jakov pletikosa

7/26/2019 Jakov Pletikosa

1/46

Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Odsjek za kroatistiku

Katedra za stariju hrvatsku knjievnost

Zagreb, 18. rujna 2013.

PRVI PROZNI PUTOPIS NA HRVATSKOM JEZIKU.

JAKOV PLETIKOSA:

PUTOVANJE K JEROZOLIMU GOD. 1752.

DIPLOMSKI RAD

8 ECTS bodova

Mentorica:

Dr. sc. Lahorka Pleji Poje, doc.

Studentica:

Kristina auli Krstulovi


2/46

1

SADRAJ:

1. Uvod.................................................................................................................2

2.

Jakov Pletikosa.3

3. O rukopisu4

4. Putopis: nefikcionalni pripovjedni prozni anr5

4.1.Hodoasniki putopis7

4.2.Apodemika knjievnost...8

4.3.Bartul urevi,Bonifacije Stijepovi Drkolica, Jakov Almerigotti...9

5. Struktura i sadrajPutovanjak Jerozolimu god. 1752. .11

6.

Knjievnopovijesna retorika putopisa: analiza djela22

6.1.Obrazloenje (okvir) ....22

6.2.

Itinerar: topografija svetih mjesta.24

6.3.Subjekt putopisnog diskursa.25

6.4.Leksikon (katalog) ...29

6.5.

Dotematizacija .30

6.5.1. anrovska kontaminacija: predaje i legende..31

6.5.2.

Intertekstualnost 33

6.6.Pria: aktancijalna i dogaajna struktura .34

6.7.Naslovljenik 36

7. Obrada.37

8. Zakljuak.38

9. Saetak40

10.Prilozi..41

11.

Literatura.43


3/46

2

1.

Uvod

Diplomski rad donosi ralambu prvog proznog putopisa na hrvatskom jeziku. Nakon

podataka o autoru i rukopisu slijedi poglavlje o putopisu kao nefikcionalnom pripovjednom

proznom anru. U tom e poglavlju, koje je svojevrsni uvod u ralambu Putovanja k

Jerozolimu god. 1752., biti rijei o fenomenu hodoaenja i povijesti hodoasnikih zapisa, o

teorijskom sustavu ars apodemica koji je utjecao na oblikovanje putopisnih tekstova te o trima

ranonovovjekovnim hodoasnikim tekstovima, nastalim prije Putovanja, autora Bartula

urevia,Bonifacija Stijepovia Drkolice i Jakova Almerigottija. U sljedeem e poglavljubiti rijei o dvodijelnoj strukturiPutovanja, oblikovanju poglavlja te njegovu sadraju. Potom

emo, izlaui knjievnopovijesnu retoriku putopisa, preuzetu iz knjige Pria i putovanje

Deana Dude, analizirati Pletikosino djelo: bit e rijei oobrazloenju, odnosno okviru nastanka

putopisa, o itineraru topografiji svetih mjesta te subjektu putopisnog diskursa kao putniku,

pripovjedau i promatrau. Nadalje e biti rijei i o nadogradnji u obliku anrovske

kontaminacije legendama i lokalnim predajama, a ukazat ese na intertekstualnost citiranje i

parafraziranje Biblije, kranskih filozofa, svetaca, putopisaca i povjesniara. Takoer,analizirat emokategoriju prie koja obuhvaadogaajnu i aktancijalnu strukturu putovanja.

Na koncu analize Putovanja pozabavit emo se kategorijom naslovljenika, tj. pitanjem

komunikacijske usmjerenosti putopisa.

Nakon analize putopisa, slijedi poglavlje o putopisnoj obradi u kojem emo postaviti

pitanje o dominantnom tipu diskursa, odnosno je li obrada opekulturna (izvjetajna, turistika)

ili umjetnika (knjievna). Ukazat emo na to da Pletikosino Putovanje slijedi tradiciju

hodoasnikog putopisa s topografijom svetih mjesta, da se uklapa u putopisnu literaturu

osamnaestog stoljea koja naglaava spomeniku batinu i historiografski aspekt te da se mogu

nazrijeti elementi merkantilistikog putopisa.

U izradi diplomskog rada koritenaje raznovrsna literatura, posebice lanci autora koji

su pisali o Pletikosinu putopisu poput Josipa Lisca, Tome Matia, Ivana Pederina te Cvijete

Pavlovi.No, kao okosnica za ralambu Putovanjakoritena je knjigaDeana Dude Pria i

putovanje.


4/46

3

2.

Jakov Pletikosa

Jakov je Pletikosa roen 1704. godine u Vaanima, selu koje se nalazi u ibenskom

zaleu. Kao dijete imunih i pobonih roditelja odlaziu lipnju 1720. na kolovanje u franjevaki

samostan u Visovcu.1 Filozofiju i bogoslovlje dovrio je dijelom u svojoj redovnikoj

provinciji, dijelom u Italiji. Od godine 1730. do 1735. bio je kapelan i upnik u Mirloviu, a od

1737. do 1743. te od 1749. do 1751. uitelj novaka na Visovcu. Sredinom etrdesetihgodina

18. stoljea djeluje kao uitelj u Zaostrogu te kao kapelan na Drveniku. Pletikosa je obilazio

svetita u Italiji,2a 1751. godine, s doputenjem starjeina,odlazi na hodoae u Svetu Zemlju

gdje je boravio od 1752. do 1756. Da je u Svetoj Zemlji bio gvardijan samostana sv. Ivan in

Montana blizu Jeruzalema navodi fra Petar Bai3 u Nekrologu rukopisu koji se uva u

arhivu samostana Visovac. Tu informaciju preuzima Ante Crnica4 u djelu Naa Gospa od

zdravlja i Njezina slava, a kasnije i drugi autori (T. Mati,I. Pederin, J. Lisac). No, fra Vicko

Kapitanovi s Franjevake teologije u Makarskoj dri da taj podatak nije toan te pie:

Sigurno je da je u tom samostanu Pletikosa boravio nekoliko mjeseci i u njemu je

napisao povijest tog samostana, no ini se da nije bio gvardijan, jer u vrijeme

svoga boravka spominje drugog redovnika kao gvardijana (p. 140), a gvardijansko

je mjesto u tom samostanu pripadalo panjolcu. Ukoliko je Pletikosa bio

gvardijan onda bi to moglo biti u Betlehemu sto daje naslutiti njegova reenica u

nabrajanju samostana u sv. zemlji kad kae: 'Trei [j]e e manastir u Betlemu, gdi

se rodio spasitelj, i vlada gvardijan po tri miseca od etiri naroda, to [j]est Italije,

Nimacke, spanje i Francije (gdi sam bio i ja) i stoji u njemu najmanje 18

redovnika' (p. 93). Tu je Pletikosa mogao biti moda gvardijan kao pripadnik

mletake drave, no to bi jotrebalo istraiti.5

1 kolovao se Pletikosa s jo nekoliko sposobnih kolega kao sto su bili kasniji pjesnik i skladatelj fra Petar

Kneevi, lektor i pisac filozofskih biljeaka fra Mihovil Dragievi, vojni kapelani fra Filip Pilji i fra Jure

Samaluk.

2U Putovanju k Jerozolimusaznajemo za Pletikosino hodoae u Rim: Drugi grob, reko, govori se i jest s.

Jerolima, gdi njegovo sveto tilo poivalo je mnogo godin dok ne bi prineseno u Rim i stavljeno u crkvu veu S. D.

Marije. Kojega tilo i ja tova godine 1728., (Pletikosa, 2000: 118). Nadalje e u radu primjeri iz Putovanja

biti oznaeni brojem stranice.

3Fra Petar Bai.Nekrolog. Spomen-knjiga svih pokojnih franjevaca provincije Presvetog Otkupitelja u Dalmaciji

od davnijeh dana do god. 1925.Rukopis u arhivu samostana Visovac.

4Ante Crnica (1939).Naa Gospa od zdravlja i Njezina slava. ibenik. str. 312-315

517. http://pubwww.carnet.hr/ofm/st/biobibl/pletikos.html(Kapitanovi, pregled: 17. travnja 2013)
http://pubwww.carnet.hr/ofm/st/biobibl/pletikos.htmlhttp://pubwww.carnet.hr/ofm/st/biobibl/pletikos.htmlhttp://pubwww.carnet.hr/ofm/st/biobibl/pletikos.html


5/46

4

Godine 1756. vratio se na Visovac gdje ostaje do 1763. kao lektor moralnog bogoslovlja

i uitelj redovnike mladei. Od 1763. do 1765. bio je uitelj u Splitu, a 1765. postaje upnikom

Jasenica te do 1768. uiteljemu Karinu. U lipnju 1768., po vlastitoj elji, odlazi u Sumartin na

Brau gdje i umire 7. travnja 1769. na glasu svetosti(Pederin 1996: 20).

Jakov je Pletikosapoznavao estjezika: uz latinski i talijanski, za svojega je boravka u

Palestini nauio jofrancuski,portugalski, panjolski te arapski. Znanje tih jezika pomoglo mu

je da s uspjehom vri sveeniku slubu u najvanijem kranskom hodoasnikom centru.

OsimPutovanjanapisao je na hrvatskom jeziku kratku povijest Palestine: Sveta zemlja od koga

je bila posidovana od poela svita do ovoga vika sadanjega, ovde pripisuje se 1755.6Rukopis

se uva u arhivu franjevakog samostana u Sumartinu na Brau, a u istome rukopisu ima

tekstova na hrvatskom, talijanskom i latinskom od kojih su jo dva zasigurno izala iz

Platikosina pera:Breve ragguaglio del sagro Convento di s. Gio(vanni) Battista in Montana e

della casa di s. zaccaria, ove la Beatissima Vergine visit santa Elisabetta con relazione di

acuni miraculosi successi ed aparizioni fatte ne sudetti santuari teDi pi aggiunti due sucessi

in Giaffa, e Gran Cairo.

3. O rukopisu

Pletikosin putopis Putovanje k Jerozolimu god. 1752. sauvan je u rukopisu pod

signaturom R 4284 u Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici u Zagrebu, uvezan u stare kartonske

korice. Na prvoj se strani rukopisa nalazi bosanicomispisan naslov: Putovanje k Jerozolimu

god. 1752. F. Jakova Pletikose od Skradina, a na drugoj je zabiljeeno Attinet ad conventum

S. Martini Brachiae.7 Od tree stranice gdje poinje hrvatski tekst putopisa, poinje i

paginacija. Sav tekst pisan na hrvatskom jeziku pisan je od iste ruke latinikom grafijom

kakova je bila u obiaju u Dalmaciji, a jezik je ikavska tokavtina(Mati1963: 256). Do str.

136. putopis je cjelovit iako su sluajno preskoene stranice 77-78 i 101-108. Na kraju rukopisa

6Povijest je Svete Zemlje napisao Pletikosa, kao iPutovanje k Jerozolimu, za vrijeme svoga boravka ondje pa bi

bilo zanimljivo istraiti vezu povijesnog teksta s putopisnim. To je prvi uinio Vicko Kapitanovi u lanku

Hrvatski franjevac Jakov Pletikosa, povjesniar Svete Zemljeu Zborniku Franje Emanuela Hoka (2006). Tim

lankom skree pozornost na ovo slabo poznato rukopisno djelo u kojem uoava i knjievne osobine te dri da taj

tekst upotpunjuje Pletikosin putopis (usp. Srdo-Konestra, 2006: 200).

7

Po spomenutoj biljeci jasno je da je rukopis pripadao franjevakom samostanu u Sumartinu na Brau gdje jePletikosa proveo svoje posljednje dane, a kako je rukopis dospio u Zagreb ne moe se utvrditi.


6/46

5

iza str. 136. ima otrgnutih listova, a po ostacima se vidi da su istrgnuta tri lista pisana istom

rukom kao i ostatak teksta te je sigurno da kraj rukopisa nedostaje.

U navedenoj se knjinici uva jo jedan rukopis pod signaturom R 3894. Rije je o

prijepisu Pletikosina Putovanja koji je nainio Bogoslav ulek. On je u odreenoj mjerimijenjao jezik, slovopis i grafiju.

Rukopis koji se uva pod signaturom R4284 prvotno je pronaen u knjinici Ljudevita

Gaja nakon ije je smrti Velimir Gaj8 izdao tiskani katalog knjinice svojeg pokojnog oca:

Knjinica Gajeva (1875). U tom je katalogu na str. 200. zabiljeeno: Pletikosa J. F. od

Skradina, Putovanje k Jerozolimu god. 1752. Cod. chart. 4, 138. Autogr. Ined. Transumtus a

B. ulek. Lingua classica. Prosa pulcherrima. Hrvatska je vlada Gajevu knjinicu otkupila i

predala Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici. Vidljivo je iz biljeke Velimira Gaja da rukopis

dri autografom autorovim, a jamano i jest tako(Mati1963: 257).

