JEREMY NAYDLER - EGIPAT HRAM UNIVERZUMA

PredgovorNaslov ove knjige preuzet je iz odlomka Corpusa Hermeticuma, zbirke mistinih tekstova koji se pripisuju Hermesu Trismegistosu, Triput velikom Hermesu, kojega su Egipani poznavali kao Thotha, najmudrijeg od bogova. U razgovoru s uenikom Asklepijem, kojemu opisuje simboliko znaenje Egipta u duhovnoj povijesti svijeta, Thoth kae:Egipat je slika neba, ili, tonije govorei, u Egiptu su sva oitovanja snaga to vladaju i koje su

aktivne na nebu prenesena na nie mjesto. ak i vie od toga, ako se kae itava istina, naa je zemlja hram itavog univerzuma.1Trismegistos govori ove rijei uvodei u proroanstvo, razloeno u dva dijela. Prvo govori Asklepiju da e doi vrijeme kada e Egipat, hram univerzuma, biti naputen. Ljudska bia postat e umorna od ivota i prestat e univerzum smatrati vrijednim potovanja i uenja. Religija e se osjeati kao teret i ljudi e mraku davati prednost pred svjetlom. U to vrijeme bogovi e napustiti ljudski rod i vie se nee uti njihovi glasovi. Zemlja e postati neplodna, zrak bolestan i ustajao; na taj e nain staro doba pasti na zemlju.Iako je proroanstvo prividno povezano sa sudbinom Egipta, ono obuhvaa vei povijesni proces od antike egipatske civilizacije.Egipat - hram univerzumaTaj povijesni proces protee se i u nae vrijeme i doista se ini da opisuje sudbinu Zapadne civilizacije. Moda ne grijeimo kada njegove rijei pripisujemo Egiptu kao razdoblju sutinski razliitom od naeg vremena. Kada se borimo sa smislom istroene bogolikosti i okuenog svijeta, osjeam da je prvi dio proroanstva ispunjen: Egipat je prestao postojati!Ali tada dolazi drugi dio. Kada sve to proe, kae Trismegistos, obnovit e se ljudska svijest o svetom. uenje i tovanje ponovno e ispuniti ljudska srca. Nastupit e ope buenje prema boanskom koje e uzrokovati da ljudska bia jo jednom pjevaju neprekidne hvale i blagoslove. To e dovesti do novoga roenja svemira, svete obnove prirode ispunjene strahopotovanjem. Sve je to utvreno unutar okvira proroanstva o Egiptu, ali postalo je oito da sudbina Egipta ukljuuje ne samo sudbinu Zapadne civilizacije (na koju niti jedan dio modernog svijeta nije ostao imun) nego takoer i svu prirodu.Suoeni smo ovdje s idejom ogromnoga kozmikog ciklusa unutar kojeg Egipat ima posebnu simboliku vanost, ali koji takoer ukljuuje i nae vrijeme na poseban i znakovit nain. Jer danas ivimo na onoj spojnoj toki kada je prvi stadij ciklusa -naputanje hrama-vidljivo dovren, ali drugi stadij - obnova hrama - tek zapoinje. U obliku proroanstva, Egipat u odreenom odnosu predstavlja itavo ovjeanstvo i itavu prirodu. U civilizaciji i duhovnom ivotu antikoga Egipta neto je dovedeno do izraaja te je takvo za sve nas u odreenom trenutku nae evolucije. Drevni Egipat iskristalizirao je u sebi vrhunac ovjekova duhovnog postignua i odnosa spram prirode, tako da to postaje djelom nae kulturoloke biografije.Odgojeni smo u uvjerenju da naa era zapoinje s Grkom na jednoj strani i s narodom Izraela na drugoj. Grci su nam dali znanost i razum, narod Izraela monoteizam. Na taj je nain dua Zapada skovana pomou herojske antipatije prema prijanjoj epohi iracionalnog praznovjerja i razuzdanog poganizma. To je, meutim, slika naeg kulturnog identiteta koji je prolaskom vremena svePredgovorGrci nisu u tolikoj mjeri zapoeli novo razdoblje znanosti i racionalizma ve su iskliznuli iz stiska starijih nazora ili ak providnosti, uvari koje su u antikom svijetu bili Egipani i prema kojoj je znanje o duhovnim moima koje proimaju svemir bilo ustrajno i paljivo njegovano. Kako su Grci oslabili veze s tim starijim, usklaenijim modelom svijesti, morali su se intenzivnije usmjeriti na najjae ljudske osobine logike i osjetilne percepcije. Slino tomu, narod Izraela nije pronaao svoju monoteistiku religiju u duhovnom vakuumu, ve u zupcima kotaa antikoga panteistikog suglasja. S politeistikog stajalita, religija naroda Izraela bila je neshvatljiv minimalizam kojeg je ak i narod Izraela jedva shvaao, a prihvaali su ga jedino putem bolnog, esto i nasilnog procesa ponovnog ureenja.Tradicionalna biografija zapadnjakog uma, koja nae korijene vidi u Grkoj i Izraelu, ne daje nam potpunu sliku. Cjelovita slika mora ukljuivati svijet iz kojega su Grci i narod Izraela krenuli. Dua Zapada starija je i mudrija nego to mi vjerujemo. U dananjem naporu ponovnog zadobivanja dubina due, nuno je stoga da usmjerimo nau pozornost na plamteu kulturu koja je leala s druge strane idovsko-grkog horizonta. inei to, ne samo da poinjemo obnavljati misao o naem irem identitetu, nego takoer stjeemo sigurniju perspektivu o putu razvitka kojim smo polako i nesmiljeno kroili jo od tih vremena.Egipat nas doziva kao izgubljeni dio nas samih. Pokuavajui dosei novu osjetljivost prema

duhovnim moima to proimaju nae ivote, Egipat nam neizbjeno dolazi u arite pozornosti. Otkrivamo daje tamo novi i ivi dijalog izmeu neplodne duhovnosti modernih vremena i duhovnosti antike, pregrkog i preidovskog svijeta. Moda emo na na moderan nain shvatiti da ulazimo u podruja iskustva prema kojem su Grci i narod Izraela osjeali nelagodu, ali s kojim su Egipani bili potpuno bliski. Zbog toga je nastavak dijaloga s drevnim Egipanima od neprocjenjive vanosti. Iako je njihovo doba prolo, oni ipak mogu postati nai sudrunici i vodii ako se odvaimo krenuti prema vlastitoj budunosti.Egipat - hram univerzumaNaa modema svijest nije jednaka antikoj. Trebali bismo je nauiti potovati kroz dugaak proces razvitka. Da bismo danas obuhvatili drevnu egipatsku duhovnost, trebali bismo zanemariti znaenje pridano neobinom povijesnom procesu koji predstavlja kulturoloku biografiju Zapada. Vanost antikog Egipta danas poiva u injenici da nas on podsjea da naa moderna kultura ima dublje korijene nego to moemo pomisliti, dublje ne samo povijesno nego i duhovno. Izrezujui ovo korijenje, odlazimo k dubokom izvoru inspiracije i vodstva. Ali istodobno emo prepoznati da obnovljeni hram nee imati istu formu kao hram koji je naputen. Ne radi se, dakle, o naem povratku u Egipat. Danas imamo priliku ui u dijalog s egipatskim iskustvom, a time i s naim vlastitim duhovnim temeljima. Prepoznajui ove temelje, stvarni izazov je graenje budunosti.Za nastanak ove knjige zasluni su mnogi ljudi. Nemogue ih je sve nabrojiti. Ali posebno zahvaljujem osobama bez ije pomoi i ohrabrenja ova knjiga ne bi uope ugledala svjetlo dana. Zahvaljujem Sam Betts i Alison Roberts na itanju prvih poglavlja i na brojnim korisnim savjetima; Vicky Yakehpar za veliku pomo u prijepisu; Barrvju Cottrellu za mnoge vrijedne komentare i za predivno izraene crtee. Zahvaljujem senzibilnom i strpljivom uredniku Cannonu Labricu iz Inner Traditions. Na kraju zahvaljujem prijateljima Louanne Richards i Ajit Lalvani koji su sluali vane dijelove knjige i koji su mi pruili neupitnu podrku.Metafiziki krajolikMETAFIZIKI KRAJOLIKBlistavo sunceOno to je u Egiptu na prvom mjestu i toliko upeatljivo jest sunce. Velianstveno je. Nije poput naeg sjevernog sunca, esto slabog i pobijeenog od oblaka. Egipatsko sunce zapovijeda niom atmosferom proimajui je svojim sjajem. To je kraljevska nazonost koja dominira itavom zemljom. Toliko isto, toliko blistavo je svjetlo koje proizlazi iz egipatskog sunca, da su antiki Egipani opaali u njemu nebesku nazonost boga nazvanog Shu (u) o kojem se govorilo da ispunjava nebo ljepotom1.Najblii ekvivalent blistavoj ljepoti Shuovog svjetla je atmosfera iznad oblaka to se moe doivjeti na visokim planinskim vrhuncima i pogledom iz zrakoplova. Grci su tu viu atmosferu nazivali eterom. To je nebeski zrak, toliko finiji ili translucentniji od obinog zraka, da su Grci smatrali da u njemu ive bogovi. Eter se moe doivjeti na planini Olimp kada se iznenada iskoi iz razine oblaka. No, u Egiptu se ini kao da itava zemlja postoji u ovoj bogolikoj atmosferi. ovjek se osjea mnogo blii nebesima, nebeskom izvoru kojiEgipat - hram univerzumase obznanjuje u sveproimajuem sunevom sjaju. Zato je mogue shvatiti kako je ova zemlja neko svojim stanovnicima bila poznata kao ta neteru, zemlja bogova.Utjecaj sunca iri se takoer i na no. Omamljujui zrak sunca zadrava istou to povlai zvijezde blie zemlji. Izvan gradova, egipatske noi pripadaju zvijezdama. itavo se nebesko tijelo nadvija nad zemlju, prekrivajui je svojim blistavim zagrljajem. Ovo tijelo pripada Nut, Shuovoj kerki.Nou je mona nazonost zvijezdama ukraene Shuove keri, kao to se njegova osjea danju. I doista! Svakoga jutra Nut raa sunce. Mitoloki postoji odnos izmeu Shua i Nut te izmeu Nut i boga sunca Ra koji, iako je otac Shua, takoer biva roen iz Nut. Proimajua kvaliteta svjetlosti koja karakterizira i dan i no povezuje ova boanstva u krug meuovisnosti.No vrhovna nadmo sunca nije upitna. Sunce je izvor ivota i amblem kreativnog duha koji proima itav svijet. Od najranijih vremena upuivane su himne bogu sunca Rau.Sjajan je tvoj izlazak, O ivue sunce, vjeni gospodaru.

Blistav si, predivan, moan,Ljubav je tvoja velika, beskrajna.Tvoje zrake obasjavaju sva lica.Tvoja sjajna boja daje ivot srcimaKada svojom ljubavlju ispuni Dvije zemlje.Moni Bog, koji je stvorio sebe,Koji je stvorio svaku zemlju, stvorio sve u njoj,Sve ljude, stada i jata,Sve drvee to raste iz tla;Oni ive kada svie za njih,Ti si majka i otac svega to si stvorio.Kada izlazi njihove te oi promatraju A tvoje zrake osvjetljavaju itavu zemlju;Svako srce klie tvom pojavljivanju Kada si izaao kao njihov gospodar.2Ovakvi osjeaji ne dolaze stanovnicima oblane, maglovite zemlje. Malo iskustva imamo o kraljevstvu iza oblaka. Udiemo guu atmosferu od egipatske. Moda bi bilo nemogue naoj modernoj, svjetovnoj, znanstvenoj civilizaciji podii se u egipatskoj klimi, jer civilizacije, kao i biljke, propadaju i rastu iz odreenog tla; rastu i razvijaju se u posebnom okruenju svjetla i mraka. U Egiptu kvaliteta samog svjetla djeluje kao profinjujui utjecaj na duhovni ivot, a antika kultura koja se tamo razvila bila je duboko svjesna svoje zahvale izvoru tog svjetla koji je Dvije zemlje [Egipta] ispunjavao ljubavlju.Rijeka i pustinjaNije samo kvaliteta svjetla imala dubok utjecaj na karakter Egipta. Takoer je vaan jedinstveni krajolik dramatinih suprotnosti, blizu postavljenih, ako ne i isprepletenih. Da nije Nila, Egipat bi bio pustinja. Da, zbog Nila je Egipat duga, duga oaza s obiljem vegetacije. Istina je da je sunce izvor ivota, ali toplina koja daje ivot i uzdiue svjetlo egipatskog sunca dobivaju na vrijednosti jedino u dolini Nila. Iza granice rijeke Gospodar ivota pri zemlju nemilosrdnom pustinjskom vruinom. Egipat je, kae Herodot, dar Nila. Plodne vode Nila transformiraju sunevu uroenu vatrenost u velikodunu dobrohotnost.Dolina Nila predstavlja udo za putnika sa sjevera. Biljke koje vidimo samo u grijanim staklenicima naih botanikih vrtova tamo rastu u izobilju: banana i datulja, mango i mogranj. Tamo ie obilie, bogatstvo zelenila. Ali ovjek je uvijek svjestanEgipat - hram univerzumada je to tek oaza. Pustinja je uvijek blizu, udaljena sedam kilometara, a negdje samo nekoliko stotina metara. U Egiptu se doista postaje svjestan strmoglavosti ivota. ivot cvjeta u toj pogibelji; cvjeta kroz milost zemljopisnih okolnosti.Tako je Egipat domain ekstrema: s jedne strane preplavljujui ivot oaze, a s druge neukrotivo neprijateljstvo neplodne pustinje. Tamo je takva koncentracija ivota, a u isto je vrijeme okruuje neizreciva sterilnost. ovjek ostaje zauen posebnom sudbinom tog krajolika koji u sebi nosi i plodnost i surovost. Ovdje, u tom jedinstvenom fizikom okruenju, postaje se blii iskustvu univerzalnih sila ivota i smrti, koje izraavaju svoje uzajamne antagonistike, ali i komplementarne uloge, nego bilo gdje drugdje na svijetu. Meusobno se nadmeu, bore, ali postoji i vrsta sklada u toj neprekinutoj tenziji sukoba jednoga unutar drugog. Niti jedno ne moe istisnuti drugo, pa ive u stanju dinamike ravnotee.Drevni Egipani svoju su domovinu nazivali Dvije zemlje. Smatra se da je to bilo podruje Delte s jedne strane i ostatak doline Nila s druge. Ali iroka i plodna ravnica Delte - Donji Egipat - i dugaka, ograniena dolina Gornjeg Egipta bile su izraaj dubljeg, pozadinskog polariteta. Od poetka je Delta podruje Horusa, dok je Gornji Egipat provincija Setha, njegovog velikog suparnika, opasnog za ivot i plodnost Nila, kojega svake godine treba pobijediti. Seth je gospodar pustinje; pustinja je njegova zemlja. Horus mu se uvijek suprotstavlja. Oni se vjeno bore, a Seth gubi bitku. Isto kao to su dvije zemlje Egipta Sjever i Jug, jednako su to plodne Crne zemlje doline Nila i neplodne Crvene zemlje okolne pustinje.Koncepcija Dvije zemlje nosi dublje znaenje od jednostavne zemljopisne podjele. U Egiptu fiziki

