoje troja skripta. Uz imenice koje imaju samo mnoìnune mogu stajati glavni brojevi, nego samo brojevnipridjevi u mnoìni: jedni, dvoji ... peteri itd.: dvoji bli-zanci, troje nao~ale, jedna skripta, ~etvera kola. Velika jerazlika ako netko ima ~etiri cipele ili ~etvere cipele. Uprvom slu~aju moè biti bos ako ima ~etiri lijeve ci-pele, a u drugome moè biti zadovoljan jer ima zap-ravo ~etiri para cipela.

85. Brojevne rije~i. Brojevi i brojke su kamen spo-ticanja i dobrim znalcima hrvatskoga jezika. U {u-marskim tekstovima ima dosta brojaka. Zasad }emose osvrnuti samo na ~itanje nekih brojaka. Kako se ~i-taju brojke kojima se daju ocjene? U~enici govore je-dinica, dvojka, trojka, ~etvorka, petica. Vidljivo je da tajniz nije usustavljen. Postoje dva niza brojevnih ime-nica ènskoga roda, jedan je tvoren dometkom -ica, adrugi dometkom -ka. Prve imenice zna~e brojku tepredmet ili osobu koja je ozna~ena tom brojkom: do-bio je peticu, napi{i ljep{e tu dvicu, karo sedmica, vozim sejedanaesticom. Druge imenice zna~e skupinu koja jene~im (idejom, poslom ...) povezana: igra mu{ka ~et-vorka protiv ènske ~etvorke, kola vu~e trojka (tj. tri ko-nja). Odatle i mnoìnski oblici za vi{e ro|enih u jed-nom porodu: trojke, ~etvorke. U re~enici »Za ispitnuskupinu od 7 sjeka~a ocjenjivano je 15 radnih eleme-nata« oba broja mogu biti glavna pa se tako i ~itaju:sedam i petnaest. Njima se kaè samo koliko je onoga{to imenice zna~e. Pretpostavljamo da su zbog teì-ne posla sjeka~i samo mu{karci. Tada se prva brojkamoè ~itati i sedmorica. Imenice dvojica, trojica, petori-ca, jedanaestorica ... zna~e samo mu{ke osobe. Sada jejasno da novinari ne znaju {to èle re}i mije{aju}ioporbenu {estoricu i {estorku i da ne poznaju svoj mate-rinski jezik govore}i o osmero generala dok kameraprikazuje osmoricu visokih ~asnika i ni jednu ~asnicu.



Ako na ispit do|e 9 studenata, tada to moè zna-~iti troje: devet 'glavni broj koji zna~i brojnost jedini-ca' (ni{ta se ne kaè o spolu studenata), devetorica 'de-vet mu{kih osoba' i devetero 'devet osoba razli~itaspola', tj. devet studenata i studentica. Jezikoslovci~esto upozoravaju da je u hrvatskoj jezi~noj normilik devetero, a ne devetoro, pa se mora paziti jo{ i na to.U pisanju se brojaka ~ovjek lako zabuni, ali se ~estozabuni i u njihovu ~itanju. Sada smo vidjeli da se jed-na te ista brojka moè razli~ito ~itati, ovisno o tome{to zna~i. Uvijek se brojevnom rije~i iskazuje brojnostjedinica, ali se njome moè ozna~iti da je ono {to se bro-ji razli~ita spola (dvoje profesora), da je rije~ o mu{kimosobama (dvojica profesora), da te mu{ke osobe zna-mo (obojica profesora), da su parovi (dvoje ~izme), da sunera{~lanjivi skupovi (dvoji svatovi) itd. Napisanabrojka moè, dakle, zamjenjivati razli~ite brojevnerije~i. Stoga bi u tekstovima trebalo nastojati napisatislovima ono {to se èli re}i. Ina~e }e se dogoditi danapisane brojke ponekad ne}emo znati pro~itati, npr.lane 3, prasad 5, ljudi 2, gospoda 4, a pogotovo ih ne}e-mo znati staviti u odre|eni pade`. Znatièljnici kojinisu sigurni kako te brojke pro~itati rje{enje }e na}i unekom drugom jezi~nom zrncu.

86. Nakon. [umar razlikuje vrste drve}a, a jezi-koslovac vrste rije~i. Kao {to su neke biljne vrstesli~ne, tako su i neke rje~ne vrste bliske. Ta se bliskostlak{e razaznaje, ali je mnogo teè uo~iti tanahnezna~enjske razlike te rije~i rabiti u njihovu pravomzna~enju. Nije rijetkost da se rije~i nakon, poslije, izame|usobno zamjenjuju, iako nisu istozna~nice, pa~ak ni ista vrsta rije~i. Prijedlog iza ozna~uje mjesniodnos: stoji iza bukve, iza traktora, a prijedlog nakonvremenski: nakon rada, nakon mjerenja. Prilog poslijeima vremensko zna~enje, suprotno od prije, a zna~i'jednom u budu}nosti': Nije mogao do}i prije, do}i }eposlije, vjerojatno nakon sjednice. Prilog poslije ne va-lja zamjenjivati prilogom kasnije. Ispravno je: Nakonterenskoga rada podatke }e obraditi poslije (ne: kasni-je). Pravilna upotreba priloga kasnije: Ju~er su radnicipo~eli ranije raditi, a danas su zbog ki{e po~eli kasni-je. Treba samo pomisliti {to {umi zna~i raznolikostpa }e se lak{e shvatiti {to raznolikost zna~i jeziku. Ijednomu i drugomu – ìvot.

XVIII. Brojenje hrastova

Ho}e li se hrvatski jezik odràti u svijetu prevla-sti engleskoga jezika? To je pitanje postavljeno naznanstvenom skupu koji su 2000. godine organizira-li budimpe{tanski Hrvati. Ako su oni stolje}ima us-pijevali opstati i o~uvati svoj jezik, sada{nje bi gene-racije, s obzirom na to da je mnogo vi{e obrazovanihnego nekada, trebale idu}im nara{tajima ostaviti hr-vatski jezik jo{ njegovaniji i izgra|eniji. U taj ciljmnogi trebaju ugraditi svoja zrnca skrbi za materin-

ski jezik. Je li nam stalo do hrvatskoga jezika i njegu-jemo li ga dovoljno, pitanje je koje svatko treba samsebi postaviti. Ponekad se ~ini da je stanje s hrvat-skim standardnim jezikom kaoti~no. Okrugli stolMatice hrvatske o lektorima i jezi~noj kulturi (usp.Vijenac, prilog Kri` na jeziku, VIII, 158, 23. 3. 2000) po-kazao je da je nepismenost ljudi koji se bave pisanjemdosegnula zabrinjavaju}e granice. Nije rijetkost daznanstvenici mnogo lak{e pi{u na engleskom jezikunego na hrvatskome. Kad i èle pisati ispravno, je-zi~ni ih priru~nici ili zbunjuju (HPT-usluga i HPT us-luga, pejsa` i pejza`, na ào i naào), ili ih pogre{noobavje{}uju (~etinari, zapremnina, aga `/ènski rod/)ili su preskupi (usp. M. Brezin{}ak: Skupo}a jezi~nihoslonaca, Kolo IX /1999/ 4: 115–135). Doga|a se da ilektori pogrije{e (kamo sre}e da nema potrebe za nji-ma!), da recenzenti i urednici ne obave svoj posao,da neka izdanja nemaju korektora, a nerijetko i teh-nika zakaè (tko zna kako je u rukopisu nepostoje}i i»upao« u 15. redak Jezi~nih zrnaca XVII, Mehanizacija{umarstva, 24 /1999/ 3–4: 88, pa umjesto ispravnoga»dugi stari jat« stoji »dugi i stari jat«). Nema namdruge nego uporno promicati jezi~nu kulturu i tru-diti se da {to ljep{e, ispravnije i sigurnije pi{emo svo-jim materinskim jezikom. U njem bi se sve trebalonajlak{e i najradosnije izre}i.

87. Brojenje. U jezi~nom zrncu br. 85 (Mehanizacija{umarstva, 24 /1999/ 3–4: 88) ostalo je pitanje bez od-govora kako bi se ~itali ovi napisani primjeri: lane 3,prasad 5, ljudi 2, gospoda 4. Prije nego {to odgovorimona to pitanje, recimo da takav red rije~i nije pravilan ida bi se izuzetno mogao dopustiti jedino u nekoj tab-lici u kojoj bi se iskazivala brojnost (koli~ina). U hr-vatskom jeziku normalan je red rije~i: brojevna rije~+ imenica, jer zapravo brojevna rije~ otvara mjestoimenici koja dolazi zbog toga na drugo mjesto: dvahrasta. Stoga navedene leksi~ke skupine treba ovakopravilno pisati: 3 laneta, 5 prasadi, 2 ljudi, 4 gospode.Jesmo li sada sigurni kako treba pro~itati te brojke?Rije{imo odmah dvojbu: tri laneta, petero prasadi, dvojeljudi, ~etvorica gospode. Ni jedna od tih imenica nema ijedninu i mnoìnu; imenice lane, prasad i gospoda ima-ju samo jedninu, s tim da su imenice prasad i gospodazbirne jer gramati~kom jedninom (prasad se sklanjakao kost, gospoda se sklanja kao èna) ozna~uju mno-ìnu. Imenica ljudi ima samo mnoìnu. Kao biolo{kinaziv ta imenica obuhva}a i mu{ke i ènske osobe, tedvoje ljudi zna~i 'jedno mu{ko i jedno ènsko'. U ne-kim na{im krajevima imenica ljudi zna~i 'mu{karci'(do{li su ljudi i ène), pa se u tom zna~enju slaè s bro-jevnim rije~ima na -ica: dvojica ljudi. Dakle, u ovomslu~aju jedna brojevna rije~ isklju~uje drugu: ako jedvoje ljudi, ne moè biti dvojica ljudi, i obratno.