T. Mati u lanku Hrvatski putopis iz sredine osamnaestoga vijeka tvrdi, a s tom se

tvrdnjom slae J. Lisacu predgovoruPutovanju,9da je rukopis nastao 1753. godineza vrijeme

Pletikosina boravka u Svetoj Zemlji.

Putovanje je prvi put tiskano 2000. godine u ibeniku. Knjigu su za tisak priredili

Mirjana okota i Josip Lisac koji je, kao to je spomenuto, i autor predgovora. Putopisu je

priloen opiran rjenik te kazalo osoba i mjesta koja se spominju u tekstu to je znatno olakalo

razumijevanje djela.

4. Putopis: nefikcionalni pripovjedni prozni anr

Iako u teorijskoj literaturi moemo naii na razliite definicije putopisa, ovaj e se rad

oslanjati na definiciju putopisa danu u knjizi Pria i putovanjeDeana Dude.10Putopis koji

8Velimir Gaj (1845-1902) sin Ljudevita Gaja, u Zagrebu zavrio gimnaziju te studij prava na Pravoslavnoj

akademiji. Slubovao kao pristav pri Zemaljskoj vladi u Zagrebu, a nakon otputanja, ivi povueno od rente

steene prodajom oeve tiskare i knjinice.Ureivao je Danicu ilirsku (1863-67), a nakon toga pokree 1868.

Knjievnu zabavu hrvatsko-srbskukoju ispunjava vlastitim prilozima. Nastavlja je programatskih naela iliraca

o slavenskoj kulturnoj i knjievnoj uzajamnosti te promicao tokavtinu na tetu ostala dva hrvatska narjeja. Bio

je prouavatelj usmene knjievnosti, povijesti i heraldike.

9Josip Lisac: Jakov Pletikosa i njegov putopis, 2000.

10

Prije knjige Pria i putovanje, autori poput Vinka Breia, Slavka Jeia i dr., ureivali su zbirke hrvatskihputopisa te su u predgovorima nudili nedoreene definicije putopisa to je omoguavalo da se putopisima smatraju


7/46

6

definiramo kao pripovjedni prozni nefikcionalni anr jest djelo oblikovano vjerodostojnim

putovanjem subjekta diskurza (putopisca) koji pripovijeda zgode na putu, opisuje prostore

kojima putuje i mjesta na kojima boravi, iznosi svoja zapaanja o ljudima koje na putu susree,

o njihovim obiajima i nainu ivota te poesto okulturnim i umjetnikim znamenitostima

krajeva u kojima se zatjee(Duda 1998: 48). Kao takvog, treba ga razlikovati od fikcionalnih

tekstova koji sadre putovanje kao tematsku okosnicu.11

Temeljni su putopievi izraajni postupci pripovijedanje i opisivanje. Pripovijedanje

obuhvaa zgode subjekta putopisnog diskursa, a opisuju se: prostor, ljudi, graevine, umjetnine

i sl. Budui da putopis ne sadri koliinu dogaaja koja je karakteristina za fikcionalni

pripovjedni tekst, jedno je od glavnih obiljeja putopisne narativnosti oslabljena dogaajna

struktura. Putopis karakterizira svrhovito kretanje (u ovom sluaju hodoae u svrhu oprostagrijeha) od toke A do toke B i dogaajni okvir: odlazak put dolazak. Tri su glavne

smjernice putopisnog zapleta: zateena stvarnost, nepredvidljivost putovanja i karakteristike

putnikove osobnosti, a u tom se okviru oblikuju pseudonapetost i pseudozaplet. Pseudozapleti

su putopisni epizodini i sluajni, a upravo ti dogaaji predstavljaju mogue napukline u

nefikcionalnoj usmjerenosti teksta jer su neprovjerljivi.12

fikcionalni i nefikcionalni opisi putovanja. Do knjige Deana Dude nije bilo razraenijih teorijskih tekstova o

putopisu koji je, poput ostalih nefikcionalnih pripovjednih anrova, bio na marginama knjievnopovijesnog

diskursa. Meutim, u nekoliko je posljednjih desetljea poraslo zanimanje zarubne knjievne anrove putopise,

memoare, dnevnike, autobiografije.

11Pojedini autori, piui o povijesti putopisakao knjievnog anra, navode ifikcionalna djela kojima je putovanje

tematska okosnica. Primjerice, u predgovoru knjige Hrvatski putopisautor i ureiva Vinko Brei pie:No,

ovjek je svoja putovanja od davnina nastojao i zabiljeiti kako bi ih oteo zaboravu i tako svoje dojmove i

zapaanja prenio drugima, bilo zbog pouke, bilo zbog zabave. Tijekom stoljea nakupila se golema koliina

tekstova kojima je upravo putovanje i opis putovanja zajednika znaajka pa se ta porodica tekstova objedinila

pod zajednikim imenom putopisna knjievnost ili, krae: pu topis (Brei 1996: 6). Nadalje, Brei kao djela

koja ulaze u definiciju putopisne knjievnosti navodi HomeroveIlijadui Odiseju, Swiftova Gulliverova putovanja,

ZoranievePlanine, HektorovievoRibanjei ribarsko prigovaranjejednako kao i MauranievPogled u Bosnu

koji je, pie Brei, prvi hrvatski moderni putopis. Meutim, nove nam spoznaje o putopisu kao nefikcionalnom

pripovjednom proznom anru ne doputaju da fikcionalne tekstove kojima je putovanje tematska okosnica, kao

to suPlanineiliRibanje, zovemo putopisima.

12Naravno da je itinerarij hrvatskih putopisaca provjerljiv, predmeti njihova opisa takoer, ali situacije u kojima

se zateknu i kratke zgode koje pripovijedaju to ne moraju biti Putne su zgode mogui fikcionalni usjeci udokumentaristikom diskurzu i zato iziskuju, za razliku od opisa, dodatna jamstva(Duda 1998: 73).


8/46

7

Putopis moe biti napisan u formi izvjetaja, geografskog lanka, etnografskog ili

kulturolokog traktata, eseja,novinske reportae i slino.Opis puta ovisi ponajprije o karakteru

putnika; jedni e se ponaati reporterski, dugi lirski, trei meditativno, etvrti od svega

pomalo(Brei1997: 13).

Tipina mjesta za putopisni diskurs su: obrazloenje (okvir), itinerar, subjekt putopisnog

diskursa, leksikon (katalog), dotematizacija, pria te naslovljenik. Iznalaenjem tih tipinih

mjesta u Pletikosinu Putovanju, ovaj e rad pokuati dokazati da taj tekst ulazi u okvire

definicije putopisa toihje zadao Duda u spomenutoj knjizi te da ga doista moemo zvati prvim

proznim putopisom na hrvatskom jeziku.

4.1Hodoasniki putopis

Fenomen hodoaenja ima u kranstvu dugu tradiciju, ve od kasne antike.Kranin

hodoaenjem iskazuje tenju da se priblii uzornim ivotima koje su vodili sveci,a posebice

Krist. Hodoae jeputovanje kroz stvaran prostor i vrijeme u odreena hodoasnika sredita

s namjerom dolaska do grobova ili relikvija kranskih svetaca, odnosno rekreiranja Isusova

ivota, muke i smrti, a u svrhu zatite, ozdravljenja tjelesnog i duhovnog, odnosno pokore i

oprosta grijeha. Rani su hodoasnici u Svetu Zemlju bili uvjereni da bi neto nedostajalo

njihovoj vjeri i znanju te da ne bi postigli savrenstvo da se nisu doli pokloniti Kristu upravo

na ovim svetim mjestima, gdje jeprije no igdje drugdjeevanelje zasjalo s kria u svemu

svojem sjaju. (sv. Jeronim prema Tomaevi2010: 7).

O religioznim razlozima kao kljunima prilikom donoenja odluke o hodoaenju u

sveta mjesta, svjedoe razliiti zapisi: putopisi, dnevnici, vodii za hodoasnike, zemljovidi,

ilustracije, planovi, crkveni zakoni vezani uz hodoasnike te knjige oprosta.

U srednjemu se vijeku piu ponajvie hodoasniki putopisi iz kojih su vidljiva tri

hodoasnika smjera: istoni, zapadni i rimski. Kada je rije o povijesti hodoasnikog

putopisnog teksta moramo spomenuti, meu ostalima,dva najranija i najvanijadjela koja su

utjecala na sve kasnije putopise toga tipa:

Peregrinatio Silvae potius Aetheriae ad loca sancta(Itinerarium Egeriae) Egeria je

kranka, najvjerojatnije redovnica, podrijetlom iz Galicije koja je hodoastila u Svetu

Zemlju koncem 4. st. te svoje putovanje ovjekovjeila u pismu koje nije sauvano u

cijelosti. U njemu detaljno opisuje liturgijske prakse koje susree u Svetoj Zemlji te je


9/46

8

stoga njezin tekst jedan od najvanijih izvora za prouavanje povijesti liturgije ranog

kranstva.

Peregrinatio Antonini Placentini tekst iz 6. stoljeakoji je fiksirao uporabu izraza

peregrinatio u dananjem znaenju hodoasnitva (pilgrimage) kao uobiajenogtermina za omiljenu kransku praksu toga doba(usp. Milii2010: 44).

esnaestostoljetno, pak, putopisno stvaralatvo moemo podijeliti u tri skupine

tekstova: hodoasniki kao izravan nastavak srednjovjekovne putopisne forme, izvjetajni

kao oblik vladarskih putovanja i biskupskih vizitacija te hodoeporiki ili apodemiki kao

poseban teorijski oblik specifian za renesansno razdoblje(Milii2010: 43).

4.2

Ars apodemica

U esnaestome su stoljeu njemaki i nizozemski humanisti razvili teorijski sustav zvan

ars apodemica (the art of travel)koji je propisivao naine putovanja te oblikovanje putopisnih

zapisa.13Tijekom sljedea dva stoljea sustav se proirio Europom. Svojevrsnim se zaetnikom

ideje smatra humanist Conrad Celtis koji je u djelu Hodoeporica (1502) prikupio antike

tekstove o putovanjima. Djelo Theodora Zwingera Putopisna metoda (1577) daje definiciju

putovanja, ralambu pojmova te podjelu putovanja prema svrsi, sredstvima, obliku i materiji.

No, njegov je uitelj, sorbonski filozof Petrus Ramus najvaniji za oblikovanje konstrukta

apodemike ideje. Tvorac, pak, termina ars apodemica jest Hilarius Pyrckmair u djelu

Komentar o putnikome umijeu ili Pravi razlog za putovanje (1577). On nudi definiciju

hodoaa kao obrazovnog putovanja, a za hodoasnika pie: Hodoasnikom zovemo onoga

koji putuje po stranim zemljama i marno promatra sve to je nuno ili korisno znati te koji svoje

putovanje ne poduzima nepromiljeno nego razborito, potaknut javnim dobrom, au i slavom,

koji ne doputa da ga nevani razlog smete u njegovu naumu nego bdije nad razlozima radi

kojih je na putovanju(Pyrckmair prema Milievi2010: 56).

Iako je u ovome radu rije o hodoasnikom putopisnom tekstu koji je ujedno i prvi

prozni putopis na hrvatskom jeziku, rei emoponajprije neto o trima naim hodoasnikim

putopisima nastalima u prijanjim stoljeima.

13

ars apodemica, the art of travel, transformed 'implicit cultural patterns of travelling' presented orally or inhandwriting into a "formally codified" manual disseminated in print to the reading public(Pels 1994: 6).


