izvještaj · sjeverozapadna hrvatska, gdje se nalazi većina inovacijskih kapaciteta na...

I3 (Informatics, Innovation, Incubation) & Crossborder Clustering HUHR/1001/2.1.3/0004

Istraživanje inovacijskog potencijala Međimurske županije i Koprivničko-križevačke županije

Izvještaj

Zagreb, studeni 2012.

http://ticm.hr/

Sadržaj: 1. Uvod........................................................................................................................................................................... 1

2. Konceptualni okvir istraživanja........................................................................................................................... 2

2.1. Inovacijski potencijal kao sredstvo promicanja lokalne konkurentnosti ........................................ 3

2.2. Rastuće prilike za regionalne inovacijske sustave u zemljama u razvoju ........................................ 5

2.3 Regionalni inovacijski sustav u pograničnim područjima .................................................................... 7

3. Regionalni inovacijski sustav unutar analiziranih županija....................................................................... 10

3.1. Inovativno djelovanje unutar statističke regije Sjeverozapad ......................................................... 11

3.2. Struktura regionalnog inovacijskog sustava i upravljanje njime .................................................... 12

3.3. Analiza populacije poslovnih subjekata ................................................................................................. 13

3.4. SWOT analiza regionalnog inovacijskog sistema ................................................................................ 14

4. Rezultati empirijskog istraživanja .................................................................................................................... 16

4.1. Metodologija i podaci ................................................................................................................................. 16

4.2. Analiza inovacijskih obilježja ..................................................................................................................... 17

4.3. Procjena inovacijskog potencijala ........................................................................................................... 25

5. Zaključci i preporuke ........................................................................................................................................... 29

Literatura..................................................................................................................................................................... 32

Popis tablica i slika.................................................................................................................................................... 36

Prilog 1......................................................................................................................................................................... 37

Prilog 2......................................................................................................................................................................... 48

Odricanje odgovornosti: Sadržaj je u potpunosti odgovornost Tehnološko-inovacijskog centra Međimurje d.o.o. i Ekonomskog instituta, Zagreb te ni u kom slučaju ne odražava stavove Europske unije i/ili Upravljačkog tijela.

1

1. Uvod

Cilj je ovog projekta dati analizu inovacijskog potencijala koja se usredotočuje na međuovisnost institucionalnog okruženja i sudionika sposobnih za poduzimanje inovacijskih aktivnosti. Ova sposobnost je primarno rezultat odnosa između inovacijskog inputa (aktivnosti istraživanja i razvoja) i inovacijskog outputa (inovacijske aktivnosti), što je u konačnici usko povezano s utjecajem na poslovanje poduzeća.

Unapređenje inovacijskih kapaciteta, tj. sposobnost poduzimanja inovacijskih aktivnosti poduzeća ovisi o različitim faktorima, uključujući kontinuirano snabdijevanje inovacijskim resursima i akumulaciju znanja, koja se može označiti ključnom. U tom smislu, važnim se smatra i postojanje različitih oblika neformalnih inovacijskih suradnji, poput razmjene informacija, te onih formalnih, tj. inovacijskih suradnji, s ciljem stvaranja novih proizvoda/usluga.

To je relevantno za male ekonomije i lokalne razine, gdje se veći naglasak stavlja na lokalnu konkurentnost, tj. sposobnost određenog zemljopisnog područja za promociju društveno-ekonomskih aktivnosti i stvaranje dohotka. U ovom slučaju, riječ je o Međimurskoj županiji (MŽ) i Koprivničko-križevačkoj županiji (KKŽ). Obje županije pripadaju bivšoj statističkoj regiji Sjeverozapadna Hrvatska, gdje se nalazi većina inovacijskih kapaciteta na nacionalnoj razini (EFZG, 2008; EC, 2008). MŽ pripada skupini županija s indeksom razvijenosti između 75% i 100% nacionalnog prosjeka, dok KKŽ pripada skupini županija s indeksom razvijenosti ispod 75% hrvatskog prosjeka (NN, 2010).

Ovaj projekt želi dati novi uvid u inovacijske aktivnosti i politike na regionalnoj razini, s dugoročnim ciljem poboljšanja učinkovitosti i koordinacije poduzeća koji posluju u metaloprerađivačkom i informacijsko-komunikacijskom sektoru (ICT). Analizirani su sektori ekonomski posebno bitni navedenim županijama. Analiza je učinkovito usmjerena na prekograničnu suradnju između pograničnih područja, koja uključuje Međimursku i Koprivničko-križevačku županiju (Hrvatska), Panoniju (južni dio Mađarske), kao i cjelokupno područje Slovenije.