Ako imenica ima samo jedninu ili samo mnoì-nu, brojnost se onoga {to ona zna~i ne izri~e glavnim



brojevima pa se napisane brojke ne ~itaju kao jedan,dva, tri ... Izuzetak su imenice uz koje dolaze samoglavni brojevi manji od pet, kao {to je u ovom slu~ajuimenica lane: jedno lane, dva, tri, ~etiri laneta, ali se da-lje ne moè brojiti. Rije~ je o imenicama koje naj~e{}ezna~e mlado od ~ovjeka ili ìvotinje: dijete, unu~e, te-le, jare ..., ali i neke predmete: dugme, bure, tane ... Zaizricanje ve}e koli~ine uz te se imenice upotrebljava-ju druga jezi~na sredstva: {estero unu~adi, mnogo dje-ce, deset komada buradi.

88. Hrast/hrastovi. Ostanimo u svijetu brojeva,ali ovaj put u svijetu gramati~koga broja. Naime,gramati~ki se i matemati~ki broj razlikuju. Kategori-ja broja u gramatici ima samo jednu opreku: jednina~ mnoìna. U jeziku je brojivo uglavnom ono {to imai jedninu i mnoìnu. Kako je kategorija broja svoj-stvo imenica, govori se o brojivim i nebrojivim ime-nicama. Za {umare, i ne samo za njih, zanimljivo jepitanje jesu li u njihovim re~enicama uvijek pravilnoupotrijebljeni mnoìnski oblici. Primjerice, {to zna~ida je u nekom podru~ju ~esta pojava mrazova, da je je-la otporna na mrazove ili da je u nekom radu rije~ o vr-stama hrastova? Obje su imenice (mraz i hrast) brojivejer imaju i jedninu i mnoìnu. No, rije~i obi~no ne-maju samo jedno zna~enje pa treba prvo znati zna~e-nje da bi se mogao izabrati pravilan oblik. Naàlosthrvatski jezi~ni priru~nici nisu uvijek pouzdani. Ani-}ev Rje~nik hrvatskoga jezika definira hrast kao »viso-ko listopadno stablo (Quercus)«, bukvu kao »listo-padno stablo (Fagus sylvatica)«, bor kao »jedna od bi-ljaka ~etinara (Pinus)«, a jelu kao »crnogori~no stablo(Abies)«. Uz prve tri imenice navedeni su mnoìnskioblici, a uz ~etvrtu nisu. Ako se i zanemari neujedna-~enost definicija tih botani~kih naziva, {to ba{ i nijemala pogre{ka, sve su ~etiri definicije pogre{ne i ne-potpune. Primjerice, imenica hrast zna~i biljni rod,zna~i pojedina~no stablo iz toga roda i zna~i tvar(hrastovinu). U ovom se slu~aju moè govoriti o tri-ma leksi~kim i o dvama gramati~kim zna~enjimaimenice hrast. Ta je imenica brojiva, zna~i ima i jedni-nu i mnoìnu samo kad zna~i pojedina~no stablo.Kad zna~i rod lista~a (Quercus) i kad zna~i tvar, ne-brojiva je. Samo u prvom slu~aju uz imenicu moèstajati glavni broj: posjekao sam dva hrasta, osu{ilo se {esthrastova. Kada je rije~ o lu`njaku i kitnjaku, onda jerije~ o dvjema vrstama hrasta, a ne o hrastovima. Trebadobro pripaziti upotrebljava li se imenica u termino-lo{kom zna~enju. O tome }e ovisiti ho}e li do}i u jed-nini ili mnoìni.

Neki se nazivi upotrebljavaju samo u mnoìni, aneki samo u jednini. Mnoìnski oblik bukve ima dvazna~enja, porodica Fagaceae i stabla. U prvom zna~e-nju ta imenica nema jedninske oblike, a u drugomeima. Kad bukva zna~i rod (Fagus), vrstu (obi~na buk-va, Fagus sylvatica) ili tvar (bukovina), ima samo jed-

ninske oblike. Da sve to ne bi zbunjivalo, treba samoprvo vidjeti {to zna~i upotrijebljena rije~. Od zna~e-nja }e ovisiti oblik rije~i. Jo{ jedan primjer da olak{aovu malo zamr{enu sliku gramati~ke kategorije bro-ja. U op}em jeziku ma~ka je doma}a ìvotinja i moè-mo govoriti o jednoj ma~ki i o pet ma~aka. Kao nazivporodice upotrebljava se samo mnoìnski oblik: ma~ke,i tad uz tu imenicu ne moè stajati glavni broj jedna-ko kao {to ne stoji ni uz ime Vinkovci. Zaklju~imo: ka-da brojimo hrastove, brojimo zapravo samo hrasto-va stabla. Naziv vrste i roda ima samo jedninske obli-ke. Stoga se organiziraju znanstveni skupovi o hras-tu (misli se na rod), a ne o hrastovima ({to bi zna~iloo stablima), pi{e se monografija o jeli (Abies) i sl.

Kad znamo da jedninske i mnoìnske oblike ima-ju imenice kojima se ozna~uju izvanjezi~ni predmetikoji se mogu brojiti, lak{e }emo upotrijebiti pravilneoblike i od imenica mraz, snijeg, ki{a. Njima se imenu-ju jedinstvene pojave u prirodi koje se ne mogu broji-ti. U tom se zna~enju te imenice upotrebljavaju samou jednini: u rano je prolje}e ~est mraz, ove je godine bilomalo ki{e i dosta snijega. Mnoìnski oblici mrazovi (nemrazevi), snjegovi, ki{e pripadaju op}em leksiku, ~es-to pjesni~komu jeziku (Da su snijezi, ve} bi okopnuli ...),a ne nazivlju. Ovdje nije kraj pri~e o jednini i mnoì-ni. Mnoge imenice imaju samo jedninu (jelovina, med,olovo, ozon, li{}e, bol) ili samo mnoìnu (vile, sanjke,vrata, svatovi) pa na to treba misliti kad se upotreblja-vaju njihovi oblici i kad se èli ozna~iti njihova koli-~ina.

XIX. Isto ili sli~no

[to se doga|a s hrvatskim jezikom na kraju 20.stolje}a? I bez istraìvanja o~ito je da se s promjenomdràvnoga statusa Hrvatske i dru{tvenim promjena-ma koje su nastale mijenjao i hrvatski jezik. Te{ko jere}i je li smjer kojim je hrvatski jezik krenuo na po-~etku posljednjega desetlje}a isti i na kraju toga de-setlje}a. Nema valjanih istraìvanja pa ni zaklju~akapotkrijepljenih valjanim podacima. Hrvatski jeziko-slovci nisu znali iskoristiti slobodu i nadoknaditi sveono propu{teno u pro{lim, za hrvatski jezik te{kimvremenima. Iako je objavljeno mnogo knjiga o jezi-ku, malo je onih koje su rezultat osmi{ljenih istraì-vanja, a vi{e je sli~nih djela koja na isti ili na sli~anna~in govore o istome. Javnih je raspri bilo dosta, alijezik od njih nije imao koristi jer one nisu ni vo|enezbog jezika. Planskoga istraìvanja i objavljivanja te-meljnih djela nije bilo. Javne ustanove koje to trebajuraditi potro{eni novac nisu opravdale rezultatima.

Jedan drugi ra~un bio je pogre{an i to treba priz-nati. Dogodilo se da je autorica ovih zrnaca pi{u}i obrojenju pogrije{ila broje}i pa se izgubilo 86. zrnce.Tako je niz u Mehanizaciji {umarstva ve}i za jedno zrn-ce (u ovoj je doradi ono dodano). To je samo dokaz da



uz broj (gramati~ki), brojeve (vrsta rije~i) i brojenje(brojivo/nebrojivo), o ~em je bilo rije~i u Jezi~nimzrncima XVII i XVIII, i brojke mogu pomutiti raznera~unice.

89. Ime. Ima dosta pravila o pisanju velikoga slo-va i pri kolebanju treba pogledati u pravopis. No, iupu}enijima je ponekad te{ko odlu~iti pi{e li se nekarije~ velikim ili malim slovom, ali je jo{ teè lektoruako ne zna {to zna~i rije~ napisana velikim slovom.Treba najprije znati je li CRNI LUG naselje ili {uma. Uprvom se slu~aju obje rije~i pi{u velikim slovom (CrniLug), a u drugome samo prva (Crni lug). Pravopisnopravilo kaè da se imena pi{u velikim slovom, ali ni-je dovoljno znati je li rije~ o imenu ili nije. Nisu svaimena jednorje~na, neka su i vi{erje~na, a u tom slu-~aju treba znati {to ona imenuju. Ako je rije~ o vi{e-rje~nim imenima kontinenata, dràva i naseljenih mjes-ta, sve se sastavnice pi{u velikim slovom: SjevernaAmerika, Republika Hrvatska, Staro Petrovo Selo. U os-talim zemljopisnim imenima i imenima raznih usta-nova, tijela i sl. pi{e se samo prva sastavnica velikimslovom, ako je posrijedi vi{erje~nica: Gorski kotar, Hr-vatsko zagorje, Vransko jezero, Hrvatska akademija zna-nosti i umjetnosti. Ako je u imenu jo{ jedno ime, onose tako|er pi{e velikim slovom: Uprava {uma Delnice.Kapela je ime planinskoga masiva i zato se pi{e veli-kim slovom. Ono ostaje i u imenima dviju planinakoje ~ine taj masiv: Velika i Mala Kapela. Naj~e{}e supogre{ke {to se obje sastavnice u drugoj skupini to-ponima napi{u velikim slovom: Gorski Kotar, i {to sene razlikuje {to je ime, a {to nije ime. Ako je rije~ oupravama {uma u Delnicama i Senju, ne treba upravepisati velikim slovom jer je to op}a imenica, a ne ime.Ime se uvijek odnosi na jedan entitet u izvanjezi~nojstvarnosti ili na skupinu koja djeluje kao cjelina uodnosu na druge takve skupine (Eskimi). U na{emslu~aju treba razlikovati Uprava {uma Delnice i Upra-va {uma Senj od uprava {uma Delnice i Senj. Sli~no bibilo kad bi se reklo, primjerice, susret studenata {u-marskih fakulteta iz Zagreba i Sarajeva ili susret studena-ta [umarskoga fakulteta iz Zagreba i [umarskoga fakulte-ta iz Sarajeva. Nije uvijek lako odrediti {to je ime jerjedna imenica moè biti i vlastito ime (planet Zemlja) iop}a imenica (zemlja je od su{e ispucala). Pri dvojbitreba uvijek misliti na to je li rije~ o imenu. Pritom je~esto potrebno izvanjezi~no znanje da bi se moglo is-pravno primijeniti pravopisno pravilo. Treba jedno-stavno znati kako slu`beno glasi ime i {to je njime ime-novano. Kad se zna da je Snje`nik u Hrvatskoj, a Sne`niku Sloveniji, nije potrebno pisati hrvatski Snje`nik. Nijepotrebno pisati ni Li~ka Plje{ivica jer je u Lici Plje{evi-ca, a blizu Zagreba Ple{ivica. Znamo da je Ju`na Ame-rika kontinent i da se prva rije~ prema pravopisu pi{evelikim slovom. Znamo tako|er da je ju`na Hrvatskasamo zemljopisno odre|enje jednoga podru~ja koje-

