Januar/Februar 2015/1436 H.G. broj 64

IzdavačStichting Hidzra

Vertweg 13, 5301 TA Zaltbommel

Nederland

Telefon redakcije: (0031) 617332323E-mail: redakcija@el-asr.com

Internet: www.el-asr.comRegistracija: ISSN 18730795

RedakcijaUrednik

Šerif Fazlić

Šerijatska recenzijaMr. Osman Smajlović

Stalni saradnikHasan Stranjac

MarketingSedin Gulamić

Edin Zukić

DTPSenad Redžepović

Web stranicaEnsar Hadžiselimović

PretplataEnes Jakupović

LekturaSumeja Đurić, prof.

U ovom broj pišu:Mr. hfz. Muhammed Fadil Porča

Mr. Hakija KarunićMr. Osman Smajlović

Nedim Botić, prof.Amir Durmić, prof.

Ersan Grahovac, prof.Hajruddin Tahir Ahmetović, prof.

Amir I. Smajić, prof.Enes Julardžija, prof.

Halil ef. MakićNazif Subašić

Hasan StranjacAbdullah NasupNurmina Strika

4U

ovo

m b

roju

El A

sr 6

4

Dova ima veliku ulogu i visoko mjesto u islamu i u životu muslimana. Ona predstavlja ibadet, a mi smo stvoreni radi činjenja ibadeta Uzvišenom Allahu. Svaki musliman treba da spozna svoju vjeru, kao i način na koji će ispravno obožavati Allaha, azze ve dželle, tako da On bude zadovoljan tim ibadetom i onim ko ga čini. Na taj način čovjek će biti daleko od toga da ibadet čini na pogrešan način ili da čini ono što predstavlja ibadet bilo kome ili bilo čemu mimo Allaha, azze ve dželle. Važnost ove teme, kao i uloga koju dova ima u životu vjernika i vjernice, jedan je od razloga zbog kojih ćemo u narednih

nekoliko brojeva posvetiti više pažnje ovoj tematici, s ciljem da je što bolje upoznamo i shvatimo.

U ovom broju čitajte

Iz sadržaja izvajamo

Mjesto i uloga dove u vjeri

dešavanja u svijetu

ibn bazova fetva o (ne)okretanju planete zeMlje – istina i zablude

poslanica iMaMa Malika halifi harunu er-rešidu

kutak za Mlade

iskrenost u životu prve generacije MusliMana (drugi dio)

o ihsanu u kur’anu

ukrcaj se na lađu spasa

zaniMljivosti

saMoobračun u životu vjernika

olakšani brak ili “brak prijatelja”

pitanja i odgovori

iz riznica allahovog poslanika

patnje sunija u iranu

postizanje hudejbijskog Mira

MusliMani u keniji

kur’an je izvor života

kalendar obavezne iMunizacije

6

16

24

35

44

52

10

18

30

38

46

55

12

22

32

40

49

58

Mjesto i uloga dove u vjeri 6

5U

ovom broju

El A

sr 64

Ihsan je najbolje definirao Poslanik, sallallahu alejhi ve se-llem, kada je rekao: “Ihsan je da robuješ Allahu kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe zaista vidi.” (Buhari i Muslim) Robovanje Allahu na prethodno opisani način naj-potpuniji je vid robovanja. No, ihsan ne možemo ograničiti isključivo na odnos između čovjeka i Allaha. Ihsan je mnogo obuhvatniji, a u svom suštinskom značenju podrazumijeva izvršavanje šerijatom naređenih obaveza, na najprimjereniji način i uz suptilnost i prefinjenost.

“Eto vam ‘vehabijske’ uleme! Njihov šejh Ibn Baz nevjernicima je pro-glasio sve one koji vjeruju da se Zemlja okreće oko Sunca. Još je i rekao da Zemlja nije okrugla, ali za ovo drugo nije izrekao smrtnu kaznu!” Ove riječi, u jednom ili drugom obliku, možete pronaći na desetinama pa i stotinama internetskih portala uglavnom na arapskom i engleskom, ali i na drugim jezicima, pa tako i na našem, uglavnom u kontekstu navodnog “raskrinkavanja vehabijsko-antropomorfističke ideologije” i njenih pro-motora. Oni koji već gotovo punih pedeset godina ove riječi potpuno zlonamjerno pripisuju šejhu Ibn Bazu uglavnom se mogu svrstati u tri kategorije: 1) sekularisti i ateisti, 2) šiije i rafidije, 3) određene grupacije ekstremnih sufija koji pod plaštom navodnog ehli-sunnetskog učenja če-sto diskreditiraju postulate izvornog ehli-sunneta, što je tema o kojoj se posebno može govoriti...

Generacije muslimana prije nas osjećale su odgovornost u pogledu Uzvišenog Allaha i čuvali su povjerene im emanete, ispunjavali su svoje obaveze na najbolji način. Međutim, danas su se mnogi muslimani zabavili nečim drugim. Ako izvršavaju neke svoje obaveze, to čine sa teškom mukom i preko srca, u tome se često ne gledaju Allahovi propisi niti se vodi računa o poštovanju ljudskih prava. Ljude cijene prema njihovom imetku i položaju, a ne prema emanetu koji izvršavaju, niti obavezama koje ispunjavaju, niti koristi koju ima društvo od njih. Ima onih koji žive i rade na račun drugih, a sami ne doprinose nikakvom dobru. Stječe se dojam kao da je nekima najveća briga kako se provesti i lagodno živjeti, kako što više imetka sakupiti i potrošiti i kako vrijeme provesti u zabavi. Gdje je svijest o polaganju računa na Velikom danu i odgovornosti za svoja djela na ovom svijetu? Neki kao da su još djeca u svome nemaru i neplanskom životu, tumaraju bez cilja i vrijeme provode bez koristi. Povode se za drugima i pristaju uz svakoga ko se svidi njihovim strastima.

Vjerovatno ste svi čuli za Keniju. To je lijepa zemlja u Africi u kojoj žive i muslimani, ali koji su u njoj manjina. U posljednje vrijeme iz Kenije dolaze zabrinjavajući izvještaji u kojima se ukazuje na veoma napetu situaciju zbog masovnih hapšenja i vansudskih pogubljenja, ponajviše učenjaka i daija, i to samo na osnovu sumnji. U narednim redovima ukratko ćemo se dotaknuti geografskog položaja i demo-grafske slike ove zemlje. Pored općih podataka, donosimo i intervju sa jednim islamskim misionarom i osvrt na zadnja dešavanja s ciljem informiranja i skretanja pažnje na situaciju i uzimanja pouke iz svega.

10

24

38

40

o ihsanu u kur’anu

ibn bazova fetva o (ne)okretanju planete zeMlje – istina i zablude

saMoobračun u životu vjernika

MusliMani u keniji

6A

kida

El A

sr 6

4

Dova ima veliku ulogu i vi-soko mjesto u islamu i u životu muslimana. Ona

predstavlja ibadet, a mi smo stvore-ni radi činjenja ibadeta Uzvišenom Allahu. Svaki musliman treba da spozna svoju vjeru, kao i način na koji će ispravno obožavati Allaha, azze ve dželle, tako da On bude za-dovoljan tim ibadetom i onim ko ga čini. Na taj način čovjek će biti daleko od toga da ibadet čini na po-grešan način ili da čini ono što pred-stavlja ibadet bilo kome ili bilo čemu mimo Allaha, azze ve dželle. Važnost ove teme, kao i uloga koju dova ima u životu vjernika i vjernice, jedan je od razloga zbog kojih ćemo u nared-nih nekoliko brojeva posvetiti više pažnje ovoj tematici, s ciljem da je što bolje upoznamo i shvatimo.

leksička definicija dove

Dova, ar. ed-du‘au (الدعاء), pred-stavlja infinitiv glagola de‘a. Harf dal, ajn i elif čine korijen riječi koja znači: naginjanje (pozivanje) neke stvari tebi putem glasa ili govora (na-stalog) s tvoje strane. (Mekajisul-lu-ga, natuknica de‘u, 2/279)

terMinološka definicija dove

Islamski učenjaci navode više defi-nicija dove, a mi ćemo ovdje navesti samo neke.

Hattabi, rahimehullahu, kaže: “Pod dovom se podrazumijeva čo-vjekovo dozivanje Gospodara, azze ve dželle, u kojem Ga moli za brigu o njemu i za pomoć. Njena suština jeste ispoljavanje svoje potrebe i ovi-snosti o Njemu, kao i priznavanje da čovjek nema snage niti moći.” (Še’nud-du‘a, 4)

Šejhul-islam Ibn Tejmijja i Ibn Kajjim, Allah im se smilovao, kažu: “Ona predstavlja traženje koristi za onoga koji dovu upućuje ili traženje da se od njega otkloni ono što mu šteti.” (Medžmuul-fetava, 15/10; Be-daiul-fevaid, 3/3)

Abdurrahman Hasan Alu Šejh dovu definira sljedećim riječima: “To je traženje i upućivanje molbe iz želje ili straha, ili zbog oboje.” (El-Kavlul-faslun-nefis, 47)

Postoje i druge definicije, ali su one, manje-više, slične navedenim.

Sve ove definicije posebno se od-nose na du‘aul-mes’ele – dovu kojom se nešto traži od Allaha. Međutim, mogu se odnositi i na du‘aul-ibade – dovu čijim se upućivanjem iskazuje

obožavanje samo Allaha, samim tim što su one usko povezane, ispreple-tene i jedna od njih podrazumijeva drugu. (Vidi: Ed-Du‘au ve menzile-tuhu minel-akidetil-islamijja, 1/48) Svaka du‘aul-ibade podrazumijeva du‘aul-mes’ele, dok svaka du‘aul-mes’ele u sebi sadrži du‘aul-ibade. (Medžmuul-fetava, 15/11; Bedaiul-fevaid, 3/4)

Međutim, vjerovatno jedna od najobuhvatnijih definicija dove jeste sljedeća: “(Dova predstavlja) čežnju za Uzvišenim Allahom i okretanje Njemu radi ostvarenja onoga što čovjeku koristi ili otklanjanja onoga što mu šteti, (to je) skrušena molitva Njemu u vezi s tim – putem traže-nja od Njega ili putem skrušenosti, poniznosti, nade, straha i želje.” (Ed-Du‘au ve menziletuhu minel-akidetil-islamijja, 1/48)

Ova definicija obuhvata obje vrste dove: du‘aul-mes’ele i du‘aul-ibade. Riječi “...putem traženja od Njega”, odnose se na du‘aul-mes’ele, dok se riječi “ili putem skrušenosti, ponizno-sti, nade, straha i želje”, odnose se na du‘aul-ibade. (Ibid.)

razlika izMeđu dove i zikra

Zikr obuhvata sva čovjekova djela i postupke ukoliko njima namjerava

Mjesto i uloga dove u vjeriEnes Julardžija, prof.

PIŠE:

7A

kidaE

l Asr 64

pokornost Allahu Uzvišenom. Pojam zikra je opširniji od pojma dove ko-jom se nešto traži od Allaha (du‘aul-mes’ele), dok ima identično značenje kao i dova ibadeta (du‘aul-ibade).

Ako se pod pojmom dove misli na du‘aul-mes‘ele, onda između njih (zikra i dove) postoje općenitije i određenije stvari, jer je pojam zikra općenitiji od pojma dove i dova se ne može odvojiti posebno od zikra, dok zikr može predstavljati traženje (mo-lbu), ali i nešto drugo. (Ed-Du‘au ve menziletuhu minel-akidetil-islamijja, 1/77)

Može se reći da između zikra i dove postoji neraskidiva veza, jer du‘aul-mes’ele predstavlja zikr i hvalu, skru-šenost i ovisnost o Allahu, kao što se u zikru nalazi traženje postizanja neke koristi ili otklanjanja neke šte-te, ali i nada u nagradu kod Allaha i strah od Njegove kazne. (Ibid.)