krajolik ima metafiziki odjek kojega su drevni Egipani bili duboko svjesni: Dvije zemlje su dva protivna no ipak uzajamnoMetafiziki krajolikisprepletena kraljevstva ivota i smrti, duhovnog i nebeskog svijeta s jedne strane te svijeta bez ivotne materije s druge.3 Nije beznaajno to to ime Horus - na egipatskom Heru -znai Onaj tko je iznad. Horus je predstavnik Neba, dok je podruje Setha neproduhovljena materija, kaos i smrt. Zato je taj krajolik ujedno raj i pakao, a oni su u meusobnoj borbi sjedinjeni u pretpostavljenoj ravnotei i reciprocitetu.Egipatsko sunce, s translucentnim svjetlom koje daje ivot i suhom pustinjskom vruinom, sadri isti polaritet. Sunce koje dobrohotno sija na rascvjetanu dolinu Nila isto je ono koje pri pustinju. Takvo boanstvo, ije je vidljivo oitovanje sunce, Ra, sadri u sebi svu dualnost. Ono je izvor i praotac onoga Iznad i onoga Ispod, Neba i Zemlje, Horusa i Setha. Svake noi Ra to potvruje ulazei, prolazei i konano nadilazei podruje u kojem se nalaze razuzdane Sethove sile - Podzemni svijet. Ovdje su Sethove sile oitovane kao suprotnost duhu koja negira ivot, ali kao takve, takoer su nuni preduvjet obnavljanja ivota i ponovnog duhovnog roenja. ak i Seth, koji je u mnogim odnosima arhetip negativnosti, utjelovljuje odreenu dualnost. Nikada nije smatran izrazito loim ili zlim, ve prije kao neophodna kozmika komponenta viena kao potpunost.Ova dvojaka Sethova osobina moe se doivjeti u egipatskoj pustinji. Ova je doista nemilosrdno vrua i nigdje se ne moe pronai zaklon od sunca. Ali u tom podruju stijena i tiine, gdje ptice ne lete, a ivotinje ne trebaju paziti na zmije otrovnice, postoji samoa koju dolina ne moe pruiti. Dolinu Nila karakterizira izrazita drutvena i prirodna plodnost. U antikim, kao i u modernim vremenima, bilo je nemogue doivjeti samou u nastanjenom dijelu doline; tamo nije bilo divljih mjesta, uma, zaklona, pustopoljina ili golemih breuljaka koji bi pruili utoite.Dolina je cjelovito obraivana. Tamo su ljudske i prirodne sfere postojanja stopljene u skladno jedinstvo, kao da suEgipat - hram univerzumadijelovi iste drutvene tvornice. Mukarci, ene i djeca rade zajedno sa svojim magarcima i volovima, sjede pod drveem sa stadima ovaca, krava ili koza. ak se i bijele aplje, okupljene na poljima - kao to su se oduvijek okupljale - mijeaju s radnicima, poput domaih ivotinja. Bogovi Egipta bijahu duhovni itelji obraene zemlje. Oni bijahu dio drutvene tvornice doline Nila - svi osim Setha. On je oduvijek bio bog otpadnik, ubrajan kada je osoba stupila izvan drutvenog jedinstva plodne zemlje u pustinju. U zastraujuim prostranstvima pustinje, putnik moe i ne mora stati na otrovnu zmiju, ali zato ne mora izbjegavati susret sa svojom samoom. Tamo, u Sethovom podruju, daleko od utvrujue nazonosti drutva bogova, ovjek moe iskusiti krajnju lienost duha, to je preduvjet unutarnje obnove.U Egiptu je ovjek pod stalnim utjecajem ravnotee i meuigre suprotnosti: ivota i smrti, obilja i neimatine, svjetla i tame, dana i noi, drutva i samoe. Svako je jasno opisano pa se vidi da antiki Egipani svijet nisu shvaali izvan dualistikih izriaja. Njihov krajolik ui metafiziku ekvilibrija i suprotstavljenih naela.4 Postizanje ravnotee Dviju zemalja, Horusa i Setha, onoga Gore i onoga Dolje, bila je sredinja preokupacija egipatskog naroda, posebice kralja. Jedna od njegovih titula bila je Dva gospodara. U instituciji kraljevstva, a time diljem itave zemlje, utjelovljeni su Horus i Seth drani u stanju ravnotee.5Poplava i suaDoivljavanje krajolika s odjekom metafizike vanosti primjenjivo je i na ciklus godinjih doba to je svake godine preobraavao zemlju. Danas to iskustvo moemornUnnch.iili.of! camn 11 ^ nnmnr raco imacrinaHip. ipr i zlilPVanipMetafiziki krajolikNila vie nije u rukama bogova, ve u rukama ljudskih bia. Egipatska godina bila je odreena izlijevanjem i povlaenjem Velike rijeke, kako se Nil nazivao. Velika se rijeka smatrala, kao i sva vizualna obiljeja antikog Egipta, tijelom boga. Njegovo ime bilo je Hapi. Obino je prikazivan s mukim i enskim karakteristikama, jer bio je majka hraniteljica obilnog ivota doline Nila. Hapi nije bio samo personifikacija rijeke. Kao da su u tim danima ljudi vidjeli kroz ivi krajolik u kojem

su ivjeli kraj i u skladu s energijama, silama i biima kojih je on bio izraz.6Zemlju s obje strane rijeke Egipani su modificirali, prilagodili i maksimalno iskoritavali godinje poplave. Usporedno s rijekom i pod pravim kutom na nju izgraeni su mnogobrojni nasipi i kanali koji su dijelili dolinu na ogromnu mreu bazena to se terasasto sputala od Gornjeg Egipta na jugu do Donjeg Egipta na sjeveru. Svaki taj ogromni bazen formirao je okvir itavog poljodjelnog podruja koje je opet podijeljeno mreom jaraka i brana, kanala i nasipa. Ciklus izlijevanja i povlaenja tako je djelovao kao naelo organizacije i podjele zemlje kao cjeline. Odreivao je poljodjelni i politiki poredak doline Nila u niz meusobno ovisnih podruja.7Zapoinjui u vrijeme zimskog solsticija, kada se Sirius uzdie iznad horizonta, nabujale vode polako bi nadirale prema Delti. Napredovanje vala vode zazelenilo bi Nil obiljem vegetacije iz ekvatorijalnih movara dalekog juga. Nekoliko bi dana Nil imao neugodan miris zbog raspadajue vegetativne materije pa bi bogovi, ljudi i demoni zastajali od gaenja.8 Sa zelenim Nilom doao bi Oziris Proistitelj, koji je smradom tjerao sve zlo prije nadolazee poplave.Nekoliko dana kasnije nastupio bi drugi val, obojen crveno, s ravim muljem to ga je rijeka donosila iz Etiopije. Ubrzo bi rijeka poplavila. Na jugu bi se Nil s dvanaest podigao na etrnaest metara, a sedam dana kasnije u Delti bi se podigaono r>cnT-r> mohra liino Rncratp. hlimUSOm isminipnp irnHpEgipat - hram univerzumabile su osobito slatke. Na antikom festivalu koji je slavio poplavu, ljudi su se obredno kupali i pili tu vodu.9 Vode bi poplavile itavu zemlju, dajui joj izgled ogromnog jezera ili mora. U prvom stoljeu je izlijevanje Nila opisao Diodor, a njegov opis jeka je Herodotovog od nekoliko stotina godina ranije.Kada se Nil izlijeva, itava je zemlja pretvorena u more, a gradovi koji su jedini ostali iznad vode izgledaju kao otoci Egeana. Tada se u itavoj zemlji prevozi vodom, a ne rijekom. Svatko tko od Naukrata kree za Memfis prolazi pokraj piramida umjesto da slijedi uobiajeni put kraj Cerkasora i delte.10Takva pojava poticala je osjeaje i straha i veselja. U Tekstovima piramida itamo kako Oni drhte, oni koji vide Veliku rijeku kako se valja; ali livade se smiju i obale rijeke cvjetaju.11Zastraujua sila nadolazee poplave unitavala je sve na svom putu, razarajui dugake obale rijeke i briui granina podruja. U sluaju prevelike poplave mogla su biti izbrisana itava sela, a stoka i ljudi podavljeni. S druge strane, nedovoljna poplava, to je bilo uobiajenije, nosila je opasnost od gladi. Takvi sluajevi mogli su biti izbjegnuti kompenzacijom iz silosa koji su uvali viak hrane od prijanjih godina. Ali nekoliko takvih uzastopnih godina ozbiljno bi zaprijetilo glau.Za razliku od rijeka Mezopotamije, godinje izlijevanje Nila bilo je predivno i uglavnom potpuno dobrostivo. Pojavljujui se u najtoplije godinje doba, poplava je bila druga potvrda mudrog ureenja univerzuma koji je stvorio ravnoteu izmeu suprotnih sila. U mjesecima koji su prethodili poplavi, mo Setha vidljivo je rasla. itava bi se zemlja osuila, tlo je pretvarano u prainu, vegetacija bi uvenula. ivotinje i ljudiMetafiziki krajolikpostajali bi tromi od vruine, a Nil je postajao sve manji. inilo se kao da e zemlja uskoro biti apsorbirana u okolnu pustinju.12 U svakom trenutku godine kada je ivot venuo, destruktivna mo Setha bila je najblie pobjedi. A tada bi vode Nila udesno poele rasti, nad vonjacima se irio val kojeg je Ra nainio da nahrani sve koji eaju, ti [Hapi] daje piti pustinjskim mjestima.13 Taj dogaaj nikada nije prestao poticati Grke da posjeuju taj kraj i promatraju to udo.Podizanje Nila je poplava koja zapanjuje one koji je vide i doima se sasvim nevjerojatno onima koji uju za nju. Jer dok se druge rijeke smanjuju u vrijeme godinjeg solsticija, postajui od tog trenutka pa nadalje sve manje i manje, samo se Nil poinje nadimati, njegove vode rastu, dan za danom, sve dok na kraju ne poplave gotovo itav Egipat.14Godinji ciklus imao je tri godinja doba: Oskudica (Shomu), od travnja do lipnja, Poplava (Akhet), od srpnja do listopada, i Izlazak ili Pojavljivanje (Provet), od studenog do oujka. Dramatino je prikazivao sredinji mit egipatske religijske svijesti - mit o Ozirisovoj smrti i uskrsnuu. Za vrijeme