mu to nije ime i da se zato prva rije~ pi{e malim slo-vom. Velikim i malim slovom ozna~uju se razli~itisadràji. Stoga treba razlikovati i ovakve primjere:zavr{io je {umarski fakultet (a ne strojarski), diplomiraoje na [umarskom fakultetu u Zagrebu (ime ustanove).Turist vi{e voli vidjeti stari grad nego novi, moè pos-jetiti Stari grad (ime dijela grada) ili Stari Grad (nase-lje na Hvaru), a moè i Starigrad (naselje pod Velebi-tom). Njega }e mo`da zaboljeti noge od hodanja, anas glava od na{ega pravopisa.

90. Navezak. U posljednje vrijeme mnogi se pita-ju treba li pisati, primjerice, {umarskoga ili {umarskog,odnosno je li prvo ispravno, a drugo pogre{no. Posada{njoj gramati~koj normi ispravno je oboje. No,kad postoji mogu}nost izbora, postavlja se pitanje{to se ipak preporu~uje, {to je bolje. Svaki autor imapravo napisati kako èli, a na jezikoslovcu je da objasnio ~em je rije~. A rije~ je o navescima a, u, e u genitivu,dativu i lokativu jednine pridjevno-zamjeni~ne sklo-nidbe mu{koga i srednjega roda: {umarskog(a), {u-marskom(u, e). Dana{nje gramatike dopu{taju: student{umarskog/{umarskoga fakulteta (o velikom i malomslovu usp. to~ku 89), na {umarskom/{umarskomu/{u-marskome fakultetu. Starije hrvatske gramatike nisupoznavale naveske i ti su pade`ni oblici imali samopo jedan lik. Genitiv je glasio {umarskoga, dativ {u-marskomu, a lokativ {umarskom. Dakle, student [u-marskoga fakulteta u Zagrebu, idem prema [umarskomufakultetu, ispiti na [umarskom fakultetu. Da ne budesve jednostavno, pobrinuli su se jezikoslovci. Kad jepak rije~ o lokativu jednine mu{koga i srednjega ro-da u pridjevno-zamjeni~noj sklonidbi, danas se u tek-stovima pisanim njegovanim jezikom rabi gotovo is-klju~ivo oblik na -ome: u [umarskome listu. Je li i ovdjeglavnu ulogu odigrao koji jezikoslovac ili je nadja~a-la èlja da bude svakako druga~ije nego prije (zbog~ega su izvje{}a o djelatnicima bila potisnula izvje{tajeo radnicima), nije sada tako bitno, ali se u ovom slu~a-ju i{lo i mimo sustav i mimo tradiciju i mimo grama-ti~ke propise (norma dopu{ta i takav, akuzativni ob-lik). Svi dokazi da je u hrvatskim gramatikama dovukovaca, dakle do kraja 19. st., lokativni nastavak-om, a samo izuzetno -ome, {to potvr|uje i povijesno idijalektno stanje, a {to su i srpski jezikoslovci prizna-vali kao »zapadno obilje`je«, nisu uspjeli zaustaviti{irenje lokativnoga nastavka -ome. Ni u ovom slu~a-ju nema mjerodavnih koji bi odredili {to je pravilno.Zato samo preporu~ujemo da tko èli pisati njegova-nijim stilom i ostati na tragu hrvatske gramati~ketradicije, neka pi{e -oga, -omu, -om.

91. Gra|evinski/gra|evni. Homonimi (rije~i kojesu izrazno jednake, ali su zna~enjski toliko udaljeneda se ni po jednom obilje`ju ne preklapaju) i sinoni-mi (rije~i koje se izrazno razlikuju, ali zna~e isto) ni-su problem pri pisanju, oni su u jezikoslovlju uglav-



nom teorijski problem. Zanimljivo je da se raspre ve-}inom vode oko razli~itoga shva}anja {to je isto.Istost ne zaokuplja samo jezikoslovce jer pred njomzastaju i drugi znanstvenici. Treba se samo osvrnutina povijest utvr|ivanja biljnih vrsta pa da se vidi ko-liko je bilo razilaènja u shva}anju {to je isto, a {to jerazli~ito. U jezi~nim zrncima vi{e smo puta poku{alirazgrani~iti {to je isto, a {to je samo sli~no, dakle raz-li~ito. Zbunjuju rije~i, a njih ima dosta, koje su izraz-no sli~ne, ali se zna~enjski razlikuju. Stoga uvijek tre-ba malo vi{e opreza pri upotrebi takvih rije~i. Kao{to {umar nikako ne moè zamijeniti jelu sa smre-kom, tako ni jezi~ni znalac ne moè zamijeniti ja-bu~ni i jabukov, civiliziran i civilizacijski, {umarev i {u-marski, oto~ki (od Otok) i oto~ni (od otok) itd. Pridjevigra|evinski i gra|evni izrazno su sli~ni, ali svaki imasvoje zna~enje: gra|evinski 'koji se odnosi na gra|evi-ne', npr. gra|evinska konstrukcija, gra|evinski radnik, agra|evni 'koji se odnosi na gra|u i gradnju (gra|e-nje), koji sluì za gradnju', npr. gra|evni materijal, gra-|evno drvo. êsto se pi{e gra|evinski materijal umjestogra|evni. Tu je i tre}i pridjev: gra|evinarski 'koji se od-nosi na gra|evinare i gra|evinarstvo', npr. gra|evi-narski fakultet. Sli~no, a ipak nije isto.

XX. Od vi{ka glava ne boli

U znanstvenom jeziku naj~e{}i su jezi~ni proble-mi s nazivljem. Svaka struka ima svoje nazivlje, ali seznanstvenici sre}u i s nazivljem drugih struka te jepotrebno osvrnuti se i na nj. Dvojbâ uvijek ima pre-vi{e i s op}eupotrebnim jezikom, od pravopisnih,preko reda rije~i u re~enici, tvorbe rije~i do izbora ri-je~i. Zavr{it }emo niz jezi~nim zrncima koja su ostalaneobjavljena ili su se nametnula u suradnji sa {umar-skim znanstvenicima.

92. Okolica/okolina/okoli{. Jezi~na je norma ukup-nost najustaljenijih tradicionalnih ostvaraja jezi~no-ga sustava, izabranih i utvr|enih u procesu dru{tve-ne komunikacije, odnosno skup povijesno ostvare-nih mogu}nosti jezika kao sustava koje je neka je-zi~na zajednica prihvatila kao obvezuju}e u javnojkomunikaciji. Ona se s vremenom, kao i sve norme,mijenja. U hrvatskom slu~aju nije poznato tko je mje-rodavan za mijenjanje jezi~ne norme, tko odlu~uje{to bi se trebalo mijenjati i tko bi na taj na~in usmjera-vao razvoj standardnoga jezika. I to je na{ najve}iproblem. U nas su se oduvijek vodile iscrpljuju}erasprave {to je od dvoga bolje, danas ne}e ili ne }e, ju-~er padalina ili oborina, mrki ili sme|i medvjed, a prijetridesetak godina i okolina, okolica i okoli{. Iz svih jepriloga bilo jasno da su okolica i okoli{ zemljopisni,prostorni pojmovi: U okolici je Zagreba skijali{te, a oko-lina sociolo{ki: Stalno je bio u sukobu s okolinom. Prem-da se smatra da su samo okolica i okoli{ istozna~nice uprostornom zna~enju, mala razlika ipak postoji u nji-

hovoj razdiobi. Okoli{ ozna~uje bliì prostor: Okoli{ jeku}e lijepo ure|en, a rijetko bi tko rekao: u okoli{u Zag-reba. Budu}i da je ta rije~ najmanje zna~enjski i upo-trebno optere}ena, ona se terminologizirala te je pos-tala ekolo{ki naziv. U raspravi se previ{e nagla{avaoodnos ~ovjeka i prirode, a premalo se vodilo ra~unao tome da zdrav ìvot razumijeva ukupnost uvjeta ukojima ~ovjek ìvi, dakle i prirodnih, i dru{tvenih ikulturnih. Bilo je prijedloga da se kao ekolo{ki nazivuzme okolina jer od triju rije~i ona tvorbeno (okol-ina)ima naj{ire zna~enjsko polje, me|u ostalim skupno(kao dru`-ina) i prostorno (kao ~ist-ina, pad-ina), ali jeizbor pao na okoli{ kao ekolo{ki naziv, okolina je osta-la dru{tveni, a okolica zemljopisni pojam. Kad se rije~jednom terminologizira, to zna~i da ima zna~enjekoje joj damo. Ipak je rasprava urodila plodom: jed-na je dvojba rije{ena.

93. One~i{}enje. Pravni tekstovi ponajbolje po-kazuju kako se standardni jezik razlikuje od jednogafunkcionalnoga stila do drugoga. Svaki }e lektor datiprednost ekolo{komu nazivu one~i{}enje. Me|utim,pravnici razlikuju dva naziva: zaga|enje, koje je za-konski ka`njivo, i one~i{}enje koje nije ka`njivo. Jezi-kom posu|enica re~eno, lektor bi grdno pogrije{ioda imenice polucija i kontaminacija proglasi sinonimi-ma i da dade jednoj prednost. Sli~no je i s rije~imazemlja i dràva, koje su u op}em jeziku istozna~nice,ali u jeziku prava nisu jer me|udràvni sporazumpotpisuju dràve, a ne zemlje. Takvih primjera imajako mnogo i prije upotrebe rije~i treba razmisliti onjezinu zna~enju.