Šejhul-islam Ibn Tejmijja i Ibn Kajjim, rahimehumullah, kažu: “Dova predstavlja zikr (spominjanje) Onoga kome se dova upućuje i sadrži molbu i hvaljenje Njega putem Nje-govih svojstava i Njegovih imena. Ona predstavlja ne samo zikr nego i nešto više od toga, kao što se zikr naziva dovom zato što sadrži neko traženje (molbu).” (Medžmuul-feta-va, 15/19; Bedaiul-fevaid, 3/14–15)

vrijednost dove

Dova zauzima visoko mjesto u vjeri i na tu činjenicu ukazuju i kur’anski ajeti i hadisi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Da bismo to bolje pojasnili, navest ćemo neke ajete i hadise kao argument.

● Allah nam naređuje da Mu upućujemo dovu i obećava nam da će biti uslišana

Uzvišeni Allah kaže: “Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i za-molite, Ja ću vam se odazvati!’” (El-Mu’min, 60), “Obožavajte zato Allaha, iskreno Mu ispovijedajući vjeru – pa makar to bilo mrsko ne-vjernicima” (El-Mu’min, 14), “Mo-lite se ponizno i u sebi Gospoda-ru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole. I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost Allahova je doista blizu onih koji dobra dje-la čine” (El-A‘raf, 55–56), “On je Živi, nema boga osim Njega, zato samo Njega obožavajte, iskreno Mu ispovijedajući vjeru…” (El-Mu’min, 65)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Trojica ljudi iz pri-jašnjih naroda zaputila su se na dalek

put, pa ih noć zateče pored jedne peći-ne, u koju uđoše da bi u njoj prenoćili. Međutim, jedna stijena se zakotrlja i potpuno zatvori ulaz u pećinu. Oni tada jedan drugome rekoše: ‘Jedini na-čin da se spasimo iz ove situacije jeste da zamolimo Allaha da ukloni ovu stijenu zbog naših dobrih djela koja smo učinili.’ Jedan od njih tada reče: ‘Allahu moj, ja sam imao stare i izne-mogle roditelje i nikada nisam svoju djecu prije njih nahranio niti napojio, niti svoje robove i sluge. Jednog dana tražio sam bolju pašu svome stadu, pa im nisam došao na vrijeme, te sam ih, nakon što sam im namuzao mlijeka i donio, zatekao da spavaju. Nezgodno mi je bilo da ih probudim, ali i da pri-je njih nahranim i napojim svoju dje-cu i robove, pa sam čekao, sa posudom u ruci, i gledao kada će se sami probu-diti, i tako ostao sve do zore, a djeca su u neposrednoj mojoj blizini plakala od gladi. Zatim su se probudili i popili svoj dio mlijeka. Allahu moj, ako sam ja to učinio isključivo radi Tebe, a ni radi čega drugog, onda nam odmakni ovu stijenu sa vrata pećine u kojoj se nalazimo!’ Stijena se malo odmaknu, ali ne dovoljno da bi mogli izaći iz nje. Drugi od njih reče: ‘Allahu moj, ja sam imao jednu bližnju rodicu, koju voljeh više od cijeloga svijeta, koju voljeh – kaže se u jednoj drugoj predaji – tako jako kako to samo ljudi vole žene, pa

Mjesto i uloga dove u vjeri

8A

kida

El A

sr 6

4

sam je poželio imati, ali ona mi to ne dopusti. Jedne godine zavladala je jaka glad, te mi ona dođe i zatraži pomoć. Ja joj dadoh 120 zlatnika, ali pod uvjetom da mi se dopusti. Ona na to pristade, i kada sam joj se približio, ona zaplaka i reče: ‘Boj se Allaha i ne raskidaj prsten moje nevinosti besprav-no!’ Na to sam se ja odmaknuo od nje, iako mi je bila najdraža na svijetu, i ostavio joj zlato koje sam joj bio dao. Allahu moj, ako sam ja to uradio is-ključivo radi Tebe, spasi nas ove naše nedaće u kojoj se nalazimo! Stijena se ponovo malo pomjeri, ali ne toliko da bi mogli izaći. Treći od njih reče: ‘Allahu moj, ja sam držao najamnike i svima sam odmah zasluženu nagra-du plaćao, osim jednom čovjeku koji je pobjegao s posla i otišao prije prijema svoje plaće. Ja sam tu njegovu plaću pošteno uložio, tako da se njegov mal namnožio. Nakon izvjesnog vremena došao mi je i zatražio svoju plaću koja mu je ostala kod mene. Ja sam na to odgovorio: ‘Sve što ispred sebe vidiš od ovog blaga: deva, stoke, ovaca i robo-va, tvoje je!’ On mi tada reče: ‘Robe Božiji, ne izigravaj se sa mnom!’ ‘Ne izigravam se s tobom’, rekoh mu ja, na što je on uzeo sav taj mal i otjerao ga, a da meni ništa nije ostavio. Allahu moj, ako sam ja to isključivo radi Tebe uči-nio, spasi nas ove naše nevolje u kojoj se nalazimo!’ Stijena se tada potpuno pomjeri i oni izađoše iz pećine i odo-še dalje.” (Jahja b. Šeref en-Nevevi, Rijadus-salihin, VSK za pomoć BiH, Sarajevo, 1998., str. 13–14, hadis br. 12)

● Dova je ibadet

Od Nu’mana b. Bešira, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dova je ibadet”, a zatim je proučio: “Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazva-ti! Oni koji iz oholosti neće da Me obožavaju – ući će, sigurno, u Dže-hennem poniženi.’” (El-Mu’min, 60) (Tirmizi, Ebu Davud i Ibn Mad-ža. Albani ga je ocijenio vjerodostoj-nim u djelu Sahihut-Tirmizi, 1/138, hadis br. 3407)

● Allah voli one koji Njega mole, a srdi se na one koji zapostavljaju

dovu

Prenosi se od Ebu Hurejre, radija-llahu anhu, da je Vjerovjesnik, salla-llahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah se srdi na onoga koji od Njega ne tra-ži (koji Ga ne moli).” (Tirmizi, Ibn Madža i Ahmed. Albani ga je ocije-nio dobrim (hasen) u djelu Sahihut-Tirmizi, 3/138, hadis br. 2686)

● Dova je jedna od karakteristi-ka dobrih ljudi, obilježje iskrenih i opskrba vjernika

Uzvišeni kaže: “Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji da naklo-nost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovom svijetu, i ne slu-šaj onoga čije smo srce nehajnim pre-ma Nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci da-leko od razboritosti.” (El-Kehf, 28) Uzvišeni Allah, pojašnjavajući ovo veličanstveno obilježje i ono što je pripremio onima koji ga budu imali, kaže: “Bokovi njihovi se postelja li-šavaju i oni se Gospodaru svome iz straha i želje klanjaju, a dio onog što im Mi dajemo udjeljuju. I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.” (Es-Sedžda, 16–17)

● Dova je bila obilježje vjerovje-snika i poslanika

Nuh, alejhis-selam, upućivao je dovu svome Gospodaru da mu po-mogne protiv njegovog naroda koji ga je u laž utjerivao. Tako Allah, sub-hanehu ve te‘ala, kaže: “Prije njih Nuhov narod nije vjerovao i roba Našeg je u laž utjerivao, govore-ći: ‘Luđak!’ – i Nuh je onemogu-ćen bio. I on je Gospodara svoga zamolio: ‘Ja sam pobijeđen, pa Ti pomozi!’” (El-Kamer, 9–10) Zeke-rijja, alejhis-selam, upućivao je dovu svome Gospodaru da mu podari potomka: “Gospodaru moj, kosti su mi oronule i glava osijedjela, a nikada nisam, kad sam Ti, Gospo-daru moj, molbu uputio, nesretan ostao. Bojim se rođaka svojih po krvi poslije mene, a žena mi je ne-rotkinja, zato mi pokloni od Sebe sina da naslijedi mene i porodi-

cu Jakubovu, i učini, Gospodaru moj, da budeš njime zadovoljan.” (Merjem, 4–6) Ibrahim, alejhis-se-lam, također je skrušeno upućivao Allahu dovu da mu podari potom-ka, pa mu je Allah u starosti darovao potomke. Ibrahim, alejhis-selam, bio je zahvalan Uzvišenom Allahu na tome. Uzvišeni Allah tako navo-di njegove riječi u Kur’anu: “Hvala Allahu koji mi je u starosti poda-rio Ismaila i Ishaka; Gospodar moj uistinu uslišava molbe. Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo namaz; Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju! Gospoda-ru naš, oprosti meni, i roditelji-ma mojim, i svim vjernicima – na Dan kad se bude polagao račun!” (Ibrahim, 39–41) Pečat vjerovjesni-ka, sallallahu alejhi ve sellem, mnogo je molio Allaha i dove Mu upućivao. U jednom od hadisa navodi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve se-llem, najčešće molio Allaha riječima: “Allahumme rabbena atina fid-dunja haseneten ve fil-ahireti haseneten veki-na azaben-nar! – O Allahu, Gospoda-ru naš, podari nam na ovome svijetu dobro i na ahiretu dobro i sačuvaj nas patnje u Džehennemu!” (Muttefekun alejhi) Brojni su primjeri i hadisi koji ukazuju na to da je Vjerovjesnik, sa-llallahu alejhi ve sellem, često upući-vao Allahu dovu.

● Dova je nešto najplemenitije kod Uzvišenog Allaha

Prenosi se od Ebu Hurejre, radija-llahu anhu, da je Vjerovjesnik, salla-llahu alejhi ve sellem, rekao: “Allahu nema ništa plemenitije od dove.” (Tir-mizi, 5/455, br. 3370; Ibn Madža, 2/1258, br. 3829. Albani ga je ocije-nio kao hasen)

● Plodovi dove su zagarantova-ni, uz Allahovu dozvolu, pa kada onaj koji upućuje dovu ispuni uv-jete potrebne za primanje dove, postići će mnogo dobro i neizo-stavno će postići velik udio u plo-dovima upućivanja dove

Prenosi se od Ebu Hurejre, radi-jallahu anhu, da je rekao: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: ‘Nema ni-

9A

kidaE

l Asr 64

koga ko uputi dovu, a da mu Allah neće dati to što traži ili od njega ot-kloniti zlo za šta moli – sve dok u dovi ne bude tražio nešto što je gri-jeh ili što predstavlja prekidanje rod-binskih veza.’” (Ahmed, 3/18; Tir-mizi, 5/462, br. 3381. Albani ga je ocijenio kao hasen u djelu Sahihut-Tirmizi, 3/140, br. 2692) Prenosi se od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema mu-slimana koji uputi dovu, kojom se ne traži grijeh niti prekidanje rodbinskih veza, a da mu Allah neće dati jedno od troje: ili će mu uslišati njegovu dovu, ili će mu nagradu za nju ostaviti na ahiretu, ili će od njega otkloniti neko zlo, veliko poput onoga za šta moli.” Tada Ebu Seid reče: “Onda ćemo mi puno učiti dovu.” Vjerovjesnik, salla-llahu alejhi ve sellem, reče: “A Allah će davati najviše.” (Ahmed, 3/18; Tirmizi, 5/566, br. 3573. Albani ga je ocijenio kao hasen u djelu Sahi-hut-Tirmizi, 3/140, br. 181)

● Dova čovjeka čuva od oholosti

Uzvišeni Allah kaže: “Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamo-lite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Me obožavaju – ući će, sigurno, u Džehennem, poniženi.’” (El-Mu’min, 60)

podsticanje na upućivanje dove

Allah, azze ve dželle, podstiče Svoje robove da Mu upućuju dovu i obe-ćava im da će se na nju odazvati, da će je uslišati. Uzvišeni Allah kaže: “A kada te robovi Moji za Mene upi-taju, Ja sam, sigurno, blizu: odazi-vam se molbi molitelja kad Me za-moli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravom putu” (El-Bekara, 186), “Gospodar vaš je rekao: ‘Po-zovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Me obožavaju – ući će, sigurno, u Džehennem, poniženi.’” (El-Mu’min, 60)

Allah, azze ve dželle, Svojim je ro-

bovima naredio da Mu čine dovu, podstakao ih na nju i upozorio ih da je ne ostavljaju. Također je pojasnio da je ostavljanje činjenja dove iz oho-losti jedan od uzroka ulaska u Dže-hennem. Pored toga, Uzvišeni Allah ukazuje na to, kao što je ranije spo-menuto, da je dova jedna od odlika vjernika, pa kaže: “Bokovi njihovi se postelja lišavaju i oni se Gospo-daru svome iz straha i želje klanja-ju, a dio onog što im Mi dajemo udjeljuju. I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.” (Es-Sed-žda, 16–17)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Mome ummetu su date tri stvari koje nisu date nikom osim Allahovim vjerovjesnicima:

● Kada bi Allah poslao vjerovjesni-ka, rekao bi mu: ‘Pozovi me, Ja ću ti se odazvati’, a mom je ummetu rekao: ‘Pozovite me, Ja ću vam se odazvati.’

