Izvorni èlanak UDK 165.1/Petriæ

Davor Baliæ, Križevci

Izvori Petriæeve Panarchije

U Panarchiji, drugom dijelu svoje Nove sveopæe filozofije,! Petriæ je izgradiovlastiti nauk o poèelu svih stvari, pozivajuæi se pritom na mnoge izvore. Ciljje èlanka prouèiti Petriæev stav prema glavnim izvorima. Time æð-mo dobitiodgovore na sljedeæa pitanja: Na koji se naèin Petriæ priklanja nekom odizvora? U kojoj je mjeri neki nauk prisutan u njegovoj misli? Je li Petriæ uvlastiti nauk izravno preuzeo stajališta nekog svog omiljenog izvora? Da lise prema nekom izvoru odnosi kritièki, zašto to èini i kako opovrgava nauks kojim se ne slaže?

Izvori su u èlanku poredani kronološki, kako je taj poredak bilo moguæeustanoviti iz horizonta Petriæevih spoznaja. Redom su prouèeni. sljedeæiPetriæevi izvori:1. Hermes 1tismegist, po Petriæu najstariji od svih mudraca;2.

Pjesme i proroèanstva Kaldejca Zoroastra;3. Predsokratovci;4. Platonov nauk;5. Aristotelov nauk i tumaèenja Aristotelovih sljedbenika, osobito Aver-roesa i Aleksandra Afrodizijskog;

6. Kršæanski izvori, pri èemu se Petriæ najèešæe poziva na apostola Pavla;7. Novoplatonovci, osobito Plotin, Jamblih, Proklo, Damascije i Mihael

Psel;8. Platonovac Gabriele Buratelli, jedini spomenuti Petriæev suvremenik.

Èlanku su pridodana i tri priloga.

Prilog 1 omoguæava uvid u sve izvore kojima se Petriæ u Panarchiji poslužio.Izvori su poredani abecednim redom. Svaka je natuknica razraðena takoda ukazuje i na Petriæevo poznavanje sastavnica pojedinog nauka.Prilog 2 bilježi èestotu svakog izvora. Uz pomoæ tog priloga moguæe je us-tanoviti u kojem uzaj~!l1nom odnosu stoje pojedini izvori. Toène spoznajeo kolikoæi osnovni su preduvjet pri ocjenjivanju kakvoæe izvora PetriæevePanarchije.Prilog 3 abecednim redom navodi sve one izvore u Panarchiji koje Petriænije uvrstio u svoj »Autorum qui hoc Novae philosophiae opere citanturcatalogus«, objavljen na neoznaèenom listu iza f. 153v.

1. Hermes 1I:ismegist

Nakon Aristotela, Troveliki je Hermes najzastupljeniji izvor Petriæeve Pa-narchije, a njegovo ime, nauk i spise Petriæ navodi èak 56 puta (Prilog 2).

1

U svojem radu koristit æu se izdanjem: Fran-ciscus Patricius, Nova de universis philoso-phia

/ Frane Petriæ, Nova sveopæa filozofija,

dvojezièno izdanje (Zagreb: Sveuèilišna na-klada Liber, 1979). Knjige Panarchije, I-XXII,nalaze se na ff. 1-48 druge folijacije.

FIWZOFSKA ISTRAŽiVANJA77.-73 God. 19 (1999) Sv. 1-2 (43-88)

D. Baliæ, Izvori Petriæeve Pa,oarchije44

Da je Petriæ bio vrlo dobro upoznat s Hermesovim naukom, dokazuju nje-govi prijevodi hermetièkih spisa koje je pridodao izdanju Nove sveopæe filo-zofije

iz 1591. godine. U Panarchiji navodi Poemander,2 prvi od spisa kojièine Corpus henneticum. Smatrajuæi ga, uz Zoroastra, »najstarijim mudra-cem prije Mojsija, i ocem cjelokupne mudrosti«,3 Petriæ se poziva na razli-èite segmente Hermesova nauka, na njegove prosudbe, svjedoèanstva iknjige (Prilog 1). »Premudri i božanski« Hermesov nauk, koji Petriæ pred-laže papi Grguru XIV. u posveti Nove sveopæe filozofije, trebao bi zamijenitislužbeno-školski prihvaæenu, a po Petriæu lažnu, protuslovnu i bezbožnuAristotelovu filozofiju.Hermes, stav je Petriæev, ispravno odreðuje odnos poèela prema ostalimbiæima kada tvrdi da ništa ne može postojati bez poèela, a poèelo »ni izèega drugog osim iz sebe sama«.4 U poèelu su »i biæa i ne-biæa«, ali narazlièite naèine: poèelo uzrokuje pojavnost biæa, dok ne-biæa posjeduje usebi kao ono što nije oèitovano svijetu.5 Ovo u Hermesovu nauku i jestkljuèni ontološki stav, na koji se Petriæ poziva. Po takvom je uvidu Hermes,misli Petriæ, vrlo blizak kršæanskom nauèavanju. Zato, odmah nakon štoiznosi ovo Hermesovo stajalište, Petriæ potkrepu tog stajališta pronalazi !lkršæanstvu, navodeæi gotovo identièan stav iz Pavlove poslanice Rimlja-nima (Rim 4,17).6 Sukladno ovakvoj odredbi poèela, ne-biæa po volji i do-broti poèela mogu postati biæima, pa se poèelo i smatra ocem: »Njegova jebit da u utrobi svojoj sve nosi i tvori«:

S Hermesovim naukom Petriæ se slaže i onda kada Hermes, nakon što jeodredio najviše poèelo, odreðuje naèin na koji ono uzrokuje pojavnostbiæa. Osim što ga naziva Bogom, ocem i umom Hermes za poèelo koristi inazive: izvor, život, možnost, svjetlo i duh,8 a time je, èini se Petriæu, obuh-vatio cjelokupno Trojstvo, sve tri Božanske osobe. Naime, um, svjetlo i duhsadržava sve stvari. Iz uma slijedi rijeè (I-.oyo<;) koju Hermes naziva sinomBožjim, a sin je, nastavlja Petriæ s tumaèenjem Hermesa, najbliži ocu. Uje-dinjenje sina s ocem rezultira pojavom duha koji sve sadržava, pa tako»cjelokupni svijet naèini otac utemeljitelj, ne rukama nego rijeèju«9 i nje-govo ujedinjenje (unio) sa sinom jest život. Sin, kao porod savršenog, i sammora biti savršen jer je nužno da proizvod bude slièan proizvoditelju.lo Kaoprvo poèelo um je postojan i ne kreæe se. Drugo poèelo, rijeè ili sin Božji,ovisi o prvom poèelu i kreæe se noseæi život. Zahvaljujuæi takvom odnosuoca i sina nastaju sve stvari.ll

Hermesov nauk o Trojstvu, smatra Petriæ, »pun je i istinske pobožnosti i fi-lozofije, te tajnu Trojstva iznosi mnogo bjelodanije negoli sam Mojsije«.12Hermesove misli sukladnije su s naukom Crkve od Aristotelova nauka otrostrukom bivstvu, pa zato Petriæ u posveti i zagovara uvoðenje pobožnogHermesova nauka u sva isusovaèka uèilišta, najbolja uèilišta ondašnjeg krš-æanskog svijeta.Za PetriÆa je neupitno da je Hermes drevni egipatski mudrac koji iznosikršæanstvu blisko uèenje. Tek je Isaac Casaubonus 1614. godine hermetièkespise pripisao nepoznatom kršæanskom autoru, a vrijeme nastanka spisasmjestio u razdoblje od 1. do 3. stoljeæa nove ere. Otada se Corpus henneti-Cltm smatra jednim od tipiènih uzoraka helenistièkog sinkretizma.13 Zato usuvremenim filozofskim rjeènicima i nalazimo uglavnom odrednice poputHennetizam ili Corpus henneticum, u kojima se upozorava na karakter ivažnost samih spisa, pri èemu se istovremeno navodi da je njihovo autor-stvo bilo pogrešno pripisivano »Egipæaninu« Hermesu. Isto tako, u istim se

FIWZOFSKA ISTRAŽIVANJA71.-73 God. 19 (1999) Sv. 1-2 (43-88)

D. Baliæ, Izvori Petriæeve Paltarchije45

priruènicima istièe da su netoène tvrdnje kako spisi potjeèu iz razdobljakoje pripada drevnoj egipatskoj mudrosti.14 Petriæ je uoèio bliskost Her-mesova s kasnijim naucima, naroèito s Platonovim naukom, no tu podudar-nost opravdava Platonovim boravkom u Egiptu, gdje je Platon »novcempribavio tajne hermetièke nauke koje sveæenici brižno skrivahu«.15 Dakle,uvjeren u drevnost Hermesova uèenja i hermetièkih spisa, Petriæ hermeti-zam smatra prethodnicom platonizma.Kada preuzima egipatsku tradiciju, Petriæ izgleda nije u potpunosti svjestanposljedica svojih pozivanja na magijsko-religijske mitove hermetizma. Nje-govo oduševljenje egipatskim izVorima, pa makar i u skladu s }catolièkimistinama, predstavlja opasnost, koju cenzor Jacob de Lugo, te bogoslovizaduženi za cenzuru na èelu s Franciscom Toledom, nisu propustili uvi-

Patricius, Panarchia XVI., f. 33va: "Hermesautem vir ingens, Patrem Deum, uti vidimus,sa:pe in Poemandro mentem nominavit.«

3

Patricius, Panarchia IX., f. 19ra.

4

Patricius, Panarchia IV:, f. 7va.

5

Patricius, Panarchia VII., f. 13vb: »Ergo in eoerant omnia. Entia ne, an etiam non entia?Utraque respondet Hermes. 'Est ipse, & en-tia, & non entia. Entia quidem fecit mani-festa; non entia veTo habet in se ipso'.« Pot-crtavanja moja.

6

Patricius, Panarchia VII., f. 13vb: "Vocatenim ea qua: non sunt, inquit Apostolus, tam-quam ea qua: sunt.« Potcrtavanje moje.

7

Patricius, Panarchia VIli., f. 16ra: "Huiusessentia est utero ferre omnia, & facere.«

Patricius, Panarchia IX., f. I8vb: "Men s verapater Deus. Iterum & in bis aliis. Omniumenim Dominus, & pater, & Deus, & fons, &vita, & potentia, & lux, & mens, & spiritus."

9 .'

Patricius, Panarchia IX., f. I9ra.

10

Patricius, Panarchia III., f. 6vb: "Necesseenim est, productum; productoris ferre simili-tudinem." Višekratne potvrde ovoga principavidi na ff: 23ra; 26vb; 27rb; 29ra; 3Ovb i 4Orb.

spisa vidi u: Baniæ-Pajniæ, Smisao i znaèenjeHelmesove objave: Uloga elemenata helmetiè-ke tradicije u djelima hrvatskih renesansnih fi-lozofa (Zagreb: Globus, 1989), pp. 24--44. Oistome vidi i u: Baniæ-Pajniæ, Duhovnopovi-jesna raskršæa: Poruke renesansne filozofije(Zagreb: Hrvatsko filozofsko društvo, 1991),p. 154 i 155.

14

Primjerice, vidi u: Joachim Ritter (hrsg.),Historisches W6rterbuch der Philosophie 3(G-H), (Basel: Schwabe & Co., 1974), s. v.»Hermetismus, hermetisch«, cc. 1075-1078,na c. 1075: "Imenica helmetizam i pridjevhelmetièki izvedeni su od imena egipatsko-heIenistièkog boga Hermesa 1tismegista kojije povezan s Theutom, otkrivaèem pisma.Nauk Pseudo-Hermesa 1tismegista sinkre-tistièko je spajanje gnostièko-helenistièke,platonistièko-pitagorovske i mistièko-kabali-stièke misli. On je ezoterièki uvod u istinskubit svijeta i u bit sila koje u njemu tajan-stveno djeluju.,,; William L. Reese, Dictio-nary of Philosophy and Religion: Eastern andWestern Thought (New Jersey: Humanitiespress; Harvester press, 1980), s. v. »Corpushermeticum", p. 108a: "Corpus helmeticumje zbir novoplatonovskih, astroloških i alke-mijskih spisa, za koje se je krivo pretpostav-ljalo da potjeèu od egipatskog ekvivalentagrèkog boga Hermesa. Stajališta hermetiz-ma, proizašla iz te grade, utjecala su na kas-nija grèka i rimska razdoblja."

15

Antun Špika, "Petriæ, opèinjen orijentalnommagijom", Dubrovnik 8/1-3 (1997), pp. 179-183, na p. 180, prijevod prema: "Patritius,magia orientali fascinatus«, u Antun Špika,Francisus Patritius eiusque doctrina de Deo,dissertatio ad lauream in facultate Philoso-phica (Rornae: Gregoriana, 1945), pars II,caput I~ pp. 56-59.

Patricius, Panarchia, XV: 33ra.

Patricius, Nova de universis philosophia,»Sanctiss. D. N. Gregorio XIIII. Poot. Max.Futurisq. Romm. Pontt. Maxx.«, posve ta jenepaginirana, a nalazi se na poèetku djela.

13

O poteškoæama koje se odnose na dataciju,pristup i odredenje karaktera hermetièkih

FlLOZOFSKA ISTRAŽiVANJA72-73 God. 19 (1999) Sv. 1-2 (43-88)

D. Batiæ, Izvori Petriæeve POIlarchije46

djeti.16 Samo pedesetak godina nakon Petriæa njemaèki isusovac, rimskiprofesor i polihistor Athanasius Kircher takoðer biva oduševljen herme-tièkim naslijeðem.17 No, njega kao najuèenijeg èovjeka baroknog Rima mi-moilaze problemi s kojima je bio suoèen Petriæ, premda je nakana u obo-jice ista: hermetizam je »jedan od naèina da se uèvrsti jedna druga linijaobrane protiv nadiruæeg od-sveæenja (desacrazione) svijeta«.18

2.

Zoroaster

Petriæ se u Panarchiji na Zoroastra poziva èak 53 puta (Prilog 2) i po tomeje Zoroaster na treæem mjestu, iza Aristotela i Hermesa. Pri tome se služinjegovim naukom, mudrošæu, pjesmama, metodom, savjetima i proroèan-stvima (Prilog 1), znaèi raznovrsnim naèinima iznošenja i obrazlaganja do-kaza. Zoroastrovim proroèanstvima on pripisuje božansko podrijetlo, pazato, »opèinjen orijentalnom magijom«,19 s grèkog na latinski jezik prevodinjegove spise, objavljujuæi ih u izdanju svog remek-djela iz 1591. godine.Koliko bitnim smatra Zoroastrov nauk, upuæuje i izrièaj koji Petriæ u Novojsveopæoj filozofiji ponavlja tri puta. Kvalifikativ »otac svekolike mudrosti«dvaput je izreèen upravo u Panarchiji, a jednom u Pancosmiji.20 Osim toga,Petriæ na više mjesta o Kaldejcu Zoroastru govori kao »Abrahamovu su-vremeniku«, te »najstarijem mudracu prije Mojsija«. Današnja pak histori-ografija, iako smatra da ne može pouzdano ustanoviti mjesto i vrijeme ko-jima Zoroaster pripada, najèešæe spominje istoèni Iran, te razdoblje od 8.do 6. stoljeæa prije Krista!1Da mora postojati poèelo svih stvari tvrdio je i Zoroaster. To poèelo on na-ziva Monadom (Monas) i Petriæ nas obavještava daje pri tome razumijevaoono što u sebi samom sadrži sve, a pritom nije sadržano ni od èega!2 Zoro-astrov monizam, oèitovan u odredbi poèela (Monas), analogan je Petriæe-vim promišljanjima o poèelu (Unum). U raspravi koja se odnosi na brojpoèela Petriæ se suprotstavlja predsokratovskim i aristotelovskim stavovimao poèelu kao mnoštvu (multitudo) i izrièito zastupa stav o Jednom kao osamo jednom poèelu (unum quod unum tantum).23

Petriæ smatra da je Zoroastrov nauk o poèelu vrlo blizak kršæanstvu, uvje-ren kako Zoroaster poznaje nauk o Jednotrojnom Božanstvu (Unatrina De-itas). Zoroaster, kaže Petriæ, u Božanstvu razlikuje troje: Monas, potentiapatris i patema mens.24 Istu podjelu Zoroaster prepoznaje i medu božan-skim stvarima.lS Da nije jedini tko u nauku Zoroastra i »družbe maga« pre-poznaje takve stavove, Petriè potkrjepljuje navodom novoplatonovca Mi-haela Psela: »Utemeljuju [Zoroaster i magi] jedno poèelo svih stvari i slavega kao jedno i dobro. Zatim štuju neku oèinsku dubinu, sastavljenu iz tritrijade. A svaka trijada ima Oca, Možnost i Um«.u

Recepcija Zoroastrova nauka po Petriæu je najuoèljivija u platonovaca.Naime, Petriæ tvrdi da platonovci nauk o razumu i umu (intellectus et mens)»crpe iz prvih Zoroastrovih izvora«, a što i nije zaèudno jer upravo od Zo-roastera »potjeèe sva mudrost o razumu«!7 Osim toga, utjecaj Zoroastrana platonovce, a naroèito na Platona vidljiv je, tvrdi Petriæ, i po tomu štoPlaton preuzima Zoroastrov naziv »ideja«. Potkrijepu te tvrdnje Petriæ na-lazi u treæem Proklovu komentaru uz Pannenida gdje Proklo navodi mjestoiz Zoroastrovih pjesama o idejama. U pjesmi se ideje spominju èak tri putai Petriæ pjesmu, »da bi stvar bila što jasnija«, prenosi u cijelosti. Otuda islijedi Petriæeva tvrdnja da je nauk o idejama tek posredovan Platonu, pa jekrivo Platona smatrati prvim uvoditeljem ideja.28

FILOZOFSKA ISTRAŽiVANJA71-73 God. 19 (1999) Sv. 1-2 (43-88)

D. Baliæ, Izvori Petrireve Panorchije47

Dakle, zahvaljujuæi poznavanju Zoroastrovih pjesama i proroèanstava (ora-cula), Petriæu je nauk Zoroastra vrlo blizak i njime se tijekom èitave Panar-chije obilato koristi. Gotovo da nema knjige u kojoj se ne poziva na nje-govo ime, pjesmu ili proroèanstvo. Kvaliteta svih od Zoroastra ponuðenihodgovora za Petriæa je u potpunosti neupitna. Po njemu, Zoroaster je is-pravno odredio poèelo svih stvari prepoznavši ga kao monadu, ali i prvispoznao otajstvo Presvetog Trojstva.

3.

Od Orfeja do Sokrata

o poèelu, pobraja ih Petriæ, govore Tales, Parmenid, Empedoklo, Demo-krit, Sokrat, te Epikur, koji po Petriæevu mišljenju s više ili manje uspjehaodreðuju narav i naèin njegova djelovanja. U naucima Orfeja, Pitagore injihovih sljedbenika Petriæ uoèava ponovno oživljavanje hermetièke i kal-dejske misli, »odsjaj« drevnog naslijeða.

tia: patrum«; Panarchia IX., f. 19vb: »...aduobus illis [Hermes et Zoroaster] quos dixi-mus sapientia: patribus«; Pancosmia V:, f.75va: "Zoroaster idem, humana: totius sapi-entia: pater...« O istome vidi u: Špika, »Pe-triæ, opèinjen orijentalnom magijom«, p. 181.

21

Werner Ziegenfuss (hrsg.), Philosophen-Le-xicon: Handwol1erbuch der Philosophie nachPersonen II (Berlin: Walter de Gruyter &Co., 1949), s. v. »Zarathustra«, pp. 931-934,na p. 931.

22

Patricius, Panarchia IX., f. 18rb: »Monas er-go, vel unitas, vel unum, & omnium entiumnumerum continet in se, ipsa a nullo conti-netur...«

23

Patricius, Panarchia III., ff. 5ra-7vb; na f.7vb.24

Patricius, Panarchia XVI., f. 33va.

25

Patricius, Panarchia XVI., f. 34rb: »1Tes igi-tur divinorum gradus fecit Zoroaster.«

26

Patricius, Panarchia XVIII., f. 4Ova: »Unumprincipium reTurn omnium constituunt. Etid, unum, & bonum, concelebrant. Deindepaternum quoddam profundum venerantur,ex tribus triadibus compositum. Qua:que au-tem trias habet Patrem, Potentiam, & Men-tem.«

27

Patricius, Panarchia XVI., ff. 33vb-34vb.

28

Patricius, Panarchia XII., ff. 25va-vb.

16

Stjepan Krasiæ, "Sluèaj Petriæ i stavljanje naIndex zabranjenih knjiga njegova djela Novade universis philosophia«, Prilozi za istraživa-nje hrvatske filozofske baštine 5 (1979), pp.85-103; Cesare Vasoli, "Frane Petriæ i her-metièka tradicija«, Prilozi za istraživanje hr-vatskefilozofske baštule 5 (1979), ppo 117-138,na p. 119: "0.0 bogosIovi Kongregacije In-deksa uvidjeli su jasno implikacije jednogprojekta, koji je u stva}i, rastvarao katolièkobogoslovIje u jednu mistièko-magijsku mag-mu, svu nabujalu od opasnih ezoterijskihznaèenja i dalekih demonijaèkih i idolotarij-skih prizvukao«; Baniæ-Pajniæ, Smisao i zna-èenje Hennesoveobjave: Uloga elemenata her-metièke tradicije u djelima hrvatskih renesan-snih filozofa, p. 24: "Za kršæanske autoreTrismegist je uglavnom paganski prorok, au-tor svetih knjiga što sadrže mudrost drevnogEgipta, koji je anticipirao kršæansko uèe-nje.«; Ivica Martinoviæ, "Petriæ i Kircher«,Dubrovnik 8/1-3 (1997), ppo 333-342, na po340: "Naime, odmah iza prijevoda Herme-sova dijaloga [Poemander] slijedi 'Scholion'sa šest teoloških prigovora Jacoba de Luga,od kojih se prvi odnosi upravo na izrièaj da'Bog jest Duh' (Deus esse Me'ntem)o.. Još višeje de Lugo zgranut nad stavom da bi 'izsvjetlosti i života' (ex luce et vita) nastao èo-vjek i nastao svijeto Ti su iskazi, kako ih cen-zor doživljava, najudaljeniji od istine kato-lièkog nauka.«

17

Martinoviæ, "Petriæ i Kircher«, ppo 333-342.