94. Kut i ugao. Prvo treba re}i da su obje rije~i uredu, ali nije u redu ako se upotrijebe oblici kutem ikutevi umjesto kutom i kutovi (usp. to~ku 51) i ako utekstu jedna rije~ zamijeni drugu. êsto se doga|a,~ak i u znanstvenim tekstovima, da se umjesto kutnapi{e ugao. Pri tome se uop}e ne razmi{lja da smosvi u {koli u~ili o pravokutnim trokutima, o pravo-kutnicima, da smo se sluìli kutomjerima ... U fizici imatematici u hrvatskom je jeziku kut, ali moèmo idalje nekoga ~ekati na uglu Frankopanske i Ilice ilina sjeveroisto~nom uglu HNK-a.

95. Zbroj. Odavno se zna da je u hrvatskom jezi-ku ispravna rije~ zbroj, a da zbir nije nikad bio poèlj-na rije~. Me|utim, pridjev zbirni ostao je u upotrebi,~ak i u hrvatskim gramatikama. Sli~no se dogodilo is glagolom dozvoliti (rusizam) umjesto kojega se uvi-jek preporu~ivao hrvatski dopustiti, ali je ostala ime-nica dozvola (npr. voza~ka), iako imamo lijepu rije~dopusnica. Kad je rije~ o pridjevu zbirni, umjesto nje-ga se moè re}i zbrojni ili skupni. Jo{ je davne 1812.godine [ime Star~evi} u svoj gramatici, prvoj hrvat-skoj gramatici pisanoj hrvatskim jezikom gotovo bezijedne posu|enice, imenice li{}e, granje, drve}e nazivao»sakupivo ime«, {to bi se danas reklo skupne imenice.



Zna~enjski je to ispravnije jer te imenice nisu nika-kav zbroj istovrsnih predmeta, nego su skup. Treba-lo bi najprije iz gramati~koga nazivlja izbaciti pridjevzbirni (zbirne imenice), pa onda i iz drugoga stru~no-ga nazivlja (npr. zbirni podaci su skupni podaci).

96. Obrada/obradba. Jezik ima svoje zakone i ne-jezikoslovci ih ne moraju znati. No, svaki izvorni go-vornik trebao bi »imati jezi~ni osje}aj«, kao {to se tozna ~esto re}i kad se ne znaju jezi~na pravila. Dovolj-no je primijeniti analogiju ili naliku, kako bi to u 19.st. hrvatski rekao genijalni Bogoslav [ulek, ina~eSlovak koji je po~eo u~iti hrvatski s 22 godine. U {u-marstvu se i u drvnoj industriji obra|uje drvo. Jednipi{u o obradi, a drugi o obradbi drva. Obje su imenicedobre, iako tako ne misle svi. Pro~itah primjedbu vi-soko{kolovanoga stru~njaka da mora biti obrada jerje glagol obraditi, a nije obradbiti. Trebalo se samo sje-titi primjera kao {to su boriti se > borba, porediti > po-redba, dvojiti > dvojba, narediti > naredba, izraditi > iz-radba, pa i obraditi > obradba itd. Prema tomu te suimenice tvorene dometkom -ba na osnove izrad-, ob-rad-, pored- potpuno ispravno. Neke imaju istozna~nutvorbu (dvostrukosti u jeziku nisu rijetkost) domet-kom -a, kao {to su izrada, obrada, razrada ..., a ve}i dionema. Tvorba dometkom -ba ima prednost jer se odtakvih imenica dalje lako tvore druge izvedenice: iz-vedbeni, obradbeni, poredbeni ... Od glagolskih imenicana -nje (gnojenje, hranjenje ...) ne tvore se pridjevi, a oddosta istozna~nih imenica na -a pridjevi se ne rabe(izradni, obradni ...). Na kraju krajeva, {to bi prirodabez hranidbenoga lanca!? (Usp. to~ku 59.)

97. Normacija. Nakon stvaranja hrvatske dràvevratilo se dosta rije~i koje su u pro{losti bile uobi~aje-ne u hrvatskom jeziku. Me|u oìvljenicama bila je irije~ norma. S njom nema problema osim {to prevodi-telji s engleskoga i dalje pi{u standard kad je rije~ opropisima. (Rije~ standard nije sasvim potisnuta, ra-bimo ju kad govorimo o niskom ili visokom ìvot-nom standardu.) Ni glagol normirati nije sporan, spor-na je postala imenica tvorena od njega. Pojavila senormizacija unato~ brzoj reakciji nekoliko stru~njaka.(Op{irnije o tome M. Brezin{}ak, Temeljna mjerenjamase, HMD, Zagreb 2005.) Kako je normizacija normi-rana? Jednostavno, pogre{kom. Iako je jasno da taimenica tvorbeno naru{ava jezi~ni sustav, u{la je ujezik na velika vrata preko zakona, dràvnih tijela irje~nikâ. A sve je jako jednostavno. Imenice na -acijatvore se od dvovidnih (svr{enih i nesvr{enih) glago-la stranoga porijekla na -irati tako da se -irati odbaci idoda -acija: adapt-irati > adaptacija, not-irati > notacija,jot-irati > jotacija, stagnirati > stagnacija, norm-irati >normacija, organiz-irati > organizacija, alkaliz-irati > al-kalizacija. Dràvnomu zavodu za normizaciju i mje-riteljstvo netko je od jezikoslovnih autoriteta daotakvo ime (prije je bila standardizacija te je u ovom

slu~aju djelovala analogija), iako u hrvatskom jezikunema glagola normizirati pa onda nema ni imenicenormizacija. Nikomu nije palo na pamet da ne{to nijeu redu s normizacijom jer nije postojala imenica nor-miziranje analogno imenici standardiziranje. Otkadpostoji Zavod za normizaciju i mjeriteljstvo postoji inaziv normizacija, koji je u{ao u zakone i u sve novijerje~nike (npr. V. Ani}: Rje~nik hrvatskoga jezika, J. [o-nje /ur./: Rje~nik hrvatskoga jezika). Pri lektorskompoku{aju da ne u|e u prijevod Sporazuma o stabiliza-ciji i pridruìvanju, jer }e se nazivlje u njem normiratiza daljnje prevo|enje ostalih dokumenata Europskezajednice, nije se uspjelo jer je normizacija ve} normi-rana. Me|utim, upornost se nekoliko stru~njaka is-platila. U hrvatskom prijevodu Pojmovnika Eurovoc,verzija 4.2, koji sluì za indeksiranje dokumenata udokumentacijskim sustavima europskih institucija injihovih korisnika, umjesto dosada{njih pojmova nor-mizacija i Europski institut za normizaciju stoji normira-nje i Europski institut za normiranje, a umjesto Zavodaza normizaciju i mjeriteljstvo osnovane su druge us-tanove. Imamo tvorbenu porodicu: norma, normirati,normiranje, normacija, normacijski, normativ, normativac,normativan, normativno, normativnost, normativizam,normativistika, normativist, normirac, a normizaciju treba{to prije zaboraviti.

98. Nazivoslovne poro|ajne muke. Ako jeziko-slovac ne zna {to je ispravno, kako }e znati obi~nigra|anin koji èli pisati i govoriti uzornim jezikom?Iz jezikoslovne je radionice posljednjih godina izi{aoniz poro|ajni, porodni, porodiljski, porodiljni, rodiljski,materinski dopust. Jo{ je ve}u zbrku unosio zakon kojisa svojim propisima, pa i nazivljem obvezuje. Rade}ihrvatsko-ruski rje~nik, moskovski se slavist ArturBagdasarov na{ao gotovo pred gordijskim ~vorom:koji pridjev koje mu nude hrvatski jezikoslovci usvojim radovima izabrati. Odmah na po~etku trebare}i da su svi pridjevi dobro tvoreni, ali svaki putkad je rije~ o pridjevima, treba obratiti pozornost nazna~enje imenica od kojih su tvoreni. U ovom je slu-~aju rije~ o rodilji (porodilja je babica), èni koja je ro-dila, pa je jedino ispravan rodiljski dopust. Dopust jenjezino pravo, a njega se moè prenijeti na oca ili nadrugu osobu, ovisno o tome {to zakoni u kojemdru{tvu odre|uju. Taj primjer vrlo zorno pokazujeda svaki put treba dobro razmisliti {to zna~i rije~ odkoje je nastala izvedenica, nova rije~. Kad bismo sesamo malo zamislili nad elektronskom po{tom, kojuuporno svakodnevno ponavljamo, vidjeli bismo bezvelikoga gramati~koga znanja da je pridjev elektron-ski tvoren od imenice elektron i da na{a po{ta nemaveze s elektronima (ali elektronski top ima), nego imaveze s elektronikom pa je zato elektroni~ka po{ta, kao{to su elektroni~ka knjiga, elektroni~ki mediji, elektro-ni~ko bankarstvo, elektroni~ko ra~unalo.



