jasmina Čaušević i maida zagorac kroz ekonomsku ... ekonomsku stabilnost do...9 sažetak...

Jasmina Čaušević i Maida Zagorac

Kroz ekonomsku stabilnost do slobode: analiza aktuelnih propisa i praksi u FBiH u vezi s ekonomskim osnaživanjem žena koje su preživjele porodično nasilje i preporuke za

njihovo poboljšanje

Sarajevo, 2019.

Kroz ekonomsku stabilnost do slobode: analiza aktuelnih propisa i praksi u FBiH u vezi s ekonomskim osnaživanjem žena koje su preživjele porodično nasilje i preporuke za njihovo poboljšanje

Autorice: Jasmina Čaušević i Maida Zagorac

Dizajn i prelom: Tanja Ćurić

Lektura i korektura: Enida Čamdžić

Urednice i izdavačice: Fondacija CURE, juli 2019.

„Ovaj materijal potpuno ili djelimično finansira Švedska agencija za međunarodnu razvojnu saradnju (Sida) i Kvinna till Kvinna fondacija. Sida i Kvinna till Kvinna ne moraju se neminovno slagati sa mišljenjima iznesenim u publikaciji. Za sadržaj su odgovorne same autorice.“

“This material is completely or partly financed by the Swedish International Development Cooperation Agency (Sida) and the Kvinna till Kvinna Foundation. Sida and Kvinna till Kvinna do not necessarily agree with the opinions expressed. The author alone is responsible for the content.”

Jasmina Čaušević i Maida Zagorac

Kroz ekonomsku stabilnost do slobode: analiza aktuelnih propisa i praksi u FBiH u vezi s ekonomskim osnaživanjem žena koje su preživjele porodično nasilje i preporuke za njihovo poboljšanje

Sarajevo, 2019.

----------------------------------- CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka

Bosne i Hercegovine, Sarajevo 364.63-055.2:33(497.6) ČAUŠEVIĆ, Jasmina Kroz ekonomsku stabilnost do slobode : analiza aktuelnih propisa i praksi u FBiH u vezi s ekonomskim osnaživanjem žena koje su preživjele porodično nasilje i preporuke za njihovo poboljšanje / Jasmina Čaušević, Maida Zagorac. - Sarajevo : Fondacija CURE, 2019. - 43 str. ; 25 cm O autoricama: str. 43. - Bibliografija: str. 41-42 ; bibliografske i druge bilješke uz tekst. ISBN 978-9926-413-09-5 1. Zagorac, Maida COBISS.BH-ID 27872262

-----------------------------------

KROZ EKONOMSKU STABILNOST DO SLOBODE:ANALIZA AKTUELNIH PROPISA I PRAKSI U FBIH U VEZI S EKONOMSKIM OSNAŽIVANJEM ŽENA KOJE SU PREŽIVJELE PORODIČNO NASILJE I PREPORUKE ZA NJIHOVO POBOLJŠANJE

Sadržaj

Predgovor ............................................................................................................8

Sažetak ................................................................................................................9

1. Uvod ........................................................................................................11

2. Metodologija ...........................................................................................13

3. Međunarodni pravni okvir .......................................................................14

4. Zakoni i javne politike iz ekonomske sfere na nivou Federacije BiH .......15

5. Strategije, planovi i javne politike iz ekonomske sfere na

nivou kantona Federacije BiH ..................................................................19

6. Institucionalni pregled na nivou Federacije BiH ......................................21

7. Analiza intervjua ......................................................................................24

8. Zaključak i preporuke ..............................................................................35

9. Rječnik pojmova .....................................................................................39

Literatura ............................................................................................................41

O autoricama .....................................................................................................43

8

Predgovor

U Bosni i Hercegovini (BiH) postoje ženske nevladine organizacije koje dugi niz godina rade na ekonomskom osamostaljivanju žena, pripadnica ranjivih kategorija, kroz ekonomsko osnaživanje i različite vidove programa ekonomske podrške za pripadnice marginaliziranih grupa. Tema ekonomskog osnaživanja osoba koje su preživjele nasilje u porodici nikako nije nova tema u našoj zemlji. Ipak, kako bi se dugoročno i stabilno uredio sistem podrške, potrebne su korekcije postojećeg stanja, i u tom smislu je trud koji Fondacija CURE ulaže, kroz svoj feminističko-aktivistički način djelovanja, putem istraživačkih programa za različite grupe žena, dragocjen budući da djeluju politički i sa konkretnim ciljem doprinosa društvenim i ekonomskim promjenama.

Ova analiza nastala je u okviru Projekta Feminist policy advocacy in BiH koji implementira Fondacija CURE, a podržava Fondacija Kvinna till Kvinna. Analiza je jedna od aktivnosti u okviru dijela projekta koji se naziva „Feminističke aktivnosti zagovaranja za ekonomsko osnaživanje i društveno-ekonomske mjere podrške za većinu marginaliziranih skupina žena“. Osnovni cilj ove analize jeste da mapira trenutno stanje institucionalnih prilika marginaliziranih grupa žena s posebnim fokusom na žene koje su preživjele nasilje u porodici. Nakon uvida u stanje, Fondacija CURE će u naredne dvije godine pokrenuti niz aktivnosti zagovaranja i lobiranja kako bi se osigurali ekonomski programi za žene koje su preživjele porodično nasilje u Federaciji Bosne i Hercegovine. Fondacija CURE se u svom zagovaračkom radu u oblasti ekonomskog osnaživanja žena preživjelih nasilje u porodici naslanja na pozitivna iskustva iz ekonomske prakse samozapošljavanja i zapošljavanja žena preživjelih nasilje u porodici koje su pokrenule ženske nevladine organizacije u Republici Srpskoj (RS).

Korist od ove analize mogu imati institucionalni mehanizmi za ravnopravnost spolova, centri za socijalni rad, Federalni zavod i kantonalni zavodi za zapošljavanje, ministarstva nadležna za rad i socijalnu politiku, kao i ženske nevladine organizacije koje ulažu dugogodišnje napore u ekonomsko osnaživanje žena preživjelih nasilje u porodici. Sve ove institucije će na osnovu podataka moći kreirati osjetljive poticajne politike i obezbijediti sredstva kako bi se ekonomski osnažile pripadnice marginaliziranih grupa, sa posebnim fokusom na žene koje su preživjele nasilje u porodici, te učiniti da ta sredstva zaista praktično budu dostupna ženama. Istraživanje je u skladu i sa strateškim usmjerenjem Ženske mreže BiH „Ekonomski nezavisna i slobodna - ekonomsko osnaživanje - zapošljavanje i žensko poduzetništvo“ i doprinosi unaprjeđenju položaja žena i djevojčica u BiH.

9

Sažetak

Ekonomsko osnaživanje žena preživjelih nasilje u porodici nikako nije nova tema u BiH. Postoje neformalne grupe, vladine i nevladine, te međunarodne organizacije koje su imale, i još uvijek imaju, razvijene akcije i programe koji se direktno tiču ekonomske pomoći ovoj grupi žena. Ipak, kako bi se dugoročno i stabilno uredio sistem podrške, potrebne su korekcije postojećeg stanja i usvajanje propisa i programa koji bi bili izrađeni u najboljem interesu žena preživjelih nasilje u porodici.

Analiza aktuelnih propisa i praksi vezanih za ekonomsko osnaživanje žena preživjelih nasilje u porodici mapira aktuelno stanje i nudi preporuke za poboljšanje socio-ekonomske situacije u kojoj se one nalaze. Uvijek treba imati na umu da žene nisu homogena kategorija i da postoje različite društveno nevidljive i marginalizirane grupe žena koje imaju različite potrebe koje zahtijevaju različite pristupe kada je u pitanju ostvarivanje ekonomskih poticaja i učestvovanje na tržištu rada.

Kroz istraživanje su analizirani brojni međunarodni i državni dokumenti koje su Federacija BiH i kantoni Federacije BiH dužni implementirati, a koji jamče rodnu ravnopravnost, zaštitu i prevenciju rodno zasnovanog i porodičnog nasilja nad ženama, te ističu činjenicu da je ekonomska ovisnost žene jedan od uzroka nasilja u porodici. Dokumenti obavezuju i na provođenje mjera ekonomskog osnaživanja žena preživjelih nasilje u porodici da bi one smogle snage izaći iz začaranog kruga nasilja. Analizirani dokumenti rijetko prepoznaju „žrtve nasilja u porodici“ kao marginaliziranu grupu koju je potrebno dodatno ekonomski osnažiti, a na osnovu tih dokumenata zahtijeva se npr. potvrda iz sigurne kuće, nadležne policijske uprave, centra za socijalni rad ili suda da bi žena koja je preživjela nasilje u porodici ostvarila svoje pravo na ekonomske poticaje. Treba imati na umu da mnogobrojne žene koje preživljavaju porodično nasilje nemaju hrabrosti i snage da ga i prijave, stoga ne posjeduju tražene potvrde. Ekonomska ovisnost od partnera i članova porodice je jedan od uzroka zbog kojeg žene ne mogu izaći iz kruga porodičnog nasilja, stoga je neophodno pronaći načine za njihovo ekonomsko osnaživanje koje neće biti uslovljeno predviđenim dokumentima.

Žene preživjele nasilje u porodici na nivou cijele Federacije BiH moraju uživati jednaku zaštitu i podršku u svim segmentima života, pa i u segmentu ekonomskog osnaživanja. Stoga je neophodno da Predstavnički dom Federacije BiH usvoji Strategiju zapošljavanja Federacije Bosne i Hercegovine 2019-2021 u kojoj će kao marginalizirana grupa biti prepoznate žene koje su preživjele nasilje u porodici i za koje će biti obezbijeđeni programi ekonomskog osnaživanja i dodatni poticaji. Kantoni Federacije BiH moraju na jednak način pristupati ekonomskom

10

osnaživanju žena preživjelih nasilje u porodici. U planovima, strategijama i mjerama za zapošljavanje svih kantona Federacije BiH žene preživjele nasilje u porodici moraju biti jednako prepoznate kao marginalizirana grupa jer njihovo ekonomsko osnaživanje ne smije ovisiti o mjestu njihovog prebivališta i procjeni osobe koja ispituje njihovu prijavu da li spadaju u ranjivu grupu ili ne.

Analiza relevantnih međunarodnih dokumenata, federalnih i kantonalnih pravnih propisa te postojećih javnih politika, strategija i planova u oblasti rodne ravnopravnosti i ekonomskog osnaživanja žena, pokazuje da ne postoji dovoljna osjetljivost i sluh prema potrebama marginaliziranih grupa žena, uključujući i one koje su preživjele nasilje u porodici. S druge strane, kroz razgovore sa predstavnicama nevladinih organizacija koje u svom fokusu imaju rad sa ženama preživjelim nasilje u porodici, sa pojedinkama kojih se ta tema tiče, kao i sa institucijama na nivou Federacije BiH, koje u svojoj nadležnosti imaju brigu i o ovoj grupi žena, došlo se do saznanja da postoje programi i strategije koji pomažu ženama da dođu do sredstava koja će im omogućiti da žive dostojanstveno. Sinergijsko djelovanje centara za socijalni rad, policije, zdravstvenih ustanova, sudskih instanci, zavoda i službi za zapošljavanje, te nevladinog sektora ključno je u ovom složenom procesu.

11

1. Uvod

Prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije, svaka treća žena na svijetu preživjela je neki od oblika rodno zasnovanog nasilja - fizičko, psihičko, ekonomsko i/ili seksualno rodno zasnovano nasilje.1 Porazna statistika je ista i u Bosni i Hercegovini. Pod rodno zasnovanim nasiljem nad ženama podrazumijeva se svako nasilje koje je usmjereno na ženu ili ona vrsta nasilja koja nesrazmjerno pogađa žene, što je na primjer slučaj sa porodičnim nasiljem. Rodno zasnovano nasilje je kršenje ljudskih prava žena i ima za posljedicu tjelesnu, seksualnu i psihičku patnju te ekonomsku štetu, bez obzira da li se pojavljuje u javnom ili privatnom životu. Da bi u administrativnom sistemu bila prepoznata kao žena koja je preživjela nasilje, ona mora proći kroz pravnu proceduru, dobiti dokaz, odnosno presudu, za ono što joj se dogodilo.

Ekonomsko nasilje je kažnjivo u Bosni i Hercegovini i prepoznato kao forma rodno zasnovanog nasilja, isto kao i psihičko, fizičko i seksualno nasilje, prema Konvenciji Vijeća Evrope o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici – dokumentu poznatijem kao Istanbulska konvencija, koji je BiH potpisala u novembru 2013., a koja je u BiH stupila na snagu 1. augusta 2014. godine.2 Ovim činom se BiH obavezala na poduzimanje zakonodavnih i drugih mjera radi osiguranja pravnog, institucionalnog i organizacionog okvira za prevenciju rodno zasnovanog nasilja, zaštitu preživjelih nasilje te kažnjavanje počinitelja nasilja.3 Ekonomsko nasilje je i u Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici Federacije Bosne i Hercegovine iz 2013. prepoznato kao oblik nasilja u porodici. Ipak, ekonomsko nasilje i njegove posljedice u našem cjelokupnom društvu se i dalje ne vide kao gorući problem. Pokazatelji za 2017. godinu ukazuju da su žene vlasnice i suvlasnice 38,4% nekretnina u Federaciji Bosne i Hercegovine, te da su tradicija i običaji, odnosno običajno pravo, u BiH mnogo jače izraženi nego sami zakonski propisi.4 Bez ulaženja u dekonstrukciju duboko ukorijenjenih patrijarhalnih podrazumijevanja šta partnerski odnosi jesu i šta je u njima normalno, u ovoj analizi su date sasvim konkretne preporuke za umanjivanje strašnih posljedica koje ekonomsko nasilje, udruženo sa ostalim vidovima nasilja, ima po žene. Kroz istraživanje postojećih propisa kao i analize stavova koje su žene kojih se ova tema tiče podijelile, došlo se do informacija koje će postati baza za dalje zagovaranje u smjeru unaprjeđivanja praksi na federalnom i kantonalnim nivoima vlasti i djelovanja kada je u pitanju ekonomsko osnaživanje

1 World Health Organisation, https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/violence-against-women, pristupljeno 24.7.2019.2 Agencija za ravnopravnost spolova BiH, Istanbulska konvencija stupa na snagu, https://arsbih.gov.ba/istanbulska-konvencija-stupa-na-snagu/, pristupljeno 24.7.2019.3 Vijeće Evrope: Konvencija o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici https://arsbih.gov.ba/ wp-content/uploads/2014/01/CAHVIO_B.pdf, pristupljeno 24.7.2019.4 Diskriminacija.ba, Žene vlasnice i suvlasnice oko 30 posto nepokretnosti u BiH, https://www.diskriminacija.ba/vijesti/%C5%BEene-vlasnice-i-suvlasnice-oko-30-posto-nepokretnosti-u-bih, pristupljeno 24.7.2019.