10/46

9

4.3

Bartul urevi,Bonifacije Stijepovi Drkolica, Jakov Almerigotti

Hrvatska je renesansa iznjedrila dva hodoasnika putopisna teksta o Svetoj Zemlji:

Specchio della peregrinatione delli piu notabili luoghi della Terra santa di Promessione et

delle processioni, et cerimonie che nella citta di Hierusalem si sogliono celebrare Bartula

urevia14 te Liber de Perenni cultu Terrae Sanctae et de fructuosa eius peregrinatione

Bonifacija Stijepovia Drkolice.15Razlozi se nastanka njihovih hodoasnikih zapisarazlikuju,

a povezna toka jest franjevaki samostan na gori Sion. urevi je 1535. godine, nakonbijega

iz turskog zarobljenitva, bolestan proveo u samostanu godinu dana da bi potom krenuo na

hodoae na koje se u zarobljenitvu zavjetovao. Bonifacije Dubrovanin boravio je u istome

samostanu od 1550. do 1560. godine (kao gvardijan samostana i kustos Svete Zemlje).

ureviev je putopis oblikovan tako da nakon posvete i predgovora slijede tri glavna

dijela (1. dio: apodemiki savjeti, opis putova do Svete Zemlje, protokoli, obveze, obiaji; 2. i

14Bartul urevi (Mala Mlaka ?, oko 1506 - Rim ?, oko 1566) hrvatski pisac, putopisac i leksikograf. Osnovnu

naobrazbu stekao u Ugarskoj gdje je u Mohakoj bitki (1526) uhvaen i odveden u ropstvo. Kao rob proputovao

je cijelu Tursku te sudjelovao u ratu protiv Perzijanaca. Nakon godina robovanja i dva neuspjela pokuaja, 1535.

uspijeva pobjei preko Armenije i Sirije u Palestinu, u franjevaki samostan na Sionu gdje se oporavlja. O svom

boravku pie spomenuti putopis u kojemu sebe naziva: Bartholomeo Georgijevicz di Croata detto Pellegrino di

Hierusalem. Hodoastio je i u Santiago de Compostela u panjolskoj i u Rim. Svoje je djelovanje usmjerio na

borbu protiv Turaka te je u toj ivotnoj misiji proputovao cijelu zapadnu Europu gdje je sudjelovao u brojnim

raspravama u kojima je zagovarao ujedinjenje krana u borbi protiv zajednikog neprijatelja te je objavljivao

djela u mnogim europskim gradovima. Na kraju je djela De afflictionetam captivorum quam etiam sub Turcae

tributo viuentium Christianrum (Antwerpen, 1544) dodao rjenik hrvatskog jezika u tokavsko-ikavskom narjeju

pa je tako nastao prvi hrvatsko-latinski rjenik. Prevoenjem njegovih djela na druge jezike nastali su dvojezini

rjenici: hrvatsko-francuski, hrvatsko-nizozemski, hrvatsko-engleski. Njegova su djela doivjela velik broj izdanja

i prijevoda te je postao jednim od prvih slavenskih pisaca ija su djela stekla veliku slavu u Europi.15Bonifacije Stijepovi Drkolica (Lopud, po. 16.st. Temivar, 1581.) U Dubrovniku je stupio u franjevaki red

te svrio teologiju na franjevakom teolokom uilitu, a potom u Parizu zavrava filozofsko -teoloke nauke.

Boravio je u franjevakom samostanu na Sionu deset godina, od 1550. kada je imenovan gvardijanom samostana

i kustosom Svete Zemlje do 1560. kada ga papa Pio IV. alje u Ugarsku kao nuncija. Kustosom je Svete Zemlje

bio imenovan etiri puta (1550, 1553., 1556., 1562.) te je, uz pomo Karla V., obnovio crkvu Sv. Groba. Takoer

je imenovan apostolskim propovjednikom za Erdelj, Poljsku i Rusiju te poslanikom kod Filipa II. za pitanja Svete

Zemlje. Kao apostolski vizitator Pija V. radio na reformi redovnikog ivota bosanskih franjevaca, a u tom ga

poslu podupire i papa Grgur XIII. Nadalje, imenovan je bio apostolskim vizitatorom za itav dio Europe pod

turskom vlau, a bio je govornik na Tridentskom koncilu. Umro je 1581. godine u Temivaru gdje je bio prognanzbog sukoba s Dubrovakom Republikom.


11/46

10

3. dio: korizmena i uskrsna slavlja te sveta topografija). Slijedi mali etverojezini rjenik

(talijansko-arapsko-kaldejsko-hebrejski) te na koncu pogovor Dobrohotnome i marljivome

itatelju. Djelo je pregledno i temeljito razraeno s detaljnim uputama za hodoae.Specchio

je urevi tiskao 1553. godine uz doputenje papinskog vikara te o vlastitom troku, a do

danas nije u cijelosti preveden na hrvatski jezik.

Putopis Bonifacija Dubrovanina tiskan je u Veneciji 1573. godine. Rije je o opsenom

djelu (287 stranica) dvodijelne strukture: O molitvama i vapajima koji se obavljaju u Betlehemu,

ureenome kolijevkom Krista sina Bojega i poinjui od onoga to se zbiva na vigiliju roenja

sina Bojega16te O molitvama koje poboni hodoasnici moraju obaviti pri dolasku u Svetu

Zemlju17. Prvi dio nema nijedne definicijske znaajke putopisa pojedinosti, doivljaja ili

uspomene koja bi se odnosila na samo putovanje (Milii 2010: 51) dok drugi dio sadrinekoliko poglavlja (Opis svete planine Sion, Opis doline Joafat, Opis Betanije) koji bi mogli

ukazati na razloge ubrajanja Bonifacijeva djela u putopisnu literaturu. Liber de Perenni cultu

Terrae Sanctae et de fructuosa eius peregrinatione nije do danas preveden na hrvatski jezik.

Jakov je Pletikosa dobro poznavao ivot i djelo Bonifacija Dubrovanina te ga u svome

Putovanju navodi est puta opisujui Bonifacijevo djelovanje u Svetoj Zemlji18 ili

parafrazirajui njegovPerenni cultu.

Oba hodoasnika putopisa napisana su s namjerom da upute hodoasnika na to kako

se ponaati, kako preivjeti u relativno negostoljubivome okoliu i kako usmjeriti taj napor na

duhovni rast(Milievi2010: 53).

Zadranin Jakov Almerigotti pisac je samo jedne knjige. Njegovo putopisno djelo na

talijanskom jeziku Nazaret Gloriosa tiskano je u Veneciji 1700. godine.19 ini se da je

16De orationibus et supplicationibus quae fiunt in Betleem Christi filii Dei cunabulis decorata, eiusdem ab illis

exordium sumendo, quae in Vigilia Natiuitatis eiusdem Dei filii sunt

17De Orationibus et supplicationibus quas solent pii ad Terram sanctam accedentes Peregrini facere

18Najpri bi pokriven od pripotovanog Bonifacija Dubrovanina godine 1555.(str. 48)

19Girolamo Giamecotti di Zara: Nazaret gloriosa relatione eie' viaggi di Levante fatti coll'Eccmo signor Polo

Michiel Capitanio delle naui; principiando dalle Bocche di Costantinopoli sino per tutta la Soria, con la

descrittione di diuerse Citt Turchesche vedute e successi curiosi del viaggio especialmente della Citt Santa di

Nazaret .... Venetia, D. Lovisa, 1700. 12.^. 204.

(http://www.tpsalomonreinach.mom.fr/Reinach/MOM_TP_071574/MOM_TP_071574_0006/PDF/MOM_TP_0

71574_0006.pdf,pregled: 27.72013.)
http://www.tpsalomonreinach.mom.fr/Reinach/MOM_TP_071574/MOM_TP_071574_0006/PDF/MOM_TP_071574_0006.pdfhttp://www.tpsalomonreinach.mom.fr/Reinach/MOM_TP_071574/MOM_TP_071574_0006/PDF/MOM_TP_071574_0006.pdfhttp://www.tpsalomonreinach.mom.fr/Reinach/MOM_TP_071574/MOM_TP_071574_0006/PDF/MOM_TP_071574_0006.pdfhttp://www.tpsalomonreinach.mom.fr/Reinach/MOM_TP_071574/MOM_TP_071574_0006/PDF/MOM_TP_071574_0006.pdfhttp://www.tpsalomonreinach.mom.fr/Reinach/MOM_TP_071574/MOM_TP_071574_0006/PDF/MOM_TP_071574_0006.pdfhttp://www.tpsalomonreinach.mom.fr/Reinach/MOM_TP_071574/MOM_TP_071574_0006/PDF/MOM_TP_071574_0006.pdf


12/46

11

Almerigotti bio u diplomatskoj misiji jer je iz djela vidljivo da se kretao meu poklisarima.

Opisuje svoje putovanje od Carigrada kroz turske gradove do Nazareta. Ovaj putopis spominje

Slobodan Prosperov Novak u knjiziPovijest hrvatske knjievnosti(str. 539) te nije preveden na

hrvatski jezik.

Sa sigurnou znamo da je Pletikosa itao putopis Bonifacija Dubrovanina, a je li itao

ureviev i Almeriggotijev, posebice jer je potonji tiskan pedeset godina prije Pletikosina

putovanja ne znamo, ali valjalo bi podrobnije istraiti.

5. Struktura i sadrajPutovanjak Jerozolimu god. 1752.Jakova Pletikose

Putopis je podijeljen na dva dijela:

Priprema i putovanje do Svete Zemlje (poglavlja: Priprava dila, Iz Karina do Mletak, Iz

Mletak do Jeruzolima)

Boravak u Svetoj Zemlji (poglavlja: Izrael, Sveti grad Jeruzolim, Dolina Josafata, Vala

Gehenon, Gora Maslinska, Put od Jerozolima k Betlemu, Grad Betlem, Mista koja se

nahode od Belema do Ebrona, Putovanje k Jordanu, Putovanje iz Jeruzolima u Emaus,

Putovanje iz Jeruzolima na S. Ivana do Betlema)

Okosnica je djela kretanje subjekta putopisnog diskursa prema Svetoj Zemlji i unutarnje. Prvi je dio Putovanja, dakle, podijeljen na tri poglavlja koja su posveena putovanju do

Izraela, odnosno iekivanju polaska. Putopisac nudi iscrpan izvjetaj s mjestima i datumima

te osobama koje susree na putu. U drugome dijeluPutovanjamoemo primijetiti da putopisac

nudi mozainu sliku ve uhodanih hodoasnikih staza (Pavlovi 2010: 147), odnosno

hodoasniki nain kretanja to podrazumijeva obilazak veeg prostora u kratkom vremenu.20

Subjektu je putopisnog diskursa ishodina toka hodoaa Sveti Grad pa se nerijetko u njega

vraa, iako o tome ne pie, da bi ponovno krenuo na drugu svetu lokaciju, a to je vidljivo iz

pojedinih naslova.21

Putopisca u drugom dijeluPutovanjazanimaju:

Podatci jezine naravi (tumaenje jezinih razlika,prevoenjenaziva, etimologija a sve

imajui na umu naslovljenika):

20Iako je Pletikosa boravio u Svetoj Zemlji etiri godine (1752-56), pretpostavlja se da je rukopis nastao unutar

prve godine boravka.21Put od Jeruzalema k Betlemu, Putovanje iz Jeruzolima u Emaus, Putovanje iz Jeruzolima na S. Ivana do Betlema.


13/46

12

i jednu veliku piinu, o(li) lokva(str. 30)

Ovo je to ini dvor timana: jest misto suda, Pretorio, Gabbeto, Lithostratos

(ovako se zove latinski, udinski i grki), gdi Pilat nepravedno osudi janjca

neokvrnjega(str. 63)

provri ova voda i zazva se Poslana, zato Siloe rei je 'poslana'.(str. 94)

Odnos prolosti i sadanjosti - nekadanji izgled prostora i graevina u odnosu na

zateeno stanje,promjene sastava stanovnitva,promjene nazivlja:

Sada pak stoje mori u kua siromani, i vidi se damija u istom selu, daleko na livo

od puta jednu pukarnicu zemlje.(str. 108)

Status pojedinih svetih mjesta posebice u kontekstu brojnih sukoba meu kranskim

redovnicima oko uprave:

Ova Kapela Propetja niko vrimena bi drana od Grka neirom i himbeno oteta naim

redovnikom, podmiriv jasprom poturenike Grke u Carigradu. Ali, falaBogu, sad je

naim pod vladanjem(str. 46)

Ovu crkvu uzdre Armeni u priveliku potenju.(str. 76)

Obiaji lokalnog stanovnitva, ali i vjerski obiaji vani kranskome hodoasniku:

Ovaj bunar zimi obiluje priko vodom i tada Turci ine veselje veliko, zato

zlamenuje obilatu litinu, i donesu u svaki manastir banicu vode i obiaj je dat im

dobre ruke petnaest medina.(str. 96)

Mi katolici poimamo odovlen pohoditi sveta mista, a redovnici svaki dan po

kumpliti.(str. 41)

Toponimi uz koje se veu legende i predaje pri emuneke spominje, a neke donosi u

cijelosti:

I ovde, kau da je Veronika, vidjevi Isusa svega u krvi, znojna od truda, nosei na

sebi kri priteki, ganu se na milosre i prui mu dodajui svoj ubrus, kojim otrvi

Odkupitelj svoj obraz povrati ga istoj. (str. 69)

Uz to putopisac itateljima nudi savjete i primjedbe ope i osobne naravi. Takoer, u

svakom se poglavlju poziva putopisac na brojne izvore od Biblije, kranskih svetaca i filozofa


14/46

13

do poznatih putopisaca kako bi verificirao svoj iskaz. Zanimljivo je to da jedan dio putopisa

nije dio osobnog hodoasnikog iskustva nego podatci preuzeti iz drugih knjiga. Naime, u

poglavljuMista koja se nahode od Betlema do Ebronavidljivo je da je putopisac obiao mjesta

blia Jeruzalemu, ukljuujui Betlehem, a do Hebrona nije iao:Ja naprid odovlen nisam bio,

nego u tota upisati kako po drugi knjiga. (str. 123)

Gotovo svako poglavlje oblikovano je tako da sadri sljedee elemente:22

a)

Lokaciju svetog mjesta

Blizu pak Betlema, kad se izae na jedno brdace pram gradom na blizu, nalivo

okrenuv se, vidi se jedna uliica iu vrh nje je Gusterna Davidova(str. 112)

b) Opis prostora (dimenzije, materijali, osobni estetski doivljaj)

Ova crkva duga je oko pedeset pedalj a iroka 48, a na sridi uzdignuta kuba na 4

stupa od mramora, daleko jedan od drugoga oko 20 pedalj(str. 43)

imajui u nuglu onde drugi otar, gdi sveer stoji kale uvezan a gori iz lampada

u jednom retku a jedna nad vrtlinom sve od srebra, ali doista lipa majstorluka.(str.