18

Vasoli, "Frane Petriæ i hermetièka tradicija«,po 1360

19

Špika, "Petriæ, opèinjen orijentalnom magi-jom«, p.179.20

Patricius, Panarchia IX., f. 19ra: "... duorumillorum [Hermes et Zoroaster] totius sapien-

FIWZOFSKA IS1RAŽIVANJA71-73 God. 19 (1999) Sv. 1-2 (43-88)

D. BaJiæ, Izvori Petrièeve Panarchije48

Petriæ je uvjeren kako je Orfej, kao »najstariji medu mudrim Grcima«,29poznavao i zastupao uèenje da su tres hypostases utemeljile sve stvari. Zatakvo uèenje doznao je u Egiptu kamo je otišao steæi mudrost, pa je zato,tvrdi Petriæ, i bilo neminovno da se upozna s Hermesovim naukom. Prem-da Orfeja i orfièki nauk smatra prije svega posrednicima izmedu naslijeðadrevne i grèke kulture, Petriæ u Panarchiji 11 puta (Prilog 1 i 2) navodi nji-hova imena. Uz pjevaèa Orfeja, te orfike, on spominje i orfièkog sveæenikaAglaofema, Pitagorina uèitelja (Prilog 1). Mnoge od Pitagorinih, Parmeni-dovih i Platonovih misli, tvrdi Petriæ, odjek su egipatskog i kaldejskognauka u grèkoj filozofiji, a to zahvaljujemo upravo orficima koji su ovodrevno naslijeðe uveli u grèku misao. Osim što govori o poèelu, Orfej pjevao prvim, od poèela stvorenim umovima, pa, ugledavši se na Kaldejce, spo-minje i andele.3O Grèki pjevaè i njegovi sljedbenici za Petriæa su iskljuèivo»spona« koja prijeèi da drevna, egipatska i kaldejska, mudrost potone u za-borav.Petriæ istièe da je Anaksagora prvi od svih filozQfa predsokratovskog raz-doblja tvrdio da »prvi um« (mens prima) predstoji »svim tvarima« (cunctismateriis).31 No, Petriæ mu zamjera da je propustio protumaèiti kako prvjum djeluje na tvari.32

Elejski je filozof Parmenid u Panarchiji spomenut šest puta (Prilog 2), arazlog tome je u Petriæevoj suglasnosti s Parmenidovim odreðenjem poèelakao Jednog. Kada izvodi vlastiti nauk o poèelu, Petriæ se služi Parmenido-vim imenom za poèelo (Unum), pa zato Aristotelovu kritiku Parmenida33 ikvalificira kao »suludi« (vesana) napad kojem se treba ?asmijati.34 Za Pe-triæa je Parmenidovo umovanje utoliko važno jer ono Platonu posredujenauk o idejama: »Ne bijaše, dakle, Platon prvi uvoditelj ideja, nego prijenjega, Parmenid i njegova elejska škola.«35

Abderanin Demokrit kao poèelo svim stvarima odreðuje »um i dušu svi-jeta« (mens et anima mrmdi).36 Podsjetivši da isto mišljenje zastupa i PJa-ton,3? Petriæ kritizira takvu odredbu poèela jer duša svijeta, stav je Petriæev,zahtijeva vrijeme, a poèelo svih stvari ne smije ovisiti ni o èemu. Petriæevakritika Demokrita nije onako iskljuèiva, nije onako britka i žustra kakva je,primjerice, pri proukama Aristotelova nauka. Vjerojatni razlog za takvuvrst kritike38 jest Platonovo odreðenje duše svijeta kao utemeljiteljice (con-ditrix) i upravljaèice (rectrix) svijeta, a Platonove stavove Petriæ ne želi pod-vræi radikalnoj kritici. Zato, zahvaljujuæi Platonu, Demokritovo odreðenjepoèela Petriæ ne opovrgava ptetjerano oštro, premda, u situaciji kada samodreduje poèelo svim stvarima, bilježi svoje neslaganje s njim.

Jedanaest puta Petriæ spominje ime Pitagore (Prilog 2). Pitagora je, tvrdiPetriæ, kao i Orfej, Parmenid i Platon, upoznat s drevnim hermetièkim ikaldejskim naslijeðem. Za Petriæa su Pitagora i pitagorovci takoðer znali zanauk o idejama, pa je to dodatni razlog da Platona ne treba smatrati prvimuvoditeljem ideja.39Naravno, Petriæ poznaje i Pitagori pripisivan nauk o brojevima, napose diokoji se tièe njihova znaèenja i meðusobnog odnosa, pri èemu i sam smatra»da su stvari kao brojevi«.40 Zato se, nakon što konstruira sve stupnjevestvari, odluèuje koristiti Pitagorinim naukom da bi pojasnio sveprisutnost iutjecaj poèela. Naime, kada promotrimo da poslije Jednog slijedi devet re-dova biæa (jednoæa, bit, život, um, duša, priroda, kvaliteta, forma i tijelo)uviðamo da, zajedno s Jednim, svi stupnjevi stvari èine tzv. deseticu, dakle»pitagorejski zamišljenu sveukupnost realizirane harmonije«.41 Dok govori

FILOZOFSKA ISTRAŽiVANJA71-73 God. 19 (1999) Sv. 1-2 (43-88)

D. BaJiæ, Izvori Petrièeve Panarchije49

o redovima biæa (ordines entium), broj deset za Petriæa postaje èudesnim(mirabilis) brojem, a unutar same desetice kao ono prvo, kao broj jedan,nalazi se poèelo samo.42Petriæ zna da su propali svi Pitagorini spisi, kao i njegova Sveta besjeda(Sa cer Sermo).. koju je namijenio svojim najdarovitijim i najprisnijim uèeni-cima. Znano mu je da su nakon toga propale i »mnogobrojne« knjige pita-gorovaca.43 Pitagora je živio u vrijeme kada postoji samo usmena tradi-cija.44 Zato, ni o Pitagori, ni o njegovim sljedbenicima, pa ni o najpozna-tijem Filolaju, ne znamo gotovo ništa pouzdano, a fragmenti ili spisi pri-pisivani nekom od pitagorovaca podliježu mnogim sumnjama.45 Pa, iako jei u renesansi mišljenje o pitagorovskim spisima gotovo identièno' današnje-mu, Petriæ navodi imena èak trojice pitagorovaca za koje tvrdi da su autoriknjiga koje su ostale saèuvane. On spominje Timeja Lokranina i Ocela Lu-kanca o kojima zapisuje da su autori knjiga o prirodi, te Arhitu starijeg,pisca logièkih spisa.46 Od pitagorovacaPetriæ spominje i Filolaja, te Arhitumlaðega, a navodi i one pripadnike pitagorovske škole koje nisam ne sma-tra piscima: Abarona, Arignotu, Kerkopa i Zabrata (Prilog 1). Dakle, pita-gorovsko naslijeðe je u Petriæa vrlo zastupljeno, pa zato o njemu i l11ožemogovoriti kao o bitnom izvoru Panarchije.U Panarchiji Petriæ znatniju pozornost posveæuje i Sokratu, spominjuæi gašest puta (Prilog 2). Od Sokrata, piše Petriæ, potjeèe cjelokupna filozofija,47

eas edere successivas. At principium quodvestigamus nullam pati vide tur posse indi-gentiam.«39

Patricius, Panarchia XII., f. 25va.

40Patricius, Panarchia XI., f. 23vb: "... rts essesicut numeros ...«

41

Marija Brida, "Osobitosti Petriæeva tumaèe-nja svjetla«, Prilozi za istraživanje hrvatske fi-lozofske baštine 5 (1979), pp. 169-193, na p.176 i 177. Usp. Brida, "Petriæevo tumaèenjeduše svijeta«, Prilozi za istraživanje hrvatskefilozofske

baštine 10 (1984), pp. 25-37, na p.30 i 31.

42Patricius, Panarchia XI., f. 24ra.

29

Patricius, Panarchia XVI., f. 33vb.

30

Patricius, Panarchia XVII., f. 38ra: "Sed &Orpheus Angelos nominavit. '1l!o enimThrono igneo adstant multilabori Angeli.'.«

31

Patricius, Panarchia I., f. Ira. Usp. HermanDiels, Predsokratovci Il: Fragmenti (Zagreb:Naprijed, 1983), p. 5, 11, 24 i 42.

32

Patricius, Panarchia I., f. Ira.

33

Aristotel, Fizika (Zagreb: Sveuèilišna nakla-da Liber, 1988), 186a22-32, p. 8.

34

Patricius, Panarchia XV:, f:"33ra.

35

Patricius, Panarchia XII., f. 25va.

36

Patricius, Panarchia III., f. 5ra. Usp. Diels,Predsokratovci Il: Fragmenti, pp. 115-118.

37

Plato, "Tima:us«, pp. 196-249, u: Platonisopera. Ex recensione C. E. Ch. Schne(deri etR. B. Hirschigii Graece et Latine cum scho-liis et indicibus, voI. II (Parisiis: EditoribusFirmin-Didot et sociis, 1900), 34c2-37c7, pp.207-209.

38

Patricius, Panarchia III., f. 6rb: "Sane ha:cad actiones suas edendas, ad motus corpo-reos ciendos, tempore vide tur indigere, &

Patricius, Panarchia XVI., fo 33vb.

44

Diels, Predsokratovci I: Fragmenti, po 92.

45

Wilhelm Windelband, Povijest filozofije I (Za-greb: Naprijed, 1990), na p. 74 i 75.

46

Patricius, Panarchia XVIo, f. 33vb: »'00 libelliduo de Natura, alter Timai Locri, alter Oce-Ili Lucani, & Archyta senioris Categori~.«

47

Patricius, Panarchia XVI., fo 34vb: ».00 a 80-crate statutario, omnis fluxit philosophiao«

~

FILOZOFSKA ISTRAŽiVANJA 50 D. Baliæ, Izvori Petriæeve PaJIan:hije71-73 God. 19 (1999) Sv. 1-2 (43-88) .

a nauk o idejama, zahvaljujuæi razgovoru s Parmenidom i ZenonomElejskim, poznat mu je prije negoli Platonu.48 Platonu je, dakle, kaldejskinauk o idejama najvjerojatnije prenio njegov uèitelj Sokrat.

4.

Platonova mudrost

Spominjanjem Platonova imena 34 puta (Prilog 2), ali i izrièaj ima Pla-tonova razmišljanja, Platonova svjedoèanstva, Platonova mudrost i Platonovafilozofija (Prilog 1) Petriæ rjeèito ukazuje na vrijednost Platonova nauka.Od svih grèkih filozofa koji su pokušavali odrediti poèelo svih stvari tek' jePlaton, misli Petriæ, uspio »u stanovi to Jedno (koje naziva i Dobro) smjestitipodrijetlo, održanje i povratak svih stvari.«49 On je uvjeren da je Platonpronašao najispravniju odredbu poèela zato jer se koristi trima metodama:nijekanjima u Pannenidlt,5O usporec!bom sa Suncem51 i izvodima pomoæukretanja.52 Aristotel, mišljenje je Petriæevo, griješi kad u odredbi poèelakoristi samo metodu kretanja, pa zato i nalazi tek »prvog Pokretnika prvogneba« (primi coeli motorem primum). U kojoj se mjeri Petriæ priklanja Pla-;tonovu nauku vidljivo je onda kad »zajedno s Platonom i platonovcima«uzroke kretanja nalazi u dušama (animae), kao i onda kad poèelo svihstvari, uz imena Jedno, Prvo, Poèelo, Bog, istovremeno naziva i imenomDobro. Kada poèelo definira i kao Dobro, Petriæ preuzima Platonovu ter-minologiju, pri èemu i sam, poput Platona, misli na najviše i najbitnije zasveukupnost stvari. Isto tako, opisujuæi obilježja poèela, Petriæ kao naj-važniju karakteristiku izdvaja povratak svih stvari u poèelo samo: »Sve sestvari, naime, njemu samom vraæaju, te svim silama teže i rode da se s njimsjedine i u njemu uživaju.«53 Upravo ta težnja i žudnja prepoznatljivi suPlatonovi termini. U Platonovu nauku o idejama duša zarobljena u tijelo,sjeæajuæi se svijeta ideja, žudi i èezne povratku u nadosjetiIni svijet.54 Zatoje opravdano tvrditi da Petriæ znatan dio Panarchije, a time i vlastiti filozof-ski sustav temelji na mnogim stavovima iz Platonovih dijaloga.

Iako Platona ne smatra »prvim uvoditeljem ideja«, o èemu je reèeno u pri-jašnjim poglavljima, Petriæ ipak priznaje da je nauk o idejama najrazložnijei najsustavnije iznio tek Platon. Drevni, hermetièki i kaldejski nauk o ide-jama tek je Platon, u svojim dijalozima, uèinio javnim.

Prema Petriæu Platonovi se dijalozi Fileb, Timej, Sofist, Pannenid i Fedonmogu »javno nauèavati bez ik~.kve pogibelji od bezbožnosti, a od velike po-moæi pobožnosti«.55 Za razliku od Aristotelova nauka, on je Platonov nauksmatrao suglasnim kršæanskom tumaèenju zbilje, pa odatle i tvrdnja o Pla-tonovoj filozofiji kao onoj koja je pogodnija za službeni crkveni nauk od ta-dašnjeg dominantnog skolastièkog aristotelizma. Naime, Platon poèelo od-reduje kao tres hypostases, a pri tome utemeljitelje stvari i tvorce svijeta na-ziva trojicom kraljeva (tres reges).56 Nakon što pobroji najodliènije novopla-tonovce, Petriæ zakljuèuje da je cjelokupna platonovska škola zastupalamnijenje o postojanju triju glavnih utemeljitelja.57 O Jednotrojnom pakBožanstvu (Unatrina Deitas) i preblaženom Trojstvu (Trinitas beatissima)nauèava sam Krist dok boravi medu ljudima, kako potvrduju zapisi aposto-la i nauk Crkve. Na temelju spomenute sliènosti izmedu platonovskog ikršæanskog nauka Petriæ u Panarchiji, želeæi Platona i njegove sljedbenikeprikazati što prikladnijima za službeni crkveni nauk, nekoliko puta opetujevrlo mu blisku Augustinovu tvrdnju: »S manjim izmjenama platonovci bipostali kršæanima«.58

FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA71.-73 God. 19 (1999) Sv. 1-2 (43-88)

D. Baliæ, Izvori Petrièeve Panarchije51

U svojim obrazloženjima Petriæ je èesto posezao za Platonovim dijalozima.Primjerice, veæ u prvim redcima Panarchije kad podsjeæa na Platonove me-tode, Petriæ navodi èak tri Platonova dijaloga: Pannenida, Državu i Zakone(Prilog 1). Dijalog Pannenid Petriæ je u Panarchiji spomenuo i onda kadopisuje razgovor izmedu Sokrata. Parmenida i Zenona Elejskog. Pri po-kušaju uspostavljanja rodova ideja kao èetvrti dijalog navodi Timeja (Prilog1). Platonove dijaloge kao Petriæev izvor moguæe je prepoznati i onda kadaPetriæ preuzima odredeni Platonov nauk bez spominjanja imena dijaloga ukojem se taj nauk nalazi, primjerice kad Petriæ preuzima Platonov nauk izdijaloga Fedon. Kada pak navodi reèenicu Diotime: »Bog ne filozofira i neželi biti mudrac«,59 Petriæ ne iskazuje impresioniranost samo Platonovimnaukom i dijalozima nego i likovima. Mantinejka Diotima je sveæenica i iz-mišljeni lik èiji razgovor sa Sokratom predstavlja središnji dio PlatonovaSimpozija, a smatra se da jezikom mita dade naslutiti kult orfika, te pred-stavlja mistièoo u platonizmu.6OSvoju upuæeno st u Platonov nauk Petriæ može zahvaliti i rukopisnim ko-mentarima Platonovih dijaloga. Naime, u 75 rukopisa, koje je donio s Ci-pra da bi ih zatim prodao španjolskom kralju Filipu II. za njegovu knjižnicuu Escorialu, nalaze se i komentari Platonovih dijaloga.61 Petriæ je posjedo-vao Proklovu Platonovu teologiju i njegove komentare uz Kratila, Alkibijada

58

Patricius, Palzarchia IX., f. 19vb: »Platonici,pauci s mutatis Christiani fierent.« Petriæevenavode ove Augustinove reèenice vidi i u:Patricius, Nova de universis philosophia, pos-veta papi Grguru XI\Z; Panarchia XVI., f.34vb.59

Plato, »Convivium«, pp. 658-697, u: Platonisopera voi. I, 203e5- 204a1, p. 682. Usp. Pla-ton, »Simpozij«, pp. 1-163, u: Platon, Eros iFilija (Zagreb: Demetra, 1996), p. 108. Usp.Patricius, Panarchia XYI., f. 36vb: »Atqueideo verissime a vetere Diotima dictum est,Deus non philosophatur; nec cupit esse sapi-ens.«

60

Zdeslav Dukat, »Platonov 'Simpozij'«, pp.3-18, u: Platon, Eros i Filija, na pp. 9-13.

61

Popis tih grèkih rukopisa vidi u: Emil Jacobs,»Francesco Patricio und seine Sammlunggriechischer Handschriften in der Bibliothekdes Escorial«, Zentralblatt fiir Bibliothekswe-sen 25 (Leipzig, 1908), pp. 19-47, na pp.34-43; Maria Muccillo, »La biblioteca grecadi Francesco Patrizi«, u: Eugenio Canone(ed.), Bibliothecae selectae da Cusano a Leo-pardi, Lessico intellettuale Europeo 58 (Fi-renze: Leo S. Olschki Editore, 1993), pp.73-118, na pp. 83-91.

48

Plato, »Parmenides«, pp. 626--657, u: Plato-nis opera voi. I (Parisiis: Editoribus Firmin-Didot et sociis, 1915), 130a3-135c3, pp. 628-633.

49

Patricius, Panarchia I., f. Ira.

50

Patricius, Panarchia I., f. Ira.

51

Platon, Država (Zagreb: Sveuèilišna nakladaLiber, 1977), 508a- 509d, pp. 202-204. Usp.Patricius, Panarchia I., f. Ira.

52

Platon, Zakoni (Zagreb: Kultura, 1957), pp.305-325. Usp. Patricius, Panarchia I., f. Ira.

53

Patricius, Panarchia VI., f:Ura.

54

Plato, »Phaedo«, pp. 44-93, u: Platonis operavoi. I, 80d3-81a8, p. 63. Usp. Platon, Fedon(Zagreb: Naklada Jurèiæ, 1996), 80d-81b, p.76 i 77.

55

Patricius, Nova de universis philosophia, pos-veta papi Grguru XIV:

56

Patricius, Panarchia IX., f. 19rb.

57

Patricius, Panarchia IX., ff. 19va-19vb: »Etquamuis aiiquid inter se differrent, in eotamen fuere concordes, ut tria omnino re-rum omnium, ac mundi totius facerent prin-cipia, seu tres conditores.«

FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA71-73 God. 19 (1999) Sv. 1-2 (43-88)

D. BaJiæ, Izvori Petriæeve Pallan:hije52

i Pannenida.62 U rukopisima je Petriæ imao i tri komentara kojima je autorbio novoplatonovac Olimpiodor: Fedra, Fileba i Gorgiju, ako je vjerovatikatalogu zbirke.63 Osim Olimpiodorova komentara, Petriæ je vlasnik jošdvaju komentara uz Fedra. Jedan potjeèe iz pera Libanija,64 a drugi od no-voplatonovca Hermije.6s Pselovi spisi De magno anna Platonico i De animaegeneratione in Timeo66 tako der se izravno odnose na Platona, a Petriæ ima ispise u kojima se raspravlja O Platonovoj aritmetici i O Platonovoj glazbi.67Naposljetku, Petriæev interes za Platona uoèljiv je i iz snopa polemièkihspisa koji potjeèu iz sredine 15. stoljeæa. Rijeè je o polemikama izmeduplatonovaca i aristotelovaca èiji su autori Teodor Gaza, Andronik Kalist(Andronicus Callistus) i Bessarion.68 "

Stoga i jest moguæe tvrditi da je Petriæ svoju upuæenost u Platonov naukostvario, prije svega, na temelju Platonovih dijaloga, ali i pomoæu proukakomentara Platonovih dijaloga koje je imao u rukopisima, te zahvaljujuæispisima polemièke naravi izmedu platonovaca i aristotelovaca.

5. Aristoteles suique

Iako je i prije Nove sveopæe filozofije uložio ogroman trud u interpretacijuAristotelove filozofije, koji je ostvario u dvama zasebnim djelima,69 Petriæje u Panarchiji mnogo prostora nanovo posvetio ocjeni Aristotelovih i aris-totelovskoj filozofiji naklonjenih stavova. Štoviše, Petriæ je u Panarchijizaokupljen Aristotelom i njegovim naukom u tolikoj mjeri da je od svih iz-vora kojima se služi upravo Aristotel uvjerljivo najèešæe spominjani izvor.U Panarchiji Petriæ se na ime i nauk Aristotela poziva 78 puta (Prilog 2).Jednom se izrièito poziva na treæi svezak svojih Rasprava o peripatetièkoj fi-lozofiji, gdje je »razotkrio« Aristotelov odnos prema idejama:o Pozivajuæise na Aristotela, Petriæ u Panarchiji ne ostaje u okvirima samo jedne ilidviju tema, nego rašèlanjuje razlièite problematike u Aristotelovim spi-sima. Tako kritici podvrgava Aristotelove stavove o prvim poèelima svihstvari, ali i o bitku i životu, pa i o razumu (Prilog 1).

Svoju filozofiju Petriæ želi utemeljiti na, po njegovu mišljenju, primjereni-jim, istinitijim, mudrijim izvorima, k tome i na kršæanskijim osnovama odslužbeno-školski prihvaæenog Aristotelova nauka. Aristotelov nauk cijenesamo neznalice koje iznose »i mnoge lažnoæe filozofije i goleme kolièineotrova bezbožnosti«:l Tako Petriæ, veæ od prvih redaka Panarchije, nastav-lja polemiku s Aristotelovim ~avovima, s ciljem da upozori na njegove po-greške, te ponudi drukèija, filozofskoj misli i kršæanstvu primjerenija rješe-nja i odgovore:

Da bi odredio poèela svih stvari, Aristotel se koristi metodom kretanja, alije zbog nedosljedne primjene, zakljuèuje Petriæ, »od najistinitije metodenaèinio najlažniju«.72 Da bi potkrijepio tu tvrdnju, Petriæ usporeduje Aris-totelove stavove u Fizici i Metafizici. Dok je u Fizici postulirao: »sve što sekreæe nužno se kreæe od neèega«,73 Aristotel u Metafizici dokazuje vjeènostnebeskog kretanja, nebesa i svijeta,74 a sve s ciljem da dokaže postojanjeprvog poèela svih stvari. Iznad Aristotelova Prvog Pokretnika (prim um mo-torem) Petriæ pronalazi šest viših stupnjeva stvari (rerum gradus),75 smatra-juæi da time dokazuje »lažnost Aristotelova nauka i njegovih sljedbenika«:6Vještom usporedbom Fizike s Metafizikom Petriæ u Aristotelovu nauku onajvišem poèelu uoèava još jednu nedosljednost: nakon što u Fizici zaklju-èuje da Prvi Pokretnik mora biti nepokrenut,77 Aristotel u Metafizici razma-

FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA72-73 God. 19 (1999) Sv. 1-2 (4~8)

D. Baliæ, Izvori Petriæeve PDlwrchije53

tra moguænost postojanja veæeg broja Prvih Pokretnika.78 Petriæ smatra daje Aristotel, zbog nedosljednosti u svom nauku, umjesto da odredi poèelosvih stvari, uspio ustanoviti tek poèelo kretanja prvog, najvišeg neba prida-juæi mu obilježje koje ne zaslužuje, pa »što da onda uèiniš tomu tako nes-talnom, i sebi samomu protuslovnom filozofu?«,79 pita se Petriæ.