● Kada bi Allah poslao vjerovjesni-ka, rekao bi mu: ‘U vjeri ti ništa teš-ko nisam propisao’, a mom je ummetu rekao: ‘I u vjeri vam nije ništa teško propisao.’

● Kada bi Allah poslao vjerovjesni-ka, učinio bi ga svjedokom protiv svoga naroda, a moj je ummet učinio svjedo-kom protiv ljudi.” (Tirmizi i Hakim u djelu Nevadirul-usul)

zabrana ostavljanja dove

Uzvišeni Allah Svojim robovima naređuje da upućuju dovu i ukazuje na to da će oni koji iz oholosti neće da čine dovu ući u Džehennem. (Tashihud-du‘ai, str. 239) Uzvišeni kaže: “Gospodar vaš je rekao: ‘Po-zovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Me obožavaju – ući će, sigurno, u Džehennem, poniženi.’” (El-Mu’min, 60)

Allahov Poslanik, sallallahu alej-hi ve sellem, pojašnjava nam da će dova biti primljena ukoliko čovjek

bude strpljiv i ne bude požurivao u vezi s onim što traži. Tako Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Bit će primljena dova nekome od vas sve dok ne počne požurivati i govoriti: ‘Molio sam, ali mi dova nije uslišana.’” (Buhari, br. 6340 i 1342; Muslim, br. 2735 i 1186)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Čovjeku će se primati dova sve dok u dovi ne bude molio za nešto što je grijeh ili što pred-stavlja prekidanje rodbinskih veza i sve dok ne počne požurivati.” Neko upita: “O Allahov Poslaniče, a kako se to požuruje?” On odgovori: “Tako da kaže: ‘Upućivao sam dovu i upući-vao sam dovu, pa sam vidio da mi se ne uslišava’, te se tada razočara i ostavi upućivanje dove.” (Ovo je druga pre-daja koju bilježi Muslima, Sahihu Muslim, br. 1186)

Mnogi ljudi upućuju dovu Allahu kada su u teškoj situaciji, a zapostav-ljaju dovu kada su u blagostanju. Uzvišeni Allah kaže: “Kada čovjeka snađe nevolja, on Nam se moli ili ležeći, ili sjedeći, ili stojeći. A čim mu nevolju otklonimo, on nastav-lja kao da Nam se nije ni obraćao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila” (Junus, 12), “Kad čovjeka nevolja snađe, Gospodaru svome se moli, Njemu se obraća, a onda, pošto mu Allah milost Svoju daruje, zaboravi Onoga kome se prije molio, i druge Njemu jedna-kim smatra, da bi s puta Njegova na stranputicu odvodio...” (Ez-Zumer, 8), “Kada čovjeku milost Našu darujemo, postaje nezahva-lan i uzoholi se, a kada ga nevolja dotakne, onda se dugo moli.” (El-Fussilet, 51)

Sve ovo predstavlja ponašanje koje je suprotno uputi vjerovjesnika, neka je na njih Allahov mir i blagoslov, jer za njih Uzvišeni Allah kaže: “...Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni.“ (El-Enbija, 90)

10A

kida

El A

sr 6

4

allah voli Muhsine

Muhsini su ljudi koji Allahu robu-ju kroz ihsan i koji se prema ljudima ophode na najprimjereniji način i čine im dobro. Oni se razlikuju od ostalih kako u načinu ophođenja pre-ma drugima, tako i u načinu ophođe-nja prema Allahu. Stoga je Gospodar svjetova za muhsine pripremio po-

sebne počasti. Prije svega, Allah voli one koji prakticiraju ihsan. Potvrdu za Allahovu ljubav prema muhsini-ma nalazimo na mnogim mjestima u Kur’anu, kao što su riječi Uzvišenog: “Činite dobro (ihsan) – Allah, za-ista voli muhsine (one koji dobro čine)!” (El-Bekara, 195), “I Allah im je dao nagradu na ovome svijetu, a na onom svijetu dat će im nagradu veću nego su zaslužili – a Allah voli

muhsine!” (Alu Imran, 148), “Za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu sa-vlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli muhsine” (Alu Imran, 134). Vjernik žudi i priželjkuje da ga Allah zavoli, a koga Allaha zavoli, taj je si-guran, jer Allah nikad neće Vatrom kazniti onoga koga voli. Dakle, put prema zadobijanju Allahove ljubavi vodi preko ihsana.

O ihsanu u Kur’anu

Mr. Fahret KadrićPIŠE:

Ihsan je najbolje defInIrao PoslanIk, sallallahu alejhI ve sellem, kada je rekao: “Ihsan je da robuješ allahu kao da Ga vIdIš, jer ako tI njeGa ne vIdIš, on tebe zaIsta vIdI.” (buharI I muslIm) robovanje allahu na Pret-hodno oPIsanI način najPotPunIjI je vId robovanja. no, Ihsan ne možemo ograničiti isključivo na odnos između čovjeka I allaha. Ihsan je mnoGo obuhvatnIjI, a u svom suštInskom značenju PodrazumIjeva Izvršavanje šerIja-

tom naređenih obaveza, na najPrImjerenIjI način I uz suPtIlnost I PrefInjenost.

11A

kidaE

l Asr 64

allah je s MuhsiniMa

Kaže Uzvišeni Allah: “Allah je za-ista s onima koji Ga se boje i koji su muhsini” (En-Nahl, 128), “One koji se zbog nas budu trudili, Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti, a Allah je zai-sta na strani muhsina” (El-Ankebut, 69). Čovjek na čijoj je strani Allah ne može biti pobijeđen, niti će ikad biti nadjačan. Stoga je nastojanje da bude među muhsinima imperativ svakog muslimana.

Muhsini su u okrilju allahove Milosti

Jedan od najlakših puteva dolaska do Allahove milosti jeste ihsan. Kaže Uzvišeni: “Milost Allahova, doista, je blizu muhsinima.” (El-A‘raf, 56) Svim ljudima potrebna je Allahova milosti, a put ihsana dovest će ih do tog cilja.

nagrada za ihsan

Nagrada je srazmjerna djelu, odno-sno, nagrada je onakva kakvo je i dje-lo. Samim tim nagrada za ihsan nije ništa drugo do ihsan, kao što kaže Uzvišeni Allah: “Nije li nagrada za ihsan nešto drugo do ihsan?” (Er-Rahman, 60) Stoga, onaj ko ostvari ihsan u formi robovanja Allahu kao da Ga vidi, njegova nagrada sutra u Džennetu bit će gledanje u lice Mi-lostivog Gospodara koji kaže: “One koji ostvare ihsan čeka nagrada (el-husna) i više od toga (ez-zijade).” (Junus, 26) Ovaj ajet protumačio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji prenosi Suhejb, radija-llahu anhu, a bilježi imam Muslim, te rekao da se izraz el-husna u ajetu odnosi na Džennet, a da ez-zijade podrazumijeva gledanje u lice Gos-podara svjetova. Pored ove, dakako najveličanstvenije nagrade, Allah je muhsinima obećao još mnogo na-grada. Jedna od nagrada za muhsine jeste da se ničeg neće bojati i da neće tugovati: “Onoga ko se bude Alla-hu pokoravao, a muhsin je, njega čeka nagrada kod Gospodara nje-

govog, takvi se neće ničega bojati i ni za čim neće tugovati.” (El-Beka-ra, 112) Najljepšu nagradu Gospodar obećava upravo muhsinima: “Alla-hovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji – da bi, prema onome kako su radili, kaznio one koji rade zlo, a najljepšom nagradom nagra-dio muhsine.” (En-Nedžm, 31) Ali to nije sve, muhsini će dobiti još više i njihova nagrada neće propasti. Kaže Uzvišeni: “A muhsinima ćemo dati i više!” (El-Bekara, 58), “I strpljiv budi! Allah doista neće uskratiti nagradu muhsinima!” (Hud, 115)

ihsan tijeloM u vidu poMoći drugoMe

Ovaj oblik ihsana čovjek će čini-ti tako što će se fizički aktivirati na putu pribavljanja koristi i otklanja-nja štete, a u tom značenju je i hadis koji prenosi Ebu Hurejra, radijallahu anahu, u kojem se navodi da je Posla-nik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svakog dana čovjek je dužan podije-liti sadaku za svaki djelić svoga tijela: pravedno presuditi između dvojice, to je sadaka, pomoći čovjeku da se uspne na konja ili pomoći mu da na njega natovari teret, to je sadaka, lijepa riječ je sadaka, svaki korak prema džami-ji, to je sadaka, a i uklanjanje sa puta onoga što smeta je sadaka.“ (Buhari i Muslim)

ihsan iMetkoM

Onaj kome je Allah podario opskr-bu i dao mu više nego što mu treba, takav je dužan da imetkom čini ihsan u vidu pomoći drugima, hranjenju siromaha, ugošćavanju gosta, postu-pajući u skladu sa riječima Uzviše-nog: “I čini ihsan, kao što je Allah prema tebi ihsan učinio” (Kasas, 77), tj. dijeli drugima od svog imetka kao što je Allah tebi dao.

ihsan ugledoM i podrškoM

Ponekad čovjek nije u prilici da svojim tijelom ili imetkom pomogne drugog. No, pomoć nije ograničena

samo na ovaj segment. Onaj kome je Allah podario ugled, taj će svojim ugledom činiti ihsan i pomoći svo-joj braći. Bit će im moralna podrška kad ustreba i zauzet će se za njih kad može, kao što je to činio Poslanik, sa-llallahu alejhi ve sellem, kada se zau-zeo za Mugisa, radijallahu anhu, kod njegove supruge Berire, radijallahu anha, a također je naredio ashabima da se jedni za druge zauzimaju te ka-zao: “Zauzimajte se (jedni za druge), bit ćete nagrađeni.” (Buhari i Muslim)

ihsan znanjeM

Prosvijetliti nekoga znanjem jedan je od najkorisnijih oblika ihsana. Stoga, oni kojima je Allah dao zna-nje dužni su da ga prenose na druge kako bi ljude izveli iz tmina zablude na svjetlo upute. Podučiti neukog, posavjetovati drskog ili pak oraspolo-žiti potištenog, vid je ihsana za koji će čovjek biti nagrađen od Allaha.

ihsan naređivanjeM dobra i odvraćanjeM od zla

Najbolji ummet koji se ikad poja-vio upravo krasi ovo svojstvo. Oni se pokoravaju riječima Uzvišenog i na-ređuju dobro, a odvraćaju od zla, kao što kaže Gospodar svjetova: “Vi ste narod najbolji od svih koji se ika-da pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.” (Alu Imran, 110) Ihsan kroz naređivanje dobra i odvra-ćanje od zla mora biti popraćen zna-njem, jer neznalica često može nare-đivati ono što je zlo, a odvraćati ljude od onoga što je dobro.

Činjenica da je ihsanu posvećen značajan broj ajeta u Allahovoj Knjizi govori o njegovoj važnosti. Čovjek će postići sreću i zadovoljstvo isključivo ako se pokori Allahovim naredbama, a naredba o prakticiranju ihsana po-sebno je naglašena i stoga joj čovjek treba posvetiti posebnu pažnju kako bi se izdigao na stepen muhsina i za-služio obećanu nagradu od Gospoda-ra svjetova.

