jasminka domas-nalzabetic - sabat salom (1)

92
Izdavac Zidovska opcina Zagreb i KD "Miroslav Salom Freiberger" Zagreb, Palmoticeva 16 Za izdavaca Ognjen Kraus Branko Polic Urednik Rafael Talvi Savjctnik i Icktor za hchrcjski Stojan de Prato Lektura i korektura Ljiljana Cikota (iraFicko obhkovanie Alfred Pal Tiskara D-GRAF d.o.o., Zagreb © copyright by Jasminka Domas-Nalbantic, 1999. ISBN 953-97067-6-9 C1P - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveualisna knji/.mca, Zagreb UDK 296.1 SABAT salom / prircdila i urcdila Jasminka Domas-Nalbantic ; ilustracije Jakov Bararon. - Zagreb : Zidovska opcina : KD "Miroslav Salom Freiberger", 1999. - 188 sir. : ilusir. u bojama ; 21cm ISBN 953-97067-6-9 (KD "M. S. Freiberger") 1. Domas-Nalbantic, Jasminka 990216074 Objavljivanje ove knjige pomogao je Vladin ured za. nacionalne manjine Republike Irvatske. Ujedno zahvaljujem i svima koji su me podrzali i strucno pomogli, a osobito rabinu Isaku Asi'elu. Priredila i uredila: JASMINKA DOMAS-NALBANTIC ,*, Ilustracije Jakov Bararon ZAGREB 1999

Upload: diana-vancas

Post on 22-Nov-2015

159 views

Category:

Documents


44 download

TRANSCRIPT

  • IzdavacZidovska opcina Zagreb

    i KD "Miroslav Salom Freiberger"Zagreb, Palmoticeva 16

    Za izdavacaOgnjen KrausBranko Polic

    UrednikRafael Talvi

    Savjctnik i Icktor za hchrc jsk iStojan de Prato

    Lektura i korekturaLjiljana Cikota

    (iraFicko obhkovanieAlfred Pal

    TiskaraD-GRAF d.o.o., Zagreb

    copyright by Jasminka Domas-Nalbantic, 1999.

    ISBN 953-97067-6-9

    C1P - Katalogizacija u publ ikac i j iNacionalna i sveualisna knji/ .mca, ZagrebUDK 296.1

    SABAT salom / prircdila i urcdi laJasminka Domas-Nalbantic ; i lus t rac i jeJakov Bararon. - Zagreb : Zidovska opcina: KD "Miroslav Salom Freiberger", 1999. -188 sir. : i lusir . u bojama ; 21cmISBN 953-97067-6-9 (KD "M. S. Freiberger")1. Domas-Nalbantic, Jasminka

    990216074

    Objavl j ivanje ove knjige pomogao je Vladin ured za. nacionalne m a n j i n e RepublikeI rva t ske . Ujedno zahvaljujem i svima koji su me podrzali i s trucno pomogli , a osobito

    rabinu Isaku Asi 'elu.

    Priredila i uredila:JASMINKA DOMAS-NALBANTIC

    ,*,

    IlustracijeJakov Bararon

    ZAGREB1999

  • Bit judaizma 8Vjera 10Zakon srca 13Sabat k>Paljenje svijeca 21O znacenju kasruta 23Molitva ceznja duse 25Jutarnja molitva Mode am 29Sma' Jisra'el 31Tfilm 3
  • B I T J U D A I Z M A

    Ukol iko biste neku osobu tek povrsno vezanu uz judaizam upitali sto jei c m c l j n a bit judaizma, odgovor bi sigurno ukljucio mnogo toga. Primjerice,i . i k v a osoba mogla bi reel kako je judaizam vjera u dobrocinstvo. I bila bi upr . ivu . Al l , mogla bi odgovoriti, takoder, da judaizam vjeruje u snagu obitelji.I opci, morali bismo se sloziti; ill bi, pak, nas sugovornik mogao kazatik . iko jc judaizam zasnovan na zajednici, i opet bi bio u pravu. Ali, svi tim l j M > v o r i ostaju ipak samo na povrsini onog sto judaizam doista jest.( > < l n o s n o svi navedeni odgovori samo su dijelovi neceg mnogo bitnijeg. I,o.sim toga, ne sazimaju judaizam i ne razgranicuju ga jasno od drugihs v j c i s k i h religija. Judaizam je sasvim radikalan u svom odredenju i to upravodo mil1 mjere koja ga razlikuje od svih drugih religija.

    Ra/log tomu jest ovaj: vise no ijedno drugo vjersko uvjerenje, judaizamnagkisava akciju, djelo i ostvarenje.

    Judaizam je usavrsavanje bez obzira na teskoce koje ce nas sprecavati ut l a i o m ircnutku, tijekom naseg zivotnog puta; on je nalog da ucinimo svesto jc potrcbno kako bismo svijet i okruzenje u kojem zivimo ucinili boljim.I i n dolazimo do biti zahtjeva judaizma: poboljsati i preoblikovati svijet.I J o s t a l o m , i u molitvi, koja se ponavlja tri puta na dan, pobozan Zidoviis icdotoci t ce se na rijeci: "Usavrsiti svijet u Bozjem kraljevstvu."

    ludaizam, dakle, nije religija koja iskljucivo meditira o vjeri ili se bavincc i j i m mislima. Rabin Smu'el Boteah tvrdi kako su to pitanja koja samoi i s p m n o zanimaju judaizam, jer se zidovski Bog bavi radom. I stoga jej i u l a i z a m vjera prepuna zapovijedi, vjerskih aktivnosti i djelovanja u kojimajc i o v j c k u receno da side s visina rehgioznih otkrica te da se prihvati poslai pomognc svojoj subraci. U stvari, jedino na taj nacin dano nam je dap i c m o s t i m o onu ne bas ugodnu prazninu izmedu svijeta i Stvoritelja.

    svjetovno receno, kad je rijec o judaizmu, nije dovoljno da Zidovsiromasnome osjeca samo sucut. On mora posegnuti u svoj dzcp.

    f h i l l i o jc ono sto se daje, ono sto cemo doista uciniti. I tu je judaizamli t j lvl j i l j i icc pragmatican. Naime, sva simpatija svijeta nije dovoljna da ubla/i

    s i ro inaha koji stoji na nasem pragu. Ono sto ce mu pomoci jesu hranaI H * I V , U .

    Ntl k r i i j u zivotnog puta nece nam se suditi po onome sto nam je u datomI f V h l l l k u l > i l o u srcu vec prema tome jesmo li ili nismo u ovom sv i j c iu

    ili po/itivan trag. Judaizam, dakle, trazi od svakoga da se s punoml i suprotstavi nedacama oko nas, ovdje i sada, u stalnom napredovanju

    J I M ' l l l . i savrscnstvu. I to je bit judaizma.

  • V J E R A

    Vjcra 11 Svevisnjeg postojano je uvjerenje covjekove duse i srca. To je ive/.a da moramo postupati s iskrenom odanoscu prema onome sto je'g predoclredio. Tora govon: "Cuj, Izraele! Gospod je Bog nas, Gospodjcdan!" (Ponovljeni zakon 6:4).

    ( lovjek treba prihvatiti te istine, jer ih je cuo i zato sto ih razumije.Vjcra je dio osobne spoznaje, ali istodobno i tradicija pridrzavanja

    >pisa i proucavanje religijske Nauke. Jer, u proucavanju Tore unutarnjesv j c t l o koje vodi covjeka Bogu i pomaze niu da nade svoje mjesto.

    Na jv i su razinu vjere dosezu samo rijetki pojedinci, proroci i sveti l judi.Transcendencija njihove fizicke prirode vodi ih do onog stupnja kada

    >ruvo iskuse bozansko i kada mogu reci: "To je moj Bog" (Izlazak 15:2)./naci prekoraciti prag puke vjere i vjerovanja u nedvojbenoj spoznaji

    ga. Govjck u svojoj vjeri treba izbjegavati sve rnisli i djela koji podcjenjujugovu vjeru. I spekulacije o istinitosti osnova vjere. "*r *%

    Vjcra i vjerovanje u Boga idu zajedno, partneri su, jer onaj tko vjeruje(ednoga sveznajuceg, svemoguceg i dobrostivog Boga mora, takoder,rova t i da ce se Milosrdni pobrinuti za one koji vjeruju u Njega.

    I /.ato je zapisano: "Okreni se Bogu, vjeruj Mu i On ce se brinuti" (za>(.) (Psalm 37:5), i dalje, "Blagoslovljen neka je covjek koji vjeruje uga, Bog ce biti njegova vjera" (Jirmijahu 17:7).

    No to ne znaci da covjek treba sacekati buducnost bez ikakvih planovac i l i i i skrstenih ruku. On se ne smije dovesti u opasnost i onda cekati dai udom spasi. Zabranjeno je iskusavati Boga trazeci od Njega cuda ilimail t razi t i nagradu za dobra djela, jer je zapisano: "Ne iskusavaj Boga,> j f g Gospodara" (Peta knjiga Mojsijeva 6:16).

    Sto covjek vise razumije stvarnu velicinu Vjecnoga, to Ga vise voli>g onoga sto On jest, a ne zbog nekoga drugog razloga, istice rabin Arjep l an

    i o

    Kako bi pobozan covjek postigao takvu ljubav, mora nastojati spoznatiV e l i c i n u Svudasnjega kroz Njegova djela. Prava je Bozja ljubav zelja da scf l t / i l t n i j c Njega, Njegovo ucenje i da se ucini sve sto je u covjckovoj mociill) mil sc priblizi.

    Vjcra podrazumijeva jaku zelju koju covjek mora imati kako bi izvrsavaoU u / j t i volju i stalno pronalazio nacine kako bi Mu sluzio. Potreban je i jakpld'iv pokoravanja Bozjim zapovijedima i osjecaj bliskosti s Bogom u svimiferama zivota. Ta bliskost znaci spoznaju i razumijevanje Boga kao in i l N l o j u i i j c da se bude kao On, sto je vise moguce.

    ( lov jck koji istinski voli Boga, ne sluzi Mu zbog nade da ce b i t i, nego zbog Njega samoga. I to je, najsavrseniji nacin sluzenja

    . Sve ostalo nistavno je u poredenju s torn ljubavlju. Ipak, iako ljubav

    C U'ina Bogu nadmasuje sve druge ljubavi, covjek treba izbjegavati asketizamrto nac in zivota. Jer u zidovstvu, pravi je put pravednika da i svjetovnaMtlnvol js iva uporabi da bude blize Bogu.

    A l i , Svevisnjeg se voli vise od svog posjeda, obitelji, i sama sebe. Otudajp t 'ovjck spreman zrtvovati sve sto od njega Bog zatrazi pa i sam zivot.

    toga, vjernik ce pruzati i osjecati otpor prema svemu sto je protivnauma, naravno i sveg zla.

  • Z A K O N S R C A

    Uoci Sabata, svetog vremena mira i predaha, sjetimo se rijeci Mesamlu'iLev koje znace: uciniti od srca da drugi budu sretni. No za taj zakon l j u b a v isama cuvstva nisu dovoljna. Potrebna su djela, a jedan od n a j p o z n a t i j i l ihasidskih rabina, Mose Leib, govorio je: "Ljubav prerna Bozjim stvorenjim.ipocinje time da se spozna bol i da se shvate potrebe drugih."

    Moramo dosegnuti dno duse drugoga covjeka i pokusati se uzivjct i unjegov zivot. Samo na taj nacin moci cemo pomoci potrebitoga izbjegavajue ida ga povrijedimo.

    PritLQrrL treba razmisliti o svojim kriterijima i shvatiti da ono sto je /,.inas pozitiyno i dobro ne mora biti jednako pozitivno i dobro i za drugcljude.

    Spanjolski rabin iz srednjeg vijeka Jona Girondi u svojoj knjizi Vrtt/iipokajanja napisao je: "Pomogni svom prijatelju, all ne prema tvojim osobnim mjerilima." Naime, pomoc koju pruzamo moramo prilagoditi covjekukojernu je dajemo, prosudujuci sto je za njega, a ne za nas dobro. Tivbamisliti i na to kako je lako steci neprijatelje, a tesko odrzati prijateljstvo izato je covjeku upucena zapovijed: "Ljubi bliznjega kao samoga sebe."

    U bliznjem treba prepoznavati dobro i voditi racuna o casti drugogacovjeka kao i o njegovom materijalnom stanju, jer onaj tko sebi pr ibavl jacast pobjedom nad drugim covjekom nece imati udjela u Buducem s v i j e t u .

    Sto zapravo znaci Zakon srca u svakidasnjem zivotu? Pamtiti obecanja,postivati dogovore, cijeniti rad i trud drugoga covjeka ne misled da smotudim uspjehom ugrozeni.

    Mesamhei Lev znaci i osmijeh i lijepu rijec i sposobnost istinski c u t idrugoga i znati prepoznati njegove strepnje, nadanja i brige kao dio v las t i tesudbine.

    1 3

    lll!lliililll!!llllllll!lll!ll!lllllllllllll!lllllllllll iiiiiiiiiMiiiiiiiinii iniwiiinlllimmmiiiimmmnitiimiiimiii

  • Mesamhei Lev je i znanje samosvladavanja kako nam preko usta ne binclazile ruzne rijeci i kako bismo se suzdrzali od cinjenja zla. Umjesto togarcba ljudima oko sebe biti radost i utjeha. I ne treba zaboraviti: dan ulojem zivimo nikada se vise nece ponoviti.

    1 4

    S A B A T

    I i v i l i / idovsk ih blagdana, izuzevjom kipiira, najsvetiji je blagdan Sabat.kki jc bl . igdan koji se uTori spominje kao sedmi dan odmora. Pocinje u

    , UVCu'i k.ida sc pojave prve zvijezde na nebu, a zavrsava u subotu posli jcsum a.