sue Oziris je bio izgubljen ili mrtav. U to se vrijeme njegov sin Horus borio sa Sethom, a poplava je nagovjetavala Horusovu pobjedu. Na temelju toga se Oziris, boanski izvor plodnosti i reproduktivne moi, mogao izdii iz stanja nesvjesnosti i impotencije. Bujanje biljnog ivota koje je prethodilo povlaenju voda bilo je fizika posljedica uskrsnua Ozirisove due.15Ciklus godinjih doba bio je neto vie od izvoenja faza mita o Ozirisu. Ponovno se odnosio na proces stvaranja univerzuma. Jer kada bi Egipat bio poplavljen, itava bi se zemlja vratila u prvobitno stanje bezoblinosti to je prevladavalo prije poetka stvaranja. Povlaenje vode iEgipat - hram univerzumaponovno pojavljivanje zemlje bijae sasvim oita inscenacija, u svijetu vremena i prostora, onoga to se pojavilo (i to se vjeno pojavljuje) na samome Poetku, u prvim stadijima emanacije prostorno-vremenskog svijeta iz neprostornog-nevremenskog, duhovnog kraljevstva. Preobrazbe godinjih doba kroz koje je egipatski krajolik prolazio bile su na fizikoj razini odraz metafizikih realnosti.OrijentacijeSmjerovi istoka i zapada, sjevera i juga, u Egiptu nikada nisu bili dvojbeni. Kroz devet stotina kilometara doline Nila postoji gotovo neprekinuta konstanta sjevernog toka rijeke. Tako je zemlja podijeljena na zapadnu i istonu polovicu. Fizika podjela zemlje od strane Velike rijeke dobiva simboliko znaenje kozmikim i nebeskim dogaajem svakodnevnog roenja boga Ra na istoku, njegovim putovanjem preko nebeskog Nila (kojeg je zemaljski Nil samo slika) i njegovim starenjem i silaskom u Kraljevstvo smrti iza stijenja zapadne pustinje. Istok i zapad stoga nisu samo fiziki pravci; oni su mitoloke i metafizike orijentacije. Simbolizam sunevog dnevnog ciklusa duboko se utiskuje u egipatski krajolik. Zapadna strana doline Nila morala je biti strana pogrebnih zdanja i hramova, jer tamo, iza zapadne pustinje, Ra silazi u Podzemni svijet. Istok mora biti strana ponovnog roenja, novoga ivota, jer se svakoga jutra itava zemlja okree prema istoku, prema buenju oivljujuih zraka novoroenog sunca.No, kao to je zemlja podijeljena na istono i zapadno kraljevstvo, opisano jednako mitoloki kao i zemljopisno, podijeljena je i na sjeverno, iroko prostranstvo Delte i usku dolinu Nila na jugu. Gledajui prema jugu, dobivamo uvid u drugu tajanstvenu metafiziku zonu gdie se fizikiMetafiziki krajolikzemljovid spaja s mitolokim, kao to je to sluaj s istokom i zapadom. Izvor plodnih voda koje su natapale zemlju bio je sutinski mitoloki: Egipani su govorili da sveta rijeka dolazi na zemlju iz Podzemnog svijeta ili Dwata (Duata).16 Dwat (Podzemni svijet ipak je pogrena interpretacija) je bio podruje izmeu zemaljskih i duhovnih svjetova i - kao to e kasnije biti opisano - bio je izvor cjelokupnog ivota, zdravlja i plodnosti za fiziko kraljevstvo. Odavde proizlazi povezanost Gospodara Dvvata Ozirisa s plodnim moima poplave Nila. Gledajui prema jugu, ne podie se samo Oziris, nego i itav mit o Ozirisu.Drevni Egipani doslovno su vidjeli Ozirisa kako se pojavljuje na junom nebu u sazvijeu Oriona u razdoblju koje je neposredno prethodilo poplavi. Ali sama poplava bila je izravno navijeena pojavom Izie u zvijezdi Sirius to se prelijevala u duginim bojama, malo poslije prve pojave Oriona na junom horizontu. Govorilo se da su uzrok poplava Nila Izidine suze, prolivene zbog njezina napadnutog gospodara, koje su se u potocima izlijevale iz duginih boja te zvijezde u slabu i iscrpljenu rijeku.Ako se, gledajui prema jugu, pogled usmjeri prema Dwatu, iza njega se primjeuju zvijezde, sjeverne zvijezde koje nikada ne zalaze i koje su Egipanima stvarale kozmiku sliku vjenosti. Bio je to neprekinuti luk zvijezda kojima su se blagoslovljeni mrtvi morali pridruiti, kraljevstvo iza Dvvata, stvarno kraljevstvo duha.Osoba koja stoji i gleda prema istoku u arhetipskom je poloaju pomou kojega su se antiki Egipani orijentirali u Voljenoj zemlji (ta-tneri). Jedan od izraza za sjever u stanovitom je odnosu s rijeju koja znai pozadina glave. Rije za istok ista je kao ona za lijevo, a rije za zapad kao ona za desno.17 Niti u jednoj drugoj zemlji prostorni pravci nisu tako jasno definirani u krajoliku u kojem se ovjek orijentira kao nigdje drugdje na svijetu. Prostorni pravcipripadanje ovom krajoliku. Moe se shvatiti kako je ovaj krajolik morao njegovati veliko povjerenje

u red univerzuma: tamo je Velika rijeka, tamo je sunce koje svakog dana putuje od istoka na zapad. Bez obzira na kojem se mjestu doline Nila ovjek nalazi, on je u sreditu kria osovine kojeg opisuju Nil i njegove obale jednim krakom i putanja sunca drugim. Kad god se ovjek nalazi u dolini Nila, moe zamisliti da su antiki Egipani osjeali da se uvijek nalaze u sreditu metafizikog univerzuma.Zanimljiva je injenica da Egipani svoju zemlju nisu prepoznavali samo kao sredite svijeta nego takoer, u odreenom smislu, i kao itav svijet. Tako su svoju zemlju nazivali ono to sunce okruuje, podrazumijevajui da ona predstavlja itav planet. Razlog tomu nije bilo neznanje o drugim zemljama izvan egipatskih granica, niti je to bio milostiv ili neuvaavajui stav prema drugim stranim zemljama. Bila je to posljedica osjeaja koji je karakterizirao odnos svih antikih naroda prema zemlji: osjeaj da je u dijelu zemlje koju su nastanjivali bila nazona sveukupnost.18 Ali vie nego u bilo kojoj drugoj zemlji, zbog jedinstvenih klimatskih i zemljopisnih osobina, u Egiptu je takav osjeaj mogao narasti sa silom samooitujue istine.Meuprodirui svjetovi2MEUPRODIRUI SVJETOVIModeran putnik u Egiptu svjestan je svijeta prirode i odvojenog postojanja, to je sutinski strano svijesti antikoga Egipana. Najvie to mi moemo spoznati jest jeka onoga to je neko bio moan rezonantni krajolik. Moemo to usporediti s dolaskom u koncertnu dvoranu nakon to su odsvirani zavrni tonovi simfonije, s tom razlikom da je na dolazak na pozornicu uzrokovao utihnue tonova. Bogovi za nas vie nisu prisutni kao to su bili za antike ljude, a vano je shvatiti zato.U antikim vremenima ljudi su imali osjeaj da je u dijelu svijeta kojega su nastanjivali cjelina doivljena kao sadanjost. Svaka je zemlja bila pojmljena makrokozmiki. U makrokozmikom doivljavanju krajolika ljudi su vidjeli univerzalne, duhovne sile, aktivne i sadrane u pustinji i potopu, kretanju sunca, nebeskom svodu i kroz pojavni svijet. Fiziki univerzum imao je vertikalnu dimenziju. Dosezao je duhovne realnosti koje za modernu svijest vie nisu ivo iskustvo. Ali za antikog Egipanina metafiziki se svijet izlijevao u fiziki i proimao ga smislom.Moderna sviiest razvila se na takav nain da je pristupEgipat - hram univerzumavertikalnoj dimenziji postao manje ili vie zatvoren. Za Egipanina je svijest o vertikalnoj dimenziji bila stanje njegova ivotnog iskustva. Ali danas smo vie vezani za horizontalni nain percepcije, iz koje je iluminirajua nazonost bogova iskljuena. Prirodna posljedica tog razvitka je da smo sada mnogo svjesniji kako je dio svijeta u kojem ivimo samo dio - jedan segment cjeline. I ako na krajolik postane nadahnut simbolikom vrijednou, spremni smo otkloniti to kao neto subjektivno, jednostavno kao produkt sentimenta. Moderni racionalizam ustvruje da jedina objektivna vrijednost okoline (prirode) moe biti ekonomska. tovie, svaki dio svijeta jednak je bilo kojem drugom dijelu. I tako dolazimo do nae koncepcije cjeline sastavljajui sve dijelove. Cjelokupnost je za nas jednostavno potpunost. Ne dolazi nam vie prirodno da shvatimo sveukupnost kao uvijek prisutnu sadanjost unutar dijela, jer svaki dio svijeta doivljava se kao fragment cjeline shvaene isto kvantitativno. Moderna geografija djeluje samo na horizontalnoj razini. To je demokratizirana geografija iz koje su izostavljeni svi metafiziki i mitski elementi.Iako je moda izvan naih moi ponovno oivjeti i osjetiti antiko egipatsko iskustvo o njihovom svijetu, ipak je vrijedno barem pokuati. Ono to to iskustvo povlai za sobom nije nita manje od potpuno drugaijeg odnosa prema prostoru i svemiru.Vanjski i unutarnji svemirUsprkos trajnim naporima modernih fiziara da promijene na nain razmiljanja o svemiru, veina nas razmilja o njemu kao o spremniku ili kontejneru u kojem se nalaze fizike stvari. Svemir je shvaen kao neutralan medij bez ikakvih kvaliteta, unutar kojeg postoje objekti. Na tai sp narinMeuprodirui svjetoviocrtava u pozadini naih misli. Ali, fokusirajmo se vie na predmete koji su u svemiru nego na sam svemir.Usmjerimo li nau pozornost na svemir, bit e nam iznimno teko pojmiti ga. Doivjeti svemirska

tijela, doivjeti prazan prostor, gotovo je nemogue.1 Doima se kao da pokuavamo shvatiti apstrakciju. Da bismo doivjeli prostor, moramo doivjeti svijet objekata ili stvari. I tako otkrivamo da prije nego to su predmeti u prostoru, prostor je u odnosu jednog predmeta prema drugom.Nae moderno doivljavanje prostorno srodnih objekata je doivljaj da se oni nalaze izvan nas. Kada upuujemo na apstrakciju koju nazivamo svemir, zapravo upuujemo na stanje naeg modernog doivljavanja svijeta, to jest na stanje njegove izvan-ovdanjosti, onoga to je nama izvanjsko. Ako pojmimo prostorni svijet kao neto to je uvjetovano vanjtinom, tada je to zato to doivljavamo sebe kao vanjske promatrae svijeta.Ali prostornost se ne mora nuno doivjeti na ovaj nain. Oito je da se u antikim vremenima prostor doivljavao ne jednostavno kao vanjsko stanje objekta, ve i kao obznanjujue razliito stupnjevanje unutranjosti. Postojala su vana podruja svemira koja su u cijelosti postojala iznutra, a u kojima su prevladavali sasvim drukiji uvjeti, ali iz kojih su proizlazili vanjski svjetovi i u kojima je on sudjelovao. Indirektno, ljudska bia nisu doivljavala sebe samo kao promatrae vanjskoga svijeta. Na temelju toga to stvari imaju unutarnju dimenziju, ljudi su bili sposobni ui u njih na nain koji danas nama nije poznat i blizak.2Naravno, ova unutarnja dimenzija je simbolika ili okomita dimenzija. Ono to pripada toj dimenziji nije fiziko. Unutar nje smjeteni su nefiziki aspekti objekata koji imaju vanjski modus postojanja, takoer i nefizike sile, energije bia koje mogu, ali ne moraju, biti oitovane u vanjskom prostoru ili svemiru.Egipat - hram univerzumaUmodernimvremenimaizraenajesklonostprepoznavanju takvih unutarnjih dimenzija kao neega unutar nas. Nastoji ih se lokalizirati unutar ljudske subjektivnosti, jednako svjesne kao i nesvjesne. Nasuprot tome, u antikim je vremenima unutarnji svemir prepoznat kao objektivnost, kao neto to postoji neovisno o ovjekovoj psihi. Bilo je to kraljevstvo koje su ljudi zamjeivali ili u koje su se uputili, prije nego kraljevstvo ogranieno individualnom pa ak i kolektivnom ljudskom psihom. Ako bismo trebali ukazati na znakovitu razliku izmeu moderne i antike svijesti, bilo bi to sljedee: gdje god moderna svijest osjea da sadri u sebi unutarnji svijet, antika svijest osjea se okruena unutarnjim svijetom. Tamo gdje moderna svijest osjea predmete sadrane u vanjskom prostoru ili barem meusobno odvojene prostorom meu njima, antika svijest osjeala je da su predmeti sadravali, te su zato mogli i objaviti, unutarnji, metafiziki svemir. Bilo je to doivljavanje nesubjektivne, unutarnje dimenzije svijeta koji je hranio i odravao antiko simboliko gledite. Pad ovog naina doivljavanja svijeta, koji je doveo do toga da stvari postaju pojaano zamuene i nesposobne prenijeti bilo kakvu transcendentalnu vrijednost, nalazi se u pozadini razvoja svjetovnih, materijalistikih gledita modernih vremena. Okrenimo se sada svemiru onako kako su ga doivljavali drevni Egipani.Oitovani svemirEgipatski svemir primarno je podijeljen u tri kraljevstva: ravna, planinama ograniena zemlja, nebo iznad zemlje i atmosfera izmeu neba i zemlje. Niti jedno od tih kraljevstva nije se smatralo jednostavno fizikim; svako je oitovalo-----i. l~,^~.i, nmn^Mncf Onicari pcn'natcU evpmirMeuprodirui svjetoviznai takoer opisati svijet boanskih bia ija je priroda opisana u njihovim pojedinanim kozmolokim podrujima. Ova su podruja samo marginalno fizika, i onoliko koliko su fizika ona su i simbolika.Za Egipane je nie kraljevstvo zemlje u svojoj cjelovitosti prikazano u liku Voljene zemlje. Bilo je oslikano kao iroka naplavljena ravnica kroz ije je sredite tekla Velika rijeka; s obje strane bila je omeena planinskim lancima. Iza su bile smjetene druge zemlje Srednjeg Istoka koje su diljem egipatske povijesti postojale na periferiji egipatskog univerzuma. Egipat je bio zemlja u aritu makrokozmikog kotaa; zemlje iza Egipta nisu dobile metafiziki status kao slika neba i zbog toga im nije pripisivana nikakva kozmika sredinjost.3 Sve su one bile uronjene u jednu opu zamagljenost stranih zemalja koje su imale povrinsko znaenje u slici svijeta koji je bio sutinski simbolian.