12

ranjivih kategorija žena.

Vlada Federacije BiH je u junu 2018. godine usvojila Strategiju zapošljavanja u Federaciji BiH za razdoblje od 2018. do 2021. godine čiji tekst jasno obavezuje na usmjerenje podrške zapošljavanju i jačanju ekonomske moći žena. Izradi Strategije prethodila je analiza stanja na tržištu rada i politike zapošljavanja koja je jasno ukazala na potrebu za velikim reformama i intenzivnim naporima i aktivnostima radi značajnog poboljšanja stanja u toj oblasti u Federaciji BiH. Njen glavni cilj je povećanje formalnog zapošljavanja žena i muškaraca u privatnom sektoru i osiguravanje prilika za dostojanstvena radna mjesta za sve žene i muškarce, s naglaskom na građane u nepovoljnom položaju.5 Ipak, za ovu analizu je važan podatak da Strategija zapošljavanja u Federaciji Bosne i Hercegovine 2019-2021 jeste usvojena u Vladi Federacije BiH, ali nikad nije usvojena u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH, stoga ova strategija nije formalno - pravno obavezujuća, te Federacija BiH nema strateški pristup za poboljšanje bitnog aspekta ljudskog života – rad i zapošljavanje.

Analiza relevantnih međunarodnih dokumenata, federalnih i kantonalnih pravnih propisa, te postojećih javnih politika, strategija i planova u oblasti rodne ravnopravnosti i ekonomskog osnaživanja žena, pokazuje da ne postoji dovoljna osjetljivost i sluh prema potrebama marginaliziranih grupa žena, uključujući i one koje su preživjele nasilje u porodici. S druge strane, kroz razgovore sa predstavnicama nevladinih organizacija koje u svom fokusu imaju rad sa ženama preživjelim nasilje u porodici, sa pojedinkama kojih se ta tema tiče, kao i sa institucijama na nivou Federacije BiH koje u svojoj nadležnosti imaju i brigu o ovoj grupi žena, pronašle smo načine za razvijanje institucionalnih i vaninstitucionalnih strategija koje će pomoći ženama da dođu do sredstava koja će im omogućiti da se dodatno profesionalno usavršavaju, razvijaju i unovče svoje ideje.

Riječi sagovornice iz Udruženja Vive žene – Centar za terapiju i rehabilitaciju iz Tuzle jasno sumiraju potrebu uređenja dugoročnog i stabilnog sistema podrške:

„...potrebno je bolje regulirati obaveze i prava poslodavaca i radnika, kako bi se izbjegle zloupotrebe, a pozivi za ekonomsko osnaživanje žena moraju pratiti stvarne potrebe tržišta.“

I za kraj, radeći na ovom istraživanju, počeli su se razbijati mitovi koje su autorice imale o nasilju u porodici. Jedan od prvih je artikulirala novinarka Jess Hill, koja piše za The Guardian:

„Pokretač nasilja u porodici nije prije svega ljutnja. Pokreće ga potreba za i osjećaj prava na moć i kontrolu.“6

5 Vlada Federacije BiH, Sjednica Vlade Federacije BiH http://www.fbihvlada.gov.ba/bosanski/sjednica_v2.php?sjed_id=732&col=sjed_saopcenje, pristupljeno 5.7.2019.6 https://voxfeminae.net/pravednost/sto-sam-naucila-tijekom-godine-dana-izvjestavanja-o-obiteljskom-nasilju/?fbclid=IwAR1wk_aw1sZLNkSyKs92hTpLynl01Hm7TWs2mpgumz4PkXNp_Oe9ygUxCo8, pristupljeno 24.7.2019.

13

Za nas nema dileme – kada bi žene iz ranjivih kategorija bile ekonomski nezavisne, iako zbog brojnih faktora koji utiču na naše živote ekonomska nezavisnost ne znači automatski i potpunu slobodu, definitivno bi imale veću mogućnost izbora da žive život po svojim pravilima.

2. Metodologija

U našoj kratkoj analizi prvi korak je bio prikupljanje podataka iz pravnih propisa. Pored međunarodnih dokumenata u oblasti ljudskih prava žena koji garantiraju zabranu diskriminacije i jednak tretman u svim oblastima života, uključujući i oblast rada i zapošljavanja, te pristupa profesionalnom usavršavanju i ekonomskim resursima, a koje je Bosna i Hercegovina potpisala i ratificirala, analizirani su i državni dokumenti koji se odnose na rodnu ravnopravnost, rodno zasnovano nasilje nad ženama, te ekonomsku sferu, a koje je usvojila BiH, Federacija BiH te kantoni Federacije BiH. Državni dokumenti predstavljaju različite zakone i javne politike za rodnu ravnopravnost i prevenciju i borbu protiv rodno zasnovanog nasilja i nasilja u porodici u kojima se ističu neophodnost ekonomske nezavisnosti i ekonomskog osnaživanja žena te različite strategije i planovi u oblasti poticanja zapošljavanja koji među svojim ciljevima i mjerama imaju povećanje zapošljavanja i tu se žene često ističu kao kategorija kojoj je potrebno obezbijediti dodatne poticaje pri zapošljavanju. Analizirana je i Reformska agenda za Bosnu i Hercegovinu za period 2015-2018.7

Podatke sa terena i iz prakse smo prikupljale kvalitativnim metodama istraživanja za koje smo smatrale da će najbolje doprinijeti cilju, budući da podrazumijevaju polustrukturirane strategije koje u analizi daju dublje i iznijansiranije uvide – poput fokus grupe, ličnog opažanja, te polustrukturiranog intervjua (uživo i online). Sve ove metode zahtijevale su visoku svijest o etičkim aspektima istraživanja i razvijanje bliskog odnosa povjerenja sa ispitanicama, budući da im je svrha, u konačnici, pokretanje zajedničkih akcija kako bi se cjelokupna situacija popravila.

Za analizu podataka dobijenih nabrojanim kvalitativnim metodama, koristile su se kombinirano metode analize diskursa i konverzacije, te narativne analize. Kao moguće ograničenje analize navodimo činjenicu da se nisu koristili specijalistički programi za analizu kvalitativnih podataka. Krenulo se od fokus grupa. Primijećeno je da je interakcija u grupi bila slaba, ali da su zato učesnice pažljivo slušale jedna drugu što je stvorilo atmosferu u kojoj su ispitanice precizno artikulirale svoje stavove i odgovore na pitanja. S druge strane, manji broj osoba u fokus grupi i metodološki je opravdan ukoliko učesnice grupe imaju dosta toga da kažu o temi istraživanja, kada su emotivno izuzetno uključene oko teme ili kada je tema složena,

7 Vlada Federacije BiH (2015). Reformska agenda za Bosnu i Hercegovinu za period 2015-2018. Dostupno na: http://www.fbihvlada.gov.ba/pdf/Reformska%20agenda.pdf, pristupljeno 5.7.2019.

14

te je općenito dragocjeno čuti mišljenja učesnica.8 Polustrukturiranim intervjuima dobijeno je najviše podataka. Ispitivačica je kroz dvosmjerni razgovor održavala ravnotežu između otvorene strukture i pridržavanja unaprijed osmišljenog okvira ispitivanja. Lična opažanja su se bilježila nakon svakog razgovora i ovaj dnevnik rada je također poslužio u konačnoj analizi teme. Ukupno 26 osoba je učestvovalo u ovom dijelu istraživanja.

Na osnovu prikupljenih podataka iz pravnih propisa kao i priča sa terena napravljeni su konkretni zaključci i preporuke koji bi mogli poboljšati ekonomsku situaciju ranjivih kategorija žena tako što bi ih učinile vidljivijima unutar institucionalnih praksi i omogućile im da zaista dobiju i iskoriste sredstva koja su im namijenjena.

3. Međunarodni pravni okvir

Bosna i Hercegovina je potpisnica različitih međunarodnih dokumenata kojima se garantira rodna ravnopravnost, zabrana diskriminacije i nasilja na osnovu spola, te jednakost u svim oblastima života, uključujući i oblast rada, zapošljavanja, profesionalnog usavršavanja te pristupa ekonomskim resursima. U nastavku će biti razmatrani najznačajniji od njih.

Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena - CEDAW9 iz 1981. ističe zabrinutost zbog činjenice da su „u uvjetima siromaštva, ženama najmanje dostupni hrana, zdravstvena zaštita, obrazovanje, obuka i zapošljavanje i zadovoljenje drugih potreba“, te utvrđuje obaveze država članica koje, između ostalog, uključuju i „preduzimanje odgovarajućih mjera, uključujući zakonodavne naročito u političkim, socijalnim, ekonomskim i oblastima kulture, kako bi osigurale puni razvoj i napredak žena.“ Konvencija obavezuje države članice da poduzimaju sve odgovarajuće mjere radi eliminiranja diskriminacije žena u oblasti zapošljavanja te u drugim oblastima privrednog i društvenog života kako bi im se, na osnovu ravnopravnosti žena i muškaraca, osigurala jednaka prava.

Pekinška deklaracija i platforma za akciju10 iz 1995. godine ukazuje na zastupljenost rodno zasnovanog nasilja nad ženama u svim društvima, ali i na to da „nizak društveni i ekonomski status žena može biti i razlog i posljedica nasilja nad ženama“, te prepoznaje da „strah od nasilja stalno ograničava mobilnost žene i njen pristup resursima i osnovnim djelatnostima.“ Visoki društveni, zdravstveni i ekonomski troškovi za pojedinca i društvo u ovoj Deklaraciji povezuju se sa nasiljem nad ženama. Pekinška deklaracija i Platforma za akciju predlaže u poglavlju IV pod nazivom „Strateški ciljevi i akcije“ da se „u svakoj od kritičnih oblasti koje izazivaju zabrinutost, dijagnosticira problem i predlože 8 Bryman, A. (2012). Social Research Methods. 4th Edition. New York: Oxford University press, str.507.9 Agencija za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine, Dokumentaciono istraživački centar (2006). Sarajevo. Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena – CEDAW10 Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, Agencija za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine (2008). Sarajevo. Pekinška deklaracija i platforma za akciju

15

strateški ciljevi s konkretnim akcijama koje trebaju poduzeti različiti akteri da bi se unaprijedio položaj svih žena, a posebnu pažnju treba obratiti grupama koje su najugroženije.“

Rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija 1352 Žene mir i sigurnost11 iz 2000. godine ističe da je u postizanju održivog mira neophodno raditi na socio-ekonomskom osnaživanju društvenih grupa pogođenih konfliktom, izbjeglica i raseljenih lica, naglašavajući da većinu u ovim socijalno isključenim grupama čine žene i djeca. Konvencija Vijeća Evrope o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici – Istanbulska konvencija12 koju je BiH usvojila 2013., definira nasilje u porodici kao ono koje „obuhvata tjelesno, seksualno, psihološko ili ekonomsko nasilje koje se događa među članovima porodice ili domaćinstva.“ Konvencija propisuje da će članice „poduzeti potrebne mjere za promicanje programa i aktivnosti za osnaživanje žena te da će mjere koje članice poduzimaju biti usmjerene i na osnaživanje i ekonomsku nezavisnost žena koje su preživjele nasilje.“ Cilj ovih mjera je vraćanje kontrole nad životom preživjelim rodno zasnovanog nasilja, što u mnogim slučajevima znači izgradnju finansijske sigurnosti, naročito ekonomske nezavisnosti od počinitelja nasilja.

4. Zakoni i javne politike iz ekonomske sfere na nivou Federacije BiH

Bosna i Hercegovina, Federacija BiH te kantoni Federacije BiH imaju usvojene različite zakone, strategije, javne politike i planove u oblasti rodne ravnopravnosti, rodno zasnovanog nasilja i nasilja u porodici nad ženama te rada, zapošljavanja i ekonomske sfere. Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH13 (ZoRS BiH) garantira zaštitu od diskriminacije na osnovu spola, te punu ravnopravnost u svim oblastima života, uključujući i oblast zapošljavanja i rada. Član 6. ZoRS-a BiH propisuje zabranu nasilja na osnovu spola, definirajući ga kao „svako djelovanje kojim se nanosi ili može biti nanijeta fizička, psihička, seksualna ili ekonomska šteta ili patnja, kao i prijetnja takvim djelovanjem koje sputavaju osobu ili grupu osoba da uživa u svojim ljudskim pravima i slobodama u javnoj i privatnoj sferi života.“ Zakon o ravnopravnosti spolova određuje i obavezu za nadležne vlasti da poduzmu odgovarajuće mjere radi eliminacije i sprječavanja nasilja na osnovu spola u javnoj i privatnoj sferi života, te osiguraju instrumente pružanja zaštite, pomoći i naknade osobama koje su preživjele nasilja, te u članu 29. propisuje kaznu zatvora od 6 mjeseci do 5 godina za svakoga „ko na osnovu spola vrši nasilje, uznemiravanje ili seksualno uznemiravanje kojim se ugrozi mir, duševno 11 Office of the Special Adviser on Gender Issues and Advancement of Women (2000). New York. United Nations Security Council Resolution 1325 on Women, Peace and Security12 Ured za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske (2014). Zagreb. Konvencija Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji i Pojašnjavajuće izviješće13 Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH, „Službeni glasnik BiH” , broj 102/09

16

zdravlje i tjelesni integritet osobe.“ Zakonom o zabrani diskriminacije BiH14 uspostavlja se okvir za ostvarivanje jednakih prava i mogućnosti svim licima u BiH i uređuje sistem zaštite od diskriminacije, između ostalog, i na osnovu spola. Reformska agenda za Bosnu i Hercegovinu za period 2015-201815 prepoznaje hitnu potrebu pokretanja procesa oporavka i moderniziranja ekonomije u cilju jačanja održivog, efikasnog, socijalno pravednog i stabilnog ekonomskog rasta, otvaranja radnih mjesta, povećanja i bolje ciljane raspodjele socijalnih davanja te stvaranja održivog i pravičnog društvenog okruženja. Reformska agenda ne prepoznaje društvene grupe koje se nalaze u marginaliziranom položaju na tržištu rada i za koje je potrebno obezbijediti dodatne poticaje za uključivanje na to tržište.