    Srtlnll jc u.sko povezan s dva biblijska dogadaja: stvaranjem svijeta iiJ IVrt l l j t ' in /.nlova u Egiptu, a ujedno je, uz Brit mila i simbol vjecnog

    i / l i u ' d i i Roga i zidovskoga naroda koji prihvaca nuznost rada, a l i iIftilluM ( i i l m o r a . Sabat u galutu ima i dodatno znacenje: zelju da se sacuvailtlllilllio ob i l j e / , j e , te je taj dan za Zidove vrijeme istinskog uzivanja i

    y, n / d i / a n j a . Naziva se i Oneg Sabat (Uzivanje Sabata).is l i nogu da ne pogazis subotu i u sveti dan ne obavljas poslovc

    IIVi'S l i M i b o t u milinom, a casnim dan Gospodu posvecen, castis li gai od puta , bavljenja poslom i pregovaranja tad ces u Gospodu

    li lUI IMi i , i ja cu te povesti po zemaljskim visovima, dat cu ti da uzivas ul l l l l hu . i ivoga Ja'aqova, jer Gospodova su usta govorila" (Jesa'jahu 58:1 3).

    11/ S.ib.ii vc/ani su mnogi propisi, navike i obicaji, a on je i zamjcnomllllrtlf v i ' /anc uz jeruzalemski Hram - Beit ha-miqdas. Za vrijeme SabaiaI l l l i i s io i mi sukus ostalih dana u tjednu, ne postoji i ne radi se. Misna

    H | i n i i i i i i j i ' t r ideset devet glavnih poslova (avot mlakhot) z a b r a n j c n i l iSin / i i j u . i v n c i n i tu razliku u odnosu na ostale dane u tjednu? Svib scsi

    |M li s i ' i l m i c i stvaramo, gradimo, bavimo se menadzerskim poslovima,I fUl l l l in i/ ok ru / j a u kojem zivimo sve sto mozemo i to u prvom rcdu ulitkniu i m . i i c i i j a lnom smislu.

    irlvui i i . i i n jc prctvoren u iscrpljujuci i zamoran maraton, utrku u ko jo jraznorazne ciljeve i zadace. Pritom covjek uporno i

    1 5

  • e/austavl j ivo razvija i tehnologiju koja to premorno, maratonsko trcanjemi jos ubrzanijim i pogubnijim.

    Tijekom sest dana u tjednu mi smo lijecnici, pravnici, novinari, radnici,i mlent i . . . Pitanje koje nam drugi najcesce upucuju, ali i sami se takobiacamo drugima glasi: "Sto radite, cime se bavite?" Pritom ne kazemoTko si?" odnosno ne trazimo bit i identitet bica naseg poznanika ili> r i j a t e l j a , upozorava rabin Leo Trepp.

    Ono sto i nas same odreduje kao osobe jest posao koji radimo i kojilas istodobno i kontrolira, odnosno nase fizicke i duhovne snage podredeneu nasem poslu. I tako dolazimo do tocke u kojoj odjednom bivamo svjesni;ako smo suprotstavljeni prirodi, kako ne postoji uzajamnost prozimanjaicgo najcesce tek proces iskoristavanja prirode, dolazimo do tocke u kojojise nista i ni s kim ne dijelimo nego se samo natjecemo. I to je ono stoi jekom sest dana u tjednu vlada nama i nasom slobodom.

    Na Sabat sva ta utrka i natjecanje na koje nas drugi t jeraju, ali i miami pristajemo, prestaje. Napokon ulazimo u vrijeme duhovne i fizicke)bnove u kojem je svakom Zidovu dana mogucnost promisliti o sebi kao).sobi, ali je dano misliti i o drugima, o nasim bliznjima.

    U tim dragocjenim satima odmaramo se u pocast Onoga koji je stvorio.v i j e t i l jude. Napokon imamo priliku zivjeti i u skladu s prirodom.

    Postojimo, ne po svom zvanju i zanimanju, nego po svom stvarnomlic i t , po onome sto uistinu jesmo.

    Sabat je i dan mogucnosti zivljenja u skladu sa svojom zajednicom.Sjecamo se oslobodenja iz ropstva i cinjenice da smo postali narod.

    Citamo psalme, pijemo vino, jedemo kruh, palimo svijece, proucavamona.su duhovnu i povijesnu bastinu, molimo. I na taj nacin, upravo na Sabataps t rak tne ideje poprimaju konkretnu formu.

    Govorimo, pjevamo, radujemo se i sve to dijelimo s bliznjima nastojeciill c u t i i razumjeti; otkriti sve ono sto u svakodnevnoj zurbi ne mozemoz a m i j e t i t i . To je i vrijeme kada se pazljivije nego obicno razgovara s djecomi nas to j i ih se poduciti.

    "Dan subotnji obdrzavaj i svetkuj kako ti je naredio Gospod, Bog tvoj.Scsi dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, pocinakposvccen Gospodu, Bogu tvome. Tada nikakva posla nemoj raditi, ni ti, ni

    1 6

    iilli i v o j , ni sluskinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti ikakvo z iv i iurIVUJC, n i t i closljak koji je unutar tvojih vrata; tako da mogu o tpoc inu t i illll^ii i v o j , i sluskinja tvoja, kao i ti. Sjeti se da si bio rob u zemlji egipatskoj| da lc odande izbavio Gospod, Bog tvoj, rukom jakom i ispruzenoinfflUii'om. Zato ti je zapovijedio Gospod, Bog tvoj, da sluzis dan s u b o t n j i "(Poiiovljeni zakon 5:12-16).

    Mo/da ce netko pitati koje su bile zasluge praoceva da su bili dostojni||h I iji't i i velikih Bozanskih cuda potvrdenih duhovnim i fizickim oslobo-BfDJt ' in od ropstva u Egiptu? Odgovor je u tome sto su srcem i dusom b i l iV f / t l i i i uz Gospoda, odnosno kako poucava Leo Trepp: slavljenjem Sabat alUVMV.i i veza sa Svevisnjim uvijek se iznova uspostavljaju. Ugodaj mini idb i l c l j skc sloge nadvija se nad kucu.

    Slolnjcik na stolu Sabata podsjeca na bjelinu mane u pustinji. "Kada se(ll i 'vl . ika rose digla, povrsinom pustinje lezao je tanak sloj, nesto poput|Jrthulj i i .a , kao da se slana uhvatila po zemlji" (Izlazak 16:14).

    Svjj_cce su postavljene da podsjete na menoru u Beit ha-miqdasu, a dv i jerjrtlc na tlvostruku kolicinu hrane koju je Gospod namijenio Izraelcima uI M I M i n j i kako bi mogli slaviti subotu. "Onda sestoga dana nakupise dvostrukuKolk ' i nu hrane - po dva gomera na svakoga" (Izlazak 16:22).

    Sol na sabatnjem stolu podsjeca na rijeci Sveprisutnoga koji je ka/aoA i M i i i t i : "U znoju lica svoga kruh svoj ces jesti i dokle se u zemlju ne v r a t i s :(II i/ /t-mlje uzet si bio prah si, u prah ces se i vratiti" (Postanak 3:1')).

    Vjlio na sabatnjem stolu znak je pocasti i radosti. A qidusom blagosil jair blagdan, jer u Izlasku (20:7) pise: "Ne zaboravi slaviti Sabat." DvadcsctH l i i m i a pr i je zalaska sunca bit ce petkom upaljene i dvije svijece koje namHlivoic: "Cuvaj! " i "Sjecaj se!" Njihova toplina cini okolinu Kucom mi ra ,J f l s n j i i n a mir i ulazi u kucu Beit Salom. Njihovo svjetlo je tu da podsje t iIVwkoga na prvi cin stvaranja: "I rece Bog: 'Neka bude svjetlost'!" (Postanak\\.\). Pal jenjem druge svijece postajemo svjesni posljednjeg t r e n u t k am v . n a n j a kada je Milosrdni nacinio muskarca i zenu. Tradicionalno jel l t i . s l j r i i j c kako je svjetlost svijece dusa covjeka.

    Va/nost svijeca Svetog Sabata rabin Le'a Kahan tumaci i znacenjemd k i a i en ice Neseq koja dolazi od rijeci na jidisu: "Nerot Sabat qodes", al^.lliH'i oruzje. Ono je, dakako, suprotno miru koji se sa Sabatom unosi u

  • kucu, jer oruzje je znak bitke, znak da imamo neprijatelja. Pobjeda nammoze biti dvojaka. U prvom slucaju porazeni, i nakon bitke koju je izgubio,os ta je neprijatelj i s vremenom ce obnoviti bitku. U drugom slucaju, pobjedaprctvara neprijatelja u saveznika i strah od obnovljenih sukoba nestaje. Tadva tipa pobjede ovise o tome koju strategiju primjenjujemo.

    la j opis odgovara covjekovu unutarnjem sukobu izmedu dobra i zla,i / .medu duhovnoga i fizickoga. Jer, ako su duhovno i fizicko dvijesuprotstavljene strane, onda cak i kada duhovno nadvlada, to nije pravapobjeda, jer se sukob moze obnoviti svakog trenutka.

    Prava pobjeda covjeka jest u jedinstvu fizickoga i duhovnoga tako dase na posljetku sve fizicke akcije izvode kroz duhovno.

    Doista, mozemo reci kako smo uspjeli tek onda kada srno svogneprijatel ja ucinili svojim saveznikom.

    Imajuci to u vidu, mozemo shvatiti zasto pocetna slova rijeci NerotSabat qodes upucuju na rijec: oruzje. Naime, zapovijed o paljenju svijecapretvara se u obranu i oruzje vladajuci nasim svjetovnim zivotom do togsiupnja da se fizicko spaja s duhovnim.

    Mir u zidovskom domu, vezan uz micvu svijece, postize se skladomi/.medu tijela i duse tako da oni postaju jedno. I zato svijece Sabata, cijapocetna slova cine rijec oruzje, nisu suprotnost miru nego cine jedinstvo.

    Na Sabat zena izrice blagoslov nakon sto su svijece upaljene. To je inaceu suprotnosti s tradicijom prema kojoj se prvo treba blagosloviti pa zatimu c i n i t i , ali kada bismo na Sabat prvo izgovorili blagoslov, znacilo bi da jeSabat vec nastupio i ne bismo smjeli zapaliti svijece. Upravo zato, prii z r i c a n j u blagoslova, oci se prekriju rukom tako da se svijece ne vide prijenego se izgovori: "Barukh ata adonai eloheinu melekh ha'-'olam aser qidsanubc-rnicvotav ve-civanu le-hadliq ner sel Sabat" - "Blagoslovljen si Ti, Cos-pod, nas, Bog, Kralj svijeta, koji si nas posvetio svojim zakonima i narediop a l i t i svijece na Sabat."

    Ljepoti i znacenju Sabata pridonosi i Qabalat Sabat kojim se izrazavadobrodoslica blagdanu, a uvodna molitva u petak uvecer pocinje sa sestpsalama koji simboliziraju sest dana stvaranja i govore o velicanstvenoj idejisivaranja svijeta i Bozjoj svenazocnosti.

    I ) sinagogi se cuje prekrasna pjesma "Lekha dodi", poema koju je napisaoU 16. Mol jecu rabi Slomo ben Mose Ha-Levi (1505. - 1584.), kabal is ta i /Sit Ir 11,i (Cfat) i u kojoj se pjeva o Sabatu kao o Kraljici nevjesti dok j i 1fn lui lo /cnja izraelski narod. Izraz Lekha dodi' uzet je izPjesme nadpjcsmanni-

    (c'dna stara prica iz zidovske tradicije govori kako se nakon stvaranja SabaiBtMll/io Bogu kako jedino on nema partnera i tako je nastala pjesma "LekhallluK" 1 la j demo dragi (u susret nevjesti).

    Siibat, za koji se kaze da je vise cuvao Zidove nego Zidovi Sabat, prepunjf ka / ivan ja koja upucuju na njegovo znacenje i Ijepotu. Postoji i v jerovanj i ' ,BOilNJcca Leo Trepp, da covjeka, koji se na Sabat vraca kuci iz sinagogf,prate dva andela. Jedan dobar, a drugi zao. I kada covjek stigne kuci iUulcda svijece i prostrt blagdanski stol, dobri andeo vodi molitvu, a losi ) upucuje i na jak razvoj zidovskoga misticizma s pocetka 16. stol jet u|'/,l.r/i'iiog rijecima: "Mir s tobom andele izaslanice, glasnice Svevisnjef;:iko j i si poslan od Kralja svih Kraljeva, Sveti je Jedan, blagoslovljen neka jcOn, udi u mir, andele mira."

    Na kraju, od Sabata se oprasta obredom Havdale, pjevanjem pjesama iilo/ivanjem Elijahua da dode s Mesijom, sinom Davidovim. Naime, L l i j ab"Hci'c iloci subotom ni uoci Sabata nego pocetkom tjedna i zato ga se podsjec .1ilu jc vrijeme Sabata proslo.

    Na ispracaju Sabata, Elijahu sjedi pod Stablom zivota i biljezi zasliu1/1on ih koji postuju Sabat i koji su culi rijeci: "Kao sto sjaje ove svijece, i a l>lU'Uu svijetle i oci onih koji se have Torom."

    U molitvama Havdale (utemeljene pocetkom Drugoga Hrama u 4. si pi . Kr.) blagoslove se vino, svjetlo, miomirisi. Sve govori o razlici izmet luiluliovnoga i svjetovnoga, izmedu svjetla i tame, izmedu sest dana rada 'in-tlinoga dana pocinka, u kojem se cak, kako isticu kabalisti, i gresne dusf( i i l m a r a j u .

    ('lasa se puni vinom do vrha, znakom blagostanja i radosti dok se pletenomsvi j i rom izrazava blagoslov svjetla, a miomiris je u lijepoj posudici - besami 'n i i i -

    1 9

    U nrninimmmniiiiniiiilllnllllllllllinillllililllllliniilnltlliilllilllllilllllillllllllllillllilllllilllllllllllllllllllllllllillll^

  • S t i m blazenim mirisom mira, svjetla i duhovnosti tesko se rastati. On je i/amjenom za dodatnu dusu koja Zidova prati na Sabat, a po isteku subote ganapusta .

    Putem do sinagoge krocimo zajedno,moja blagdanska dusa ija.Po isteku subote, zapalit cu na oprostajumirisne trave u prelijepom besamimu.Ijos dugo ceznut cu za to bom, duso moja.Jer, za sve ono sto osjecam jedna mi nije dovoljna.