62

Jacobs, »Francesco Patricio und seine Sam-mlung griechischer Handschriften in der Bi-bliothek des Escorial«, pp. 35-36. Usp. Muc-cilJa, »La biblioteca greca di Francesco Pa-trizi«, p. 84, n. 12: »Procli Theologiae Pla-tonicae libri sex.«; n. 13: »Eiusdem Procli Sti-chiosis Theologica. In quo etiam eiusdemcommentaria in Cratylum et eiusdem com-mentaria in Alcibiadem.«; n. 14: »Proclieiusdem commentaria in Pam!enidem libriseptem.«63

Jacobs, »Francesco Patricio und seine Sam-mlung griechischer Handschriften in der Bi-bliothek des Escorial«, p. 36. Usp. Muccillo,»La biblioteca greca di Francesco Patrizi«, p.85, n. 16: »Olympiodori commentaria inPhaedmm. Eiusdem commentaria in Phile-burno Eiusdem commentaria in Gorgiam.«

64

Jacobs, »Francesco Patricio und seine Sam-mlung griechischer Handschriften in der Bi-bliothek des Escorial«, p. 40. Usp. Muccillo,»La biblioteca greca di Francesco Patrizi«, p.88, n. 48: »Libanij epistolae multae. In quoPlatonis Phaedms.«

Apologia contra calumnias Theodori Angelutiieiusque novae sententiae quod Metaphysicaeadem sint, quae Physica (Ferrariae: ApudDominicum Mamarellum, 1584).70 r

Patricius, Panarchia XII., f. 25ra: »Nos certepuerilitatem hanc suam, adversus Ideas, quasomnium antiquorum dogmatum maxime, &maxima iniuria exagitavit; tertio tomo nos-trarum Peripateticarum Discussionum, satis,supreque, & ostendimus, & e philosophiaexplosimus."71

Patricius, Nova de universis philosophia, »AdlIIustr. et Rever. Vincentium Laurum S. R.E. Card. Montisregalis Eruditiss.« Posve ta jebez folijacije, a odnosi se na prvih osamknjiga PalJarchije. »Efferunt autem ignari, &philosophire multam falsitatem, & impietatis,magna copia venenum." potcrtavanja moja.

nPatricius, Panarchia I., f. 1ra.

73

Aristotel, Fizika, 241b35, p. 181. Usp. Patri-cius, Panarchia I., f. 1ra-1rb.

74

Aristotel, Metafizika (Zagreb: Sveuèilišna na-klada Liber, 1988), 1072al9-24, p. 304.;1073a.'i2-1073b, pp. 308-309. Usp. Patricius,Panarchia I., f. 1rb.

7S

Patricius, Panarchia I., f. 2ra: »Ergo motusvia, melior, & verior Aristotelica, supra pri-mum suum motorem, & ante eum, reTUrngradus sex sunt adinventi Mens, Vita, Essen-tia, Unum essentiale, Unitas, Unum primum."Potcrtavanja moja.76

Patricius, Panarchia I., 2ra: »Aristotelicre, &eorum doctrinre falsitas."

77

Aristotel, Fizika, 2-~8b5-10, p. 222.

78

Aristotel, Metafizika, 1073al4-1074b15, pp.308-313. Usp. Patricius, Panarchia III., f. 5rbi 5va.

79

Patricius, Panarchia III., f. 5va: "Quid ergohuic tam inconstanti, tam sibi non col!Stantifacias philosopho?« Potcrtavanja moja.

65

Jacobs, "Francesco Patricio und seine Sam-mlung griechischer Handschriften in der Bi-bliothek des Escorial«, p. 36. Usp. Muccil1o,"La biblioteca greca di Francesco Patrizi«, p.84, n. 15: "Hermiae commentaria in Phae-drnm.«

66

Jacobs, "Francesco Patricio und seine Sam-mlung griechischer Handschriften in der Bi-bliothek des Escoria!«, p. 39 i 42. Usp. Muc-cil1o, "La biblioteca greca.di Francesco Pa-trizi«, p. 87 i 90, n. 41 i 63.

67

Jacobs, "Francesco Patricio und seine Sam-m!ung griechischer Handschriften in der Bi-bliothek des Escorial«, p. 36. Usp. Muccil1o,"La biblioteca greca di Francesco Patrizi«, p.85, n. 22: "Theonis Smyrnaei De ArithmeticaPlatonis. Et De Musica Platonis.«

68

Jacobs, "Francesco Patricio und seine Sam-mlung griechischer Handschriften in der Bi-bliothek des Escorial«, pp. 37-38. Usp. Muc-cil1o, "La biblioteca greca di Francesco Pa-trizi«, pp. 86-87, n. 35.

69

Patricius, Discussionum peripateticarnm tomi]J-; (Basileae: Ad Perneam Lecythum, 1581) i

FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA7~73 God. 19 (1999) Sv. 1-2 (43-88)

D. BaJiæ, Izvori Petriæeve PalI.rcmie54

Predmet je Petriæeva interesa i Aristotelov nauk o uzrocima. Aristotelovacfilozofija zapravo muca u nesposobnosti da postavi uzroke stvarima,8O jerne odreðuje tri poèela: tvomi, oblikovni i svršni uzrok (causa efficiens, for-ma/is, fina/is). Aristotelovaje filozofija, zakljuèuje Petriæ, kršæanske stavoveo poèe lu »što prezrela, što izrugala, pa protiv njih i bijesni«.8!

U sklopu Petriæeva nauka o Jednotrojnom Božanstvu (Unatrina Deitas)82kao beskonaènoj biti (essentia), moguænosti (potentia) i djelovanju (actio),tres hypostases, odreðene u skladu s naukom Crkve kao »preblaženo Troj-stvo« (Trinitas beatissima),83 prepoznate su kao tri poèela (tria principia).Na tragu takvih rješenja nauk je Platonov, koji odreðenjem ideje Dobra is-pravno i utemeljeno razmišlja o poè6lu, a što je »glupi Aristotel glupo is&i-jao«.84 Kada zagovara nauk o trostrukom bivstvu,85 Aristotel, prema Pe-triæu, iznosi »bezbožni i smušeni i mucavi nauk o Bogu«,86 koji ispunja svajavna i privatna uèilišta, a da toga »skolastièki bogoslovi nisu mogli spo-znati.«87 Njegov nauk o trostrukom bivstvu je najlažniji,88 a Petriæ je uvje-ren da je to, u skupini od šest knjiga pod naslovom De summa Trinitate acDivinitate (O najvišem Trojstvu i Božanstvu), uspio i dokazati.

Aristotel, smatra Petriæ, nije spoznao Božanstvo i providnost ni u kakvuobliku. Dapaèe, Aristotelovu tvrdnju da se iznad najvišeg neba nalaze nekabiæa, koja žive najdostatnijim životom, Petriæ naziva buncanjem.89 Osimtoga, »Bog je svugdje«, poduèava aristotelovce Petriæ, »a ne -kako to Aris-totel htjede -samo negdje, iznad vrha nebesa i izvan neba. A isto tako jesti nigdje, jer nigdje nije ni prièvršæen ni smješten. Nego, prožimajuæi svestvari, odvojen je od svih stvari, te odijeljen od svega -u bezdanu svojegdostojanstva i uzvišenosti -uznesen je u visinu, iznad naših osjeæaja i našihpromišljanja«.9oPetriæ, dakle, opisuje Aristotelov nauk kvalifikativima: protuslovan, lažan,nedosljedan, smušen, manjkav i, što je najgore, bezbožan. Zato, prijedlogje Petriæev, taj nauk i treba zamijeniti primjerenijim, istinitijim i pobožni-jim naucima.

No, ovako izoštren kritièki odnos prema Aristotelu, kakav je vidljiv u dosa-dašnjem prikazu, bilo bi pogrešno protegnuti na èitavu Panarchiju, kao i nasveukupnu Petriæevu filozofiju, a kako je donedavno smatrano.9! To oso-bito vrijedi za istraživaèe koji smatraju da je za Petriæev odnos prema sko-lastièkim autoritetima kIjuèan njegov antiaristotelizam.92 Naime, u svom fi-lozofskom sustavu Petriæ prihvaæa mnoge Aristotelove stavove,93 pa to èinii u Panarchiji. Evo nekoliko potvrda.

Na temelju vlastitih postavki Petriæ tvrdi da su stvari i biæa nužno ogra-nièeni (jinita),94 no poziva se i na Aristotela, koji obilježje neogranièenosti(infinita) pridaje iskljuèivo poÈelU.95 Buduæi da prirodnim tijelima (CO1pllSnatura/e) odrièe vlastitost biti, sila i djelovanja, Aristotel ispravno odreðujerazlog zbog kojega jest nužno da postoji poèelo za sve stvari.96 Aristotel je,priznajezaèuðeni Petriæ dok èita De mundo (O svijetu), na ispravnom putukada poè6lu pridaje obilježje duha (anima/spiritus) koji sve prožima i koji izrazlièitih stvari stvara cjelokupni svijet,97 a da »to od njegovih sljedbenikanije nitko ni nanjušio«.98 Za Petriæa jedno od obilježja poè6la jest i po-vratak svih stvari u poè6lo samo, jer »sve se stvari, naime, njemu samomvraæaju, te svim silama teže i žude da se s njim sjedine i u njemu uživaju«.99Kako bi taj zakljuèak bio što uvjerljiviji, Petriæ se poziva na Aristotela kojije

isto to »otvoreno nauèavao«.!OO Ispravan je i Aristotelov nauk o umu kaoPokretniku nebesa/O! dok tvrdnju da vrijeme, po svojoj naravi, slijedi nakon

FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA72-73 God. 19 (1999) Sv. 1-2 (43-88)

D. Baliæ, Izvori Petrireve Panarchije55

svijeta Petriæ dokazuje pomoæu Aristotelove odredbe vremena: »vrijeme jebroj ili mjera kretanja«.lO2

Dakle, središnji dio Petriæeve kritike Aristotela odnosi se na podruèje me-tafizike i filozofije prirode, pri èemu Petriæ ne želi zanijekati ono što i samsmatra ispravnim u tom dijelu Aristotelova nauka. Stoga i treba zakljuèitida on nije iskljuèivi kritièar Aristotelove filozofije nego usvaja i koristimnoge Aristotelove izvode.

Kanta" (Zagreb: Matica hrva~ka, 1909), p.205: "Petriš je žestoki protivnik Aristotelove,a gorljiv pristaša i hvalitelj nauke Platonove.Zato je svakako previše reèeno, što se u na-slovu djela obeæaje, da æe se pokazati 'ele-ganter et erudite' nedostaci Aristotelove fi-lozofije; jer to više nije pokazivanje nedosta-taka, nego naprosto raskomadanje; od nauè-ne zgrade njegove ne ostavi Petriš kamenana kamenu...,,; Vladimir Filipoviæ, "Filozo-fija Frane Petriæa kao vizija moni$tièkog po-gleda na svijet / De Francisci Patricii philo-sophia monisticam mundi visionem exhiben-te", nepaginirani dodatak u izdanju: FranePetriæ, Nova sveopæa filozofija (Zagreb: Sve-uèilišna naklada Liber, 1979). "Petriæ na .tajnaèin, uz negaciju znaèenja Aristotelove filo-zofije, oživljava grèku predsokratovsku mi-sao u vezi s onom Platona i Plotina i timeprevladava stoljetno opæe filozofsko mišlje-nje evropskoga èovjeka, koje se izvodilo,uglavnom na Aristotelu. Negaciju vrijednostiaristotelovske filozofske misli ni jedan misli-lac ni prije ni poslije Petriæa tako radikalnone podvlaèi, istièuæi pri tome i znaèenjepredsokratikii.«; Franjo Zenko, "O predme-tu i metodi Panarchije«, Prilozi za istraživanjehrvatske filozofske baštine 5 (1979), pp. 271-281, p. 271: "Upravo taj spis [Panarchia]nam daje naslutiti što je njegov autor mogaobiti u onom pozitivnom svoga filozofiranjada ga antiaristotelovski zelos nije odviše dugoblokirao u onom negativnom njegova speku-lativnog nastojanja, i to u vrijeme kada anti-aristotelizam, postavši pomodnom intelektu-alnom manirom, sam po sebi nije više efika-san u smislu svoje prvotne humanistièke po-bune." Potcrtavanja moja.

92

Zenko, Aristotelizam od Petriæa do Boškovi-æa: Dgledi o starijoj hrvatskoj filozofi ji (Za-greb: Globus, 1983), p. 29: "A kada [Petriæ]raspravlja o Aristotelovoj doktrini, èini to sastajališta etablirana skolastièkoga filozofskogi teološkog shvaæanja nastojeæi pokazati ka-ko osnovne zasade njegove, tj. Aristotelovefilozofije protuslove kršæanskim dogmama.";Mihaela Girardi Karšulin, Filozofsko misaoFrane Petriæa (Zagreb: Institut za povijesneznanosti Sveuèilišta u Zagrebu, 1988), p. 59:"Umjesto analize razvojnog puta èini se daje primjerenije poæi od analize problema -ito centralnog problema u Petriæevu filozofi-ranju -od Petriæeva antiaristotelizma.« Pot-crtavanja moja.

80

Patricius, Panarchia VIli., f. 17rb: »Et nihilo-minus cum de se, sibi magnapersuadeat, nonadvertit, se sine principibus tribus causis bal-butire, nirnirum, efficiente universali.« Pot-crtavanja moja.81

Patricuis, Panarchia VIli., f. 17rb.

82

Patricius, Panarchia XXI., f. 45ra-45rb.

83

Patricius, Panarchia X., ff. 20va-22rb.

84

Patricius, Panarchia XI., f. 23rb: »Quam stul-te stultus irrisit Aristoteles.« Potcrtavanjamoja. Usp. Aristotel, MetafIZika, 990a34-991b3, pp. 31-35.

85

Aristotel, Metafizika, 1069a.,0-1069b2, pp.293-294.

86

Patricius, Panarchia X., f. 2Ova: »impia, &confusa, & balba de Deo doctrina.«

87

Patricius, Nova de universis philosophia, pos-veta papi Grguru XIV: »Quadrigentis veraab hine circiter annis, Scholastici Theologi, incontrarium sunt annixi. Aristotelicis impieta-tibus, pro fidei fundamentis sunt usi. Excusa-tos eos habemus, quod cum Gra:cas litterasnescirent, illos cognoscere non potuernnt. Nonvera eos excusamus, quod impietate pieta-tem adstruere sint conati.« ~otcrtavanja moja.

88

Patricius, Panarchia XIII., f. 28vb: »Falsissi-ma est ergo ha:c de triplici substantia Aristo-telis doctrina.«

89

Patricius, Panarchia XVI., f. 35ra: »...qui di-vinitatem fere penitus ignoravit...«; f. 35va:»Ariolatus est tamen, supra extimam latio-Dem, & extra tempus, esse qua:dam qua: vi-tam sufficientissimam, toto degerent a:vo.«;f. 35va: »...qui providentiam cognovit nuIlam.«

90

Patricius, Panarchia XX., f. 44va-44vb.

91

O Petriæu kao iskljuèivom protivniku Aristo-tela vidi u: Albert Bazala, Povijest filozofije,svezak II., knjiga IV:: »Novija filozofija do

FILOZOFSKA ISTRAŽiVANJA72-73 God. 19 (1999) Sv. 1-2 (43-88)

D. BaJiæ, Izvori Petriæeve Panan:hije56

Prema tumaèiteljima Aristotelove filozofije Petriæ je vrlo kritièan, èak kri-tièniji nego prema Aristotelu.lO3 U Panarchiji poimence spominje Aleksan-dra Afrodizijskog i Averroesa, a skupno aristotelovce, peripatetièare i peri-patetièku školu (Prilog 1 i 2). Aleksandar Afrodizijski, »najveæi« tumaèiteljAristotela, »govori gluposti«, tvrdi Petriæ, jer pogrešno interpretira Aristo-telovo razlikovanje vremena od vjeènosti (aevum),l04 dok je »bezbožni Ara-pin Averroes tražio dokaze i u Mojsijevim rijeèima«.10s Umjesto da vjerujuEvanðelju i nauku mudraca, primjerice Hermesu i Zoroastru, aristotelovciviše vjeruju Aristotelu, pa zato »Boga niti poznaju niti ga žele spoznati«.l06

Razlog Petriæeve kritike Aristotelovih sljedbenika leži i u tome što, pomišljenju Petriæa, svi oni koji zagovaraju Aristotelov nauk ne promišljajuvlastitim snagama, veæ prihvaæaju Aristotelovo mišljenje kao ono koje jejedino istinito i ispravno. »Ljudski duh«, stav je Petriæev, »može i drugaèijei dublje filozofirati i istraživati istinu o stvarima, nego u peripatetièkoj filo-zofiji, kako sad èini sva družina«.107 No, prema Aristotelovim sljedbenicimaPetriæ je najkritièniji onda kada tumaèe, odobravaju i zastupaju Aristotelovnauk o poèelu, ali i o trostrukom bivstvu, jer je tada njihovo bezboštvo na-juoèljivije. Stoga njegovo stajalište o njima glasi: »Peripatetièka filozofijanije dala nikakav opæi oblik svijetu, ali ga je dala mravu i moljcu. Što dauèinimo s njom, koja ne priznaje nikakva stvoritelja svijeta i tako užasnotrabunj a? <;08

6. Kršæanski izvori

Kršæansko tumaèenje zbilje na Petriæa je ostavilo dubok trag uoèljiv u èita-voj Novoj sveopæoj filozofiji. Upravo je svojim pozivanjem na crkveni naukPetriæ nerijetko nastojao potvrditi svoje izvode. Tako, dok imenima Dobro,Bog, 1Vorac, Stvoritelj i Otac odreðuje poèelo svih stvari, on ne propuštazabilježiti da je spomenuta imena odobrila i presveta Crkva (sacrosanctaEcclesia). 109 Na nauk Crkve Petriæ se poziva i onda dok nastoji prikazati

pobožnost svojih izvora, prije svega Hermesa i Zoroastra. Za primjer nekaposluži nauk koji po Petriæu dolazi od Hermesa, a odnosi se na postojanjetriju utemeljitelja svih stvari i cjelokupnog svijeta -tres hypostases. Naime,dok govori o Jednotrojnom Božanstvu, dakle preblaženom Trojstvu, Krist,primjeæuje Petriæ, nauèava isto što i Hermes, što potvrðuju sveti apostoli(sancti Apostoli), a uèvršæuje sveta Crkva.IIO Iz navedenog primjera uoèljivoje i Petriæevo izravno pozivanje na Krista (sveukupno pet puta -Prilog 2),ali i na apostole. Zbog èestote"Petriæeva oslanjanja na Novi zavjet, na evan-ðelja i poslanice apostola, o apostolskim je izvorima Panarchije nužno reæinešto više.Apostol je Pavao u Panarchiji najèešæe navoðeni kršæanski izvor. Na nje-govo se ime, svjedoèanstva ili poslanice (Prilog 1) Petriæ poziva èak 34 puta(Prilog 2), znaèi isto onoliko puta koliko i na ime ili nauk Platonov. ZatoPavla i treba smatrati bitnim izvorom Panarchije. Spoznaju da je židovskirabin Gamaliel bio Pavlov uèitelj Petriæ duguje novozavjetnom izvoru.111Upitna je, meðutim, Petriæeva tvrdnja da se Pavao nadahnjivao naukomKajdejaca i Egipæana. O~ravdanje za takvu tvrdnju Petriæ nalazi u utjecajuKaldejaca i Egipæana na Zidove, a koji je bio moguæ jer su bili susjedi.lu

Na poslanice apostola Pavla Petriæ se poziva èak osamnaest puta (Prilog 1).Da bi prikazao bliskost vlastitog i kršæanskog promišljanja Boga, daklepoèela, Petriæ u prvih osam knjiga, koje posveæuje odredbi poèela, citiraPavlov iskaz: »Jer od njega i po njemu i u njemu jest sve« (Rim 11,36).

Petriæ se slaže i s Pavlovom tvrdnjom da »sve u njemu [poMlu] opstoji«(Kol 1,17), odreðujuæi tako èetiri uvjeta koja poèelo mora zadovoljavati dabi ga se moglo smatrati poMlom. PoMlo, dakle, mora biti prije svega (quodante omnia), sve mora biti u poèelu (in quo omnia), sve mora biti od poèela(a quo omnia), te sve mora slijediti poslije poèela (post quod omniay13

U knjizi »De creatis mentibus«114 Petriæ smatra da je apostol Pavao is-pravno odredio imena umovima koji su stvoreni od poMla. U poslanici

93

O Petriæevu pozivanju na Aristotela, bilo iz-ravno ili neizravno, vidi u: Martinoviæ, "Pe-triæeva prosudba Aristotelove prirodne filo-zofije«, Obnovljeni život 52 (1997), pp. 3-20,na p. 8, 13, 14; Davor Baliæ, "Petriæevo tu-maèenje nebesnina«, Dubrovnik 8/1-3 (1997),pp. 129-151, na p. 148; Girardi Karšulin,"Petriæeva analiza principa prirodnih stvari«,Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske bašti-ne 23 (1997), pp. 55-79, na p. 60, 62, 77 i 78.

94

Patricius, Panarchia II., f. 3vb: "Res ergo nonsunt infinit~. Sunt igitur finit~. Si finita:, & es-sentia, & viribus, & actionibus sunt finit~.«

95

AristoteI, Fizika, 203b6-12, p. 67.

96

Patricius, Panarchia II., f. 4vb.

97

Aristoteles, "De mundo«, pp. 203-209, u:Academia Regia Borussica (ed.), AristotelesLatine interpretibus variis (Berolini: ApudGeorgium Reimerum, 1831), 396b27-31, p.206a: "Terram etiam omnem, omne mare,aetherem, soIem, Iunam, et postremo totumcaelum, vis una per omnia pertinens certoordine descripsit concinneque digessit, e di-versis ipsa naturis atque impermixtis, aereterra igne et aqua, mundum architectata.«Usp. Patricius, Panarchia IX., f. 19vb-20ra.

98

Patricius, Panarchia IX., f. 19vb.

99

Patricius, Panarchia VI., CUra.

tIJO

Patricius, Panarchia XVII., f. 37rb: "Quamrem Aristoteles quoque, aperte docuit, om-nia summum appetere bonum inquiens.«Usp. AristoteI, Metafizika, 1072a25-1072b,pp. 304-305.

t01

Patricius, Panarchia XVIII., f. 39vb. Usp.AristoteI, Metafizika, 1072bl4-20, p. 306.

102

Patricius, Panarchia XXI., f. 46rb: »Tempusautem sui natura posterius esse mundo, exAristotelicis probamus fundamentis. Ex tem-poris nempe deffinitione. Tempus inquit ipse,est numerus seu mensura motus.« Potcrtava-nja moja. Usp. AristoteI, Fizika, 220a3-221a2, pp. 116-118.