Žene koje su preživjele nasilje u porodici su prepoznate kao marginalizirana i ranjiva grupa kroz cijeli Gender akcioni plan BiH 2018-2022 (GAP BiH).16 GAP BiH u okviru strateškog cilja 1 uključuje mjere za sprječavanje i suzbijanje nasilja na osnovu spola, uključujući nasilje u porodici kao i trgovinu ljudima, te ukazuje na neophodnost multidisciplinarnog i koordinoranog pristupa svih nadležnih institucija u pristupu, zaštiti i prevenciji rodno zasnovanog nasilja. GAP BiH ukazuje i na neophodnost implementacije međunarodnih i nacionalnih dokumenata koje je BiH usvojila u oblasti rodno zasnovanog nasilja i nasilja u porodici. Prvi strateški cilj GAP-a BiH također uključuje mjere i aktivnosti koje se odnose na zapošljavanje i pristup ekonomskim resursima. GAP BiH predviđa različite mjere koje teže osiguravanju jednakih mogućnosti ženama i muškarcima u pristupu ekonomskim resursima, uključujući i smanjenje siromaštva putem novih makroekonomskih i razvojnih strategija, a koje se, između ostalog, odnose na izradu i provođenje programa mjera i aktivnosti za otklanjanje diskriminacije na osnovu spolova u oblasti rada, zapošljavanja i pristupa ekonomskim resursima, uvođenje rodno odgovornih budžeta, razvoj ženskog poduzetništva, te ekonomsko i društveno osnaživanje žena, organiziranje programa obuka za žene, uključujući prekvalifikaciju i samozapošljavanje, te pokretanje i razvijanje poduzetništva.

Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Federacije BiH17 iz 2013. definira nasilje u porodici kao „djelo kojim član porodice nanosi fizičku, psihičku ili seksualnu bol ili patnju i/ili ekonomsku štetu, kao i prijetnje koje izazivaju strah od fizičkog, psihičkog ili seksualnog nasilja i/ili ekonomske štete kod drugog člana porodice.“ Ovaj zakon propisuje i da osoba preživjela nasilje u porodici ima pravo na osiguravanje osnovnih životnih potreba u pogledu neophodnog zdravstvenog, socijalnog i materijalnog zbrinjavanja i pravo osiguravanja pravne pomoći za rješavanje socijalnog, ekonomskog i drugog statusa.

Naša zemlja je 2015. godine usvojila Okvirnu strategiju za provedbu Istanbulske

14 Zakon o zabrani diskriminacije BiH, „Službeni glasnik BiH“, broj 66/1615 Vlada Federacije BiH (2015). Reformska agenda za Bosnu i Hercegovinu za period 2015-2018. Dostupno na: http://www.fbihvlada.gov.ba/pdf/Reformska%20agenda.pdf, pristupljeno 5.7.2019.16 Agencija za ravnopravnost spolova BiH (2018). Sarajevo. Gender akcioni plan BiH 2018-2022 17 Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Federacije BiH, „Službene novine Federacije BiH”, broj 20/2013

17

konvencije u BiH18 u kojoj se naglašava da su „manifestacije i posljedice nasilja višedimenzionalne, sa zdravstvenim, socijalnim, ekonomskim i kaznenim implikacijama za žrtvu i počinitelja“, te da tradicionalne rodne uloge sprječavaju žene u njihovom većem učešću u ekonomskoj sferi života. Strategija naglašava neophodnost upotrebe rodno osjetljivog budžetiranja koje bi moglo biti usmjereno na politike i programe prevencija nasilja nad ženama, obrazovanje žena i djevojčica radi postizanja veće ravnopravnosti, njihovo ekonomsko osnaživanje, te druge vidove prevencije. Jedan od strateških ciljeva koje predviđa ova Strategija je osiguranje sveobuhvatne, djelotvorne i inkluzivne prevencije nasilja nad ženama i nasilja u porodici u okviru čijih pokazatelja uspjeha je i ekonomsko osnaživanje osoba preživjelih nasilje u porodici, rodno osjetljivo budžetiranje i politike.

Federacija BiH je usvojila Strategiju za prevenciju i borbu protiv nasilja u porodici Federacije BiH 2013-201719 čije je djelovanje produženo do 2020., a koja u okviru strateškog cilja 5 prepoznaje potrebu uspostavljanja programa ekonomskog osnaživanja preživjelih nasilje u porodici, te uspostavljanja programa podrške za ekonomsko osnaživanje žena. Strategija naglašava praksu nevladinih organizacija koje su u Federaciji BiH realizirale mnoge programe koji su imali za cilj ekonomsko osnaživanje preživjelih nasilje u porodici, te ističe neophodnost aktivnog uključivanja organa vlasti u izradu i finansiranje programa koji će omogućiti osnaživanje osoba preživjelih nasilje u porodici, a posebno žena.

Plan o smjernicama politika tržišta rada i aktivnim mjerama zapošljavanja u Bosni i Hercegovini za 2018. godinu20 u okviru planiranih mjera i programa za Federaciju BiH u članu 4.1.1 predviđa da će „Federalni zavod za zapošljavanje pružiti podršku teže zapošljivim kategorijama nezaposlenih lica, prije svega mladim licama bez radnog iskustva, dugotrajno nezaposlenima, ženama i dr. Cilj programa je zaposliti 10.000 lica sa evidencije nezaposlenih u Federaciji BiH sa posebnom rodnom i socijalnom osjetljivošću“, a prepoznate su i različite ciljne grupe kojima su namijenjeni ovi programi, a koji, između ostalih, obuhvataju i

„žene, osobe s invaliditetom, Rome, žrtve nasilja, žrtve nasilja u porodici“. Treba imati na umu da su korišteni opći termini: žene, žrtve nasilja i žrtve nasilja u porodici, te da među ženama postoji mnogo različitih marginaliziranih grupa, uključujući i one koje su preživjele nasilje u porodici. Također, postoje različiti oblici nasilja kojima su izložene različite društvene grupe. Ekonomska ovisnost preživjelih nasilje u porodici je prepoznata kao faktor koji sprječava njhov izlazak iz začaranog kruga nasilja, stoga je neophodna dodatna senzibilnost prilikom izrade ovakvih dokumenata i jasno prepoznavanje žena preživjelih nasilje u porodici kao marginalizirane grupe u ovom kontekstu.

Federacija BiH, nažalost, nema aktuelnu strategiju zapošljavanja. Posljednja Strategija zapošljavanja Federacije BiH je važila za period 2009-2013.

18 Okvirna strategija za provedbu Istanbulske konvencije u BiH, „Službeni glasnik BiH”, broj 75/1519 Strategija za prevenciju i borbu protiv nasilja u porodici Federacije BiH 2013-2017, „Službene novine Federacije BiH“, broj 22/1320 Plan o smjernicama politika tržišta rada i aktivnim mjerama zapošljavanja u Bosni i Hercegovini za 2018. godinu,

„Službeni glasnik BiH”, broj 58/18

18

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je 12. jula 2018. godine usvojila Strategiju zapošljavanja Federacije BiH za period 2018-2021,21 ali ona nikad nije stavljena na dnevni red Predstavničkog doma Parlamenta FBiH koji treba da potvrdi njeno usvajanje. Vlada Federacije BiH ističe da je glavni cilj (neusvojene) Strategije povećanje formalnog zapošljavanja žena i muškaraca u privatnom sektoru i osiguravanje prilika za dostojanstvena radna mjesta za sve žene i muškarce, s naglaskom na građane u nepovoljnom položaju. Na tom osnovu su utvrđeni i posebni ciljevi, među kojima su kreiranje poticajnog pravnog okruženja za jačanje uloge posredovanja i učinkovitu politiku zapošljavanja, promicanje zapošljavanja socijalno najranjivijih grupa, te poboljšanje učinkovitosti i kvalitete službi za zapošljavanje.

Program sufinansiranja zapošljavanja 201922 Zavoda za zapošljavanje Federacije BiH među poticajnim mjerama i ciljnim grupama izdvaja zapošljavanje žena, a njegov cilj je „da se nezaposlenim ženama olakša integracija na tržištu rada i spriječi dugotrajna nezaposlenost, te doprinese povećanju stope zaposlenosti žena.“ Programom je predviđeno sufinansiranje dijela troškova obaveznih doprinosa i/ili dijela neto plaće, u zavisnosti od pojedinačne mjere. Osnovni iznos sufinansiranja u svim mjerama se bez kumulativnog zbrajanja povećava za 10% za određene kategorije nezaposlenih osoba među kojima su i „osobe sa invaliditetom, Romi, žrtve nasilja u koje spadaju i žrtve nasilja u porodici i dr. (dokaz - uvjerenje centra za socijalni rad, MUP-a, suda, te sigurne kuće).“ Ovaj program sufinansiranja prepoznaje osobe koje su preživjele nasilje u porodici kao marginaliziranu grupu za čije zapošljavanje je predviđeno dodatno sufinansiranje, a određuje i koje dokumente je neophodno obezbijediti da bi se ostvarilo pravo na dodatno sufinansiranje. Iako većinu osoba koje su preživjele nasilje u porodici čine žene, ipak je neophodno da žene preživjele nasilje u porodici budu izričito prepoznate kao marginalizirana grupa u ovakvom dokumentu.

Program sufinansiranja Start up 2019.23 Zavoda za zapošljavanje Federacije BiH među poticajnim mjerama predviđa poduzetništvo za žene, ali ne prepoznaje marginalizirane grupe žena. Problematično je i to što Zavod za zapošljavanje Federacije BiH objavljuje javni poziv za učešće u Programu putem sredstava javnog informiranja i svog web portala, te što se nezaposlena žena prijavljuje za učešće u Programu putem linka na web portalu Z avoda, gdje popunjava elektronski obrazac prijave. Treba imati na umu da mnoge žene, pogotovo žene koje žive u ruralnim sredinama imaju ograničen pristup javnim glasilima i internet konekciji, iako možda imaju razvijenu ideju za svoj start up projekat. Stoga je neophodno prilagoditi način oglašavanja ovakvih javnih poziva i prijavljivanja na njih. Prijavljivanje putem interneta ženama koje se nalaze u sigurnim kućama, ženama treće životne dobi, ženama koje žive u ruralnim sredinama i onim ženama koje se nalaze na rubu siromaštva, ograničava pristup ekonomskim poticajima

21 Vlada Federacije BiH, Sjednica Vlade Federacije BiH http://www.fbihvlada.gov.ba/bosanski/sjednica_v2.php?s-jed_id=732&col=sjed_saopcenje, pristupljeno 5.7.2019.22 Federalni zavod za zapošljavanje (2018). Sarajevo. Program sufinansiranja zapošljavanja 2019.23 Federalni zavod za zapošljavanje (2018). Sarajevo. Program sufinansiranja samozapošljavanja Start up 2019.

19

za pokretanje vlastitih biznisa.

U okviru Ministarstva rada i socijalne politike Federacije BiH djeluje Jedinica za implementaciju projekata socio-ekonomske podrške, obuke i prezapošljavanja u čijem posljednjem Javnom pozivu nezaposlenim osobama da se prijave za učešće u programima obuke24 iz 2012. godine, a koji je dostupan online, su kao nezaposlene osobe prepoznate osobe koje spadaju u ugrožene kategorije registrirane na evidenciji nezaposlenih osoba u FBiH, koje su teško zapošljive, a među njima i „žene žrtve nasilja“, koje za dokazivanje svog statusa trebaju:

„potvrda o statusu žene žrtve nasilja (izdaje: sigurna kuća, MUP, centar za socijalni rad, nadležni sud)“. Ovo je jedini dokument koji prepoznaje žene koje su preživjele nasilje (a ne preživjele porodično nasilje, žrtve nasilja općenito ili žene) kao marginaliziranu grupu.

5. Strategije, planovi i javne politike iz ekonomske sfere na nivou kantona Federacije BiH

Strateški plan Službe za zapošljavanje Hercegovačko-neretvanske županije/kantona 2018- 202025 pokazuje da se pri njegovoj izradi nije koristio senzibilan pristup jer ne prepoznaje marginalizirane društvene grupe prema kojima je potrebno usmjeriti mjere i politike zapošljavanja. Strategija razvitka Hercegovačko-neretvanske županije 2017-202026 identificira teže zapošljive/ranjive kategorije na tržištu rada, među kojima su osobe s invaliditetom, a ne prepoznaje ni žene, ni preživjele nasilje u porodici, ali ističe trend rasta nezaposlenosti žena i mladih općenito kao postojeći problem. Strategija zapošljavanja Zeničko-dobojskog kantona 2013-202027 kao specifični cilj postavlja povećanje zapošljivosti ranjivih grupa na tržištu rada do 2021. Među ranjive kategorije ubraja i žene, te osobe sa invaliditetom. Preživjele nasilje u porodici nisu prepoznate kao ranjiva kategorija. U Programu rada Javne ustanove Službe za zapošljavanje Tuzlanskog kantona za 2019.28 među ciljnim grupama čije se zapošljavanje sufinansira putem ovog Programa su, među ostalim kategorijama, prepoznate osobe sa invaliditetom, žene, ali i žrtve nasilja kao općenito navedena društvena grupa, dok žene koje su preživjele nasilje u porodici nisu prepoznate.