45)

c)

Povijest/ legendu/ predaju vezanu uz sveto mjesto

koji je uinila bila s. Paula u vrime s. Jerolima, paka u priuzimanju u toliko

kralja bio je vie puta razruen i ponovljen, pak najpotla godine 1690. bi od nai

redovnika vas metnut u emer(str. 120)

d) Izvore informacija

i more biti da je ovo ono stablo od koga pie Josip Ebreo, zato veli da je daleko

od grada dvi milje, kako i jest.(str. 127)

Od ovoga pisali su Niceforo, s. Kuzma, Damnjan i Bonifacio Dubrovanin(str.

103)

Putovanje zapoinje uvodnim dijelom pod nazivom Priprava dila u kojem

Pletikosa, subjekt putopisnog diskursa, obrazlae razloge za hodoae. Nakon obavijesti

generala reda 1746. godine da se otvara mogunost redovnicima da hodoaste u Svetu

22S dolaskom u Svetu zemlju ne mijenja se samo motivika pripovjedaeva iskaza nego i struktura diskursa, koja

oblikuje poglavlja najee sastavljena od tri elementa u svakom poglavlju: opis prostora + pria/historija vezana

za prostor + navoenje izvora za priu(Pavlovi 2010: 155).


15/46

14

Zemlju, Pletikosa biva nadahnut te iskae elju da hodoaem iskupi svoje grijehe.23

Molba nakon nekoliko godina biva usliena, dok je slubovao u Karinu kao lektor moralnog

bogoslovlja.

Prvi dio knjige posveen je putovanju do Svete Zemlje te poinje poglavljem o

putovanju od Karina do Mletaka koje je zapoelo 21. kolovoza 1751. odlaskom u Otrovicu.

Sljedeih se dana pozdravljao s rodbinom (Vaane) i redovnicima (Visovac, ibenik). U

ibenskom se samostanu zadrao osam dana zbog kuge u Livnu.24U Zadar stie 10. rujna,

a u sljedeihnekoliko dana staje u Osoru, na Verudi te u Umagu. Duljina boravka ovisila

je o vremenskim (ne)prilikama. U Mletke stie 21. rujna, a tamo boravi u samostanu Vigna,

u kojem borave redovnici koji odlaze u Svetu Zemlju ili se iz nje vraaju. Zbog zime, ali i

razbojstava,25

ekanje se na polazak u Jeruzalem oduilo pa Pletikosa odlazi u Padovuposjetiti sveta mjesta vezana uz sv. Antu Padovanskog, a u samostanu Sveta Ursula pohaa

duhovne vjebe ne bi li se pripremio za svoje putovanje. Izvan Mletaka provodi cijeli

listopad.

Sljedee je poglavlje naslovljenoIz Mletak do Jerozolimau kojem kao to naslov

kae subjekt putopisnog diskursa detaljno opisuje kretanje od jedne do druge toke. Iz

Mletaka za Jeruzalem polaze tek 7. lipnja jer se zbog pljaki to su se dogodile godinu ranije

morao oformiti konvoj, brodovi nisu smjeli ploviti pojedinano. Na put kreu zdruena dva

broda opremljena topovima, a oba su kapetana Loinjani. Zbog slabog vjetra tek 18. lipnja

prolaze Dalmaciju, potom Albaniju, Krf, Kefaloniju te 28. lipnja stiu u Zanot. Na brodu se

nalaze iprotestantski sveenici.Nakon dva dana zajedrieprema Peloponeskom poluotoku,

trei dan ugledae Kretu, a putopisac navodi geografske i povijesne podatke. Vie od tisui

milja preoe u osamdana zbog povoljnog vjetra te stigoe u Aleksandriju. Dana 7. srpnja

doeka ih u Aleksandriji gvardijan koji hodoasnike predstavlja konzulima Francuske i

23Hodoae oznaava putovanje u svetite koje se poduzima s nekom vjerskom nakanom. Krani su hodoastili

s nakanom tovanja znaajnih mjesta u Isusovu ivotu, kao to su crkva Svetog groba u Jeruzalemu, podruja

vezanih uz svece, a osobito muenike, poput grobova sv. Petra i Pavla u Rimu, te mjesta uvenih po njihovim

udesima Hodoasnici takoer ine djela pokore za poinjene grijehe i zahvaljuju na primljenoj milosti.

Hodoasnici osobito mnogo mole i ine djela pokore(Craghan 1998: 348).24Kuga je razlogom este karantene u Mlecima i dalmatinskim gradovima.

25Uzrok bi tolikoga naega zadranja u Mleci zato vlastela mletaka ne dadoe nijednom drivu diliti se iz stata,

jer godita proastoga bijau zarobili Barbarei nikoliko navi njiovi, i tako odredie da imadu ii zdrueni inconvoglio (str. 25).Zbog toga je, ali i godinjeg doba, Pletikosa ekao punih devet mjeseci na polazak.


16/46

15

Venecije ijom ljubaznou putopisac biva ugodno iznenaen.Nakon to upoznaje laika iz

Fiandre koji plovi put Cipra, putopisac se u pratnji dva protestantska sveenika i

karmelianina 8. srpnja ukrcava na francusko drvo. Po dolasku u Cipar 11. srpnja upoznaje

kapetana Ivana Kotoisa Dubrovanina te s njim dogovori put u Jafu26 na dubrovakom

brodu gdje stie 29. srpnja. Na brodu upoznaje zanimljivog suputnika Grka koji trguje

rogaima te Turke koji sa sobom vode tri sunja na prodaju u Egipat. U Jafi otpoinu u

hospiciju te se na magarcima zapute za Ramu. Jaui i hodajui od Rame do Jeruzalema

putopisac navodi sva mjesta koja su vidjeli te zato su za njega kao kranskog hodoasnika

vana (Analot, Ramath Sophija, mjesto roenja Ivana Krstitelja). Dana 31. srpnja 1752.

putopisac ulazi u Sveti Grad.

Drugi je dio knjige posveen boravku u Svetoj Zemlji te zapoinje osnovnimpodatcima o Izraelu: podrijetlo imena Izrael, geografski poloaj, gospodarstvo, flora i fauna

te povijest utemeljena na Svetom Pismu. Putopisac navodi da je hodoae pokora za oprost

grijeha. Subjekt putopisnog diskursa potom pie o Jeruzalemu te kao izvore za povijest

grada navodi Livana, sv. Jeronima, Genebranda, lokalne predaje te dijelove Svetog Pisma.27

Putopisac tvrdi da Jeruzalem mnogi smatraju svetim iako je, pie,svet samo za katolike te

je turska vladavina Svetom Zemljom kazna za grijehe.28

Ishodina toka za sve hodoasnike jest Manastir svetog Spasa pa je upravo tomu

posveeno opirno prvo poglavlje vezano uz Sveti Grad. Osim povijesti, lokacije i opisa

manastira subjekt putopisnog diskursa pie o obiajima boravka u samostanu: gvardijan

svim hodoasnicima pere noge, redovnici pjevaju Te Deum, putnici nose svijee

26Jafu (Jopa) je prema semitskoj legendi osnovao Noin sin Jafet, nakon potopa, a prema grkoj ga je legendi

osnovao Jopa, sin boga vjetra Eola. Jedna od najstarijih i najvanijih luka u koju se dovozila cedrovina iz Libanona

za gradnju Salomonova hrama. Ondje je, kako pie u Starom Zavjetu, Jona uao u barku da bi pobjegao od Boga,

a potom ga je progutao kit. Danas predgrae Tel-Aviva. (usp. Tomaevi2010.)

27Knjiga postanka, Druga knjiga o Kraljevima, Ezra, Prva knjiga o Makabejcima, Evanelje po Ivanu, Ezekiel.

28 Postojala su tri objanjenja za brz rast osmanlijske drave: 1) onostrani razlog Turci su Boja kazna za

kranske grijehe, 2) politiki razlog kranska nesloga, 3) vojno-strateki razlog dobro organizirana i

disciplinirana turska vojska. Onostrani je razlog uestao u hrvatskoj starijoj knjievnosti te se pojavljuje u raznim

anrovima kao to su poslanice, govori, epske pjesme, epovi i dr. Neki od autora koji primjenjuju stereotip Turaka

kao Boje kazne su: M. Maruli, P. Zorani, B. Karnaruti, J. Barakovi, F. Grabovac, A. Kai Mioi. (usp.

Duki prema Botica 2005: 466). Osobito nam je zanimljivo da i Bartul urevi u proslo vu putopisa Zrcalo

hodoasnikouzrokom potpadanja Svete Zemlje pod nevjerniko ropstvo vidi u sveopoj grenosti kranskogpuka te neslozi kranskih vladara.


17/46

16

blagoslovljene na Isusovu grobu te izriu molitve zahvalnosti. Unutar kompleksa nalazi se

crkva Uskrsnua Isusova.29Piui o veliini i povijesti crkve, putopisac itateljima nudi

informacije iz vodia oca Pietrantonija iz Venecije.30Unutar crkve nalazi se kapela u kojoj

se Isus ukazao Blaenoj Djevici Mariji. Slijedi opis kapela, oltara, crkava o kojima

putopisac pomno izvjetava itatelje navodei znaaj, izgled, povijest te njihovu vanost:

kapela u kojoj se Isus ukazao Blaenoj Djevici Mariji, oltar stupa na kojemu je Isus iban,

Isusova tamnica, kapela posveena sv. Longinu, kapela u kojoj su vojnici razdijelili Isusovu

odjeu. Slijede crkva sv. Jelene, kapela posveena sv. Kriu, stup na kojem je Isus okrunjen

trnovom krunom te iscrpan opis Kalvarije s citatima iz Evanelja o raspuknuu brda u

trenutku Isusove smrti. Kada pie o kapeli posveenoj Raspeuopominje hodoasnike da,

zbog svetosti tla, hodaju bosi, ali govori i o sukobu katolikih i pravoslavnih redovnik zbog

te kapele, ali i drugih svetih mjesta. U Kapeli Adamovoj nalaze se grobovi dvojice velikih

katolikih kraljeva: Godefroya de Bouillona te Baldovina, a mjesto na kojemu se nalazi

Kamen pomazanja prvi je zatitio Bonifacije Dubrovanin 1555. godine. Na nekoliko

mjesta u tekstu putopisac pie protiv pravoslavaca koji su himbenokatolicima preotimali

vlast nad svetim lokacijama.31 Slijedi opis mjesta na kojemu su stajale tri Marije32 za

vrijeme Isusova raspea toputopisac potkrepljuje citatima iz evanelja te vanost i svetost

lokacije potvruje navodima izknjige o Svetoj Zemlji Ivana Zvallarda33i jeruzalemskog

gvardijana oca Quaresmija. Kristov grob putopisac detaljno opisuje, napominje da je

potrebna detaljna restauracija te pie o grobu Josipa i Nikodema. Kao posljednje tri lokacije

29Sveta je Jelena oko 324. u Jeruzalemu pronala Sveti Grob nad kojim je izgradila velianstvenu baziliku. Sveta

Jelena Kriarica, kako se u nas naziva, supruga Konstancija Klora i majka Konstantina Velikog, najpoznatija je po

pronalasku sv. Kri s kojim se najee prikazuje u kranskoj ikonografiji. Osim spomenute bazilike, dala je

sagraditi baziliku Roenja Isusova u Betlehemu te tridesetak drugih crkava.

30Oca Pietrantonija iz Venecije putopisac nerijetko navodi kao oca Petra Antonija Mleia.

31Za drugog je mandata u Svetoj Zemlji Bonifacije Dubrovanin uspjelo branio franjevaka svetita, koja su

svojatali pravoslavni Grci u Jeruzalemu.

32Blaena Djevica Marija,Marija Magdalena te Marija Kleofina.

33Jean Zualart/ Giovanni Zuallardo (1541-1634) znameniti je esnaestostoljetni putopisac flamanskog podrijetla

iji je putopisobjavljen u Rimu 1587. godine pod naslovom: Il devotissimo viaggio di Gerusalemme. Fatto, &

descritto in sei libri dal Sigr. Giovanni Zuallardo, Cavaliero del Santiss Sepolcro di N.S. l'anno 1586. Aggiontovi

i disegni di varii di varii luoghi di Terra Santa & altri paesi intagliati da Natale Bonifacio Dalmata. Zvallardov

su putopis krasili bakropisi poznatog ibenskog bakroresca i kartografa Bonifacija Natalea (1538-92).


18/46

17

u ovome dijelu navodi mjesto na kojemu se Isus ukazao Mariji Magdaleni te kapelu i

samostan podignuti na mjestu na kojemu se Isus ukazao svojoj majci.