12H

adis

El A

sr 6

4

Iz riznica Allahovog Poslanika

Hajrudin Tahir Ahmetović, prof.PRIPREMIO:

šeddad b. evs, radIjallahu anhu, PrenosI da je allahov PoslanIk, sallallahu alejhI ve sellem, rekao: “kada ljudI budu GomIlalI zlato I srebro, vI GomIlajte, skuPljajte ove riječi: ’allahumme InnI es’elukes-sebate

fIl-emrI vel-‘azImete aler-rušdI, ve es’eluke šukre nI‘metIke ve husne IbadetIke, ve es’eluke kalben selIma ve lIsanen sadIka, ve es’eluke mIn hajrIn ma te‘alemu ve e‘uzubIke mIn šerrIn ma te’alemu, ve esteGfIruke lIma

e‘alemu, Inneke ente ‘allamul-Gujub! – allahu moj, ja te uIstInu molIm za Postojanost u Islamu I odlučnost na Pravome Putu; I molIm te za zahvalnost na tvojIm blaGodatIma I za lIjePo obožavanje tebe; I molIm te za čisto srce I za IstInoljubIv jezIk; I molIm te za svako dobro koje tI Poznaješ I utječem tI se od svakoG zla koje tI Poznaješ; I oProst tražim od tebe za GrIjehe koje samtI učinio; a doIsta sI tI onaj kojI sve Poznaje.” (hadIs su zabilježili Imam ahmed u musnedu, tIrmIzI u sunenu, Ibn hIbban u sahIhu, hakIm u mustedreku; a šejh

albanI Ga je ocIjenIo vjerodostojnIm I sPomenuo u svojoj zbIrcI vjerodostojnIh hadIsa, br. 3228)

13H

adisE

l Asr 64

prenosilac hadisa

Šeddad b. Evs jedan je od plemenitih ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ensarija je iz pleme-na Hazredž. Brat je Hasana b. Sabita, pjesnika Allahovog Poslanika, sallalla-hu alejhi ve sellem. Njegov otac Evs b. Sabit učestvovao je u Bitki na Bedru i preselio kao šehid na Uhudu.

Muslim, Ahmed i Nesai kažu da je njegov nadimak bio Ebu Ja‘la. Imao je petero djece, četiri sina: Ja‘lu, Mu-hammeda, Abdulvehhaba i Munzira, i kćerku Hazredž.

Ebu Derda, radijallahu anhu, rekao je: “Doista su Šeddadu b. Evsu dati znanje i blagost.”

Seid b. Abdulaziz rekao je: “Šeddad b. Evs pretekao je ostale ensarije s dvije osobine: rječitošću u govoru i savlađi-vanjem nefsa u trenucima srdžbe.”

Halid b. Ma‘dan rekao je: “U Šamu nije bilo pouzdanijih i učenijih osoba od Ubade b. Es-Samita i Šeddada b. Evsa.”

Mufeddal el-Galabi je rekao: “Naj-veći zahidi iz reda ensarija jesu trojica: Ebu Derda, Umejr b. Sa‘d i Šeddad b. Evs.”

Šeddad b. Evs znao bi leći noću, pa bi se okretao u postelji, san mu ne bi dolazio na oči, a on bi govorio: “Allahu moj, džehennemska vatra je odagnala san od mene.” Zatim bi ustao i klanjao sve dok se ne bi pojavila zora. Umro je 58. h. g. u svojoj 75. godini života.

koMentar hadisa

Riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada ljudi budu go-milali, skupljali, u kenz – riznicu pohra-njivali..”, a u drugom rivajetu kaže se: “Kada vidite ljude da gomilaju..” Kenz je riznica u koju se pohranjuje, ostav-lja, u njoj se gomila i iz nje se ništa ne uzima.

“...zlato i srebro...”, tj. “Kada vidite ljude da gomilaju, skupljaju zlato i sre-bro...” Kažu da se zlato zove zeheb jer ono odlazi (glagol zehebe – jezhebu ima značenje odlaska), a srebro je nazvano fiddah, jer je ono tefidu – ističe, polah-ko ga nestaje, dakle, i ono je prolazno.

Jedan od prethodnika je rekao: “Loša li su dva druga, dva jarana: zlato i srebro! Neće ti koristiti sve dok se ne odvoje od tebe!”, tj. neće ti koristiti ukoliko ih budeš gomilao kod sebe i ne budeš ih udjeljivao i na takav se način

rastavljao od njih. Zašto je to loše? Zato što Uzvišeni Allah kaže: “One

koji gomilaju zlato i srebro i ne udje-ljuju ga na Allahovom putu, njih obraduj bolnom patnjom, na dan kada će se ono u vatri džehennem-skoj užariti, pa se njime čela, lica i slabine njihove i leđa njihova žigosa-ti. Ovo je ono što ste za sebe gomilali, pa kušajte sada ono što ste gomilali.” (Et-Tevba, 34)

U tefsirima se pojašnjava zašto će se baš ovi dijelovi tijela pržiti užarenim zlatom i srebrom, pa se kaže zato što kada se imućni pozivao na udjeljivanje svoga imetka, zlata i srebra, prvo mu se čelo i lice namrštilo, zatim se djelimič-no okrenuo, svojim bokom, a zatim u potpunosti okretao leđa i odlazio.

U Muslimovom Sahihu bilježi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema nijednog vla-snika zlata i srebra koji nije udjeljivao zekat na njih, a da se ono neće užariti u džehennemskoj vatri poput ploča, pa će se njima pržiti njegovo čelo, bok i njego-va leđa. Kada god se ohlade, ponovo će se njime žigosati, i tako u danu koji će trajati pedeset hiljada godina, a zatim nakon toga, vidjet će svoje mjesto, ili u Džennetu ili u Vatri.”

“Kada vidite ljude da gomilaju, sku-pljaju zlato i srebro, vi gomilajte, sku-pljajte ove riječi...”

Ove riječi kojima nas podučava Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu jesu riječi od kojih vjernik ima koristi i na dunjaluku i na ahiretu. Te riječi su poput riječi el-ba-kijatus-salihat, kao što kaže Uzvišeni Allah: “Imetak i sinovi su ukras u ži-votu na ovome svijetu, a za trajna do-bra (el-bakijatus-salihat) kod Allaha veća je nagrada i veća nada” (El-Kehf, 46), “Ono što je kod vas prolazno je, a ono što je kod Allaha vrijedno je.” (En-Nahl, 96)

Svako dobro djelo kod Allaha je bolje jer ono ostaje, a sve drugo je prolazno.

Bilježi se da je Sulejman b. Davud, alejhis-selam, prošao sa svojom voj-skom sačinjenom od ljudi, džina i pti-ca, pored zemljoradnika dok su obra-đivali zemlju, pa su zemljoradnici rekli: “Kako li je samo ogromnim dobrom počašćen Sulejman b. Davud!” Čuvši te riječi, Sulejman, alejhis-selam, rekao je: “Samo jedan tesbih, riječi subhana-llah, vredniji je od svega čime Sulejman vlada.”

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, rekao je: “Divne li su vjerničke riznice El-Bekara i Alu Imran s kojima (vjernik) klanja namaz na kraju noći! A završeci sure El-Bekara su riznica ispod Arša. Riječi la havle ve la kuvvete illa billah jedna su od džennetskih riznica.”

Jedan od prethodnika je rekao: “Čija riznica bude njegov Gospodar (tj. čija riznica bude pokornost Allahu, stra-hopoštovanje prema Allahu, istinski oslonac na Njega, ljubav prema Nje-mu), taj će biti siguran od siromaštva i bijede (jer je on imućan sa Allahom)! Onaj koji se bude pridržavao vrata po-kornosti, ustrajavao u dobrim djelima, Allah će ga odabrati da služi Njegovoj vjeri! I onaj koji se bude često sjećao smrti, mnogo će se i kajati.”

Šta da gomila vjernik kada drugi lju-di budu gomilali zlato i srebro?

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Neka svaki od vas gomi-la ove riječi: ‘Allahumme inni es’elukes-sebate fil-emri vel-‘azimete aler-rušdi!’ – Allahu moj, ja Te uistinu molim za postojanost u islamu i odlučnost na Pra-vome putu!’”

“Allahu moj, ja Te uistinu molim za postojanost u islamu”, tj. u pokornosti Tebi, pridržavanju za Tvoju vjeru.”

Također, jedna od čestih dova Alla-hovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bila je: “...Allahumme, ja Mu-kallibel-kulub, sebbit kalbi ‘ala dinike! – Allahu moj, o Ti koji okrećeš srca, učvrsti moje srce u Svojoj vjeri!”

Svakom vjerniku potrebni su po-stojanost i čvrstina u tri situacije, tri stanja:

1) Postojanost i čvrstina potrebni su mu dok je na dunjaluku, da ga Uzviše-ni Allah učvrsti u pokornosti Njemu. Svaki od nas putuje svome Gospoda-ru i nije upitno da će Ga svaki od nas sresti, ali je upitno kako će Ga sresti, kao Njegov pokorni rob ili kao inad-žija i prkosnik! Kaže Uzvišeni Allah: “O čovječe, ti doista ideš ka svome Gospodaru i susrest ćeš se s Njim.” (El-Inšikak, 6) Uzvišeni Allah nije odredio drugu granicu za prekidanje ibadeta osim smrt. Rekao je: “I oboža-vaj svoga Gospodara sve dok ti smrt ne nastupi.” (El-Hidžr, 99) Dakle, potrebno je da vjernik ustrajava u iba-detu na dunjaluku, da bude čvrste i po-stojne vjere. Uzvišeni Allah kaže: “Oni koji kažu: ‘Naš Gospodar je Allah’, a zatim ustraju u tome.” (Fussilet, 30)

14A

kida

El A

sr 6

4

Jedan od prethodnika kaže: “Mnogo je onih koji govore: ‘Naš Gospodar je Allah’, ali je malo onih koji ustraju u tome.” Kada bi Hasan el-Basri, rahi-mehullah, proučio spomenuti ajet iz sure Fussilet, učio bi: “Allahu moj, Ti si naš Gospodar pa nas opskrbi ustraj-nošću!” Ono što će vjerniku, nakon Allaha, subhanehu ve te‘ala, pomoći da ustraje u ibadetu dok je živ, da bude postojan na Pravom putu, sve dok se ne susretne sa svojim Gospodarem, je-ste sljedeće:● Dova, a to je i jedan od razloga što

mi danas po nekoliko puta obavezno učimo: “Ihdines-Siratal-mustekim / Učvrsti nas na Pravom putu!” (El-Fatiha, 5)● Dobro društvo, nakon dove i pri-

bjegavanja Uzvišenom Allahu, najviše nam pomaže da ostanemo postojani na Pravom putu. Stoga Uzvišeni Allah naređuje Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovim sljedbeni-cima: “I svoju dušu strpi uz one koji jutrom i večeri dozivaju svoga Gos-podara iz želje da zadobiju Njegovo zadovoljstvo!” (El-Kehf, 28) Odazi-vajući se ovoj Allahovoj naredbi, Vje-rovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Čovjek je na vjeri svoga prijatelja, pa neka svaki od vas dobro gleda s kim se druži.” (Ebu Davud, br. 4833; Tirmizi, br. 2378. Šejh Albani hadis je ocijenio dobrim)● Pokornost Allahu, odazivanje

Njegovim naredbama i klonjenje ono-ga što je Svevišnji zabranio, najveći su razlozi čovjekove postojanosti u isla-mu. Kaže Uzvišeni Allah: “A kad bi oni onako kako im se savjetuje po-stupali, bilo bi im najbolje i bili bi čvršći u vjeri. Mi bismo im tada, si-gurno, veliku nagradu dali i na pravi put ih usmjerili.” (En-Nisa, 66–68)

Ovo je bio prvi neophodni vid po-stojanosti vjernika, postojanost u vjeri na dunjaluku tokom cijelog života.