Navedeni su sektori naglašeni zbog strukture regionalne ekonomije (značajan utjecaj metaloprerađivačke industrije) te intencije regionalne politike za razvojem ekonomije s visokom dodanom vrijednošću kroz razvoj ICT i metaloprerađivačke industrije u obje županije.

Analiza inovacijskih obilježja na lokalnoj i regionalnoj razini zahtijeva upotrebu koncepta nacionalnog sustava inovacija, tj. interaktivnog modela (Marinova, Phillimore, 2003). Ovaj model podrazumijeva identifikaciju sudionika iz poslovnog sektora, sektora obrazovanja i državnog sektora kao vitalnih elemenata inovacijskog sustava. Stoga, njihove odluke su pretpostavka za uspješno ostvarenje ciljeva projekta.

Analiza inovacijskog potencijala uključuje analizu socijalnog kapitala poduzeća i osnovnih obilježja poduzetništva na specifičnim lokacijama. Dodatno, u posebnom se fokusu istraživanja nalaze dizajn i implementacija formalnih i neformalnih suradnji, što uključuje različite entitete iz poslovnog i/ili državnog sektora. Dizajniranje (budućih) inovacijskih programa podrazumijeva analizu trenutnih inovacijskih potencijala u specifičnim županijama. Čini se da najveći problem za inovacijsku politiku analiziranih regija (županija) predstavljaju disfunkcionalni institucionalni mehanizmi koji nisu zasnovani na oruđima potrebnim za učinkovitu procjenu inovacijskih obilježja na razini poduzeća te programa i instrumenata inovacijske politike. To zahtjeva specifičan pristup unutar projekta, pri čemu najvažnije elemente čine detaljna analiza inovacijskih obilježja poduzeća te procjena inovacijskih potencijala unutar poslovnog sektora. U tom kontekstu, proaktivni pristup može omogućiti bolje razumijevanje potreba poslovnog sektora i lokalnih struktura odgovornih za stvaranje i primjenu programa inovacijske politike. Stoga možemo pretpostaviti da u kratkom roku do napretka u analiziranim županijama može dovesti poboljšanje poslovnih obilježja poduzeća, ponajprije malih i srednjih poduzeća, ali i bolje funkcioniranje inovacijskog institucionalnog okruženja.

2

Ovaj se izvještaj sastoji od pet dijelova. Nakon uvodnog dijela, daje se objašnjenje konceptualnog okvira istraživanja koje zahtijeva razumijevanje inovacijskog potencijala i regionalnog inovacijskog sustava u kontekstu zemalja u razvoju. Treći dio daje informacije o regionalnom inovacijskom sustavu analiziranih županija, nakon čega slijedi prikaz rezultata empirijskog istraživanja. Empirijsko istraživanje sastoji se od dva dijela – prikaza rezultata analize inovacijskih karakteristika i procjene inovacijskog potencijala. Zaključni rezultati i preporuke prezentirani su na kraju izvještaja.

2. Konceptualni okvir istraživanja

Proces funkcioniranja inovacijskog sustava na regionalnoj razini pojačao se u posljednjih dvadesetak godina, o čemu govori i velik broj istraživanja u kojima se regije analiziraju kao koordinatori društveno ekonomskih aktivnosti unutar nacionalnih ekonomija (npr. Boschma, 2009). Unutar EU-a, slučaj regije Lahti (Finske urbane regije koja pokušava postati zemljopisno inovativno područje bez jake istraživačke baze, Aula, Harmaakorpi, 2008) otvorio je prostor intenzivnijoj analizi obilježja znanja u regijama koje nemaju značajniju upotrebu znanja kao obilježje ekonomije. Takve regije značajno zaostaju za tehnološki naprednim regijama s obzirom da bi u slučaju bilo kakve aktivnosti najprije trebalo krenuti od identifikacije potencijalnih inovatora unutar poslovnog sektora (Knell, 2012).

Nadalje, treba napomenuti da postoje razlike između zemalja u razvoju (to nije homogena skupina zemalja)1, ali i između regija pojedinih zemalja2. Čini se da funkcioniranje inovacijskog sustava na regionalnoj razini u zemljama u razvoju poput Hrvatske ovisi o učinkovitoj interakciji između sudionika u poslovnom i državnom sektoru, gdje bi se trebalo težiti okrupnjavanju resursa na razini poslovnog sektora u cilju regionalnog razvoja. Stoga, učinkovitost sustavske perspektive ovisi o sposobnostima korištenja odgovarajućih mehanizama s ciljem eliminacije sustavskih nedostataka, jer u suprotnom interaktivno djelovanje nema smisla (usp. Podunavac, Keane, Chris, 2010). To je ključni argument kojim se zagovara važnost prepoznavanja različitih oblika znanja unutar državnog i poslovnog sektora, pri čemu interakcija između tih različitih oblika znanja u društveno-ekonomskom kontekstu može predstavljati osnovu ekonomskog rasta (Saviotti, 1996).