Na Veliki petak godine 1753. Jakov je Pletikosa sudjelovao u procesiji u crkvi

svetog Groba ili Isusova Uskrsnuao emu detaljno izvjetava itatelje. Procesiju je vodilostotinjak katolikih redovnika iz Betlehema, Nazareta i drugih mjesta, a dogaaj su pratili

hodoasnici katolici, ali i ostali krani izmatici. Putopisac napominje kako se procesija

odvija u veini kranskih gradova pa tako i naim,ali ne more nigdi biti kako ovde te da

ovo giba i najtvra srca na pokajanje(str. 56). Subotom pravoslavno sveenstvopredvodi

dogaaj silaska nebeskoga ognja, a kako Pletikosa sumnja u vjerodostojnost tog uda,

prenosi predaje o svetom ognju iz pera oca Petra Antonija Mleia te nakon toga pie o

suvremenom obredu koji smatra krivovjernim. Pletikosa dri da pravoslavci krivotvoreudesa uborbi za upravu te u svrhu zarade, a takav je nain poziva na pobonost, pie,

nedopustiv.

Slijedi opis est svetih mjesta koja okruuju crkvu svetog Groba. Rije je o opisima

poljane ispred crkve, pravoslavnog manastira i crkve sv. Magdalene, kapele Gospina

tugovanja koja je od velike vanostiza katolike, kapele sv. Marije na Golgoti gdje je Gospa

od tuge pala kad je ugledala Isusa pod kriem te opisima svetita posveenih sveeniku i

kralju Melkisedeku i proroku Abrahamu.

Izvjetaj o mjestima vezanim uz krini put zapoinje putopisac opisom Pilatova

dvora koje je mjesto suda Isusova. U ovom e dijelu knjige subjekt putopisnog diskursa

iskazati vie emotivnosti nego bilo gdje drugdje uPutovanju.Napominje putopisac da kada

Rimljani razvalie grad i kada ne osta kamen na kamenu, Pilatovdvor i jo neka sveta mjesta

ostadoe netaknuta po volji i sudu Boga(str. 63).Slijedi mjesto bievanja Isusa Krista te

opis Herodove palae. Subjekt putopisnog diskursa iscrpno opisuje krini put s tonim

brojem stopa izmeu prvog i posljednjeg otajstva te nabraja svetice34ije je objave itao

34Rije je o Elizabeti, Brigiti, Matildi, Geltondi te Mariji od Afride. Posebno je vana sv. Brigita jer ju subjekt

putopisnog diskursa spominje na jo jednom mjestu u tekstu, gdje vidimo da njezine Objavedri vjerodostojnima

poput Biblije (str. 126). Sv. Brigita vedska (1302-73), nacionalna je zatitnica vedske te hodoasnika i putnika.

Vrlo pobona majka osmero djece po smrti je supruga otila u cistercitskisamostan u Alvastri gdje se potpuno

posvetila molitvi. Vodila je asketski ivot te imala este ekstaze i nebeska vienja, to ih je potanko opisala svojim

ispovjednicima. Vienja su sabrana, prevedena na latinski i objavljena u osam svezaka pod nazivom: Objave.

Pobonosti objavljene sv. Brigiti odobrili su u 18. stoljeu Sveta kongregacija za irenje vjere i papa Klement XII.(usp. Lazzarin 2009: 359-60).


19/46

18

prije puta. Takoer, napominje da katolici bosi pohode barem dio krinoga puta. Pozivajui

se na djela Bonifacija Dubrovanina, Petra Mleia i opata Angelija govori nam o mjestu

na kojemu je Pilat traio od pukamilost za Krista, ali uzalud jer su oni kako bijesni psi

traili raspee.Slijedi opis mjesta na kojemu se Gospa srela s Isusom pod kriem te mjesta

na kojem imun Cirenac primio Isusov kri. Uz krini seput nalaze kue ubogog Lazara i

Veronikina kua. Slijedi opis vrata na kojima je Isusu proitana osuda na smrt te mjesto na

kojemu je Isus pao trei put pod kriem, a kao referencu putopisac navodi Novi Zavjet te

povjesniara Josipa Flavija35koji je napisao povijest idovskog naroda.

Putopisac nam nakon krinoga puta opisuje petnaest svetih mjesta po gradu poevi

od sjevera prema jugu i zapadu poput kue imuna farizeja gdje je Marija Magdalena Isusu

svojom kosom prala noge ili kue Gospine majke Ane uz koju je vezana zanimljiva lokalnapredaja o praznom samostanu. Zanimljivo je i mjesto utamnienja sv. Petra na kojemu

Pletikosa zaplaka te dvije predaje o maslini i kamenu vezane uz kuu Ane biskupa kojemu

su doveli Isusa nakon uhienja u Getsemanskom vrtu. Kada pie o Solomonovu hramu,

Pletikosa upuuje itatelja kojega bi zanimalo vie na Tomu Babia.36Opis crkve sv. Tome

apostola zapoinje predajom koja kae da tkogod bi nekrten uaocrkvu, pao bi mrtav pa

stoga Turci zazidae vrata. Posebice je oaran Pletikosa bio bolnicom sv. Jelene koja je bila

izgraena za graditelje crkve svetog Groba i hodoasnike.

35Jospi Flavije (Josep ben Matias) idovski je vojskovoa i povjesniar iz 1. stoljea.Djela je pisao od75.do99.

godine, a najznaajnija su idovske starine, idovski rat i ivot te su smatrana vanim antikim povijesnim

izvorima.

36Fra Toma Babi (1680-1750) hrvatski je franjevac i knjievnik. Neko je vrijeme bio lektor bogoslovije u

ibeniku, potom gvardijan u kninskom i visovakom samostanu te je slubovao kao upnik u Ravnim kotarima,

Dubravici i Skradinu. Toma je Babi poznat ponadogradnji visovakog samostana te dobroinstvima zaloioje

crkveno srebro u Zadru da bi za sirotinju kupio ito i brano. Za svojega je ivota tiskao tri knjige: Prima

grammaticae institutio pro tyronibus illvricis accommodata (Venecija, 1712. i 1745.), Cvit razlika mirisa

duhovnoga zvanaBabua(Venecija,1726.,1736.,1759.,1802.,1829.,Dubrovnik,1851.,Zadar1898.)te Pisme

duhovne (Venecija 1736.). Babuaje bila najitanija knjiga 18. stoljea u hrvatskom puku poslije Kaievog

Razgovora ugodnog naroda slovinskog. Ta opsena knjiga bila je ne samo prirunik negoi svojevrsna suvremena

praktina katolika enciklopedija za vjernike. Knjiga je u prvom dijelu sadravala najprije pregled itave povijesti:

stvari od poetka svita, kalendar, nauk krstjanski ukratko, zatim razne molitve, istumaenje virovanja

apostolskoga te istumaenjadrugih molitava.

U drugom dijelu nalaze se pjesme religiozno-moralizatorskog

karaktera. Pjesme izBabuepjevaju se i danas, a posebno Gospin planaVeliki petak na Hvaru.
http://hr.wikipedia.org/wiki/75http://hr.wikipedia.org/wiki/99http://hr.wikipedia.org/wiki/Venecijahttp://hr.wikipedia.org/wiki/1712.http://hr.wikipedia.org/wiki/1745.http://hr.wikipedia.org/wiki/Venecijahttp://hr.wikipedia.org/wiki/1726.http://hr.wikipedia.org/wiki/1736.http://hr.wikipedia.org/wiki/1759.http://hr.wikipedia.org/wiki/1802.http://hr.wikipedia.org/wiki/1829.http://hr.wikipedia.org/wiki/Dubrovnikhttp://hr.wikipedia.org/wiki/1851.http://hr.wikipedia.org/wiki/Zadarhttp://hr.wikipedia.org/wiki/1898.http://hr.wikipedia.org/wiki/Venecijahttp://hr.wikipedia.org/wiki/1736.http://hr.wikipedia.org/wiki/Andrija_Ka%C4%8Di%C4%87_Mio%C5%A1i%C4%87http://hr.wikipedia.org/wiki/Andrija_Ka%C4%8Di%C4%87_Mio%C5%A1i%C4%87http://hr.wikipedia.org/wiki/Veliki_petakhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Veliki_petakhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Andrija_Ka%C4%8Di%C4%87_Mio%C5%A1i%C4%87http://hr.wikipedia.org/wiki/1736.http://hr.wikipedia.org/wiki/Venecijahttp://hr.wikipedia.org/wiki/1898.http://hr.wikipedia.org/wiki/Zadarhttp://hr.wikipedia.org/wiki/1851.http://hr.wikipedia.org/wiki/Dubrovnikhttp://hr.wikipedia.org/wiki/1829.http://hr.wikipedia.org/wiki/1802.http://hr.wikipedia.org/wiki/1759.http://hr.wikipedia.org/wiki/1736.http://hr.wikipedia.org/wiki/1726.http://hr.wikipedia.org/wiki/Venecijahttp://hr.wikipedia.org/wiki/1745.http://hr.wikipedia.org/wiki/1712.http://hr.wikipedia.org/wiki/Venecijahttp://hr.wikipedia.org/wiki/99http://hr.wikipedia.org/wiki/75


20/46

19

Poglavlje pod nazivom Sveta mista izvan grada zapoinje opisom pojedinih mjesta

na brdu Sion te opaskom o vanosti mjesta vezanih uz Isusov ivot koja su zbog svetosti

ostala netaknuta, a jedno je od tih mjesta ono na kojemu se odrala posljednja veera.

Spominje putopisac i mjesto na kojemu je Matej izabran za apostola umjesto Jude pa mjesto

na koje je preseljeno tijelo Stjepana Prvomuenika te mjesto dogovora apostola da po

svijetu ire Isusov nauk. Opisuje kuu u kojoj je preminula Blaena Djevica Marija te kuu

Kaife gdje je Juda dogovorio izdaju Isusa, a Petar ga zanijekao tri puta. Opisujui mjesto

na kojem su idovi htjeli zbaciti Mariju s nosila, saznajemo za legendu o sv. Petru koji je

palminom granom nevjernim idovima povratio vid. Slijedi lokacija spilje u kojoj se Isus

ukazao sv. Petru nakon uskrsnua.

Izmeu Jeruzalema i Maslinske gore nalazi se dolina Joafat(dolina Cedron) gdjebi se po proroku Joelu trebao dogoditi posljednji sud. Ovo epoglavlje Pletikosa posvetiti

opisu trinaest svetih mjesta u toj dolini. Navodi mjesto na kojemu je kamenovan Stjepan

Prvomuenik na kojemu se vide otisci njegova tijelate detaljno opisuje crkvu u kojoj se

nalazi Gospin grob odakle je uznesena na nebo. U crkvi se nalazi kapela s grobom sv.

imuna ije je tijelo, napominje Pletikosa, u Zadru. Potom opisuje spilju u kojoj se Isus

znojio krvlju i gdje se vide otisci njegovih koljena u kamenu na kojemu je kleei moli o.

Spominje mjesto na kojemu je Gospa dala pas sv. Tomi Apostolu, gdje je stajala dok sukamenovali Stjepana Prvomuenika te opisuje grobove kralja Joafata, Davidova sina

Abalonai proroka Zaharije. Nadalje, opisuje mjesto na kojem je Isus uhien i svezan te

potok Cedron gdje se u kamenu vide otisci nogu i ruku Isusovih kad je pokleknuo.

Dolina Hinom (dolina Gehena ili Dolina paklena) nalazi se juno od Jeruzalema, a

ime je dobila, kako pie Pletikosa, prema vjerovanju da su se na tom mjestu idovi klanjali

lanom bogu Meloku i prinosili mu djecu.Na ovomu je mjestu pokopan Juda te se i danas

pokapaju idovi. Slijedi opis Solomonova hrama za prilenice, izvora Siloe to je potekaokad su proroka Izaiju vodili na smaknue te Gospino vrelo na kojemu je prala odjeu

Isusovu. Spominje putopisac da Turci slave kada je Nehemijin bunar pun jer pretkazuje

dobru ljetinu te Njivu krvi to ju je Juda kupio za trideset izdajnikih srebrnjaka. Pie

Pletikosa i o kraljevskim grobnicama to su izdubljenje u kamenu i grobnicama sudaca te

spilji proroka Jeremije to je u vlasnitvu hode koji doputa hodoasnicima da uu.


21/46

20

Slijedi opis Maslinske gore koji zapoinje objanjenjem njezina imena. Pozivajui

se na rijei sv. Jeronima i sv. Vilibalda,37putopisac itatelju nudi legendu o Isusovim

stopama utisnutim u zemlju. U ovom se poglavlju putopisac esto poziva na zapise svetaca

pa itatelje upuuje redom na: sv. Jeronima, sv. Paulina,38 sv. Bedu,39sv. Vilibalda, sv.