    20

    P A L J E N J E S V I J E C A

    Odjcljak izTore "Kad palite svijece" pocinje poukom poslanom Mojsijupond Abarona zapaliti svjetla menore. Svjetlo koje ce biti u utocistu

    lltinjc, a l l i u Beit ha-miqdasu jerusalajimskome hramu.No, Aharonu nije bilo dovoljno samo plamenom zapaliti stijenj svijece.

    je bio i sastavni dio zapovijedi da drzi plamen vatre na novom stijenju link sc ne zapali kako treba. Zato se i micva "Zapalite svijece" ticc

    |?ttko|.;,i Zidova, u svim vremenima i na svakom mjestu.l l a s i d s k a fllozoflja objasnjava da je nasa dusa dio Boga, svjet i l jka

    cega u nama.( ) i l svakog pripadnika zidovske zajednice zahtijeva se da zapali svoju

    I I I I I , svje t lo svoje duhovnosti. No duznost je pomoci i svakom ZidovuJA NrSama - dusa - ne sija onako kako bi trebala.

    Svii tko od nas je svjetlost koja daje drugome svjetlo. Sjajno i goruce|f inoi'a poticati druga svjetla. Jer nitko od nas nije tu kako bi se pricinjao

    |H He postoji. Svi smo Bozja djeca. I pretvaranje kako je covjek mali ii n , ne sluzi svijetu i Bogu.

    U torn povlacenju nema niceg prosvijetljenoga. Jer, rodeni smoij r tv l j iva t i slavu Boga koji je u nama. Ona nije samo u nekima, ona je u

    I to nam daje bogatstvo suosjecajnosti, oci da prepoznamo patnju, a l i*e /namo radovati Ijepoti.Svjcilo duse cuva nas od mraka, bezizlaza i ponora.I'omaze, da ne vidimo neprijatelje tamo gdje su nam prijatelji. Budimokoje nece Svevisnji u svojoj zalosti upitati: "Gdje ti je brat tvoj?"I'.ilc'ii svjetlost, otkrit cemo u dusi vlastito srce. Mir, snagu i strpljenje:

    i Olld.i kada nas krivo razumiju, i onda kada laz prekriva istinu. I ondaii nas ranjavaju, svjesno ili nesvjesno.Svj f i lo Milosrdnoga vodit ce nas u tami od ocaja prema nadi. Od straba

    povjerenju. Od mrznje prema ljubavi. To svjetlo koje dolazi iz du.se

    2 1

    III! 1 lllillllllllllUlllllllll immMliillilmiilllilMIBIillinlillH aiiiiBlniiimiiiill.'BmiiliiliiliimBiiiilWBmilMlliilulimillimilmiiilinmlniMinliiliiilinnimiiimllinmmiiiliilmiiinnmiilmMmii

  • .KC jc sto je tama gusca obistinjujuci rijeci proroka zapisane uTori: "Narodu > j i lioda u mraku i izgnanstvu ugledat ce veliko svjetlo spasenja."

    A Bog jos rece covjeku: "Tvoja je dusa svjetiljka i ona je u mojoj ruci.Moja je svjetiljka u tvojoj. Ako ti upalis moju svjetiljku, ja cu tvoju."

    O Z N A C E N J U K A S R U T A

    Na velike i svete dane blagdana, ali i u svakodnevnom zivotu moramo||tl N V J c s n i koliko jeyazna briga o prehrani. Dakako, postoje razlicite razinc

    l l r t iu lardi , ali svatko bi trebao bid nagraden za svoj trud. Uostalom i u)|*i pise: "Ne zivi covjek samo rodenjem." Pritom znamo da je ljudsko

    liajsavrsenije na zemlji, ali covjekov zivot ovisi i o svim nizim oblicimala ( rab in Asher Zeilingold).Kazmatrajuci nacin prehrane u Zidova, valja istaknuti ucenje rabi|a l . i i r j ' e koji smatra kako se u svemu na ovome svijetu, cak i u kamenti

    || vodi, nalazi duhovna snaga. Ona dolazi od deset Bozjih zapovijedi, dokU I'sal inn (119:89) zapisano: "Zauvijek, o Boze, Tvoja rijec stoji cvrsto

    I lU'bu." A Ba'al Sem -Tov, utemeljitelj hasidizma, dalje je tumacio rijeci ba dovratnika i nadvratnik kuce u kojoj se bude blagovalo" (Izlazak 12:7).

    Upravo rijec mezuza na hebrejskom znaci dovratak. I na Sinajskoj gori,'.idovima je bilo receno da postuju zapovijed o mezuzi koja se spominje unoli tvi Sma' Jisra'el: "Zapisi ih (rijeci) na dovratnike svoje kuce i na kapije

    I )i ^ )voje!

    Te rijeci Svemogucega brane zidovski dom od razaranja i zato ih selavl ja u kosom polozaju na gornji desni dovratak. Na malom svitku suspisana dva odjeljka iz Ponovljenog zakona, Sma' i Ve-haja, a na poledini(. i rijec Sadai - Svemoguci. Mezuza mora biti koser sto znaci da obveznonora biti na pergamentu pisana rukom kvalificiranog sofera (pisara) a nela obicnom papiru ili pisana strojem.

    Obicaj je da se prilikom izlaska iz kuce i ulaska u kucu dotakne prstimaprsti poljube.

    Ibra kaze kako trebamo slaviti micvu mezuze kako bi se nasi daniimnozili , ali i dani nase djece; o njoj govori i kodeks vjerskih zakona i>iopisa Talmiida (Sidur Admor).

    A u Sulhami arukhii nalazimo: "Kralj sjedi u kuci i Onaj Sveti, neka jelagoslovljeno ime Njegovo, cuva nas izvana." Komentar te izreke jest daa.s Bog cuva i kada izlazimo i kada se vracamo u kucu, sada i zauvijek.

    Mezuza je osobito vazna za zene, jer se stavlja na dovratak doma ciji jel a v n i oslonac zena, a mezuzii treba staviti i na izvanjska vrata kuce iliana. Time se potvrduje da ta kuca i sve sto je u njoj pripadaju Bogu. 4-

    1 upravo zato molimo Milosrdnoga da stiti i cuva nasu kucu i obitelj.le/uza takoder podsjeca covjeka kada izlazi na ulicu (izvanjski svijet i sveo on predstavlja) i kada se vraca kuci, kako nas Bog jeste jedan. Covjekosta je svjestan jedinstva Svevisnjega i da sve sto imamo pripada Njemu.

    4 4

    dicno, mezuza se ne nalazi samo na vratima kuce nego i na v r a t i m asrca i razuma.

    I 'rvi dio odjeljka Tore, koji je ispisan na pergamentu i koji poc in j efljeCima: "I ti ces ljubiti Boga ...", uci nas o duznostima i vri jednost iniaJj l lbavi , a drugi odjeljak: "I bit ce ako se budete dosljedno pridrzavali ..."

    Cdvlaci potrebu straha od Boga. Uostalom, i Zohar navodi kako nas ToraK I j ubav i i straha prema Sveprisutnome ne moze uzdici.Mezuza je dana i da zastiti znanje Tore i da nas pouci mudrosti.

    /idovsko misticno ucenje istice kako mezuza ima jedinstvenu moc dajcilnom trenutku izazove radikalne promjene necijih pogleda na zivot.

    Dio slova hebrejske rijeci mezuza otkrivaju rijec "zaz" sto znaci mica t i ,Iduti se, poticati intelekt prema Tori (Likatei Sichos).

    Ime Svemogucega koje je napisano na izvanjskoj strani mezuze sastoji seit) hcbrejskih slova sin, dalet i jud. Ona cine akrostih Somer dlatot Jisra'el"("luvar vrata izraelskih.

    A rabi Aba navodi u Zoharu: "Na nekoliko mjesta vidimo kako Svc-IftOgiici pokazuje milost svojoj djeci. Covjek gradi kucu, a Sveti, neka jefcUuoslovljen, kaze: 'Napisi moje ime, stavi ga na vrata i mozes biti miran uiVOJtij kuci dok ja sjedim ispred tvojih vrata i cuvam te ...' " Rijec "ime"(flflpisi Moje ime) mistican je sinonim za duhovno svjetlo i tu znaci sve-f b t lhva tno duhovno svjetlo mezuze koja stvara opcu auru, zastitu oko svega|(l) osobi pripada.

    Takoder, hebrejska slova koja cine rijec mezuza, kada se drugacije slo/e,dtl j l l r i j e c i Zaz mavet: Smrt se odselila! Naime, misticizam mezuze sadrzan jeU (n ine da tjera i odalecuje smrt, tugu, ocajanje i beznade.

    Numericka vrijednost (gematria) hebrejske rijeci mezuza ista je kao ifljpf koja se rabi za Bozje ime: Adonai - Bog ili Gospodar.

    11 biti od mnogih imena Bozjih, veza mezuze s imenom koje pokazujeU l t f j i i svemoc kazuje kako ideja i slavljenje mezuze govori o Bozjoj vladavinil l j r l im svemirom (Sefer Miuhagei Habad).

    Kao sveopca micva, mezuza vodi do prakticiranja svih zapovijedi. Vri-je zapaziti i sljedece: svitak mezuze sadrzi rijec Sma' koja nam govoi i

    "Hup, je jedan". Hebrejsku rijec chad cine slova alef (Gospodar svijeta) ihot koje ima brojcanu vrijednost osam; simbolicno izrazeno to se

    4 5

    ll!!!!!!il!iil!!l!!l!UI!ll!lll!ll!l ....... Illllll ........ lllllllllllllllllllllllHIIIIIIIil ......... I ....... Ill l!!llill!lllll!illi!ll!llH^

  • odnosi na sedam nebesa gore i zemlju dolje, i zatim slovo dalet, cija je brojcanavrijednost cetiri i simbolizira cetiri strane svijeta.

    Dakle, covjek koji stavlja mezuzu na dovratak samim tim postupkompotvrduje: "Gospodar svijeta je Gospod, na sedam nebesa i na zemlji i nasve cetiri strane svijeta."

    Ta zapovijed cuva ulaz u kucu ali i u srce covjeka, jer u Qabali pise:"Mezuza stiti od jecer ha-ra' od zlih namjera." No ona ni u kom slucajun i j e carolija ili amajlija premda se smatra da ima zastitnicku moc.

    Micvu mezuze moramo ispuniti, jer je to zapovijed Svemogucega, abitan dio Njegove zapovijedi jest zastita koju nam kroz mezuzu daje.

    Blagoslov postavljanja mezuze:"BARUKH ATA ADONAl ELOHEINU MELEKH HA-'OLAM,

    ASER QIDSANU BE-MICVOTAV VE-CIVANU LI-QBOA' ME-ZUZA." (Blagoslovnjen (si), Ti, Gospod nas Bog, Kralj svijeta, sto si nasposvetio svojim zakonima i naredio staviti mezuzu).

    4 6

    K I P A

    X,(ivu je jos qova ili jarmulke. Rijec je o pokrivalu za glavu, po o b l i k uilk l i ' f c i n i kugle, a velicina ovisi o uzrastu osobe. Tako je kipa u promjc i uHkil i/.medu 8 do 20 centimetara. Najcesce se izraduje od svile, la i iencIll i tu* ili od vune. Ima je u razlicitim bojama, ali najvise u crnoj, b i j e l o j ,

    U n i j a n s a m a plave boje. Ukrasena je sarama cvijeca, g e o m e t r i j s k i m,0vima i Davidovom zvijezdom.

    ( K l . i b i r boja govori i o poklonicima cionizma, ali i o vjerskoj t o l e r a n c i j i ,Illljr i l i vise izrazenoj.

    K i p a je prastari odjevni predmet narodne nosnje Zidova. U k n j i / , ilinkti /abiljezeno je da je vec Aharon, prvi glavni svecenik Izraela, kod

    M i i j a za tu sluzbu pokrio glavu povezom i na nju su stavili v i j c n ; u .lll'i'iliovi sinovi kao svecenici nosili su turbane.

    M i l ni , pojas, povezacu, rubac za glavu, preuzele su i druge religije. NoUldv.i k ipa nose pobozni vjernici na ulici, kod kuce, u Hramu kao i/.i.r/l l ' /nosi i pred Bogom, i kao neprekidno podsjecanje covjeka da u v i j c k

    |H lii ' lko iko je iznad njega.P inna f l lozofskoj zamisli Zidova, esencija Boga nalazi se svtula u

    till II, a (Cabala uci da Bog sa sedam ociju promatra zemlju. Zato ireb.iU ' k i d i i o nositi kapicu ili sesir.Moj.si je je tako pokrio lice pred izraelskim narodom, jer je time l i t i o

    (I IM / n a n j e da sebe smatra odgovornim za vodenje naroda. A u k n j i / i(kit i 1,1'vitskom zakonu pise da je Veliki svecenik pnje ulaska u Sve i i s t i 1

    H V i ' l i s i c m stavio povez na glavu. Zato i danas pobozni Zidovi s m a t i a j uptlnm Boga, ako se pojave u Hramu nepokrivene glave.

    1) l . i l i n u d u se vise puta spominje obicaj stavljanja na glavu poknval . iP l l i i k si iahopostovanja prema Bogu. U traktatu Qidusim (31) prica sr

    4 7

  • da Rav Huna nije isao ni dva metra nepokrivene glave, jer kako je sam rekao:"Sekhina, prisutnost Boga nada mnom je stalna." A u talmiidskom traktatu0 Sabatu mudraci obecavaju blagoslov rijecima: "Pokrij svoju glavti tako dana njoj pociva Bozji blagoslov."

    Nosenje kipa ima i drugih razloga. Izraelski je narod ne samo narodknjige nego i Sunca, jer od pamtivijeka zivi u toplim predjelima te stiteci seod Suncevih zraka glavu pokrivaju i muskarci i zene. Tako i drevni narodiscmitskog podrijetla (Babilonci, Asirci, Aramejci, Arapi) nose kao dio na-rodne nosnje pokrivalo za glavu.

    ~> Zidovima u Starom Izraelu i Judeji bilo je naredeno da za hodocasneblagdane dodu u Jeruzalem s obitelji i poslugom. I tako se za Pesah, Savu'ot1 Sukot nosilo u Hram prvinu biljnoga i zivotinjskog uzgoja. Izdvojivsidijelove zrtava prinosnica i okajnica, ostatak su blagovali zajedno sa svece-nicima Levitima ispred prostora Hrama, izlozeni Suncu. Naravno da su sepritom nastojali od njega zastititi. Taj drevni obicaj vezan uz hodocascaostao je vjerskim propisom i znakom poboznosti.