Zemlja je bila poistovjeena s boanskim biem Gebom. U jednom tekstu doslovno je opisana kao tijelo Geba na ijim leima raste vegetacija i iz ijih rebara niu mladice jema.4 Crte 2.1 prikazuje Geba, zemaljskog boga, tijelo kojeg je prekriveno biljkama i trstikom. Na taj je nain zemlja oivljena i ima duu. Hodati po zemlji znailo je hodati po bogu.Ta slika zemlje kao boga sigurno nije zasnovana na senzualnoj percepciji, kao niti na logikom razmiljanju. To je imaginativna vizija koja vidi kroz fiziki krajolik u njegovu unutranjost. Antika egipatska teologija bila je u velikoj mjeri produkt vieg tipa percepcije koja se lako moe pogreno interpretirati kao imaginativna konstrukcija ili neka vrsta psiholoke projekcije. Ali ona se doista sastoji od imaginativnog uvida u nevidljive sile i bia koja postoje u unutarnjem svemiru kojega moramo izraziti u simbolikim likovima. Takav se nain svijesti moe doimati kao nesposobnost opaanja zemlje, ali sigurnije je rei da je naa Derceociia umnoena iskustvom koje odjekuje na dubljojEgipat - hram univerzumarazini due. Na toj dubljoj razini percepcije due, koja je razliita od osjetilnog zapaanja, kako kazuje Henry Corbin, univerzum arhetipskih slika doivljava se kao mnotvo osobnih nazonosti.5Na crteu 2.1 vidimo Geba u tipinom poloaju. Gotovo je uvijek prikazivan na ovaj nain kada je predoen kao duh zemlje. Vidimo ga u slinom poloaju i na crteu 2.2. Njegova desna noga (a esto i njegova desna ruka, kao na crteu 2.1) obino je podignuta, a on lei na lijevom laktu i na lijevoj strani stranjice. Lice mu je okrenutoCrte 2.1. Bog zemlje Geb. Papirus iz Novog kraljevstva.prema zemlji, prividno u kretnji ravnodunosti prema sudbini koja ga povlai u kraljevstvo materije. Geb se rijetko prikazuje kako gleda prema gore. Kao da je, s iznenaenjem ali i s tugom, njegov pogled uhvaen od onoga to je ispod, a ne od onoga iznad njega. Iznad njega se nalazi njegova voljena pratilja Nut, boica neba.Crte 2.2. Bog zemlje Geb u poloaju koji sugerira predaju svijetu materije.Meuprodirui svjetoviGebu kao da nedostaje vitalnosti. ini se kao da nije sposoban ustati. Ili moda kao da je tek sada doao na zemlju i pao s neke velike visine. Kako god da je prikazan, Geb simbolizira energiju koja lei iza svijeta materije, tradicionalno pasivnog u odnosu na svijet duha. U veini mitologija boansko bie povezano sa zemljom enskog je roda i prepoznaje se kao pasivno ili receptivno u odnosu na boga neba. Zanimljivo je da ne samo da je u antikom Egiptu bog zemlje mukoga roda, nego u njihovoj teologiji nema pasivnih boica. Gebov partner, boica neba Nut, energinija je od njega. Bog se na tim prikazima pojavljuje kao ovjek koji je iscrpljen nakon voenja ljubavi, to je, kao to emo vidjeti, jedan od naina na kojeg ga moemo shvatiti.Geb je prikazivan i u drugim oblijima. Najuobiajenija je forma guske, koja je bila glavna ptica nesilica u Egiptu sve do vladavine Tutmozisa III. Crte 2.3 prikazuje Geba kao Veliku gakuu ili kozmiku gusku. Kao takav, njegovo mjesto u totalnoj shemi stvari drugaije je od poloaja Geba iz prethodnih prikaza. Jer jaje svijeta u postojanjedolazi od kozmike guske. Kozmika guska pojavljuje se kao androgini Stvoritelj svjetova kakvog susreemo u heliopolijskoj kreativnoj teologiji kao Atum-Raa. Ba kao to iz gujeg jajeta nastaje ivot, tako i od boga Geba na poetku proizlazi ivot i uzima materijalnu formu.Ovi razliiti naini oslikavanja Geba ne predouju nam samo dva razliita aspektaboga, venasCrte 2.3. Geb kao kozmika guska. Papirus Userhet. Osamnaesta dinastija.Egipat - hram univerzumaprirodom politeistikog razmiljanja po kojem bilo koji bog s prividno ogranienim funkcijama ili sferom djelovanja moe biti pojmljen kao konano boansko ili izvorom sveukupnog postojanja.Nebesku boicu Nut Egipani su prikazivali kako gleda dolje na boga zemlje Geba. Obino se prikazivala kao gola ena s tijelom prekrivenim zvijezdama, kao na crteu 2.4. Prstima nogu i ruku, ispruenima prema gore i dolje, dosee etiri kardinalne toke zemlje nad kojom se nadvija njezino tijelo ukraeno zvijezdama. Dobar prikaz toga je crte 2.5, koji boicu prikazuje postrance. Zanimljivo je da se i Geb i Nut uvijek prikazuju goli, to nije uobiajeno kod drugih boanstava

egipatskog panteona. Moda je razlog tome taj da su prvobitno bili pojmljeni kao ljubavnici. Ili moda to to se ova dva boga, vie od bilo kojih drugih, bez ikakve zadrke pojavljuju imaginativnom oku; jer oni su se konano predali oitovanom svijetu i ne skrivaju nita od onih koji su sposobni gledati dalje od povrine osjetilno perceptivnog svijeta.S ovim slikama Nut samo se djelomice zadovoljavamo osjetilnim fenomenom plavog danjeg neba ili mrane zvjezdane noi. Ali ovaj nain prikazivanja nebeskog svoda nije samo imaginacija konstelacija projicirana na nebo. Vie je to vienje velikog kozmikog bia kroz koje nastaju zvijezde, planeti i sunce. Na crteu 2.4 dva bijela kruga sunevog diska mogu se vidjeti na tijelu Nut, oznaavajui stadije na svom putu. Sunev disk Nut guta na njegovom zalasku, a raa ga zorom. NutCrte 2.4. Boica Nut gleda dolje na zemlju. Oslikani koveg. Dvadeset i prva dinastija.Meuprodirui svjetovisvijet duhovnih formi, kojeg simboliziraju zvijezde i planeti. U tom smislu ona predstavlja boansku nazonost u ijem kozmikom zagrljaju poiva itav svijet. Njoj su pjevani sljedei stihovi:O, velika koja si nastala na nebu, ti si dosegla mo, ti si dosegla snagu,i ispunila svako mjesto svojom ljepotom,itava je zemlja tvoja,zaposjela sije,obuhvatila si zemljui sve stvari svojim zagrljajem.6Nut je kozmiki predstavnik boga zemlje Geba. Ako je ona Velika majka koja odijeva sva bia u njihove duhovne forme, tada je Geb taj koji im daje materijalno utjelovljenje.Crte 2.5. Boica Nut natkriljuje zemlju. Papirus Nisti-ta Nebet-Taui. Novo kralieastvn.Egipat - hram univerzumaDva boanstva mogu se vidjeti kao dva naela: nebesko ili duhovno i zemaljski ili materijalni izvor u formama. Na crteu 2.6 Geb poprima oblik zmijoglavog ovjeka pred likom Nut. Moda je to aluzija na primordijalnu prirodu boga ili moda na injenicu da su zmije bia koja ive najblie zemlji. Kako god shvatili ovo zmijsko oblije, primjeujem kako je Nut doista obuhvatila zemlju u svom sveobuhvatnom zagrljaju.Nebo i zemlja sami ne obuhvaaju univerzum. Izmeu njih postoji trei princip koji ih razdvaja i takoer posreduje izmeu njihovih energija. To je atmosfera koju su antiki Egipani poimali kao oblik boanske nazonosti - Shu. Shu je taj koji prua uvjete za oitovanje svijeta stvarajui sredinu u kojoj bilje mora rasti, ivotinje se moraju kretati, a ptice letjeti. Kroz ovu posredujuu nazonost svjetlo i dah ivota ulaze u univerzum. Tako je Shuov karakteristini pokret jednak oznaci, znaku oivljavanja vitalne energije, prikazanog tako da se ruke podiu visoko s obje strane glave, kao na crteu 2.7. Na tom prikazu Shu na glavi nosi ogoljenu palminu granicu, hijeroglif mladenake krjeposti.Amblem kojeg Shu uobiajeno nosi na glavi je nojevo pero, koje kao hijeroglif ima zvunu vrijednost shu (u). Shu je (kao boica Maat, koja dijeli isti amblem) ponekad prikazan s krilima. Crte 2.8 prikazuje ga u androginom obliku, sjedinjenog s bogom beskonanog prostora, Hehom. On klei rairenih krila izmeu likova junog vjetra (krilata lavica s nekoliko glava) i sjevernog vjetra (dvoglavi bik).Ja sam Shu, kaem, dijete Atuma.Moja odjea je zrak ivota,koji se oko mene sakuplja iz usta Amona,i otvara vjetrove na mom putu.Ja sam onaj koji ini moguimsvjetlost neba nakon tame...Meuprodirui svjetoviMoji koraci opasuju duljinu neba. irina moje zemlje je utemeljenje.Crte 2.6. Geb i Nut. Papirus iz Novog kraljevstva.

Shu je uzrok polarizacije neba i zemlje na Iznad i Ispod. Njegov ka izraz je za nain na koji se nebo dri odvojenim od zemlje, osiguravajui tako odvojenost izmeu duhovnog i materijalnog postojanja. Shuov poloaj nagovjeuje potrebu njegove stalne intervencije: kada bi napustio svoj poloaj ak i na trenutak, nestala bi dualnost koja karakterizira oitovanje postojanja, a nebo i zemlja ponovno bi se sjedinili. Na crteu 2.9 prikazan je odnos izmeu triju boanstava koja ine tri sfere oitovanog univerzuma. Prizorom dominira boica Nut, dok umanjeni Geb lei ispod nje. Izmeu njih stoji Shu podignutih ruku koje podupiru dva ovnoglava duha.Nebeska boica Nut prikazana je s veom i jaomEgipat - hram univerzumanazonou od Shua i Geba. Shuove ruke podignute su kao da je podupiru, jer boica se lako moe odrati oslanjajui se na ruke i noge, kao to se vidi na crteu 2.6. Ponekad Nut uzima oblije krave, a njezine etiri noge etiri su stupa kojima podrava nebo (crte 2.10). Potpuno je jasno da je Shuova kretnja manje u odnosu s podrkom bilo kojoj potrebi boice, a vie kao vlastiti impuls za popunjenjem prostora izmeu nje i zemlje. Na crteu 2.10 Geb vie nije prisutan. Prema jednom mitu Shu je razdvajao Geba i Nut zbog vlastite ljubavi prema kerki Nut. Ako ponovno pogledamo crte 2.9, moemo se pitati jesu li Shuove ruke podignute magnetizmom grudi i stidnice Nut? Shu ulazi u prostor stvoren Gebovim odvajanjem od Nut. Stoji tamo kao stup, pruajui se u punoj duljini izmeu neba i zemlje i potpuno dominirajuipapirusa Nesitanebtashru. Dvadeset osim ako je Geb bio pridruenmeuprostorom.Crte 2.7. Bog Shu s rukom podignutom u ka pokretu. Detalj izU usporedbi sa Shuom i Nut, Geb je iscrpljen. Ponekad je prikazan kao na crteu 2.11, ali skoro je uvijek u leeem poloaju, besposlen i prividno bez aktivne energije. Obino je mnogo manji od pratilje Nut pa se dobiva dojam kao da ga ona okruuje. Vjerovalo se da su Geb i Nut izvorno sjedinjeni u primordijalnom zagrljaju, ali teko je zamisliti da su njihovi pojedinani poloaji drugaiji,i rima dinastiia.nioi. oriie neeo ona niemu. NaMeuprodirui svjetovitaj nain njihovo odvajanje mora ukljuivati Gebovo otpadanje od Nut. Da je ovo bio sluaj moemo vidjeti na crteu 3.5 u sljedeem poglavlju.Kozmoloke slike triju boanstava sugeriraju oitu hijerarhiju u kojoj je boica neba dominantan lik. Shu i Geb kao da su manje bitni, kao da su pomonici Velike majke koja ih natkriljuje. No jasno je da Shu ima aktivnu i znaajniju ulogu od ispruenog Geba. ini se kao da je Geb izbacio svoju boansku vitalnost u materijalni svijet. Kao bog zemlje, GebCrte 2.8. Bog Shu-Heb s ispruenim krilima izmeu dva boanska vjetra. Novo kraljevstvo.Crte 2.9. Oitovani svemir obuhvaa bogove Nut, Shu i Geba. Papirus Nesitanebtashru.Egipat - hram univerzumaje najpovezaniji s kraljevstvom vanjskog, fizikog postojanja. Shu stoji izmeu ovog kraljevstva i nebeskog ili duhovnog svijeta. Ovisan je o zemlji na koju oslanja svoje noge i o nebesima prema kojima su podignute njegove ruke. Shu predstavlja u - izmeu kraljevstvo onoliko koliko odvaja nebo od zemlje, osiguravajui takoer i kontakt meu njima. Na ovaj se nain objavljuje metafizika shema u meusobnom odnosu tih boanstava i nainu njihovog karakteristinog prikazivanja. Egipatska kozmologija temelji se na podjeli oitovanog svemira u tri kvalitativno razliita podruja. Nisu to samo fizike oblasti, ve i metafizike. One su tri reda postojanja kojima odgovaraju fizika podruja i pomou kojih su simbolizirani. Prema vanosti ih moemo podijeliti na:1. Duhovno ili nebesko (Nut);2. Srednje (Shu);3. Fiziko ili zemaljsko (Geb).Fizika priroda Shuovog intermedijalnog ili srednjeg kraljevstva naznaena je injenicom da su Shuove ruke esto prikazane kao da ih u pokretu to daje ivot podupiru ovnovi duhovi. To moemo