2) Drugi neophodni vid postojano-sti u vjeri jeste postojanost pred smrt, u smrtnim trenucima. Ibn Kajjim, rahimehullahu te‘ala, prelijepo je re-kao: “Koliko god da sakupiš imetka i ostvariš svojih životnih želja, znaj da nema ljepše želje od želje Jusufa, alej-his-selam, kada je rekao: ‘Gospodaru moj, usmrti me kao muslimana i pri-druži me Svojim dobrim robovima!’ (Jusuf, 101).” Zato nam Uzvišeni Allah naređuje: “O vjernici, bojte se Alla-

ha istinskom bogobojaznošću i ne umirite nikako drugačije osim kao muslimani!” (Alu Imran, 102) I Vje-rovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorava: “Doista se djela vrednuju po završnici!” (Buhari, br. 6607) Ma koliko tvoja djela bila dobra i mnogo-brojna, znaj da se nećeš spasiti na ahi-retu sve dok tvoja završnica ne bude na dobrom djelu, sve dok ne okončaš svoj život čineći djela stanovnika Dženne-ta! Ima ljudi koji čine djela stanovnika Dženneta, pa pred samu svoju smrt počnu činiti djela stanovnika Vatre, sve dok ne umru čineći ta djela! Možeš li biti siguran za sebe da nisi jedan od njih?! Da Uzvišeni Allah sačuva! Koli-ko će samo skrušenih, napaćenih lica na kraju završiti u Vatri! Koliko li je onih koji su bili nadomak obale spasa, pa su se valovi poigrali s njima i utopili su se u moru strasti i prohtjeva!

3) Treći vid postojanosti za svakog vjernika jeste postojanost nakon smr-ti, u kaburskom ispitu, kada mu dođu dva meleka i upitaju: “Ko je tvoj Gos-podar? Koja je tvoja vjera? Šta kažeš za čovjeka koji vam je bio poslan?” I u ovim trenucima potrebna je postoja-nost, jer, ko položi ovaj ispit, sve poslije njega će biti bolje, a ko ne položi ispit, sve će mu nakon njega biti gore! Kako postići postojanost u kaburu?! Uzviše-ni Allah govori o postojanosti u ovoj situaciji i situaciji prije nje, pojašnjava kako biti postojan u njima: “Allah će postojanom riječju učvrstiti vjer-nike u životu na dunjaluku, a i na ahiretu.” (Ibrahim, 27) Komentato-ri Kur’ana za riječi Uzvišenog Allaha: “...u životu na dunjaluku...”, kažu: “tj. pred smrt, na samrti da izgovori rije-či la ilahe illallah”, a za riječi: “...i na ahiretu...”, kažu: “tj. u kaburu”. Dakle, onaj koji bude postojan u dini-islamu u svome životu, na dunjaluku, taj će, Allahovom dozvolom, biti postojan i pred svoju smrt i nakon svoje smrti u kaburu. Allahu, Gospodaru naš, o Ti koji okrećeš ljudska srca, učvrsti naša srca u Svojoj vjeri!

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dalje kaže: “...i odlučnost na Pravom putu...”

Šta je odlučnost? Odlučnost ima značenje čvrste namjere, jake volje da se ostane u okviru rušda, tj. pokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku, sallalla-hu alejhi ve sellem. Rušd je pravi put za koji čovjek zna i postupa u skladu sa

tim znanjem, kao što je gajj – stranpu-tica na koju se odlazi kada čovjek zna, ali ne postupa u skladu sa usvojenim znanjem, dok je dalalet – zabluda kada čovjek ne poznaje istinu niti postupa po istini.

Islamski učenjaci spominju dva uvjeta odlučnosti na Pravom putu: odlučnost na početku dobrog djela i odlučnost na kraju dobrog djela, tj. da čovjek, kada hoće da uradi dobro djelo, bude odlučan da ga i privede kraju, a kada ga privede kraju, da bude odlu-čan da sa završetkom tog dobrog djela počinje odmah činiti novo dobro djelo. Samo na ovakav način odlučno se kroči Pravim putem!

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “...i molim Te za zahval-nost na Tvojim blagodatima i za lijepo obožavanje Tebe...”

Zahvalnost Allahu na Njegovim bla-godatima mora da bude iskazana i sr-cem, i jezikom, i tijelom. Zahvalnost srcem iskazuje se tako što spoznajemo dotičnu blagodat, pripisujemo je samo Uzvišenom Allahu, u našem srcu se ljubav prema Svevišnjem povećava. Zahvalnost jezikom iskazujemo tako što svjedočimo tu blagodat Allahu, zahvaljujemo Mu se na njoj i drugima govorimo o njoj kao što nam Uzvišeni Allah to i preporučuje: “A što se tiče blagodati tvoga Gospodara, pa o nji-ma pričaj!” (Ed-Duha, 11) Zahvalnost na blagodatima ostalim organima iska-zuje se njihovim stavljanjem u pokor-nost Svevišnjem Allahu. Kaže Uzvišeni Allah: “O porodico Davudova, činite djela zahvalnosti jer doista, je malo Mojih zahvalnih robova!” (Saba, 13) Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve se-llem, znao bi noću dugo klanjati skoro da bi mu pete počele pucati od dugog stojanja, pa bi govorio: “Zar da ne bu-dem Allahu zahvalan rob?!” (Buhari, br. 1130)

Lijepo obožavanje Allaha podrazu-mijeva činjenje dobrih djela iskreno, radi Allaha, onako kako ih je činio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Ko uljepša svoj islam, Allaho-vom dozvolom, bit će mu oprošteno ono što je prethodilo od grijeha i bit će nagrađen za djela koja čini u svojoj bu-dućnosti, dok, onaj koji ne uljepša svoj islam, bit će kažnjen i za svoju prošlost i za svoju budućnost.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dalje kaže: “...i molim Te za či-

15A

kidaE

l Asr 64

sto srce i za istinoljubiv jezik...”Čisto srce neophodno je svakom

onom koji sebi želi spas i uspjeh na dunjaluku i ahiretu. Uzvišeni Allah to jasno napominje kada kaže: “Toga dana nikome neće koristiti njegov imetak, niti će mu koristiti njegovo potomstvo! Koristit će mu samo či-sto srce s kojim dođe pred Allaha!” (Eš-Šuara, 88–89) Kakvo je to čisto srce? To je srce koje je čisto od mnogo-boštva, nevjerstva, licemjerstva, novina u vjeri, strasti i sumnji. To je srce koje je čisto od svakog drugog mimo Uzvi-šenog Allaha. To je srce koje je čisto od ljubavi prema svakom drugom mimo Allaha.

Istinoljubiv jezik također je neop-hodan na putu do Allaha i Njegovog zadovoljstva, Njegove nagrade. Stoga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, traži od nas da govorimo samo istinu, jer istina vodi dobru, a dobro je u Džennetu, i upozorava nas na laž, jer laž vodi zlu, a zlo je u Vatri. Upozorava nas na laž jer je laž osobina licemjera, odnosno prva osobina licemjera. Alla-hov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjavajući osobine licemjera, kaže: “Tri su znaka licemjera: kada govori – laže...” (Buhari, br. 33; Muslim, br. 59)

Zato, blago li se onome koji bude imao čisto srce i istinoljubiv jezik! Taj je pravi musliman! Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku mirni drugi muslimani.” (Buhari, br. 10; Muslim, br. 42)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve

sellem, kaže: “...i molim Te za svako do-bro koje Ti poznaješ i utječem Ti se od svakog zla koje Ti poznaješ...”

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, volio je sveobuhvatne dove, dove koje obuhvataju svako dobro. Jedna od takvih dova jeste i ova dova u kojoj Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, moli Allaha za svako dobro koje je dobro kod Allaha i utječe Mu se od svakog zla koje je zlo kod Sveviš-njeg. Zašto treba na ovakav način tra-žiti dobro i na ovakav način utjecati se od zla? Zbog toga što mi nekada misli-mo da je nešto dobro za nas i molimo Uzvišenog Allaha da nam to i podari, a ono je zlo za nas! I nekada se utječemo Allahu od nečega jer smatramo da je to zlo za nas, a ono je dobro za nas! Mi ne znamo, Allah sve zna! Zato molimo Allaha za dobro za koje Allah zna da je za nas dobro i utječimo se Allahu od onoga za što Uzvišeni Allah zna da je zlo za nas!

Na kraju Allahov Poslanik, sallalla-hu alejhi ve sellem, spominje istigfar, završava svoju oporuku istigfarom, kao što istigfarom završavaju i brojni kur’anski ajeti. Kaže Uzvišeni Allah: “I vi krenite odakle kreću i ostali ljudi (s Muzdelife kada se završi najbitniji obred hadža Arefat) i tražite oprosta od Allaha, doista je Allah Onaj koji mnogo prašta i koji je milostiv.” (El-Bekara, 199) Rekao je Uzvišeni Allah: “Kada Allahova pomoć i po-bjeda dođu, i kada vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze, ti slavi i hvali svoga Gospodara, i od

Njega oprosta traži, jer, uistinu, On mnogo prima pokajanje.” (En-Nasr, 1–3)

Vjernik treba nastojati da svaku svo-ju dovu završi istigfarom, da svako svo-je djelo privede kraju izgovarajući riječi istigfara. Vjernik se ne hvališe Allahu, niti Allahovim robovima, već nakon što kraju privede djelo pokornosti, on traži oprosta od Svevišnjeg Allaha. Kaže Uzvišeni Allah opisujući Svoje dobre robove: “...a pred zoru oni su oprost tražili...” (Ez-Zarijat, 18) Ha-san el-Basri, rahimehullahu te‘ala, re-kao je: “Klanjali bi noću dugo, do pred zoru, a onda bi tražili oprosta od svoga Gospodara.” (Ševkani, Fethul-Kadir, 5/112)

Ovo je sveobuhvatna oporuka Alla-hovog Poslanika, sallallahu alejhi ve se-llem, i ko se prihvati nje, živi u skladu s njom i svoj život skonča u okvirima ove oporuke, živjet će lijepim životom, nakon kojeg će vječno uživati na ahire-tu, za razliku od onoga koji na dunja-luku bude skupljao zlato i srebro.

Allahu, Gospodaru naš, mi Te mo-limo za postojanost u islamu i odluč-nost na Pravome putu, i molimo Te za zahvalnost na Tvojim blagodatima i za lijepo obožavanje Tebe; i molimo Te za čisto srce i za istinoljubiv jezik; i moli-mo Te za svako dobro koje Ti poznaješ i utječemo Ti se od svakog zla koje Ti poznaješ; i oprosta tražimo od Tebe za grijehe koje smo Ti učinili; a doista si Ti Onaj koji sve poznaje!

16D

ešav

anja

u s

vije

tuE

l Asr

64

Povodom velikog porasta antiislamskog raspoloženja u Holandiji, sprovedeno

je novo istraživanje koje je utvrdilo da je od ukupnog broja džamija i mesdžida u ovoj zemlji, čak 69% njih bilo izloženo barem jednom napadu tokom proteklih deset go-dina.

“Nisam u stanju predvidjeti po-rast ili smanjenje broja ovih napada na džamije u bliskoj budućnosti”, ističe istraživač Ineke van der Valk, autor knjige Islamofobija i diskrimi-nacija.

“Mnogi od ovih napada nastali su kao odgovor na nacionalne ili internacionalne događaje (poput terorističkih napada) i stoga se ne mogu predvidjeti. Događaji koji su označeni kao međunarodni te-

rorizam generaliziraju se i njima se obuhvataju svi muslimani. Tako funkcionira rasizam”, kaže Van der Valk.