    48

    R A J

    U /idovstvu raj je predodzba oaze u pustinji. Raj, hebrejski edcn,l lo l i / i ra ideju prvotnoga sretnog vremena ljudskog roda prije g r i j e l i a

    i I lave. U Tori je zapisano: "I Gospod, Bog, zasadi vrt na istoku, uIUl i i n nj smjesti covjeka koga je napravio. Tada Gospod, Bog, ucmi tc

    Iflllljc nikose svakovrsna stabla pogledu zamamljiva, a dobra za hranu| llrtblo zivota, nasred vrta, i stable spoznaje dobra i zla" (Postanak 8:9).

    OiSim Adama ha-risona u raj su smjestene i prve zivotinje u polju, svakit i svc ptice kojima je covjek nadjenuo ime sto se u zidovstvu sniatra(11 im irenutkom, jer Bog daje covjeku da bude sustvaratelj svijeta. Uovnom smislu covjek je stvoren na sliku Bozju i dana mu je vlast nad

    lllin stvorenjima dok Bog zadrzava za sebe nadzor nad svime.U lorn zlatnom dobu covjeku je dano i da cuva zemlju, potoke, vodc iIT .sto oploduju doline i oplahuju brezuljke. Sam izraz Eden potjecc oil

    !f I cil, sio se s hebrejskoga prevodi kao izvor vode.( lovjcku u raju Gospod povjerava i brigu o zemlji psenice, jecma,lu , smokava i mogranja. Zemlji meda i maslina. Jer, prvi covjek stvorcn dio prirode koja je blagoslovljena zivotom i mirom.I'icina zidovskim predajama, sam Gospod poducio je covjeka u raju

    !l C'c sc brinuti o prirodi koja je znak zivota, ploda i hlada i koju ncjc1 unist i t i , jer mu u torn slucaju ni Svevisnji nece moci pomoci.

    U lorn bogatom i blazenom predjelu rajskog sklada Bog je covjekullio zcnu. Kako navodi hebrejski izvor: "Pomoc nasuprot njemu"

    18:19).I 'u icvi raja posuti su ljubaznoscu i milosti, jer na njima bijase pecat

    llhuvi sio se protezao izmedu Boga i zemlje.Mulraska knjizevnost raj prikazuje kao sedam kuca sa sedam vrat i ju . 1 1

    f l* i>j jc smjesteno stable zivota cija je krosnja natkrivala citav rajski v r t . I /

    lltl

    49

  • >;O.V"1^**"^

    "

    * ,

    f t " *

    , >i/&"\p

  • N E S A V R S E N I S V I J E T

    Nema nikog tko bi mogao reci kako je svijet savrsen, kao sto nema nisavrsena pojedinca. All, sto je to najnesavrsenije na svijetu? Sto se to dogodilosa svijetom i ljudima koji u njemu obitavaju i sto je to sto nas tjera daodmah prepoznajemo njegovu nesavrsenost?

    U potrazi za odgovorom krenut cemo hasidskim tragom razmisljanja;vodi nas prema prvom covjeku koji je bio stvoren od Boga u savrsenomsvije tu i stavljen u rajski vrt. Ali, sto je cinilo svijet savrsenim?

    Tora u Knjizi postanka svjedoci o postojanju stabla Spoznaje dobra i/la cije plodove Adam i Hava nisu smjeli jesti. Stovise, Bog je upozorioAdama kako ce umrijeti ako kusa plod sa stabla Spoznaje.

    Mogli bismo odmah zakljuciti kako ipak u rajskom vrtu nije bilo svedobro, a neke su stvari bile toliko lose da su mogle izazvati smrt. Slijedivrlo logicno pitanje: pa kako je onda Raj mogao biti savrsen?

    Sayrsenstvo se ogledalo u tome da je u Raju vladala potpuno jasna iprepoznatljiva spoznaja odvojenosti dobra od zla. Sasvim jednostavno: dobroje bilo dobro, a zlo - zlo. Adam je tocno znao sto mu je bilo dopusteno, asto nije, i cega se morao kloniti. I to je pravi smisao rajskog vrta. No ui i e t i u t k u kada je Adam sagrijesio s Havom, dobro i zlo se pomijesalo unesavrsenost zivota. I to je prokletstvo koje prati covjecanstvo do danas.

    U svojoj glasovitoj filozofskoj raspravi Vodic za neodlucne Majmonidesje rekao: "Istina u ovom svijetu jest: da i ne, istina i neistina."

    Adam i Hava ucinili su da se izgubi sposobnost razlikovanja objektivnei apsolutne istine, jer je presudivanje svedeno na hirovitost covjekovaraspolozenja.

    Sva ljudska bica pate upravo zbog nemogucnosti da stvari vide onakvimakakve je su .

    5 2

    N u j t l i v n i j a , all i najbolnija strana zivota jesu meduljudski odnosi, osobiloOM i / i n e d u muskarca i zene. Primjerice, koliko ste puta sebe zatckli nl l l l j . i n j u : "Kaze da me ljubi, ali ja ne znam misli li on(a) to stvarno.'/ill ' ' li on(a) svoje pravo lice?"Tuko se ponovo s ceznjom vracamo na onu davnu savrsenost rajskog|(ii|,i n i j e bila u tome da tamo nije bilo zla, vec su dobro i zlo b i l l jasno

    53

  • C I N I D O B R O

    Parasa va-jer'a pocinje rijecima kako se Bog javio Avrahamu dok je ovajsjedio na ulazu ispred svog satora, u vrucini dana.

    Dogadaj se zbiva trecega dana nakon sto je Avraham, u devedesetdevetojgodini, sebe obrezao, a Bog ga posjecuje bolesnoga, kako nam i sam/apovijeda, da posjecujemo i tjesimo bolesne.

    AH, pitanje je zasto nam Tora precizno kaze gdje je Avraham sjedio izasto imamo i podatak da je dan bio vrlo vruc.

    Odgovor lezi u ljubavi Avrahama prema ljudima. Dokaz za to je i njegovsator cija su vrata bila otvorena na svakoj strani. Najveca sreca za Avrahamabilo je saznanje da moze nesto uciniti za drugoga covjeka. Bog je to znao ividjevsi da se Avraham nakon bnt mila ne osjeca dobro, ucinio je da danbude vruc kako bi ga zastitio od gostiju. Jer po vrucem i zarkom suncumalo tko krece na put.

    Medutim, sam Avraham nije bio sretan i zadovoljan, jer je uzivao cinitidobro. Upravo se u tome sastojao njegov zivot i duhovna sreca te ga nisucak zanimali ni opravdani izgovori, kao bolest, koja ga, primjerice, oslobadadomacinske duznosti.

    I zbog toga, kada se tog vruceg dana kod njegova satora nije pojavionitko kome bi mogao izraziti Ijubaznost i gostoprimstvo, cinilo mu se kakoje lisen neceg dragocjenog.

    Upravo zato ostavio je svoj bolesnicki lezaj i sjedio je ispred satora nebi li ugledao nekog putnika i pozvao ga da ude u zaklon, sjenu. Pa cak isama hebrejska rijec eel znaci sjena, zivot, a rijec le-hacel spasiti. Naime,mozemo zamisliti sto znaci malo zaklona kad Sunce nesmiljeno przi.

    U ovoj prici o Avrahamu bit kazivanja je u dubokoj moralnosti: ciniti dobroni je tek duznost, obveza i teret. Mi sami cesto gledamo na zapovijedi kao naduznost i ljutimo se kad nam one poremete planove i zelje. Ipak cinimo, jer

    5 4

    o i jer se od nas ocekuje da postupimo na odreden nacin. Naravno, to jcko

  • S A R A I A V R A H A M

    Od davnina preispituje se odnos zene i muskarca, muza i supruge,proispituje se odgovornost svakog od njih, odgovornost koja nas trebaosnaziti emocionalno i duhovno. Najbolje je zato objasniti odnos Sare iAvrahama koji su izvrsavali i predstavljali volju Stvoritelja.

    Sara je svoj doni ucinila svetim. Zahvaljujuci njezinoj licnosti, zidovskidorn mikrokozmos je Beit ha-miqdasa koji su Zidovi kasnije sagradili uJcrusalajimu. On je i nadmocniji, jer ga je takvim prva sagradila. Beit ha--miqdas samo je model Sarinog doma, a njezine sabatnje svijece upucivalesu na duhovnu snagu i govonle o snazi zidovskoga doma. Nad Sarom bioje oblak zastite Bozje nazocnosti. Avraham je priznavao Sari nadredenost,jer je sam Bog naredio Avrahamu da slusa njezin glas i sve sto kaze, jer sunjezine prorocke sposobnosti bile iznad njegovih. Avraham je Sari posvetiopoemu Vrijedna zena koja se tradicionalno izrice u petak prije qidiisa vina."Vrijedna zena kruna je svog muza", istice se u poemi, "vrednija od dragulja."

    Slijedom kabalistickih izvora, koje je proucavala Ghana Weisberg, Saraje posjedovala duhovnu snagu, jer je fizicku kreativnost koristila u svrhuSvevisnjega. Naime u Zoharu je napisano kako ce Avraham postici svojurazinu duhovnosti zahvaljujuci uslugama svoje zene Sare koja je pronicala11 bit osobe i srz zbivanja i znala je sto Bog od nje ocekuje. I zato je Avrahamirebao slusati njezin glas, jer je to bio glas Svevisnjega u odredenoj misiji.

    Zohar, klasicno fundamentalno djelo misticnog ucenja Qabale, kazujennm kako je Sara simbol tijela, a Avraham duse. Logicno je postaviti pitanje/bog cega je onda Avraham trebao slusati Sarin glas? I kako je Sara imala usebi jaci glas prorostva odgovor je u sljedecem: ukoliko netko treba ispunitincku misiju u svom zivotu, dusa i tijelo nisu u suprotnosti. Zapovijedi supredstavljene kroz materijalni objekt, a zadaca im je upravo da tijelo ociste

    56

    K l C l i j a l n o g a . Ono sudjeluje u procesu ciscenja i na taj nacm i samo cegCUi'rno. U protivnom pridonosi dezintegraciji osobe.lni'ii, k.io prva majka zidovskoga naroda, simbol je svih zidovskib zena

    nrc t l s iav l ja ju Bozansko u covjeku. No zbog toga sto prava esenc i jal l j j c po/nata, to veliko svojstvo zena je skriveno. Yelika duhovna bn

    bit cc objavljena u doba Otkupljenja. A. C. Weisberg porucuje kakoike /(.'lie imaju odgovornost slijediti Sarin primjer sve dotle dok necel i t i u svojim odlukama i procjenama. Naime, cesto nismo u s t a n j u

    i i spravnu odluku, jer smo suvise emotivno nastrojeni i ne uspijevamoi svoju izvanjsku volju. Sarin glas moze nas voditi.

    57

  • V E Z I V A N J E J I C H A Q A

    Veliki in kusnjama izlozen je covjek koji mora nadvladati sklonost ka zlu.Oi li loj mu borbi pomaz.u vjera, poniznost i pridrzavanje zakona Tore.itiino se samo Avrahama kome je Bog rekao: "Uzmi svoga sina, jedinca()|( Jichaqa, kojega ljubis i prinesi ga kao zrtvu paljenicu na brdu kojega cupokazati" (Postanak 22:2).

    Avrahamov lik, pun pouzdanja i spremnosti da zrtvuje sina za kojim jetoliko godina strasno ceznuo, jedinstven je primjer vjere u Svevisnjega. Ali,( l i t red o Jichaqu koji ce upitati Avrahama: "Evo kremena i drva, ali gdje jcj t t l i j c za zrtvu paljenicu?" (Postanak 22:7).

    A Avraham podize zrtvenik, sveze svoga sina Jichaqa i polozi ga poilrvima na zrtvenik.

    Prema predaji, Jichaqu je bilo trideset sedam godina. I naravno, dobrojc /nao sto ga ceka. Zadivljujuca je Jichaqova plemenita i hrabra predanosti n i j e li upravo to vrhunski primjer savrsene vjere, pa se taj dogadaj nazivaVr/,ivanjem - Aqeda a ne zrtvovanjem! Jer, koliko god je to bio bolan i^orak dozivljaj, dostajao je da se Avraham i Jichaq zajedno pokazuspremnima odazvati se Gospodu.

    Nisu li i toliki ljudi u ratnim strahotama postupili poput Jichaqa? Nebjczeci od odgovornosti prema bliznjima i podnoseci strpljivo neimastinti ,izgnanstvo, ponizenje, bol, vezivali su se uz nadu i vjeru da u svom pouzdanjuu Svemogucega nece biti iznevjereni.

    I nije li prica o Jichaqu teoloski problem s kojim se dnevno susrecemo? Ncodustati u trenutku straha, umora, patnji i sumnji nego sacuvati vjeru u Boga idobro. I zato nam je blizak i drag Jichaq u svojoj mirnoci nekad, i danas ukaoticnim prostorima naseg vremena. Drag nam je tihi i nenametljivi Jichaqkoji bi mogao red od cega su sazdani bol, kusnja i dostojanstvo u mukotrpnomoslobadanju nade. Pa tako i rabinska predaja trazi da mu se iskazuje du/nopostovanje te u molitvi izgovaramo: "O Boze nasih otaca, Boze Avrahamov,Boze Jichaqov i Boze Ja'qovljev."

    5 9

  • P R I N O S E N J E Z R T V E

    Tivca knjiga Mojsijeva, Levitski zakonik (Tordt kohanim), velikim se dijelombvl prinosenjem zrtve sto je kao cin u zidovskoj filozofiji sporno. Mnogi sehroioci protive prinosenju zrtve, i o tome citamo u ranijoj i novijoj rabinskojl i l t ' l a t u r i , od Majmonidesa pa sve do danas.

    Svi su istrazivali svrhu i cilj obreda i pritom su, istodobno, opisivali ipxuicavali obred u potankostima.