U Programu mjera za poticaj zapošljavanja i održavanja više stope zaposlenosti i

24 Poziv dostupan na: http://www.imic.ba/dokumenti/Nezaposlene%20osobe%20-%20Javni%20poziv.pdf, pristupljeno 5.7.2019.25 Služba za zapošljavanje Hercegovačko-neretvanskog kantona (2018). Mostar. Strateški plan Službe za zapošljavanje Hercegovačko-neretvanske županije/kantona za period 2018-202026 Županijski odbor za razvitak (2017). Mostar. Strategija razvitka Hercegovačko-neretvanske županije za razdoblje 2017-202027 Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i izbjeglice Zeničko-dobojskog kantona (2013). Zenica. Strategija zapošljavanja Zeničko-dobojskog kantona za period 2013-202028 JU Služba za zapošljavanje Tuzlanskog kantona (2018). Tuzla. Program rada Javne ustanove Službe za zapošljavanje Tuzlanskog kantona

20

poboljšanje strukture zaposlenih u Kantonu Sarajevo u 2019.29 u okviru programa Javni radovi prednost za učešće, kako stoji, imaju: „U ovom programu prednost za učešće imaju nezaposlene osobe: demobilizirani borci, šehidske porodice i porodice poginulih boraca, RVI, djeca RVI koji imaju 100 % invalidnosti, djeca dobitnika najvećih ratnih priznanja, civilne žrtve rata, te najugroženije kategorije nezaposlenih lica korisnika prava iz oblasti socijalne zaštite i to: roditelji djece sa invaliditetom od najmanje 80% invaliditeta, žrtve nasilja u porodici, bivši štićenici domova za djecu bez roditeljskog staranja, liječeni ovisnici o psihoaktivnim supstancama, Romi, lica sa invaliditetom, samohrani roditelji, korisnici javnih kuhinja, kao i osobe sa statusom člana domaćinstva u kome ni jedan član nije zaposlen i nezaposlene osobe iz savjetodavnog procesa, a koje imaju individualni plan zapošljavanja sačinjen od strane savjetodavca u birou.“ U okviru programa Posao za sve, osobe preživjele nasilje u porodici nisu prepoznate kao marginalizirana grupa, dok s druge strane osobe sa invaliditetom jesu, a isti slučaj je i sa Programom sufinansiranja pripravnika - žene preživjele nasilje u porodici nisu prepoznate kao specifična marginalizirana grupa u ovom dokumentu. Strategija razvoja Kantona Sarajevo 2017-201930 planira program sufinansiranja zapošljavanja teško upošljivih kategorija nezaposlenih lica, među kojima ne prepoznaje one koje su preživjele nasilje u porodici.

Strategija razvoja Županije Posavske 2016-202031 u okviru strateškog cilja koji se odnosi na poticanje zapošljavanja i ekonomsku politiku ne prepoznaje ranjive kategorije. Strategija razvoja Srednjebosanskog kantona 2016 -202032 ukazuje na trend rasta nezaposlenosti žena i mladih te kao moguće rješenje projekte zapošljavanja i samozapošljavanja ove dvije, veoma široko postavljene, društvene grupe, ali ne pokazuje osjetljivost prema ostalim marginaliziranim grupama koje imaju otežan pristup radnom mjestu, pa ni za žene preživjele nasilje u porodici. Strategija razvoja Kantona 10 za period 2016-202033 želi potaći konkurentno gospodarstvo kroz intenziviranje proizvodnje i povećanje zaposlenosti, gdje su aktivnosti usmjerene i na razvijanje modela za samozapošljavanje i poticanje zapošljavanja „ranjivih“ grupa, bez navođenja koje su to ranjive grupe, ali predviđa Program sufinansiranja preduzeća koja upošljavaju osobe sa invaliditetom.

Strategija razvitka Županije Zapadnohercegovačke 2014-202034 predviđa aktivnosti prekvalifikacije i doškolovanja za nezaposlene osobe, njihovo uključivanje u socijalno poduzetništvo te poticanje zapošljavanja i samozapošljavanja osoba s invaliditetom, ali i socijalno ugroženih osoba. Neophodno je da žene preživjele nasilje u porodici budu prepoznate kao posebna društvena grupa u ovom dokumentu, kao što su, na primjer, prepoznate osobe sa invaliditetom. 29 Vlada Kantona Sarajevo (2019). Sarajevo. Program mjera za poticaj zapošljavanja i održavanja više stope zaposlenosti i poboljšanje strukture zaposlenih u Kantonu Sarajevo u 2019.30 Zavod za planiranje razvoja Kantona Sarajevo (2017). Sarajevo. Akcioni plan 2017-2019 implementacije Strategije razvoja Kantona Sarajevo do 2020.31 Županijski odbor za razvoj (2015). Orašje. Strategija razvoja Županije Posavske za period 2016-202032 Kantonalni odbor za razvoj Srednjobosanskog kantona (2016). Strategija razvoja Srednjebosanskog kantona za period 2016-2020.33 Županijski odbor za razvoj (2015). Livno. Strategija razvoja Kantona 10 za period 2016-202034 Županijski odbor za razvitak (2013). Strategija razvitka Županije Zapadnohercegovačke za razdoblje 2014- 2020

21

Strategija razvoja Unsko-sanskog kantona 2014-202035 kao jedan od strateških ciljeva navodi i razvijanje ljudskih resursa i unaprjeđenje tržišta rada, ali među korisnicima navodi nazaposlene općenito i ne prepoznaje marginalizirane grupe kojima je otežan pristup tržištu rada. Strategija razvoja Bosanskopodrinjskog kantona Goražde 2016-202036 u okviru mjere Podrška za zapošljavanje ima za cilj smanjenje broja nezaposlenih na evidenciji kroz sufinansiranje programa zapošljavanja i obuka, te planira provoditi Program zapošljavanja žena općenito.

6. Institucionalni pregled na nivou Federacije BiH

S obzirom na administrativnu složenost sistema Federacije BiH neophodno je identificirati najznačajnije institucije Federacije BiH u čijoj nadležnosti je pitanje pomoći i podrške preživjelim rodno zasnovanog nasilja i nasilja u porodici, ali i pitanje ekonomskog osnaživanja, uključujući i ekonomsko osnaživanje marginaliziranih grupa žena, a posebno žena preživjelih nasilje u porodici. U ovom dijelu neće biti identificirane samo federalne i kantonalne institucije, nego i nevladine organizacije koje dugi niz godina aktivno rade na prevenciji rodno zasnovanog nasilja i nasilja u porodici, te pružanju pomoći i podrške, uključujući i programe ekonomskog osnaživanja osobama preživjelim nasilje u porodici.

Agencija za ravnopravnost spolova BiH je institucionalni mehanizam za ravnopravnost spolova pri izvršnoj vlasti na državnom nivou, koji vrši orodnjavanje u svim oblastima, pa i u oblasti ekonomskog osnaživanja žena, a posebno marginaliziranih grupa žena. Gender centar Federacije BiH je institucionalni mehanizam za ravnopravnost spolova pri izvršnoj vlasti Federacije BiH. U svom djelovanju institucionalni mehanizmi za rodnu ravnopravnost su nadležni davati mišljenja i posmatrati kroz rodnu dimenziju akte vlada i njihovu usklađenost sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH, te učestvovati u izradi i predlagati posebne politike kojima se nastoji uticati na poboljšanje položaja žena i muškaraca u bh. društvu, uključujući i one zakone i politike koje se odnose na oblast ekonomskog osnaživanja marginaliziranih grupa žena.

Ministarstvo rada i socijalne politike Federacije BiH je izvršno tijelo vlasti na nivou Federacije BiH u čijoj nadležnosti su oblasti socijalne politike, rada, penzionog i invalidskog osiguranja. U sastavu ovog Ministarstva se nalazi i Jedinica za implementaciju projekata socio-ekonomske podrške, obuke i prezapošljavanja koja priprema i objavljuje javne pozive za učešće u programima obuka za dokvalifikacije, prekvalifikacije i usavršavanje. Kantonalna ministarstva koja u svojoj nadležnosti imaju oblast rada i socijalne politike su također izvršna tijela vlasti nadležna za pitanje rodno zasnovanog nasilja i nasilja u porodici, te 35 Kantonalni odbor za razvoj USK (2014). Bihać. Strategija razvoja Unsko-sanskog kantona za period 2014– 202036 Kantonalni odbor za razvoj Bosansko-podrinjskog kantona Goražde (2015). Goražde. Strategija razvoja Bosanskopodrinjskog kantona Goražde za period 2016-2020

22

ekonomskog osnaživanja marginaliziranih grupa žena, ali na kantonalnom nivou vlasti i upravljanja.

„Potvrde“ (zapisnici, službene zabilješke) koje žene preživjele nasilje dobiju od nadležne policijske uprave, centra za socijalni rad, suda te sigurne kuće prilikom prijavljivanja nasilja u porodici se na osnovu dva dokumenata, razmatrana u poglavlju Zakoni i javne politike iz ekonomske sfere na nivou Federacije BiH ovog dokumenta, traže kao dokazi za potkrepljivanje statusa „žene žrtve nasilja“ i „žrtve nasilja u porodici“, a u cilju davanja poticaja za ekonomsko osnaživanje pripadnicama ovih marginaliziranih grupa, te je stoga bitno razmotriti nadležnosti i aktivnosti tih institucija/organizacija.

Nakon što se desi rodno zasnovano nasilje i nasilje u porodici, postoje određeni koraci koje preživjela nasilje u porodici mora poduzeti, u skladu sa Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici Federacije BiH, da bi u konačnici bila zbrinuta u sigurnoj kući. Prva instanca kojoj se obraća žena preživjela nasilje u porodici je nadležna policijska uprava. Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Federacije BiH propisuje da obavezu prijavljivanja nasilja u porodici ima svaka osoba koja zna da se desio takav slučaj. Policijska uprava dužna je odmah obavijestiti centar za socijalni rad o slučaju nasilja u porodici, kao i dostaviti službene zabilješke koje vodi u vezi slučajeva nasilja u porodici radi evidencije i prevencije.

U skladu sa Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici nadležna policijska uprava podnosi zahtjev za izricanje zaštitnih mjera prema počiniteljima nasilja nadležnom sudu, a zahtjev može podnijeti i tužilaštvo kada za to postoje opravdani razlozi. Sud izriče zaštitne mjere, centar za socijalni rad dužan je pratiti izvršenje izrečene mjere, obavještavati nadležni sud o izvršenju mjere, predložiti prekid ili produženje ili zamjenu mjere drugom mjerom. Pred nadležnim sudom se vodi i krivični postupak u slučajevima nasilja u porodici, te su sudovi nadležni i za izricanje sankcija i mjera počiniteljima nasilja u porodici.

Radi osiguranja fizičke zaštite i ostvarivanja prava i interesa preživjele nasilja u porodici, bez straha i opasnosti po život, policija i organ starateljstva dužni su, uz prethodni pristanak preživjele, privremeno je zbrinuti u sigurnu kuću/sklonište, drugu odgovarajuću instituciju ili kod druge porodice. Sigurnim kućama u Federaciji BiH rukovode nevladine organizacije. Ove organizacije, pored zbrinjavanja preživjelih nasilja u porodici u sigurnoj kući, psihološke pomoći i podrške, pravnog savjetovanja, medicinskog zbrinjavanja i SOS telefona, provode i programe njihovog ekonomskog osnaživanja.

Jedna od tih organizacija je Medica Zenica, koja nudi ekonomsko osnaživanje ženama preživjelim rodno zasnovano nasilje. Po završetku kursa ekonomskog osnaživanja u Medici, učesnice polažu završni ispit, nakon čega dobivaju certifikat od Službe za zapošljavanje Zeničko-dobojskog kantona. Ovaj program namijenjen je uglavnom ženama i djevojkama koje su preživjele neki od oblika traumatskih i nasilnih situacija, kao i porodično nasilje, ili se duže od 10 godina

23

nalaze na evidenciji Zavoda za zapošljavanje.37 Centar za žene Fondacije lokalne demokratije Sarajevo ima za cilj osnaživanje žena preživjelih rodno zasnovano nasilje, samohranih majki i žena na socijalnoj margini na tržištu rada kroz stručno osposobljavanje, lični razvoj i društvene vještine, u okviru kojeg se realiziraju edukativne aktivnosti i motivacijski treninzi. Centar za žene vrši i posredovanje pri zapošljavanju ovih kategorija žena.38 Organizacija Žene sa Une iz Bihaća, pruža okupacionu terapiju, te ekonomsko osnaživanje za preživjele nasilje kroz pohađanje kurseva za zapošljavanje i samozapošljavanje.39 Vive žene Tuzla preživjelim nasilje u porodici obezbjeđuju okupacionu terapiju kao sastavni dio terapijskog tretmana u grupnom i individualnom obliku. Na individualnom nivou, žene koje su preživjele nasilje stiču nove vještine i znanja kako bi svoje slobodno vrijeme što bolje iskoristile i naučeno primijenile po izlasku iz sigurne kuće.40

Zavod za zapošljavanje Federacije BiH je javna ustanova uspostavljena radi provođenja politika i mjera u oblasti rada i zapošljavanja, socijalne sigurnosti nezaposlenih, unaprjeđenja zapošljavanja, profesionalne orijentacije, obuke i prekvalifikacije, te objedinjavanja evidencije u oblasti rada i zapošljavanja, i drugih poslova iz ove oblasti.41 Zavodi za zapošljavanje kantona Federacije BiH kao javne ustanove imaju javna ovlaštenja u pogledu donošenja općih akata, rješavanja o pravima radnika za vrijeme privremene nezaposlenosti, javnih evidencija i izdavanja uvjerenja u vezi sa nezaposlenošću. Kantonalni zavodi za zapošljavanje su nadležni i za provođenje programa profesionalne orijentacije, obuke i prekvalifikacije nezaposlenih osoba i njihovo ponovno zapošljavanje na odgovarajućim poslovima, te donošenje i provođenje programa mjera za brže zapošljavanje određenih kategorija nezaposlenih osoba čije je zapošljavanje otežano.

37 Medica Zenica, Ekonomsko i psihosocijalno osnaživanje, https://medicazenica.org/ekonomsko-i-psihosocijalno-osnazivanje/, pristupljeno 7.7.2019.38 Centar za žene Fondacije Lokalne demokratije, http://www.fld.ba/stranica/centar-za-zene, pristupljeno 7.7.2019.39 Žene sa Une, http://www.zenesaune.org/prikazi/sadrzaj/sigurna-kuca, pristupljeno 7.7.2019.40 Vive žene Tuzla, https://www.vivezene.ba/servisi3.htm, pristupljeno 7.7.2019.41 Federalni zavod za zapošljavanje, http://www.fzzz.ba/portal/ID:M-12, pristupljeno 24.7.2019.