99. Povjesnik. Svaka struka ima svoju povijest injezine istraìva~e. Kako se zovu znanstvenici kojiprou~avaju povijest {umarstva? Nasuprot tvorbe-nim ina~icama historik i histori~ar stranoga porijeklapostoje doma}e istozna~nice povjesnik i povjesni~ar. Iu tome su se jezikoslovci razilazili. Rje~nik hrvatskogaili srpskoga jezika (JAZU, 1880–1976) ima obje rije~i,pisane s ije, s potvrdama tek iz 19. stolje}a. VatroslavRoì} (Barbarizmi u hrvatskom jeziku, 31913) i TomoMareti} (Hrvatski ili srpski jezi~ni savjetnik, 1924) pre-poru~uju povjesnik. Hrvatski pravopis iz 1944. normirapovjesni~ar (po njem se pisalo povjestni~ar), a povjesnik(povjestnik) proskribira. Pravopis hrvatskoga ili srpsko-ga jezika (1951) Dragutina Borani}a propisuje upravosuprotno. Ani}ev Rje~nik rije~ povjesnik smatra zas-tarjelicom. Budu}i da po svojoj slavenskoj etimologi-ji povijest zna~i 'pripovijetka' i da je u vezi s glagolompovijedati, imenica povjesnik zapravo zna~i 'onaj kojipi{e ili pripovijeda povijest'. Povijest je danas znanostpa za imenovanje osobe koja se njome bavi kao zani-manjem prednost ima imenica povjesni~ar jer ulazi uisti tvorbeni uzorak kao i botani~ar (usp. to~ku 74). Snormativnoga je stajali{ta ona stilski neutralna, dokje imenica povjesnik stilski obiljeèna, a pogotovo bito bila imenica za ènsku osobu – povjesnikinja.

100. Aorist i imperfekt. Aorist ozna~uje pro{lutrenuta~nu radnju, a imperfekt pro{lu trajnu radnju.Prvi se na~elno tvori od svr{enih (posjekoh), a drugiod nesvr{enih (sijecijah) glagola. Oba su vremenastilski obiljeèna i nisu obilje`je znanstvenoga stila.No, ako su obilje`je stila pojedinca, kao {to je slu~aj sjezikom umirovljenoga profesora [umarskoga fakul-teta Rudolfa Sabadija, lektor ih ne bi trebao po svakucijenu mijenjati u perfekt. Ti su se oblici po~eli odav-no gubiti iz upotrebe, a rijetko ih je tko znao tvoriti,pogotovo imperfekt. No, aorist se vratio s elektro-ni~kom komunikacijom. Istraìvanje je pokazalo daje zbog kratko}e oblika (aorist je kra}i od neutralno-ga perfekta: posjekoh nasuprot posjekao sam) postaoobilje`je SMS-ova. Naàlost, ponekad jezi~ni priru~ni-ci ne}e biti od pomo}i onomu tko se èli podsjetitikako glase ti oblici. Tako se dogodilo da po jednojsuvremenoj gramatici imperfekt glagola htjeti glasiho}ah, ho}a{e, a po drugoj je taj oblik zastario, ali jeipak naveden uz hotijah i htijah. Po prvoj je aorist is-toga glagola htjedoh, a po drugoj htjedoh, htjeh i hotjeh.Odakle ti primjeri? Preuzeti su iz Gramatike i stilistikehrvatskoga ili srpskoga knjièvnog jezika (1899) TomeMareti}a. No, Mareti} uz oblik hotjeh kaè da je na-{ao samo jednu potvrdu (iz Istorije oblika /1874/\ure Dani~i}a), a Akademijin Rje~nik biljeì ~estepotvrde do 18. st., a ve} rje|e u 19. st. No, eto on je idanas propisan. I nije jedini te vrste. Svaki ~itatelj ne-ka provjeri koji bi od tih oblika upotrijebio. Pretpos-

tavljam da bi naj~e{}i odgovor bio htjedoh (aorist) ihtijah (imperfekt).

101. Radovi. O radovima na sje~i bilo je rije~i uto~ki 38. Nije lo{e ako se u {umarstvu mnogo radi, alije lo{e ako u jeziku ima previ{e nepotrebnih radova:radovi premetanja, radovi odràvanja, radovi iskori{tava-nja, radovi na izno{enju drva ... Glagolske imenice ve}zna~e radnju pa su uz nju suvi{ni radovi, dovoljno jesamo odràvanje, iskori{tavanje, sje~a, izvla~enje ... Kadje pak rije~ o izno{enju, valja re}i da osoba iznosi, atraktor izvla~i i izvozi drva. Sama se radnja naziva iz-vla~enje i izvoènje. To su dovoljno te{ki poslovi i netreba ih oteàvati dodavanjem radova na njih.

102. Hrvatski jezik i EU. Po~etak pristupnih pre-govora s EU-om odrazit }e se na sve djelatnosti u Hr-vatskoj. Prije samih pregovora po~elo je uskla|iva-nje hrvatskoga zakonodavstva sa zakonodavstvomEU-a. Zasad je u prvom planu najva`nije prevo|enjepravne ste~evine (acquis communautaire) i s tim u veziproblem odabira i osposobljavanja stru~njaka za tajveliki i odgovorni posao, ali i problem osposobljava-nja hrvatskoga jezika da moè valjano odgovoriti nataj izazov. Kad se prevodio Sporazum o stabilizaciji ipridruìvanju, poku{avao se sa stru~njacima na}i hr-vatski naziv za jedan od osnovnih naziva, a to jeacquis communautaire, koji obuhva}a u prvom redupravne propise, ali uklju~uje i praksu Suda EZ-a idruge pravne akte. Taj francuski naziv, preuzet u en-gleski i u neke druge jezike, zbog nemogu}nosti bilokakve prilagodbe u hrvatskome je nepoèljan, {to sepokazalo ve} na samom po~etku kad su prevoditeljisklanjali samo drugi dio, dakle pridjev, i pritom nas-tavak odjeljivali spojnicom kao da je rije~ o kratici(acquis communautaire-a). Trud se isplatio. Acquis jeostao u razgovoru, ali je u Sporazum i u sve kasnijedokumente u{la hrvatska istovrijednica: pravna ste-~evina (Europske zajednice). Tako uz slovenski (pravnired) i uz njema~ki (Besitzstand der Gemeinschaft) i hr-vatski ima svoj naziv za acquis. Naàlost, jezikoslov-ni argumenti ponekad nisu dovoljni da stru~njakeuvjere da grije{e. Pridjev Zajedni~in nikako nisu htje-li prihvatiti, iako im je sasvim normalna sintagmaMati~in odbor, iako su zbog dvozna~nosti na krajuipak pristali na pridjev u Zajedni~ine sankcije i Zajed-ni~ina kontrola, ali su ostala tijela Zajednice. Iz istih jerazloga sve vi{e memoranduma na kojima stoji ureddekana, ured predsjednika i sl., a mnoè se sintagme ti-pa Pula film festival, Zagreb film festival, internet pretra-ìvanje, pa izlazi da Hrvati sve manje znaju tvoritipridjeve. Otkada su hrvatskomu uhu odjednom pos-tali strani izrazi dekanov/predsjednikov ured, Pulski/Zagreba~ki filmski festival, internetska stranica, internetskopretraìvanje? Hrvatski jezik ima velike mogu}nostitvorbe pridjeva kojima se moè mnogo preciznijeimenovati nego engleskim, npr. u hrvatskome nije



svejedno ho}e li se trade uz imenice prevesti s trgo-vinski (tokovi) ili s trgova~ki (kredit) ili banking u nekimizrazima s bankarski (sustav), bankovni (ra~un) ili samobanka.

103. Kratice. Kod kratica uvijek ima problema,od pitanja strana ili doma}a, njihova ~itanja i razrje-{enja, sklanjanja do mjesta u re~enici. Hrvatski se je-zikoslovci, naàlost, ne bave kraticama ni teoretski(npr. njihova tvorba) ni prakti~no (nema rje~nikakratica, koji bi se svako malo trebao aùrirati). Akose preuzima strana kratica, tada se ne misli na to izkojega je jezika pa se puno ime daje redovito na en-gleskome, a kratica je zapravo iz francuskoga, {to jeposve vidljivo iz redoslijeda slova koja zamjenjujurije~i, npr. CEN nije engleska kratica od EuropeanCommittee for Standardization nego francuska od ime-na Comité Européen de Normalisation. Drugi je prob-lem mjesto kratice u re~enici (usp. to~ku 43). Hrvatskisu tekstovi preplavljeni kraticama ispred imenica,npr. CARDS program, EU komisija, EU propisi i sl.umjesto program CARDS, Komisija EU-a, propisiEU-a ... Ne razmi{lja se uop}e o tome da je dio kraticapreuzet, npr. WTO, i da bi u tom slu~aju trebalo svete kratice izgovarati prema hrvatskoj normi (ve-te-o),a da je dio napravljen prema hrvatskim imenima,npr. EZU^ (Europska zajednica za ugljen i ~elik).Kad postoje hrvatske kratice za me|unarodna tijela,treba njih upotrebljavati, pa stoga treba pisati EEZ(Europska ekonomska zajednica), a ne EEC.

104. Mjerne jedinice. Postoje zatvoreni leksi~kipodsustavi s ograni~enim brojem ~lanova pa bi sepravila o njihovu liku i njihovoj upotrebi trebala lakousvojiti. Upravo je s njima najvi{e problema, kao {toje slu~aj s brojevima o kojima je vi{e puta bilo rije~i uJezi~nim zrncima (to~ke 3, 83, 84, 85, 87, 88 i dr.). Nazi-vi i znakovi za mjerne jedinice tako|er su manji zat-voreni skup, odavno su popisani, opisani i propisa-ni. Unato~ tomu stalno se javljaju »ispadi iz susta-va«. Od svega je najgore kad se takvi ispadi javetamo gdje ne bi smjeli biti. Pred neusugla{eno{}uHrvatskoga enciklopedijskoga rje~nika (Novi Liber, 2002)sama sa sobom ostaje se bez rije~i. Na str. 1567 mjer-na se jedinica za energiju, rad i toplinu pi{e dùl, a nastr. 290 natuknica dùl (dàul) upu}ena je na joule, ko-ja je obra|ena na str. 535 pod Joule, James Prescott.Jednako su tako obra|eni i drugi mjeriteljski nazivi,npr. vat/watt, bekerel/becquerel (tu se sugerira da je is-pravno bekrel), njutn/newton, grej/gray (tu je iznena-da obrada pod apelativom, a ne pod imenom kao uprethodnim slu~ajevima). Nedosljednosti nikad kra-ja. Neki su nazivi jedinica SI (u rje~niku su tako i de-finirani) ipak pisani kao prilago|enice: metar, sekunda,kilogram ... U rje~niku je, dakle, ve}ina naziva preuze-ta kao tu|ice u svojoj izvornoj grafiji, a na kraju knji-ge u tablici kao prilago|enice u hrvatskom jeziku,