    1 u svakodnevnim molitvama Zidovi citaju o obredima zrtvovanja teji 'dno od bitmh pitanja zidovstva jest: kada se u mesijanskom dobu obnoviI I rani i svi obredi vczani uz Hram, hoce li i obred prinosenja zrtve b i l i( i l ) i i ov l j en? Pozitivan odgovor ne godi zidovstvu, a negativan pos tavl jap i l a n j e vaznosti Hrama.

    Kakav ce to obred biti odgovorili su, primjerice, i Franz Rosenzweig iAvraham Jichaq Kuk, istaknutiji medu misliocima modernog zidovstva.Smatraju da se mistikom obreda valja baviti u samom mesijanskom dobu,JIT ce se tek tada moci spoznati misticno znacenje obreda. A do tada trebaproucavati, a mozda i nalaziti kljucne odgovore iz opisa obreda prinosenja/.rtve, zabiljezenih u Tori i Talmiidu.

    Zrtva se na hebrejskom kaze qorban sto dolazi od glagola le-qarev saznacenjem priblizit i se. Ocigledno je da je zrtvovanje nacin pr ib l iz ; ivanjaBogu. Zakon Le-haqrfv qorban dan je citavom narodu, a ne samo svecenici-tna koji bi ga mogli tumaciti drukcije, ili stvoriti hijerarhiju u kojoj bi on ibili posrednici izmedu naroda i Boga. Ipak, i cijeli narod i svaki pojedmacznaju da se mogu pribliziti Svevisnjemu (Le-haqriv). Qorban je nesto osob-no, nesto sto se osjeca kada se daje, ali ne kad je dato od ostataka ili viska,nego od odabranoga i licnoga.

    Primjerice, obracanje Boga Hevelu a ne Qajinu, rabini tumace t i m esto je Hevel od izabranoga dao Gospodu s ljubavlju, a Qajin bez izbora,bez volje i radosti.

  • Ucitelji su ispricali sljedecu pricu i na kraju postavili pitanje: Tri sinanaslijedila su ocevu ostavstinu. Prvi je dobio dalekozor kojim je mogaovidjeti do nakraj svijeta, drugi carobni sag kako bi mogao letjeti s kraja donakraj svijeta, a treci jabuku: kad je se zagrize i izrazi zelja, ta ce se i ispuniti.

    Onaj s dalekozorom vidio je daleku kraljevinu i bolesnu kraljevnu kojojn i j e bilo lijeka. On pozva brata sa sagom i zajedno s trecim bratom i jabukompolete do kraljevne.

    Treci joj brat dade jabuku, ona zagrize, pozeli da ozdravi i tako se idogodi.

    Prvi je tvrdio kako je kraljevna njegova zbog dalekozora kojim ju jeprvi ugledao, drugi je rekao: "Ona je moja, jer da nije bilo saga ne bismostigli do nje", a treci je mislio da pripada njemu zbog njegove cudesnejabuke. Kralju je bilo tesko odluciti jer je svaki zahtjev bio opravdan. Ipak,tko je dobio kraljevnu?

    Treci sin, jer je poklonio jabuku i vise je nema. Dao je ono najvrednijesto je imao.

    6 2

    I M O J S I J E S E P O P E K B O G U

    Pl'tigoj knjizi Mojsijevoj nalazimo jedno od najvaznijih nacela zidovskelike (llozofije sadrzano u stihu: "I Mojsije se popeo k Bogu, tad mu je

    [| gore doviknuo."ije nego u stihu otkrijemo neuobicajenost treba istaknuti kako seCi na razlicitim stupnjevima. A ucenjem svladavamo dio po dio

    IfCMiajuc i se za spoznaju slozenijih znacenja. Jer tek pomocu iskusivajidnom stupnju, bit cemo spremni pronicati u daljnje tajne sto ovisi o\fn vjerskim i intelektualnim pripremama.

    No, vratimo se stihu koji nas upucuje na Toru. Postavlja se sljedeeeIflje: ako se Mojsije popeo k Bogu, zbog cega ga Bog "zove s gore".

    llVtt je situacija nejasna. Jer, ako bi Bog trebao dozivati Mojsija s gore,|0 NO Mojsije tada nije popeo gore k Bogu? Ako bismo htjeli tvrditi da sejjilje stvarno nije popeo na goru, tada bismo morali objasniti znacenje|1; "I Mojsije se popeo k Bogu."

    Pakako, ovdje se ne radi samo o konkretnom usponu Mojsija. Tor a/apravo otkriva kako je rijec o duhovnom uzdizanju. U tome pomaze

    rMiin prijevod rabi Simsonai i Rafa'ela Hirschla: "Mojsije se pak popeok Bogu." Naime, izvorna hebrejska rijec Al' prevodi se kao uspon,

    IONUO kao put ka duhovnoj bliskosti.No, pogresno bi bilo zakljuciti kako je Mojsije postao na bilo ko j i

    tin bozanskim. On se samo priblizio Bogu kao ni jedan covjek p r i j eIt). To objasnjavaju i rijeci iz Tore: "...tada ga je Bog dozvao".t)akle, Mojsije je kao covjek bio jos uvijek tako daleko od Boga da ga

    log morao dozvati. Doviknuti mu, da bi ga ljudski i zemaljski Mojs i jeigilo razumjeti.

    Toi'ii nas uci: ako i dostignemo velicinu Mojsija, mi jesmo i ostajemo|l!i od krvi i mesa. Od nas se ocekuje da nam Mojsije bude uzorom kako

    illlio se sto vise priblizili Bogu, ali mi sami ostajemo ljudi i ni od koga neihu [iraviti bozanstvo.

    63

  • Z L A T N O T E L EI'c-

    |/liosenje pojedinosti o dogadaju nazvanom "grijeh teleta" pomno jejc/cno u Tori, jer je taj dogadaj zamalo doveo do unistenja citavog

    lOlla. U Izlasku (32:10) pise: "Dakle, pusti me, da moj gnjev plane nai da ih unistim." Izazvao je veliki potres u dusi naroda s posljedicama

    ilf ,u* osjccaju sve do nasih dana. Postao je simbolom grijeha prema Bogu,I 'Ulko, simbolom svakog idolopoklonstva.

    K.ula nakon cetrdeset dana i noci Mojsije nije sisao s Gore, narodirlov sagradio je sebi zlatno tele.Taj je grijeh usao u povijest pod nazivomPI lia-cgel" - Grijeh teleta.

    I/, vel ike vremenske udaljenosti tesko je razumjeti i suditi sto se stvarnot u l i l o , jer je zbivanje u proturjecnosti sa svakom logikom. Naime, samo

    tjedana prije navedenog dogadaja, Bog je s velikim cudima izveo,cltc i'/. Egipta razdijelivsi pred njima more. A kada su stajali u podnozju

    fp S inaj , primili su Toru od samoga Boga i s njome zapovijed: "Ne pravi|l| l i ka ni oblicja bilo cega sto je gore na nebu, ili dolje na zemlji, i l i ullnm.i pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im sluzi" (Izlazak 20:4-5).

    Tesko je nakon ovoga razumijeti kako je narod mogao pokazivati teleijr jr sain napravio i reci: "Ovo je tvoj bog Izraele, koji te izveo iz zemljeIpiK.ske" (Izlazak 32:4). Bez dvojbe ovdje se radi o idolopoklonstvu stot v u l u j u i mnogobrojni komentari.

    Rabinska razmatranja i pouka upucuju, na kraju, kako covjek nikada|)io/.f b i t i sasvim siguran u samoga sebe. "Grijeh teleta" kazuje: v id i

    ovaj narod koji je dan ranije cuo glas Boga i koji se jos jasno prisjecaI, v i d i kako brzo moze pasti.|)ogadaj zlatnog teleta odrazava dusu covjeka, slozenu i punu unu ta rn j cg

    ^ ja ; pojedini trenutci, premda puni cuda, ne mogu znacajnije promijcni i iI l l M i . 1'ostoji vrijeme duhovnog uzdizanja i vrijeme pada. Jedinstveni i sasvim

    6 5

  • izuzetni dogadaji ne mogu jednom zauvijekpromijeniti navike i osobine covjeka.Samo u dugotrajnom procesu samoodgoja u kojem ce biti preuzete vrijednostii ideali Knjige zivota (Tore), covjek se mijenja.

    Ipak, valja pamtiti da nase ponasanje uvijek moze biti bolje, moze sepopraviti i za to nikada nije kasno. Uostalom, jedan od bitnih ciljeva/.idovstva jest dovesti Svetost u zemaljski svijet, uzdici covjeka i njegovocjelokupno bice. Pritom, sasvim ljudska molba Milosrdnome za jos jedanpokusaj, jos jednu priliku, izrazava i Bozansku prisutnost u nama. Nazvanaje teshuva pokajanje ili povratak. Svaka osoba koja se, simbolicki receno,nalazi na dalekorn putu, ima u sebi bozansku mogucnost ostvariti sebe ubicu boljem nego sto jest.

    66

    B O G Z I V I U L J U D I M A

    ' lord izvanredno dobro poznaje ljudsku dusu, i svih 613 njezinih zakonaIrtgodeni su covjeku i pornazu mu u duhovnom, vjerskom i i n t c

    lltlualnom razvoju sto i nije cudno jer jeTvoracTore stvorio covjeka i /.na|0 ,sc n njemu i oko njega dogada. Jedan od dokaza za to ob ja sn j c i i j ctftluy.imo u odjeljku Tore koji kaze: "Va'-asu li miqdas ve-sakhanti be-tok-Illin - "I napravit ce mi svetiste, i zivjet cu u njima."

    Na prvi pogled cini se kako je Bozja volja da mu se sagradi Hram uiQJrin su menora i zavjetni kovceg. Neminovno, postavlja se pitanje zasio

    Bogu potreban Hram? Tim vise sto uocavamo proturjecje prema jednomid tcmcljnih zakona zidovstva koji govori: Bog je jedan i nije ograniccn n i

    Mio, ni duhovno, ni vremenski.(!emu onda zelja da se ogradi u Hramu? Prema tumacenju S h u l a m i i

    fftciner, odgovor lezi u naravi covjeka, jer nema sumnje da je Bo/ansU) uifUprotnosti sa zemaljskim Hramom

    Dakle, ipak se radi o djeci Izraelovoj i njihovoj zelji. Rijec je o zcmal j'ikm u ljudima sto stalno cezne drzati se neceg tjelesnog, a ne o Boguknjcm nije potreban Hram.

    Ukoliko stih, koji smo naveli u uvodu, pazljivije razmotrimo, naci ccmotloku?, za nasu tvrdnju. Naime, prvi dio stiha je u jednini i glasi: "I vitrcbate napraviti jedno svetiste", a onda nenadano drugi dio prelazi umno/inu: "U kojem cu u vamazivjeti". A to bi trebalo znaciti: da Ja s tanujemU Njcmu.

    Naime, Tvorac Tore svjestan je da se covjek ne moze uzdici duhovno !VJcr.ski samo apstraktnim idealima i mislima. Mora se pribliziti Bogu i cinoinIliaterijalnoga oko Njega.

    /nalci su u torn stihu spoznali daljnju misao na koju ukazuje Tora, .1Illasi: DA JA ZIVIM U NJIMA.

    67

  • Z ENA

    Ono od cega necemo poci u razmatranju ove teme to je definicija, jerirud bi nam bio golem, a rezultat slab. Uostalom, Talmud nam na svojmudar i jednostavan nacin porucuje: "Zena, to je svijet za sebe."

    Ipak, kada je rijec o zeni u zidovstvu najvise je krivih poimanja; tako jei u svjetovnim raspravama, tako i u tumacenjima drugih religija. A upravodjelokrug zene, vjerski, eticki i nacionalni, od izuzetnog je znacenja. Napocetku, podsjetimo se triju specificnih zapovijedi koje zidovska zena moraispuniti: prvo, odvojiti dio od tijesta hale, na sjecanje prinosenja zrtvejos iz doba Prvoga svetog Hrama i dijela od obroka kruha sto se u to dobaodvajao za svecenike. Drugo, zena cuva cistocu stola i kuhinje po propisimavjere, sto izravno utjece na obranu od asimilacije. I trece, njoj pripadaduznost paljenja subotnjih svijeca. Zena cuva cistocu i higijenu braka,podrzavajuci uzdrzljivost i umjerenost u bracnim odnosima.

    Uz zenu vezana je i moc Bezgranicnoga, jer je radanje jedinstven nacinda zena bude slicna Bogu, jer samo ona moze stvarati u svom tijelu i roditidijete. Na taj nacin sudjeluje u Bozjim osobinama prisnije nego bilo kojimuskarac. Ona je ta koja gradi strukturu narastaja koji se produzuju uvjecnost.

    Zene ne nose talit (molitveni ogrtac), niti stavljaju tfilin (molitvene|)ojaseve sastavljene od dvije kozne kutije, za glavu i za lijevu misicu) ukojima se nalaze mali svitci s odlomcima iz Petoknjizja. Naime, u zidovskojliteraturi kutijice tfilma zovu se b'ajit sto na hebrejskom znaci kuca, u kojojzena i jest gospodarica. I tu dolazimo do dva bitna, osnovna elementa ujudaizmu, a to su dom i Hram. Za razliku od drugih religija, izmedu domai sinagoge znak je jednakosti. Jer upravo su za dom vezani neki od najvaznijihobreda: seder, suka, sabatnji stol i hanukija te je ocito kako u dom Toraulazi prva. Smatra se, dakle, da je kuca tfilin za zenu.