103

USp. Baniæ-Pajniæ, "Peripateti-èke rasprave(Frane Petriæ, "Discussionum peripatetica1Umlibri IV" -Juraj Dubrovèanin, »Peripateticaedisputationes,,)«, Prilozi za istraživanje hrvat-ske filozofske baštine 22 (1996), p. 187. "Umetodološkom smislu specifiènost predstav-lja izrièita kritièka nastrojenost ne tolikospram samih Aristotelovih uèenja kolikospram razlièitih interpretacija pojedinih nje-govih uèenja." O istom vidi i na p. 174, 176,177 i 179.

104

Patricius, Panarchia XXI., f. 46ra.

105

Patricius, Panarchia X., f. 2Ova.

106

Patricius, Panarchia IX., f. 19vb.

107

Patricius, Panarchia IX., f. 20rb: »...possehumana ingenia, & alitet; & altius quam inPeripato, ut nunc omnis turba facit, philoso-phari, & reTurn veritatem indagare.« Potcrta-vanja moja.108

Patricius, Panarchia VIli., f. 17rb.

109

Patricius, Panarchia VIli., f. 17rb.

110

Patricius, Panarchia IX., f. 19vb: »... ut triaomnino reTurn omnium, ac mundi totius fa-cerent principia, seu tres conditores. Quod& Christus, unus de tribus, rom apud homi-Des esset, docuit, sancti Apostoli confirma-runt & Ecclesia stabilivit.«

111

Dj 22,3. Usp. Encyclopaedia ludaica 7 (Fr-Ha), (Jerusalem: Keter Publishing House,1978), s. v. »Gamaliel, Rabban", cc. 295-296: »According to Acts Gamaliel was tole-rant toward the first Christians, and Paul ~'asone of his pupils." Potcrtavanja moja. Usp.Patricius, Panarchia XVII., ff. 38va-vb.

112

Patricius, Panarchia XVII., f. 38vb.

113

Patricius, Panarchia IV:, ff. 7va-8vb.

114

Patricius, Panarchia XVII., ff. 37ra-38vb.

FlLOZOFSKA ISTRAŽIVANJA72-73 God. 19 (1999) Sv. 1-2 (43-88)

D. BaJiæ, Izvori Petriæeve Panarchije58

Kološanima (Kol 1,16) Pavao koristi nazive: Prijestolja (Throni) , Vladari(Dominationes), Knezovi (Principatus) i Moæi (Potestates). Kada želi ob-jasniti što smatra pod stvorenim umovima Petriæ se nanovo oslanja na Pav-lovo svjedoèanstvo, napominjuæi pritom da Pavao daje najistinitiju odred-bU.115 Stvoreni umovi su, prenosi Petriæ iz apostolove poslanice, »ono ne-vidljivo njegovo ...od" stvaranja svijeta; umom se po uèinjenom razabiru«(Rim 1,20).Gotovo pri samom kraju Panarchije, u dvadesetoj knjizi, dok nastoji ponu-diti zakljuèak cjelokupne rasprave o poèelu, najvišem Trojstvu, Božanstvu,razumu i razumima, Petriæ je, tumaèenjem Apostolovih poslanica, na naj-izrazitiji naèin nastojao Hermesov nauk prikazati istovjetnim s onim I' u

kršæana. Rijeè je, naime, o dijelu teksta u kojem Petriæ namjerava odreditigdje je Božanstvo (Divinitas).116 Da bi odgovorio na pitanje je li Božanstvosvugdje, negdje ili nigdje, on najprije tumaèi prikladna mjesta iz Pavlovihposlanica. Tvrdnja da sve stvari nastaju u poèelu, od poèela i po poèelu(Rim 11,36), za Petriæa je »srodna« i sljedeæem Pavlovu izrazu: »Da Bogbude sve u svima<~ (1 Kor 12,6). Zato Petriæ zakljuèuje da je Bog u svimstvarima i mjestima, da je svugdje, a ne primjerice na vrhu neba, kako je toodredio Aristotel, jer bi inaèe bio negdje. No, iako je ponudio odgovor zakoji je mislio da je prihvatljiv i katolicima, Petriæ odluèuje, »za svjedoka isuca, koji je bez izuzetka najveæi«, u pomoæ pozvati i »premudrog Her-mesa«. Time æe, veli Petriæ, sve filozofske nedoumice biti riješene. Na-ravno, Hermesove tvrdnje potvrðuju Petriæev zakljuèak jer i Hermes, pre-vodi Petriæ, tvrdi: »Sve stvari koje god jesu, jesu u Bogu«, te: »U svebitkunema nièega što nije sam Bog«.117 Na osnovi tih Hermesovih tvrdnji Petricuoèava suglasnost Hermesovih s Apostolovim odgovorima, pa zato, nakonšto još progovara i o naravi mjesta, istinitom smatra tvrdnju da je »Bog icjelokupno Božanstvo svugdje«.118Petriæevu pokušaju da odredi mjesto Božanstvu potrebno je izreæi dvijezamjedbe. Svaka od njih kritika je Petriceva naèina promišljanja. Prva seprimjedba odnosi na Petriæevu metodologiju. Zbog obrata u kronologiji pripozivanju na izvore -najprije Pavlove poslanice, apotom Hermesova filo-zofska argumentacija -mogao bi se steæi pogrešan uvid u zbiljsku Petricevunakanu. Ne želi Petriæ opravdati nauk Pavlov, kako to na prvi pogled iz-gleda, jer to kršæanstvu ionako ne treba, nego želi, služeæi se Apostolovimposlanicama, afirmirati Hermesove tvrdnje, prikazujuci ih pritom pobožni-jima i kršcanskijima no što to <;me doista jesu. Sljedeæa se primjedba odnosina Petriæev oèigledan otklon od kršæanskog nauka. Njegovu suglasnost sHermesovom tvrdnjom kako u sveukupnosti nema nièega što »nije samBog« moguæe je protumaèiti kao zastupanje panteizma, što je moglo do-prinijeti uvrštenju .njegova djela na Index librorum prohibitorum.119Od ostalih novozavjetnih izvora, ustanovljenih uz pomoc Fischerova pri-ruènika Novae Concordantiae Bibliorom sacrorum iuxta Vulgatam versionemcritice editam, navesti treba i evanðeliste Mateja, Luku i Ivana. Svjedo-èanstvima Mateja i Luke Petriæ se služi samo jednom zgodom, alvanovimšest puta (Prilog 2). Ivanovim evanðeljem potvrðuje svoju odredbu poèela(Iv 1,3-4) i Panarchiju završava upravo njegovim Otkrivenjem, velièajucièast i slavu Boga, Stvoritelja svih stvari (Otk 4,11).

Premda je Petric, a što je oèigledno iz dosadašnjeg prikaza, vrlo dobroupuæen u sadržaj biblijskih knjiga, ipak treba ukazati na njegovu nesigur-nost pri spominjanju Mojsijeva Petoknjižja. Naime, da bi odgovorio na pi-

FILOZOFSKA ISTRAŽiVANJA71-73 God. 19 (1999) Sv. 1-2 (4~8)

D. Baliæ, Izvori Petriæeve Pallan:hije59

tanje je li Bog pater intellectus, Petriæ o Mojsiju zapisuje kako »se èini da ucijelome Petoknjižju nije nigdje spomenuo mens«.I20 Prema kritièkom izda-nju Biblia sacra Vlugatae editionis iz 1922. godine,121 a pomoæu Fischerovapriruènika, ustanovljeno je da Mojsije u svojim knjigama rijeè mens koristièak èetiri puta. Mens se dva puta spominje u Knjizi Izlaska,122 te još dvaputa u Levitskom zakoniku.l23 No, potpuni odgovor o razlogu zbog kojegaPetriæ nije siguran kako se Mojsije služio spomenutom rijeèju moguæe jedati tek kada se ustanovi kojim se je prijevodom Biblije Petriæ služio.

Dakle, u svojoj Panarchiji Petriæ se koristi kako novozavjetnim, tako i sta-rozavjetnim izvorima, a osim spomenutog Mojsija, takoðer ~hvaljujuæiFischeru, bilo je moguæe pronaæi i mjesto u kojem se Petriæ poziva na svje-doèanstvo proroka Tobije (Tob 6,17y24Crkveni pisci, promotreni zajedno, èine Petriæev izvor s velikom èestotom.Petriæ se pritom najèešæe poziva na Pseudo-Dionizija, ukupno dvadeset ijedan put, te na Ivana Damašèanskog kojeg spominje deset puta (Prilog 2).Pseudo-Dionizije, autor niza spisa o Bogu i mistièkoj teologiji iz otprilike 5.stoljeæa, svoja je djela potpisivao imenom Dionizije Areopagit i. takva jeidentifikacija bila prihvaæena kroz veæi dio Srednjeg vijeka.l2S U to vrijeme,dok originalnost nije bila preporuèljiva, »cvjetaju falsificiranja u želji da seodreðeni stav potvrdi autoritetom kojeg priznatog ranijeg oca«, pa zato imože biti razumljivo da je pisac prisvojio ime kakvo je imao uèenik aposto-la Pavla.l26 Suvremena je historiografija pak ponudila odgovor kojim iden-

Graecarum auxit P. Michael Hetzenauer(Ratisbonae et Romae: Sumptibus et typisFriderici Pustet, 1922).

122

IzI 35,21: »obtulerunt mente promptissimaatque devota primitias Domino«; IzI 35,29:»omnes viTi et mulieres mente devota obtule-runt donaria.« Potcrtavanja moja. Vidi u:Bonifatius Fischer (digessit), Novae Concor-dantiae Bibliornm sacrornm iuxta Vulgatamversionem critice editam (Stuttgart: From-man-Holzboog, 1977), s. v. »Mens«, c. 3080.

123

Lev 10,19: »aut placere Domino in caerimo-niis mente lugubri«; Lev 26,41: »donec eru-bescat incircumcisa mens eorum.« Potcrta-vanja moja. Vidi u: Fischer (digessit), NovaeConcordantiae Bibliornm sacrornm iuxta Vul-gatam versionem critice editam, s. v. »Mens«,c. 3080.

124

Patricius, Panarchia XVI., f. 33vb.

125

Reese, Dictionary of Philosophy and Religion:Eastern and Western Thought, s. v. »Pseudo-Dionysius«, p. 466a.

126

Juraj Paviæ i Tomislav Zdenko Thnšek, Patro-logija (Zagreb: Kršæanska sadašnjost, 1993),p.10.

115

Patricius, Panarchia XI., f. 24ra.

116

Patricius, Panarchia XX., ff. 43ra-44vb.

117

Patricius, Panarchia XX., f. 43va: »Omniaenim qua:cumque sunt, ha:c in Deo sunt.«;»Neque in universo, quicquam est, quod nonsit ipse Deus.«

118

Patricius, Panarchia XX., f. 44rb: »Conclu-dendum igitur est verissime, Deum & univer-sam divinitatem, quia immaterialis, incorpo-reaque sit, nullam a corporibus, aut materiapati resistentiam. Atque ideo verissimum esse,eam esse ubique...« Potcrtavanja moja.

119

Krasiæ, »Sluèaj Petriæ i stavljanje na Indexzabranjenih knjiga njegova djela Nova de uni-versis philosophia«, pp. 100-102; Baniæ-Pajniæ,»Ishodište Petriæeva promišljanja Jednog«,Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine12 (1986), pp. 99-126, na pp. 117-123.

120

Patricius, Panarchia XVI., f. 33vb. »Mosesvera, qui vetustate proxime Hermetem se-quitur, foto P6tateucho, non videtur Mentismentionem fecisse ullam.« Potcrtavanja moja.

121

Biblia sacra Vulgatae editionis. Ex tribus edi-tionibus Clementinis critice descripsit, dispo-sitionibus logicis et notis exegeticis illustra-vit, appendice lectionum Hebraicarum et

FIWZOFSKA ISTRAZIVANJA72-73 God. 19 (1999) Sv. 1-2 (43-88)

D. Baliæ, Izvori Petriæeve Pmlarchije60

tificira lik »maglovitog« autora, smatrajuæi da se radi o osobi imena PetarValj ar. 127 Njegova djela O nebeskoj hijerarhiji, O crkvenoj hijerarhiji, O

božjim imenima i O mistièkoj teologiji, u 9. stoljeæu s grèkog na latinski jezikprevodi Eriugena. Iako je u njima prisutan utjecaj novoplatonovaca, naro-èito Prokla, ona su za vrijeme skolastike stekla velik ugled.l28 Tek 1895. go-dine sa sigurnošæu je dokazano da ih je sastavio jedan sirijski prelat i da sunastala u Siriji.129Petriæ je, sukladno spoznajama svoga doba, uvjeren da autor spisa doistajest Dionizije Areopagit,13O obraæenik i uèenik apostola Pavla (Dj 17,34), patako Dionizijevi spisi i mogu datirati iz 1. stoljeæa. Na »Dionizijeva svje-doèanstva« Petriæ se poziva u knjizi »De creatis mentibus«, koristeæi se nje-govim nazivima za poretke hijerarhija. Židovske nazive koje Dionizije uvo-di Petriæ detaljno prenosi, a pojedine od njih èak i tumaèi, te ih usporedujes onima kakvi se nalaze u poslanicama apostola Pavla.131 Nemoguæe jepouzdano reæi je li takvu upuæenost mogao zahvaliti spisu O nebeskoj hije-rarhiji ili spisu O božjim imenima, no s Dionizijevim naukom bio vrlo dobroupoznat.Ivan Damašèanski (oko 675-749), »stari, plemeniti i katolièki pisac«,13~takoder je bitan izvor Panarchije. Njegovim se naukom Petriæ koristi prijesvega zato jer smatra da Damašèanski u svojim djelima potvrduje Her-mesov nauk o duhu (spiritus), pri èemu se navodi Damašèanskog odnose naDuha Svetoga (Spiritus sanctusy33 Potvrde za ovakvu misao Petriæ je mo-gao naæi u djelima Ivana Damašèanskog èije je rukopise donio s Cipra. Upopisu iz 17. stoljeæa navedeni su Philosophia i De sacris imaginibus.134 Na-posljetku, treba napomenuti da je Petriæ u krivu kad tvrdi da Damašèanskiživi »tri stotine godina nakon Dionizija, a dvije stotine poslije Amonija«.135Zato što smatra da Dionizije živi u 1. stoljeæu, a Amonije »oko 200-te go-dine poslije Krista«, oèigledno je da Petriæ smatra kako Damašèanski pri-pada 4. stoljeæu. Danas je poznato da je Ivan Damašèanski živio na prije-lazu iz 7. u 8. stoljeæe.

Naravno, Petriæ se poziva na nauk i drugih crkvenih otaca, nauèitelja i pi-saca; medu njima Hieroteja, Timoteja, Klementa Aleksandrijskog, ÆirilaAleksandrijskog, Grgura Nazijanskog, Augustina (Prilog 1 i 2). Sv. TomuAkvinskog, glavnog skolastièkog autoriteta, Petriæ je spomenuo samo dvaputa (Prilog 2): prvi put u prigodi kad nabraja sve pisce koji su pristali uzpojam ideje, i to uz bok Augustinu,136 a drugi put kad je želio istaknutikako je sv. Toma protumaèirt.termin creatio.137

7. Novoplatonovci

»Nekako oko 200-te godine poslije Krista« Amonije Vreæonosac (Ammo-nius Saccus) osnovao je, tvrdi Petriæ, novoplatonovsku školu u Aleksan-driji. Petriæ je uvjerenja da je Amonije, iako nije ostavio nikakve spise,upoznat s Hermesovim naukom o tres hypostases, a o tome u svojim spisimasvjedoèe njegovi uèenici, prije svih Pio tin i Amelije.138 Osim s Hermesovimnaukom Amonije je, pripisuje mu Petriæ, posredstvom dvojice Kaldejacakoji prevode Zoroastrova proroèanstva na grèki jezik upoznat i s naukomZoroastra.139 Premda ne navodi izvore na kojima bi takvo što mogao teme-ljiti, Petriæ tvrdi da je od Amonija »tekla nekakva božanska i dotad ne-saslušana mudrost«, pri èemu ga usporeðuje sa Sokratom.l40 Iako takvo štonigdje ne izrièe, moguæe je zakljuèiti da bi razlog takve, »božanske i ne-saslušane« mudrosti po svoj prilici trebalo tražiti u Amonijevu nadahnuæu

FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA71-73 God. 19 (1999) Sv. 1-2 (43-88)

D. BaJiæ, Izvori Petriæeve PO1larchije61

Hermesovim i Zoroastrovim naukom. Inaèe, današnja historiografija Petri-æev stav o Amoniju kao osnivaèu novoplatonizma, s obzirom na zakletvutajnosti uèenja, smatra teško dokazivim, nazivajuæi ga istovremeno i starompredajom.141

Petriæeva se tvrdnja, dakle, smatra samo pretpostavkom, apravim se os.nivaèem novoplatonizma, zahvaljujuæi i postojanju pisaneostavštine, uvriježilo držati Plotina.Svoju mudrost Amonije je, nastavlja Petriæ, prenio na svog uèenika -naPlotina. Roden u egipatskom Likopolu, te obrazovan u Aleksandriji, Plotin(205-270) je zasigurno najveæi mislitelj na poèetku treæeg stoljeæa, a sma-tran je »pravim« osnivaèem novoplatonizma i glavnom figurOI1) novopla-tonovske škole mišljenja.142 Plotinovi su spisi skupljeni tek zahvaljujuæi nje-govom uèeniku Porfiriju, a objavljeni su u šest svezaka pod naslovomEneade. O Amonijevom uèiteljevanju i njegovu utjecaju na PIo tina, dakle oPlotinovoj upoznatosti s Hermesovim i Zoroastrovim naukom, Petriæ znaiz Plotinovih spisa, koje je PIo tin »ispunio Amonijevim duhom«.143 Takavje stav Petriæ mogao iznijeti zato jer je poznavao Plotinove spise. Naime, upopisu grèkih rukopisa, koje je donio s Cipra nalaze se Plotini omniaopera. 144 .

Osim što šest puta izravno spominje Plotina (Prilog 2), Petriæ je bio podutjecajem Plotinova nauka i neizravno. Veæ u prvoj knjizi Panarchije, gdje

127

Karl Baus i Eugen Ewig, "Crkva Carstva po-slije Konstantina Velikoga«, u: Hubert Jedin(ur.), Velika povijest Crkve, sv. II (Zagreb:Kršæanska sadašnjost, 1995), pp. 472-476.

128

Ziegenfuss, Philosophen-Lexicon: Handwor-terbuch der Philosophie nach Personen 1, s. v."Dionysios Areopagita (Pseudo-Dionysius)«,p. 252; Paviæ i Tenšek, Patrologija, pp. 284-290; Branko Bošnjak, Povijest filozofije: Raz-voj mišljenja II ideji cjeline 1 (Zagreb: Na-kladni zavod Matice hrvatske, 1993), pp.444-446.129

Paviæ i Thnšek, Patrologija, p. 284; Bošnjak,Povijest filozofije: Razvoj mišljenja u ideji cje-line 1, p. 445.

130 .'

Patricius, Panarchia XVI., 33va: "Quod anteeos [platonicorum], Divus Dionysius Areopa-gita, multis locis fecerat.« potcrtavanja moja.

131

Patricius, Panarchia XVII., f. 37ra.

132

Patricius, Panarchia XXII., f. 47ra: "Damas-cenus, author vetus, & nobilis, & Catholi-cus...«

133

Patricius, Panarchia IX., ff. 20ra-rb.

134

Jacobs, "Francesco Patricio und seine Sam-mlung griechischer Handschriften in der Bi-bliothek des Escorial«, p. 38 i 40. Usp. Muc-cillo, "La biblioteca greca di Francesco Pa-trizi«, p. 87 i 89, n. 38 i 52.

135

Pa1ricius, Panarchia XVI., f. 34vb: »Nequevera 10. Damascenus, qui post DionysiumCCC. post Ammonium CC Annis floruit...«

136

Patricius, Panarchia XII., f. 25vb.

137

Patricius, Panarchia XXII., f. 47ra.

138

Patricius, Panarchia IX., f. 19va.

139

Patricius, Panarchia XYI., f. 34vb.

140

Patricius, Panarchia XVI., f. 34vb: »A quo(sicuti olim Athenis a Socrate statuario, om-nis fluxit philosophia) divina fluxit quaedam,& inaudita sapientia.« potcrtavanja moja.

141

Reese, Dictionary of Philosophy and Religion:Eastern and Western Thought, s. v. »Ammo-nius Saccas«, pp. 12b-13a; Windelband, Po-vijest filozofije I, p. 261.

142

Reese, Dictionary of Philosophy and Religion:Eastern and Western Thought, s. v. »Ploti-nus«, pp. 445a-445b; Usp. Windelband, Po-vijest filozofije I, p. 256 i 261.

143

Patricius, Panarchia XVI., f. 34vb.

144

Jacobs, »Francesco Patricio und seine Samm-lung griechischer Handschriften in der Bi-bliothek des Escorial«, p. 35. Usp. Muccilo,»La biblioteca greca di Francesco Patrizi«, p.84, n. 11.

pokušava odrediti poèelo svih stvari, Petriæ do poèela dolazi stupnjevanjemstvari,l45 dakle na isti onaj naèin kako to èini i PIo tin. Isto tako, utjecajPIo tina na Petriæevu filozofiju uoèljiv je i onda kada Petriæ uvodi emanacijukako bi iz poèela objasnio nastanak sve množine biæa. Osim termina ema-nacija (per emanationem), Petriæ koristi i termine: odvajanje (secretio),proistjecanje (proditio), pokretanje (progressio) i izlazak (excessio).l46Ime Jambliha (oko 270-330), osnivaèa sirijskog novoplatonizma, èesto sepovezuje s izrazom »božanski«, i to ne samo u njegovo vrijeme nego i uPetriæevo doba.l47 Petriæ ga spominje sedam puta (Prilog 2) i za njega jeJamblih »najveæi od platonovaca«. Jamblih je, kaže Petriæ, kao uèenik Por-firijev bio upoznat s proroÈanstvima Zoroastra i Kaldejaca i uveliko im seje divio, te zastupao »njihovo savršeno bogoslovIje, kao ono koje je odBoga dano«.l48Novoplatonovski izvor, najèešæe spominjan u Panarchiji, jest Proklo (410-485). Helenistièkog filozofa roðenog u Konstantinopolu Petriæ spominjeèetrnaest puta (Prilog 2). Proklo je obrazovanje stekao u Aleksandrijskoj,ali i Atenskoj školi, gdje slijedi nauk novoplatonovca Sirijana, upraviteljaAtenske škole. Kao Sirijanov nasljednik postao je upraviteljem Atenskeškole novoplatonizma.l49 Petriæ nam opisuje da je Proklo, zahvaljujuæi svomuèitelju Sirijanu, a ovaj svojim prethodnicima Porfiriju, Plotinu, te Amo-niju, poznavao nauk Hermesa i izreke Zoroastra velièaj uæi ih kao iJamblih.l5OTvrdnju da nauk o idejama dolazi od Zoroastra i Kaldejaca Petriæ zasnivaupravo na spisima Prokla, toènije na Proklovu treæem komentaru Pamzeni-da. Pritom je Petriæ u svojoj Panarchiji, u grèkom izvorniku i svom latin-skom prijevodu, donio odlomak u kojem Proklo navodi Zoroastrove izrekeo idejama.l5l U citiranom su odlomku ideje spomenute èak tri puta, štoPetriæu i pruža dostatan dokaz za izvoðenje tvrdnje kako »ne bijaše, dakle,Platon prvi uvoditelj ideja«.Produbljen Petriæev odnos prema Proklu dokazuju i njegovi prijevodi dvajuProklovih spisa na latinski jezik. Oni su objavljeni 1583. godine pod zajed-nièkim naslovom Elementa theologica et physica. Bilo je to posljednje iz-danje spisa Elementatio physica i prvo izdanje spisa Elementatio theologicau 16. stoljeæu.l52 U posveti papi Grguru XIV. on podsjeæa na prijevod»Theologica Procli elementa«, navodeæi da djelo obiluje dokazima, pouzda-nim poput matematièkih.l53

No, osim što je preveo Proklove osnove teologije i fizike, Petriæ je bioupoznat s cjelinom Proklova opusa. Kako slijedi iz popisa grèkih rukopisakoje je prodao španjolskom kralju, Petriæ je posjedovao sljedeæa Proklovadjela: Procli Theologiae Platonicae libri sex, Procli Stichiosis Theologica iProcli commentaria in Pamzenidem libri septem.154

Zbog svega spomenutog -Petriæeva prijevoda Proklovih Osnova teologije iOsnova fizike, Petriæeva posjedovanja rukopisa Proklovih djela, te brojnostiPetriæeva pozivanja na Proklovo ime -'treba zakljuèiti da je Proklo Petriæunajvažniji novoplatonovac.Damascije, Proklov uèenik i nasljednik na mjestu voditelja Atenske škole,po Petriæu je »posljednji od velikih platonovaca«. U popisu Petriæeve zbir-ke grèkih rukopisa zabilježen je Damascijev spis De remm principiis,l55 pazato možemo govoriti o Petriæevoj upuæenosti i u nauk ovog novoplato-novca.

FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA72-73 God. 19 (1999) Sv. 1-2 (43-88)

D. BaJiæ, Izvori Petriæeve PO/!arr:hije63

Mihael je Psel (1018-1078) novoplatonovac iz Konstantinopola, a Petriæ gau Panarchiji spominje šest puta (Prilog 2). U sluèajevima gdje se poziva naPsela (Prilog 1) Petriæ navodi njegove zapise i tumaèenja Zoroastrovih pro-roèanstava. U svih šest sluèajeva Petriæ se poziva na neko od mjesta uspisima Psela, a detaljno poznavanje njegova opusa zahvaljuje svojoj zbircigrèkih rukopisa u kojoj su Pselova djela zastupljena u velikom broju:156

Od ostalih, do sada nespomenutih novoplatonovskih izvora Panarchije Pe-triæ, istina nešto rjeðe i uglavnom redajuæi njihova imena, navodi i Origena,Erenija, Olimpija, Amelija, Teodora Azinca, Hermiju, Olimpiodora i Ple-thona (Prilog 1 i 2). Zbog spomenute brojnosti imena, èestote njihova spo-minjanja, te upuæenosti u novoplatonovsku misao jasno je da je Petriæ podvrlo snažnim utjecajem novoplatonizma. Naravno, osim u izvornosti novo-platonovskog nauka, razlog tome potrebno je tražiti u novoplatonovskomtumaèenju i pozivanju na drevno egipatsko i kaldejsko naslijeðe, te u rene-sansnom oživljavanju Platonove misli.

8. Suvremenik: quidam Buratel1us

U èitavoj Panarchiji Frane je Petriæ samo jednom spomenuo nekog od svo-jih suvremenika. U dvanaestoj knjizi, koju je naslovio »De divinis unitati-bus sive ideis«, jednom se reèenicom osvræe na talijanskog platonovca Bu-rateIlija. Naime, nakon što dokazuje da ideje postoje, želeæi time potvrditiispravnost Zoroastrova i Platonova nauka, Petriæ raspravlja o položaju ide-ja. Ideje su rasporeðene po savršenom poretku, a one koje su u stupnje-

145

Patricius, Panarchia I., ff. 1rb-2ra.

146

Patricius, Panarchia VIlI., f. 15vb. Višekrat-ne potvrde da se Petriæ služi Plotinovomemanacijom vidi i na: ff. 16rb, 16va, 16vb,47ra, 47rb, 47va.

147

Reese, Dictionary of Philosophy and Religion:Eastern and Western Thought, s. v. "Iambli-chus«, p. 241b.

148

Patricius, Panarchia IX., f. 19rb.

149

Ziegenfuss, Philosophen-Ll!iikon: Handwor-terbuch der Philosophie nach Personen II, s. v."Proclos«, pp. 311-312; Reese, Dictionary ofPhilosophy and Religion: Eastern and WesternThought, s. v. "Proclus«, pp. 459b-460a.

150

Patricius, Panarchia IX., ff. 19rb-19va.

151

Patricius, Panarchia XII., ff. 25va-25vb.

152

Zvonko Pandžiæ, "Proklova Elementa theo-logica et physica u Petriæevu latinskom prije-vodu«, Dubrovnik 8/1-3 (1997), pp. 526- 529,prema: Zvonko Pandžiæ, "Die ~TOIXEIm:I~IlJYI~IKH des Proclus in der lateinischenUbersetzung von Franciscus Patricius (F. Pe-triæ)«, neu herausgegeben, eingeleitet undmit einem Index versehen, u: Regiones Paen-

insulae Balcanicae et proximi orientis: Aspekteder Geschichte und Kultur -Festschrift ftir Ba-silius S. Pandžiæ, herausgegeben von Elisa-beth von Erdmann-Pandžiæ (Bamberg: FachSlavische Philologie der Universitat, 1988),pp. 199-237, uvod na pp. 201-208, odabraniodlomci na pp. 201-203, 204-205, 206-207.

153

Patricius, Nova de universis philosophia, po-sveta papi Grguru XIV: "Theologica Proclielementa, quae nas ante paucos annos Latinafecimus, ad instar mathematicarum demon-stratiorum sunt contexta.«

154

Jacobs, "Francesco Patricio und seine Sam-mlung griechischer Handschriften in der Bi-bliothek des EscoriaI«, pp. 35-36. Usp. Muc-cilja, "La biblioteca greca di Francesco Pa-trizi«, p. 84, nn. 12-14.

155

Jacobs, "Francesco Patricio und seine Sam-mlung griechischer Handschriften in der Bi-bliothek des Escorial«, p. 36. Usp. MuccilIo,»La bibJioteca greca di Francesco Patrizi«, p.85, n. 17.

156

Jacobs, "Francesco Patricio und seine Sam-mlung griechischer Handschriften in der Bi-bliothek des Escorial«, p. 35, 39, 40,41 i 42.Usp. MuccilIo, "La biblioteca greca di Fran-cesco Patrizi«, p. 84, 87, 89 i 90, n. 11,41,52,57 i 63.

FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA72-73 God. 19 (1999) Sv. 1-2 (43-88)

D. Baliæ, Izvori Petriæeve Panarchije64

vima stvari smještene na višem položaju uzroci su najbližem stvorenom.Buduæi da je proizvod slièan proizvoditelju, stvoreno, tvrdi Petriæ, uzrokujenastanak niže zbilje, i tako redom. Na taj je naèin, po Petriæu, dokazananužnost postojanja ideja u svemu što postoji.157 »Po tim razlozima idejenisu pod Mjeseèevim lukom, kao što je buncao nekakav Buratelli, dok segradio platonovcem«, primjeæuje Petriæ, spominjuæi u Panarchiji jedinogsvog suvremenika.158

Iako o Buratelliju piše samo jednu reèenicu, moguæe je rašèlaniti Petriæevodnos prema njemu. To nam omoguæavaju uèiniti izrièaj i »stanoviti Bu-ratelli« (quidam Bllratellw), »buncao je« (somniavit) i »dok se gradio pla-tonovcem« (dum Platonicum agit). Samo jedna reèenica, a tri prosudbe.Dok spominje tog, istina malo poznatog renesansnog filozofa prva od Pe-triæevih prosudbi jest »stanoviti«. Takvom se odredbom obièno omalovaža-va neistomišljenike, a istovremeno je teško zamisliti da Petriæ rad svog su-vremenika ne poznaje dovoljno dobro. Naroèito zato jer mu posveæuje po-zornost u jednom takvom djelu koje je opravdano smatrati vrhuncem nje-gove misli. Buratelli je zasigurno, jer Petriæ poznaje njegove stavove, ne.-gdje objavio neko svoje djelo, a time njegov rad poznaje i šira znanstvenajavnost, pa zato ne može biti anoniman i »stanoviti«. Nadalje, sintagmom»buncao je« Petriæ oèituje neslaganje s Buratellijevim zakljuèkom o po-ložaju ideja, no i to je neslaganje formulirano vrlo neuobièajeno i grubo.Mnogo puta Petriæ nije toliko strog èak ni prema Aristotelu dok opovrgavaneki njegov bitan stav koji je od presudne važnosti za cjelokupnu povijestfilozofije, a sada, bez ikakva prikaza Buratellijevih izvoda, u tolikoj mjeriomalovažava njegovo stajalište. Treæi i posljednji Petriæev kvalifikativ o Bu-rateIliju sadržan je u konstrukciji »dok se gradio platonovcem«. Sada jejasno da Petriæu, jer je upoznat s njegovim filozofskim opredjeljenjem,»stanoviti Buratelli« nije ipak toliko nepoznat koliko bi to Petriæ htio daizgleda. No, zašto je toliko uvjeren da se Buratelli nezasluženo izjašnjavakao platonovac, da nas dakle obmanjuje onim što ne odgovara stvarnosti?

Dok izrazito negativno ocjenjuje nauk, ali i osobnost Buratellija, Petriæ zatakav postupak oèito mora imati jake razloge. Možda upravo posljednjiPetriæev kvalifikativ upuæuje na pravi razlog njegove kritike. Može li namodgovor ponuditi Buratellijeva biobibliografija?Buratelli je Gabriele,159 filozof iz druge polovice 16. stoljeæa. Profesor jeteologije i augustinac.l60 U iZ':9rima ne postoji suglasnost o mjestu njegovadjelovanja. Iz J6chera doznajemo da je to Venecija, a u Lobiesa se navodiAncona. Dok nigdje nije zabilježeno gdje je i kada roðen, kao godina Bu-ratellijeve smrti u Nappa i Lobiesa spominje se 1571. Svi referentni izvorisuglasni su da je Buratelli i pisac, a J6cherov Allgemeines Gelehl1en-Lexiconi detaljna Enciclopedia filosofica o njegovoj knjizi pružaju nešto opširnijeinformacije. Buratellijev spis Pomirba glavnih prijepora izmedu Platona iAristotela u J 6chera ima naslov Conciliatio controversiarum Platonis & Aris-totelis praecipuarum i objavljen je 1583., dok prema talijanskoj enciklopedijiBuratellijevo djelo Praecipzlarum controversiarum Aristotelis et Platonis con-ciliatio izlazi u Veneciji 1573. Dakle, u spomenutim referentnim djelimauoèljive su dvije nepodudarnosti koje se odnose na isto djelo. Prva je danavode dvije razlièite godine njegova objavljivanja, a druga se odnosi narazlièit poredak rijeèi u naslovu. Podaci iz enciklopedije su toèni, što je mo-guæe provjeriti uvidom u Band Press Book File of Consol1izlm of EuropeanResearch Libraries.161 Naslov Buratellijeva djela doista jest Praecipuarum

controversiarum Aristotelis et Platonis conciliatio i ono je objavljeno u Vene-ciji 1573. godine, a saèuvano je u dva primjerka u središnjoj rimskojknjižnici Biblioteca Nazionale Centrale »Vittorio Emanuele 11«.

Enciclopedia filosofica nam o Buratellijevu spisu pruža još pod~taka: »[Bu-ratelli] Pisac je djela Praecipuarum controversiarum Aristotelis et Platonisconciliatio u kojem programatski tvrdi bitno jedinstvo dvaju najveæih kla-siènih mislilaca i u kojem ih uostalom pokušava izmiriti. Djelo je lišenoautentiène spekulacije, ali zadržava karakter povijesnoga dokumenta ma-niristièkog platonizma epohe, a i ne nedostaju mu odlike opširne i uèeneinformacije, te znaèajne filološke strogosti.«162 Nakon uvida u Buratelli-jevu bibliografiju, posebice nakon podatka o naravi njegova spisa, moždajest moguæe shvatiti razlog Petriæeve kritiènosti spram suvremenika Bu-

ratellija.Upravo u 16. stoljeæu dolazi do radikalnih napada platonovaca na temeljeAristotelove filozofije, u kojima je Petriæ, uz Ficina, Pica, Paracelsusa, Te-lesija i Bruna, jedan od najvažnijih sudionika. Takav radikalizam svakakoje iskljuèivao moguænost pomirbe suprotstavljenih tradicija, aBuratelli jezagovarao suprotni stav. Osim toga, Buratelli piše o bitnom »jedinstvu dvo-jice najveæih klasiènih mislilaca«, što je Petriæu, kritièki raspoloženom pre-ma Aristotelu, zasigurno moralo biti vrlo odbojno. Smatrajuæi da Buratelli-jev pomiriteljski pristup nije spoj iv s pristupom koji je on sam odabrao,Petriæ je nastojao što više omalovažiti filozofa platonovca Gabriela Bu-

ratellija.

9. Petriæev odnos prema autoritetu

Kako to da se Petriæ koristi izvorima kao što su Hermes i Zoroaster, akojisu i kod nekih njegovih suvremenika, sudionika renesansnih polemika,

157

Ovakvim naèinom tumaèenja sveukupnostitakoðer je uoèljiv panteistièki moment Petri-æeve filozofije.

158Patricius, Panarchia XII., f. 26vb: »Quibusrationibus Idea= non sunl sub concauo Luna=,ul quidarn Buratellus, dum Platonicum agit,somniavil.«159 ."

U trojice razlièitih historiografa zabilježenesu tri inaèice Buratellijeva imena: ChristianGottlieb J6cher (hrsg.), A1/gemeines Gelehr-ten-Lexicon, Erster Theil A-C (Leipzig: inJohann Friedrich Gleditschens Buchhandlung,1750), s. v. »Buratellus (Gabrie/)«, c. 1486;Enciclopedia filosofica 1 (A-Conoscenza), (Fi-renze: G. C. Sansoni, 1967), s. v. »Buratelli,Gabrie1/o«, c. 1127; Jean-Pierre Lobies (ed.),Index bio-bibliographicus notomm hominum26 (Osnabriick: Biblio Verlag, 1982), s. v.»Buratelli, Gabriele«, p. 15877. Osim toga, ujednog od historiografa zabilježene su trirazlièite moguænosti Buratellijeva prezime-na: Lobies, Index bio-bibliographicus noto-mm hominum 26, p. 15877: »Burate1/i, Gab-riele aut Durate1/o, Gabriele aut Ve"ate1/o,Gabriele.« Potcrtavanja moja.

1601bmmaso Napo (a cura di), Indice BiograficoIta/iano 2 (Bomalia-Consolo), (Miinchen: K.G. Saur, 1997), s. v. ..Buratel\i, Gabriello«, p.486a.

161Gabriele Buratel\i, Praecipuarnm controver-siarnm Aristote/is et P/atonis collci/iatio (Ve-netijs: apud Franciscum, Gasparem Bindo-num, & fratres, 1573). Vidi URL: http://eu-reka. rlg.org/cgi -bin/zgate.

162Encic/opedia fi/osofica 1, c. 1127: »f. autoredi una Praecipuarnm colltroversiarnm Aristo-te/is et P/atonis conci/iatio (Venezia 1573) intui afferma programmaticamente la sostan-ziale unita dei due massimi pensatori classicie in tui, pertanto, procede ad un tentativo diconciliazione. I;opera e priva di autenticavena speculativa, ma conserva un SUD inne-gabile interesse a titolo di documento sto-rico del platonismo manieristico del\'epoca enon manca dei pregi di un'ampia e dotta in-formazione e di un notevole rigole filolo-

gico.«

FILOZOFSKA ISTRAŽiVANJA72-73 God. 19 (1999) Sv. 1-2 (4~8)

D. Baliæ, Izvori Petrièeve Panarchije66

smatrani nepouzdanima, koji su neprestano bili pod lavinom kritika i zakoje se nije moglo pouzdano dokazati kada su živjeli? Svih tih problemaPetriæ je bio i te kako svjestan, pa je zato, s više ili manje uvjerljivim argu-mentima, polemizirao sa suvremenicima, ostajuæi pritom priklonjen nave-denim izvorima.163

Ipak, protivno klišeju, neprimjerene su i teško prihvatljive tvrdnje kako jePetriæ u tim drevnim izvorima pronašao iskljuèivo autoritete razlièite odAristotelova autoriteta.164 Naime, na temelju Panarchije, gdje Petriæ ustrajena geometrijskim nužnostima (geometricis necessitatibusy65 i metodi sas-tavljanja i rastavljanja (methodus compositiva et resolutiva)166 kao dokaznimpostupcima, lako je osporiti tvrdnje o njegovu priklanjanju autoritetirha.Premda se jedanput u Panarchiji poziva na »autoritet svetoga Augustina,svetoga Tome i ostalih najznatnijih bogoslova«, želeæi tako opravdati nauko idejama i pobijediti autoritet Aristotela,167 Petriæ je odmah potom nauk opostojanju ideja odluèio potkrijepiti dokazima, buduæi da »ima obièaj malofilozofirati na temelju autoriteta, a najviše na temelju dokaza«.168 Osimtoga, istinu je moguæe odrediti, navodi Petriæ, tek zahvaljujuæi dokazima,pa mu autoriteti zato i služe »više kao ures nego kao temelj«.169

Dakle, Petriæa ne zanima zasnivanje njegove filozofije na autoritetu, negovrijedi upravo suprotno. U hermetièkoj, kaldejskoj, pitagorovskoj, kršæan-skoj i novoplatonovskoj tradiciji Petriæ prepoznaje ono najbitnije i najistini-tije što je filozofska misao, od svojih egipatskih poèetaka pa do renesanse,uspjela proizvesti, te stoga tim izvorima i posveæuje potpuno povjerenje.

10. Kakvoæa i kolikoæa Petriæeva pozivanja na izvore

U Panarchiji se Petriæ poziva na 102 razlièita izvora. Uz njih, on spominje i26 imena kojima status izvora ne pripada. Rijeè je o istaknutim osobamakoje pripadaju razlièitim religijskim predajama kao što su Abraham, »pra-otac židovskog nauka«, Noa, »pravednik koji preživljava potop« ili Oziris»bog Egipæana«. Naravno, u tih 26 imena spadaju i ona za koje se smatrada, kao što Petriæ kaže, »nisu ništa napisali«. Neki od njih su: Nemrod, vla-dar u Babilonu; orfièki sveæenik Aglaofem; Pitagorina kæi Arignota; So-krat; Diotima, izmišljeni lik iz Platonova dijaloga Symposion.»Kazalo imena Petriæeve Panarchije« ili Prilog 1 omoguæava nam uvid u sveizvore i imena kojima se je Petriæ koristio pri izgradnji svog nauka o po-èelu. U prilogu se u zasebniw natuknicama nalaze i sve filozofske i reli-gijske tradicije koje Petriæ spominje. Natuknice su poredane abecednim re-dom, a uz svaku od njih oznaèena je folijacija (vidi napomenu uz Prilog 1).U prilog su uvršteni i svi kvalifikativi koje je Petriæ pridao nekom imenu,nauku ili tradiciji, Primjerice, u natuknici o Aristotelu, najèešæe spominja-nom izvoru, uoèavamo da ga Petriæ smatra knezom, uèiteljem, ne stalnim,glupim, bezumnim i samom sebi nedosljednim filozofom. Petriæ govori onjegovoj filozofiji, nauku, metodi, ugledu, mišljenju o prvim poèelima, oAristotelovom »suludom« napadu na Parmenida. Kada govori o Hermesu,Petriæ ga smatra božanskim, premudrim, ocem svekolike mudrosti i velikimmužem, a poziva se na njegove prosudbe i svjedoèanstva. U natuknici oplatonovcima zabilježeni su Petriæevi izrièaji: veliki, plemeniti, platonovci ollmu, najplemenitiji, posljednji. Tako sastavljen prilog nije samo abecednipopis imena. On omoguæuje uvid i u Petriæev odnos prema izvorima. Osimtoga, prilog nam ukazuje i na Petriæevo poznavanje sastavnica pojedinihnauka koje je izrijekom želio istaknuti.

FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA7%-73 God. 19 (1999) Sv. 1-2 (43-88)

D. Baliæ, Izvori Petriæeve Panarchije67

Kada je to Petriæ zabilježio, natuknica s imenom pisca sadržava i nasloveonih pišèevih djela na koja se Petriæ poziva. Tako su u natuknicu o Aristo-telu uvrštena djela Fizika i O svijetu, a u natuknicu o Platonu djela Par-menid, Država, Zakoni i Timej. Od svojih djela Petriæ se poziva jedino natreæi svezak svojih Discussiones peripateticae.Natuknica sadržava i dodatne podatke, koji ne potjeèu uvijek iz Petriæevapera. Oni su priredeni na temelju Petriæevih iskaza i dopunjeni iz literaturekoja je navedena u Prilogu 4. To su podaci poput: orfièki sveæenik, pita-gorovac, novoplatonovac, crkveni otac ili crkveni pisac. Takvi su podaciuvršteni u natuknicu jer se Petriæ u Panarchiji poziva na veliki_broj malopoznatih imena.Dakle, Prilog 1 omoguæava nam uvid u sve izvore, u imena, nauke i tradi-cije kojima se Petriæ služi. U prilogu su prikazani i svi Petriæevi izrièaj i onekom imenu ili nauku, a zahvaljujuæi tome uoèljiv je i njegov odnos sprammnogih od njih. Prikazom Petriæevih izrièaja može se doznati i stupanj nje-gove upuæenosti u sastavnice pojedinog nauka. Naposljetku, ne manje bitnisu i podaci koje Petriæ ne izrièe uvijek, a koji ukazuju na pripadnost svakogizvora nekoj od filozofskih ili religijskih tradicija.Prilog 2 prikazuje »Èestotu Petriæeva pozivanja na izvore u Panarchiji«. Zasvaki je izvor utvrden broj Petriæeva pozivanja na njega. Pomoæu ovogpriloga možemo ustanoviti kojim se izvorom Petriæ služi èešæe. No, prilognije samo nizanje izvora po kolièini njihove zastupljenosti, dakle svojevrsnarang-lista, veæ je pomoæu njega moguæe analizirati meðusobni odnos iz-medu izvora. Osim toga, pomoæu ovakva priloga dobiven je i podatak oPetriæevoj naklonosti prema nekom od imena ili tradicija. Naposljetku, kaoono najbitnije, ovakva prezentacija kolikoæe osnovni je preduvjet i nužnapodloga za utemeljeni govor o kakvoæi Petriæevih izvora u njegovu nauku o

poèelu.