Osim toga, postoje razlike između različitih oblika znanja nastalih u poslovnom i državnom sektoru. Kratkoročno znanje pragmatičniji je oblik znanja zasnovan na kratkotrajnom postupku učenja, pri tome postoji uska povezanost između učenja i aktivnosti unutar poduzeća. Međutim, dugoročni postupak učenja unutar institucija usporedno postoji s dugoročnim znanjem. Kod ovoga oblika znanja naglasak je stavljen na razumijevanje konteksta u kojem se problem pojavljuje, pri čemu se rješenja problema mogu razlikovati. Kao rezultat, skriveno znanje, razne vještine i kultura suradnje predstavljaju temelj za formalnu i neformalnu suradnju između sudionika u različitim sektorima, što može unaprijediti socio-ekonomska obilježja na regionalnoj razini.

U nastavku teksta analizirat će se inovacijski potencijal kao ključni koncept u kontekstu lokalne konkurentnosti (2.1). Nakon toga će se istražiti mogućnosti razvoja regionalnog inovacijskog sustava na primjeru zemalja u razvoju (2.2). U posljednjom će se dijelu (2.3), objasniti posebnosti regionalnog inovacijskog sustava u kontekstu prekogranične suradnje.

1 S obzirom na ekonomska obilježja, zemlje Istočne Azije u značajnoj se mjeri razlikuju od zemalja Latinske Amerike te Srednje i Istočne Europe (Padoan, 2010). Kina pripada zemljama koje ostvaruju svjetski suficit (u vanjskoj trgovini), dok zemlje Latinske Amerike i Srednje Europe ostvaruju deficit. 2 Na primjer, južne kineske pokrajine (npr. Guandong) razlikuju se od kineskih pokrajina iz unutrašnjosti (Qinghai) s obzirom na funkcioniranje regionalne politike. Stoga razvoj regija u unutrašnjosti u većoj mjeri ovisi o sposobnosti nositelja politike na nacionalnoj razini da razviju regionalne kapacitete, primarno kroz povećanje investicija (usp. Groenewold, i ost. 2008).

3

2.1. Inovacijski potencijal kao sredstvo promicanja lokalne konkurentnosti

Feinberg (2007) smatra da je glavni cilj lokacijske teorije pronaći tko proizvodi koja dobra i/ili usluge na lokaciji i zašto. U fokusu se takvih istraživanja nalaze poduzeća i institucije koje na bilo koji način podržavaju aktivnosti poduzeća i zajedno su odgovorni za specijalizaciju analiziranih zemljopisnih područja. S obzirom na analizu razvoja (institucionalnog) okvira usmjerenog na razvoj okvira inovacijske politike, ovaj se pristup mora kombinirati s pristupom unutar prostorne ekonomije kojem je glavni cilj identificirati nositelje regionalnog razvoja svakog područja. Pristup prostorne ekonomije zahtijeva infrastrukturnu povezanost. S druge strane, lokacijska teorija tvrdi da je međuovisnost aktera rezultat tehnološke infrastrukture locirane unutar područja. Kao rezultat koncepta lokacijske konkurentnosti, zemljopisno područje pojavljuje se kao podupiratelj heterogene skupine socio-ekonomskih aktivnosti često povezanih sa stvaranjem znanja i njegovom primjenom unutar socio-ekonomskog okvira, gdje se inovacije pojavljuju kao neizostavan faktor koji osigurava konkurentnost, bez obzira na razinu analize. Takav istraživački okvir uključuje analizu institucija i poduzeća koji posluju na određenoj lokaciji. To je slično pristupu inovacijskog modela, gdje se učinkovitost nelinearnih modela pojavljuje kao rezultat međusobnog djelovanja različitih sudionika unutar poslovnog i državnog sektora.