    Jf.Clia je postedena i obveze odlazenja u sinagogu upravo zato sto je i i j c / i i iI Irani i u kojem je, zbog svoje intuicije nezamjenjiva dok su obredi u

    Illlll vezani uz odredeno vrijeme.Xcna nije sjenka, ropkinja ni predmet svoga supruga vec neophod.in

    finer kojeg nitko ne moze zamijeniti. Razlike medu supruznicima poijei uffl j l l iova podrijetla. Naime, prvi covjek Adam ha-rison, nacinjen je oil

    , a zena od ljudskog bica obdarenog svim egzistencijalnim svojstvima.lll lska literatura objasnjava da upravo zbog toga zena ima daleko razvi

    lljll intuici ju od muskarca te dostize svoju punoljetnost u zidovsivu svsi godina, a muskarac s trinaest. U vrijeme kada su Zidovi p r i m a l i

    |flli Hog je rekao Mojsiju: "... Ti ces kazati kuci Ja'aqovljevoj i govorn ci-si l/.raela." Rabini tumace da ta recenica otkriva narocitu ulogu zidovske

    IP kod primanja Tore, jer izraz "kuca Ja'aqovljeva" oznacava zene koje suloin izuzetnom trenutku bile prve spomenute. To istice i glavnu ulogu

    u cuvanjuTore pri odgoju djece sto je nadasve vazno za zidovski naiodI'JHim.

    liikoder, razlog sto se kod primanja Tore prvo obratilo zenama jesi i uttr da bi se izbjeglo ponavljanje tragicnoga dogadaja "prvoga g r i j eha 'rp, su ucinili Adam i Hava. U rajskom vrtu Adam je bio sam, be/. I lavelii je cuo zapovijest da ne jede s drveta Spoznaje dobra i zla. Hava je l ad . i

    ihila upute iz "druge ruke". Smatra se da je Hava osobno cula zapovi je i lil da bi ucvrstila Adamovu odluku da ne grijesi./animljivo je i ne manje vazno spomenuti u sklopu zidovskoga prav.i

    illos suda prema zeni. Ona je tehnicki diskvalificirana, jer zahtijevaii odIIK da svjedoci u svako doba u proturjecju je s njezinom privatnom ulogoinlu'/nostima u zivotu. Tehnicka diskvalifikacija zene na sudu postoji i /.bog

    lljci'aja da bi bilo neumjesno podvrgavati je grubosti intenzivnog, u n a k i sispitivanja. Prema tome, sposobnost svjedocenja nije niti pravo m i l

    Ihvilegija, vec obveza koje se zene oslobadaju. Dakle, rijec je o tehnickomi C w v i l u , a ne o pomanjkanju kredibiliteta. Razlozi oslobadanja svjedocenja111 Midu zena i kraljeva vrlo su slicni, jer ni David, ni Slomo, kraljevi Izraela,

    tfl lxil mogli svjedociti. Stav koji sud ima prema svjedoku i postovanje koji1ll'ipada kralju i zeni u protuslovlju je s tehnickim postupcima sudenja .

    69

  • Valja spomenuti da se kod zidovske zene izuzetno cijeni n j ez in . iintclektualnost, pa premda je proucavanje Tore i Talmiida bila u prvomredu duznost muskarca, mnoge od nj ih bile su vrsne poznavateljuvuilmiidskih disciplina te su ponekad upravo njihovi nazori i tumacenj.ivjcrskih pitanja postajali mjerodavnima za rabine.

    70

    S P O L N O S T U Z I D O V S T V U

    ipolnost u zidovstvu dio je prava na privatnost s poznavanjem dopus-gii i zabranjenoga. Jasno utvrdene granice izmedu privatnoga i javnogaUVJc t su ravnoteze izmedu fizickoga i duhovnoga. U Tori i Talmudu

    _ N i l precizno utvrdeni propisi o spolnoj cistoci; polaze od starozavjetnihIjensko-zdravstvenih propisa. Seksualni odnosi se ne romantiziraju negoflwne jasne upute koje se odnose na cistocu odnosa izmedu muza i zene.

    Svakog mjeseca (zbog mjesecnog pranja) zena se dva tjedna uzelrzavaI l i t i m n i h odnosa s muzem. Navodi se i vrijeme koje je potrebno nakon'oda (od 33 do 66 dana) kako bi se zena ocistila od krvi.

    U zidovstvu seksualnost je vezana uz duhovnost te se, i zbog toga,nvski brak naziva svetim. Tora poducava svojim zakonima i propisi in. io postici sklad koji ce najintimniji covjekov zivot uzdici iznad a n i m a l

    Va/an dio spolnog zivota vezan je i uz miqve kupaliste s tocno propisatill) kolicinama tekuce vode koja sluzi za obredno a samim time i obvezatnollgijcnsko ciscenje. Seksualnost judaizam smatra bitno pozitivnim: povezau

    If s duznosti stvaranja potomstva i ljubavnom obvezom koja znaci daIl lskarac mora zenu seksualno zadovoljavati. S druge strane, zakon i

    wbilcljske cistoce, koji, primjerice, odreduju potpunu apstinenciju u vr i jemeIfnjcsccnoga pranja i nekoliko narednih dana, omogucuju uspostavl janjeilcksualne discipline, ali i obuzdavanje pukog podredivanja nagonima. Drugi

    JC vid te ravnoteze "micva ljubavi" kojoj je podlozan muskarac. Za njega je(o cluznost, a ne pravo. Na posljetku, ona je dopustena samo u braku.

    Sve je to zbog toga sto zidovstvo ne smatra seksualnost samo po sebidl jem vec komponentom mnogo sireg odnosa, plemenitijeg i ambicioznijeg,kukav je autenticna veza muskarca i zene. Ta prava veza ne moze se ostvai it idi'ukcije nego u braku gdje se zelja za vezom odrazava i u prakticnom / . ivoiu

    7 1

  • i u pogledu ideala. U toj posvemasnjoj vezi seksualnost zauzima bitno mjes-to, a njezin cilj nije toliko u osobnom uzivanju, koliko u tome da se pruzauzitak partneru. U torn kontekstu jasno je da pojam "zene predmeta" i l i"muskarca predmeta" gubi smisao.

    U zidovstvu seksualnost kao konvergentna tocka fizickih i psiholoskihsnaga omogucuje koegzistenciju dvaju elemenata, koji su prividno antino-mijski koegzistenciju duse i tijela. Judaizam smatra da je Bog jedini uprav-I jac tim misterijem, ujedno i jedini koji moze pokazati put i ujedno dopustitit i m dvjema snagama da uravnotezeno i skladno zive.

    7 2

    RO D I T E L J I I D J E C A

    tulmudskom ucenju covjekom raspolazu tri ortaka: Svevisnji, njcgovI lljfgova majka. Ako covjek postuje svog oca i svoju majku, Premi los idn iId p r i zna je kao da je On nastavao medu njima, pa su t ime i Nji-gaTalnu'idsko ucenje o odnosu roditelja i djece bavi se svakodnevnim

    Itdl l i i navodi kako se djeca obicno vise boje oca koji ih uci Nauk , sioJC i obvcza, nego majke koja im se obraca njeznim rijecima. Dovodenjr

    lltdja u stanje ljutnje i zalosti smatra se velikim grijehom, jer u takvomSvevisnji bi mogao zakljuciti kako je dobro sto nije mcclu n j i m . i

    MV. io , jer bi u torn slucaju i njega razalostili.( I f s i o se u rabinskoj l i teratur i postavlja pitanje dokle treba se /a i i

    I l lnvanje oca i majke. Granice nema.' Ibra i Talmud isticu ogromnu odgovornost obaju roditelja za uspjdi i

    Igoj djeteta. Za neucenje nema nikakva opravdanja. I djecake i d j evo j i i iv,:a i zenu, treba do tancina upoznati s propisima vjere i nb ivdnr

    Wtoir.Vclika je sreca koju roditelji uzivaju imajuci djecu, ali i s todobno u

    Hli/ .anju djece moraju ispuniti pet glavnih ciljeva: br inut i o n j i b o v uiiiivlju, moralu, odgoju, obrazovanju i lojalnosti zidovskoj zajednici .

    U proslosti, provorodeni sin glede nasljedstva bio je p r i v i l e g i r a n i j i oilIt.1 djece. No ujedno on je preuzimao i odgovornost za dobrobit o s i a l i h

    lUl iova obitelji u slucaju smrti oca. Poznate su Bechnor-moluve koje si1K l k ' l i za spas duse prvorodenoga.

    ()d djece se ocekuje da stuju i vole svoje roditelje. U PonovljcnomHt lkonu istice se strasna kazna za opaka i nepokorna sina; ona s v o j i m|irimjerom mora iskorijeniti zlo iz svoje sredine i o njoj se u sklopn sus iavaOilf;ovornosti mora cuti kako bi je se i drugi bojali.

    No, Tora takoder istice da se ocevi ne osuduju na smrt zbog sinov.i , indil iovi zbog oceva, jer svatko za svoj grijeh gine.

    7 3

  • B R I T M I LA

    Judaizam je tradicionalno paternalisticki i oduvijek najveca je radost uobitelji rodenje sina ili kcerke.

    Osmoga dana poslije rodenja muskom djetetu odstranjuje se naborkoze na spolovilu i tim obredom dijete stupa u Avrahamov savez - Brito selAvraham avinu: "A ti Savez cuvaj moj - ti i tvoje potomstvo poslije tebe usve vijeke... Svako musko medu vama, kroz vasa pokoljenja, kad mu scnavrsi osam dana, neka bude obrezano... Tako ce moj Savez na vasern tijeluostati vjecnim Savezom" (Postanak 17:9-24).

    Dijete tako nosi na sebi pecat Saveza koji znaci i podvrgavanje voljiSvevisnjega. Obrezivanje djeteta nije znak sile nego duznosti i potvrde dace se djecak, kao odrasla osoba, drzati zakona Tore.

    Prema halakhat brit mila podrazumijeva, prvo, mila odstranjenjcnabora koze na spolovilu i drugo, treba uciniti prija postupak uklanjanjatanke membrane koji ce osigurati da koza vise ne moze prekriti vrh spolovila.Zatim slijedi trece, mecica - uklanjanje krvi pomocu male staklene sisaljkc(pipete).

    Nekad, ranije obrezivanje je vrseno u sinagogi no danas je vec uobicajenoda bude u kuci. Pri samom obredu brit mila pozeljan je minjan. Poredmohela, koji treba znati tehniku obrezivanja i biti priznat od rabina, pos-tavljaju se dva stolca. S lijeve strane sjedit ce sandaq kum. Stolac s desncstrane namijenjena je proroku Elijahuu koji je zastitnik djece. Kuma donosidijete u sobu, a svi nazocni izgovaraju: Bariikh ha-ba Blagoslovljen kojidolazi.

    Zatim kuma dodaje dijete sandaqu i udaljuje se s majkom djeteta. Kumclodaje dijete ocu, a on mohelu, koji dijete stavlja na Elijahuovo mjesto i kaze:"To je stolica Elijahua, neka bude blagoslovljeno sjecanje na njega. Boze, javjerujem u tvoju pomoc. Elijahu, andeo Saveza gledaj one koji su pred tobom:stani s moje desne ruke i podrzi me" (R. Leo Trepp)

    74

    Tc I'ijeci upucuju na dio misticnog zidovskog zivota u kojem covjek do/i valoli pomoc Neba.

    Siindaq pokriven molitvenim salom sjeda kraj Elijahuova stolca i dr/.i nal l jc i i ima dijete dok mohel blagoslivlja Onoga koji je naredio obrezivanje .|Kon toga obrezivanje se i izvrsava, a otac odmah potom izgovara m o l i t v uIVillc Svevisnjem: Bariikh... ve-civanu Lehakmiso bi-vrito sel Avrahamnn.

    Svi nazocni zatim govore molitvu zahvalnicu sto je djecak usao u Save/Idle bio pripremljen za Toru, brak i svako dobro.

    U x.apadnoj Europi uobicajeno je prilikom brit mila uzeti platneni /avojlohliku trake i zatim na njemu izvesti djecakovo ime, dan rodenja, a na

    Jihunenoj traci ispisane su i zelje da dijete raste s Torom, sretno se o/,cnik l lcini puno dobrih djela.

    Taj pamucni zavoj donese se u sinagogu za djecakov prvi rodcnclan iprilikom rabin daje svoj blagoslov.|os i danas mogu se u sinagogama pronaci takvi zavoji, z a n i m l j i v i i /.a

    ijcsna istrazivanja. No, na zalost najveci dio njih unisten je i r/.gonoijfilno s Hramovima u holokaustu.

    Un't mila simbol je zidovstva i jamstvo roditelja da ce dijete bit i odgojenoiliilovskom duhu i tradiciji.

    Bn't mila obavlja se i subotom i na Jom kipiir, a odgada se sanio n.iiporuku lijecnika. Njegovo znacenje sasvim je izuzetno, jer o/i iacav.iJfilstvo novorodenoga sa svojim narodom i Bogom.

    /.idovska rabinska tradicija tumaci znacenje obrezivanja i na ovaj nac in:flMHac Avraham zasluzio je da mu se Bog pokaze kao El Sadai - Svemogiu i,

    p r i j e nego mu je dana ta mogucnost morao se obrezati i ods t rani t i g r i i bnIf.icu, jer mu je receno: "Hodaj preda mnom i budi savrsen."

    /a vrijeme DavanjaTore (Matan Tora) pojavljuje se ime Havaja kojf j t -viSoj razini od imena Sadai, jer oznacava dublju iskustvenu spo/ .najn.

    Naime, obrezivanje (mila) grube kozice nije bilo dovoljno za l a j v i s in n j kod Sinaja. Bilo je takoder potrebno uciniti prija ods t r an j i van j i 1

    |nl

  • cia simbolicki receno odstrane "kozicu srca". Sam taj cin podrazumijevapotpuno posvecenje Bogu i ucenjeTore.

    , Razlog obrezivanja bas osmoga dana po rodenju muskog djeteta proisticeiz numericke vrijednosti broja osam koji predstavlja transcendiranje fizickogau duhovno. Tako Svernoguci upozorava da je povijest zidovskoga narodauzdignuta na visu razinu, odnosno da nadmasuje puko fizicko.

    Obrezivanje spolnog organa simbolizira i izuzetnost, odvojenost covjekakoj i ce tim neizbrisivim znakom na tijelu biti odvojen od drugih ljudi.Broj osam govori i da ce obrezani moci vladati svojim fizickim strastima idosegnuti visoke duhovne razine. I to je od spolnog organa napravilo Svetiznak Saveza (ot brft qodes).

    Obrezivanje nadmasuje fizicke granice i vraca osobu na razinu Adamai Have prije prvoga grijeha; naime, s obrezivanjem je otvoren izravan pristupduhovnim dimenzijama.