163

Najpoznatija Petriæeva polemika o izvorimanjegove filozofije svakako jest ona s Thodo-rom Angeluccijem. Patricius, Apologia contracalumnias Theodori Angelutii eiusque novaesententiae quod Metaphysica eadem sint. quaePhysica (Ferrariae: Apud Dominicum Ma-marellum, 1584).164

O Petriæu kao misliocu kojtsvoju misao te-melji na autoritetima suprotnim Aristotelo-vu autoritetu vidi u: Filipoviæ, »FilozofijaFrane Petriæa kao vizija monistièkog pogledana svijet / De Francisci Patricii philosophiamonisticam mundi visionem exhibente«, »Uborbi autoriteta (Aristotel -Platon) kojimse prevladava stoljeæima prije, a i tada, jediniiskljuèivi autoritet Crkva, stavlja se Petriæ nastranu Platona, odnosno Plotina, ali tako is-kljuèivo da se on može smatrati najdosljed-nijim borcem za taj filozofski pokret... Uborbi autoriteta Aristotel -Platon staje Pe-triæ na Platonovo stajalište, no dopunjujuæiga predsokralicima, Plotinom i mislikomBliskog istoka.,,; Baniæ-Pajniæ, Smisao i zna-èenje Hermesove objave: moga elemenata her-metièke tradicije u djelima hrvatskih renesans-nih filozofa, p. 118: »Petriæ je prije svegatražio autoritet, kojim bi podupro uèenja iz-

nijeta u svojoj Novoj sveopæoj filozofiji, po-moæu kojih je htio postiæi obnovu kršæanstvai koju je, kao jedno novo tumaèenje svijeta,želio suprotstaviti skolastièkom peripatetiz-mu kao novo moguæe utemeljenje kršæan-skog nazora na svijet."

165

Patricius, Panarchia VIli., f. 15ra.

166

Patricius, Panarchia XI., f. 24ra.

167

Patricius, Panarchia XII., f. 25vb.

168

Patricius, Panarchia XII., f. 25vb: "Sed nos,qui authoritatibus parum admodum, rationi-bus plurimum philosophari solemus: rationesquoque philosophicas addamus, quibus hocipsum dogma, Ideas esse comprobemus.«Potcrtavanja moja.169

Patricius, Panarchia VI., f. lOvb: "Sed nosauthoritatibus, ornamento potius, quam fun-damento philosophamur."

FIWZOFSKA ISTRAŽIVANJA12-73 God. 19 (1999) Sv. 1-2 (43-88)

D. Baliæ, Izvori Petrièeve Pallarchije68

11. Neuvršteni izvori

Na neoznaèenom listu iza f. 153v Petriæ je objavio abecedni popis »Auto-rum qui hoc Novae philosophiae opere citantur catalogus«. U tom Petri-æevu popisu zabilježena su imena brojnih pisaca, filozofskih i religijskih tra-dicija. Usporedba »Popisa pisaca« s Prilogom 1 rezultira sljedeæim neoèe-kivanim zakljuèkom: U svoj popis Petriæ nije uvrstio 35 izvora koje je koris-tio u Panarchiji. Zbog toga je bilo opravdano i nužno sastaviti Prilog 3naslovijen »Abecedar pisaca na koje se Petriæ pozvao u Panarchiji, ali ihnije naveo u 'Popisu pisaca' za Novu sveopæu filozofiju«.Uz Prilog 3 postavljaju se brojna pitanja. Glavno je: Zašto je Petriæ u svempopisu izostavio sve te izvore? Zatim, kako to da uvrštava, primjerice, caraJulijana, Hipokrata, Homera ili dvojicu anonimnih pilota, a propušta spo-menuti izvore poput Demokrita i Ivana Damašèanskog? U Panarchiji IvanaDamašèanskog spominje deset puta, a Demokrita tri puta (vidi Prilog 1 i2). Veæ zbog te èestote spominjanja navedene mislio ce treba smatrativažnim izvorima Panarchije, a Petriæ ih u svom popisu uopæe ne navodi.Petriæ izostavlja i neke novoplatonovce, prije svega one koje u Panarchijine spominje èesto: Amelija, Erenija, Olimpiodora, Olimpija i Porfirija (Pri-log 1, 2 i 3). On ne uvrštava ni neke vrlo bitne filozofske i religijske tradici-je, o kojima u Panarchiji govori cijelo vrijeme: platonovce, aristotelovce, krš-æane (Prilog 1, 2 i 3), a u kazalo uvodi kabaliste, mage i, primjerice, optike.Ako pak usporedimo Panarchiju s Pancosmijom, misleæi pritom na one iz-vore koji se u tim knjigama spominju, a ne nalazimo ih u Petriæevu popisu,onda je uoèljivo da u Petriæevu popisu nisu zanemareni samo oni izvori kojise nalaze u Panarchiji. Najreprezentativniji primjer koji potkrepljuje tutvrdnju nalazi se u sedamnaestoj knjizi Pancosmije gdje Petriæ spominjestarijeg suvremenika Nikolu Kopernika tvrdeæi kako je rijeè o najveæemzvjezdoznancu našega doba.l70 Usprkos tome, u svoj »Popis pisaca« nijeuvrstio Kopernikovo ime.Naravno, bez postojanja kazala imena kakvo je sastavljeno za Panarchiju(Prilog 1), ali i bez pomoæi preostala dva priloga, bilo bi nemoguæe uspo-rediti, pobrojati, te uopæe navesti sva izostavljena imena i izvore koji se na-laze u Novoj sveopæoj filozofiji. Odgovore na pitanje zašto je Petriæev popismanjkav najvjerojatnije bi ipak trebalo tražiti u Petriæevoj metodologiji.Prema izvorima svoje filozofije Petriæ se odnosi prilièno površno i nesustav-no. Iako prilaže »Autorum qui hoc Novae philosophiae opere citantur cata-logus«, spomenuo je tek dio. pisaca, pri èemu se ne može tvrditi da suspomenuti najèešæi, najizvrsniji i za Petriæa najbitniji izvori. Stoga, da bi-smo imali potpuni uvid u Petriæeve izvore potrebno je sastaviti dodatke ilipriloge i za ostala tri dijela Nove sveopæe filozofije, koji bi izvore prikazalina naèin kako je to ovdje uraðeno za Panarchiju.

12. Zakljuèak

Petriæ se u Panarchiji poziva na èak 102 izvora, a spominje i 26 razlièitihimena kojima status izvora ne pripada. Pritom se koristi izvorima koji pri-padaju najrazlièitijim filozofskim i religijskim tradicijama. U èlanku su pri-kazani samo najèešæi i za Petriæev nauk o poè6lu najznaèajniji izvori. Kro-nologija njihova prikazivanja uvjetovana je Petriæevim spoznajama.»Egipæanina« Hermesa Trismegista Petriæ je smatrao najstarijim od svihmudraca. Na njegovo ime, knjige, svjedoèanstva i prosudbe poziva se 56

FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA7Z-73 God. 19 (1999) Sv. 1-2 (43-88)

D. BaJiæ, Izvori Petrièeve Panarr:hije69

puta. Petriæ tvrdi da je Hermes svojim naukom o poèelu vrlo blizak kršæan-stvu. Imena kojima Hermes odreduje poèelo obuhvaæaju sve tri božanskeosobe. Zato Petriæ zagovara uvodenje »pobožnoga« Hermesova nauka usva isusovaèka uèilišta.Za Petriæa je Kaldejac Zoroaster otac svekolike mudrosti. Poznavanje Zo-roastrova nauka Petriæ temelji na njegovim pjesmama i proroèanstvima.Petriæ se slaže s Zoroastrovim odredenjem poèela kao Monade, a smatrada Zoroaster poznaje i nauk o Jednotrojnom Božanstvu. Iz Petriæeve per-spektive Zoroaster i Kaldejci dobivaju na znaèenju i zato jer od njih potje-èe nauk o idejama. Taj nauk, zahvaljujuæi Kaldejcima, poznaje .veliki brojpredsokratovaca, pa zato i nije istinito Platona držati prvim uvoditeljem

ideja.Pri vlastitom pokušaju da definira poèelo, Petriæ se poziva i na predsokra-tovske izvore. Najstarijim medu mudrim Grcima smatra Orfeja, a poziva sena njegove pjesme i svjedoèanstva. Na Anaksagoru se poziva zato jer gadrži prvim od Grka koji uvida postojanje neèeg prvog u sveukupnosti. Par-menid i elejska škola Petriæu su znaèajni zato jer poèelo odreduju kaoJedno, što Petriæ i sam preuzima u vlastiti nauk. Devetnaest se puta Petriæpoziva na nauk Pitagore i pitagorovaca. Poznaje pitagorovski nauk o broje-vima, smatrajuæi i sam da su stvari kao brojevi. Taj nauk koristi zato da bipojasnio sveprisutnost i utjecaj poMla. Petriæ tvrdi da su, uz orfike i elejskuškolu, pitagorovci znali za nauk o idejama koji potjeèe iz hermetièkog i kal-

dejskog naslijeda.Po Petriæu, u grèkoj filozofskoj misli najispravniju odredbu poèela iznio jePlaton jer se služi trima metodama. Kada Platon zastupa mnijenje o poèelukao tres reges, Petriæ njegov nauk smatra u skladu s kršæanstvom. Zato jePlatonov nauk smatrao prikladnim da postane službenim crkvenim nau-kom. Za svoja obrazloženja Petriæ koristi Platonove dijaloge, zatim komen-tare uz Platonove dijaloge koji potjeèu iz pera novoplatonovaca, a vlasnikje i snopa polemièkih rukopisa izmedu platonovaca i aristotelovaca iz 15.

stoljeæa.Najèešæi Petriæev izvor u Panarchiji jest Aristotel. Na Aristotelovo ime inauk Petriæ se poziva 78 puta. Aristotelov nauk o poMlu, trostruko m biv-stvu i razumu Petriæ smatra lažnim, protuslovnim, manjkavim, te protivnimnauku Crkve. Zato kao zamjenu za tadašnji službeno-školski aristotelovskinauk predlaže Hermesov i Platonov nauk. No, u Panarchiji Petriæ nije is-kljuèivi kritièar Aristotelove filozofije, kao što se to èesto tvrdilo. On sepoziva na Aristotelove izvode koji se odnose na nužnost postojanja poèela,a slaže se i s njegovom tvrdnjom da je poèelo beskonaèno. Petriæ je sugla-san i s nekim Aristotelovim tvrdnjama iz filozofije prirode, primjerice, služise Aristotelovom odredbom vremena.

Petriæ je vrlo nesklon prema Aristotelovim sljedbenicima. Poimence istièeAverroesa i Aleksandra Afrodizijskog smatrajuæi da Aristotelove stavove uveæini sluèajeva tumaèe pogrešno.Petriæ se poziva i na brojne kršæanske izvore. Upuæen je u starozavjetne inovozavjetne knjige, pri èemu se najèešæe, 34 puta, poziva na nauk apos-

170

Patricius, Pancosmia XVII., f. 103rb: "Qui-bus accedit nostr~ ~tatis Astronomus sum-mus Nicolaus Copernicus...«

tola Pavla. Isto tako, koristi se i izvodima crkvenih otaca i pisaca, osobitoPseudo-Dionizija i Ivana Damašèanskog. Ipak, kršæanskim se izvorima po-najviše služi zato da bi potvrdio Hermesove, Zoroastrove ili Platonove sta-vove, kaneæi ih tako prikazati što suglasnijima s kršæanstvom.

S naukom novoplatonovaca Petriæ se upoznao preko grèkih rukopisa kojeje donio s Cipra. Novoplatonovci, stav je Petriæev, ispravno odreðuju naravi bit poUla. Do poèela Petriæ dospijeva stupnjevanjem stvari, dakle na istinaèin kao i Plotin. Plotinov utjecaj na Petriæa uoèljiv je i onda kada sePetriæ služi emanacijom da bi objasnio nastanak sve množine biæa. Najèešæinovoplatonovski izvor Panarchije, kojeg Petriæ spominje èetrnaest puta, j~stProklo. Petriæ je upoznat s cjelinom Proklova opusa, a na latinski jezikprevodi i dva njegova spisa. Osim Plotina i Prokla, Petriæ se služi naukom iostalih novoplatonovaca: Jambliha, Damascija, Hermije, Olimpiodora, tekasnijih platonovaca Psela i Plethona.U Panarchiji Petriæ navodi samo jednog svog suvremenika. Rijeè je o Ga-brielu Buratelliju, talijanskom teologu i platonovcu. Iako o njemu pišesamo jednu reèenicu, Petriæ iznosi èak tri kritièke prosudbe. Nakon uvida uBuratellijevu biobibliografiju shvatljiv je razlog Petriæeve kritike -Buratel:.lijevo zalaganje za pomirbu platonovske i aristotelovske tradicije.O izvorima Panarchije moguæe je utemeljeno govoriti tek i samo onda akose poznaje cijeli popis njihovih imena. Zato su sastavljena tri priloga.

U Prilogu 1 abecednim su redom navedeni svi izvori i imena kojima sePetriæ služi u Panarchiji. Svako od imena tvori zasebnu natuknicu. Ondakada Petriæ o pojedinom izvoru koristi više izrièaja, oni su razvrstani unutarnatuknice. Time je prikazano koliko Petriæ poznaje sastavnice svakog spo-menutog nauka i kako se prema njemu odnosi.Prilog 2, naslovIjen »Èestota Petriæeva pozivanja na izvore u Panarchiji«,tablica je sortirana po frekvenciji pozivanja. Taj nam prilog pomaže pored-beno prouèavati Petriæev odnos prema razlièitim izvorima.

Na kraju Nove sveopæe filozofije Petriæ je objavio abecedni popis pisaca kojespominje u djelu. U Prilogu 3 navedeni su svi oni pisci koje je Petriæ naveou Panarchiji, a koje nije uvrstio u svoj »Autorum qui hoc Novae philoso-phiae opere citantur catalogus«. Trideset i pet izostavljenih izvora dovoljansu razlog za sastavljanje ovakva priloga.

Svoj nauk o poèelu Petriæ utemeljuje na hermetièkoj, kaldejskoj, pitago-rovskoj, Platonovoj, kršæanskoj i novoplatonovskoj misli. Te misaone tradi-cije smatra izvrsnijima od tada dominantnog skolastièkog aristotelizma.

FILOZOFSKA ISTRAŽiVANJA72-73 God. 19 (1999) Sv. 1-2 (43-88)

D. Bojiæ, Izvori Petriæeve Pallarchije71

PRILOG -I

Kazalo imena Petriæeve Panarchije

AAbaron (Abaron, adresat dvaju Pitagorinih spisa) 33.4.Abramus (Abraham, praotac židovskog naroda) 19.2.4.(2x); 38.4.Aegyptia dogmata (egipatski nauci) 38.4.Aegyptia sapientia (egipatska mudrost) 19.2.

Aegyptii, ~gyptii (Egipæani) 19.3.; ~8.4.(2x).Aegyptus (Egipat) 19.2.(2x)4.(3x); 38.4.Aglaophemus (Aglaofem, orfièki sveæenik, uèitelj Pitagorin) 25.3.

Orphicorum sacrorum Antistes (predstojnik orfièkih svetkovina) 33.4.Alexander Aphrodiseus (Aleksandar A.frodizijski, tumaèitelj Aristotela) 46.1.Alexandria (Aleksandrija) 19.3.; 34.4.Alexandrire schola (Aleksandrijska škola) 19.3.; 34.4.Amelius (Amelije, novoplatonovac iz Etrurije) 19.3.; 33..3.; 34.4. .

Ammonius Saccas, Saccus (Amonije Vreæonosac, po predaji osnivaè novo-platonizma) 19.3.; 33.3.; 34.4.(3x).

Anaxagoras (Anaksagora, jonski filozof) 1.1.; 5.1.Apostoli (apostoli) 19.4.; 21.3.Architas iunior (Arhita mladi, pitagorovac, moguæi posrednik Zoroastrova

nauka Platonu) 28.2.; 34.4.Architas senior (Arhita stariji, pitagorovac) 28.2.; 33.4.Arignotes (Arignota, kæi Pitagorina, adresat Pitagorina spisa Sacer senno)

33.4.Aristipprei, Aristipyi (aristipovci) 20.3.; 24.2.Aristoteles (Aristotel) 1.1.(2x)2.4.; 2.1.4.; 3.4.; 4.4.; 5.1.3.(3x)4.; 6.1.2.3.; 7.3.;

19.4.; 20.1.3.; 21.2.; 23.3.; 25.1.2.; 28.2.(2x); 29.1.; 30.3.; 33.4.; 34.1.;35.1.(2x)3.(2x)4.; 37.2.; 38.3.4.; 39.4.; 43.2.(2x); 44.3.; 45.1.2.3.4.;46.1.( 4x); 48.1.(2x).Aristoteles de esse et vita (Aristotel o bitkll i životu) 27.3.Aristotelica fundamenta (Aristotelove zasade) 46.2.Aristotelica mundi reternitas (Aristotelova vjeènost svijeta) 3.4.Aristotelicre doctrinre falsitas (lažnost Aristotelova nauka) 2.1.VIla Aristotelica methodus (ikakva Aristotelova metoda) 20.3.Aristotelis philosophia (Aristotelova filozofija) 17.2.Aristotelis sententia de Deo (Aristotelovo mišljenje o Bogu) 46.4.Aristotelis sententia de primis principiis (Aristotelovo mišljenje o prvim

poèe/ima) 5.2.Balba philosophia (mucava filozofija) 38.4.De mundo (O svijetu) 19.4.Eius impia, & confusa, & balba de Deo doctrina (njegov bezbožni i

smušeni i mucavi nauk o Bogu) 20.3.Falsissima Aristotelis doctrina (najlažniji Aristotelov nalik) 28.4.Thm inconstans, tam sibi non constans philosophus (tako nestalan, tako

samom sebi nedosljedan filozof) 5.3.Interpretes Aristotelis omnes (svi tumaèiteljiAJistotela) ~ Interpretes 46.1.Magnus philosophus (veliki filozof, pogrdno) 34.1.Peripati magister (uèitelj peripatetièke škole) 5.3.Physica (Fizika) 1.1.

FILOWFSKA ISTRAŽIVANJA72-73 God. 19 (1999) Sv. 1-2 (43-88)

D. Baliæ, Izvori Petriæeve Panarchije72

Princeps (knez) 20.3. 43.2.Preceptor (uèitelj) 28.4.Quasi balbutiens Aristoteles (gotovo mucajuæi Aristotel) 46.4.Stultus Aristoteles (glupi Aristotel) 23.2.Sua philosophia (njegova filozofija) 38.4.Substantia Aristotelica (Aristotelovo bivstvo, bivstvo u Aristotela) 28.4.Unius Aristotelis putrescentis authoritas (ugled jednoga smrdeæega

Aristotela) 25.4.Vecors Aristoteles (bezumni Aristotel) 31.1.Vesana Aristotelis in Parmenidem insectatio (suludi Aristotelov napad

na Pannenida) 33.1.Aristotelici (aristotelovci) 2.1.; 35.4.

Ii qui Aristoteli, plus quam & Evangelio, & bis sapientibus credunt(oni koji vjeruju više Aristotelu nego i Evanðe!ju i ovim mudracima[Hermesu i Zoroastru]) 19.4.

Illi (oni) 19.4.Multitudo Aristotelicorum (mnoštvo aristotelovaca) 6.3.Sui (njegovi) 5.1.

Astrologi (zvjezdoslovci) 5.1.Assyria (Asirija) 34.4.Athenae (Atena) 34.4.Atheniensis schola (Atenska škola) 19.3.(2x).Auen Rois, Auenrois (Averroes, arapski tumaèitelj Aristotela) 20.3.; 36.1.Auenroisti (averoisti) 36.2.Augustinus (Augustin, crkveni otac) 19.2.4.; 35.1.

Divus Augustinus, D. Augustinus (sveti Augustin) 25.4.; 34.4.

B

Babyion (Babilon, prijestolnica Kaldejaca) 19.4.Babylonii (Babilonci) 19.3.Basilius, Divus (sveti Bazilije, crkveni otac) 47.3.Buratellus Platonicus (Gabriele Buratelli platonovac, renesansni pomiritelj

Platonove i Aristotelove filozofije) 26.4.

cCatholici (katolici) 43.2.Cercop (Kerkop, uèenik Pitagorin, adresat Pitagorina spisa) 33.4.Chaldrea (KaIdeja) 19.4.Chaldrei, Chaldyi (Kaldejci) 19.3.(2x)4.; 37.3.4.(2x); 38.1.4.(4x); 40.1.

Chaldaica Theologia (kaldejsko bogoslovije) 32.4.Chaldreorum eloquia (spisi Kaldejaca) 39.1.Chaldreorum oracula (proroèanstva Kaldejaca) 19.2.Chaldyorum philosophia (filozofija Kaldejaca) 38.4.Dogma a Chaldreis (Kaldejski nauk) 25.3.Magorum cretus (družba maga) 40.3.

Chamaliel, Hebrreorum Rabin (Gamaliel, rabin u Židova, unuk I1lelov, uèi-telj apostola Pavla) 38.4.

Chamus (Ham, Egipæanin, sin Noin, otac Ozirisov i Husov) 19.2.4.(2x);38.4.

Christiani (kršæani) 19.4.; 34.4.; 37.1.Divina Christianorum eloquia (božanski spisi kršæana) 39.1.

FIWZOFSKA ISTRAŽiVANJA71.-73 God. 19 (1999) Sv. 1-2 (43-88)

D. Baliæ, Izvori Petriæeve Panarchije73

Christus (Krist) 19.4.(2x); 34.4.Christi fides divulgata (vjera Kristova objavljena) 19.4.Oraculum filii (sinovo proroèanstvo) -+- Ioannes Apostolus 21.1.

Chumus -+- cor. Chamus (Ham) 19.4.Chus (Hus, sin Hamov, otac Nemrodov) 19.4.Clemens Alexandrinus (Klement Aleksandrijsk4 crkveni pisac na prijelazu iz

2. u 3. st.) 34.4.Cyrillus Alexandrinus (Æiril Aleksandrijski, crkveni nauèitelj) 19.2.

D

Damascius (Damascije, novoplatonovac) 19.2.(2x); 25.3.; 33.3.; 34.2.4.; 35.1;38.3.; 40.3.(2x); 45.2.Magnorum Platonicorum postremus (posljednji od velikih platonovaca)

19.3.Platonicus (platonovac) 16.1.

Democritus (Demokrit, atomist iz Abdere) 5.1.; 6.2.(2x).Dionysius Areopagita, Dionysius (Dionizije Areopagit, Dionizije, uèenik sv.

Pavla, prema današnjim spoznajama nepoznati pisac iz Sirije) 33.3.; 34.4.; 35.1.2.3.; 37.1.(3x)2.3.4.; 38.2.3.(2x)4.; 43.4.; 47.1. .

D. Dionysius (sveti Dionizije) 34.4.; 37.1.2.; 38.1.Latini & Pauli, & Dionysii interpretes (latinski prevoditelji i Pavla i

Dionizija) ~ Interpretes 37.1.Diotima (Diotima, sveæenica iz Mantineje, izmišljeni lik iz Platonova Sym-

posiona) 36.4.