kako su u to vrijeme bile propisane hrvatskim Zako-nom o mjernim jedinicama i kako ih je za taj rje~nik u 8tablica pregledno dao Stanislav Sever, koji naravnonije imao veze s obradom u rje~niku, {to se moèpro~itati u napomeni izdava~a. Zloslutna je re~enicapri kraju te napomene (str. 1571): »U samome Rje~ni-ku, pored fonetskog, kao prioritetno uneseno je eti-molo{ko nazivlje koje je u me|unarodnoj upotrebi,~emu }e se u dogledno vrijeme prilagoditi i hrvatskipropisi.« Ne}emo komentirati »fonetsko« i »etimo-lo{ko« nazivlje jer je to tema za jezikoslovni ~asopis,ali moramo uo~iti o~iglednu poveznicu. Dogodilose! Ravnatelj Dràvnoga zavoda za mjeriteljstvo daoje na javnu raspravu Pravilnik o mjernim jedinicama,koji zamjenjuje dosada{nji Zakon o mjernim jedinica-ma. U njem je preslikana jezi~na nedosljednost iz Hr-vatskoga enciklopedijskoga rje~nika kao da su isti auto-ri. Osnovne su jedinice prilago|enice u hrvatskome:metar, kilogram, sekunda, amper ..., a izvedene tu|ice(strane rije~i): wat, ohm, henry, luks, radijan, steradi-jan ... Boè moj, kakav je to gemi{t! Malo doma}ih,malo stranih, a onda me|u stranima odjednom opetdoma}e. Otkuda luks, radijan, steradijan ... me|u »eti-molo{kim« nazivljem? Te su rije~i slovopisno prila-go|ene hrvatskomu (izvorno su: lux, radian, stera-dian). Opravdanje da idemo u Europu pa da trebamoimati me|unarodno nazivlje ~ista je besmislica. Stra-nac ne}e razumjeti hrvatski tekst samo zato {to unjem pi{e da àrulja ima 100 wata, a ne 100 vata. Pre-ma tomu Pravilniku elektroinènjer u svom tekstumoè napisati 12 ampera, 100 wata. Tomu ne trebakomentara. Na kraju ~ovjeka spopadne golema tugakad vidi kakav je odnos dràve (Dràvni zavod zamjeriteljstvo!) prema slu`benomu jeziku koji je pro-pisala. Dovoljan je jedan primjer iz Pravilnika: »Izu-zetak je litra, koja se ozna~uje jednim od dvaju mo-gu}ih znakova: verzalnim (»velikim«) ili kurentnim(»malim«) slovom (L i l).« Bez obzira na sve {kolskereforme, prva{i}i po~inju svoj obrazovni put u~e}ipisati velika i mala slova. Bez navodnika. Netko je,~ini se, zaboravio prve lekcije.

105. Pravopisni znakovi. O spojnici i crtici te objelini usp. to~ku 53. Uporno mijenjanje spojnice ucrticu tamo gdje ona mora do}i i davanje usmenihsavjeta na kojem se mjestu na tipkovnici nalazi crticaurodilo je plodom. Sve se ~e{}e u {umarskim teksto-vima razlikuju spojnica i crtica. Ovdje ne}emo osvim pravopisnim znakovima, nego samo o onomeu ~em se jo{ dosta grije{i i {to nije u na{im pravopisi-ma (broj je pravopisa u nekom narodu obrnuto pro-porcionalan njegovoj pismenosti) opisano. Ni u jed-nome nema me|u pravopisnim znakovima bjeline.Nije li upravo bjelina (razmak) naj~e{}i znak u pisa-nom tekstu? Jest, a ipak se ona tako ne tuma~i. Hrvat-ski pravopis L. Badurine, I. Markovi}a i K. Mi}anovi-



}a (str. 112) smje{ta bjelinu me|u grafi~ke znakovekao {to su tipovi slova. Hrvatski {kolski pravopis S. Ba-bi}a, S. Ham i M. Mogu{a (str. 14) ima paragraf o bje-lini, ali samo kao pravopisnom nazivu (ne kaè za{to), te da se upotrebljava za razmak me|u rije~ima.»Pisanje s bjelinama rastavljeno je pisanje, a pisanjebez bjelina sastavljeno.« Odredba nije valjana jer po-jam sastavljeno i rastavljeno pisanje ovdje nije defi-niran. Rije~i se ne pi{u ni sastavljeno ni rastavljeno.Mogu se samo rastavljati na slogove i tako zapisati(ma-te-ma-ti-ka) ili na tvorbene sastavnice (nad-{u-mar-ski) ili kako druga~ije. Bjelina zapravo nije uop-}e definirana. [to bi bilo da matemati~ari u svojimformulama izbace neki znak? Tekstovi, nerijetko i je-zikoslovni, puni su sljubljenih dijelova teksta kojimoraju biti rastavljeni bjelinom. Bjelina mora do}iizme|u rije~i (crni bor), izme|u inicijala (A. P. B. Kr-pan), izme|u sloènih kratica (dr. sc.), izme|u broje-va u datumu (21. I. 2006), njome se odvajaju znakoviza mjerne jedinice, matemati~ki, fizikalni, logi~ki idrugi znakovi te op}enito svaki novi podatak bio onrije~, znak, kratica i sl.: 5 m, 100 %, 12 × 12, 4 > 3, hrast+ ov → hrastov, 20 : 2 = 10, 2006. god., dr. iur., 20 kn,osim ako pravopisna ili upotrebna norma ne propi-suje druga~ije, npr. zagrade se od teksta ne odvajajubjelinom, ali ni drugi pravopisni znakovi kad se na-|u jedan do drugoga: 2005. god., »Vatra!«, Molim!?U elektroni~koj se komunikaciji u dosta slu~ajeva nepi{e bjelina, npr. [email protected]. Uglav-nom autori vi{e ne paze ho}e li uop}e »lupiti« raz-maknicu ili }e napraviti »rupu« s dvostrukom, pa itrostrukom bjelinom. Bjelina je pravopisni znak kojije valjda jedino strogo propisan u bibliotekarstvu, u{to se svatko moè uvjeriti samo ako pro~ita CIP ubilo kojoj knjizi. Me|utim, ona je i u drugim struka-ma, ali i u op}em jeziku jednako va`na kao i svi dru-gi pravopisni znakovi. Treba ju samo usporediti sdrugim nultim znakovima, npr. s pauzom u glazbi,{utnjom u komunikaciji, nulom u matematici, nul-tom sklonidbom u gramatici ... Ako je u filozofijini{ta ne{to, u matematici prazan skup tako|er ne{to,onda je i bjelina u pravopisu ne{to.

Bjelinom su se u hrvatskom jeziku, u skladu snormama ISO-a, razdvajale skupine od tri brojke ra-di brèga uo~avanja vrijednosti velikih brojeva. Pra-vopisi su unijeli zbrku dopu{taju}i da se umjesto bje-line stavlja to~ka. Pisanje to~ke, a i zareza u brojevi-ma ve}ima od milijun te preuzimanje decimalne to~keiz engleskoga pravopisa unijelo je op}i nered te semoramo zapitati koji je ovo broj: 2,437.792,899.221. Sbjelinom je jednozna~no (2 437 792,899 221), pa nijejasno za{to pravopisci nisu mislili da brojevi i kao je-zi~ne jedinice imaju samo jedno zna~enje, zna~e iz-brojenu koli~inu, brojnost. U navedenom je primjeruupotrijebljen decimalni zarez, a da je umjesto njega

decimalna to~ka, zbrka bi bila i ve}a. Zaista »zbrka ineodgovornost!«, kako je to Brezin{}ak ocijenio (Te-meljna mjerenja mase, 2005: 102). Naime, ako je normaISO 31–0 (1992) propisala decimalni zarez i bjelinu upisanju velikih brojeva za razdvajanje skupina od potri brojke (usp. Brezin{}ak 2005: 98–99, 101–102), vri-jeme je da kao gra|ani dràve koja je ~lanica Me|u-narodne normacijske organizacije (ISO) po{tujemo tunormu. Decimalni smo zarez nau~ili u {koli, ondasmo pomodno prihvatili englesku decimalnu to~ku,a sad bismo trebali kona~no prihvatiti zarez kao me-|unarodnu normu te se vratiti pisanju velikih broje-va s bjelinom (razmakom): 25 000 000, i pri tom pazi-ti da ih ne rastavljamo na kraju retka.

Upotreba troto~ja kao znaka za nezavr{enost iliza prekid teksta nije sporna, jedino {to treba pripazi-ti da budu zaista napisane tri to~ke, a ne ~etiri ili pet.Pravopisne odredbe kad se pi{e troto~je sasvim sujasne, ali ni u jednom pravopisu ne pi{e kako se tro-to~je pi{e, s bjelinom ili bez nje. Pravilo se moè do-nijeti slijede}i logiku. Ako je izostavljen dio rije~i,troto~je se pi{e bez razmaka (otorino...), ako se izos-tavlja dio re~enice, troto~je se razdvaja bjelinom s li-jeve i desne strane (Pravopisni znakovi to~ka, zarez ...navodnici ...), a ako se u ve}em navodu izostavlja dioteksta, troto~je se pi{e u zagradama koje se odvajajubjelinom od ostaloga teksta (Troto~je se pi{e 1. kada diore~enice ili teksta ne navodimo, kada je izostavljen. (...) 2.kada èlimo ozna~iti duè stanke ili isprekidan govor).