    Sjetimo se pritom Avrahama i njegove prve prorocke vizije koju je imaoneposredno nakon sto je bio obrezan. A ono pociva i na govoru: Mai znacigovoriti ili rijec, a hebrejski korijen rijeci mal temelj je rijeci mila.Taj konceptmoze se pratiti i primjerom Mojsija koji je kazao, zeleci uvjeriti Boga kakose ne osjeca dovoljno vrijednim za zadacu koju mu je namijenio, kako "nijeobrezao usnice". Kabalisti pritom upucuju i na ha-ma'6r zavjet koze, apotom i na bn't ha lason zavjet jezika.

    Moze se postaviti i pitanje na koji je nacm obrezivanje povezano spojmom hasmala - Govorece tisine i kako to razmatra Qabala kroz Sfiratjesod organ stvaranja. A. Kaplan drzi kako prvenstveno treba uociti dasfirot znaci:"Svi koji su na nebu i zemlji". Ta rijec pojavl juje se u drevnimkabalistickim spisima (Bahir, Zohar). Dakle, odnosi se na ono gore i dolje.Jesod je pritom ono sto ujedinjuje dvoje duhovno i fizicki. Taj principmoze se pratiti kroz odnos muskarca i zene odnosno kroz prodiranje fizic-koga koje dovodi do duhovnoga i ujedinjuje ih.

    Ta veza fizickoga i duhovnoga moze se uociti i kod proroka Jehezqela.U trenutku kada ima viziju, on je fizicki na ovom svijetu. No vizija dolazi(dolje) do njega kroz Riiah ha-qodes i tu ponovo pratimo fizicko bice ukoje prodire duhovno. Veza izmedu tog dvojakog jest jesod. No sto ce sedogoditi ako jesod bude pokriven profanim, fizickim, ne svetim (Qh'pat

    76

    '|ii)? Dogodit ce se da je Qlfpat Noga u torn slucaju ekvivalent inusko}',puci ja , smatra rabin Kaplan.

    Oovjek se, dakle, moze otvoriti duhovnom iskustvu, ali moguce je tl . iig primjese nesvetog nece biti sposoban primiti duhovni utjecaj. Kaba l i s i imice da se zbog toga musko dijete obrezuje, tj. uklanja se s njega dio

    'bi tnog i zlog. Pruzena mu je mogucnost pozitivne svrhe u svijetu u b l i siti s Bogom. Obrezivanje je na taj nacin istodobno i tiqun: ispravljanje.

    Daljnj i slijed kabahstickog videnja obrezivanja dovodi i do pojma fdi taci je koji podrazumijeva uklanjanje od materijalnog i fizickog kako|i Covjek usao u tisinu. I u toj tocki mila obrezivanje postaje has t i s i n a ,

    If jc odstranjenjem nebitnoga ispravljena prepreka koja je onemogucav.il.isc cuje glas Svemogucega.

    77

  • D A V A N J E I M E N A D J E T E T U

    fir(tU bibl i jskom razdoblju, roditelji nisu davali ime djetetu po zivim ill mrtvim

    duenna. Bojali su se da bi to moglo lisiti rodaka ili rodaku njihove osobnostiVjcCnosti. Djeci su davana imena po nekom dogadaju, zivotinji ili b i l jc i , ili1eii;i koja govore o Bogu. Mose na hebrejskom znaci "izvaden iz vode", a

    d'/.van je tako jer ga je iz Nila spasila faraonova kci. Vjerovalo se da ce d i j e t enjc dobije ime po nekoj zivotinji ili biljci poprimiti osobine onoga cije ime

    nnxi . ' lako su se roditelji, koji su svojem djetetu dali imeTamar (stable pal me),H w i l a l i da ce njihovo dijete postati jako i visoko, roditelji koji su svojem d je te tuMil t l jenul i ime Arje (lav) zeljeli su da njihovo dijete bude snazno. Teoforska suI l l iena , kao sto su na primjer: Jonatan (Gospod dade) ili Jehezqel (ncka gallnspod ucini jakim) bila, takoder, vrlo omiljena. Zatim dolazi kategorija imenaprcina nekom dogadaju, na primjer: Smu'el (Bog cu). Nakon sto su se ZidoviV l . i l i l i iz babilonskoga progonstva, anarocito zavrijeme helenistickoga razdoblja ,Vli lnmacio se obicaj da se djeci daju imena prema zivim clanovima ob i t e l j i , i toll^lavnom prema roditeljskim djedovima. Za razliku od prijasnjih vremena, sad.iisc vjerovalo da ce dijete s takvim imenom steci vjecnost.

    U talmudskom razdoblju Zidovi su izbjegavali nazivati djecu imenomlii'nosti iz Biblije kao sto su Mojsije ili David, u strahu da to ne uznemiri dusepokojnika. U srednjem vijeku, ipak, praksa davanja imena djeci po m r t v i m apostala je uobicajena medu askenaskim Zidovima. Oni su obicno davali imeiljetetu po djedu djeteta, dok su jemenitski Zidovi obicno davali ime cijetetti po1oeu. Reformirani judaizam dopusta da se djetetu da ime zivoga ili mrtvog rodaka. -

    S vremenom je postalo uobicajeno da se tes'ko bolesnoj osobi daju imenaI la j im ili Haja (zivot).Taj obicaj potjece iz Talmuda: "Cetiri stvari pon is tava ju/hi kob pojedinca: darezljivost, molitva, promjena imena i promjena ponasanja."Prema tumacenju rabina novo ime zbunjuje andela smrti i tako osobu spasavagroba.

    79

  • Dati djetetu zidovsko ime jest micva. U povijesti osobit je naglasak bio n . izidovskim imenima. Midras navodi da je jedan od razloga sto su Zidovi b i hoslobodeni ropstva bio taj sto djeci nisu mijenjali imena u Egiptu; u Egipat MIusli kao Re'uven i Sim'on i kao Re'uven i Sim'on su napustil i Egipat (Levit icusRabbah 32:5). Uz zidovsko, dobija se i svjetovno ime. Ta praksa potjece i /biblijskih vremena. Na primjer: Ester je perzijsko ime, a odgovara mu zidovskn:Hadas (stablo mirte).

    Roditelji danas cesto biraju biblijska imena kao sto su Ja'aqov i Sara ko j . ipotvrduju zidovsku osobnost i zrcale suvremene norme. Poznata izraelska imen.ikao sto je Ja'el (antilopa) ili 'Ami (moj narod) uvrijezena su, takoder, i u dijaspoi i .

    Formalna hebrejska imena sastavljena su tako da vezuju ime djetetas imenomdjetetova oca; na primjer Jehosua' ben David (Josua sin Davidov). Takvo M-ime upotrebljava pril ikom nekog vaznog dogadaja u zivotu pojedinca, n. isluzbenim zidovskim dokumentima i kada je pojedinac pozvan na ciranjeToiv.U reformiranorn judaizmu upotrebljavamo imena oba roditelja: Josua sin David.ii Rivqe.

    Rabini obicno poticu roditelje da istraze podrijetlo imena koje zele dansvojem djetetu. Ako ime slavi nekog pretka, ta se prigoda koristi da se pr is je t rclana obitelji. Ako pak ime potjece iz biblijskih ili povijesnih izvora, roditelji M1poticu da prouce taj tekst.

    U reformiranorn judaizmu i djevojcici se daje ime osmog dana nakonrodenja, u kuci ili u sinagogi. Ta je svetkovina poznata kao zivotni zavjet.

    Kada je Bog stvorio prvog covjeka, nalozio mu je da imenuje sve sto Onbjese stvorio. Nasi nam stari govore da je Adam bio u stanju razumjeti izvoisvih stvari i tako je mogao odrediti odgovarajuce ime koje se podudaralo snjegovim nebeskim izvorom (podrijetlom).

    Jednako tako, prema predanju, roditelji primaju bozansko nadahnuce p r ib i ran ju imena za svoju djecu. Otuda, bez obzira koje je zidovsko ime izabrano,ono nedvojbeno, odgovara za to dijete. (Rabin Leo Trepp)

    Ime uspostavlja vezu izmedu djeteta i bastine njegova naroda. Ime treb.ib i ra t i iz obimne zalihe zidovskih imena koja su pretci ostavili zidovskoj djeci .Upisati pr imjer ice hrvatsko ime u knjige rodenih kao znak razlikovanja n i j edostatno, jer ono djetetu ni na koji nacin ne daje zidovsko obiljezje. Prem.ibasidskom ucenju ime osobe blisko je vezano uz njegovu dusu i kao takvo

    If put prema njegovoj dusi. Ako bi netko izgubio svijest, moze ga se dozvai i-C!il ako mu se sapne ime na uho. Tu se vidi kakva je istinska veza izmedueg imena i njegova najdubljeg osjecaja sebe samoga."jeCak dobija ime za vrijeme brita (obrezivanja), a djevojcica u sinagogi za

    (flic ci tanja Tore. Neki ljudi daju ime kceri za vrijeme prvog citanja Tore111 rodenja, drugi, pak, cekaju prvi Sabat. Za vrijeme citanja Tore moli se'bna molitva za dobro zdravlje majke ili kceri i tada se daje i ime dje te tu .fK> slijedi Le-hajim ili Qidus.Pri je nego sto otac dode u sinagogu da svojem djetetu nadjene ime, morn

    |1 svoje zidovsko ime i ime svojega oca, svoje podrijetlo (Kohen, Levi ili'

  • A 350. g. prije Krista zapisano je u Palestini: "Budite pazljivi pri izbornimena vasoj djeci, jer ime pobozna covjeka, mudraca, junaka ili kojcs1,velikana moze irnati snazan utjecaj na buduce zvanje i karakter djeteiapoticuci ga da nasljeduje svojstva uzora cije ime nosi" (Midras Tanhuma,he'ezmu).

    Pojava novog bica na zemlji vezana je uz tajnu rodenja. Nastojeci proniknuti u nju, rabini su nastojali objasniti covjeka jos prije njegova dolaska

    r- na svijet. Tako vec od davnina opisuju razvoj i polozaj fetusa i njegovcduhovne sposobnosti. U torn ozracju nastala je i prica da dijete u utrobimajke posjeduje potpuno znanje Nauk citave Tore. Pri rodenju dola/injegov andeo, dotakne mu usnu i dijete sve zaboravi. I zato, od trenutkarodenja pa sve do svoje smrti covjek mora neprestano uciti. Postavlja scpitanje kakva je svrha zaboravljanja potpunog znanja.

    Rabinska pouka je sljedeca: Jednom je kralj zalutao i kad je vec sasviniiznemogao cuo je predivnu glazbu. Ubrzo, bio je spasen i tada je pozvaosve glazbenike svijeta zeleci da mu odsviraju prelijepu melodiju koju jcznao. Mnogobrojni su pokusavali stvoriti glazbu punu Ijepote i savrsenstva.Ali uzalud! Nikada do kraja u tome nisu uspjeli.

    Kralj je jos uvijek u potrazi za predivnom glazbom. A covjek koji dola?ina svijet nosi u sebi odjek znanja i pokusava doprijeti do njega. Pritom,neprekidno stvara.

    R E C E N O T I J E S T O J E D O B R O

    fZiilovski proroci prvi su u povijesti svijeta ukazali na moral kao naJluCujuci cimbenik nacionalnog zivota. Smatrali su da je za drustvenc iJitiCke nepravde odgovoran cijeli narod i u njemu svaki pojedinac. Naimc,! Icljcti vidjeti sto se dogada u drustvu znaci istodobno biti odgovoran zaibiiak kako vlastitog opstanka tako i opstanka cijelog naroda.

    I'rorok Mikha (6,8) govorio je: "Receno ti je, covjece, sto je dobro i stoNpod trazi od tebe: cini pravo, njeguj milosrde i smjerno koracaj sa

    jjim Bogom."U Bibliji nalazimo zabiljezene i Jesa'jahuove rijeci: "Ucite se dobru i

    httitc pravdu, pomozite ugnjetavanom, pomozite udovicu, za sirote se boritc"jfSa'jahu 1,15:17). Proroci su uvijek nastrani obespravljenih te su zapisanc||}vc rijeci Mikhe: "Nocu u posteljama smisljaju bezakonje i kad svane ju t ro

    : ga cine, jer sila je u njihovim rukama. Kad zazele tude polje, oni ga otmu,id zazele tudu kucu, oni je uzmu, cine nasilje nad ljudima i pljackaju ih."

    Politicki stavovi proroka usko su vezani uz njihova eticka nacela.Koliko li je suvremenosti i univerzalnosti u tim prorocanstvima! Naimc,

    ioSi'jahu, Jirmijahu, Mikha, svi su oni navjestali nacionalnu propast. No|0 ni je znacilo da sami nisu imali nacionalnu svijest. Upravo suprotno.

    >ci su na svoj kriticki nacin bili nadahnuti posebnim nacionalnimJllhom koji se nije zadovoljavao samo time da Izrael prezivi. Njihova vizi ja

    dalekoj buducnosti zasniva se na nadmoci Izraela, ali ne na nadmocijru/ja nego na nadmoci duha. Rabin Cadik Danon naglasava kako je Izrael u

    izabranom narodu povjerena najteza i najodgovornija zadaca: pouciti cov-jjfCanstvo da upozna i spozna Boga i da izvrsava Njegove naloge. Ali, ma kolikoJu su ideje proroka bile uzvisene, oni nisu bili naivni sanjari. Sto je njihovalamjera bila plemenitija, a ideal uzviseniji bila je prisutnija spoznaja da je to

  • vrlo dug i mukotrpan proces. No vjerovali su u buducnost duhovne nadmcx i nsvijetu.

    Jesa'jahu je govorio: "... brdo na kojem stoji Hram nadvisit ce vrhovrplanina i k njemu ce priticati svi narodi."

    To nece biti samo mjesto bogosluzja, napisano je u Tori, nego i mjcsins kojeg ce pravda zraciti cijelom covjecanstvu.

    Tu dolazimo do sukusa prorockog videnja daleke buducnosti. N.Ivrhuncu povijesti, na "kraju vremena", covjecanstvo ce biti ujedinjeno. Svil judi i narodi imat ce udjela u Bozjoj milosti.