vidjeti na crteima 2.9 i 2.12. Na crteu 2.12 ovnovi duhovi uzimaju oblije ba ptice ili due ptica.Hijeroglif ovna ima zapravo temeljnu vrijednost ba. Njihovo esto oslikavanje u srednjem podruju, koje zauzima Shu, naznaka je da se to na jednoj razini shvaalo kao simboliziranje kraljevstva due koje se nalazi izmeu duha i materije.Razmatrajui ove kozmoloke slike, postaje oito kako je antikim Egipanima fiziki univerzum u odreenoj mjeri bio transparentan s obzirom na duhovni svijet koji je leao iza. Zato bi bilo pogreno misliti da su oni fiziki svemir tumaili of;,m^ Viorr>iafniip ip da su kroz simboliku sliku iMeuprodirui svjetoviCrte 2.11. Geb, Nut i Shu. Papirus iz Dvadesete dinastije.Egipat - hram univerzumaCrte 2.12. Shuove ruke podupiru dvije ovnoglave ba ptice. Koveg iz Novog kraljevstva.snagu imaginativnog zapaanja duhovni poredak kroz fiziki uinili dostupnim i razumljivim. Ako se vodoravna zemaljska kozmologija antike pojavljuje u modernom kritikom umu kao fiziki naivna, moramo se podsjetiti da je prvenstveno u odnosu spram unutarnje, vertikalne dimenzije postojanja. Vodoravna zemaljska kozmologija bila je produkt intencija fundamentalno razliitih od onih vezanih za nau modernu kozmologiju. Nije se namjeravao prikazivati fiziki svemir, ve simboliki prikazati metafiziki red postojanja. Jer sva fizika naivnost imala je duhovnu dubinu koja je potpuno odsutna iz fiziki usavrene, ali metafiziki suhoparne moderne kozmografije. Antici su ivjeli u svijetu u kojega se moglo ui i doivjeti ga u nutarnjoj dubini; moderni ljudi, zaboravivi tu dimenziju dubine, zadovoljavaju se mapiranjem beskrajnog detalja vanjske povrine bogolikog svemira.Meuprodirui svjetoviNeoitovani svemirPredoena kozmologija drevnih Egipana nije potpuna zbog toga to vodoravna zemaljska kozmologija takoer ukljuuje daljnje definiranje mnogo suptilnijeg podruja vertikalne dimenzije koje moramo razmotriti. Crte 2.13 prikazuje boicu neba Nut. Ali ovdje nedostaju Geb i Shu. Ova slika ima novo arite u odnosu na koje Geb i Shu vie nisu striktno relevantni. Naglasak je na odnosu nebeske boice i sunanog boga Raa. Na lijevoj strani vidi se Nut kako guta sunce kada ono dosee zapadni horizont. Umjesto da se sputa ispod obzora, sunce ulazi u tijelo boice neba. Devet zvjezdanih bogova stoje tujui ovaj dogaaj. Sunce prolazi itavom duljinom Nutinog tijela za vrijeme nonih sati i ponovno se raa na istoku kao mnogo vee i zamjetljivije (na desnoj strani). Ispod je prikazano kako akali s prateim bogovima vuku barku boga sunca.Crte 2.13 detalj je Knjige dana i noi iz Novog kraljevstva koji se pojavljuje na nekim grobovima u Dolini kraljeva i na raznim papirusima iz tog razdoblja. Od posebnog je znaaja jer pokazuje drugu, daljnju dimenziju svemira, iza one koju smo dobro razmotrili. Jer unutar Nutinog tijela nalazi se nevidljivo podruje, u cijelosti izvan moi osjetilnog zapaanja. Kada sunce ulazi u to podruje, ono se vie ne moe vidjeti jer je ulo u svijet to postoji samo iznutra. Ovdje nema vanjskog svemira u kojem postaje oitovano.Gledajui s naeg modernog stajalita, sigurno emo rei: Kada mi ne vidimo sunce, vide ga ljudi na drugoj strani svijeta. Zato ono jo uvijek postoji u vanjskom svemiru, pa je u zabludi svatko tko kae da ulazi u kraljevstvo iza granica osjetilnog zapaanja. S toke gledita antikih Egipana, ozbiljno bismo pogrijeili glede sudbine sunca nakon dolaska do zapadnog horizonta. Iz duhovne i kozmoloke perspektive, ciklus sunca nije samo ciklus fizikog objekta, veEgipat - hram univerzumaCrte 2.13. Putovanje sunca kroz Nutino tijelo. Detalj iz Knjige dana i noi. Odaja sarkofaga iz grobnice Ramzesa IX. Dvanaesta dinastija.je to sutinsko mitoloki proces kojega simbolizira putovanje fizikog sunca. Njihov odnos prema osjetilnom ivotu bio je takav da vanjska perceptivna povrina fenomena bijae konstantno prodirua kako bi se koncentrirala na mitoloku jezgru dogaaja koji su za njih bili vezani. Ono to se dogaa na sunevom putovanju, ak i ako je opaeno osjetilima, Egipanima ima znaaj koji je dublji od osjetilnog zapaanja, jer sunce je vanjsko oitovanje boga. ivotni proces ovoga boga za

njih je realnost koja je odreivala ciklus sunca. Taj ivotni proces ukljuuje alternativan ritam oitovanja i povlaenja. U unutranjosti Dvvata bog prolazi kroz obnovu koja mu omoguuje da jo jednom bude roen u oitovanom svijetu.No mi u ime objektivnosti tretiramo osjetilno perceptivne dogaaje koje prepoznajemo kao subjektivne. inei to, odstranjujemo ivo srce realnosti i zadovoljavamo se praznom ljuskom to je ostala nakon to su bogovi protjerani iz iskustvenog svijeta. Osjetimo li poticaj za vrednovanjem antikog egipatskog gledita kao jedne fantazije smiljene zbog nepoznavanja fizikih injenica, bilo bi dobro pitati seMeuprodirui svjetovikoliko duboko see nae znanje. Nae neuspjeno vrednovanje egipatskog pogleda na svijet ne rezultira samo pogrenim razumijevanjem, ve takoer pomae ovjekovjeenju naeg znanja o metafizikom aspektu realnosti kojega su oni intenzivno bili svjesni i kojeg ogranieni nadzor naivnog empirizma ne moe obuhvatiti.Podruje unutar Nutina tijela, u unutranjosti neba, jest Dwat ili Duat. Vidjeli smo da bi bilo pogreno prevesti ovaj svijet kao Podzemni svijet. Sada bi trebalo biti jasno i zato. Dwat na ovoj ilustraciji nije prikazan kao da se nalazi ispod zemlje, gdje bi se oekivalo da e Podzemni svijet i biti. On se nalazi unutar tijela neba. Manje je to Podzemni svijet, a vie unutarnji svijet; to je dubok unutarnji svijet.7 Ako boica Nut, boica neba, simbolizira duhovni poredak postojanja, tada, polazei od zvijezda koje prekrivaju njezino tijelo do nevidljive unutranjosti njezina tijela, ulazimo u duhovni poredak prema kojem se vidljive zvijezde izraavaju kretnjom. Ulazei u njega, nestaju svi vanjski, zamjetljivi uvjeti.Kao to sunce prestaje biti zamjetno kada ulazi u Dwat, tako je i sa svim biima nakon smrti. Poput sunca, sva bia gube svoju izvanjsku, oitovanu formu kada ulaze u Dwat. Iako se Dvvat moe pojmiti kao vrsta mjesta, u stvarnosti je ono manje mjesto, a vie stanje postojanja koje zadobivaju stvari kada gube fiziko postojanje a prije nego ponovno ponu egzistirati. Stoga tamo odlaze mrtvi i otamo dolaze ivi. Uzdiui se na istoku, sunce je zapravo roeno iz maternice Velike boice pa su tako i sva bia djeca njezine maternice, Dvvata. Sva bia koja nastaju u oitovanom svijetu dolaze iz Dvvata. To je mjesto njihove preegzistencije, mjesto prije njihova roenja i mjesto na koje se vraaju nakon to napuste svoju fiziku formu.Bog koji predsjeda Dvvatom nije Nut ve njezin sin Oziris. On je gospodar Dvvata koji vlada ciklusima stvaranja i unitenja, roenja i umiranja, ciklusima kojima su podvrgnuta svaEgipat - hram univerzumabia. Odnos izmeu Nut i Ozirisa prikazan je na crteu 2.14, preuzetom iz mistine Knjige vrata iz Novog kraljevstva. Ozirisovo tijelo obavija se tako da mu noni prsti dodiruju glavu, dok su mu ruke podignute do vrha glave gdje pruaju potporu Nut, koja stoji drei sunev disk. Natpis uz Nut kazuje: Ovo je Nut, ona prima boga Ra. Tekst koji okruuje Ozirisov lik kazuje: Ovo je Oziris, on okruuje Dvvat.Na crteu 2.14, koji je ustvari detalj vee slike, dobiva se dojam da Oziris okruuje tajanstveno podruje izvan kojega se nalazi Nut. ini se kao da je ovisna o Ozirisu, jer su njezine noge poloene na njegovu glavu. Ovdje vidimo podruje koje je unutarnje u odnosu na Nut u smislu dubljeg i tajanstvenijeg naina postojanja. Dvvat je stvorio bog Oziris koji ga okruuje i koji se pojavljuje kao lik koji nije svjestan boice. Sadri itav unutarnji nain postojanja - to znai da ne pripada vanjskome svijetu koji je ogranien vremenom i prostorom - a ipak je temelj na kojem stoji boica. Ovdje se, naravno, prizor vie ne sastoji od bogova oitovanogCrte 2.14. Nut i Oziris. Iz Knjige vrata, odjeljak 12. Grobnica Ramzesa VI. Dvadeseta dinastija.Meuprodirui svjetovisvemira - Geba, Shu i Nut. Oziris nije alternativa i zamjena za Geba. Prije se radi o duhovnim silama, dubljima od onih koje boanstva oitovanog svemira mogu predstaviti. Dvvat kojeg Oziris okruuje duhovno je sredite, izvor svih formi, kreativnih i destruktivnih sila kojima su sve forme podvrgnute. Kao to emo vidjeti u narednim poglavljima, Dvvat je, kao Podzemni svijet mrtvih, takoer i kraljevstvo psihikih energija.Na crteu 2.14 primjeujemo jednu zanimljivost. Oziris je na slici okruen vodom. I Nutina glava

poiva na povrini mora u koje je Oziris uronjen. Ona dri sunce iznad vode, pa ono tako postoji u drugom elementu. Pogledajmo sada crte 2.15, kojega je crte 2.14 dio. Detalj je uzet s vrha, a u kontekstu itave slike ispravna orijentacija detalja je obratna. Ispod je prostor kojega zauzima sunev disk koji se protee itavom duljinom suneve barke. Nut je prikazana kako prima disk od Kheprera, skarabeja - oblije koje poprima Ra kada ulazi u oitovanje. Na bokovima Ra-Kheprera nalaze se Izida i Neftis koje nadgledaju njegovo roenje, a do njih je, s obje strane, posada suneve barke.Suneva barka stvara prostor, vrstu zranog mjehura, u moru koje se sada doima beskonanim. Suneva barka omoguuje nastajanje svijeta unutar ovoga oceana. Ocean je personificiran likom koji sunevu barku dri visoko, naznaujui daljnju razinu ovisnosti, dublji temelj za oitovani univerzum. Taj se lik zove Nun. Tekst kazuje: Te ruke dolaze iz vode. One podiu tog boga (to jest boga Ra).8 Podiui boga i njegovu pratnju na sunevu barku, ruke Nun podiu itav svemir, koji ivi u i kroz boga Ra koji daje ivot i udjeljuje svjetlost. Isti je prizor oslikan na crteu 2.16, ali s jednom bitnom razlikom. Pokret Nun - toliko slian Shuovom - sada se ini kao da stvara prostor u vodama, povuen natrag do granice svijeta. Ovo postavljanje kozmikog mora na vanjsku granicu svijeta kao da najvie odgovara nainu na koji su ga Egipani poimali.Egipat - hram univerzumaCrte 2.15. Nun, primordijalni ocean podie sunevu barku. Iz Knjige vrata, odjeljak 12. Grobnica Ramzesa VI. Dvadeseta dinastija.to je taj ocean? Kako ga shvatiti? U jedno moemo biti sigurni - antiki Egipani nisu doslovno vjerovali u postojanje vode kao to je Sredozemno more, a koje bi odreivalo vanjske granice njihovog svemira. Vode Nuna imaju suptilniji nain postojanja od voda koje susreemo u fizikom svijetu. Oba lika, Oziris i nevidljivo kraljevstvo kojeMeuprodirui svjetoviCrte 2.16. Podiui sunevu barku, Nun stvara prostor u kozmikim vodama. Papirus Khonstt-mes. Novo kraljevstvo.okruuje, prikazani su unutar ovih voda, to nam ukazuje da vode imaju tajanstveniji nain postojanja.Priroda Nuna toliko je neopisiva da je obino predstavljana u negativnim terminima - Nun je mraan, bezoblian, inertan.9 Nun je neostvareni potencijal postojanja, simboliziran bezoblinom fluidnou velikog prostranstva vode. Voda najbolje simbolizira kvalitete Nuna, jer iako je izvor ivota, bez oblika je i odreenosti. Na taj nain postoji prije svih oblika, oitovanih i neoitovanih. Nun postoji raniie od svih boe-ova.Egipat - hram univerzumaCrte 2.17. Kozmos, oitovan i neoitovan. Grobnica Setija I. Devetnaesta dinastija.ranije od Ozirisa, Dvvata i poznatog svijeta eksternaliziranog u vremenu i prostoru. U Tekstovima piramida stoji da Nun postoji prije nego je postojalo Nebo i prije onoga to je nainjeno kao postojano ili vrstoj Sutinski je Nun neprepoznatljiv i nalazi se na granicama poznatog svijeta. Nun nije bog ve je prije supstancija i otac bogova.11 Tako se ak ni za bogove ne moe rei da poznaju Nun, jer Nun je neizbjeni temelj i izvor samog postojanja.Na crteu 2.17 prikazan je odnos Nuna i itavog svemira. Ilustracija potjee s kenotafa Setija I i produkt je zrele teologije Novog kraljevstva (priblino 13. stoljee prije Krista). Prikazuje nebesku boicu Nut u njezinu uobiajenom poloaju, sa Shuom ispod nje, kako stoji na zemlji (jednostavno se upuuje na pijesak). Sunev disk Nut gleda s desne strane i on ulazi u njezino tijelo. Prolazei kroz njezino tijelo, prolazi podruje Dvvata i konano se ponovno raa. Novoroeni sunev disk prikazan je na desnoj strani ilustracije, pokraj Nutinih stopala. Ovdje se nalaze sve glavne znaajke antike egipatske kozmoloke slike: nebo, zemlja, intermedijalno podruje, sunce, Dvvat. Ali u ovu je sliku ukljueno neto to inae izostaje na slinim prikazima, a to je upotpunjuje.Meuprodirui svjetoviU desnom gornjem uglu, iznad i ispod Nutinog tijela, tekst opisuje Nun. Tekst je ovdje oito stavljen namjerno. Nalazi se izvan Nutinog dohvata. Tekst kazuje:Jednolina tama, vrelo bogova...