Fokusirajući se na obim i karak-teristike napada na džamije, istra-živači su godinama pomno pratili njihove trendove i razvoj u odnosu na multikulturalizam i islamofobi-ju. Prema istraživanju, u Holandiji se trenutno nalazi između 450 i 475 objekata koji se koriste kao džami-je i mesdžidi. Na spisku se nalaze detaljni podaci o preko sedamdeset džamija, a podaci ukazuju na to da je od ukupnog broja tih objekata njih 69% bilo izloženo barem jed-nom napadu tokom proteklih deset godina. Najčešći oblik napada uk-ljučuje razbijanje prozora, ispisiva-nje grafita i prijetnji i antiislamskih

komentara na zidovima džamija, paljevine, napade na osoblje dža-mije i klanjače, te prijetnje smrću upućene općenito muslimanima ili posjetiocima te džamije.

Jedna džamija iz Roterdama tako je dobijala mnoga pisma sljedećeg sadržaja: “Smrt svim muslimani-ma!” Druge džamije dobijale su pisma s pornografskim sadržajima ili poruke koje sadrže vrijeđanje i ismijavanje s islamom.

Van der Valkova knjiga Islamofo-bija i diskriminacija objavljena je 2012. godine i do sada je prevede-na na engleski, francuski, njemački i italijanski jezik. U Holandiji da-nas živi više od milion muslimana, uglavnom turskog i marokanskog porijekla.

Depresija, anksioznost, promjene u ponašanju, halucinacije i pomisli o

samoubistvu, samo su neke od psi-holoških posljedica s kojima se suo-čavaju muslimani koji su bili izloženi mučenju, upozoravaju psiholozi.

“Izgubili smo nadu. Dali smo dru-gima pravo na sve, svaku odluku smo prepustili njima, neka odluče šta će raditi s nama”, kaže Jabuli, musli-man i žrtva mučenja, koji je proveo sedam mjeseci u tamnici u Central-noj Afričkoj Republici.

Jabuli je samo jedan od mnogih žrtava koje je CIA podvrgavala naj-okrutnijim oblicima torture. Ni na-kon deset godina od izlaska na slo-bodu nije u stanju da vodi normalan život. Nakon što je jednom izgubio sigurnost, sada najviše voli da bora-vi na javnim mjestima ispunjenim ljudima. Tako ima osjećaj da će nje-govim mučiteljima biti teže da ga ponovo uhvate i kidnapuju. “Živite sa strahom da će se ljudi koji su vas mučili ponovo vratiti da vas muče,

bez obzira što se nalazite na sigurnoj teritoriji”, kaže on.

Njegove agonije rezultat su suo-čavanja sa zastrašujućim metodama mučenja koje se spominju kao “na-učena bespomoćnost” u izvještaju američkog Senata o mučenjima koje je sprovodila CIA. CIA-in program mučenja osmislili su psiholozi Bru-ce Jessen i James Mitchell, i ima za cilj da sruši žrtvinu samokontrolu, sve dok žrtva ne budu emocionalno i psihološki nemoćna da se odupre. “Naučena bespomoćnost” je termin koji se prvi put javlja u radu dr. Mar-tina Seligmana iz 1972. godine. On je kod pasa izloženih električnim šo-kovima uočio dugotrajne posljedice u ponašanju. Prema psiholozima, li-ječenje od “naučene bespomoćnosti” težak je proces koji može potrajati čitav život. “Postanete veoma pasiv-na, depresivna osoba”, kaže Jabuli u razgovoru za novine The Guardian.

I dok se polahko gasi medijska pompa oko CIA-inog izvještaja, ži-voti njenih žrtava nepovratno su

oštećeni. Prema dr. Williamu Hop-kinsu, psihijatru iz medicinske or-ganizacije Freedom From Torture (Sloboda od mučenja), kod mnogih žrtava mučenja vodom (waterboar-ding) razvije se ekstremna hidrofobi-ja, strah od vode.

“Jedan čovjek mi je rekao: ‘Ja ne smijem ući u vodu, ne smijem pliva-ti, ne smijem nijednom glavu stavi-ti ispod površine, previše je strašno, odmah se sjetim svega što je bilo’”, kaže Hopkins.

Godinama nakon puštanja na slo-bodu, Hopkinsov pacijent nije smio da navuče majicu preko glave. Prao se pomoću krpe natopljene vodom, jer se plašio prići kadi ili tuš-kabini. Polly Rossdale, voditeljica udruženja za ljudska prava Reprieve’s initiative koje pomaže zatvorenicima u Guan-tanamu, upozorava da je veliki pro-blem zatočenika i stigma s kojom se suočavaju nakon izlaska na slobodu.

(Izvor: The Guardian)

69% HOLANDSKIH DŽAMIJA NAPADNUTO TOKOM PROTEKLE DEcENIJE!

“ŽRTVE cIA-INOG MUČENJA SUOČAVAJU SE S VELIKIM ZDRAVSTVENIM PROBLEMIMA!”

Istraživanje

Svijet

17D

ešavanja u svijetuE

l Asr 64

Iako se u medijima mnogo ne govori o muslimanima u Ja-panu, njihov broj iz godine u

godinu raste. “Vjeruje se da je u po-rastu interes Japanaca za islamom”, kaže dr. Hirofumi Tanada, profesor humanističkih nauka na Univerzite-tu Waseda u Tokiju, u razgovoru za novine The Japan Times.

Prvi muslimani su na teritoriju Japana došli tokom druge decenije proteklog vijeka, a radilo se o dose-ljavanju nekoliko stotina Turaka koji su izbjegli iz Rusije. Tokom tridese-tih godina, u Japanu je živjelo oko hiljadu muslimana različitih narod-nosti. Sljedeći val emigranata koji je povećao muslimansku populaciju u Japanu stigao je osamdesetih godina, a radilo se o radnicima iz Pakistana i Bangladeša. U ovoj azijskoj zemlji danas živi više od stotinu dvadeset hiljada muslimana.

Dr. Tanada ističe da na povećanje broja muslimana utječu razni faktori, poput razmjene studenata te dolaska radnika i stručnjaka iz muslimanskih zemalja. “Postoji mnogo muslimana koji su se oženili i nastanili s porodi-cama u Japanu i koji žele da se dublje povežu sa zajednicom u kojoj žive”, ističe on.

Povećan je i broj prelazaka na islam među Japancima. Do danas je preko

deset hiljada Japanaca primilo islam. Također, mnoge su Japanke primile islam nakon udaje za muslimane.

S porastom broja muslimana, ra-zvijaju se i usluge namijenjene nji-ma. Restorani s halal hranom danas su česta pojava širom Tokija. Širom Japana postoji preko šezdeset džami-ja, te više od stotinu musalla – mjesta za javno obavljanje namaza.

Jedna od najstarijih džamija u Japa-nu je Tokyo Camii (tokijska džami-ja), u kojoj namazima svakodnevno prisustvuje više stotina muslimana.

Ali, život u Japanu ima i svoje ne-

dostatke. Ehsan Bhai, musliman koji u Japanu živi više od šesnaest godi-na, navikao se na stil života u ovoj zemlji, ali njegova supruga i djeca suočavaju se s određenim nerazumi-jevanjem sredine. “Voljela bih kad bi japanska djeca i njihovi roditelji pri-hvatili da postoje i druge i drugačije vrste ljudi”, kaže njegova supruga. Ehsan Bhai je imam u džamiji Asa-kusa u oblasti Kanto. Od njegovog dolaska u Japan 1997. godine atmos-fera se dramatično promijenila na-gore. Japanski muslimani suočavaju se sa stigmom terorizma, baš kao i mnoga njihova braća i sestre u vjeri u drugim zemljama. Zapadna kampa-nja protiv islama u Japanu je dovela do širenja predrasuda o ovoj religiji. To je utjecalo na odnos i toleranci-ju Japanaca prema sunarodnjacima muslimanima. “Mi, muslimani, vo-limo ovu zemlju i smatramo je svo-jim domom. Zašto bismo željeli da uništimo vlastitu kuću!?”, kaže Bhai.

Ipak, uprkos svim problemima, stručnjaci poput dr. Tanade su op-timistični u pogledu sudbine islama u Japanu. On je ubijeđen u dobro-namjernost muslimana prema dru-gim ljudima i njihov veliki pozitivni potencijal. “Oni, muslimani, žele da ljudi bolje razumiju njihovu vjeru”, kaže Tanada.

(Izvor: The Japan Times)

Ujedinjene nacije su 2014. go-dinu proglasile razarajućom za živote miliona djece koja

su zahvaćena nasiljem širom svijeta. “Godina 2014. bila je prepuna užasa i straha za milione djece, a u sukobi-ma širom svijeta do izražaja je došlo neopisivo nasilje”, navodi se u saopće-nju Fonda Ujedinjenih nacija za djecu (UNICEF).

Prema podacima UNICEF-a, oko 230 miliona djece živi u područjima u kojima su aktivni oružani sukobi, a čak petnaest miliona njih zahvaćeno je borbama u Siriji, Palestini, Centralno-afričkoj Republici, Južnom Sudanu i

Ukrajini.“Djecu ubijaju dok se školuju i čitaju

u učionicama. Ubijaju ih dok spavaju u njihovim kućama. Mnoga od njih ostaju siročad, kidnapovani su, muče-ni, silovani i negdje ih čak prodaju kao robove. Nikada u skorijoj prošlosti nije bilo toliko djece koja su izložena toli-kim brutalnostima”, kazao je izvršni di-rektor UNICEF-a Anthony Lake.

U izjavi je također spomenuo i to kako je na hiljade djece kidnapovano tokom 2014. godine na putu iz škola ka domu, a desetine hiljada djece regruto-vano je u vojske ili oružane grupe. Pre-ma podacima, u posljednjoj ofanzivi

Izraela na pojas Gaze koja je počela 7. juna, na toj teritoriji ubijeno je 538-ero djece, više od 3.370 ih je povrijeđeno, 1.500 njih ostalo je siročad, a 54.000 djece je bez krova nad glavom.

Kada je riječ o Siriji, u toj zemlji je 7,3 miliona djece zahvaćeno građan-skim ratom, a UN je registrovao tride-set pet napada na škole u prvih devet mjeseci ove godine. U tim napadima, navodi se, ubijeno je stotinu pedesetero djece, a povrijeđeno preko tri stotine. U susjednom Iraku, najmanje sedam stotina djece je osakaćeno, ubijeno ili pogubljeno.

PROcVAT ISLAMA U ZEMLJI IZLAZEćEG SUNcA

UGROŽENI SU ŽIVOTI MILIONA MUSLIMANSKE DJEcE ŠIROM SVIJETA

Japan

UNICEF

18A

kida

El A

sr 6

4

Ukrcaj se na lađu spasa...

Amir I. Smajić, prof.PIŠE:

onI kojI te PozIvaju da se slIjePo PovodIš za ovIm IlI onIm, da daješ PrIseGe, Izvršavaš naredbe I sl., ne žele tI dobro, neGo te PozIvaju u džehennem. Poslušaj IskrenI savjet šejhul-Islama ebu abbasa Ibn tejmIjje,

rahImehullah: “nIko nema Pravo da odredI nekoG čovjeka I obaveže ummet da Ga slIjedI te da PozIva na njeGov Put I nePrIjateljuje radI njeGa, osIm allahovoG PoslanIka, sallallahu alejhI ve sellem. Isto tako, nIkome

nIje dozvoljeno da odredI nekI Govor radI kojeG će se PrIjateljevatI I mrzItI, osIm allahovoG Govora I Govora njeGovoG PoslanIka, sallallahu alejhI ve sellem, te onoGa u čemu je ummet zauzeo jednoGlasan stav. Postu-PatI suProtno allahovom I PoslanIkovom Govoru uočljiva je osobIna novotara, kojI odrede nekoG čovjeka IlI nekI Govor I na osnovu njeGa Prave Podjelu u ummetu, PrIjateljuju radI toG Govora IlI PrIPadnostI I nePrIjate-ljuju.” (medžmuul-fetava, 20/164) slIjedI onoGa ko je umro! od Ibn mesuda, radIjallahu anhu, PrenosI

se da je rekao: “neka nIko od vas nIPošto u vjerI ne slIjedI slIjePo nekoG čovjeka, Pa ako taj čovjek Povjeruje, I on Povjeruje, a ako zanevjeruje, I on zanevjeruje. alI, ako baš morate nekoGa slIjedItI, Pa onda slIjedIte onoGa

kojI je umro, jer za živog nIje sIGurno da će se sačuvati od fItne.” (lalekaI, šerhu usulIl-‘ItIkad, br. 130) ne budI zaveden mnoštvom, IstIna se Po tome ne PrePoznaje! Imam evzaI, rahImehullah, rekao je: “kada je umro ata b. ebu rebbah, bIo je najboljI od svIh ljudI na zemljI, a na njeGova Predavanja nIje dolazIlo osIm

sedam IlI osam osoba.” (ebu nuajm, hIl’jetul-evlIja, 3/311)

19A

kidaE

l Asr 64

Zahvala pripada Allahu, Gos-podaru svih svjetova. Salavat i selam neka su na najpleme-

nitijeg poslanika, našeg vjerovjesnika Muhammeda, na njegovu časnu poro-dicu i sve ashabe.