Nicefora40 i dr. te Bonifacija Dubrovanina i jeruzalemskog gvardijana Quaresmija. Pie

Pletikosa o grobu i peini sv. Pelagije, o mjestu na kojem je Isus navijestio posljednji sud

te spilju u kojoj su apostoli sastavili Vjerovanje. Posebnu je pozornost posvetio tradiciji

procesije iz Betfage u Jeruzalem na Cvjetnicu koja se odravala od ranog kranstva. Obiaj

je zaboravljen kada su Turci osvojili Jeruzalem.

U poglavlju koje je posveeno putu iz Jeruzalema u Betlehem, putopisac opisuje

deset svetih mjesta koja se nalaze na tome putu: kulu u kojoj je sv. imun primio Isusa,mjesto gdje je bilo stablo pod kojim je poinula Gospa kad je nosila Isusa u hram, selo u

kojem je dogovoreno Isusovo uhienje (Selo zlog via),41gusterna kraj koje su tri kralja

ugledala zvijezdu repaticu, kuu proroka Habakuka, samostan sv. Ilije, grob Rahelin te opis

grada Rame u kojemu se rodio prorok Samuel.

Po dolasku u Betlehem putopisac upoznaje itatelje s osobitom vanosti grada,

navodi zateenostanje te opisuje sveta mjesta u gradu. Betlehem je opisao kao sveti grad u

kojemu ima najvie katolika koji ive od izradei prodaje krunica hodoasnicima. Velika

crkva Betlehemska sadri dvanaest svetih mjesta koja putopisac pojedinano navodi i

37Sv. Vilibald (oko 700-87), kao ueni mladi odlazi na hodoaa u Rim, Carigrad i Jeruzalem. O svome je

putovanju kazivao u pero redovnici u Heidenheimu. Tako je nastaoHodoeporiconkoji je posluio kao predloak

mnogima koji su opisivali sveev ivot.38Sv. Paulin iz Nole (oko 353-431). Paulin se iz samostana dopisivao s velikim brojem uglednih krana svoga

vremena, a sauvano je pedeset njegovih pisama. Napisao je brojne pjesme od kojih je sauvano njih dvadeset

devet, a te supjesme dragocjeno svjedoanstvo o vjerskim i pukim obiajima njegova vremena.39Sv. Beda asni (oko 673-735), danas najpoznatiji kao pisac djelaHistory of the English Church and People, a

sastavljao je djela za svoje uenike u samostanu o pravilnom pisanju, stihotvorstvu, prirodnim pojavama. Pisao je

i kronologije (koje su dovele do obiaja datiranja dogaaja od utjelovljenja Kristova), ivote svetaca, himne,

homilije, molitve u stihovima.

40Sv. Nicefor (?-828), roen u Carigradu u pobonoj obitelji. Bio je izabran za carskog tajnika ne navrivi ni

trideset godina ivota. Sudjelovao je na II. Nicejskom saboru, koji je odobrio tovanje svetih slika. Godine 806.

postaje patrijarh po elji cara. Niceforov patrijarhat bio je vrlo buran jer se sukobljavao sbiskupima i dvorom zbog

tovanja svetih slika.Bio jejedan od najvanijih bizantskih povjesniara 7. i 8. stoljea.41Brjeuljak loeg savjeta (usp. Tomaevi2010).


22/46

21

opisuje. Veliku je crkvu dala sagraditi sv. Jelena, a u njenu se okrilju nalazi mjesto na kojem

se rodio Isus i njegove jasle. Navodi grobove sv. Euzebija, sv. Paule i njezine keri Eustohije

te grob i spilju sv. Jeronima u kojoj je svetac proveo etrdesetgodina i, pie Pletikosa,

preveo Bibliju na latinski, grki i na iliriki.Nakon izvjea o Betlehemu nedostaju u

rukopisu etiri lista(od 101. do 108. stranice).

Slijedi opis mjesta koja se nalaze na putu od Betlehema do Hebrona. Pletikosa prvo

pie o mjestu Betulija o(li) Betsura, objanjava da nije rije o Juditinoj Betuliji te iznosi

priu o vojnicima koji su se u oblinjoj utvrdi etrdeset godina uspijevali oduprijeti

Turcima. Potom opisuje grad Tekne koji pohode rijetki zbog Araba razbojnika pa u

obilazak grada, tj. groba proroka Amosa, odlazi onaj tko moe platiti oruanu pratnju.

Nakon to je opisao pojedine lokacije vezane uz Solomona, putopisac napominje da daljenije iao: Ja naprid odovlen nisam bio, nego u tota upisat kako po drugiknjiga(str.

123). Mjesta koja slijede su: manastir sv. Jurja uz kojeg je vezana legenda o Jurjevom lancu

koji lijei od mahnitosti, Gospino selo, dolina Mamre u kojoj Abrahama posjetie aneli te

uz koju se vezuje predaja o ljekovitom hrastu. Opis grada Hebrona zapoinje predajom o

postanku grada i etimologijom imena, slijedi povijest grada i opis zateenog stanja. Potom

pie Pletikosa o Damascenskoj njivi i legendi o mjestu na kojemu je Bog stvorio Adama, a

pozivajui se na esnaestostoljetnog mletakogkroniara Sanutoa opisuje znaaj Dolinesuza (gdje su Adam i Eva oplakivali svoj grijeh). Poglavlje zavrava opisom crkve etrdeset

muenikate starom smrdljikom za koju kau da na tome mjestu od poetka svijeta ali je

muno virovati(str. 127).

U sljedeem e poglavlju Pletikosa pisati o putu iz Jeruzalema prema rijeci Jordan

te opisati brojna sveta mjesta koja je vidio. Prvo je sveto mjesto vezano uz smokvu koju je

Isus prokleo, a subjekt nam putopisnog diskursa nudi tri tumaenja pripovijesti oIsusu i

smokvi. Slijede kua imuna gubavog, Lazarov grob, kua sv. Magdalene, kua i gusternasv. Marte, Manastir sv. Mojsija i dr. Vie pozornosti posvetio je putopisac opisu grada

Jerihona, gdje je boravio na Cvjetnu nedjelju 1753. godine. Potom opisuje odlazak na

planinu etrdesetnicu gdje je Isus postio etrdeset dana i noi te savjetuje itatelje,

potencijalne hodoasnike da ne idu do crkve na vrhu zbog opasnosti od razbojstava. Nakon

dolaska na rijeku Jordan, opisuje sveta mjesta koja se uz nju nalaze: manastir i crkva sv.

Ivana Krstitelja, Gilgalmjesto istono od Jerihona, pustinja sv. Jeronima. Stie na Mrtvo

more, pie o pet zloglasnih gradova (Sodoma, Gomora, Seboim, Adam, Bel).


23/46

22

Iz Jeruzalema u Emaus krenuo je putopisac dan nakon Uskrsa kao to je i obiaj

iako, pie, sada rijetki idu zbog razbojstava. Na tom putu itatelj biva upoznat s Emausom

u kojem se Isus ukazao uenicima, s mjestom Baal Hasor koje se spominje u Drugoj knjizi

o Kraljevima te svetim mjestom posveenim proroku Samuelu.

Dana 22. lipnja 1753. godine krenuli su brojni hodoasnici predvoeni gvardijanom

sionskim na put do samostana sv. Ivan in Montana i Betlehema kako bi proslavili blagdan

roenja sv. Ivana Krstitelja. Na tom su putu hodoastiliu pet svetih mjesta: samostan sv.

Kriakoji je podigla sv. Jelena, crkva podignuta na mjestu roenja Svetoga doisto misto

rajno, more se rei(str. 147), kua sveeva oca Zaharije, pustinja i spilja uz koju je vezana

legenda o Svetome kojega su uvali aneli te vrelo sv. Filipa na kojemu je svetac krstio

slugu etiopske vladarice. Nakon blagdana sv. Petra i Pavla provedenog u Betlehemu, odluitamo i ostati neko vrijeme s redovnikom braomjer se tijekom dueg boravka u samostanu

sv. Groba u Jeruzalemu osjeao zatvoren poput redovnice.

Na ovome se mjestu putopis prekida jer je sljedea 137. stranica oteena i

neitljiva, a zavretak nedostaje (Pederin 2007: 20).

6.

Knjievnopovijesna retorika putopisa: analiza djela

U ovome poglavlju slijedi ralambaPutovanjakoja se temelji na knjievnopovijesnoj

retorici putopisa, prema knjiziPria i putovanjeDeana Dude. 42

6.1.Obrazloenje (okvir)

U obrazloenju putopisac objanjava razloge nastanka teksta, tumailogiku vlastitoga

diskursa te usmjerava proces itanja, a najeese nalazi na poetku putopisa(usp. Duda, 1999:

94). Pletikosa u Pripravi dila tumai itatelju svoje razloge za hodoaenje. Nakon to je

general reda pozvao redovnike koji bi htjeli hodoastiti u Svetu Zemlju da iskau svoju elju,

Pletikosa pie:

42 Kljuna je pretpostavka knjievnopovijesnog pristupa putopisnom diskurzu iznalaenje njegovih tipinih

mjesta, oblikovanje svojevrsne retorike putopisa utemeljene na nekoliko oslonaca u rasponu od naratologije do

povijesti mentaliteta(Duda 1998: 92).


24/46

23

poeo sam razmiljati i titi knjige od toga putovanja i pribivanja u ona misti. I

premda narav uzbuae se poradi truda toliko po morukoliko u oni sveti misti, ali

ono nadanutje koje Bog dade mi to vema uigoe me, i budui se veoma

priporuio Bogu, odlui za oprotenje moji griha podniti svaka suprotivna, ako bi

i ivot bilo od potribe dati. Jer kad je srce pokorno, svaka podnosi zaradi onoga

Odkupitelja na koga potenje odlui se i bolje je umriti na pokori nego na

otvrdnutju. (str. 21)

Mogli bismo iz navedenog citata zakljuiti da jekretanje subjekta putopisnog diskursa

od ishodine toke do cilja u vremenu i prostoru istoznano putovanju od grijeha prema

pokori i oprostu.43

U putopisni okvir moemo ukljuiti i tui putopisni tekst koji je posluioputopiscu kao

vodi. U Putovanju subjekt putopisnog diskursa navodi nekoliko putopisnih i povijesnih

tekstova to ih jeproitao prije puta, ali ih preporua i svojim itateljima onima koji bi htjeli

znati vie ili samo provjeriti injenice.44

Ko eli znati koga je naina ova makina oliti zgrada veliina, more vidjeti u

knjiga oca Quaresmija Malea i o. f. Petra Antonija Mleia.(str. 39)

i svidoi otac Bonifacio da u njegovo vrime razaznavala su se sva slova, koji

je pisao bi e 200 godin, a ima 50 godin da otac f. Petar Mlei i abbat Angeli

razaznavali su samo ovo(str. 67)

Biblija, posebice Novi Zavjet te djela kranskih svetaca i svetica to ih jeputopisac

itao pripremajui se za hodoae takoer moemo ukljuiti u putopisni okvir jer je rije o

vodiima za duhovnu pripremu nunu za ovaj tip putovanja, ali i izvorima korisnih informacija

za putopisca i itatelja.

43Uobiajeno je da hodoasnici ine djela pokore i mole za oprost grijeha. Primjerice, Bartul urevi u prvom

dijeluZrcala hodoasnikogpie onunosti ispovijedi, pokore i pokajanja ne bi li hodoasnik zavrijedio odlazak

u nebeski Jeruzalem (usp. Milievi2010: 48).

44Zapisi jeruzalemskog gvardijana Quaresmija Malea, vodi o. f. Petra Antonija Mleia, hodoasniki putopis

Bonifacija Dubrovanina, putopis Ivana Zvallarda, zapisi mletakog kroniara Sanutoa te kriarskog kroniaraFulchera, povjesniara Josipa Flavija, cara Augusta i dr.


25/46

24

Svrha je obrazloenja/okvira, dakle, uspostava komunikacije izmeu subjekta

putopisnog diskursa i onoga kome je putopis namijenjen o emu e biti rijei u poglavlju o

naslovljeniku.

6.2.

Itinerar: topografija svetih mjesta

Openito je itineraroznaka za putni vodi sgeografskom kartom i potrebnim podacima

te sadri razraen plan putovanja. Kada je rije o knjievnopovijesnoj retorici putopisa,

itinerarij obuhvaa obavijesti o odabiru i slijedu putnikih postaja, vremenu i nainu

putovanja(Duda 1998: 101).Znaenjska struktura knjievnog putopisa ogleda se u odreditu

i upostajama do njega pa je odabir puta legitimacijski in.Nije nevano kada se, kamo i zato

putuje pa hodoaenje u Svetu Zemlju nije isto to i diplomatsko putovanje u Mletke ili Rim.

Ve smo u prethodnom poglavlju rastumaili razloge Pletikosina dolaska u Izrael pa emo rei

neto o nainu kretanja.

Putopisac na hodoaenje po Svetoj Zemlji kree iz sredita, grada Kalvarije

Jeruzalema. Iz njega se putovanje odvija zrakasto u svim smjerovima(Pavlovi2010: 147).