24

7. Analiza intervjua

U nastavku donosimo analizu urađenih intervjua. Zbog ujednačenosti navođenja izvora kada je citat/parafraza u pitanju, stavljale smo samo naziv institucije ili udruženja gdje osoba radi, iako su sve osobe koje su učestvovale izjavile da nemaju ništa protiv da se njihovo ime i prezime navedu u analizi. Neki razgovori su se snimali, tokom nekih su vođeni detaljni zapisnici, a neki su vođeni putem telefona i/ili online – u zavisnosti kako je osobama, koje su direktno kroz svoj rad ili ličnim životnim iskustvom povezane sa temom, bilo prijatnije da se opuste i govore o temi.42 U ovom poglavlju donosimo najznačajnija zapažanja i prijedloge ispitanih osoba o tome šta one misle da bi doprinijelo boljem korištenju prilika za ekonomsko osnaživanje žena koje su preživjele nasilje u porodici. Zbog predstavljanja specifičnosti različitih kategorija žena, ukazivanja na neophodnost različitih pristupa, te mogućnosti prenošenja nekih dobrih praksi, urađeni su intervjui i sa ženama sa invaliditetom iz Tuzle, Livna, Bugojna, Prijedora i Banja Luke. Zbog lakšeg praćenja najznačanijih podataka i preglednosti informacija, analizu smo podijelile prema izvoru informacija.

Dobra praksa iz Republike Srpske

Da su institucionalni pomaci mogući i da studiozan rad i aktivistički trud donosi opipljive rezultate svojim korisnicama/ima, pokazuje i primjer dobre prakse iz Republike Srpske. Naime, iz razgovora sa Ljiljanom Čičković, direktoricom Fondacije Ženski centar Trebinje saznale smo da je na inicijativu Fondacije Ženski centar iz Trebinja, prvi put 2018. godine, Zavod za zapošljavanje Republike Srpske omogućio finansiranje projekata za samozapošljavanje žena koje su 42 Napominjemo da se tokom rada na ovom istraživanju pojavio manji problem tehničke prirode. Organiziranje fokus grupa u vrlo ograničenom vremenskom periodu je iziskivalo dosta pomjeranja termina, budući da je u pitanju bilo vrijeme godišnjih odmora. Dešavalo se da se termini više puta pomjeraju ili da neka od sagovornica otkaže učešće u zadnji tren zbog opravdanih razloga. U istraživanju su učestvovale: Edita Pajić – psihoterapeutkinja koja radi u SOS dječijem selu u Mostaru sa porodicama koje imaju problem nasilja, Edisa Demić – pedagoginja i PR udruženja „Novi put“, čije su korisnice žene koje su bile žrtve trgovine ljudima, te Merima Jašarević – profesorica doktorica socioloških nauka sa Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru; razgovaralo se i predstavnicima/ama Sektora za poticajne mjere zapošljavanja i informatičke poslove Kantonalne službe za zapošljavanje u Sarajevu kao i Federalnog zavoda za zapošljavanje; ispred sigurne kuće Fondacije lokalne demokratije u Sarajevu vodio se razgovor sa psihoterapeutkinjama - Muberom Hodžić-Lemeš i Natašom Mujkanović; ispred Fondacije lokalne demokratije učestvovala je i psihoterapeutkinja Dželila Mulić-Čorbo; ispred Gender centra Fedracije BiH – Fatima Bećirović, predstavnice Službe za socijalni rad općine Stari Grad

– klinička psihologinja Jasmina Dizdarević i Abida Pilav; predstavnica Službe za socijalni rad općine Novo Sarajevo – psihologinja Edita Kozić; direktorica Fondacije Ženski centar iz Trebinja – Ljiljana Čičković; voditeljicom sigurne kuće UG „Vive žene - Centar za terapiju i rehabilitaciju“ iz Tuzle – Danijela Kaloci; sa ženama koje su direktorice udruženja, zaposlene u sektoru NVO-a, samozaposlene ili nezaposlene, ali su za ovu priliku govorile kao pripadnice kategorije žena sa invaliditetom – Adisa Kišić (Informativni centar za osobe sa invaliditetom Lotos Tuzla), Jelena Backović (Udruženje Nešto Više, Sarajevo), Stela Kapidžić (obrt Stela Studio, Sarajevo), Almira Hasić (direktorica udruženja „Samostalan korak“, Sarajevo), Tanja Mandić Đokić (Udruženje žena sa invaliditetom „Nika“ Banja Luka), Dušica Lipovac (NVO Partner, Banja Luka), Nihada Hadžić (Udruženje Donna Bugojno – žene oboljele i liječene od tumora), Šemsija Dželadini (Udruga paraplegičara Livno) i Jadranka Ružičić (Prijedor). Napominjemo da sve osobe sa kojima smo planirale razgovarati se nisu odazvale našoj molbi. U nekim slučajevima jednostavno nije bilo odgovora ni na ponovljeni upit, a u drugim slučajevima je razlog bio opravdan budući da je u vrijeme vođenja intervjua već počelo vrijeme godišnjih odmora. Ovom prilikom se posebno zahvaljujemo svima koji su odvojili/e svoje vrijeme i dali/e nam dragocjene uvide u složenost problema sa kojima se suočavaju žene koje su preživjele porodično nasilje, ali i žene sa invaliditetom.

25

preživjele porodično nasilje, kako bi stekle ekonomsku nezavisnost. Iznos novca, u skladu s projektom je iznosio pet hiljada maraka, uz obavezu prethodno urađenog biznis-plana i treninga o vlastitom biznisu, te uz potvrdu Centra za socijalni rad da je korisnica preživjela porodično nasilje. Uslužne djelatnosti i poljoprivredne djelatnosti su preovladavajuća područja kada su u pitanju želje žena. Uz samozapošljavanje, osmišljeni su i poticaji privatnicima za zapošljavanje žena koje su preživjele porodično nasilje. Ipak, svemu ovome prethodio je dugogodišnji i dosljedan rad (punih osam godina). Najprije je urađeno opsežno istraživanje,43 na osnovu kojeg je izrađen set prijedloga, i tek onda je počeo rad sa nadležnim institucijama, u prvom redu sa Ministarstvom rada i Zavodom za zapošljavanje RS-a.

Aktivistice i predstavnice nevladinog sektora iz Federacije BiH

Predstavnice nevladinih organizacija koje rade sa ranjivim grupama žena – žena koje su preživjele trgovinu ljudima i porodično nasilje – kao najznačajnije za ciljeve ove analize izdvojile su zapažanja o uzročno-posljedičnoj vezi tri velika problema: generalno lošoj ekonomskoj situaciji u državi, posttraumatskom stresnom poremećaju (PTSP) koji je kao posljedica još prisutan među stanovništvom naše zemlje i koji se međugeneracijski prenosi ukoliko se ne liječi, te ličnoj ekonomskoj situaciji žena. Situaciju dodatno usložnjava sveprisutna društvena stigma i okrivljavanje žene za nasilje koje trpi, kroz javno izgovoren ili sugeriran stav „ne bi dobila batine da nije zaslužila”.

Kada se pozicija žene kontekstualizira na ovakav način, i pored sve kompleksnosti situacije i bez želje za valorizacijom, može se utvrditi da dalje mogućnosti žene koja je preživjela nasilje u glavnom gradu, nekom većem mjestu ili udaljenom mjestu u slabije naseljenim dijelovima zemlje ipak nisu jednake. Kao prilog tome govori i činjenica da Mostar, na primjer, iako je veće mjesto, nema porodično savjetovalište – dakle ne postoji institucija koja pripada mreži ustanova socijalne zaštite i koja okuplja socijalne radnice/ke, psihologe/inje, pedagoge/inje, sociologe/inje koji pomažu ljudima stručno i kroz savjetodavno-terapeutski rad. Ovo nije zanemariva činjenica kada je u pitanju prevencija nasilja u porodici.44

Ženama koje su preživjele nasilje u porodici ili su izašle iz lanca trgovine ljudima u pronalaženju poslova pomažu nevladine organizacije koje se u svom radu bave i ovim pitanjima. Zbog stigme koja prati preživjele porodičnog nasilja ili trgovine ljudima, ove žene najčešće skrivaju činjenicu da su nekada bile u ovim lancima nasilja, a sistematski riješene podrške nema.

43 U pitanju je završna studija jednogodišnjeg projekta koji su realizirale asocijacije Ženski centar Trebinje i Lara Bijeljina: „Pravna regulativa tretmana žrtava domaćeg nasilja u Republici Srpskoj“ - Mršević, Z. (2014). Nasilje i mi – domaće nasilje u Republici Srpskoj. Beograd: Institut društvenih nauka.44 Istaknuta je važnost obrazovanja u procesu preveniranja izloženosti nasilnim obrascima ponašanja, a za detaljnije upućivanje u probleme koji se tiču trgovine ljudima, preporučujemo Izvještaj koji je „Novi put“ izradio u okviru svog projekta „Promocija važnosti obrazovanja djevojčica” iz 2018. godine. Izvještaj o stanju u oblasti trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini za 2017. godinu, koji je uradio državni koordinator za borbu protiv trgovine ljudima, dostupan je na http://www.msb.gov.ba/PDF/izvjestaj_trgovina_ljudima_2017.pdf

26

Centri za socijalni rad u Kantonu Sarajevo

Žene koje su preživjele nasilje u porodici zaštićene su entitetskim zakonima o zaštiti od nasilja u porodici, međutim sama primjena ovih zakona slijedi nakon izvršenog nasilja, stoga je nužno raditi na preventivnom djelovanju i sprječavanju da do porodičnog nasilja uopće i dođe. Jedna od stvari koju treba imati na umu kada je pitanju pozicija centara za socijalni rad, u lancu koji se aktivira kada se prijavi nasilje u porodici i koji podrazumijeva uključivanje policije, tužilaštva, suda i sigurne kuće, jeste da je njihova uloga nadzorna – socijalne radnice u službama centara za socijalni rad, pored kontakta sa policijom i sudom, te bavljenja porodičnim odnosima, prate i slučajeve dok traju mjere koje je izrekao sud počinitelju/nasilniku – mjere zabrane prilaska preživjeloj nasilja, zabrana uznemiravanja, mjere liječenja i sl. Kada žene napuste nasilnog bračnog partnera, ako nisu zaposlene, upadaju u veliki rizik od siromaštva.45

Socijalne radnice navode da je rad sa osobama koje su preživjele nasilje individualan, da je psiholog/inja službe zadužen/a za rad na predmetima nasilja, a da se u proces uključuju i druge stručne osobe iz stručnog tima službe ukoliko za tim ima potrebe. Na pitanje da li su centri povezani sa službom za zapošljavanje kako bi dobijali informacije u kojim sektorima nedostaje radne snage, pa da u skladu sa tim upućuju svoje korisnice, odgovor je negativan. U slučajevima dvije sarajevske općinske službe sa čijim zaposlenim je razgovarano, spomenuto je da postoje slučajevi kada su se zaposlenici/e službe direktno obraćali/e određenim firmama vezano za zapošljavanje, a da također postoje i primjeri zajedničkog djelovanja nevladinih organizacija i određenih privatnih firmi, ali da je sve to izuzetak, a ne pravilo.

Iz dugogodišnjeg radnog iskustva, socijalne radnice zaključuju da među ženama koje su preživjele nasilje ima i zaposlenih i nezaposlenih, više i niže obrazovanih žena, te da općenito nema pravila o tome kome se može desiti nasilje, iako praksa pokazuje da je ekonomska zavisnost od muškarca veliki i kompliciran problem za žene koje su preživjele nasilje i koji se može riješiti samo ukoliko ona postane ekonomski nezavisna. Socijalne radnice ističu da je neophodno zaposliti žene koje su preživjele nasilje u porodici i na taj način im dati priliku da se osnaže i psihički. Kroz dalji proces socijalizacije neophodno je da u okruženju na radnom mjestu bude razumijevanja, strpljenja i podrške jer se radi o ženama koje su, najčešće, dugo bile izložene nekoj vrsti nasilja, a proces adaptacije na radnom mjestu je od presudnog značaja za samopouzdanje.

Sigurne kuće

Na području Bosne i Hercegovine, trenutno je aktivno osam sigurnih kuća. Sagovornica pojašnjava da nakon što centar za socijalni rad uputi ženu u sigurnu kuću, ona u njoj dobije svu neophodnu pomoć: psiho-socijalni tretman (individualna, grupna, radno-okupaciona terapija), pružanje medicinske i pravne 45 Masha Durkalić. Ekonomsko nasilje nad ženama: Kroz kontrolu novca do kontrole partnerice https://www.diskriminacija.ba/teme/ekonomsko-nasilje-nad-%C5%BEenama-kroz-kontrolu-novca-do-kontrole-partnerice, pristupljeno 24.7.2019.

27

pomoći u saradnji sa poslovnim saradnicima (službe socijalne zaštite općine KS, policijske uprave, medicinske ustanove, vrtići, škole, NVO), terapijski rad sa nasilnikom zajedno sa službama socijalne zaštite KS-a, administrativno rješavanje slučajeva nasilja kao i krivično procesuiranje predmeta nasilja u saradnji sa poslovnim saradnicima, edukativne radionice na različite teme, te ekonomsko osamostaljivanje korisnica kroz ekonomsko osnaživanje i različite vidove programa ekonomske podrške za bivše i trenutne korisnice. Također, u sigurnim kućama se prate konkursi za poslove, korisnice se potiču da se prijave, pomaže im se oko pisanja CV-a ili otvaranja E-mail adrese.

Iz razgovora sa uposlenicama sigurnih kuća iz Sarajeva i Tuzle, saznale smo na koje se sve to specifičnosti mora obraćati pažnja kada se raspisuju pozivi za ekonomsko osnaživanje žena preživjelih nasilje u porodici, da se ne bi dešavalo da deset žena dobije poticaj i pokrene sopstveni posao, a da niti jedna ne ostane u tom poslu duže vrijeme.

Iako naizgled nepovezano, za početak se mora imati na umu da muškarac zloupotrebom moći uspostavlja kontrolu nad ženom kroz dugotrajno/dugogodišnje ponavljanje nanošenja psihičkog i fizičkog nasilja, čija je posljedica strah i osjećaj potpune bespomoćnosti žene. S jedne strane, kada preživjele porodičnog nasilja daju izjave u ovakvim post-traumatskim stanjima njihove priče mogu biti izrazito emocionalne, nekad i kontradiktorne, ispresijecane i fragmentirane, što kod neobučenih policijskih službenika/ca može izazvati sumnju. Također, dok su u ovakvim stanjima, žene koje su preživjele nasilje teško se fokusiraju na razgovor, dodatnu edukaciju i obuku, zato je potrebno izdvojiti vrijeme za terapijski rad kroz koji prerađuju traumu.