E

Ecclesia (Crkva) 17.2.; 19.4.; 20.3.; 21.3.; 23.2.3.Eleatica schola (elejska škola) 25.3.Empedocles (Empedoklo, atomi st, Doranin iz Akraganta) 5.1Epicurei (epikurovci) 18.1.; 20.3.; 24.2.; 39.1.Epicurus (Epikur, filozof sa Sama) 5.1.3.; 25.1.Erennius (Erenije, novoplatonovac) 34.4.

GGrrecia (Grèka) 34.4.Grreci (Grci)

Alii Grreci (ostalJ: Grci) 38.4.Lingua Grreca (grèki jezik) 1.2.; 13.1.; 19.2.; 30.3.; 31.3.4.; 34.4.; 37.1.;

39.1.; 45.2.3.; 46.1.; 47.1.Grrecorum philosophi (filozofi u Grka) 19.1.; 20.2.Grreci sapientes (grèki mudraci) 33.4.Grrecorum sapientiores (mudriji medu Grcima) 19.2.

Greges philosophorum (družine filozofa) 12.3.; 24.2.Greges philosophantium (družine onih koji filozofiraju) 47.4.Philosophorum grex reliquus (preostala filozofska družina) 19.2.

Gregorius Nazianzenus (Grgur Nazijanski, crkveni otac) 20.1.2.; 40.1.

H

Hebrrei (Židovi) 19.1.; 20.3.; 38.4.Hebraica namina (židovska imena) 37.1.(3x).Hebrrearum autharitas (ugled Židova) 37.2.

FlLOZOFSKA ISTRAŽiVANJA72-73 God. 19 (1999) Sv. 1-2 (43-88)

D. BaJiæ, Izvori Petriæeve Panarchije74

Hebrreorum dogmata (nalik u Židova) 38.4.Hebrreorum eloquia (spisi u Ž~dova) 37.2.; 39.1.Hebrreorum Rabini (rabini u Zidova) 38.4.Hebreorum authoritas -:;. Hebrreorom authoritas (ugled Židova) 37.2.

Hermes Primus (Hennes Plvi, savjetnik Hamov) 19.2.Hermes 1tismegistus (Hennes Trismegist) 7.3.; 10.3.4.; 13.4.; 16.1.(2x)2.(3x);

18.1.(2x)2.4.(2x); 19.1.3.(3x); 20.1.4.; 21.3.(2x); 22.3.; 23.3.; 33.1.(2x)4.;34.3.; 40.1.2.; 43.3.4.; 45.2.3.(2x); 46.2.(2x)4.(3x); 47.1.4.; 48.1.(2x)2.JEgyptius (Egipæanin) 19.1.Divinus Hermes (božanski Hennes) 35.3.Hermes alius, nepos Hermetis Primi (Drugi Hennes, potoma/( Hennesa

Plvog) 19.2.Hermes in Poemandro (Hennes u Poemandru) 33.3.Hermes sapientissimus (premudri Hennes) 43.2.Hermetis libri (Hennesove knjige) 19.3.Pater totius sapientire (otac svekolike mudrosti) 19.1.Sapientire pater (otac mudrosti) 19.4.Testimonia Hermetis, eius iudicia (Hennesova svjedoèanstva, njegove

prosudbe) 43.4.Vetustissimus sapiens ante Mosem (najstariji mudrac prije Mojsija) 19.1.Vir ingens (veliki muž) 33.3.

Hermias (Hennija, novoplatonovac iz Aleksandrije) 33.3.Hierarchiarum sapientia, inde usque a Noe (mudrost o hijerarhijama još od

Noe) 38.4.Hierotheus, Divi Pauli discipulus (Hierotej, uèenik sv. Pavla) 38.4.(2x).

D. Hierotheus (sveti Hierotej) 37.1.2.; 43.4.

Ilacobi scala (Jakovljeve ljestve) 24.2.lambilichus ~ cor. lamblichus (Jamblih) 34.4.lamblichus (Jamblih, novoplatonovac iz Sirije) 19.2.3.; 25.2.3.; 33.3.; 34.4.

Platonicorum maximus (najveæi od platonovaca) 48.1.Illelus, Hebrreorum Rabin (Illel, rabin u Židova, djed rabina Gamaliela

Ha-Zakena) 38.4.Impius philosophus (bezbožni filozof) 18.1.Interpretes (tumaèitelji)

Interpretes Aristotelis omBes (svi tumaèitelji Aristotela) 46.1.Latini & Pauli, & Dionysii interpretes (latinski prevoditelji i Pavla i

Dionizija) 37.1.Vetustiores interpretes Platonis (stariji tumaèitelji Platona) 34.4.

Ioannes Apostolus (apostol Ivan)Apc 4,11 (Otk 4,11) 48.2.10 1,3-4 (Iv 1,3-4) 12.3.10 1,3-4 (Iv 1,3-4) 30.2.10 16,15 (Iv 16,15) 21.1.10 17,10 (Iv 17,10) 21.1.10 10,30 (Iv 10,30) 21.1.

loannes Damascenus, 10. Damascenus (Ivan Damašèanski, crkveni nauèi-telj) 20.1.(2x)2.; 31.1.; 33.3.; 34.4.; 35.1.; 47.1.3.Author vetus, & nobilis, & Catholicus (stari i plemeniti i katolièki pisac)

47.1.

Iulianus Chaldreus filius (Julijan Kaldejac sin, prevoditelj Zoroastrovih pro-roèanstava na grèki jezik) 34.4.

Iulianus Chaldreus pater (Julijan Kaldejac otac, prevoditelj Zoroastrovihproroèanstava na grèki jezik) 34.4.

Iulianus quidam Chaldreus (neki Julijan Kaldejac) 19.2.

LLatini: lingua Latina (Latini: latinski jezik) 13.1.; 28.2. 45.2.3.; 46.1,Lucas Apostolus (apostol Luka)

Lc 10,22 (Lk 10,22) 21.1.

M

Magorum cretus (dntžba maga) ~ Chaldrei 40.3.Mathreus Apostolus (apostol Matej)

Mt 11,27 (Mt 11,27) 21.1.Marcus Aurelius, philosophus (Marko Aurelije, filozof, stoik, rimski car)

34.4.Maumetisti (muhamedanci) 19.1.; 20.3.Moses (Mojsije, prorok, zakonodavac Izraela) 19.1.2.4.; 20.3.; 38.4.(2x).

Gn 1,1 (Post 1,1) 47.1.Mosis Pentateuchus (Mojsijevo Petoknjižje) 33.4.

N

Nemrodus (Nemrod, vladar u Babilonu) 19.4.Nicomachus, Aristotelis filius (Nikomah, sin Aristotelov) 31.1.Noa (Noa, pravednik koji preživljava po top) 19.4.; 38.4.

oOcellus Lucanus (Ocelo Lukanac, pitagorovac) 33.4.Olympius (Olimpije, novoplatonovac) 34.4.Olympiodorus (Olimpiodor, novoplatonovac iz Aleksandrije) 33.3.Omnes philosophi (svi filozofi) 4.2.

Confessu philosophantium omnium (po priznanju svih koji filozofiraju) 4.3.Omnes sapientes (svi mudraci) 24.2.Origenes (Origen, novoplatonovac, crkveni pisac) 34.4.Orpheus (Orfej) 19.2.3.; 33.1.; 38.1.

Inter Grrecos sapi~ntes vetustissimus (najstariji meml mud1im Grcima) 33.4.Orphei quredam carmina (neke Orfejeve pjesme) 25.3.Orphei carmen (Orfejeva pjesma) 40.1.Orphei testimonia (Orfejeva svjedoèanstva) 25.4.Patria Orphei (Orfejev zavièaj) 33.4.

Orphicum dogma (orfièki nauk) 25.3.Orphicorum sacrorum Antistes (predl'tojnik orfièkih svetkovina) ~ Ag-

laophemus 33.4.Osiris (Oziris, egipatski bog, sin Hamov) 19.2.4.; 38.4.(2x).

p

Parmenides (Pannenid, filozof iz Eleje) 5.1.; 25.2.; 33.1.(2x).Parmenideum unum (Pannenidovo jedno) 25.1.Primus Idearum inductor (p1Vi uvoditelj ideja) 25.3.

Parphyrius ~ cor. Porphyrius (Po1firije) 34.4.

FILOZOFSKA IS1RAŽIVANIA71.-73 God. 19 (1999) Sv. 1-2 (43-88)

D. Daliæ, Izvori Petriæeve Panarchije76

Patricius, Franciscus (Petriæ, Frane)Tertio tomo nostrarum Peripateticarum Discussionum (lI treæem svesku

naših Rasprava o peripatetièkoj filozofiji) 25.1.Paulus Apostolus (apostol Pavao) 37.1.(2x); 38.4.; 43.3.(2x)4.(2x).

Col 1,16-17 et 1,15-16 (Kol 1,16-17 i 1,15-16) 24.1.Col 1,15-17 (KoI-1,15-17) 41.1.2.Col 1,16 (Kol 1,16) 24.1.Col 1,16 (Kol 1,16) 43.1.Col 1,16 (Kol 1,16) 47.3.Col 1,17 (Kol 1,17) 12.3.Col 1,17 (Kol 1,17) 43.3.1 Cor 8,6 (1 Kor 8,6) 43.1.1 Cor 12,6 (1 Kor 12,6) 43.2.Hbr 11,3 (Heb 11,3) 24.2.Hbr 11,10 (Heb 11,10) 47.1.Rm 1,20 (Rim 1,20) 24.1.Rm 1,20 (Rim 1,20) 34.3.Rm 4,17 (Rim 4,17) 13.4.Rm 11,36 (Rim 11,36) 12.3.Rm 11,36 (Rim 11,36) 43.2.Rm 11,36 (Rim 11,36) 47.3.(2x).Apostoli testimonium (Apostolovo svjedoèanstvo) 43.1.Doctor Hierothei (uèitelj Hierotejev) 38.4.D. Paulus (sveti Pavao) 37.1.; 47.1.In D. Pauli epistolis (u poslanicama svetog Pavla) 37.1.Latini & Pauli, & Dionysii interpretes (latinski prevoditelji i Pavla i

Dionizija) ~ Interpretes 37.1. .

Preceptor Hierothei (uèitelj Hierotejev) 37.1.Verba Apostoli, verba alia Pauli eiusdem (Apostolove rijeèi, druge rijeèi

istoga Pavla) 43.1.(2x).Perennis quredam philosophia (neka vjeèna filozofija) ~ Hierarchiarum sa-

pientia, inde usque a Noe 38.4.

Peripatetica philosophia (peripatetièka filozofija) 17.2.; 43.2.Peripatetici (peripatetièari) 18.1.; 19.3.; 24.2.; 39.1.

Omnis turba (sva družina) 20.2.

Peripatus (peripatetièka škola) 1.3.(2x); 5.3.; 6.3.; 7.4.(3x); 8.1.; 13.4.; 20.2.3.;21.3.(2x); 25.4.; 28.2.3.; 35.4.; 36.2.; 38.4.; 40.1.; 43.2.; 48.1.Peripatus universus (cjelokupna peripatetièka škola) 5.3. 25.1.

Philolaus (Filolaj, pitagorovac iz Krotona) 19.2.3.; 33.1.

Philosophi, philosophantes (filozofi, oni koji filozofiraju)Confessu philosophantium omnium (po priznanju svih koji filozofiraju) 4.3.Grrecorum philosophi (filozofi u Grka) 19.1.; 20.2.Greges philosophorum (družine filozofa) 12.3.; 24.2.Greges philosophantium (družine onih koji filozofiraju) 47.4.Magnus philosophus (veliki filozof, pogrdno) ~ Aristoteles 34.1.Omnes philosophi (svi filozofi) 4.2.Philosophantes (oni koji filozofiraju) 28.3.Philosophorum grex reliquus (preostala filozofska družina) 19.2.Reliqui de Ionia philosophi (ostali jonski filozofi) 1.1.Veteres philosophi omnes (svi stari filozofi) 25.1.

Philosophia (filozofija)Aristotelis philosophia (Aristotelova filozofija) 17.2.

D. Baliæ, Izvori Petriæeve PalwrchijeFIWZOFSKA ISTRAŽIVANJA71-73 God. 19 (1999) Sv. 1-2 (43-88)

77

Perennis quredam philosophia (neka vjeèna filozofija) ~ Hierarchiarumsapientia, inde usque a Noe 38.4.

Peripatetica philosophia (peripatetièka filozofija) 17.2.; 43.2.Platonis philosophia (Platonova filozofija) 19.3.

Physicorum probatissimi (najpouzdaniji od prirodoslovaca) 4.3.Plato (Platon) 1.1.3.; 6.1.2.(2x); 7.3.; 19.2.3.; 23.2.; 25.1.(2x)2.3.; 26.1.; 31.1.;

33.1.4.(2x); 34.4.(2x); 35.1.; 47.1.Plato in Legibus (Platon u Zakonima) 1.1.Plato in Parmenide, Parmenides Platonis (Platon u Parmenidu,

Platonov dijalog Parmenid) 1.1.; 25.2.Plato in Republica (Platon u Državi) 1.1.Plato in Timreo (Platon u Timeju) 27.1.Platonica sapientia (Platonova mudrost) 19.2.Platonicae Ideae (Platonove ideje) 25.1.Platonis contemplationes (Platonova razmišljanja) 25.4.Platonis philosophia (Platonova filozofija) 19.3.Platonis testimonia (Platonova svjedoèanstva) 25.4.Symposion ~ Diotima 36.4.Vetustiores interpretes Platonis (stariji tumaèitelji Platona) ~ Interpretes

34.4.Platonici (Platonovci) 1.3.; 19.3.4.; 20.2.; 26.4.; 34.4.(3x); 45.2.; 48.1.

Magni (veliki) 33.3.Nobiles (plemeniti) 33.1.Nobilissimi (najplemenitiji) 35.1.Platonici de mente (platonovci o umu) 34.1.Postremi (posljednji) 19.4.

Platonis auditor (Platonov ,;tèenik, izlagaè egipatske i Platonove mudrosti)19.2.3.; 33.1.; 40.2.

Pletho, Georgius (Plethon, Georgios Gemistos, novoplatonovac iz Konstan-tinopola ) 38.2.3.Pletho de Sarapidis, & Osiridis nominibus (Plethon o imenima Sarapis i

Oziris) 38.4.Pletho de Zoroastri oraculis (Plethon o Zoroastrovim proroèanstvima) 38.1.

Plotinus (Plotin, Egipæanin) 19.3.; 33.3.; 34.4.; 45.2.; 46.4.Plotini scripta (Plotinovi spisi) 34.4.

Porphyrius (Porfirije, novoplatonovac iz Tira) 19.3.; 33.3.; 34.4.Proclus, Proclus Lycius (Proklo, Proklo Likijac, novoplatonovac iz

Konstantinopola,..uèenik Sirijanov) 19.2.3.; 25.3.4.(2x); 33.3.4.; 34.4.;40.3.; 45.2.; 48.1.

Platonicus (platonovac) 16.1.Tertio SUD [Procli] in Parmenidem commentario (u treæem [Proklovu]

komentaru uz Parmenida) 25.3.Testatur quoque Proclus (svjedoèi i Proklo) 19.2.

Prophetre (proroci) 19.4.Profetre alii (drugi proroci) ~ Tobia 33.4.

Prophyrius ~ cor. Porphyrius (Porfirije) 19.3.Psellus, Michael (Psel, Mihael, novoplatonovac iz Konstantinopola) 37.3.4.(3x);

38.1.; 40.3.Pythagoras (Pitagora, filozof sa Sama) 5.1.; 23.4.; 24.1.; 25.2.3.(2x); 33.4.;

34.4.Pythagorre liber ad Abaron (Pitagorina knjiga za Abarona) 33.4.Pythagor~ Sacer Sermo (Pitagorina Sveta besjeda) 33.4.Pythagorre testimonia (Pitagorina svjedoèanstva) 25.4.

Pythagorei, Pythagorrei (pitagorovci) 19.2.; 20.2.; 25.2.(2x)3.; 33.Omnes Pythagoreorum libri (sve knjige pitagorovaca) 33.4.Pythagorici omnes (svi pitagorovci) 25.2.

RReliqui de Ioma phiiosophi (ostali jonski filozofi) 1.1,

sSacra (sveti spisi)

Ex 3,14 (Izl 3,14) 35.4. ('Sacra eloquia (sveti spisi) ~ Paulus Apostolus 47.3.Sacrae literae (sveti spisi) 40.4.Sancti patres (sveti oci) 19.1.

AIii patres (ostali oci) 35.1.AIii sanctissimi patres (ostali najsvetiji oci) 35.1.

Sapientia, sapientes (mudrost, mudraci)Aegyptia sapientia (egipatska mudrost) 19.2.Grreci sapientes (grèki mudraci) 33.4.Grrecorum sapientiores (mudriji medu Grcima) 19.2.Hermes sapientissimus (premudri Helmes) 43.2.Hierarchiarum sapientia, inde usque a Noe (mudrost o hijerarhijama

još od Noe) 38.4.Inter Grrecos sapientes vetustissimus (najstariji medu mudrim Grcima)

~ Orpheus 33.4.Omnes sapientes (svi mudraci) 24.2.Duo totius sapientire patres (dva oca svekolike mudrosti) ~ Hermes,

Zoroaster 19.1.Platonica sapientia (Platonova mudrost) 19.2.Duo sapientire patres (dva oca mudrosti) ~ Hermes, Zoroaster 19.4.Veteres sapientes (stari mudraci) 23.3.Vetustissimi sapientes ante Mosem (najstariji mudraci prije Mojsija) ~

Hermes, Zoroaster 19.1.Scholae dogmata (školski nauci) 36.1.Socrates (Sokrat) 1.3.; 2s.2.(4x).

Statuarius (kipar) 34.4.Stoici (stoici) 5.1.; 18.1.; 20.3.; 24.2.; 39.1.

Stoicorum fatum (usud u stoikii) 5.4.Symbolum Constantinopolitani1m (Carigradsko J1erovanje) 21.3.Syrianus (Sirijan, novoplatonovac iz AIeksandrije) 19.3.; 33.3.; 34.4.

TThales (Tales, grèki mudrac) 5.1.Theodoros Asinreus (Teodor Azinac, novoplatonovac iz Azine) 19.3.; 33.3.

Theodoros (Teodor) 34.4.Theologi (bogoslovi) 1.2.; 16.1.; 42.4.

Alii gravissimi Theologi (ostali najznatniji bogoslovi) 25.4.Grreci TheQlogi omnes (svi grèki bogoslovi) 47.1.Latini Theologi (latinski bogoslovi) 47.1.Magni Theologi (veliki bogoslovi) 46.3.Recentes Theologorom aliqui (neki od novih bogoslova) 35.1.Secretiores Theologi (manje poznati bogoslovi) 35.4.Theologi nostri (naši bogoslovi) 1.2.; 47.2.

FlLOZOFSKA ISTRAŽIVANJA7~73 God. 19 (1999) Sv. 1-2 (43-88)

D. Boliæ, Izvori Petriæeve Pa/lan:hije79

Theologi omnes (svi bogoslovi) 41.3.Vetustiores Theologi nostrates (naši stariji bogoslovi) 35.1.

Theophrastus (Teofrast, prijatelj, uèenik i tumaèitelj Aristotela) 34.1Thomas, Divus (sveti Toma, Akvinac, crkveni otac) 25.4.; 47.1.Timreus Locrus (Timej Lokranin, pitagorovac iz Lokra) 25.2.; 33.4.Timotheus (Timotej, uèenik apostola Pavla) 37.2.Tobia (Tobija)

Tb 6,17 (Tob 6,17) 33.4.Trinitarii (trinitarci) 19.1.; 20.3.

Veteres et recentes trinitarii (stari i suvremeni trinitarci) 20.3.

vVeteres (stari) 2.2.

Veterum multi (mnogi od starih) 5.1.Ouidam veterum (neki od starih) 2.2.

Veteres philosophi omnes (svi stari filozofi) 25.Veteres sapientes (stari mudraci) 23.3.Vetus scriptura (Stari zavjet) 37.1.

ZZabratus (Zabrat, Asirac, moguæi posrednik Zoroastrova nauka Pitagori)

34.4.Zeno Eleatensis (Zenon Elejski) 25.2.

Zoroaster (Zoroaster) 6.2.; 10.3.; 16.1.2.; 18.2.4.; 23.3.4.; 25.1.2.; 26.1.; 32.4.;33.1.3.; 34.2.4.; 35.1.; 40.3.; 47.4.Abramo contemporaneus (sllvremenik Abrahamov) 19.2.; 38.4.Abramo conterraneus, & coretaneus (zemijak i sltdobnikAbrahamov) 19.4.Chaldreus (Kaldejac) 19.1.2.Dogma a Zoroastre venit (nauk koji potjeèe od Zoroastra) 25.3.Rater totius sapientire (otac svekolike mudrosti) 19.1.Primi Zoroastri fontes (prvi Zoroastrovi izvori) 34.1.(2x).Sapientire pater (otac mudrosti) 19.4.Vetustissimus sapiens ante Mosem (najstariji mudrac prije Mojsija) 19.1.Zoroaster canit (Zoroasterpjeva) 37.4.; 39.3.4.Zoroaster cecinit (Zoroaster je pjevao) 31.3.; 32.3.; 37.4.; 39.3.Zoroaster de Idei.~ (Zoroaster o idejama) 25.4.Zoroaster eo carmine (Zoroaster u onoj pjesmi) 47.3.Zoroasteri carmen (Zoroastrova pjesma) 18.2.3.4.Zoroastrea methodus (Zoroastrova metoda) 21.3.Zoroastrica doctrina de intellectu (Zoroastrov nauk o razumu) 34.4.Zoroastri monitus (Zoroastrov savjet) 42.4.Zoroastri oracula (Zoroastrova proroèanstva) 19.2.; 34.1.(2x)2.4.(2x); 38.1.2.

Izvor: Panarchia I-XXII, ff. 1-48 u: Franciscus Patricius, Nova de universisphilosophia (Ferrariae: Apud Benedictum Mammarellum, 1591). Pretisakbez predmetnih kazala u: Frane Petriæ, Nova sveopæa filozofija, dvojeziènoizdanje (Zagreb: Sveuèilišna naklada Liber, 1979), preveli Tomislav Ladan(Panaugia, Panarchia, Pamp.sychia, Pancosmia, XII, XIII, XIV) i SerafinHrkaæ (Pancosmia, I-XI, XV-XXII), priredio i pogovor napisao VladimirFilipoviæ.

FlWZOFSKA ISTRAŽiVANJA71.-73 God. 19 (1999) Sv. 1-2 (43-88)

D. Baliæ, Izvori Petriæeve Pallarr:hije80

Napomena: Svaka natuknica, uvrštena prvo u svom latinskom izvorniku, apotom i u hrvatskom prijevodu, popraæena je numerièkom oznakom. Prvaznamenka, masno otisnuta, oznaèuje list. Druga znamenka, koja može po-primiti brojne vrijednosti od 1 do 4, oznaèuje stupac tako da vrijedi:

1 za lijevi stupac na licu dotiènog lista,2 za desni stupac lica,3 za lijevi stupac na nalièju lista,4 za desni stupac na1ièja.