S obzirom na to da je 1752. boravio u samostanu sv. Groba u Jeruzalemu, razumljivo je da je

upravo taj grad ishodina toka za sva putovanja. Putopisac se ne kree takoda kronoloki prati

Kristov ivot nego prati uhodane hodoasnike staze:

Jeruzalem Sion

Jeruzalem Dolina JoafatDolina Gehena (Hinom)Maslinska gora

JeruzalemBetlehemHebron45

JeruzalemJordan

JeruzalemEmaus

Jeruzalem Sv. Ivan in MontanaBetlehemDakle, subjekt kree iznova iz Jeruzalema kao grada Kalvarije, preko Maslinske gore

kao mjesta muke i uskrsnua Kristova, do Betlehema kao mjesta Kristova roenja pa do Emausa

kao mjesta prepoznavanja Uskrsloga. Neka su od posljednjih poglavlja posveena Isusovom

prethodniku sv. Ivanu Krstitelju, a kako hodoae zavrava ne znamo.

45Pletikosa nije iao do Hebrona, alije, imajui na umu naslovljenika, tj. komunikacijsku usmjerenost putopisa,opisao dionicu koju nije sam proao.


26/46

25

6.3.

Subjekt putopisnog diskursa

Subjekt putopisnog diskursa obuhvaa funkcije putnika, promatraa i pripovjedaa:

Putnik doivljava situacije koje se razlikuju od onih u domovini, promatra stjee iskustvo

drugoga koje je nuno za usporedbu, a pripovjeda otvara diskurzom mogunostkontekstualizacije (Duda 1998: 83). Sve kategorije knjievnopovijesne retorike putopisa

(obrazloenje/okvir, itinerar, leksikon/katalog, dotematizacija, pria i naslovljenik) na neki

nain otkrivaju subjekt putopisnog diskursa te ga (ne)izravno karakteriziraju. U ovom emo

poglavlju ukazati na to kako subjekt doivljava sebe u stranom prostoru, a kako pripadnike

drugih narodnosti i vjeroispovijesti s kojima se susree.

Legitimacija subjekta putopisnog diskursa uPutovanjutrojaka je:46

a) mi katolici

Ovi grad zove se Svet od svi naroda ne samo krteni, nego i od udija i Turaka,

koga svetinja pristoji se samo nami katolikom, koji sami uivamo plod skrovnosti u

njemu od naega Spasitelja dilovani.(str. 37)

b) mi redovnici

Jo od onoga godita 1746., kada general naega s. reda pisa po svi provincija

(str. 21)

c) mi iliri

I vele da je ovdeprinio sve Sveto pismo iz udinskoga u jezik latinski, grki i na

iliriki.(str. 119)

Trajno je obiljeje hrvatskih putnika u inozemnome svijetu nacionalnalegitimacija pa

tako ni Pletikosa ne proputa u nekoliko navrata ukazati na to odakle dolazi, a i svjestan je

komunikacijske usmjerenosti putopisa na hrvatskog itatelja.47Slijedi nekoliko primjera:

46Pletikosa je desetljee mlai od Filipa Grabovca i Andrije Kaia Mioia,a sva su trojica kolovana i zareena

u samostanima unutar franjevake provincije Presvetog Otkupitelja. Pojedini su franjevaki samostani: u

Makarskoj, Zaostrogu i ivogou te Sumartinu bili kulturna i duhovna sredita itave regije u ranom

novovjekovlju. Veina pisaca tog vremena i prostora pripadala je franjevakom redu (usp. Duki 2007: 85) pa

moemo rei da legitimacija subjekta putopisnog diskursa proizlazi upravo iz tih injenica. 47Zanimljive su primjedbe i asocijacije kojima dovodi u vezu jeruzalemske motive s hrvatskim prostorima ili

ljudima, uzimajui u obzir 'horizont oekivanja' hrvatskih itatelja i istodobno se legitimirajui kao pripovjeda

osvijetene nacionalne i geografske pripadnosti, te procjenjuje znaajnim spomenuti pojedinosti koje on i njegovimplicitni itatelj prepoznaju kao 'vlastite'/'svoje'(Pavlovi 2010: 152).


27/46

26

1. Ovo sveto misto Getsemani bi kupljeno sa svom njivom i vrtlom od gospode Pavla,

Antona i Jakova bratje, sinova Augustina Brajkovia iz Sarajeva, i darovano naim

redovnikom,(str. 90)

2. Odovlen povrativ se uz iste skale do 48 skalina, nadesnu nahodi se jedna kapela gdi je

grob s. Josipa, zarunika Gospina, i s. Simeona, koga je tilo u Zadru.(str. 85)

3. I zato Isus ree apostolom: 'Spomenite se ene Lotove', emu i ja prilaem spominjui

se i druge prilike, to sam vidio u Zaostrogu 1745., gdi u peini naoe u pustoi u

kamenu dvoje eljadi okamenjene(str. 142)

Prema Dudi se odgoj putopiev, naobrazba, putniko iskustvo, predrasude matine

sredine, osobno raspoloenje, literatura za put i knjievna kompetencija nalaze u istome

kovegu. (usp. Duda 1999) Zanimljivo je primijetiti da izmjetanje subjekta putopisnogdiskursa iz matinog prostora te potekoe koje ga koe ili usporavaju u eljenom kretanju

donose na vidjelo razliite stereotipe, autopredodbei heteropredodbe.Putopisi su nerijetko

bogata vrela za imagoloka istraivanja, tj. prouavanje knjievnih predodbi o stranim

zemljama i narodima (heteropredodbe) teo vlastitoj zemlji i narodu (autopredodbe) (Duki

prema Pijovi2011: 17). Pri tome su autopredodbe gotovo uvijek pozitivne, a heteropredodbe

najee negativne, a s obzirom na legitimiranje subjekta putopisnog diskursa kao krana-

katolika, moemo izteksta izdvojiti sljedeeprimjere vezane uz odnos subjekta prema drugimvjeroispovijestima/narodima u Svetoj Zemlji:48

a) krani: idovi

O idovima se putopisac izraavapozitivno kao odabranome narodu koji polae prava

na Svetu Zemlju (za razliku od Arapa i Turaka), ali i negativno kada pie o Isusovu ivotu ili

dugotrajnim sukobima krana i idova u Svetoj Zemlji poput onoga u kojem su, pie Pletikosa,

idovi potkupili pau u svrhuzabrane procesije na Cvjetnicu:

Ali sotona podbuni udije ter Turkom rekoe da je protivna njihovu zakonu i da jedan

put mogu osvojiti grad. Meuto podmitie pau, kojizabrani da se ne ima initi godine

1648. I tako ostade.(str. 106)

48Valja imati na umu da je Pletikosin putopis izvor brojnih autopredodbii heteropredodbite da bi za iscrpno

imagoloko istraivanjePutovanjabio potreban zaseban rad. Budui da su temelji Dudine analize putopisne grae

naratoloki, a time i moje analizejer se upravo na njegov rad ponajvie oslanjam, umanjena je mogunost sloenijeimagoloke analize.


28/46

27

b) krani: muslimani (Arapi)

O Arapima se putopisac izraava gotovo uvijek negativno kao uzurpatorima Svete

Zemlje te razbojnicima kojih se valja paziti:

I tako ista zemlja ostade prez kraljestva i popovstva, podloena pod orujem

neprijatelja, vladana velikim progonstvom, jer naseljena pukom neharnim, itetena

sveernim zasidam Araba razbojnika, koji rane se i uzdre tuom mukom otetom.(str.

33)

c) krani: muslimani (Turci)

S obzirom na injenicu da je Sveta Zemlja bila pod Osmanskim Carstvom do 20. st.

oekivano se putopisac esto susree upravo s Turcima te katkad detaljno opisuje na koje sunaine preotimali kranskim redovnicimasveta mjesta:

Onda kada car Solimanponovi grad i opasa zidom, ostadoe izvan grada, i tako stisnuti

od zuluma i musevede, to ono neprijatelji s(vete) vire progonie. I ne mogui oli ne

tijui plaati, izvadie ode ferman od cara izgnati uboge redovnike, a oni se

ugospodariti.(str. 79)

Negativni stavovi prema Turcima u okrilju su stereotipa koji turska osvajanja vidi kao

kaznu za kranske grijehe:

Ali je od Turina u miru posidovan za pogrdu grija nai(str. 37)

Meutim, ne proputa putopisac pohvaliti ono to je dobro poput, primjerice, injenice

da grob Davidov Turci dre uvelikom potenju(str. 78). Spominje putopisac turske obiaje,

ali i preuzima u svoj iskaz turske lokalne predaje pa ak i heteropredodbe o emu e biti rijei

kasnije u radu.

d)

rimokatolici: protestanti

Uprvome dijelu putopisa spominju se protestantski sveenici koji s Pletikosom putuju

do Svete Zemlje. Putopisac nabraja sve sveenike-suputnike imenom pa tako i reformate. Ne

iskazuje nikakve stavove prema svojim protestantskim suputnicima, a u drugom ih dijelu knjige

ne susree i ne spominje.


29/46

28

e)

rimokatolici:pravoslavni krani49

S obzirom na trajne napetosti meu kranima zbog sukoba oko uprave nad svetim

mjestima, moemo u tekstu vidjeti brojne primjere u kojima subjekt putopisnog diskursa

negativno opisuje istonekranske zajednice:

zato zloba grka zabranjiva, nenavidei da je ova svetinja pod naom oblastju.

(str. 51)

Negativan je prema Armenima i Grcima za to daje konkretne razloge kao to je,

primjerice, oteenjespomenika:

tako su ostale do danas, premda nerazboriti devocion Grka i Armena odbijajui

itetili su mnogo kako i ine.(str. 90)

Takoer, navodi i ozbiljnije optube u kojima tvrdi da Abisini i Grci varaju hodoasnike

u svrhu zaradeto dri krajnje neprimjerenim:

Odoklen poznae i isti Turci da se ovi oganj ini za veliki dobitak to im donosi i zato

itom se smiju i rugaju tome ognju, i zato govore da zakon krstjanski nijepravi, budui

se stavio na imbena udesa. Ali ne imadu ovoga sumnjenja od nas Latina, jer govore

isti: 'Franki su pravi krstjani jer se od nji ne uje nikakva himbena dilovanja ni privare'

drei da je veliki grihi malo slagati, a kamoli varati u svetim stvarima50(str. 60)

O pripadnicima se istonih kranskih vjeroispovijesti putopisac katkad izraava i

pozitivno i to uglavnom kada je rije o skrbi za pojedinu crkvu/kapelu:

Ovde je 7 godin protenja, a dre ga Grci u veliku potenju.(str. 63)

Spomenuli smo da je putopisni tekst osim za predodbe o stranim narodima, izvrstan

izvor za iitavanje predodbi koje subjekt putopisnog diskursa ima o vlastitom narodu i zemlji,

49 krstjani izmatici Grci, Armeni, Sorijani, Gofti, Abisini, orijani (str. 54). Grkih pravoslavaca ima

najvie od svih krana u Svetoj Zemlji, dok je Armenska pravoslavna Crkva jedna od najstarijih kranskih

zajednica. Sorijani, kako ih Pletikosa naziva, jesu pripadnici Sirijske pravoslavne Crkve (jakobiti), Gofti su

pripadnici Koptske pravoslavne Crkve, a Abisini Etiopske pravoslavne Crkve. (usp. Tomaevi2010)

50Koncept se autopredodbe/heteropredodbene odnosi samo na to kako subjekt putopisnog diskursa prepoznaje

ili opisuje neku osobu/grupu ljudi koju promatra nego i na sva druga svjedoanstva od strane nekog drugog

promatraa, a koja putopisac preuzima u svoj tekst. U konkretnom su primjeru vidljive autopredodba iheteropredodba subjektova, a preuzete iz turske perspektive ime se istie objektivnost.


30/46

29

ali ponajvie o vlastitoj vjeroispovijesti, to je logino s obzirom na prirodu njegova putovanja

te ne injenicu da je Pletikosa katoliki redovnik. Tako, ne zaboravlja spomenuti da su na

brodovima kojima plove u Svetu Zemlju vojvoda od nave i od vojnika, mornari i vojnici, svi

Dalmatini (str. 26) ili, primjerice, da su procesije koje se odravaju u naim gradovima takoer

lijepe. Meutim, punoje prostora posveeno ukazivanju na nedostatkeizmatikai heretikau

odnosu na rimokatolike: katolici jedini batine pravo na Sveti Grad, bolje skrbe za svete

lokacije, ne varaju niti lau te jedini mogu prizvati udo kao to je nebeski oganj ili kia nakon

procesije na Cvjetnicu, i sl.

6.4.