„Prije svega, treba se uzeti u obzir cjelokupan psihosocijalni status žena, žrtava nasilja, kao i karakteristike mjesta gdje živi, te individualne karakteristike i vještine, odnosno čime se trenutno bavi, npr. većina žena smještenih u Sigurnu kuću se bavi poljoprivredom i/ili stočarstvom. Također, žene treba da budu osnažene ekonomski za ono što će realno biti iskorišteno i od čega će imati koristi. Također, trebaju biti osnažene u onome čime se već bave, npr. ako se bave uzgojem malina, unaprijediti tu proizvodnju na način da se obezbijede specijalizirane edukacije, mašine i materijal za preradu i distribuciju tih malina.“ (Vive žene, Tuzla)

U sigurnoj kući u Sarajevu su skrenule pažnju na posebno ranjivu situaciju kada se ženama uništi motivacija za rad, jer misle da ne mogu ništa da urade, i da ništa ne vrijede, ništa ne znaju – što je direktna posljedica nasilja koje su trpjele, često jako dugo. Zaposlene u sigurnim kućama pomažu ženama da započnu novi život.

„Klijentice navode da im je želja da nađu odgovarajući posao, koji bi bio dovoljno plaćen i da bi to bio jedan od uslova koji bi im olakšao to da nisu ekonomski ovisne o partneru. Navode i to da bi voljele da upišu i završe neki kurs npr. šivanja, kurs za njegovateljice ili kurs za frizerku i sl. Nerijetko, žene navode da bi

28

se osjećale sigurnije da znaju da će im posao biti obezbijeđen na jedan sistemski način, da postoje i druge institucije koje bi se uključile u pronalazak zaposlenja ili posredovale u zaposlenju.“ (Vive žene, Tuzla)

Slaba strana programa, kada ga raspiše neka institucija, a koji se tiču ekonomskog osnaživanja žena, jeste nepraktičnost. Ukoliko je programom predviđeno da žena pola godine pohađa neki kurs ili ide na prekvalifikaciju, a žena nema novca da plati gradski prevoz ili osobu koja bi joj čuvala djecu za to vrijeme, koliko god da joj treba taj kurs, ona ga sebi ne može priuštiti. Dakle, sredstva se odvoje i ponude ženama, ali nedostaje dalji sistem podrške da bi žena zaista mogla da iskoristi priliku koja joj se pruža.

Ni u Tuzli ni u Sarajevu ne postoje firme koje prepoznaju važnost društveno odgovornog poslovanja kroz upošljavanje preživjelih nasilje u porodici, nema povezanosti sa Federalnim zavodom za zapošljavanje ili kantonalnom službom za zapošljavanje kako bi se dobijale informacije u kojim sektorima nedostaje radne snage, pa da sigurne kuće u skladu sa tim planiraju svoje obuke za žene. Kako bi ova kategorija žena zaista mogla dugoročno iskorstiti sredstva kada se ponude u okviru ekonomskih poticaja sa zapošljavanje i samozapošljavanje, mora postojati bolja saradnja na federalnom i kantonalnom nivou kao i povezanost institucija. Svakako da psihoterapeutkinje koje u sigurnim kućama rade dugi niz godina imaju i pozitivne primjere i sretne priče, ali njih nije dovoljno i prije su izuzetak nego pravilo. Kupovina plastenika ili sklopljen ugovor sa mljekarom samo su neki od vidova podrške koja je bila ostvarena, doduše ne za žene preživjele nasilje, već za druge kategorije žena. Spomenuto je da postoje i društveno odgovorne firme (npr. Violeta, Klas, Vispak), koje se uvijek odazovu pozivima iz sigurne kuće u Sarajevu kada je potrebna pomoć u vidu različitih donacija.

Nakon detaljnog predstavljanja konteksta u kojem se nalaze žene koje su preživjele porodično nasilje, sručnjakinje u sigurnoj kući u Sarajevu su istakle da je neophodno imati posebno zaposlenu osobu pri svakoj službi za zapošljavanje koja bi individualno radila sa ženama, pratila ih, i u ovom slučaju, pomagala im oko pisanja CV-a, popunjavanja obrazaca prilikom apliciranja, razvijanja ideje i biznis plana itd.

Gender centar Federacije BiH

O ulozi i nadležnostima Gender centra FBiH pisano je više u šestom poglavlju, kao i o tome da je kategorija žena preživjelih rodno zasnovano nasilje i nasilje u porodici prepoznata kroz sve oblasti aktuelnog GAP-a BiH, a ovdje izdvajamo najznačajnije ideje koje smo čule u razgovoru s njima. Sagovornica iz Gender centra Federacije BiH ističe da je važno naglasiti da su se u BiH u zadnjih 20-ak godina ipak napravili neki pomaci i da se poboljšala situacija kada je u pitanju pružanje pomoći i podrške ženama, kao i kažnjavanje počinitelja nasilja.

„Iako sve to nije u onoj mjeri u kojoj bismo sve mi željele da bude, ipak, napravili su se pomaci i bolje je nego ranije zahvaljujući radu nevladinog sektora i pojedinih

29

institucija.“

Ipak, nije nimalo jednostavno pojaviti se negdje kao preživjela nasilja i tražiti određenu podršku i pomoć.

„Jedna je stvar ekonomskog osnaživanja za pokretanje malih, vlastitih biznisa, a druga je stvar mogućnost zapošljavanja kao kategorija žrtava nasilja u neku firmu, gdje ste na određen način odmah stigmatizirani.“

Skrenuta nam je pažnja da uloga lokalnih zajednica, kada je u pitanju pomoć ženama preživjelim porodično nasilje, može biti ogromna i sistem pomoći treba da funkcionira i na nivou općina, vjerskih i mjesnih zajednica. Ima primjera kada se na lokalnom nivou organizuje pomoć za preživjele porodično nasilje – žena dobije posao ili stan na korištenje, dobije stvari, hranu ili neku drugu vrstu dugoročnije pomoći iz svoje zajednice, što joj je uz pomoć centra za socijalni rad, policije, sigurne kuće i suda zaista neophodno da bi se stabilizirala i izašla iz kruga nasilja. Postoje primjeri kada je cijela lokalna zajednica bila uključena, udružena i pomogla. Gender centar FBiH posljednje tri godine radi u Srednjobosanskom kantonu, Kantonu 10 i dijelu Zapadnohercegovačkog kantona, što je ukupno 22 općine u kojima su se uspostavila kantonalna koordinacijska tijela, općinski multisektorski timovi, kao i izradili programi mjera u skladu sa Strategijom za prevenciju i zaštitu od nasilja u porodici Federacije BiH. U nekim od ovih općina grupa pojedinaca iz institucija je krenula sa inicijativama na lokalnom nivou i izradila lokalne Gender akcione planove. Pozitivni primjeri takvog funkcioniranja lokalnih zajednica su Gornji Vakuf – Uskoplje, Novi Travnik, Bosansko Grahovo. Mediji treba da promoviraju ovakve pozitivne priče i na taj način ohrabruju žene koje su preživjele nasilja da potraže pomoć.

Svu prethodno opisanu podršku vladinog i nevladinog sektora koja je na dohvat ruke ljudima u većim centrima, moramo približiti i ljudima u ruralnim područjima BiH. Treba uspostaviti precizan mehanizam praćenja slučajeva na terenu jer za sada takve statistike na nivou države i Federacije BiH nema – koliko je projekata ekonomskog osnaživanja organizirano, koliko je žena učestvovalo u njima, koliko je žena dobilo podršku – ta statistika ne postoji, a ona bi omogućila tačnu analizu situacije na terenu i planiranja politika u skladu sa konkretnim podacima. To se mora raditi na nivou države.

Kantonalna služba za zapošljavanje u Sarajevu i Federalni zavod za zapošljavanje

U razgovoru sa predstavnikom Sektora za poticajne mjere zapošljavanja i informatičke poslove Kantonalne službe za zapošljavanje u Sarajevu saznale smo da su i u ranijim i u aktuelnim strategijama i programima46 „žrtve nasilja“ prepoznate kao posebna kategorija. Ipak, to nije dovoljno da se žene preživjele nasilje zaista i prijave na konkurse, što je i pokazala situacija od prije dvije godine. Naime, prema informacijama kojim je raspolagala Služba za zapošljavanje, žene 46 U Strategiji zapošljavanja FBiH za period 2018-2021, kao i u Programu sufinansiranja i samozapošljavanja Start Up 2019.

30

koje su preživjele nasilje imaju problem sa školskom spremom, pa su 2017. godine, u skladu sa tom informacijom i činjenicom da su krojači/krojačice deficitarna zanimanja, planirali da obuče žene preživjele nasilje u porodici:

„Prije dvije godine bili kreirali jedan program – kurs šivenja – i sve smo dogovorili sa Tekstilnom školom iz Sarajeva, i kada smo objavili javni poziv, nije nam se niko prijavio. Poziv smo objavili u jednim dnevnim novinama i na našoj web stranici. Dva puta smo ponavljali ovaj javni poziv i nije se niko prijavio.“

Sagovornik je skrenuo pažnju na to da se u Programu mjera za poticaj zapošljavanja i održavanja više stope zaposlenosti i poboljšanje strukture zaposlenih u Kantonu Sarajevo u 2019. godini navodi i kategorija „žrtve nasilja u porodici“, a ova kategorija osoba je prepoznata i u projektu Posao za sve gdje se prednost također daje „žrtvama nasilja u porodici“, isto kao i u programu zapošljavanja pripravnika. Služba za zapošljavanje realizira mnogobrojne programe. Objašnjeno nam je da na programe zapošljavanja apliciraju poslodavci i oni na određeno vrijeme zapošljavaju žene i njima se na mjesečnom nivou refundira dio bruto plaće u određenom iznosu.

Od Federalnog zavoda za zapošljavanje smo saznale značajne informacije. Naime, programi aktivne politike zapošljavanja koje je ovaj Zavod provodio u saradnji s kantonalnim službama za zapošljavanje i ostalim partnerima, između ostalog, obuhvatali su i ciljnu grupu nezaposlenih žena preživjelih nasilje u porodici.

„Ovi programi su realizirani s posebnim pristupom rodnoj i socijalnoj osjetljivosti ranjivih kategorija nezaposlenih osoba. S obzirom na činjenicu da žrtve nasilja u porodici po svom statusu na tržištu rada imaju karakteristike socijalno isključene osobe, jer se nalaze u posebnim životnim okolnostima, kontinuirano je primjenjivana praksa po kojoj je za kategoriju nezaposlenih žena žrtava nasilja osnovni iznos sufinansiranja zapošljavanja uvećavan za 10% u odnosu na ostale kategorije, čime su se poticali poslodavci za zapošljavanje ove kategorije nezaposlenih osoba. U okviru realizacije programa aktivne politike zapošljavanja, koji su u ciljnim grupama nezaposlenih osoba [imali, op.a] predmetnu kategoriju žena [žrtava nasilja, op.a], u skladu s Akcionim planovima za provedbu Strategije za prevenciju i borbu protiv nasilja u porodici 2013-2017 zaposleno je 11 žena žrtava nasilja u porodici. Služba za zapošljavanje Kantona Sarajevo je u 2017. godini objavila javni poziv za učešće u Programu obuke za socijalno osjetljive kategorije nezaposlenih osoba za šivenje i krojenje u trajanju do tri mjeseca, međutim, nažalost za isti nije bilo zainteresiranih osoba. Očigledno da konačni rezultati svih aktivnosti orijentiranih na zapošljavanje žena žrtava nasilja u porodici su u suštini uslovljeni činjenicom da je riječ o izuzetno teško zapošljivoj kategoriji nezaposlenih osoba s obzirom na njihov socijalni, obrazovni status i nedostatak podržavajućih faktora. Također, u krajnjem slučaju poslodavci su ti koji odlučuju o odabiru osoba sa evidencija nezaposlenih za zasnivanje radnog odnosa.“

Izuzetno značajnim uspjehom u Zavodu smatraju saradnju sa nevladinim sektorom kroz aktivnost iz 2016. godine koju su podržali i koja je realizirana u saradnji sa Projektom zapošljavanja mladih YEP, na osnovu čega je pružena

31

podrška Fondaciji lokalne demokratije u osnivanju preduzeća Pro Fresh47 koje je registrirano s namjerom poslovanja po principima socijalnog poduzetništva i u kojem su se zaposlile četiri štićenice Sigurne kuće u Sarajevu.

„S obzirom na činjenicu da su u fokusu djelovanja i realizacije programa aktivne politike zapošljavanja teže zapošljive kategorije nezaposlenih osoba gdje spadaju i žene žrtve nasilja u porodici, Federalni zavod za zapošljavanje ostvaruje kontakte sa nevladinim sektorom pri realizaciji programa zapošljavanja. Također, radi educiranja i razvoja empatije i stručnog pristupa radu s predmetnom kategorijom nezaposlenih osoba u periodu 2013-2017 održane su edukacije za zaposlenike javnih službi za zapošljavanje u Federaciji BiH (Federalni zavod za zapošljavanje i kantonalne službe za zapošljavanje). Edukacije su organizirane u saradnji sa Gender centrom Federacije BiH, kao i sa Fondacijom lokalne demokratije i Projektom zapošljavanja mladih (YEP) podržanom od švicarske Vlade.“

Teme ove edukacija su bile vezane za razne aspekte rada sa osobama preživjelim nasilje u porodici, a organizirana je radionica na temu savjetovanja pri zapošljavanju žena žrtava nasilja. Što se tiče senzibiliranosti uposlenika/ca za ove teme, istraživačicama je rečeno da je:

„Akcionim planom za provedbu Strategije za prevenciju i borbu protiv nasilja u porodici 2013-2017 bilo je određeno da se edukacijom obuhvati 300 osoba. U izvještajnom periodu navedeni cilj je izvršen 100% s obzirom da je predmetnim edukacijama prisustvovalo 300 zaposlenika/ca javnih službi za zapošljavanje u Federaciji BiH, a što je posebno bitno, akcenat edukacija je bio usmjeren na zaposlenike koji imaju direktan kontakt sa nezaposlenim osobama, što će im koristiti u pristupu radu sa ženama žrtvama nasilja.“

Na naše pitanje upućeno Federalnom zavodu za zapošljavanje zašto se u njihovim programima i strategijama ne koristi sintagma “žene žrtve nasilja” budući da statistika pokazuje da su u preko 90% ovih slučajeva žene te koje preživljavaju nasilje, dobile smo praktičan odgovor da je Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici („Službene novine Federacije BiH“, broj 20/13) određena definicija „žrtve nasilja“ koja podrazumijeva svakog člana porodice koji je izložen radnjama nasilja u porodici, te je stoga i Federalni zavod za zapošljavanje u svojim programima koristio navedeni termin što naravno podrazumijeva i žene koje su preživjele nasilje, a koje su prema faktičkom stanju u najvećem broju te koje trpe nasilje u porodici.