U ovom trenutku, istraživanje inovacijskog kapaciteta na makro razini zahtijeva razumijevanje pojma inovacijske suradnje3. To je uključivanje dvaju ili više entiteta s ciljem razvoja proizvoda i/ili procesa i/ili usluga. Pritom se poslovni subjekti, specijalizirane agencije, sveučilišta i državne institucije javljaju kao sudionici. U isto vrijeme oni su osnovni dijelovi analize inovacijskog okruženja. Kao rezultat, danas se inovacije smatraju društvenim fenomenom, a ne individualnim postignućem. Važnost inovacijske suradnje je u prvom redu u očekivanim rezultatima – u složenijim inovativnim proizvodima i procesima, koji implicitno stvaraju višu dodanu vrijednost. Veća složenost inovacijskog procesa i uključivanje većeg broja sudionika ukazuju na postojanje odgovarajućeg društvenog kapitala kao institucionalne potpore inovacijama, gdje se inovacijska suradnja pojavljuje kao neizostavni mehanizam za postojanje društvenog kapitala unutar specifične lokacije (usp. Nahapiet, Goshal, 1988) ili regije. S obzirom da su inovacijske aktivnosti riskantne i financijski iscrpljujuće te odražavaju određenu razinu vrline nositelja (aktivnosti), ovakav pristup zahtijeva dodatne javne investicije u, primjerice, društvenu i tehnološku infrastrukturu koja podržava dalje jačanje inovacijske suradnje u analiziranom području. Jača uključenost aktivnosti zasnovanih na znanju unutar socio-ekonomskog okvira zahtijeva postojanje međusobne razmjene između institucija i organizacija unutar definiranog sustava na nacionalnoj i regionalnoj razini. Osnovni cilj je ove interakcije povećati mogućnosti stvaranja znanja i širenja znanja, što podrazumijeva intenzivniju upotrebu aktivnosti povezanih sa znanjem i tehnologijom kao što su aktivnosti istraživanja i razvoja (I&R), inventivne i inovacijske aktivnosti.

Štoviše, sustavski pristup preko koncepta nacionalnog sustava inovacija (NSI) znači stavljanje većeg naglaska na analizu formalnih i neformalnih suradnji između institucija i/ili organizacija koje stvaraju i šire inovacijske aktivnosti u nacionalnim ekonomijama4. Nacionalni sustav inovacija (NSI) u užem se smislu definira kao organizacije i institucije uključene u traženje i istraživanje (Nelson i Rosenberg, 1993), a u širem smislu (Freeman, 1995) kao okvir, uključujući sve aspekte ekonomske strukture institucionalnog uređenja koji imaju utjecaja na učenje kao i na traženje i istraživanje – proizvodni sustav, marketinški sustav i financijskih sustav (Lundvall, 2010: 13). Ovi se elementi

3 Inovacija se najčešće smatra rezultatom suradnje unutar socio-ekonomskog okvira (npr. Kline, Rosenberg, 1986; Dosi, 1988). 4 Čini se da se jedina razlika između Nacionalnog inovacijskog sustava (NIS) i Nacionalnog sustava inovacija (NSI) ogledava u činjenici da NIS veći naglasak stavlja na analizu. U ostalim detaljima ovi koncepti imaju identično značenje.

4

prezentiraju kao podsustav u kojem proces učenja ima svoje mjesto. Ipak, u slučaju zemalja u razvoju poput Hrvatske, inovacijski sustav definitivno predstavlja mehanizam dostizanja, za što bi se empirijski dokazi mogli ponajprije pronaći u velikim zemljama poput Južne Afrike (Kaplan, 2010). Slično tomu, Liu (2010) je istražujući jačanje inovacijskih kapaciteta u Kini pokazala važnost faktora kao što su veličina tržišta, tržišna usmjerenost inovacija ili sudjelovanje u globalnim savezima. Takav je pristup primjereniji za velike zemlje u razvoju nego za manje ekonomije Jugoistočne Europe poput Hrvatske.

Kao rezultat, elementi kao što su apsorpcijski kapaciteti5, tehnologijske sposobnosti6 i odgovarajući mehanizmi učenja7 čine pretpostavke za te aktivnosti poduzeća, bez obzira na lokaciju na kojoj obavljaju svoje aktivnosti (zemlje u razvoju i/ili razvijene zemlje). Stoga se rast važnosti institucija tehnoloških transfera na globalnoj razini vidi kao rezultat rasta prilika za znanjem i tehnološkim transferima u nacionalnim ekonomijama. S tim u vezi, broj agencija usmjerenih tehnološkim transferima, konzultanata i organizacija usmjerenih razvoju vještina porastao je u posljednjih tridesetak godina, čime se stvorila dodatna kategorija institucija koje pospješuju stvaranje i primjenu znanja i upotrebu tehnologija unutar nacionalnih sustava inovacija odgovornih za tehnološki transfer dostupnog znanja i njegovu primjenu na mikro razini.