Leksikon (katalog)

Leksikon je postupak strukturiranja obavijesti o zemljopisno-kulturnom podruju koje

je putopisom obuhvaeno(Duda 1999: 122). On je potreban jer se obavijesti o proputovanom

podruju moraju nekako strukturirati i to je elementarni postupak putopisnog teksta.Piui o

lokalnoj povijesti i kulturnoj batini, subjekt putopisnog diskursa stvara kulturni katalog i

upuuje ga matinoj sredini. S obzirom na to da je izravno vezan uz subjekta putopisnog

diskursa, leksikon je oblikovan i perceptivno i ideoloki, a obavijestikoje implicitni itatelj

saznaje moemo podijeliti na:

Kulturnopovijesne obavijesti

One obuhvaaju putopievo poznavanje povijesti, umjetnosti i kulturne batine. U

Putovanju Pletikosa itatelju nudi mnogo povijesnih informacija, od povijesti Izraela i

Jeruzalema do pojedinih crkava i kapelica, esto parafrazirajui povjesniare poput Josipa

Flavija ili oca crkvene povijesti Euzebija, ali i Biblije koju dri jednako vjerodostojnim

povijesnim izvorom:

Stari Jeruzolim stao je uzmnoajui se u svojoj svitlosti i diki vie 1500 (iljadu i

pet stotin) godin, doklen Nabukodonozor uze ga orujem i, porobivi, opali ga

ognjem, kako je pisano u Knjiga etvrti kralja, a do 70 godina bi sagraen od

udija, kako pie Esdra u Drugi knjiga. (str. 35)

Obavijesti o svijetu prirode

One su uPutovanjumalobrojne te je uvijek rije o opisu svete lokacije poput vrela,

rijeka, zdenaca i sl. vezanih ponajvie uz Isusov ivot. Iako je, prema Dudi, ova vrst obavijestinajee najliterarniji dio leksikona, Pletikosini su opisi prirode turi i nisu literarizirani. S


31/46

30

obzirom na to da se Dudin zakljuak temelji na analizi romantiarskih putopisa, razumljivo je

da u Putovanju ne moemo naii na literarizirane obavijesti o prirodi. To je u skladu s

injenicom da prirodapostaje predmetom detaljnijeg opisivanja tek u romantizmu.51

Obavijesti o svakodnevnom ivotu

One nude informacije o suvremenosti (ponaanje, navike, politika, mentalitet). U

nekoliko navrata pie putopisac o ivotu stanovnika pojedinih gradova i sela. Primjerice, pie

da su stanovnici Betlehema veinom katolici koji izrauju krunice i kriie koje potom prodaju

hodoasnicima te se ne elebaviti poljoprivredom jer im Arapi pljakaju usjeve. Takoer, pie

o politikim (ne)prilikama i zavadama poput one u gradu Hebronu u kojem ive Turci i Arapi

koji su naoruani iu zavadi s jeruzalemskim paom:

Pribivaoci su Turci o(li) Arapi na boj estoki i ima vie od iljadu sabalj, i uaju

se odmetnut od paejeruzolimskoga, i sve su u zavadi s Jerozolimci. Ima u njemu

i udija i ristjana, a zovu i nas da uinimo manastir i da privedemo katolika, ali

znamo da to ine za svoju fajdu, a ne za dobro hotinje, i zato nee.(str. 125)

6.5.Dotematizacija

Dotematizacija je nadogradnja osnovnog putopisnog izlaganja. To moe biti osnovna

misaona nadogradnja kao manja tekstualna cjelina koja pretendira na autonomiju poput

jezinih:

Ova brdo zove se Gora maslinska, jer je nakieno dubravom maslina uokolo, i

jest ovo brdo oliti gora via od ostali brda oliti gora (to razum rei visine oliti

glavice), koje su uokolo Jerozolima i ini mista, jer kad piem i reem ovo ime

gora, razumim rei brdo a ne dubrava, kako se mnogi varaju u nai strana i razume

dubrava kad se ree gora.(str. 100)

ili povijesnih crtica uPutovanju:

Ovo misto, posli nego osvoji Svetu Zemlju Turin i istira soldan egipatski

krstjane, bilo je plandite kozje od godine 1187. tja do godine 1621. Nita ne

manje ili bi redovnici iz Jeruzolimana post Svetoga kantati veernju i kumplitu

51U romantizmu se pejza prvi put pojavljuje i kao samostalna tema. Rije je o doivljenom pejzau, prirodi kojaodraava pjesnikova raspoloenja iosjeaje,pejzau kao ogledalu due.


32/46

31

() Reene pak godine 1621. otac p. f. Tomas iz Navare, budui gvardijan u

Jeruzolimu, posli nego imade doputenje Svete kue u Nazaretu, i oisti je i metnu

pribivat redovnike. () Ali domalo uzbuni sotona one seljane i obsidoe crikvu

da isiku redovnike, koji zatvoriv se unutra branie se dok dopade glas u Jeruzolim

i dotrkae age i veliki Turci i otee i, i povedoe sobom u Jeruzolim.(str.147)

Meutim, u ovome eradu, kada govorimo o nadogradnji osnovne strukture putopisnog

teksta, viepozornosti biti usmjereno na anrovsku kontaminaciju i intertekstualnost.

6.5.1. anrovska kontaminacija

anrovska kontaminacija podrazumijeva proimanje putopisa i drugih anrova. U

sluaju PletikosinaPutovanja rije je o kranskim legendama te brojnim lokalnim predajama,posebice povijesnim i etiolokimkojima se objanjava postanak i imenovanje naselja, brda,

rijeka, izvora i sl. Vano je napomenuti da se putopisac katkad ograuje od predaja to ih je

uo52 (kau, vele, rekoe mi i sl.), a katkad predaje potkrepljuje utjecajnim i

vjerodostojnim izvorima (nita ovde ne meem iz moje glave izmiljeno, nego slidei istoriju

f. Petra Mleia, str. 58). Katkad putopisac istrauje propitujui istinitost lokalne prie, kao

to je sluaj s legendom o etiri stupa koja oplakuju muku Isusovu u crkvi sv. Jelene u

Jeruzalemu (Tako i ja budui tio, anci je dobro sam razgledao po vrimenii vidi da suze

samo liti kadno sunce potee vlagu iz zemlje,str. 43), a u sluaju predaje ostablu smrdljike

koje postoji od poetka svijeta, putopisac iskazuje potpunu nevjericu (ali je muno virovati,

str. 127).53 Djelo sadriveliki broj predaja i legendi od kojih neke putopisac samo spominje, a

neke donosi u cijelosti:

52Ovo moemo tumaiti dvojako: da se putopisac ograuje od lokalnih predaja ili da, pak, koristi uobiajeneuvodne formule za predaju (pria se, rekoe mi, veli se, ljudi kazuju, neki misle, uo sam, stara je

tradicija i sl.).

53 Predaja kao usmenoknjievni anr eli pruiti zbilju, stvari koje su se doista dogodile, zahtijeva to od

pripovjedaa i sluatelja/itatelja. Predaja pretendira na istinitost, ona predstavlja znanje naroda za razliku od bajke

koja jeplod svjesne umjetnike mate. Mogli bismo rei da je stvarnost za bajku poezija, a za predaju historija.

Predaje nemaju markantni internacionalni karakter (kao bajka), na nju utjeu elementi etnikog, nacionalnog,

regionalnog te predaja donosi konkretna imena, vremena i mjesta. Legende i krae legendarne strukture najee

su iz podruja kranske duhovnosti i vezane su preteito uz oudotvorenja mjesnih zatitnika, biblijskih likova ikranskih svetaca te se njihova vjerodostojnost, kao i u sluaju predaje, ne dovodi u pitanje (usp. Botica 2005:


33/46

32

Predaja o zazidanim vratima zvanim Aureakoja e ostati zazidana dok se ne pojavi

kranski kralj, novi vladar cijeloga svijeta. (str. 36)

Legenda o stupovima koji oplakuju muku Isusovu (str. 43)

Dvije predaje o svetome ognju (str. 58) Predaja o samostanu u koji ne smiju ui Turkinje jer bi u roku od godinu dana umrle

(str. 72)

Legenda o kamenu koji je progovorio na Isusovu zapovijed (str. 76)

Predaja o crkvi sv. Tome u koju ne smiju ui nekrteni jer bi na mjestu umrli (str. 76)

Legenda o pohlepnom hodi kojemu se ukazala Blaena Djevica Marija (str. 86)

Predaja o ljekovitom stablu (str. 89)

Predaja o postanku i imenovanju izvora Siloe (str. 94) Predaja o imenovanju sela zlog via (str. 108)

Predaja o smrti Turaka koji su spalili Gospino ljekovito drvo (str. 109)

Legenda o crkvi koja se nije mogla nadsvoditi na mjestu Isusova uzaaa (str. 101)

Predaja o postanku grada Hebrona (str. 124)

Predaja o stablu smrdljike koje postoji od poetka svijeta (str. 127)

Legenda sv. Longinu, rimskom vojniku koji je kopljem raspetom Isusu probo bok (str.

42)

Legenda o lancu sv. Jurja koji lijei od mahnitosti(str. 123)

Legenda o Adamovu stvaranju na Damascesnskoj njivi (str. 125)

Funkcija je legendi i predaja u Putovanju nadopunjavanje povijesnih podataka.

Putopisac ih katkada donosi u cijelosti te navodi izvor kao dokaz vjerodostojnosti. Kada,

primjerice, pie o Gospinoj crkvi u dolini Joafat, podatke o crkvi upotpunjuje legendom o

pohlepnom hodi kojem se u snu ukazala Gospa, a preuzima ju iz pera jeruzalemskog

gvardijana oca Quaresmija.

Pletikosin selektivni pristup legendama i predajama, gdje se od pojedinih ograuje,a

vjeruje istorijama koje su potkrijepljene provjerenim izvorima (jeruzalemski gvardijan otac

145). Iako se u teorijskoj literaturi legenda i predaja formuliraju kao usmenoknjievni anrovi u iju se

vjerodostojnost ne sumnja, vidljivo je iz teksta da subjekt putopisnog diskursa katkad propituje lokalne historije.


34/46

33

Quaresmio, sv. Nicerof, o. f. Petar Antonijo Mlei i dr.), svjedoi o brizi za povijesnu

vjerodostojnost.

6.5.2. Intertekstualnost

Ve smo u poglavlju koje se bavi putopisnim okvirom spomenuli brojne tekstove koje

je putopisac itao tijekom pripreme za hodoae: putopise, povijesne i svete knjige, zapise

jeruzalemskih gvardijana, svetaca, rimskih careva, i dr. te ih uklapao u pripovijedanje i

opisivanje. Koristio je putopisac, dakle, raznovrsnu literaturu za oblikovanje vlastitoga teksta:

a) Biblija: Knjiga postanka, Druga knjiga o Kraljevima, Prva knjiga o Makabejcima,

Ezekiel, Ezra, evanelja, Djela apostolskai dr.

b)

Zapisi svetaca: sv. Jeronim, sv. Augustin, sv. Beda asni, sv. Nicefor, sv. iril, sv.Epifanio, sv. Paulin, sv. Vilibaldo i dr.

c) Vodii, putopisni i povijesnizapisi o Svetoj Zemlji: Bonifacije Dubrovanin, o.p.

Petar Antonijo Mlei, putopisac Ivan Zvallardo, Tomo Babi, mletaki kroniar

Sanuto, jeruzalemski gvardijan Quaresmio Maleo, kriarski kroniarFulcher, car

August i dr.

Intertekstualni se postupci uPutovanjujavljaju u obliku citata i parafraze, ili, pak, kao

preuzimanje tema, motiva, likova ili anrova. esto putopisac citira i parafrazira navedene

autore za potkrjepuvlastite 'objektivnosti'(Pavlovi2010: 155):

a) Od ovog mog Svetoga pie i sveti Pava k Korintjanom od uskrsnutja Isusa ovako:

'Pak bi vien od Jakova'(str. 92)

b) S. Jerolim pie da ovi apostol, budui se ovde uklonio u vrimemuke i smrti naega

Spasitelja, zavitova se da nee nita okusit dok ne vidi svoga milog metra

uskrsnuta.(str. 92)

Kada je o temama, motivima i likovima u Putovanjurije, oekivanose preklapaju s

temama, likovima i motivima iz svih navedenih tekstova spomenutih u djelu. Roenje, ivot,

muka, smrt i uskrsnue Kristovo glavna su poveznica izmeu Putovanja i ostalih tekstova.

Preuzimanje, pak, anrovavidljivo je u preuzimanju pojedinih legendi i predaja iz pera nekih

od navedenih autora. Tako, primjerice, preuzima putopisac u cijelosti, iz pera sv. Nicefora,

legendu o mjestu na kojemu su idovi htjeli sasjei i spaliti tijelo Gospino (str. 82). Valjda

ukazati na injenicu da neka sveta mjesta nije Pletikosa obiao nego informacije o njimapreuzima od drugih autora: Ja naprid odovlen nisam bio, nego u tota upisat kako po drugi


35/46

34

knjiga(str. 123) to nam govorida putopisac tei za potpunou, odnosno eli itatel

jakov pletikosa

Documents