Kada se neko ime ili nauk u pojedinom stupcu lista spominje više od jed-nog puta, broj uz oznaku stupca, naveden u zagradi, iskazuje èestotu pojav-ljivanja imena ili nauka u tom stupcu. Tako, primjerice, oznaka 37.2.(3x)4.oznaèuje da je dotièno ime ili nauk spomenut tri puta u drugom i jednom uèetvrtom stupcu 37. lista.Kazalo imena sastavljeno je prema Petriæevu latinskom izvorniku. Na hr-vatski se prijevod ne može potpuno pouzdano osloniti. Tako je, primjerice,Damascenus dvaput pogrešno prevedeno s Damascije umjesto ispravnogDamašèanski. Osim toga, raspored teksta u usporednom hrvatskom prije~vodu Petriæeva djela Nova de universis philosophia èesto se puta ne podu-dara s izvornikom.Natuknice su zapisane onako kako se pojavljuju u Petriæevu izvorniku,primjerice preceptor, a ne praeceptor; profetae, a ne prophetae. Njihov jehrvatski prijevod otisnut u kosom pismu.U kazalo su uvrštene i one natuknice koje su zbog propusta pri tisku po-grešno otisnute, pri èemu je, uz pomoæ upuæenica, ukazano na ispravni ob-lik natuknice, primjerice: Prophyrius, Parphyrius ~ POrphyri~LS ili lambili-chus ~ lamblichus.Bez obzira na raznolikost pojedinih pristupa i stavova, na jednom su mje-stu objedinjene odrednice važne za tumaèenje Petriæeva pristupa: sapientes,philosophi,philosophia, kako bi uvid u Petriæevu uporabu osnovnih filozof-skih pojmova bio što potpuniji.Uz pomoæ Fischerova priruènika Novae Concordantiae Bibliorom sacrorumiuxta Vulgatam versionem critice editam (Stuttgart, 1977) utvrðena je ko-lokacija za sve biblijske navode. Dodatni podaci uz pojedine natuknice,otisnuti u uspravnom pismu, prireðeni su na temelju Petriæevih iskaza, tedopunjeni iz literature navedene u Prilogu 4.

Sastavio Davor Baliæ

FlLOZOFSKA ISTRAŽiVANJA72-73 God. 19 (1999) Sv. 1-2 (43-88)

D. BaJiæ, Izvori Petriæeve Pallalt:hije81

PRILOG 2

Èestota Petriæeva pozivanja na izvore u Panarchiji

78

56

53

3434

31

21

18

15

14

13

1311

10

10

8

8

8

7

6

6

6

6

6

6

6

5

5

5

4

4

Aristoteles (Aristotel)

Hermes Trismegistus (Hermes Trismegist)

Zoroaster (Zoroaster)

Paulus Apostolus (apostol Pavao)

Plato (Platon)

Peripatetica philosophia, Peripatus, Peripatetici (peripatetièka filozofija,peripatetièka škola, peripatetièari)

Dionysius Areopagita, Dionysius (Dionizije Areopagita, Dionizije)

Chaldrei, Chald~i (Kaldejci)

Platonici (platonovci)

Proclus, Proclus Lycius (Proklo, Proklo Likijac)

Damascius (Damascije)

Theologi (bogoslovi)

Pythagoras (Pitagora)Hebrrei (Židovi)

Ioannes Damascenus (Ivan Damašèanski)

Moses (Mojsije)

Orpheus (Dr/ej)

Pythagorei, Pythagorrei (pitagorovci)Iamblichus (Jamblih)

Aristotelici (aristotelovci)

Ecclesia (Crkva)

Ioannes Apostolus (apostol Ivan)

Parmenides (Parmenid)

Plotinus (Plotin)

Psellus, Michael (Psel, Mihael)

Stoici (stoici)

Aegyptii, /Egyptii (Egipæani)

Augustinus (Augurtin)Christus (Krist)

Christiani (kršæani)

Epicurei (epikurovci)Graeci: philosophi, sapientes (Grci: filozofi, mudraci)

Greges philosophorum, greges philosophantium (družine filozofa,družine onih koji filozofiraju)

Omnes philosophi, veteres philosophi omnes (svi filozofi, svi stari filozofi)

Platonis auditor (Platonov uèenik)

Pletho, Georgius (Plethon, Georgios Gemistos)

Amelius (Amelije)4

3

3

3

3

3

3

3

3

3

§

3

3

32

2

2

2

2

2

2

2

2

2

2

2

2

2

1

1

1

Democritus (Demokrit)

Epicurus (Epikur)Gregorius Nazianzenus (G1gltr Nazijanski)

Interpretes (tumaèitelji)Patres: sancti, alii, alii sanctissimi (oci: sveti, ostali, ostali najsvetiji)

Philolaus (Filolaj)

Porphyrius (Porfirije)Sacra, sacra eloquia, sacrae literae (sveti spisi -." Biblija)

Syrianus (Sirijan)Theodorus Asinreus (Teodor Azinac)

Trinitarii (trinitarci)

Veteres (stari)

Alexandrire schola (Aleksandrijska škola)

Anaxagoras (Anaksagora)

Apostoli (apostoli)Architas senior (Arhita stariji)

Architas junior (Arhita mlaði)

Aristipprei, Aristip~i (aristipovci)Atheniensis schola (Atenska škola)

Auen Rois, Auenrois (Ave"oes)

Maumetisti (muhamedanci)

Orphicum dogma (orfièki nauk)

Prophetre, profetre (proroci)

Sapientes: omnes, veteres (mudraci: svi, stari)

Thomas, Divus (sveti Toma, Akvinac)

Timreus Locrus (Timej Lokranin)Alexander Aphrodiseus (Aleksandar Afrodizijski) ---

Astrologi (zvjezdoslovci)Auenroisti (averoisti)

Babylonii (Babilonci) ,-Basilius, Divus (sveti Bazilije)

Buratellus Platonicus (Gabriele Buratelli platonovac)

Catholici (katolici)

Chamaliel (Gamaliel)

Clemens Alexandrinus (Klement Aleksandrijski)

Cyrillus Alexandrinus (Æiril Aleksandrijski)

Eleatica schola (elejska škola)

Empedocles (Empedoklo)Erennius (Erenije)

Hermias (Hennija)

llIelus (Illel)

1

11111

FILOZOFSKA ISTRAŽiVANJA72-73 God. 19 (1999) Sv. 1-2 (43-88)

D. Baliæ, Izvori Petrièeve Panarchije83

1

1

1

1

1

111

11

1

1

1

Impius philosophus (bezbožni filozof)Iulianus Chald~us pater (Julijan Kaldejac otac)

Iulianus Chald~us filius (Julijan Kaldejac sin)

Iulianus quidam Chald~us (neki Julijan Kaldejac)

Lucas Apostolus (apostol Luka)

Math~us Apostolus (apostol Matej)

Marcus Aure;lius (Marko Aurelije)

Ocellus Lucanus (Ocelo Ltlkanac)

OIympius (Olimpije)

OIympiodorus (Olimpiodor)

Origenes (Origen)

Patricius, Franciscus (Petriæ, Frane)

Perennis qu~dam philosophia (neka vjeèna filozofija)

Physicorum probatissimi (najpouzdaniji od prirodoslovaca)

Reliqui de Ionia philosophi (ostali jonski filozofi)

Scholae dogmata (školski nauci)

Symbolum Constantinopolitanum (Carigradsko J1erovanje)Thales (Tales)

Theophrastus (Teofrast)Tobia (Tobija)

Vetus scriptura (Stari zavjet)

Zeno Eleatensis (Zenon Elejski)

Izvor: Panarchia I-XXII, ff. 1-48 u: Franciscus Patricius, Nova de universisphilosophia (Ferrariae: Apud Benedictum Mammarellum, 1591). Pretisakbez predmetnih kazala u: Frane Petriæ, Nova sveopæa filozofija, dvojeziènoizdanje (Zagreb: Sveuèilišna naklada Liber, 1979), preveli Tomislav Ladan(Panaugia, Panarchia, Pampsychia, Pancosmia, XII, XIII, XIV) i SerafinHrkaæ (Pancosmia, I-XI, XV-XXII), priredio i pogovor napisao VladimirFilipoviæ.

Sastavio Davor Daliæ

FIWZOFSKA ISTRAŽiVANJA71-73 God. 19 (1999) Sv. 1-2 (43-88)

D. Balit. Izvori Petrireve PD1larchije

84

PRILOG 3

Abecedar pisaca na koje se Petriæ pozvao u Panarchiji, ali ih nije naveo u»Autorum qui hoc Novae philosophiae opere citantur catalogus« za Nova deuniversis philosophia

A

Aegyptii, lEgyptii (Egipæani)Amelius (Amelije)

Aristipprei, Aristip<ti (aristipovci)Aristotelici (aristotelovci)

Auenroisti (averoisti)

B

Babylonii (Babilonci)Buratellus Platonicus (Gabriele Buratelli platonovac)

C

Catholici (katolici)Chamaliel (Gamaliel)

Christiani (kršæani)Clemens Alexandrinus (Klement Aleksandrijski)

D

Democritus (Demolait)

E

Epicurei (epikurovci)Erennius (Erenije)

I

Impius philosophus (bezbožntfilozo.f)Ioannes Damascenus (Ivan Damašèanski)Iulianus Chaldreus pater (Julijan Kaldejac otac)

Iulianus Chaldreus filius (Julijan Kaldejac sin)ll1elus (Illel)

LLucas Apostolus (apostol Luka)

M

Mathreus Apostolus (apostol Matej)

Marcus Aurelius (Marko Aurelije)

Maumetisti (muhamedanci)

D. Baliæ, Izvori Petriteve PanarchijeFlLOZOFSKA ISTRAŽIVANJA7%-73 God. 19 (1999) Sv. 1-2 (43-88) 85

oOlympius (Olimpije)Olympiodorus (Olimpiodor)

p

Patres (oci)Patricius, Franciscus (Petriæ, Frane)

Peripatetici (peripatetièari)Platonici (platonovci)Platonis auditor (Platonov uèenik)

Porphyrius (Porfirije)

Prophetre (proroci)

TTheodor Asinreus (Teodor Azinac)

Theologi (bogoslovi)Tobia (Tobija)Trinitarii (trinitarci)

Izvor: »Autorum qui hoc Novae philosophiae opere citantur catalogus« /»Popis autora koji se navode u ovoj Novoj filozofiji«, u: Franciscus Patri-cius, Nova de universis philosophia (Ferrariae: Apud Benedictum Mammar-ellum, 1591). Pretisak bez predmetnih kazala u: Frane Petriæ, Nova svepoæafilozofija, dvojezièno izdanje (Zagreb: Sveuèilišna naklada Liber, 1979), pre-veli Tomislav Ladan (Panaugia, Panarchia, Pamp~chia, Pancosmia XII,XIII, XIV) i Serafin Hrkaæ (Pancosmia, I-XI, XV-XXII), priredio i pogo-vor napisao Vladimir Filipoviæ. »Autorum qui hoc Novae philosophiae ope-re citantur catalogus« nalazi se na neoznaèenom listu iza f. 153v.

Napomena: Iako je u naslovu priloga navedeno da je rijeè o abecedaru pi-saca, u popis su uvrštene filozofske i religijske tradicije. Naime, u svoj»Popis pisaca« PetriÆ je, primjerice, uvrstio kabaliste, mage, pitagorovce,stoike. Da bi informacija o Petriæevim izvorima bila potpuno toèna, trebaloju je dopuniti natuknicama kao što su aristotelovci, averoisti ili epikurovci,koje je Petriæ u svom popisu izostavio.

Sastavio Davor Baliæ

FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA7~73 God. 19 (1999) Sv. 1-2 (4~)

D. Baliæ, Izvori Petriæeve Pwwrrhije86

PRILOG 4

Literatura

Aristotel. 1988. Fizika, preveo Tomislav Ladan, predgovor napisao Danilo Pejoviæ(Zagreb: Sveuèilišna naklada Liber, 1988).

Aristotel. 1988. Metafizika, preveo Tomislav Ladan, predgovor napisao Ante Paža-nin, filozofska redaktura Danilo Pejoviæ (Zagreb: Sveuèilišna naklada Liber,

1988).Aristoteles, »De mundo«, u: Aristoteles Latine interpretibw variis (Berolini: Acade-

mia Regia Borussica / Apud Georgium Reimerum, 1831), pp. 203-209.Biblia sacra Vulgatae editionis. 1922. Ex tribus editionibus Clementinis critice de-

scripsit, dispositionibus logicis et notis exegeticis illustravit, appendice lectio-num Hebraicarum et Graecarum auxit P. Michael Hetzenauer (Ratisbonae etRomae: Sumptibus et typis Friderici Pustet, 1922).

BrockhaltS Enzyklopadie 4 (Chod-Dol). 1968 (Wiesbaden: F. A. Brockhaus, 1968), s.v. »Dionysius, Dionysius Areopagita«, p. 758; s. v. »Diotima«, p. 761.

Dassman, Ernst (hrsg.). 1988. Real/exikon fUr Antike und Christentum: Sachw6rter-buch zur Aweinandersetzung des Christentums mit der Antiken Welt, Band 14(Stuttgart: Anton Hiersemann, 1988), s. v. "Hermes«, cc. 772-780; s. v. »Her-metik«, cc. 780-808.

Denzinger, Henricus et Schonmetzer, Adolfus. 1973. Enchiridion symbolornm, defi-nitionum et declarationum de rebw fidei et marom, editio XXXV emendata(Barcinone, Friburgi Brisgovie, Romae, Neo-eboraci: Verlag Herder KG,1973), vidi: »Symbolum Constantinopolitanum«, a. 150, pp. 66-67.

Diels, Herman. 1983. Predsokratovci.' Fragmenti, svezak I i II, predgovor napisao ipredgovore preveo Branko Bošnjak, redaktori teksta Branko Bošnjak i MilivojSironiæ (Zagreb: Naprijed, 1983).

Encyclopaedia Judaica 7 (Fr-Ha), (Jerusalem: Keter Publishing House, 1978), s. v.»Gamaliel, Rabban«, cc. 295-296.

Enciclopedia filosofica 1 (A-Conoscenza), (Firenze: G. C. Sansoni, 1967), s. v. »Bu-ratelli, Gabriello«, c. 1127.

Fischer, Bonifatius (digessit). 1977. Novae Concordantiae Bibliorum sacrornm iuxtaVulgatam versionem critice editam (Stuttgart: Fromman-Holzboog, 1977), tomiI-\Z

Glavièiæ, Branimir. 1986. »Kazala«, u: Marko Maruliæ, Pouke za èestit život s prim-jerima, preveo i protumaèio Branimir Glavièiæ (Zagreb: Globus, 1986), pp.551-574.

Jacobs, Emil. 1908. »Francesco Patricio und seine Sammlung griechischer Hand-schriften in der Bibliothek des Escorial«, Zentralblatt fUr Bibliothekswesen 25(Leipzig, 1908), pp. 19-47.

Jocher, Christian Gottlieb (hrsg.). 1750. Al/gemeines Gelehrten-Lexicon, ErsterTheil A-C (Leipzig: in Johann Friedrich Gleditschens Buchhandlung, 1750), s.v. »Buratellus (Gabriel)«, c. 1486.

Uon-Dufour, Xavier (ur.). 1969. Rjeènik biblijske teologije, preveo Mate Križman(Zagreb: Kršæanska sadašnjost, 1969), s. v. »Abraham«, c. 6-11; s. v. »Mojsije«,c. 578-582; s. v. »Noa«, c. 697 i 698.

Lobies, Jean-Pierre (ed.). 1982. Index bio-bibliographicw notorom hominum 26(Osnabruck: Biblio Verlag, 1982), s. v. »Buratelli, Gabriele«, p. 15877.

Martinoviæ, Ivica (ur.). 1997. »Frane Petriæ -O 400. obljetnici smrti hrvatskog rene-sansnog filozofa«, Dubrovnik 8/1-3 (1997), pp. 1-630.

Martinoviæ, Ivica. 1997. »Bibliografija o Frani Petriæu izmedu dviju obljetnica1979.-1997.«, Dubrovnik 8/1-3 (1997), pp. 613-630.

Muccillo, Maria. 1993. »La biblioteca greca di Francesco Patrizi«, u: Eugenio Can-one (ed.), Bibliothecae selectae da Cwano a Leopardi, Lessico intellettuale Eu-ropeo 58 (Firenze: Leo S. O\schki Editore, 1993), pp. 73-118.

D. Baliæ, Izvori Petrireve PalwrchijeFILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA72-73 God. 19 (1999) Sv. 1-2 (43-88) 87

Nappo, Tommaso (a cura di). 1997. Indice Biografico Italiano 2 (Bomalia-Consolo),(Miinchen: K. G. Saur, 1997), s. v. "Buratelli, Gabriello«, p. 486a.

Novi zavjet. 1993. S grèkog izvornika preveli Bonaventura Duda i Jerko Fuæak (Za-

greb: Kršæanska sadašnjost, 1993).Pandžiæ, Zvonko. 1997. "Proklova Elementa theologica et physica u Petriæevu latin-

skom prijevodu«, s njemaèkog preveo Ivica Martinoviæ, Dubrovnik 8/1-3(1997), pp. 526-529, prema: Zvonko Pandžiæ, ,>Die LTOIXEOLIL cl>YLIKH desProclus in der lateinischen Ubersetzung von Franciscus Patricius (p. Petriæ)«,neu herausgegeben, eingeleitet und mit einem Index versehen, u: RegionesPaeninsulae Balcanicae et proximi orientis: Aspekte der Geschichte und Kultur -Festschrift fiir Basilius S. Pandžiæ, herausgegeben von Elisabeth von Erdmann-Pandžiæ (Bamberg: Fach Slavische Philologie der Universitat, 1988), pp. 199-237,uvod na pp. 201-208, odabrani odlomci na pp. 201-203, 204-205, 206-207.

Paviæ, Juraj i Tenšek, Tomislav Zdenko. 1993. Patrologija (Zagreb: Kršæanska sa-

dašnjost, 1993).Platonis opera. 1900/1915. Ex recensione C. E. Ch. Schneideri et R. B. Hirschigii

Graece et Latine cum scholiis et indicibus, voI. I-II (Parisiis: EditoribusFirmin-Didot et sociis).

Reese, William L. 1980. Dictionary of Philosophy and Religion: Eastern and WesternThought (New Jersey: Humanities press; Sussex: Harvester press, 1.980).

Ritter, Joachim (hrsg.). 1974. Historisches Worterbuch der Philosophie 3 (G-H),(Basel: Schwabe & Co., 1974), s. v. "Hermetismus, hermetisch«, c.1075-1078.

Šagi-Buniæ, Tomislav J. 1976. Povijest kršæanske literature (Zagreb: Kršæanska sa-

dašnjost, 1976).Špika, Antun. 1997. "Petriæ, opèinjen orijentalnom magijom«, poglavlje odabrao,

preveo s latinskog i pišèeve bilješke priredio Ivica Martinoviæ, Dubrovnik 8/1-3(1997), pp. 179-183, prema poglavlju: "Patritius magia orientali fascinatus«, u:Antun Spika, Franciscus Patricius eiusque doctrina de Deo, dissertatio ad lau-ream in Facultate Philosophica (Romae: Gregoriana, 1945), pars II, caput IV;pp. 56-59.

Ziegenfuss, Werner (hrsg.). 1949. Philosophen-Lexikon: Handworterbuch der Phi-losophie nach Personen, svezak I i II (Berlin: Walter de Gruyter & Co., 1949).

Davor Baliæ

The--Sources of Petriæ' s Panarchia

The sources of Petriæ's Panarchia, 102 in all, belong to distinct philosophi-cal and religious traditions. This article deals with the most referred Dnes,and those of greatest significance to his doctrine of the principle. Their or-der in this paper has been conditioned by Petriæ' s perception, forming suchan order which he himself considered chronological.He regarded Hermes Trismegistos and Zoroaster as the fathers of all wis-dom. According to Petriæ, similarities could be drawn between their doc-trine of the principle and the Christian understanding of the Deity.In order to define the principle of all things Petriæ also adverts to the pre-Socratic sources. He is familiar with Orpheus' poesy, the doctrine of Anaxa-goras, and Parmenides' definition of the principle as the One. Moreover,Pythagoras and Pythagoreans represent his valuable pre-Socratic source,the former's doctrine of things being numbers (»all is number«), deeply in-

fluenced Petriæ's explanations of the omnipresence and influence of theprinciple.According to Petriæ, Plato is to be credited with the most agreeable defini-tion of the principle. He considers Plato's philosophy compatible withChristianity. Petriæ employs Plato's dialogues and their commentaries pro-vided by Neoplatonists as well as a series of controversies from the fif-teenth century between the Platonists and Aristotelians.

Aristotle remains by far the most referred source of Petriæ' s Panarchia. Hisphilosophy of the principle, triple substance, and reason Petriæ holds false,contradictory, imperfect and contrary to the teaching of the Church. How-ever, in his Panarchia, Petriæ does not reject Aristotle's entire philosophyas was often implied. He accepts same of Aristotle's arguments in natura1philosophy as the latter's definition of time. He also agrees with Aristotle'sstatement that the principle is infinite.

Petriæ is well-acquainted with the books of the Old and New Testament,most commonly referring to the epistles of Apostle Paul. Petriæ's prime in-terest in numerous Christian sources lies in his intention to present the;views of Hermes, Zoroaster and Plato compatible with Christianity.

Neoplatonists, in Petriæ's opinion, also share the right approach to the es-sence and nature of the principle. In order to reach the principle, Petriæuses Plotinus' gradation of things and emanation. He supports his doctrinewith the arguments of Proclus, Iamblichus, Damascius, Hermias, Psellus,and Plethon.

From the gallery of his contemporaries, Petriæ merely refers to the ItalianPlatonist, Gabriel Buratelli, the latter being exposed to Petriæ's severe criti-cism on account of Buratelli's advocation of the conciliation of Plato's andAristotle's doctrines.In order to cover the sources ofPanarchia most insightfully, three appendi-ces have been compiled and enclosed with this paper. Appendix 1 containsall the sources and names referred to in Panarchia, arranged alphabeticallyby authors. Each of the names represents a separate entry. In the instanceswhen Petriæ recurrently adverts to a single source, his references have beenlisted out under one head-entry. This serves as an illustration to Petriæ'sknowledge of the components of the aforementioned sources. Appendix 2comprises a table illustrative of the frequency with which Petriæ referred tohis sources in Panarchia. The ~J>urces have been arranged in the falling or-der, the leading position, surprisingly, being reserved for Aristotle. In Ap-pendix 3 the names of all the authors Petriæ referred to in Panarchia havebeen compiled, with the exception of those he had already arranged in hisAutomm ...catalogus published at the end of his Nova de universis philoso-phia. This additional index proved indispensable as Petriæ failed to includethirty-five sources from Panarchia in his Automm ...catalogus.Petriæ bases his doctrine of the principle on the Hermetic, Chaldean, Py-thagorean, Platonic, Christian, and Neoplatonic thought. These traditionshe views superior to the dominating scholastic Aristotelianism of the time.