Citiramo odgovor na pitanje kako kategorija žena preživjelih nasilje u porodici zaista može dugoročno da iskoristi sredstva kada se ponude:

„Smatramo da se zajedničkim djelovanjem više subjekata trebaju stvarati efikasnije programske aktivnosti kojima bi se osigurali podržavajući faktori

47 U međuvremenu je ova firma likvidirana - http://www.stecaj.ba/firme-u-stecaju/firma/5821/, pristupljeno 24.7.2019.

32

za dugoročnije zapošljavanje žena žrtava nasilja (briga o djeci, starijim, bolesnim roditeljima, psiho-socijalna podrška i dr.) koji direktno utiču na zapošljivost i održavanje posla, što je, uz obezbijeđene poticaje koji su raspoloživi putem programa Federalnog zavoda za zapošljavanje, pretpostavka za njihovo ekonomsko osnaživanje. Time bi se stvorili bolji uvjeti za zapošljavanje ili samozapošljavanje ove marginalizirane grupe.“

Žene sa invaliditetom

U istraživanju je učestvovalo devet žena sa invaliditetom iz čitave BiH i svaka je imenom i prezimenom citirana u ovom dijelu istraživanja. Analiza njihovih odgovora dala je neke značajne uvide. Iako su u Strategiji zapošljavanja Republike Srpske za period 2016-2020 prepoznata lica sa invaliditetom, žene sa invaliditetom, kao posebna kategorija, se ne spominju. Iako Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju osoba s invaliditetom postoji na entitetskim nivoima ni u njemu se žene ne spominju eksplicitno. U Strategiji zapošljavanja FBiH za period 2018-2021, spominju se kategorije osoba sa invaliditetom i žena kao odvojene kategorije, dok žene sa invaliditetom nisu prepoznate kao posebna kategorija u navedenoj Strategiji.

Nema zvaničnih statističkih podataka koliko je žena sa invaliditetom zaposleno, ni za jedan administrativni nivo. Kao jedan od primjera dobre prakse se navodi socijalno preduzeće iz Sarajeva Uspon d.o.o, koje radi već 10 godina, kao organizacija za zbrinjavanje osoba sa invaliditetom. Uspon d.o.o. vrši profesionalnu rehabilitaciju, osposobljavanje i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, uz saglasnost Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, i to je praksa iz koje se može učiti. Petogodišnje iskustvo Almire Hasić iz Sarajeva u savjetovalištu za osobe sa invaliditetom i udruženju „Samostalni korak“ pokazuje da ženama sa invaliditetom više podrške pruža Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom Federacije BiH – u prilog tome govori podatak da su preko Zavoda za zapošljivanje zaposlili jednu, a uz podršku Fonda četiri žene sa invaliditetom u protekle 4 godine.

Situaciju vezanu za poslovni status žena, sagovornice vide na sljedeći način:

„Žene sa invaliditetom su najviše uposlene u nevladinim organizacijama ili vode sopstveni biznis. Zapošljavanje se uglavnom provodi kroz programe i projekte iz EU-a, gdje su uključene općine i mnoge firme koje se potiču na zapošljavanje osoba sa invaliditetom. Ove godine organiziran je prvi sajam za zapošljivanje osoba sa invaliditetom.“ (Stela Kapidžić, Sarajevo)

Informacije o potrebi za radnom snagom Udruženje žena sa invaliditetom „Nika“ iz Banja Luke skuplja s portala koji objavljuju oglase za posao.

„Na osnovu analize tih podataka smatramo da bi više žena sa invaliditetom moglo biti zaposleno u IT zanimanjima.“ (Tanja Mandić Đokić, Banja Luka)

33

Kompleksnost čitave situacije najbolje opisuje naredni citat:

„Govorim iz ličnog iskustva – pripravnički staž socijalnog radnika radila sam u Centru za mentalno zdravlje u Sarajevu i sama sam prilagodila uslove potrebama u smislu govornih softvera, skenera itd. ali i vrlo brzo dobila povjerenje od strane kolega i mogućnost da većinu kancelarijskog posla obavljam sama što znači da i same kreiramo prilagođavanja u sredini bez invaliditeta. Sa druge strane u radu sa klijentima imamo mnogo negativnih iskustava i diskriminacije od strane kolega, ali svako iskustvo zahtijeva različit pristup jer u nekim slučajevima ženama sa invaliditetom nedostaje motivacije, samopouzdanja i educiranosti.“ (Almira Hasić, Sarajevo)

Predrasude su još uvijek velike i zajednička prepreka svim marginaliziranim grupama žena. Specifičnosti predrasuda sa kojima se žene sa invaliditetom suočavaju ogledaju se kroz odnos institucija koje bi trebale da pružaju usluge:

„Ako sama osoba ne naglasi, odnosno dostavi dokumentaciju o vrsti i stepenu invaliditeta, referent sam će jako rijetko tražiti dodatne informacije o radnoj sposobnosti. Moje lično iskustvo upravo potvrđuje te činjenice. Po reakciji službenika, imala sam utisak da sam jedina žena sa invaliditetom koja je završila fakultete i sa preostalim vidom može i želi da se zaposli.“ (Jadranka Ružičić, Prijedor)

Nevaldine organizacije su zaista poslodavci koji su najotvoreniji za ovu kategoriju žena:

„Poznato je da su osobe s invaliditetom, posebno žene s invaliditetom, izložene velikoj diskriminaciji kada je u pitanju zapošljavanje i da im se ne pruža prilika. I sama sam po završetku studija dugo bila nezaposlena, a priliku za posao sam dobila u nevladinoj organizaciji za osobe sa invaliditetom Lotos, Tuzla.“ (Adisa Kisić, Tuzla)

U zavisnosti od stepena invaliditeta, mnogim ženama je potrebno osigurati tzv. servis personalne asistencije (usluge lične pomoći). Osim toga, na pitanje šta se sve mora uzeti u obzir kada je kategorija žena sa invaliditetom u pitanju, kada, npr. Služba za zapošljavanje i raspiše neki konkurs za dodjeljivanje sredstava za zapošljavanje i samozapošljavanje žena sa invaliditetom, sagovornice su jasno artikulirale važne tačke – znanja i vještine, spisak poslova, fizička prilagođenost okruženja i radnog prostora, liberalizacija radnog vremena, uloga medija.

„Prvenstveno je potrebno uzeti u obzir preostale sposobnosti žena sa invaliditetom, vještine i kompetencije, te formirati stručni tim koji će pratiti situaciju na terenu i u saradnji sa Zavodom za zapošljivanje voditi relevantne izvještaje i baze podataka.“ (Almira Hasić)

„Treba se napraviti nacrt svih poslovnih profila unutar organizacija što će omogućiti identifikaciju poslovnih uloga koje žene sa invaliditetom mogu da obavljaju.“ (Dušica Lipovac, Banja Luka)

34

„Prije raspisivanja konkursa, radni prostor je neophodno prilagoditi OSI - pristupna rampa, veličina prostorija, pristupačne mašine, alati, tehnička opremljenost, i jedan od najbitnijih (a o kom niti jedan poslodavac ne razmišlja) je pristupačan wc.“ (Jadranka Ružičić)

„Treba razmišljati u pravcu liberalizacije radnog vremena za žene sa invaliditetom i mogućnosti rada od kuće. Ovo je trend koji je općeprihvaćen u razvijenim zemljama, a s obzirom na moderne tehnologije, veliki broj zanimanja omogućava rad od kuće, part-time radno vrijeme, ali naši poslodavci nemaju tu vrstu fleksibilnosti.“ (Tanja Mandić Đokić)

„Mora se uzeti u obzir vrsta invaliditeta i vrsta obavljanja posla koji se nudi. Jer, doista, u praksi to nije tako jednostavno kako bismo mi, žene, u biti, htjele da bude.“ (Šemsija Dželadini, Livno)

„Ako se dobiju sredstva i krene u posao - obezbijediti stručne osobe da usmjere ženu, medijsko predstavljanje njenog posla, promocija, njena vidljivost u društvu kao uspješne, sposobne žene da sebi zaradi sredstva ili dio sredstava za život te tako bude nezavisna. Sluh lokalne zajednice, i društva u kojem živimo, da daje olakšice za sve osobe s invaliditetom.“ (Nihada Hadžić, Bugojno)

Tokom nekoliko razgovora isticano je da nisu sve preživjele nasilja iste i da težina situacije u kojoj se žene nalaze zavisi od nekoliko faktora (mjesto stanovanja, radni status žene, ekonomski status njene primarne porodice, godine starosti, koliko je trpjela nasilje itd.), te da se mora krenuti od svakog pojedinačnog slučaja. Naravno, pravni sistem, tj. obavezujući propisi postoje i tu su da štite sve žene jednako.

Analizu intervjua ćemo završiti stavom koji smo imale priliku da čujemo od nekoliko sagovornika/ca koji/e su nam iznijeli/e svoje mišljenje, a koje su formirali na osnovu situacija za koje znaju da su se dešavale, a radi se o tome poslodavci teže odlučuju da zaposle ženu koja je preživjela porodično nasilje jer se boje da će imati problema, kao što ih je i bilo, sa nasilnikom, budući da se dešavalo da muž/bivši muž dođe i pravi probleme ženi, poslodavcu, radnicama/ima – prijeti, uznemirava. Bilo je poslodavaca koji su, nevezano za programe podrške, samoinicijativno zapošljavali žene koje su preživjele nasilje u porodici, ali su im onda muževi pravili probleme i prijetili. Iz ugla poslodavca ovakve odluke nije teško razumjeti, jer ne žele da prave probleme drugim radnicama/ima , niti žele da rizikuju da će taj nasilnik doći i polupati ili zapaliti firmu, ali je nedopustivo da u ovom lancu gube i žena (da radi, zarađuje i bude samostalna) i poslodavac (da ima dobru radnicu), dok se nasilnik izvuče i nastavlja da maltretira ženu želeći da održi kontrolu nad njenim životom. Ovo je situacija koja se dešava, koja je ozbiljna i koja se mora prevenirati djelovanjem nadležnih institucija, što nam je posebno istakla sagovornica iz Gender centra Federacije BiH.

35

8. Zaključak i preporuke

Rodno zasnovano nasilje nad ženama jedna je od manifestacija nejednakih odnosa moći između žena i muškaraca. Nasiljem se ostvaruje dominacija, kroz brojne vidove ponašanja i svih ostalih suptilnijih praksi, koja generalno gledano sprječava napredak žena. Nasilje, pored fizičke i psihičke patnje, u ženi izaziva osjećaj srama i stigme, da ona – pa makar joj i zaposlenje ponekad zavisilo od toga – neće lako reći da je preživjela nasilje u porodici. Žene, da bi aplicirale za određene ekonomske poticaje na koje imaju pravo, treba da donesu potvrdu iz sigurne kuće, nadležne policijske uprave, centra za socijalni rad ili suda, ali se žene teško odlučuju da prijave porodično nasilje, stoga je mnogima od njih pristup ekonomskim sredstvima nemoguć.

U aktuelnim neoliberalnim načinima raspodjele finansija u Bosni i Hercegovini, u skladu sa interesima vladajuće elite, kao zemlji sa nerazvijenom ekonomijom i još uvijek postkonfliktnim društvenim obilježjima, žene su generalno najveće gubitnice, a posebno žene koje su dodatno marginalizirane i društveno nevidljive.

Žene imaju pravo da ih nadležne institucije svih administrativnih nivoa štite. Svaka od žena koja spada u neku od marginaliziranih kategorija ima svoje specifičnosti kada je u pitanju način kako joj pomoći da se ekonomski osnaži, te ne postoji jedinstven sistem rješenja koji bi osigurao ekonomsku stabilnost žene koja je preživjela trgovinu ljudima, nezaposlene žene treće životne životne dobi, samohrane majke, žene sa invaliditetom, Romkinje, žene koja je preživjela nasilje u porodici, žene koja je preživjela ratno seksualno nasilje... Svaka od ovih grupa zahtijeva detaljno bavljenje socioekonomskim mrežama koje određuju institucionalne i druge prepreke koje ih sprječavaju da ostvare svoj puni potencijal. Žene koje su preživjele nasilje u porodici i ostale marginalizirane kategorije žena moraju postati vidljive i u jeziku pravnog i ekonomskog sistema, koji je trenutno nesenzibilan, prepun stereotipa, a često i diskriminirajući.

Razni oblici rodno-zasnovanog nasilja, od kojih su najzastupljeniji fizično, psihičko, seksualno, te ekonomsko nasilje, česti su u bosanskohercegovačkom društvu.48 Pomaka ipak ima zbog predanog i dugogodišnjeg rada nevladinog i vladinog sektora na preveniranju nasilja i pružanju podrške ženama koje su preživjele nasilje. Ove žene utočište nalaze u sigurnim kućama na određeno vrijeme, dok su često po izlasku iz njih prepuštene same sebi ili kratkoročnoj podršci. Ipak, odgovor cjelokupnog sistema mora biti adekvatniji, jer je do sada neustaljen, zavisi od mjesta prebivališta, nije usmjeren ka osnaživanju žene već ka pružanju kratkotrajne podrške.

48 Više o karakteristikama i rasprostranjenosti rodno zasnovanog nasilja u BiH pronađite u: Agencija za ravnopravnost spolova BiH, Rasprostranjenost i karakteristike nasilja and ženama u BiH. Sarajevo, 2013.

36

Kako bi se dugoročno djelovalo, potrebno je razvijati multidisciplinarni pristup zaštite preživjelih porodično nasilje, kroz povezivanje i jačanje kapaciteta svih onih koji učestvuju u zaštiti, kako u lokalnim zajednicama, tako i na svim višim instancama vlasti. Kroz nastavne jedinice u srednjim školama treba podizati svijest mladih. Treba osigurati zaštitu i pravovremenu medicinsku i svu ostalu pomoć ženama koje trpe nasilje, a žive u ruralnim područjima. Također, treba osigurati dostupnost informacija i servisa i onim ženama koje imaju određene kulturološke različitosti i/ili potrebe.

Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH treba hitno usvojiti Strategiju zapošljavanja Federacije BiH 2018-2021. U Strategiji Federacije BiH žene koje su preživjele nasilje u porodici moraju biti prepoznate kao marginalizirana grupa za koju je neophodno obezbijediti poticaje za ekonomsko osnaživanje, kao što su bile prepoznate još 2012. godine u Javnom pozivu Jedinice za implementaciju projekata socio-ekonomske podrške, obuke i prezapošljavanja Ministarstva za rad i socijalnu politiku Federacije BiH.