Ipak, razumijevanje inovacijskih procesa na razini politika nije moguće bez mehanizama učenja. Unutar inovacijske politike na makro razini, mogu se pronaći dva oblika procesa učenja. Kontekstualno, koje je karakteristično za organizacije (poduzeća) i institucije, te nekontekstualno, koje se pojavljuje unutar obrazovnih institucija. Prvi oblik učenja (jednostruka petlja učenja) karakterizira jasna poveznica između ponašanja i rezultata aktivnosti. Drugi tip procesa učenja (dvostruka petlja učenja) karakterizira naglasak na komunikaciji između sudionika. Ovaj se pristup usredotočuje na objašnjenje konteksta u kojem se problem analizira, pri čemu rezultati mogu biti različiti (Milter, Perotti Segers, 2004). Uspješna implementacija inovacijskih politika dvostruke petlje učenja zahtijeva postojanje međusobnog razumijevanja različitih dionika uključenih u područje inovacijske politike u kojem mora postojati mehanizam učenja inovacijskih politika između institucija. U tom kontekstu bi primarni fokus trebao biti na mobilnosti pojedinaca unutar sustava, kao i između društva i državnih struktura. Knell, Koch (2012) smatraju da postoje četiri različita načina institucionalnog učenja: (i) Izravan konceptualni prijenos i prihvaćanje (interakcija između nositelja politika i vanjskih istraživača koji osiguravaju analitičku osnovicu); (ii) Mreže učenja (uključuje različite oblike formalnih i neformalnih mreža između različitih vrsta dionika); (iii) Usporedba i ostali pristupi zasnovani na indikatorima; (iv) Kontinuirano unapređenje upotrebom različitih procesa učenja, tj. learning by doing proces (Arrow, 1962) te learning by using proces (Rosenberg, 1982) unutar organizacija i institucija;

S obzirom da je kapitalizam kao društveni sustav zasnovan na funkcioniranju dinamičkih kategorija, analiza inovacijskih potencijala predstavlja analitičko oruđe usmjereno procjeni inovacijskih obilježja u bližoj budućnosti. Inovacijski potencijal kao metodološki pristup zahtijeva razumijevanje formalnog i neformalnog umrežavanja (suradnji) koja stvaraju društveni kapital i donose procjenu

5 Apsorpcijski kapacitiet može se razumijeti kao skupina organizacijskih rutina i procesa, uz pomoć kojih poduzeća prihvaćaju, asimiliraju, transformiraju i istražuju znanje kako bi se stvorile dinamičke organizacijske sposobnosti potrebne za poduzimanje inovativnih aktivnosti s ciljem stjecanja i održavanja konkurentskih prednosti (usp. Cohen, Levinthan, 1989). 6 Richardson (1972) je definirao tehnologijske sposobnosti kao adekvatno znanje, iskustvo i vještine potrebne poduzećima i organizacijama u predstavljanju novih proizvoda i oblika organiziranja. 7 Learning by doing i learning by using jesu dva najznačajnija koncepta učenja za poslovne subjekte. Arrow (1962) je definirao learning by doing kao oblik učenja koje se ostvaruje dok se proizvod nalazi u fazi proizvodnje a sastoji se od razvijanja vještinea u proizvodnji, dok je Rosenberg (1982: 122) opisao learning by using kao oblik učenja, rezultat upotrebe proizvoda, u kojem se mnoga značajna obilježja tog proizvoda otkrivaju nakon njegove intenzivne ili duže upotrebe.

5

inovacijskog kapaciteta8 tj. sposobnosti poduzimanja inovacijskih aktivnosti unutar organizacija i/ili institucija9. Ove varijable osiguravaju održivost inovacijskog procesa, bez obzira na razinu analize (mikro i/ili makro) unutar nacionalnih i/ili regionalnih (lokalnih) inovacijskih sustava. Konačno, gore navedeni koncepti zahtijevaju aktivni pristup sudionika iz poslovnog sektora i njihovog institucionalnog okruženja (npr. različitih oblika specijaliziranih institucija) prema postizanju intenzivnije upotrebe tehnologija i znanja kako bi se povećala konkurentnost analiziranih ekonomija.

2.2. Rastuće prilike za regionalne inovacijske sustave u zemljama u razvoju

U ekonomskom razvoju, koncept regija je prepoznat kao temeljni entitet odgovoran za ekonomsku koordinaciju različitih inicijativa, u kojem planiranje i implementacija inovacijske politike imaju važnu ulogu. U konceptualnom smislu, ideja regija usko je povezana s regionalizmom, što znači da ekonomske aktivnosti ovise o resursima specifičnima za pojedine lokacije (Storper, 1997). Stoga se regionalni inovacijski sustav može definirati kao interakcija između regionalnih institucija i organizacija u cilju stvaranja znanja (invencija) i širenja znanja (inovacija) unutar specifične regije (Lundvall 2002). Doloreux, Parto (2005: 135), citirajući Asheim, Gertler (2004), istakli su kako je koncept regionalnog inovacijskog sustava izrastao kada se fokus analize politika prebacio na sustavsku promociju lokaliziranog procesa učenja radi osiguranja kompetitivnih prednosti regije. Još je potrebno navesti kako je razina inovativnosti specifična za određeno područje. Nadalje, inovacijski procesi i procesi učenja postali su usko povezani s regionalnim kontekstom u kojem se pojavljuju, ali ostaju u određenoj mjeri ovisni o društvenom kapitalu kao rezultatu interakcije između državnih institucija i poduzetništva.