Uzvišeni Allah poslao je Muhamme-da, sallallahu alejhi ve sellem, sa jasnom Uputom, kako bi ljude izveo iz tmina na svjetlo, iz tmina širka, novotarije i griješenja na svjetlo tevhida, sunneta i pokornosti, poslao ga je s vjerom isti-ne, da bi je izdigao iznad ostalih vjera, makar ne bilo po volji nevjernicima. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozivao je ljude, i danju i noću, ka jasnom putu i plemenitom sunnetu, tako da nije ostavio nijedno dobro a da ih nije podstakao na njega, a, također, ni zlo a da ih nije upozorio na njega.

Ebu Zerr el-Gifari, radijallahu anhu, rekao je: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, umro je a nije ostavio ni pticu na nebesima, koja pokreće svoja krila, a da nam o njoj nije dao znanja.” (Ahmed, 21361; Ibn Sa‘d, Tabekatul-kubra, 2/2354; Taberani, Mu‘džemul-kebir, 1647, i dr. Hadis je sahih, kao što kažu Ibn Tejmijja, Hej-semi, Albani i dr.)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ostavio sam vas na ja-snome (bijelom) putu i uputi, čija je noć jednako jasna kao i njen dan, i sa njega neće skrenuti osim onaj ko je propao.” (Ahmed, 4/126; Ibn Madža, br. 43, i dr. Hadis je sahih)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio nas je putem objave na neke smutnje i nedaće koje će se desiti u ovom ummetu nakon njegove smrti, od kojih je najizraženije mnoš-tvo razilaženja i podjela.

Irbad b. Sarija, radijallahu anhu, re-kao je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, održao nam je govor od kojeg su srca zadrhtala i oči orosile suzama, pa smo rekli: ‘Allahov Poslaniče, kao da je ovo oproštajni govor pa nam ne-što oporuči!’ Poslanik, sallallahu alej-hi ve sellem, reče: ‘Savjetujem vam da budete bogobojazni prema Uzvišenom Allahu, da budete poslušni i pokorni, pa čak kada bi rob postao vaš zapovjednik. Zaista, ko poživi od vas, vidjet će mnoga razilaženja. Zato, oporučujem vam da se držite moga sunneta i sunneta mojih pravednih halifa nakon mene. Čvrsto se

držite toga, i stisnite sa svojim kutnjaci-ma. I upozoravam vas na novine u vjeri, jer svaka novina u vjeri je bidat – novo-tarija, a svaka novotarija je zabluda.’” (Ahmed, 4/126–127; Ebu Davud, br. 4607; Tirmizi, br. 2676, Ibn Madža, br. 44, i dr. Hadis je sahih kao što tvrde Tirmizi, Ebu Nuajm, Hakim, Ibn Tej-mijja, Zehebi, Ibn Redžeb i dr.)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pre-nosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Židovi su se podijelili na sedamdeset jednu ili dvije frakcije, kršćani su se podijelili na sedamdeset jednu ili dvije frakcije, a moj ummet će se podijeliti na sedamdeset tri frakcije.” (Ahmed, br. 8396; Ebu Da-vud, br. 4596; Tirmizi, br. 2640, Ibn Madža, br. 3391, i dr. Hadis su vjero-dostojnim ocijenili Tirmizi, Ibn Hib-ban, Hakim, Ibn Tejmijja, Ibn Kajjim i drugi – i ne odbacuju ga osim oni koji slijede strasti)

U hadisu Muavije b. Ebu Sufjana, radijallahu anhu, navodi se dodatak: “...sedamdeset dvije će u Vatru, a samo jedna u Džennet – a to je džemat.” (Ebu Davud, br. 4597. Ibn Tejmijja tvrdi da je sahih)

Gotovo identičnu predaju zabilježio je Ibn Madža, br. 3992, i to od Avfa b. Malika, radijallahu anhu, a Hafiz Ibn Kesir, rhm., kaže: “Njen lanac prenosi-laca nije loš.” (En-Nihaja, 1/15)

Termin džemat, koji se navodi u ovom hadisu, odnosi se na one koji su na Pravom putu, pa makar bili i po-jedinci, kao što se navodi u drugom rivajetu: “To su oni koji su na onome na čemu smo ja i moji ashabi danas.” Iako je ovaj rivajet daif (slab), zato što se u njegovom lancu prenosilaca nalazi ra-vija Abdurrahman b. Zijad el-Afriki, ipak je njegovo značenje ispravno i po-dupiru ga mnoge predaje od ispravnih prethodnika.

Svima nam je poznato da su podje-le razlog nedoumice kod većine ljudi, koji, zbog nedostatka znanja o Pravom putu, nisu u stanju razlučiti istinu od laži, sunnet od novotarije, uputu od zablude itd. Iz tog razloga, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na-kon što je najavio razilaženja, oporučio nam je – kako bismo ostali na Pravom putu – da se čvrsto držimo za Allaho-vu Plemenitu Knjigu i njegov sunnet, upravo kao što Uzvišeni kaže: “I doi-

sta, ovo je Pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegovog; eto, to vam On naređuje, da biste bili bo-gobojazni.” (El-En‘am, 153)

Ibn Mesud, radijallahu anhu, rekao je: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nacrtao je liniju rukom i re-kao: ‘Ovo je Allahov Pravi put!’, zatim je povukao liniju sa desne i lijeve strane i rekao: ‘Ovo su drugi putevi, nema nijed-nog od njih a da na njemu ne čeka šejtan i poziva u njega.’ Nakon toga je prou-čio: ‘I doista, ovo je Pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegovog...’” (Ahmed, br. 4142. Lanac prenosilaca je dobar)

Allah, azze ve dželle, rekao je: “...i zato ga slijedite – da biste na Pravom putu bili!” (El-A‘raf, 158) “A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše” (En-Nisa, 59), “Neka se pripaze oni koji postupaju suprot-no naređenju Njegovom, da ih isku-šenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.” (En-Nur, 63)

Pogledajte, dragi brate i sestro, kako su najbolji ljudi nakon poslanika i vje-rovjesnika veličali sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem! Najbolji ashab Ebu Bekr es-Siddik, radijallahu anhu, poručuje: “Sve što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radio, i ja ću da radim, jer se bojim da mi – ako ostavim nešto od njegovih naredbi – srce ne skrene.” (Buhari, Sahih, 4/79)

Kada je imam Ahmed b. Hanbel, ra-himehullah, bio upitan o čovjeku koji namjerno ustrajava u ostavljanju vitr-namaza, odgovorio je: “Loš li je čovjek! To je sunnet koji su propisali Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi.” (Mesailu Salih, str. 53, br. 159)

U današnjem vremenu mnogi lju-di pozivaju se na slijeđenje Kur’ana i sunneta, govore da pripadaju ehli-sunnetu vel-džematu, da slijede prve generacije, ali kada usporedimo njihov pravac sa pravcem i menhedžom asha-ba, vidimo da su daleko od njega. S tim u vezi, plemeniti ashab Huzejfa b. El-Jeman, radijallahu anhu, ističe: “Svaki ibadet koji nisu prakticirali ashabi Mu-

20A

kida

El A

sr 6

4

hammeda, sallallahu alejhi ve sellem, nemojte ni vi prakticirati, jer prvi (as-habi) nisu ostavili potonjim (generaci-jama) ništa, zato se bojte Allaha, o ka-rije (učenjaci), i slijedite put onih prije vas.” (Ebu Davud, Ez-Zuhd, br. 280) Od Ibn Mesuda, radijallahu anhu, pre-nosi se da je rekao: “Onaj ko želi od vas da se ugleda na nekoga, pa neka se ugleda na ashabe Muhammeda, salla-llahu alejhi ve sellem, jer, njihova su srca bila najbogobojaznija, najmanje su se opterećivali, slijedili su najispravniju uputu i bili su u najboljem stanju. To je narod kojeg je Allah izabrao da budu prijatelji Njegovog Poslanika, sallalla-hu alejhi ve sellem, pa zato, priznajte im njihove vrline i slijedite ih u njiho-vim postupcima, jer su, doista, bili na Pravom putu.” (Ibn Abdulberr, Dža-miu bejanil-ilmi ve fadlihi, str. 1810)

Poslušajte savjet velikog imama Ebu Amra el-Evzaija, rahimehullah: “Pri-hvati se predaja od selefa (prvih gene-racija), pa makar te svi ljudi odbacili, a kloni se mišljenja ljudi (nakon njih), pa makar ti ih uljepšavali svojim govo-rima.” (Adžurri, Kitabuš-šeria, str. 102) Imam Ahmed b. Hanbel, rahimehu-llah, uputio je savjet svom učeniku Mejmuniju rekavši: “Dobro se pazi da ne izustiš ijednu riječ a da se u tome ne povodiš za nekim imamom u vjeri.” (Ibn Hamid, Tehzibul-edžviba, 1/307)

Imam Ebu Amr el-Evzai, rahime-hullah, također nam poručuje: “Strpi se u slijeđenju sunneta. Zaustavi se na istom mjestu gdje su stali ispravni prethodnici. Govori ono što su i oni govorili i suzdrži se od onoga čega su se i oni suzdržali. Slijedi put ispravnih prethodnika, jer, dovoljno ti je ono što je njima bilo dovoljno.” (Lalekai, Šerhu usuli ‘itkad, 1/104)

Islam je vjera slijeđenja i u njoj nema mjesta novotarijama i zabludama. Imam Malik b. Enes, rahimehullah, rekao je: “Onaj ko u islam uvede no-votariju i smatra je dobrom (lijepom), taj želi reći da je Muhammed, sallalla-hu alejhi ve sellem, pronevjerio posla-nicu, jer Allah je rekao: ‘Danas sam vam vašu vjeru usavršio...’ (El-Mai-da, 3), pa ono što tada nije bila vjera, zasigurno nije ni danas vjera.” (Šatibi, El-‘Itisam, 1/28)

Imam Ahmed b. Hanbel, rahime-hullah, rekao je: “Allah se smilovao čo-

vjeku koji govori istinu, slijedi predaje (hadise), čvrsto se pridržava sunneta i ugleda se na bogobojazne.” (Ibn Ebu Ja‘la, Tabekatul-hanabila, 1/36)

Imam Ibn Kajjim, rahimehullah, kaže: “Istina je jedna, a to je Allahov Pravi put, mimo kojeg nema puta koji vodi ka Njemu – a to je da se obožava samo On, koji nema sudruga, i to ona-ko kako je propisao Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a ne s proh-tjevima, novotarijama i putevima oso-ba koje su napustile ono s čime je Allah poslao Svoga Poslanika od upute i vjere istine; za razliku od puteva zablude koji su mnogi i krivudavi...” (Idžtimau džu-jušil-islamijja, str. 43)