Kako gornja strana ovoga neba postoji u jednolinojtami,june, sjeverne, zapadne i istone granice koje su nepoznate,postavljene su u Vodama [Nun], u inertnosti.Nema tamo svjetla Ovna [tj. bog sunca Amon-Ra]:tamo se on pojavljuje -ija podruja jug, sjever, zapad i istoknisu poznata bogovima ni Duhovima,tamo nema svjetlosti.12Ako je Dvvat prvi stadij neoitovane stvarnosti, Nun je jo dalje od poznatog svijeta osjetimo zamjetnih formi. Dvvat udomljuje duhovne forme - ali sve se forme rastvaraju u mranim vodama Nuna. Sve dok je Nun bezoblina praznina ili bezdan [prvobitni kaos], nalazi se s one strane kategorije znanja. Zbog toga moe biti opisan jedino u negativnim terminima, kojima se misticizam vraa kada se kontemplira o izvoru postojanja. Kako bismo najbolje shvatili znaenje Nuna u kozmolokoj i metakozmolokoj teologiji antikih Egipana i kako bismo potpunije razumjeli ire znaenje svega o emu smo do sada raspravljali, moramo se okrenuti mitovima koji govore o stvaranju.Egipat - hram univerzumaMITOVI O KOZMOGENEZIS obzirom na prirodu egipatskih gledita, s njezinom kvalitetom i metafiziki razliitim redovima postojanja (oznaavaju ih bogovi), za oekivati je da mitovi o nastanku svijeta budu povezani s izraavanjem odnosa razliitih redova postojanja, prije nego pokuaj predoenja jednostavnog fizikog prikaza o podrijetlu svemira. Mitovi o stvaranju opisuju vertikalnu ontologiju koja se protee od najuzvienijih boanstava, udaljenih od fizikoga svijeta, kroz bogove koji su sve vie upleteni u zemaljsko kraljevstvo, pa sve do bogova koji nastanjuju ovo kraljevstvo. To znai da mitovi o stvaranju ocrtavaju hijerarhiju bia od Boga ili Apsolutnog Duha do materijalnih bia. No, to ni na koji nain nije statika hijerarhija. To je prikazano kao slijed bogova ili bogolikih stanja univerzuma koji vode do oitovanog svijeta ili onakvog kakvog poznajemo. Nain na koji se to dogaa opisan je na slikama koje predouju odnose bogova: slike stvaranja, roenja, sjedinjenja i odvajanja.Mitovi o stvaranju mogu se iitavati na barem dva naina. S jedne strane oni ocrtavaju ontologiju koja opisuje odnos vanjskoga svijeta bogova i svijeta ljudskog doivljavanja. Na taj nas nain pozivaju da zavirimo iza fizikoga, u metafiziki poredak na kojem je fiziki zasnovan i iz iiee izvora viennEgipat - hram univerzumaproizlazi. Kada bi aktivnost duhovnih bia koja borave u tim viim sferama nestala, svijet bi se tada okrenuo svom primordijalnom stanju. Postoji stalan i neophodan odnos izmeu duhovnog i prostorno-vremenskog poretka, s time da je drugi potpuno ovisan o prvome.S druge strane, budui da je proces stvaranja proces emanacije vanjskoga svijeta duha u prostorno-vremenski matriks, u ovaj su proces prostor i vrijeme nuno ukljueni, ali ne - na poetku - kao prostor i vrijeme s kojim smo mi upoznati. Mitovi o stvaranju opisuju evolucijski proces - evolucija vladajuih duhovnih stanja u pretprostornoj prostranosti i prevremenskoj vremenosti. Kako ovo shvatiti?Za stare Egipane, koji su gledali u daleku prolost, uvjeti postojanja poimani su sasvim drugaije od uvjeta koji su prevladavali u njihovo vrijeme. to su dalje gledali, tim vie im se univerzum doimao kao unutarnji. Prostornost je rastvorena u rastui unutarnji i fluidni modalitet u kojem ne postoje vanjske odnosne toke. Izvorno stanje univerzuma bilo je u potpunosti unutarnje; sadravalo je duhovna bia i kvalitete koje su ona nosila. Ako su ova bia opisana kao da imaju vanjski aspekt (primjerice Ra kao izvor svjetla koje daje ivot, Shu kao sjajni, zrakom ispunjeni prostor, ili Tefnut, njegova pratilja, kao vlaga), onda taj aspekt treba shvatiti kao oitovanje kvalitete koja je izvorno neoitovana. Drugim rijeima, svjetlo, zrak i vlaga postojali su na duhovan i bogolik nain. Oni nisu bili svjetlo, vlaga i zrak kakve mi danas poznajemo, jer svijet je tek trebao nastati.

Egipani su takoer drugaije osjeali i prirodu vremena. Pratili su je sve dalje u prolost. Vrijeme, kao i prostor, odbacilo je svoju vanjtinu. U dalekoj prolosti vrijeme nije bilo odreeno godinjim ciklusima Nila, Sunca, Mjeseca i Siriusa. Nije jo dobilo vanjske odnosne toke i mjereno je u odnosu na slijed bogova koji su vladali nebeskim Egiptom.Mitovi o komogeneziOvo razdoblje bogova nazivalo se Prvim vremenom. Bilo je to vrijeme prije vremena koje je trebalo nastati u zemaljskom smislu. Kao to su definirali ontologiju, mitovi o stvaranju takoer su opisivali metafiziku povijest izlijevanja Boanstva ili Apsolutnog Duha u vanjsko oitovanje. Kroz to izlijevanje svijet prostora i vremena poprimio je sadanji oblik. Antiki egipatski mitovi o stvaranju stoga su potpuno razliiti od moderne znanstvene kozmologije iz koje su isputeni svi odnosi prema vertikalnoj dimenziji i koja - zbog pokuaja tumaenja stvaranja svemira iz isto materijalistike perspektive - nije sposobna pojmiti svemir u prvobitnom duhovnom stanju.1U antikom Egiptu postojalo je nekoliko mitova o stvaranju iz nekoliko kultnih sredita. Nae istraivanje naglaava tri najvanija mita o stvaranju koji su u velikoj mjeri djelovali na arhetipske modele na kojima su zasnovane druge razliite kozmogonije (naprimjer ona Amona u Tebi). Svi zajedno, oni stvaraju lijepu i potpunu priu o nainu na koji su shvaeni neoitovani i oitovani svjetovi. Te tri kozmogonije razvijaju se kao kultni centri: tri boga - Ra, Thoth i Ptah - smjetena su u Heliopolisu, Hermopolisu i Memfisu. Odnose se na heliopolijske, hermopolijske i memfijske mitove o stvaranju ili kozmogeneze, ali treba se uvijek sjetiti da ono to ih razlikuje nije toliko injenica njihove emanacije iz razliitih mjesta, ve izraavanje razliite perspektive kultova bogova tovanih na tim mjestima. Svaki od bogova imao je posebnu ulogu u panteonu bogova koja se odraavala u razvoju boanskog u izvanjskom. Iako nije mogue odrediti vrijeme nastanka mitova o stvaranju, mogue je odrediti njihovu formulaciju i formalizaciju u specifine tekstove. Prvo upuivanje na kozmogoniju Heliopolisa pojavljuje se u Tekstovima piramida u Starom kraljevstvu. Glavni izvor hermopolijske kozmogonije ine Tekstovi sarkofaga iz Srednjeg kraljevstva. Nae znanje o memfijskoj kozmogonijiEgipat - hram univerzumapotjee iz tekstova Kasnoga razdoblja, za koje se smatra da su kopirani iz ranijih izvora Novoga kraljevstva. Na taj nain tri mita o stvaranju moemo smatrati rasponom itave antike egipatske povijesti.Premda se moe tvrditi da je svaki od ta tri mita prevladavao tijekom odreenog razdoblja, to nije razlog zbog kojeg smo se na njih usredotoili. Radi se o dubljem metafizikom znaenju u tri razliita mita o stvaranju. Heliopolijska kozmogonija usredotouje se na originalni in egipatske samodefiniranosti kroz koji stvaranje svijeta postaje mogue, ali teko da se odnosi na stvaranje svijeta. Ona se u potpunosti koncentrira na duhovne dogaaje koji tomu prethode. Hermopolijska kozmogonija pak istie nain na koji je nebeska kreativna energija kanalizirana u svijet. I ona vrlo malo panje posveuje fizikoj razini, a uglavnom se fokusira na prijelaz s neoitovanog na oitovano. I, konano, memfijska se kozmogonija primarno bavi utjelovljenjem nebeskog u materijalnu formu, pozorno se bavei detaljima inkarnacije duha u materiju.Glavni protagonist heliopolijske kozmogonije je Atum-Ra, bog nadmono povezan sa suncem. Za Egipane je sunce, vie od bilo kojeg drugog kozmikog tijela, bilo slika koncentrirane snage ili moi nebeskog kraljevstva. U Hermopolisu je to bio Thoth, bog mjeseca, oko kojeg se kretala itava kozmogonija. Odraavajui svjetlo sunca u mjerenim stupnjevima, Mjesec se moe shvatiti kao kozmiko tijelo koje predstavlja prijelazno kraljevstvo izmeu neba i zemlje. Memfijska kozmogonija oslikava boga Ptaha, povezanog prvenstveno sa zemljom i materijalnom razinom. Tri kozmogonije ne smiju se smatrati meusobno suprotstavljenima ve prije kao kozmogonije koje oblikuju razvoj duha u materiju. Gledajui na taj nain, tri kozmogonije skupa tvore uzvienu imaginativnu metafiziku, usporedivu s metafizikom Upaniada.Mitovi o komogeneziHeliopolisKozmogonija koja se razvila u Heliopolisu fokusira se na stvaranje univerzuma sa specifinog stajalita sveenstva boga Ra. Od vremena Pete dinastije Heliopolis je bio glavno sredite tovanja

boga Ra. Heliopolis na grkom jeziku znai Grad Heliosa, a bog sunca Helios ekvivalent je boga Ra. Egipatsko je ime za Heliopolis bilo Yunu, esto pisano kao On ili Onnu. Bilo je prikazano hijeroglifom koji oznaava potporanj ili stup. U hramovima sunca ranog razdoblja Starog kraljevstva taj kultni predmet bio je poloen tono u sredite otvorenog dvorita u kojem je tovan bog. Heliopolijska kozmogonija stoga je kozmogonijska ili teoloka shema s bogom Raom u sredinjem poloaju.U toj kozmogoniji opis izlijevanja vjenog svijeta istoga duha u materiju zapoinje s Nunom. Na Poetku postoji samo Nun, mrane i ponorne vode koje se pruaju u beskonanost. U tom prvobitnom oceanu forme se meusobno ne razlikuju. Postoji samo prevladavajua bezoblinost koja dostie nitavnost s obzirom da se sve stvari stapaju u tom velikom moru Nuna. Mora se zamisliti kakvoa postojanja koje je prije prostora i vremena, gore i dolje, prije i poslije. Nita se ne nalazi izvan bilo ega, jer sve je priroeno svakoj drugoj stvari; zbog toga odvojene stvari ne postoje. Ovdje postoji primordijalno jedinstvo o kojemu je nemogue govoriti u negativnim terminima. A ipak slika vode nosi pozitivno opaanje Nuna kao izvora ivota. Nun je razliit i raznolik univerzum to postoji u stanju mogunosti.Primordijalno stanje kojemu je nadjenuto ime Nun ponekad je prikazano kao velika zmija. Ali ve prikaz zmije koja je mnogo manje uvijena mora biti vien kao prvo oitovanje neega iz oceana potencijala. Ova zmija zove se Nehebkau, to znai Pribavitelj ivotnih energija. U Tekstovima piramida Nehebkau govori:Egipat - hram univerzumaJa sam izljev iskonske poplave [Nun],onaj koji izranja iz voda.Ja sam Nehebkau, zmija s mnogo zavoja.2Nehebkau ima dvojaku vrijednost slinu Nunu, jer zmijski zavoji obuhvaaju ivotne energije cjelokupnog postojanja u stanje nerealizirane i neizraene mogunosti, a u isto vrijeme osiguravaju dom, zatitniki zagrljaj iz kojeg te ivotne energije mogu istjecati. Unutar zavoja zmije koja pliva u vodama Nuna poiva kreativni princip koji je iskra ivota; samo on moe osloboditi ivotne energije koje se odraavaju u skrivenoj mogunosti unutar Nuna. Egipani su ovaj kreativni princip nazivali Atum, to znai biti potpun.3 Atum i Nun su vidovi uzvienog Boanstva sadranog u mnogostrukim potencijalima postojanja unutar njih samih. No, Atum je naelo koje inicira pokret od mogunosti do ostvarenja, od iznutra prema van. Atum je taj koji aktivira ivotni potencijal Nuna i provodi ga u djelo. Na poetku je Nun mirovao u vodama u stanju pasivnosti ili inertnosti jer ni na to nije mogao stati.Bijah sam u vodama, u stanju inertnosti,prije nego sam pronaao neto na to bih stao ili sjeo, prije nego je Heliopolis bio utemeljen.4Na crteu 3.1 prikazane su vode koje poprimaju oblije velike zmije u kojoj Atum samuje, s licem okrenutim prema dolje.Atum izvorno nije razliit od Nuna. Takoer se ne razlikuje ni od zmije. U Tekstovima sarkofaga Atum kae:Ovio sam se oko sebe, Bijah okruen mojim zavojima, Onaj tko je nainio mjesto za sebe usred nienih zavoia.5Mitovi o komogeneziCrte 3.1. Atum unutar zavoja zmije. Papirus iz Devetnaeste dinastije.Ali dok sebi pravi mjesto unutar zmijskih zavoja, Atum poinje definirati sebe kao neto drugaije ili razliito. Tako se i unutar voda Nuna Atum poinje razlikovati od tih voda. Samodefiniranje Atuma unutarprimordijalnog oceana prvo je kozmiko djelo koje uvodi niz kreativnih inova pomou kojih ureeni svijet izranja iz originalnog oceana ili ponora.U inu samodefi-niranja Atumova se priroda mijenja. Atum nije vie samo potpunost svega to jest u vodama Nuna. Atum je in pomou kojeg sve to jest nastaje. A budui da sve to jest nije drukije od Atuma, nastanak toga nije drugaiji od Atumovog. Na taj je nain Atumov in samostvaranja istodobno in stvaranja svijeta. U tom inu roeno je naelo Postanka, a Atum se