    Pritom, covjek u prvom redu mora sam sebe preobraziti. Spasenje j r ,kazu proroci, uvjetovano kajanjem. To je pomoc koja dolazi izravno odBoga, ali je kajanje podredeno inicijativi covjeka.

    I tako govoreci o proslosti, zapravo smo neprekidno u sadasnjo.su,odnosno postavlja se pitanje: zasto govoriti o univerzalnim l judsk imvrijednostima, ako nam nije namjera voditi dijalog. Nakon rata i sukokineprestano se vracamo na pokajanje, oprost i pomirenje. Sto o tome ka/rzidovsko naucavanje koje je uvijek u samom sredistu svakodnevnog zivljenj.if

    "Postoji vrijeme i sud za sve i covjeka veoma tereti nedjelo njegovo"(Propovjednik 8:6).

    "Ne veseli se kad padne neprijatelj tvoj i ne klici srcem kada on posriu-da ne bi vidio Gospod i za zlo ti uzeo te odvratio svoju srdzbu od njega."

    "Nemoj zavidjeti opakima, jer zao covjek nema buducnosti i svjeti l jk. iopakih gasi se."

    Tora podsjeca kako mi ljudi, imamo ne samo svoja prava nego i duznosure je istaknuto: "Ukoliko dobar covjek koji ima moc utjecati na druge I K -ucini nista kako bi sprecio zlo, ne smatra se vise dobrim." Mozda je ionajbolje zabiljezeno u Jehezqelu (3:17,18): "Sine covjecji, postavljam te zacuvara doma Izraelova. I ti ces rijeci iz mojih usta slusati i opominjat ces ihu moje ime. Kad bezbozniku reknem: umrijet ces, a ti ga ne opomenes i in-odvratis od zla puta njegova kako bi mu zivot spasio, on ce umrijeti s.isvojim bezakonjem, ali ja cu od tebe traziti racun za krv njegovu."

    Spomenuli smo maloprije rijec oprost. Tora podsjeca kako je grijeliprema covjeku grijeh protiv Boga. I zato covjek, prije nego mu Svevisnjipresudi, mora zamoliti za oprost drugoga covjeka. I ako je to mogtuv

    84

    jkliaditi mu stetu. Prirnjerice, ako je zemlja nekome protupravno oduzcta,[yracanja te zemlje proteze se na sve sljedece narastaje.

    *l

  • Poznati ucenjak rabi 'Aqiva, koji je bio duhovni voda u pobuni B.uKokube protiv Rimljana, smatrao je da je misao "Ljubi bliznjeg kao sanioj-,sebe" najsadrzajniji propis Tore.

    Rabin Ben-Azaja, suvremenik rabi 'Aqfve, prosiruje misao o jedinsivuljudskog roda i kaze: "Ni crn, ni bijel, ni velik ni malen nego samo covjek.

    Adam je, prema Bibliji , predak cijelom covjecanstvu te su "svi ( M I )ljudi braca, djeca isrog porijekla".

    Talmudsko-midraska literatura sadrzi obilje dobrih savjera u obl ikuaforizama i poslovicnih izreka:

    "Onaj tko preobrati svog neprijatelja u prijatelja, najveci je junak.""Sto je covjek veci to je skromniji.""Kad dobri ljudi umiru, oni nisu sasvim mrtvi, jer njihova djela zive."Ako si bogatiji i mudriji od drugoga, moras znati da na tebi lezi vei .1

    odgovornost.""Budi prvi koji ce pozdraviti svoga poznanika, pozivaj ga na svoja veselj.i,

    ne otkrivaj njegove tajne, stiti njegove interese kada je na putu, ne zamjei a jmu za nedostatke i oprosti mu, moli za njega i zeli mu srecu."

    U biti zidovskoga ucenja jest spoznaja da ce se svakome na kraju zivoinog puta suditi ne prema onom sto nam je u danom trenutku bilo u src i i ,nego prema onome sto smo uradili, jer judaizam trazi od svakog pojedim.ida se s punom svijescu i savjescu suprotstavi nedacama oko nas, ovdjc isada, u stalnom napredovanju prema savrsenstvu.

    Proroci su imali svoju viziju daleke buducnosti, no mi danas moramzivjeti s torn vizijom u sadasnjosti.

    V O L J E T I T U D I N C A

    Jcdna jedina zapovijed uTari ponavlja se cak trideset sest puta. Pritom so1 Jiiisli na Sabat koji je od izuzetnog znacenja u zidovstvu, takoder ne i naJovijed sluziti Boga, koja je temelj zidovskoga zakona.

    Ni jedna od ovih micvot ne spominje se tako cesto. Zapovijed koja sciKnjizi zivota ponavlja trideset sest puta odnosi se na zakon Voljeti tudinca.ibrana da se stranca prevari ili da mu se nanese zlo, ponavlja se skoro u

    dijelovimaTore. To ucestalo ponavljanje zapovijedi stvara dojam kakoMtoji bojazan da zidovski narod u potpunosti nece shvatiti znacenje porukcJosljedno je ostvarivati.

    U Drugoj knjizi Mojsijevoj treba obratiti paznju na to daTora zapovijcda, sc stranca ne samo postuje, da mu se ne zadaje bol i ne nanosi steta negoistice: "Ljubite tudinca. Ljubi bliznjega kao samoga sebe."

    Te se zapovijedi isticu u Tori trideset sest puta sto nam se moze u c i n i i iIfCtjeranim. Ipak, ne trebamo sami sebe zavaravati, nego se suociti s ist inom.

    }r;i nam na taj nacin pokusava osvijetliti mracan kut u nasoj dusi, govorcciodnosu jednog sasvim solidnog clana drustva kakva vecina pojedinaca

    bite prema tudincu i nejakom.Naime, unatoc mnogih rijeci o etici i humanizmu, u svakodnevnom

    llvotu nasi postupci cesto su drukciji. Mi cak ne moramo ostati u uskimikvirima pojma stranac. Jer u Tori ta rijec simbolizira i sve nemocne medullama.

    Postavimo sebi pitanje: Koliko smo cesto u situaciji vladajucega ilimovoljnoga, u obitelji, na poslu, u drustvu. I umjesto da pomogncmollabijem i damo mu potporu, prepustamo se osjecaju nadmoci prema onome

    )ji je u odredenom trenutku o nama ovisan. Na zalost, u ljudskoj je prirodiIlklonost ka vladanju, i ona nas cesto pobjeduje.

    I zato trideset sest puta ponovljena zapovijed iz Tore poput recenicc:|"Nemojte stranca ugnjetavati, jer vi znate kako mu je u dusi, jer i vi ste b i l i

  • stranci u zemlji egipatskoj", nije bez osnova. Medutim, zivotm put uvijcknas dovodi u situacije u kojima zelimo neko svoje nezadovoljstyo iz proslos.,pretvoriti u nadmoc vladajucega. To je krug iz kojeg se tesko izvuci, a l ,vriiedno je pokusati u mracan kut duse unijeti nesto svjetla. Tora nas uc,da na taj nacin odgajamo sami sebe i postajemo dostojni imena covjek.

    U P O T R A Z I Z A O D G O V O R O M

    U zivotu covjek toliko puta zgrijesi i onda kada nije namjeravao. I cesto)it.i sam sebe: Zasto sam rekao to sto nije trebalo reci, ili zasto nisam pruzioJomoc, a mogao sam, ili, bolje bi bilo da sam otrpio nepravdu i uvredulego sto sam je sam nanio. Zasto sam ja ostao ziv a moj prijatelj poginuo?Jisam li to mogao sprijeciti?

    No takvi smo kakvi jesmo, nesavrseni, i zivot nas cesto zatekne ncsprem-lima. Ipak i onda kada smo najnezadovoljniji sami sobom, ne treba soJl'cpustiti ocajanju, jer uvijek mozemo uciniti nesto dobro, ne samo za

    , nego i za druge. Valja nam misliti da u svakome covjeku postoji ntisakJbofcmskoga i da grijesimo upravo zato sto smo samo ljudi.

    U zidovstvu je izuzetno vazan put pokajanja; ponekad se naziva i putcinipovratka. Jer svaka osoba moze na svoj jedinstven nacin sluziti Bogu i|l|udirfra. Vazno je pri tome nauciti da ce onaj koji je drugaciji od nas, tc/rt ijistom cilju, imati mozda drugaciji pristup. I nasa kritika na tudi r a c u nfnioze biti izrecena upravo iz nase osobne nesavrsenosti, nedostatka obra/ojVanja, strpljivosti i tolerancije.

    Kako bismo bolje razumjeli sebe i druge valja se uvijek vracati Toil ijtradiciji. Na ovom mjestu prisjetimo se midrasa koji govori kako se jc jcclanpd rabi Simonovih ucenika, silno bogat, vratio u Izrael. Opazivsi da su; ncki od njegovih ucenika postali Ijubomorni, rabin Sim'on ih odvcxlc u[ jcdnu dolinu i uzviknu: "Dolino, napuni se zlatnim dukatima." I gle, upravoto se i dogodilo. Dukata je bilo na sve strane. "Tko god zeli moze ih uzcti",

    ; viknuo je rabin svojim ucenicima i dodao: "Ah morate znati da svatko od vasuzima iz svog dijela Buduceg svijeta."

    Pored ljubomore i zavisti gotovo vecina ljudi sklona je praviti razlikcizmedu vecih i manjih micvot, odnosno izmedu zakona i pravila od k o j i l ije neke lakse, a neke teze ispuniti. No upravo mali propusti cesto mode-velikim posljedicama. S druge strane, cuvanje i ispunjavanje m a n j i h zapovijedi osigurava i jamci cuvanje i postivanje vecih pravila i p r inc ipa ' l o i c .

  • I Z D A N A U DAN

    Gotovo svake veceri prije nego usnemo razmisljamo o dogadajima inf,dana, dogadajima koji su nas razveselili ili razalostili.

    Ujutro, ponovno krecemo u susret novim zbivanjima, s manje ili v i s esnage. A snaga posustaje i napusta nas kada izgubimo vjeru da je svijet k < > | inas okruzuje dobar. No upravo takvim stvorio ga je Svemoguci, dok \ccovjek taj koji unosi u svijet nesavrsenost. Ipak, svatko u okvirima s v o j i l imogucnosti moze ga uciniti boljim.

    Pritom, od nas se ocekuje da se ne povlacimo, nego da sudjelujemo nsvakodnevici zivljenja. U torn principu obveze da budemo sudionicim.idogadaja sadrzan je pojam jom-jom Iz dana u dan, koji trazi od nas da inu jednom trenutku ne zaboravimo na vrijednostTore i bit te goleme Naukrkoju je cuveni Hilel sveo na recenicu: "Ne cini drugome ono sto ne zelis d.ise tebi cini."

    Ta zadaca nije nimalo jednostavna, jer trazi da podnesemo mnog.iogranicenja u svom okruzju, a ipak da ostanemo nacelni u svojoj dobroti igostoljubivosti, sto ce nas ponekad odvojiti od okoline.

    Znajuci povijest zidovstva, mozda ce se nekome uciniti neobicnim zastonakon svih stradanja i nevolja judaizam i dalje inzistira na shvacanju ljudskcosobe koja je u svojoj biti dobra. Upravo u toj tocki ili u torn zaristu otkrivanam se bozanska nazocnost u zivotu, kao najava buducnosti u kojoj ceprevladati ljudskost, kako je jednom zgodom ustvrdio rabin David Rosen.

    Naime, u zidovskoj je tradiciji, utemeljenoj na biblijskim izvorima,tvrdnja da je covjecanstvo, pa tako i svatko od nas, Bozji partner u razvojui usavrsavanju stvaranja svijeta. To znaci da svi mi i dalje imamo mogucnostostvariti pravi mir i sklad u svijetu i potvrditi neotudivost ljudske slobodekoju ni jedan covjek nema pravo oduzeti drugome.

    No sto je s proslim nevoljama zivljenja?

    9 0

    litko od nas ih ne zaboravlja, ali bitno je razumjeti i znati mora ineo^ iskustva. Za svakog od nas, to bolno sjecanje, nadahnuc:e je

    || ponasanja i djelovanja ovdje i sada.pravo zbog mnogih patnji moramo spoznati vrijednost osjecajnosti i

    linitosti. Znacenje ljubavi naspram razarajuce mrznje.Ivjc.siii vlastitog identiteta, ali i cinjenice da smo posebni u c je l in i , u|U ra/licitosti.ftllio na taj nacin bit cemo blize buducnosti u kojoj zelimo mir i sklad,

    |bc, '/a svoju djecu, za svoje prijatelje. Obogaceni spoznajom o v l a s t i t o ji proslosti, dovoljno smo snazni da znamo voljeti i druge.

    9 1

  • V R I J E M E X I S I N E

    Harem na trenutak moramo se tijekom dana iskljuciti iz svakodnevnog,ONU, brzine kojim zivimo, vjecno u panici i trci u kojoj se preispitujemoITK> li sve ucinili sto smo namjeravali ili mozda necemo sve stici.

    U brzini i usput, ne odvise pazljivo, slusamo sto nam govore djeca,f l j u t c l j i , znanci i gotovo da se ni u sto vise nismo u stanju udubiti. Sve do

    lenutka dok ne shvatimo kako svijet nece propasti ako se ne pojavimo naf k n m sastanku, domjenku, izlozbi, predavanju. Umjesto toga uzmimo .silljcme tisine da bismo mogli cuti sami sebe, a time omoguciti i drugimaH hikse pronadu put do nasega srca.

    Dakako, na ovim nasim prostorima vjekovno opterecenim sukobim.i,

    el'ctlrasudama i mrznjama, nije jednostavno ni lako zivjeti. Ali sto ce tckiti lias zivot ako ga lisimo nade da su mir, humanost i pravda moguci? SioIf b i t i s nama ako zajednici u kojoj zivimo uskratimo nase osobne napoiv?Jrr, svatko od nas je sposoban uciniti nesto dobro, ne samo za sebe nego i

    ilruge.Xurba i ritam zivota kojim se danas zivi cesto unosi u pojedinca i osjecaj

    llrinoci koji se zna pretvarati i u ravnodusnost. Pa cak i kad vidimo nekunq>rnvdu vrlo cesto - odsutimo.

    No zidovstvo uci i podsjeca kako je duznost sviju nas ovaj svij