Analizirani planovi, strategije i mjere kantona Federacije BiH, od kojih je pozitivan primjer BPK Goražde, u kontekstu ekonomskog osnaživanja, prepoznaju različite društvene grupe: „ranjive kategorije“, „osobe sa invaliditetom“, „socijalno ugrožene“, „žene“, „žrtve nasilja“, „žrtve nasilja u porodici“. U različitim kantonima su prepoznate različite grupe, dok u nekim nije prepoznata niti jedna marginalizirana grupa za koju je potrebno obezbijediti dodatne ekonomske poticaje. Nesumnjivo je da žene koje se preživjele porodično nasilje spadaju u više ovih grupa, prije svega su žene, ranjiva su grupa i socijalno ugrožena grupa... ali definiranje na način predviđen u ovim dokumentima dovodi do toga da od nečije procjene ovisi da li će one zaista i koristiti svoje pravo na ekonomsko osnaživanje. Planovi, strategije, javne politike svih kantona Federacije BiH trebaju jednako prepoznati žene koje su preživjele porodično nasilje kao marginaliziranu grupu kojoj je neophodno obezbijediti poticaje za ekonomsko osnaživanje, da bi one uživale jednaka prava i zaštitu na nivou cijele Federacije BiH. Na planu imenovanja, smatramo da bi se rodno neutralne kategorije „žrtve nasilja“, „ranjive grupe“ ili „osobe sa invaliditetom“ mogle rodno specificirati kao „preživjele nasilje“, „pripadnice ranjivih grupa“ i „žene sa invaliditetom“ zbog podizanja svijesti o specifičnosti ovog ženskog iskustva.

Slaba strana programa, kada ga raspiše neka instanca, a koji se tiču ekonomskog osnaživanja žena, jeste nepraktičnost. Ukoliko je programom predviđeno da žena pola godine pohađa neki kurs ili ide na prekvalifikaciju, a žena nema novca da plati gradski prevoz ili nema nikog ko bi joj čuvao djecu za to vrijeme, koliko god da joj treba taj kurs ona ga sebi ne može priuštiti. Dakle, sredstva se odvoje i ponude ženama, ali nedostaje dalji sistem podrške (pokriven trošak čuvanja djece ili vrtić koji bi mogla da plati naknadno, plaćena karta za prevoz i sl.) da bi žena zaista mogla da iskoristi priliku koja joj se pruža. Neophodno je imati posebno zaposlenu osobu pri svakoj službi za zapošljavanje koja bi individualno radila

37

sa ženama pripadnicama ranjivih kategorija, pratila ih, i u ovakvim slučajevima im pomagala oko pisanja CV-a, popunjavanja obrazaca prilikom apliciranja, razvijanja ideja i biznis plana itd.

Svu podršku vladinog i nevladinog sektora koja je na dohvat ruke ljudima u većim centrima, moramo približiti i ljudima u ruralnim područjima BiH. Treba uspostaviti precizan mehanizam praćenja slučajeva na terenu, jer za sada takve statistike na nivou države i Federacije BiH nema – koliko je projekata ekonomskog osnaživanja organizirano, koliko je žena učestvovalo u njima, koliko je žena dobilo podršku – ta statistika ne postoji, a ona bi omogućila tačnu analizu situacije na terenu i planiranje politika u skladu sa konkretnim podacima. To se mora raditi na nivou države.

Mediji treba da promoviraju pozitivne priče i da pokazuju kako se stvari mogu promijeniti za žene nabolje, jer će to motivirati žene koje trpe nasilje da se ohrabre, izađu iz kruga nasilja i da potraže institucionalnu i svaki drugu pomoć koja im je zagarantirana.

Potrebno je povezati poslodavce sa centrima za socijalni rad i sigurnim kućama u vidu pronalaženja određenog broja radnih mjesta za žene koje su obučene za potrebna zanimanja preko servisa ekonomskog osnaživanja koje nude sigurne kuće i ostale institucije. Službe za zapošljavanje bi trebale dostavljati sigurnim kućama informacije o potrebama na tržištu rada u cilju zapošljavanja i samozapošljavanja i kreiranja daljih strategija ekonomskog osnaživanja žena preživjelih nasilje. Cijenimo važnim i neophodnim da se kroz kreiranje ekonomskih institucionalnih programa izdvojeni poticaji prilagode cjelokupnom stanju i položaju žena (njihova trenutna ekonomska situacija, smještajni kapaciteti, psihofozičke sposobnosti, stručna sprema, stepen obuke i sl.). Poticaji ne smiju pokriti samo razvijanje biznis plana, nego moraju biti sveobuhvatniji kako bi pokrili nužne izdatke za zadovoljavanje egzistencijalnih potreba žena pri implementiranju tog biznis plana.

Zavod za zapošljavanje Federacije BiH objavljuje javne pozive za različite programe ekonomskog osnaživanja koje provodi na svojoj web stranici i u službenim glasilima. Mnoge žene, a pogotovo žene koje žive u ruralnim područjima, imaju ograničen pristup sredstvima javnog informiranja i internetu, stoga nisu u prilici ni da vide ove javne pozive. Poteškoća je i što prvi korak aplikacije podrazumijeva popunjavanje online formulara, što ograničava žene koje nemaju pristup internetu. Također, poziv nije prilagođen ženama sa invaliditetom, npr. žena koja je slabovidna bi trebala zamoliti nekoga da joj pročita poziv i da za nju popuni aplikaciju. U svrhu poticanja žena koje su preživjele porodično nasilje ili žena sa invaliditetom da apliciraju na programe ekonomskog osnaživanja, trebalo bi javne pozive i način apliciranja učiniti još dostupnijim npr. nalijepiti pozive u centre za socijalni rad, sigurne kuće, mjesne zajednice.

38

Da bi žene sa invaliditetom imale lakši pristup tržištu rada treba napraviti nacrt svih poslovnih profila unutar organizacija što će omogućiti indentifikaciju poslova koje žene sa invaliditetom mogu obavljati.

Političari i političarke trebaju u svojim javnim nastupima jasno staviti do znanja da nasilje nad ženama i djecom neće biti tolerirano i da trebamo zajedno raditi na usvajanju politika NULTE tolerancije na bilo kakav oblik nasilja.

I za kraj, za neku narednu analizu, trebalo bi se dublje pozabaviti identifikacijom struktura moći koje, vodeći se politikom i logikom kapitala i dominantnim patrijarhalnim rodnim i klasnim režimima, svojim djelovanjem i neosjetljivošću ne/namjerno podržavaju ekonomsku nesigurnost žena.

39

9. Rječnik pojmova

Spol predstavlja biološke i psihološke karakteristike po kojima se razlikuju osobe muškog i ženskog spola;

Rod predstavlja sociološki i kulturološki uvjetovanu razliku između žena i muškaraca, odnosi se na sve uloge i osobine koje nisu uvjetovane ili određene isključivo prirodnim ili biološkim faktorima, nego su prije proizvod normi, prakse, običaja i tradicije i kroz vrijeme su promjenljivi;

Rodna ravnopravnost znači da su osoba muškog i ženskog spola jednako prisutne u svim područjima javnog i privatnog života, da imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata;

Ravnopravan tretman žena i muškaraca podrazumijeva osiguranje odsustva diskriminacije po osnovu spola;

Jednake mogućnosti svih osoba bez obzira na spol/rod podrazumijeva odsustvo prepreka za ekonomsko, političko i društveno učešće po osnovu spola/roda;

Diskriminacija po osnovu spola je svako stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe ili grupe osoba zasnovano na spolu zbog kojeg se osobama ili grupi osoba otežava ili negira priznavanje, uživanje ili ostvarivanje ljudskih prava ili sloboda;

Diskriminacija u jeziku postoji kada se koristi isključivo jedan gramatički rod kao generički pojam;

Rodno zasnovano nasilje je svako nasilje koje je usmjereno na ženu ili ona vrsta nasilja koja nesrazmjerno pogađa žene, a kojim se nanosi ili može biti nanijeta fizička, psihička, seksualna ili ekonomska šteta ili patnja, kao i prijetnja takvim djelovanjem koje sputavaju osobu ili grupu osoba da uživa u svojim ljudskim pravima i slobodama u javnoj i privatnoj sferi života;

Nasilje u porodici predstavlja sve radnje kojim član porodice nanosi fizičku, psihičku ili seksualnu bol ili patnju i/ili ekonomsku štetu, kao i prijetnje koje izazivaju strah od fizičkog, psihičkog ili seksualnog nasilja i/ili ekonomske štete kod drugog člana porodice;

Ekonomsko nasilje predstavlja specifičan oblik rodno zasnovanog nasilja koji uključuje ponašanja koja negativno utiču na materijalnu i finansijsku poziciju osobe tako što potkopavaju, ograničavaju i/ili poništavaju njene napore da ostvari ekonomsku nezavisnost;

Preživjela nasilja/e u porodici je termin koji podrazumijeva da je žena izašla iz kruga nasilja, u odnosu na termin „žrtva nasilja u porodici“, čije korištenje je još

40

uvijek rasprostranjeno, ali koji ženu posmatra u viktimiziranoj poziciji. Zbog toga je termin preživjela nasilja/e korišten i u tekstu ove analize, osim u slučajevima izvornog citiranja.

41

Literatura

• Agencija za ravnopravnost spolova BiH (2018). Sarajevo. Gender akcioni plan BiH 2018-2022

• Agencija za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine, Dokumentaciono istraživački centar (2006). Sarajevo. Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena – CEDAW

• Bryman, A. (2012). Social Research Methods. 4th Edition. New York: Oxford University press

• Federalni zavod za zapošljavanje (2018). Sarajevo. Program sufinansiranja zapošljavanja 2019.

• JU Služba za zapošljavanje Tuzlanskog kantona (2018). Tuzla. Program rada Javne ustanove Službe za zapošljavanje Tuzlanskog kantona

• Kantonalni odbor za razvoj Bosansko-podrinjskog kantona Goražde (2015). Goražde. Strategija razvoja Bosanskopodrinjskog kantona Goražde za period 2016-2020

• Kantonalni odbor za razvoj Srednjobosanskog kantona (2016). Strategija razvoja Srednjebosanskog kantona za period 2016-2020

• Kantonalni odbor za razvoj USK (2014). Bihać. Strategija razvoja Unsko-sanskog kantona za period 2014-2020

• Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, Agencija za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine (2008). Sarajevo. Pekinška deklaracija i platforma za akciju

• Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i izbjeglice Zeničko-dobojskog kantona (2013). Zenica. Strategija zapošljavanja Zeničko-dobojskog kantona za period 2013-2020.

• Mršević, Z. (2014). Pravna regulativa tretmana žrtava domaćeg nasilja u Republici Srpskoj

• Office of the Special Adviser on Gender Issues and Advancement of Women (2000). New York. United Nations Security Council Resolution 1325 on Women, Peace and Security

• Okvirna strategija za provedbu Istanbulske konvencije u BiH, „Službeni glasnik BiH”, broj 75/15

• Plan o smjernicama politika tržišta rada i aktivnim mjerama zapošljavanja

42

u Bosni i Hercegovini za 2018. godinu, „Službeni glasnik BiH”, broj 58/18

• Služba za zapošljavanje Hercegovačko-neretvanskog kantona (2018). Mostar. Strateški plan Službe za zapošljavanje Hercegovačko-neretvanske županije /kantona za period 2018-2020

• Strategija za prevenciju i borbu protiv nasilja u porodici Federacije BiH 2013-2017, „Službene novine Federacije BiH“, broj 22/13

• Ured za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske (2014). Zagreb. Konvencija Vijeća Evrope o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji i Pojašnjavajuće izviješće

• Vlada Federacije BiH (2015). Reformska agenda za Bosnu i Hercegovinu za period 2015 - 2018. Dostupno na: http://www.fbihvlada.gov.ba/pdf/Reformska%20agenda.pdf, pristupljeno 5.7.2019.

• Vlada Kantona Sarajevo (2019). Sarajevo. Program mjera za podsticaj zapošljavanja i održavanja više stope zaposlenosti i poboljšanje strukture zaposlenih u Kantonu Sarajevo u 2019.

• Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH, „Službeni glasnik BiH”, broj102/09

• Zakon o zabrani diskriminacije BiH, „Službeni glasnik BiH”, broj 66/16

• Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Federacije BiH, „Službene novine Federacije BiH”, broj 20/2013

• Zavod za planiranje razvoja Kantona Sarajevo (2017). Sarajevo. Akcioni plan 2017-2019 implementacije Strategije razvoja Kantona Sarajevo do 2020.

• Županijski odbor za razvitak (2013). Strategija razvitka Županije Zapadnohercegovačke za razdoblje 2014-2020. godine

• Županijski odbor za razvitak (2017). Mostar. Strategija razvitka Hercegovačko-neretvanske županije za razdoblje 2017-2020

• Županijski odbor za razvoj (2015). Livno. Strategija razvoja Kantona 10 za period 2016-2020

• Županijski odbor za razvoj (2015). Orašje. Strategija razvoja Županije Posavske za period 2016-2020

43

O autoricama

Jasmina Čaušević diplomirala je književnost i jezik na Filološkom fakultetu u Beogradu, a zvanje magistrice društvenih nauka iz oblasti rodnih studija stekla je na Univerzitetu u Sarajevu 2008. godine. Urednica je, autorica ili koautorica brojnih istraživanja. Održavala je obuke, radionice i predavanja vezana za kulturu, istoriju i prava žena i LGBTI osoba, kao i feminističku lingvistiku.

E-mail: [email protected]

Maida Zagorac diplomirala je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a trenutno pohađa master program Međureligijski studij i izgradnja mira. Polaznica je prve generacije Feminističke škole „Žarana Papić” u organizaciji Sarajevskog otvorenog centra. Svoj aktivstički angažman usmjerila je na djelovanje u oblasti rodne ravnopravnosti, ljudskih prava i izgradnje mira. Autorica je i koautorica nekoliko istraživanja, publikacija i izvještaja u oblasti rodne ravnopravnosti i ljudskih prava.

E-mail: [email protected]

jasmina Čaušević i maida zagorac kroz ekonomsku ... ekonomsku stabilnost do...9 sažetak...

Documents