Procesi učenja unutar regionalnog inovacijskog sustava razlikuju se od nacionalnih inovacijskih sustava, jer se regija uključuje kao dodatni kontekst koji primarno potiče inovativne aktivnosti kroz različite mehanizme. Ovi mehanizmi uključuju, primjerice, tehnološke transfere, zbog čega regionalne razlike mogu postati ograničavajući faktor izravnim stranim ulaganjima. Dakle, u terminima regionalnog inovacijskog procesa krucijalnim se pokazuje pitanje načina na koji regionalizacija utječe na nacionalni teritorij. Cooke, Uranga, i Etxebarria (1997: 480), citirajući Hadjimichalis (1986) opisuju ovaj proces kao delimitaciju supralokalnog teritorija od strane nadređenog političko-administrativnog tijela kao što je država, gdje se nove regije pojavljuju bez prethodnog kulturno-povijesnog utemeljenja. Taj proces obično karakterizira strategija podijeli pa vladaj.

Uz to, sve veća važnost regija može nastati zbog uske povezanosti s nacionalnim inovacijskim sustavom. U tom slučaju, krucijalni su faktori tip kapitalizma i razvoj okvira za inovacijsku politiku. S obzirom na tipove kapitalizma, Amable (2003: 104-106) definira južnoeuropski tip kapitalizma kao onaj za kojeg je karakteristična niska razina natjecanja zasnovanog na kvaliteti, niska ne-cjenovna koordinacija i jaki naglasak na važnost malih poduzeća. To se odnosi na obilježja inovacijskog procesa u tim zemljama, kao što su niska razina potražnje za aktivnostima I&R, slabe poslovne investicije u aktivnosti I&R, niska razina inventivnih aktivnosti, odljev mozgova i ograničena upotreba ICT-a (usp. UNESCO, 2010: 183-188). Značaj malih poduzeća usporediv je s niskom razinom inovacijskih kapaciteta, a to podrazumijeva mali investicijski kapacitet što je u konačnici usko povezano s individualnim tipom vlasništva u tim poduzećima.

Prema Ferenčić, Kraljeta (1987: 122), tip vlasništva određuje internacionalizaciju poslovanja poduzeća. U slučaju da postoji dioničarstvo kao oblik vlasništva, postoji i veća mogućnost 8 Kapacitet je kao koncept usmjeren na volumen aktivnosti koji se potencijalno može javiti kao rezultat aktivnosti poduzeća (Kammann, 1993: 73) 9 Metodološki okvir koji opisuje inovacijski potencijal treba uključiti analizu inovacijskih obilježja, varijable koje opisuju formalne i neformalne oblike suradnji, varijable outputa poduzeća kao i pitanja vezana za različite ambicije vlasnika u budućnosti.

6

sudjelovanja na globalnim tržištima, kao i veća prilika za implementaciju suvremenih tehnologija. Niska sklonost prema internacionalizaciji tržišta stoga predstavlja potencijalno ograničenje. To podrazumijeva da je regionalni inovacijski sustav neprimjeren kao razvojni okvir. Stoga, prateći tu logiku, prisutnost regionalnog inovacijskog sustava može unaprijediti učinkovitost institucionalnog okvira i služi kao dodatni mehanizam u odnosu prema mehanizmu nacionalnih politika. U tom su smislu potrebni dodatni poslovni subjekti, kao i institucije zadužene za stvaranje i širenje znanja te mehanizmi koji podupiru različite oblike učenja (kratkoročno i dugoročno) - koji se pojavljuju tijekom formalne i neformalne suradnje između sudionika u regionalnom inovacijskom sustavu. U tom kontekstu, Cooke, Uranga i Etxebarria (1997) analiziraju sustavske inovacije na regionalnoj razini kao funkciju važnosti financijskih kapaciteta, institucionaliziranog učenja i produktivne kulture.

Dva različita istraživačka i analitička pristupa regionalnim inovacijskim sustavima nastala su tijekom posljednjih dvadesetak godina i mogu se pronaći u literaturi. Prvi, analitički pristup uvelike je sličan usporednom pristupu analize različitih regija10, za razliku od drugog pristupa, studija individualnih regionalnih inovacijskih sustava, koji se analizira procjenom kompatibilnosti i međusobne korespondencije regionalnih inovacijskih sustava (Doloreux, Parto, 2004: 13).