naziva Kheprer, Onaj koji nastaje. Iz stanja istog postojanja Atum uzima model Nastanka i u tom trenutku zapoinju taj proces i promjena (iako ne proces i promjena u vremenu kakve mi poimamo).Kheprer, Onaj koji nastaje, simboliziran je skarabejem, zbog njegove prividne sposobnosti spontanog regeneriranja iz kuglice balege. Na crteu 3.2 Atum - jo uvijek u zavojima zmije kojoj sada nie mnogo glava - s licem okrenutim prema gore, privlai sebi skarabeje. Radei to, privlai sebi mo stvaranja, asimilirajui tako energiju Postanka. Na ovaj nain Atum izranja iz voda Nuna i oslobaa se zavoja prvobitneEgipat - hram univerzumaCrte 3.2. Atum, jo uvijek u zavojima zmije, privlai sebi Kheprera. Iz Knjige o onome to je u Podzemnom svijetu, odjeljak 6. Osamnaesta dinastija.zmije. Atumovo izranjanje oslikano je na dva naina. Prvi ga prikazuje kao zemlju koja izlazi iz vode. U smislu Prve zemlje ili Primordijalnog brda, neto se kruto oformljuje usred, sveproimajue fluidnosti velikog oceana.Pozdrav tebi, Atume! kazuje himna iz Tekstova piramida,Pozdrav tebi, Kheprere, samostvoreni! Uzdie se u svojem imenu Visokog brda. Nestaje u svojem imenu Kheprera.6Izranjanje Atuma kao visokog brda simboliki je ponavljano svake godine kada bi se prva zemlja pojavila iznad poplavljenih voda Nila (simboliki Nun).Druga slika Atumova pojavljivanja jest njegovo oslobaanje od zmijskih zavoja. On mora prerezati zmiju u bici tijekom koje Atum mijenja oblije u maku ili mungosa kako bi ubio zmiju. To se moe vidjeti na crteu 3.3. Kada Atum ubija zmiju, iz njezinih kolutova nie sveto egipatsko stablo - Stablo svijeta, u ijim granama nastaje itav svijet.in nicanja i nastanka Stabla svijeta, u onom trenutku kada Atum pobjeuje zmiju, odgovara uzdizanju Prve zemlje izMitovi o komogeneziCrte 3.3. Atum u obliju make ubija zmiju. Papirus iz Novog kraljevstva.voda ponora. To je naplavljivanje trstike na obale Prvobitnog brda. Trstika puta korijenje i raste. Iz okolnoga mraka dolijee ptica svjetla, svjetlea ptica velikih krila koja sjeda na trstiku. Ta predivna i zaudna ptica to donosi svjetlo u tamu prvobitna je forma boga Ra. Po nekim verzijama svjetlea ptica slijee na sveti Benben kamen (rije benben u egipatskom se jeziku dovodi u vezu s izljevom) koji oznaava izvorni stup ili potporanj koji u Starom kraljevstvu postaje kultni objekt boga Ra. Svjetlea ptica koja sjedi na vrhu Prve zemlje moe se vidjeti na crteu 3.4.Ovo su dva uzastopna bogojavljanja Atuma: prvo, kao vrstoa unutar fluidnosti, odreenje unutar beskonane mase Prvobitnog oceana, i drugo, kao svjetlo koje sija u tamu nepostojanja. Jednako kao to se pojavljivanje Prvobitnog brda ponavljalo svake godine s poplavom, tako se i osvjetljavanje svijeta simboliki ponavljalo svakog jutra s pojavljivanjem nakon none tame.Egipat - hram univerzumaKheprer je povezan s pojavljivanjem svjetla kao i s izranjanjem zemlje. Ali, vezano za pojavu prvoga svjetla, Kheprer je povezan s Raom, boanstvom vidljivim u suncu. Zbog toga to Atum privlai sebi energije Kheprera, on se prikazuje kao Ra. Zato u Knjizi mrtvih itamo:Ja sam boanska dua Ra koja proizlazi iz Nun... Nastao sam iz sebe usred Nun,u tome je moje ime Kheprer.7Na taj je nain Atum trostruk: Atum-Kheprer-Ra. Ovatransformacija Jednog uCrte 3.4. Ptica svjetla sjedi na trstici koja raste na piramidalno oblikovanom Prvobitnom brdu. Papirus Anhai. Dvadeseta dinastija.Tri - tonije govorei Jednog u etiri, ako ukljuimo Nun - nije podlona definitivnoj logikoj analizi. Moramo se oduprijeti naoj elji za daljnjim pojanjavanjem. Samo tako krenut emo prema naprijed, prema fluidnom nainu egipatskog miljenja i istini kako su je oni doivljavali.Ova materija drevne egipatske kozmogonije toliko je daleko od grube fizike realnosti. Ona je pokazala modernoj zapadnjakoj svijesti da bi pokuaj ukomponiravanja podvrgnute materije u

skladni sustav predstavljao odvajanje od njezina ivog sadraja. Moramo usvojiti vie organski nain razmiljanja u kojem se misaoni sadraji pretau, a ne stoje jedan izvan drugog. Nun je Atum; Atum je Ra; Atum-Ra jeMitovi o komogeneziNun; a ipak su Nun i Atum oito razliiti. I doista, njihova indirektna razliitost je injenica koja ini da se Atum razlikuje od Nun. Ali u tom inu samorazlikovanja pokree se Atum i postaje Kheprer - pokret se upotpunjuje kada Kheprer postaje Ra. Ra je, recimo to tako, kraj tog procesa: etvrta hipostaza Jednog Boanstva. Ali Ra je u stvarnosti nazoan i aktivan u procesu vlastitog samorazvitka. U sljedeem odlomku izraen je predivan, meusobno zagonetan odnos njih etvero.Ja sam Atum u podizanju.Ja sam jedini Jedan.Nastadoh [Kheprer-Ra] u Nunu.Ja sam Ra u njegovom podizanju na poetku...Ja sam Veliki Bog koji je nastaopomou njega (Kheprer t'esef),Nuna, to jest, koji je stvorio njegovo imeSupstancija [ili Otac] bogova, kao bog.8Ovakav tekst zasluuje najdublje razmatranje. To je visoka metafizika prije u mitolokom nego u apstraktnom obliku, prizorite postavljeno za stvaranje bogova. Kao kreativno naelo, Atumova priroda je takva da on udi izraziti svoju kreativnost. Izraavanje kreativnosti nuno je za njegov identitet. Atum mora biti produktivan, mora izliti svoje postojanje u svijet.Ja sam onaj koji je nastao kao Atum.U Heliopolisu je mojfalus postao ukruen.Primio sam ga i doao do orgazma.Na taj su nain roeni potomci istih roditelja.9Motiv masturbacije naznaka je Atumove androginosti. Atum je Veliki On-Ona koji je sposoban oploditi i zaeti, a potom i roditi.10 Drugim rijeima, naelo dualnosti je izvanEgipat - hram univerzumaAtuma. On postoji na nedualistiki nain, u podudarnosti sa svojom unutarnjom jedinstvenom prirodom.in izbacivanja sluzi ili pljuvanja moe se usporediti s masturbacijom.Ispljunuo si Shu. Iskaljao si Tefnut. Poloio si svoje ruke oko njih kao ruke kapa je tvoj ka roen u njima.11Oba lika izraavaju drukiju vrstu djela od Atumovog originalnog nastanka kao Kheprera. Ovdje se radi o inu stvaranja prije nego o samodefiniranju ili samodiferencijaciji. Bogovi Shu ili Tefnut razdvojeni su od Atuma zbog toga to on mora staviti ruke oko njih da bi izlio u njih svoj ka. Atum je taj koji ih ini ivima pa njihova odvojenost od njega ne ukljuuje potpunu neovisnost. Kada bismo upotrijebili jezik srednjovjekovne skolastike, rekli bismo da su Shu i Tefnut razliite sutine ovisne o Atumu zbog njihovog postojanja; njihov odnos prema Atumu usporediv je s odnosom anela prema Bogu u tomistikoj teologiji. U antikim egipatskim svetim tekstovima bogovi su openito prikazani kao udovi Boanstva. Tako na poetku, kada kontemplira o stvaranju univerzuma, Atum kazuje Ponoru [Nun]:U oputenom sam stanju i vrlo umoran, moji ljudi jo nisu oblikovani; da je zemlja iva razveselila bi moje srce i oivjela moje grudi.Neka moji udovi budu okupljeni da ga stvore i neka ta velika klonulost bude rasprena.12 Da bi zemlja (materijalni svijet) i ljudi (sva bia) nastali, Atum prvo mora sakupiti svoje udove - drutvoMitovi o komogenezibogova. Samo onda kada su Atumovi udovi skupljeni, zemlja moe biti stvorena. U ovom tekstu pronalazimo i jaanje ideje da se razlog za stvaranje nalazi u Atumovoj nepotisnutoj kreativnosti. Boanska priroda nastoji se izraziti, nadii prvobitno stanje samoe, jer samo tada doivljava potpunu radost.