Hrvatski pravopisi ne daju upute kako se i kadase pi{u razli~ite zagrade i razli~iti navodnici. U {u-marskom se nazivlju ~esto javljaju zagrade unutarzagrada. Osnovne su okrugle, a unutar njih dolazekose: obi~na smreka (Picea abies /L./ H. Karst), »Nasjevernom Velebitu raste {uma hrasta kitnjaka s be-kicom (Luzulo-Quercetum petraeae /Hill. 1932/ Pass.1963)«. Jednako je i s navodnicima; u navodu koji senalazi u navodnicima novi navodnici moraju bitidruga~iji. êsto se grije{i u pisanju srednjih udvoje-nih jer su zatvoreni unutra («pogre{no»), a trebajubiti otvoreni van. »Ispravno je ovako«, ili “ovako”,ili ''ovako'', ili ‘ovako’, ili ovako: ”Varijanta sa {a{i-kom rasprostranjena je na visokim podru~jima Na-cionalnoga parka »Sjeverni Velebit« s utjecajem sre-dozemne klime.” Polunavodnici se rabe ~esto kaodrugi navodnici (navodnici u navodnicima), kaoznakovi kojima se ozna~uje zna~enje neke rije~i (di-nami~an 'ìvahan') i za ozna~ivanje kultivara: Piceapungens Engelm 'Glauca'.

106. Materinski jezik. Otkad je civilizacije posto-ji te`nja i potreba za komunikacijom izvan svoga et-ni~koga prostora zbog raznih razloga, ponajprije tr-gova~kih i vjerskih. Zbog toga su i u davnoj pro{lostipostojali svjetski jezici, primjerice armenski, arapski,latinski ... U dana{njem svijetu globalizacije i doseg-



nutih komunikacijskih veza, o kojima se do ju~er nijemoglo ni sanjati, engleski se sve vi{e name}e kao je-zik globalne komunikacije tako da se pred njim osje-}aju ugroènim i veliki jezici, a kamoli ne mali. Mnogove}a opasnost za hrvatski jezik od globalnoga jezikai od »velikih« jezika u Europi jest odnos hrvatskihgovornika prema materinskomu jeziku, ali i odnosdràve prema svomu slu`benomu jeziku. Kako semoè o~ekivati da }e se sutra u ujedinjenoj Europiu~iti vi{e hrvatski jezik, barem u susjedstvu, ali i {irezbog sve pro{irenijih gospodarskih veza, kad ga misami guramo na sporedni kolosijek. Na svakom sekoraku vidi potiskivanje hrvatskoga jezika u koristengleskoga, ali se ta pojava jo{ uvijek moè svesti napojedina~nu razinu (imena tvrtki, naslovi televizijskihemisija ...). Opasno je kad ta pojava dobije slu`benikarakter, primjerice kad tvrtke u kojima je i dràvadioni~ar postaju vlasni{tvo stranih tvrtki i kad se uHrvatskoj u takvim tvrtkama slu`bena komunikaci-ja odvija na engleskome. Opasna je pojava za mate-rinski jezik kad znanstvenici, objavljuju}i svoje radovena engleskome, prestanu izgra|ivati svoj materinski

jezik. Tko }e se truditi prona}i dobar hrvatski nazivkad je to mnogo teè nego pisati po hrvatskom pra-vopisu? A ve} se po~elo pisati »po engleski« velikimslovima: Hrvatske [ume umjesto »Hrvatske {ume«(ime trgova~koga dru{tva). Naàlost, nije samo to.Nije rijetkost da se engleskim nazivom u zagradamatuma~i hrvatski jer se vi{e ne zna napisati stru~nitekst na svom materinskom jeziku. Mo`da nije zgo-rega jo{ jednom podsjetiti (usp. to~ku 75) da je mladisve}enik [ime Star~evi} s 27 godina 1812. napisaohrvatsku gramatiku, dakle stru~ni tekst, hrvatskimjezikom bez stranih naziva, iako je dobro znao latin-ski, francuski, talijanski i njema~ki. Ako se ovakonastavi, mnogi }e govornici hrvatskoga jezika po~etisanjati na engleskome.

Stolje}ima su se Hrvati sluìli latinskim, njema~kim,talijanskim i ma|arskim jezikom u javnom ìvotu,ali im to nije smetalo da izgra|uju i hrvatski jezik.Danas kao europski gra|ani trebamo i moramo nje-govati vi{ejezi~nost, ali pritom jednakim marom, kao{to su to ~inili mnogi nara{taji prije nas, trebamo imoramo njegovati – materinski jezik.



Kazalo pojmova

Rimska brojka zna~i da se rije~ nalazi u uvodu poglavlja pod tim rednim brojem, a arapska da se rije~ nalazipod tom to~kom

Abieti-Fagetum 9stani{te Abieti-Fagetum 9

acquis communautaire 102adaptacija 36aktivnost 49amortizacijski 48aorist 100areal 42

bukov areal 42autorsko mi 69, 79bankarski 102

bankarski sustav 102bankovni 102

bankovni ra~un 102bilijunti 83biljar 74biljarstvo 74biodiversity 61biodiverzitet 62biotop 55

biti1 2, 12jesam 12bismo 2biste 3budem 12

biti2 12bijem 12

bjelina 53, 105bjelobor 59, 63bjelogorica 59bjelograb 59bjelograbi} 63bogoslovlje 71boravi{te 55borik 74botani~ar 74, 99botani~arka 74botanik 74botanika 74bra{no 29

brestov 54brezik 74brezov 54

brezova metla 54broj 3, 76, XIX

~etiri 3dva 3dvije 3jedan 3pisanje brojeva 105redni broj 83sklonidba 3slaganje 3tri 3

brojan 76broj~ani 76brojenje 87brojevne rije~i 85

~etiri cipele 84~etvera kola 84~etvere cipele 84

~etvorica gospode 87dvoje ljudi 87dvoje profesora 85dvoji blizanci 84obojica profesora 85osmorica generala 85petero prasadi 87troje nao~ale 84

brojevni 76brojka 76brojni 76bukov 14, 54

bukova sko~ipipa 54bukova {uma 54

bukva 88centralizacija 36centralni 9cijep

lozni cijep(ovi) 73ciklamin 54cilj 31

u cilju 31citiranje 10citirati 77civilizacijski 91civiliziran 91crnobor 59, 63crnogorica 59crnograb 59, 63crtalni 15crtica 53

od – do 53cvjeti{te 55cvjetni 14~elnik 9~esto 52~etina 59~etinari 59~etinja~e 59~etinja~ni 59decimalni 105

decimalna to~ka 105decimalni zarez 105

defolijacija 43dekanov 102

dekanov ured 102dinami~an 7dinami~ki 7diverzitet 62djelatnik 90

dob 19dobar 60dobivanje 12dobiven 12do~etak

-ah XV, 75-logija 71

dolaziti 18doma}a rije~ 9, 27dometak (sufiks)

-a 96-(a)n 7-acija 36, 97-ar 74-ba 96-bina 55-i~ar 74-ija 48-ik1 74-ik2 74-ika 74-in 16-ina 57, 92-ioni 48-irati 36, 97-ist 13-i{te 55, 56-itet 49, 62-ivo 58-jar 74-(j)avati 50-(j)ivati 50-ni 54, 82-nje 96-ost 49, 58, 62-ov/-ev 16, 54-ski 7-stvo 71-ti 83

dopisati 50dopisivati 50dopusnica 95dopustiti 20dostojan 55dostojanstvo 55dotacija 36dozvola 95dozvoliti 20, 95drenov 54drve}e 24drveni

drvena vrata 25drveni stol 25

drveno vreteno 25drvni 16, 25

drvna gromada 22drvna industrija 25drvna masa 23drvna smola 25

drvnogromadni 22drvnogromadne tablice 22

drvnoindustrijski 21, 22drvo 23, 24drvoprera|iva~ki 21dr`ava 93dugovit 61dugovje~an 61du{oslovlje 71dvijetisu}iti 83dvojba 96dvori{te 55ekspanzija 68elektricitet 49elektroni~ki 98

elektroni~ka knjiga 98elektroni~ka po{ta 98elektroni~ki medij 98elektroni~ko bankarstvo 98elektroni~ko ra~unalo 98

elektronski 98elektronski top 98

endemi~an 82endemi~na biljka 82

endemi~ni 82endemi~nost 82endemijski 82

endemijska gu{avost 82endemski 82

endemsko podru~je 82EU 102, 103Fagus 9

Fagus vrste 9fizik 74floppy 9floristi~ki 66florni 66

florni sastav 66florno podru~je 66

forvarder 9geneti~arski 81

geneti~arska udruga 81geneti~ki 81

geneti~ke metode 81



genetski 81genetska bolest 81

genitiv 8, 75genski 81

genski fond 81giboslovlje 71glagol 80

glagolski pridjev trpni 80glasoslovlje 71glavni 9

glavno stovari{te 9gljivi~ni 17gnojenje 96gnojivo 58gorica 95

bijela gorica 59crna gorica 59

gorivo 58gospodarenje 61gospodariti 61, 80

gospodariti {umom 80gradivni 29

gradivne imenice 29gradivni pridjevi 29

gradivo 29, 58gra|a 29gra|evinarski 91

gra|evinarski fakultet 91gra|evinski 91

gra|evinska konstrukcija 62gra|evinski radnik 91

gra|evni 91gra|evni materijal 91gra|evno drvo 91

grboslovlje 71gromada 22hidrauli~an 7hidrauli~ki 7hidrodinami~ki 7historik 74, 99hmeljov 54homonim 91hranidba 58hranidbeni 58

hranidbeni lanac 58, 96hraniti 58hranivo 58hranjenje 96hranjiv 58hrast 88

dvije vrste hrasta 88posje}i dva hrasta 88

hrastov 14, 54hrastov savija~ 54

htjeti 100humanost 49iglica 59iglica~e 59igli~ni 17ime 89imperfekt 100imunitet 49imunost 49in situ 9industrijalizacija 36informacija 36instalacija 36internetski 102

internetska stranica 102internetsko pretra`ivanje 102

interval 44vremenski interval 44

inventarizacija 64inventura 64investicijski 48ishrana 58iskoristiti 50iskori{}ivanje 50iskori{}ivati 50iskori{tavanje 50iskori{tavati 50istozna~nica IXistozna~nost IXIUFRO 46

kongres IUFRO-a 46izmjeriti 39izrabljenica 68izrada 38izradba 96izvedbeni 96izvje{}ivati 50izvje{tavati 50izvla~enje 101izvo`enje 101izvrstan 60jabu~ni 54jabukov 54

jabukov cvijet 54jabukov moljac 54

jar~i}1 XIVjar~i}2 XIVjasenov 14jednina 80, 88jednostavnost iskaza 67jelov 14

jelova daska 54kakvo}a 60, Xkakvo}ni 60, Xkameni 25kamili~in 54kapacitet 49Kapela 89