Regionalni inovacijski milje postao je relevantan kao koncept radi jačanja istraživanja regionalnih inovacijskih sustava (Braczyk, Cooke, Heidenreich, 1998). Ovaj koncept stavlja naglasak na neformalne društvene mreže na limitiranom zemljopisnom području. Osim toga, koncept podrazumijeva postojanje specifičnih internih aktivnosti koje povećavaju inovativne sposobnosti putem kolektivnog učenja (Camagni, 1991). Stavljanje fokusa na regionalne resurse u svrhu izgradnje regionalnih sposobnosti znači da je inovacijska suradnja postala osnova aktivnosti poduzeća, no potrebno je uključiti i različite sudionike iz regije. Stoga je nužna regionalna konkurentnost kako bi se osigurala aglomeracija resursa, pri čemu ukupni prihodi i broj zaposlenih služe kao mjere rasta poduzeća (McMahon i dr., 1993).

Budući da oba koncepta zahtijevaju sposobnost povećanja upotrebe nematerijalne imovine, na razini politika to znači da se moraju stimulirati aktivnosti koje se odnose na stvaranje znanja. Drugu važnu implikaciju predstavlja povećanje količine informacija, a to zahtjeva upotrebu odgovarajućih državnih mehanizama. Ovi metodološki pristupi neophodni su za prikupljanje podataka o tehnološkim potrebama kako bi se ostvarile što učinkovitije investicije u znanstvenu i tehnološku infrastrukturu s ciljem jačanja inovacijskih kapaciteta. To podrazumijeva mehanizme politike koji se odnose na znanstveno i tehnološko planiranje, implementaciju i njihovu evaluaciju. Navedeni mehanizmi mogu biti zasnovani na principu top-down ili bottom up.

10 Usporedni regionalni inovacijski sustav kao koncept koristi slijedeće pristupe: (i) Teorijsko istraživanje ključnih organizacijskih i institucionalnih dimenzija (Cooke i ostali 2000); (ii) Kvalitativno kvantitativna procjena determinanti inovacijskog potencijala regija, koja uključuje istraživanje o vezama i mrežama između različitih sudionika (Sternberg, 2000); (iii) Istraživanje postojećih sličnosti i razlika između regionalnih klastera malih i srednjih poduzeća (MSP) širom Europe (Kaufmann, Tödtling, 2002); (iv) Istraživanje o tome postoje li značajne koncentracije poduzeća u lokalnoj ekonomiji (Asheim i drugi 2003); (v) Uočavanje postojanja značajnih koncentracija poduzeća u lokalnoj ekonomiji i razumijevanje tranzicije tih tvrtki prema znanjem intenzivnim oblicima proizvodnje (npr. Wolfe, 2003) (vi) Analiza značaja regionalnih klastera za inovacijsku politiku (OECD, 2001).

7

Cooke, Leydensdorff, (2006: 10) definirali su koncept konstruiranih konkurentnskih prednosti regije kao onaj koji je zasnovan na neophodnosti koordiniranja mjera politike, što uključuje različite dionike. Aula, Harmaakorpi (2008: 527) izlažu primjere tih mjera unutar svake konstruirane konkurentske prednosti. To su:

· Ekonomija (regionalizacija ekonomskog razvoja, integracija znanja, jake lokalne i globalne poslovne mreže);

· Upravljanje (jaka policy podrška usmjerena inovatorima, rukovođenje koje svoju politiku zasniva na viziji);

· Znanstvena infrastruktura, (sveučilište, državni istraživački sektor, posredničke agencije),

· Zajednica i kultura (kozmopolitanizam, kreativno kulturno okruženje, društvena tolerancija).

U pogledu regionalnih inovacijskih sustava u zemljama u razvoju (kao što je Hrvatska), postoji nekoliko determinanti koje je potrebno istražiti u cilju analize inovacijskih sustava. S obzirom na činjenicu da se regija razvija različitim putanjama kroz kombinaciju političkih, kulturnih i ekonomskih snaga, (Cooke i ost, 2000: 480), razvoj regionalnih inovacijskih sustava usko je vezan uz nacionalni inovacijski sustav analizirane ekonomije. U slučajevima kada aktivnosti planiranja i implementacije prethode analizi usporedivosti unutar socio-ekonomskog okvira, analitičari se često fokusiraju na funkcije vladinih tijela, umjesto da se usmjere prema analizi učinkovitosti politika (usp. Petak, Petek, 2009). Specifično obilježje poslovnog sektora unutar analiziranih županija predstavlja dominacija individualnog vlasništva – društva s ograničenom odgovornošću i obrti čine dominantne oblike vlasništva, a to podrazumijeva jaku usmjerenost na domaće tržište i međunarodna tržišta okolnih zemalja, prije svega zbog niskog investicijskog kapaciteta koji je usko povezan s upotrebom poznate tehnologije.