Vjernik i vjernica, koji su shvatili Pra-vi put, treba da se udalje od sljedbenika strasti, a ne da im poklanjaju ljubav i da sa njima prijateljuju. Imam Ebu Ki-laba, rahimehullah, rekao je: “Nemojte sjediti sa sljedbenicima strasti (novota-rima), a nemojte sa njima ni raspravlja-ti, jer se bojim da vas ne otruju svojom zabludom ili vam ne pomute od vjere ono što se njima pomutilo.” (Firijabi, El-Kader, str. 212) Od Fudajla b. Ijja-da, rhm., prenosi se da je rekao: “Onaj ko bude sjedio (sijelio) sa novotarom, ostat će bez mudrosti.” (Ibn Ebu Ja‘la, Tabekatul-hanabila, 2/42)

Za sunnet se moramo boriti, a ne smijemo sebi dopustiti da budemo od onih koji se stide slijeđenja sunneta i upute prvih generacija. Imam Jahja b. Jahja, rahimehullah, rekao je: “Odbra-na sunneta vrednija je od džihada na Allahovom putu!” Neko reče: “Čovjek udjeljuje svoj imetak, umara se i vodi džihad, pa i pored toga taj je bolji od njega!?” “Jeste, mnogo bolji!”, odgovo-ri on. (Zehebi, Sijeru ‘alamin-nubela, 10/518)

Šejhul-islam Ebu Abbas Ibn Tejmij-ja el-Harrani, rahimehullah, rekao je: “Kada su u pitanju predvodnici novo-tara, oni koji govore suprotno Kur’anu i sunnetu, ili prakticiraju ibadete su-protne Kur’anu i sunnetu, tada je, pre-ma konsenzusu svih muslimana, oba-veza pojasniti njihovo stanje i upozoriti ummet na njih. u vezi s tim, Ahmedu b. Hanbelu rečeno je: ‘Da li ti je draže da čovjek posti, klanja i boravi u itika-fu ili da govori protiv novotara?’, pa je rekao: ‘Ako ustane da klanja ili boravi u itikafu, korist od toga vraća se samo

njemu, a ako priča protiv novotara, korist od toga vraća se svim muslima-nima i to je bolje.’” (Medžmuul-fetava, 28/231)

U vremenu kada su se sljedbenici strasti i novotari okomili na čisti islam, islam koji nije uprljan novotarijama, filozofijama, strastima i zabludama, moramo se čvrsto prihvatiti ispravnog i izvornog znanja. Imam Ebu Amr el-Evzai, rahimehullah, rekao je: “Kada novotari javno ispolje svoju novotariju i poveća se broj novotarija i pozivača u zabludu, onda je širenje znanja osvježe-nje, a prenošenje hadisa milost za koju se treba prihvatiti u borbi protiv sva-kog inadžije.” (Ibn Veddah, El-Bideu, str. 524)

Brate i sestro, klonite se rasprava u ovim vremenima smutnji i iskušenja, jer rasprave ne donose nikovo dobro. Od Ibn Mesuda, radijallahu anhu, pre-nosi se da je rekao: “Čuo sam da neki čovjek uči ajet iz Kur’ana, a prethod-no sam čuo da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, isti ajet uči drugačije. Otišao sam kod Vjerovjesnika, salla-llahu alejhi ve sellem, i obavjestio ga o tome, pa sam na njegovom licu uočio prezir. ‘Obojica ste dobro postupili! I ne-mojte se razilaziti, jer, zaista su se oni prije vas razilazili pa su otišli u propast!’, odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.” (Buhari, br. 3476)

Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allahu najmrži čovjek jeste onaj koji se puno raspravlja i prelazi granicu u raspravi.” (Buhari, br. 2457; Muslim, br. 2668)

O ti koji slijediš sunnet, dobro se pripazi lažnih vijesti i neutemeljenih osuda. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, salla-llahu alejhi ve sellem, rekao: “Dovolj-no je čovjeku laži da prenosi sve ono što čuje!” (Muslim, br. 5)

Kreni putem koji vodi ka Allahu dok još nije kasno. Od Ebu Hurejre, radi-jallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sudnji dan neće nastupiti sve dok ne bude puno herdža!” “A šta je to herdž, Allahov Poslaniče?”, upitaše as-habi, a on odgovori: “Ubistvo, ubistvo!” (Buhari i Muslim)

Zar ne vidiš da je bespravno pro-lijevanje krvi postalo lakše od ubija-

21A

kidaE

l Asr 64

nja mušice? Od Abdullaha b. Amra, radijallahu anhuma, prenosi se da je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nestanak čitavog du-njaluka lakši je Allahu od ubistva jednog muslimana.” (Tirmizi, Nesai, Bejheki i dr.)

Zato, pazi da ne ostaneš bez dobrih djela! Od Abdullaha b. Mesuda, radi-jallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, re-kao: “Psovanje muslimana je veliki gri-jeh, a boriti se protiv njega je nevjerstvo.” (Buhari i Muslim)

Oni koji te pozivaju da se slijepo po-vodiš za ovim ili onim, da daješ prisege, izvršavaš naredbe i sl., ne žele ti dobro, nego te pozivaju u Džehennem. Po-slušaj iskreni savjet šejhul-islama Ebu Abbasa Ibn Tejmijje, rahimehullah: “Niko nema pravo da odredi nekog čo-vjeka i obaveže ummet da ga slijedi te da poziva na njegov put i neprijateljuje radi njega, osim Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Isto tako, nikome nije dozvoljeno da odredi neki govor radi kojeg će se prijateljevati i mrziti, osim Allahovog Govora i govo-ra Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te onoga u čemu je ummet zauzeo jednoglasan stav. Postupati su-protno Allahovom i Poslanikovom govoru uočljiva je osobina novotara, koji odrede nekog čovjeka ili neki go-vor i na osnovu njega prave podjelu u ummetu, prijateljuju radi tog govora ili pripadnosti i neprijateljuju.” (Med-žmuul-fetava, 20/164)

Slijedi onoga ko je umro! Od Ibn Mesuda, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Neka niko od vas nipošto u vjeri ne slijedi slijepo nekog čovjeka, pa ako taj čovjek povjeruje, i on povje-ruje, a ako zanevjeruje, i on zanevjeru-je. Ali, ako baš morate nekoga slijediti, pa onda slijedite onoga koji je umro, jer za živog nije sigurno da će se saču-vati od fitne.” (Lalekai, Šerhu usulil-‘itikad, br. 130)

Ne budi zaveden mnoštvom, istina se po tome ne prepoznaje! Imam Evzai, rahimehullah, rekao je: “Kada je umro Ata b. Ebu Rebbah, bio je najbolji od svih ljudi na Zemlji, a na njegova pre-davanja nije dolazilo osim sedam ili osam osoba.” (Ebu Nuajm, Hil’jetul-evlija, 3/311)

Pripazi se lošeg govora o ulemi, jer možeš izgubiti svoj ahiret! Imam Ab-dullah b. El-Mubarek, rahimehullah, rekao je: “Onaj ko bude omalovažavao ulemu izgubit će svoj ahiret.” (Ibn Asa-kir, Tarihu Dimešk, 32/444)

Učenjak je čovjek, kao i drugi ljudi, izložen je pogrešci, ali nije tvoje da ga ispravljaš. Brini se o sebi! Zehebi, ra-himehullah, kaže: “Ako bismo svakog učenjaka koji pogriješi u idžtihadu – a ima ispravan iman i želju za slijeđe-njem istine – odbacili, srušili i progla-sili novotarom, malo bi ko od velikih imama ostao za nas...” (Sijeru ‘alamin-nubela, 14/376)

Šejhul-islam Ebu Abbas Ibn Tejmij-ja, rahimehullah, rekao je: “To što su se džahili okomili da proglašavaju ulemu muslimana nevjernicima ubraja se u najveće zlo, a to vuče korijene od ha-ridžija i rafidija (...) Svako, čiji govor ostavimo radi greške koju je napravio, neće se proglasiti nevjernikom, niti fa-sikom, pa čak se neće smatrati ni grješ-nim.” (Medžmuul-fetava, 35/100)

Poslušaj ovaj iskreni savjet Ibn Kajji-ma el-Dževzijja, rahimehullah: “Nemoj da te poljulja i usamljenim učini osoba koja sama prizna da nije od učenjaka, a to joj svjedoči i sva ulema. Stoga, onda kada budeš počašćen društvom jednog učenjaka, koji traga za dokazom i pri-mjenjuje ga u praksi, te slijedi istinu i povodi se za njom, gdje god bila i kod koga god bila, onda će te ta usamlje-nost napustiti, a radost obasuti, pa ako se i raziđe s tobom u nečemu, raziđe se, ali ti traži opravdanja. Ali džahil, za-lim, on se raziđe s tobom – bez dokaza i proglasi te nevjernikom ili novotarom – bez dokaza, a tvoj jedini grijeh jeste što ne želiš da ideš njegovim bolesnim putem i prezrenom stazom. Nemoj da budeš zaveden moštvom ovakvih, jer, doista, hiljade i hiljade takvih ne mogu se porediti sa jednim učenjakom, a je-dan učenjak bolji je od pune zemlje ta-kvih.” (l‘lamul-muvekkiin, 3/307)

Imam Ebu Muzaffer es-Sem‘ani, ra-himehullah, opisujući novotare, isti-če: “Kada pogledaš novotare, vidiš ih uvijek podijeljene na grupacije i par-tije, skoro pa da ne možeš naći dvo-jicu među njima na istom pravcu u vjerovanju. Jedni druge proglašavaju novotarima, čak dostižu i do tekfira,

pa sin tekfiri oca, brat brata, komšija komšiju; uvijek ih vidiš u raspravi, mr-žnji i razilaženju. Čitav život im prođe, a njihova riječ nije ujedinjena.” (Ibn Kajjim, Muhtesar Savaikil-mursela, str. 518)

Što manje pričaj! Salih b. Ebu el-Ehdar, rahimehullah, veli: “Rekao sam Ejjubu es-Sihtijaniju: ‘Posavjetuj me!’, a on mi reče: ‘Što manje pričaj!’” (Ibn Dževzi, Sifetus-safva, 3/210) Imam Ebu Hatim b. Hibban el-Busti, rahi-mehullah, rekao je: “Pametan čovjek dužan je šutjeti sve dok ne bude dužan progovoriti, jer mnogo je onih koji su zažalili radi govora, a malo je onih koji su zažalili zbog šutnje.” (Revdatul-uka-la, str. 43)

Posveti se tajnim ibadetima! Od Zu-bejra b. Avvama, radijallahu anhu, pre-nosi se da je rekao: “Ko je među vama u mogućnosti da izvršava neke ibadete, a da niko drugi za njih ne zna, neka to uradi.” (Ahmed b. Hanbel, Ez-Zuhd, str. 119)

Dan u kojem ne pogriješiš prema Allahu tvoj je praznik. Hasan el-Basri, rahimehullah, govorio je: “Svaki dan u kojem se ne učini grijeh prema Allahu je bajram.” (Ibn Redžeb, Letaiful-mea-rif, str. 278)

Napusti sve harame! Imam Ebu Ibra-him el-Muzeni, rahimehullah, rekao je: “Sljedbenici sunneta smatraju da treba napustiti sve harame i kloniti se nemi-meta (klevetanja), laži, gibeta (ogova-ranja), nepravedne primjene sile, zatim da se o Allahu ne smije govoriti ono što se ne zna, jer sve navedeno veliki su ha-rami.” (Šerhus-sunna, str. 80)

Ibn Šihab ez-Zuhri, rahimehullah, kazao je: “Naši učenjaci imali su obi-čaj govoriti: ‘Čvrsto pridržavanje za sunnet je spas!’” (Darimi, Sunen, 1/45), a imam Malik b. Enes, rahimehullah, kaže: “Sunnet je poput Nuhove lađe: ko se u nju ukrca, spašen je, a onaj ko izostane, bit će potopljen.” (Herevi, Zemmul-kelam, 5/81)

Dakle, čvrsto držanje za Kur’an, sunnet i uputu prvih generacija pred-stavlja lađu spasa u vremenima smutnji i podjela. Onaj ko se u nju ukrca, on je od spašenih, a onaj ko odbije, neka ne krivi nikog drugog osim samog sebe.