Mala Kapela 89Velika Kapela 89

kasnije 86kazalni 15kemi~ar 74kemik 74kestenik 74ki{a 88klimadijagram 47klimatski 8, 47

klimatska promjena 47klimatska zona 47klimatski dijagram 47klimatski uvjeti 8

klimazona 47koli~ina Xkompjutorizacija 36kontaminacija 93korijenski 14

korijenski sustav 14korjenoslovlje 71kratice 43, 103kritik 74krumpiri{te 56kru{kov 54

kru{kov pikac 54kukuruzi{te 56kupusi{te 56kut 51, 94kvaliteta 60, Xkvalitetni 60

kvalitetna razlika 60kvalitetna vrijednost 60kvalitetni doseg 60

kvantiteta Xlani{te 56



les 33lipov 54

lipov med 54lirik 74lisni 14, 76

lisne u{i 76lista~e 59lista~ni 59listopadni 59

listopadne {ume 59listovni 76

listovni papir 76li{}ari 59literatura (navo|enje) 78ljeposlovlje 71ljeskov 54ma~ka 88masa 23

drvna masa 23lisna masa 67

maslinov 54maslinova grana 54maslinova mu{ica 54

matemati~ar 74matematik 74materijal 29

gra|evni materijal 29pilanski materijal 29sadni materijal 73{umarski materijal 29uredski materijal 29

materinski jezik 106mazivo 58mehanizacija 36

mehanizacija {umarstva 36{umarska mehanizacija 36

mesoprera|iva~ki 21mijenjati se 18milenij 83milijarditi 83milijunti 83miroslovlje 71mjera 37

mjera za{tite 37za{titna mjera 37

mjeriti 39mjerne jedinice 104mnogorje~je VI, VII, 44, 45mno`ina 80, 88mogu}nost 44

potencijalna mogu}nost 44mramor 29mraz 88mudroslovlje 71najoptimalniji 68nakon 86naravoslovlje 71naredba 96narodoslovlje 71nastaniti se 55nastavak 16

-em 51-oga 16, 90-om 16, 51, 90-ome 90-omu 16, 90

nastojati 55navezak 90navoditi 77nazivlje XXnazivoslovlje 71nejednakost 62nizina 32norma 11, 92, 97

eksplicitna norma 11implicitna norma 11jezi~na norma 10, 92

normacija 97normacijski 97normativ 97normativac 97normativan 97normativist 97normativistika 97normativizam 97normativno 97normativnost 97normirac 97normiranje 97normirati 97normizacija 97nova godina 83novi~ica 74obaranje 38, 67obarati 39, 67obavje{}ivati 50obavje{tavati 50obavljati 39oblikoslovlje 71

obrad(b)a 96obradbeni 96obraditi 96obujamni 23o~etinjavanje 59o~etinjavati 59odli~an 60ognji{te 55okamina 70okolica 92okolina 92okoli{ 55, 92one~i{}enje 93oprema 29organizacijski 48osnova 96

izrad- 96obrad- 96pored- 96

osobito 20ostvaraj 68oto~ki 91oto~ni 91ozlijediti 20ozljeda 20ozlje|ivanje 20ozlje|ivati 20ozna~avati 50ozna~ivati 50panja~e 59period 35periodi~an 7, 35periodi~ki 7, 35pijesak 29pitanje 45pjeskar 34pje{~anik 34pje{~ar 34pje{~enjak 34pleonazam 44Ple{ivica 89plo{tina 40pluralia tantum 84Plje{evica 89podru~je 41, 42, 45, VII

klimatsko podru~je 41kontinentalno podru~je 41{umovito podru~je 41



poglavito 20polucija 93poluperiod 35polurazdoblje 35pomladak 65pomladiti (se) 65pomla|ivati (se) 65ponajprije 20popis 64popisivanje 64poredbeni 96postajkivati 55postojati 55postojbina 55posu|enica 9, 27, 48, 68potrajan 61

potrajno gospodarenje 61potrajati 61potrajnost 61pove}avati se 18povijedati 99povjesni~ar 99povjesnik 99povjesnikinja 99povreda 20povre|ivanje 20povre|ivati 20povrijediti 20povr{ina 40prapor 33prebivali{te 55predmetak 6

po- 61, 65pod- 65s(a)- 6

prehrana 58prehraniti (se) 58prehranjivati (se) 39, 58premjeravati 39prera|iva~ 21

prera|iva~i drva 21prera|ivanje 21

prera|ivanje drva 21presadnica 73pribor 29pridjev 7, 16

sklonidba 16pridobivanje 12prijedlog 1

do 1iz 28iza 86izme|u 5me|u 5mjesto 1nakon 86od 28oko 1osim 1po 1poslije 86pred 1protiv 1radi 31u 1za 1zbog 31

prilog 86kasnije 86poslije 86prije 86ranije 86

pristani{te 55pristojnost 55pritisak 26problem 45problematika 45proces 43propadati 18prvenstveno 20put 51

putovi 51put(a) 52

~esto puta 52dva puta 52mnogo puta 52nekoliko puta 52prvi put 52svaki put 52

putem 51ra~unalni 15

ra~unalna obradba 15ra~unalo 15ra~unalski 15ra~unarski 15rad 38, 43, 101

rad na sje~i 38radovi iskori{tavanja 101radovi odr`avanja 101radovi premetanja 101

radni 8radni uvjeti 8

radnik 90raspadanje 43rasti 70rávan 32raxvan 32

ravnica 32ravni~ar 32ravni~arski 17ravni~ni 17, 32

ravni~ne {ume 17razdoblje 35

vegetacijsko razdoblje 44vremensko razdoblje 44

razli~itost 62raznolikost 62

biolo{ka raznolikost 62raznovrsnost 62

biolo{ka raznovrsnost 62realizacija 68realizirati 68realnost 49repi~in 54

repi~ino ulje 54rodiljski 98

rodiljski dopust 98rodoslovlje 71rudoslovlje 71rukovoditelj 9ru`in 54saditi 73sadnica 73sadnja 73sasje}i 6sastavina 57sastojati 55sastojina 55, 57saznanje 30sinonim IXsinonimija IXsistem 82sistemati~an 82sistemati~ki 82sistemati~ni 82sistemati~nost 82sistemski 82situacija 36sje~a 38, 67, 73, 100sje}i 39, 67sjeme 73



sjemenski 14sjemenja~e 59skinuti 6skladnja 46skripta 84

bez dvojih skripata 84u dvojim skriptima 84troja skripta 84

skupiti 6skupljanje 6skupni 95slo`enica 47slu{alac XIVslu{atelj XIVsmokvin 54

smokvin list 54smrekov 54

smrekov drva{ 54smrekov list 54smrekov potkornjak 54

snijeg 88Snje`nik 89sojin 54spojnica 53

150-godi{njica 53bukovo-jelova {uma 53manje-vi{e 53pH-vrijednost 53

spoznaja 30iskustvena spoznaja 30

sredina 55sredi{nji 9sredstva 45staja~ica 55stajali{te 55stajanje 55stajati 55stakleni 25stan 55standard 11, 97standardizacija XI, 97standardizirati 97standarni 11

standardna norma 27standardni jezik 11, 27, 93

stanica 55Stanislav 55stani{ni 55stani{te 9, 55

staniti se 55Stanko 55stanovati 55stanovi{te 55stanovnik 55stanovni{tvo 55starost 19stati~an 7stati~ki 7ste}ak 55stojalo 55stojbina 55stoje}ki 55stojke 55stojni 55stopalni 15stovari{te 9stru~an 76

stru~ni rad 76strukovni 76

strukovno udru`enje 76sustainability 9

sustainability menagement 61su{enje 43, 67, 68su{iti se 18, 67, 68svakovrsnost 62svrha 31

u svrhu 31{ljivik 74{ljivov 54

{ljivova rakija 54{umarov XIV{umarski 8, XIV, 76

{umarska znanost 71{umarski radnik 72{umarski sustav 8{umarsko natjecanje 72{umarsko poduze}e 72

{umarstvo 71{umi{te 56, 57{umodjelostvo 1{umoslovac 71{umoslovkinja 71{umoslovlje 71{umoslovni 71{umoznanstvo 71{umski 16, 56, 72

{umska povr{ina 72{umska smola 72

{umski put 72{umski radnik 72

tautologija 68tisu}i 83tisu}iti 83tisu}lje}e 83tisu}ljetni 83tisu}u 83tlak 26topolov 54

topolov resi~ar 54trajanje 61traktorist 13treseti{te 55trgova~ki 102

trgova~ki kredit 102trgovinski 102

trgovinski tokovi 102troto~je 105tvorivo 29, 58u prvom redu 20ugao 94upravitelj 9uvjeravati 50uvjeriti 50vegetacijski 48vibracijski 48vibracioni 48vi{njev 14vitalitet 49vitalnost 49vodeni 25

vodena bolest 25vodeni napitak 25

voditelj 9vodni 25

vodna stepenica 25vodni put 25

volumni 23vremenoslovlje 71vrstan 60vr{iti 39zaga|enje 93zahtijevati Vzahtjev Vzahvaliti 4zahvaliti se 4Zajedni~in 102

Zajedni~ine sankcije 102



zanaglasnica 10zastupiti 70

zastupljen 70za{tita 37zbirni 87, 95zbroj 95zbrojni 95

zemlja 89, 93Zemlja 89zemlji{te 55zgaziti 6zimi 45zimzeleni 59

zimzelene {ume 59

znak 53, 75, 105nulti znak 105pravopisni znakovi 53, 75, 105

znakoslovlje 71znanstveni stil 67, 69, 79`eljezni 25`ivotnost 4



Autori~ina adresa – Authors address:

Prof. dr. sc. Branka TafraHrvatski studiji Sveu~ili{ta u ZagrebuSavudrijska b.b.10 000 ZagrebHRVATSKAe-mail: [email protected]

jezi~na zrnca – language tips

Documents