Stvaranje Shua i Tefnut kljuni je korak u procesu evolucije svijeta. Shu, kao to smo vidjeli, predstavlja naelo zraka ili prostora. U jednom tekstu Shu kae: Ja sam taj prostor koji se ostvaruje u vodama, / Ja nastadoh u njima, ja sam rastao u njima, / Ali ja nisam izruen boravitu tame.13 Shu je prostor, ali ne onakav kakvog mi doivljavamo, jer univerzum tada jo ne postoji. Shua prije trebamo pojmiti kao naelo kroz koje se iz bezoblinosti primordijalnog jedinstva izdie forma. Kroz Shua Atum moe izraziti svoju kreativnu volju i dovesti u postojanje bogove i oitovani univerzum. Boica Tefnut je povezana s vlagom u smislu vlane vulve; njezino znaenje u terminima sekvenci stvaranja jest u tome da je ona enski partner Shua. Androgini i biseksualni Atum, koji predstavlja naelo primordijalnog jedinstva, stvara iz sebe dualnost. Shu i Tefnut predstavljaju pojavu dualnosti - u obliku seksualnog polariteta - iz jedinstva. Ne samo da su oni Dva (meusobno razliita), nego su i razliitost iz izvornog Jednog. Na taj nain Jedno postaje Tri. U kasnom papirusu Nesi Amon, ovaj numeroloki aspekt vrlo je jasan: Ja odaslah od sebe bogove Shua i Tefnut te od Jednog postadoh Tri.14Prvi stadij u procesu stvaranja tako ponavlja originalni proces samodiferencijacije unutar Jednog. Kao to se Atum razlikuje od Nun (Jedan = Dva) i time postaje Kheprer (Jedan = Tri), naelo stvaranja, tako ovdje Atum stvara Shua-Tefnut (Jedan = Dva) koji utjelovljuju u sebi naelo dualnosti (Jedan = Tri), sada izraeno seksualno, a time i kao stvaralaka mo.Egipat - hram univerzumaKroz seksualno sjedinjenje roena je nova generacija bogova. Na taj nain dolazimo do tree faze u procesu stvaranja. Prva faza bila je samodiferencijacija kreativnog naela unutar prvobitnog Jedinstva (Jedno). Druga faza bila je samostvaranje iz ovog kreativnog naela (Atum) od Dva (Shu i Tefnut) koji je izvan Jednog. Trea faza u stvaranju bogova u skladu s naelom dualnosti jest utjelovljenje bogova Shua i Tefnut. Proces stvaranja sada je toliko daleko od uzvienog Boga da Atum nije izravno ukljuen.Iz seksualnog sjedinjenja Shua i Tefnut roeni su Geb i Nut. Geb je zemlja, Nut je nebo, ali ne bismo trebali o njima razmiljati kao o nebu i zemlji kakve kasnije doivljavaju ljudska bia. Jer Geb i Nut roeni su zajedno u ljubavnom zagrljaju. Zemlja je izvorno sjedinjena s nebom. Izmeu njih nema prostora; oni ine jedno bie, jo uvijek nerazdvojeno jedinstvo, pa zato moramo zamisliti stanje koje je vladalo prije nastanka svijeta. Jo nije bilo oitovanog univerzuma.Moe se vidjeti da univerzum bogova u ovoj fazi, s roenjem Geba i Nut, sada odraava potpuno razvijeno primordijalno jedinstvo Boanstva, jedinstvo Geb-Nut koje odgovara Rau:NunAtumAtum - KheprerAtum - TefnutRaKada je izvorni Jedan postao etiri, postavljeni su uvjetiMitovi o komogeneziCrte 3.5. Razdvajanje Geba i Nut. Papirus Tameniu. Dvadeset i prva dinastija.Nainjeno je prizorite za sljedeu glavnu fazu: Stvaranje poretka oitovanog svijeta. To se ostvaruje inom dijeljenja, a ne spolnim stvaranjem. Na crteu 3.5 vidimo lik Shua (s desne strane, kako podie ruku ispred sebe) koji razdvaja Geba i Nut. To je potpuno drugaija slika od prethodne u kojoj Jedan postaje Dva. Na prvoj - Atum se stvara drugaije od Nun - vidimo Atuma kako izranja iz vode u formi brda. Slavei vlastitu kreativnu mo, Atum se odreuje kao razliita hipostaza boanstva. U paralelnom motivu pobjede nad zmijom, nazono je veselje u Atumovom krvavom trijumfu nad inertnim silama. U narednom stadiju Jedan postaje Dva - Atum stvara Shua i Tefnut - vidimo da Atum masturbira i pljuje Dva iz sebe. Ovdje je motiv, barem djelomino, ugodna prokreacija. Ali u sljedeem prizoru, gdje Jedan postaje Dva, u kojem Shu razdvaja Geba i Nut, imamo sliku Jednog (Geb-Nut) podijeljenog izvanjskim posredovanjem (Shu) - in koji nije izvor ugode ve izvor boli. Jer to nije voljno djelo zaljubljenog para koji bi itavu vjenost ostao sjedinjen.Kroz razdvajanje Geba i Nut od strane Shua, duhovni svijet konano ulazi u oitovanje. S nebom

uzdignutim iznad zemlie i sa Shuom koii se nalazi izmeu niih razdvaiainri ih.Egipat - hram univerzumaCrte 3.6. Nastanak oitovanog svijeta. Papirus iz Novog kraljevstva.postavljeni su uvjeti da ono to je sutinski duhovno uzme vanjski oblik. U tom trenutku bogovi (koji su vjerojatno postojali kao dio sjedinjenja Geb-Nut) dobivaju vanjski oblik; oni uzimaju formu zvijezda koje sjaje na podignutom Nutinom trbuhu: Ti [Nut] uzela si sebi svakog boga koji ima barku, da bi ih mogla postaviti na zvjezdano nebo.15Od posebnog je znaaja Raov ulazak u oitovanje u formi sunca. Roenje sunca ponekad je prikazivano kao izlijeganje ptice svjetla iz kozmikog jajeta kojeg stvara Velika gakua (kozmika guska). I ponovno je dogaaj duhovnog oitovanja portretiran kao ponavljanje ili dijeljenje onoga to je izvorno bilo Jedinstvo. Stoga je prisutan osjeaj rasq'epa koji prati dolazak u postojanje materijalnog svijeta. Slika Gebovog i Nutinog prisilnog razdvajanja pobuuje ideju da svijet nastaje na osnovi boli. Bol i patnje su ivotna stanja oitovanog svijeta.Mitovi o komogeneziOvaj je svijet prikazan na crteu 3.6. Vidimo boga Atum-Raa u njegovoj sunevoj barci kako plovi preko Nutinog tijela i kako ga s desne strane primaju otvorene ruke Dvvata. Iako je Atum-Ra stvoritelj bogova, Nut je majka svega to ulazi u oitovanje. U onoj mjeri u kojoj je Ra oitovan u suncu, njegova ker (zapravo njegova unuka) Nut je nuno i njegova majka.S nastankom nebeskih tijela koja su iznad, zemlja koja je ispod takoer uzima vlastitim pravom egzistenciju kao bie. Odsad je zemlja pozornica svake daljnje duhovne evolucije. Na zemlji se ozakonjuje naredna drama bogova, ali sada u odnosu na prostorno privremene uvjete koji su nam poznati. Od podjele Geb-Nut nastaje etvero djece: Oziris, Izida, Seth i Neftis.16 Sva ova boanstva sutinski su kozmika; svakome je pridrueno kozmiko podruje. Najoitiji je Oziris, povezan s Orionom i Mjesecom; Izida sa Siriusom; Seth s konstelacijom Thigh (na Veliki medvjed); a Neftis sa sferom neba iza horizonta. Ono to je manje oito jest da je svatko posredovanjem ishodio energije koje su Egipani doivljavali kao kozmike emanacije. Zbog toga to danas ne mislimo o svemiru kao o neemu to se nalazi izvan zemlje, teko nam je shvatiti da kvalitete dobra i zla, plodnosti i jalovosti, mrnje i predanosti, svae i pomirenja itd., mogu biti kozmike. Ali za Egipane je sve to se dogaa na razini zemlje bila doslovce slika univerzalnih sila. Priroda heliopolijske teologije jedva dodiruje svijet osjetilno perceptivnih bia. Gotovo je u cijelosti fokusirana na bogove i na osnovno pitanje o tome koliko bogova proizlazi iz Jednog.S genezom devet bogova iz Jednog upotpunjena je stvaralaka teologija Heliopolisa. Broj devet, numeroloki govorei, jest granica koja se ne moe prijei a da se ponovno ne vrati na poetak. Vano je naglasiti da se dolaskom Horusa (dijete Izie i Ozirisa) broj bogova penje na deset (to je ustvari sveti broj pridruen Horusu). Vanost broja deset iEgipat - hram univerzumai nu antikim egipatskim tekstovima (crte 3.7), kao i danas, simbolizira povratak na poetak; jer Horus je mikrokozmika refleksija Atuma i on je bog kroz kojeg je povratak Jednog dovren.Crte3.7. Antiki egipatski znakovi za jedan i deset.HermopolisKozmogonija Heliopolisa razvijena je u gradu koji je bio sredite kulta boga Ra, uzvienog boanstva vidljivog u suncu. Izraavala je teologiju sveenstva boga Ra prema kojoj je Atum stvoren odjednom, izriit i kreativan. Hermopolis, naprotiv, bijae glavno sredite kulta boga Thotha, iji je odnos prema mjesecu usporediv s Raovim odnosom prema suncu. U hermopolijskoj kozmogoniji, od koje nije preostao niti jedan povezan ili suvisao tekst, postoji razlika u naglaavanju koja odraava razliitost izmeu ovih dvaju boanstava.U Hermopolisu je Thoth univerzalni demiurg. Jedno od oblija Thotha bio je sveti ibis (crte 3.8). I kao takav izlegao je jaje svijeta u Hermopolisu.17 Ali u svojstvu Gospodara mjeseca i Gospodara svijeta Thothova se priroda najbolje objavljuje. U tom karakteru najjasnije je prikazana razlika izmeu Atum-Raa i Thotha, koja predstavlja razliite aspekte boanske kreativnosti.

Kao bog mjeseca, Thoth (kao to je esto sluaj s bogovima mjeseca) je posebno bio vezan za regularnost i red univerzuma. Jedna od njegovih titula bila je Onaj koji procjenjuje na nebu; onaj koji broji zvijezde; brojitelj zemlje i onoga to je u njoj; mjeritelj zemlje.18 Vjerojatno je njegovo eeioatsko ime Diehuti ukljuivalo pojam mjeritelj.19 KaoMitovi o komogenezitakav poprima znaenje boanskog uma, univerzalnog naela kojeg su Grci nazivali Logos. I doista, Plutarh ga kasnije opisuje najbogolikijim od bogova, jer on je taj aspekt uzvienog boanstva koji kanalizira izlijevanje boanske energije prema naelima sklada i proporcije, tako da svijet nastaje kao organizirani svemir.20 Zato je njegov enski dio (ili pratilja) Maat, naelo reda, istine i pravde. Kao i Maat, Thoth je prenositelj nebeskih sila. On usmjeruje njihov ureeni izraaj u nia kraljevstva.Crte 3.8. Thoth kao sveti ibis i kao babun s mjesecom na glavi. Novo kraljevstvo.Thoth se ponekad prikazuje kako usklauje vagu u prizoru Vaganja srca. U toj ulozi uglavnom ima oblije babuna. Na crteu 3.9 preminula osoba klei na lijevoj zdjelici vage pokraj Maat, dok je njeno srce (u posebnoj posudi) na desnoj zdjelici vage pokraj Thotha. Izmeu njih ui zvijer Ammit koja prodire due onih koji nisu uspjeli proi vaganje. Uloge Thotha i Maat su u suglasju s njihovom preokupacijom odravanja ravnotee, sklada i simetrije. VrloEgipat - hram univerzumaje esto Thoth (u formi ibisa) prikazan kako crta sveti amblem Maat - nojevo pero (crte 3.10). Taj prikaz predivno izraava Thothov intenzivan poziv i predanost kvalitetama koje Maat predstavlja.Druga Thothova titula bila je Gospodar Boanskih svjetova. On je boanski um, kreativni instrument kojega je glas. Kroz svoj je glas Thoth kreativan. Maspero o tome pie:Za izgovorenu rije i glas vjerovalo se da su najmonije od kreativnih sila,ne one koje ostaju nematerijalne kada odlaze s usana, ve one koje suzgusnute, kaimo tako, u opipljive supstancije; u tijela koja su oivljenapomou kreativnog ivota i energije; u bogove i boice koji ive ili sustvoreni jedru* nakon drugih.Svemir stoga nastaje kroz Thotha, univerzalnu inteligenciju, izgovoreni kreativni zvuk. Univerzum je stoga materijalizirani zvuk. Zbog toga je Thoth bio bog magije, presudan za ispravnost intonacije u izgovaranju inka-ntacije. Samo ako je glas bio pravi, magiar je mogao stei kontrolu nad suptilnim formati-vnim silama prirode. Thoth je bog koji vlada tonim izra-ajem kreativne ene-rgije tako da su one oitovane kao harmonina forma, ona koja istinski odraava svoj duhovni izvor.Kao demiurg ili stvoritelj svijeta ponekad je opisan kao srce ili jezik boga Ra.21 Srce odgovara inteligenciji, jezik snazi izraavanja - to ukazuje na to da kozmogonije Hermopolisa i Heliopolisa nisu bile suprotstavljene jedna drugoj, ve da su se upotpunjavale. Svaka je isticala poseban vid boanske kreativnosti. Kao to smo vidjeli, dominantne slike koritene u heliopolijskoj kozmo-goniji podastiru prou-Mitovi o komogeneziktivnost Apsoluta. Stvaranje se pojavljuje kroz razdoblje i izljev kreativne energije izraene u liku Atuma koji ejakulira ili iskaljava. Taj vid Boanstva savreno je simboliziran konstantnim istjecanjem svjetla koje daje ivot i toplinesunca. Nasuprot tomu, kozmogonija Crte 3.9. Thoth i Maat reguliraju Hermopolisa podastirevagu. Papirus Qenna. Novo zadravanje ikraljevstvo. kanaliziranje nebeskogobilja tako da ono postaje oitovana, ureena i skladna forma. Sredite te aktivnosti su broj i mjera. Mjesec koji odmjerava sunevu svjetlost i odraava je prema zemlji u mjesenom ciklusu prirodni je in ovog boanskog aspekta. Kroz Thothovu regulatornu funkciju bogovi ili univerzalna naela vladaju svijetom te je svakom dodijeljena njegova vlastita sfera aktivnosti. Thoth otvara mjesto za svakog:Pozdrav tebi, Mjesece, Thoth,Biku iz Hermopolisa, boravitelju Hesreta,Koji otvara mjesto za bogove...

Nita nije nainjeno bez tvojega znanja.22Kao i svi mitovi o stvaranju, i hermopolijski zapoinje s Nunom, velikom fluidnou nepostojanja iz koje se nita ne moe razluiti. U sekvenci stvaranja Thoth alje iskonskiEgipat - hram univerzumaCrte 3.10. Thoth crta amblem Maat. Papirus Taucherit. Dvadeset i prva dinastija.kreativni zvuk, dovodi u postojanje etiri boga i etiri boice unutar voda. Bogovi su prikazani sa abljim, a boice sa zmijskim glavama. To moemo vidjeti na crteu 3.11, koji dolazi iz hrama File. U gornjem desnom dijelu bog Ptah stoji na podnoju simbola Maat, motrei etiri boga i etiri boice, dok ispod njih Thoth s glavom ibisa ini isto. Znaenje njihovih reptilskih i vodozemnih obiljeja otvoreno je interpretacijama. Ali ve smo vidjeli da se oblije zmije smatralo prvobitnim oblijem, pa je ona tako bila bie najblie stanju koje je vladalo na poetku. aba je prirodno bila povezana s kolektivnim ivotom to je izranjao iz vode. Stoga ove dvije vrste bia predstavljaju potencijalni ivot pretkozmikog sta