Stoga je funkcije inovacijske politike na regionalnoj razini u zemljama u razvoju potrebno analizirati u kontekstu analize institucionalnog okruženja na nacionalnoj razini. Usprkos činjenici da se analiza politika u zemljama u razvoju usmjerava na analizu za politiku (Petak, Petek, 2009), postojanje različitih oblika međunarodnih (globalnih) saveza unutar poslovnog sektora zahtijeva razumijevanje karakteristika šireg supranacionalnog konteksta. To se ponajprije odnosi na nisku razinu institucionalnog učenja između javnog i privatnog sektora, gdje bi poželjnu praksu predstavljala mobilnost između sektora. Održivost regionalnog inovacijskog sustava ovisi o objektivnom razumijevanju po važnosti rastućih procesa inovacijskih aktivnosti unutar analiziranih lokacija. Isto tako, ovisi i o implementaciji različitih instrumenata unutar poslovnog sektora. Konačno, prihvaćanje regionalnog inovacijskog sustava kao komunikacijskog modela za dionike važno je za uspješnost koncepta održivosti.

2.3 Regionalni inovacijski sustav u pograničnim područjima

Postoje dvije determinante koje utječu na promjenu perspektive i izvedbe regionalnih inovacijskih sustava na supranacionalnoj razini. Prva je ekonomska globalizacija, koja se odnosi na pomak svjetske ekonomije prema supranacionalnim funkcionalnim integracijama koordiniranim od strane multinacionalnih kompanija (npr. Dicken i ost., 1997). Druga je regionalizacija kao rezultat konkurentskog regionalnog ponašanja, pri čemu je regija vidljiva na globalnoj razini kroz pojedinačne karakteristike – na primjer, Silikonska dolina je prepoznata kao visoko tehnološko područje.

Oba supranacionalna procesa međusobno se podupiru. Kao globalni trend, takve potrebe se treba razumjeti u kontekstu analize regionalnih inovacijskih sustava. Na primjer, u posljednjih petnaestak godina, EU i njena politika prema Hrvatskoj bila je glavni vanjski faktor utjecaja na različite oblike

8

međunarodnih (regionalnih) suradnji u Hrvatskoj, i to na obje razine, nacionalnoj i regionalnoj (primarno unutar regije Zapadnog Balkana). U našem slučaju, interakcija između EU-a i zemalja Zapadnog Balkana zahtijevala je smanjivanje uloge granica postavljenih od strane nacionalnih ekonomija (usp. Ratti, Reichman, 1993: 59). Treba istaknuti da ovaj pristup slijedi proaktivnu politiku EU-a prema Hrvatskoj. U tom kontekstu EU stavlja veliki naglasak na promociju inovacija kao aktivnosti usmjerenih podizanju kapaciteta u cilju izgradnje mehanizama inovacijske politike. Uz to, mijenjala su se i obilježja granica između Hrvatske, Mađarske i Slovenije, odnosno svih zemalja uključenih u prekograničnu suradnju. Granice između Slovenije i Hrvatske nastale su 1991,, dok s Mađarskom Hrvatska ima dugu povijest komunikacije između graničnih regija, a u ovom trenutku kroz režim slobodne trgovine.

Stoga se trenutna perspektiva treba analizirati prema kriteriju jačanja inovacijskih kapaciteta na nacionalnoj razini, s odgovarajućim mehanizmima koji osiguravaju stvaranje i difuziju znanja na regionalnoj razini. Zato bi mehanizam tehnoloških transfera trebao predstavljati neizostavan element regionalnih inovacijskih sustava. Ovi kapaciteti moraju podupirati formalne i neformalne suradnje kako bi se stvorio društveni kapital u regiji. Aktivni pristup koji podržava inovacijska obilježja potreban je na regionalnoj razini i zahtijeva uključivanje institucija i organizacija sposobnih da nadvladaju ograničenja. Izazovi inovacijske politike trebaju biti prepoznati u tom kontekstu. Stoga je Regionalni inovacijski sustav suočen s izazovima odgovarajuće koordinacije, kako na regionalnoj tako i na nacionalnoj razini. Uz to, pojava prekograničnih aktivnosti komplicira institucionalni okvir jer se pojavljuju različiti oblici barijera. U tom kontekstu, Giaoutzi, Suarez-Villa, Stratigea (1993: 114) definiraju tri oblika barijera pograničnim regijama: (a) izolirani tip11; b) međusobno povezani tip12; i c) zajedničko kontrolirani tip13 unutar kojih tipovi granica podržavaju institucionalne kontakte i sporazume s potencijalnim utjecajem na kategorije kao što su infrastrukturalni razvoj i tehnološka difuzija uz granične regije. Ipak, barijere postoje i na razini poduzeća, poput nedostatka relevantnih lokalnih sudionika, nedostatka regionalne suradnje i međusobnog povjerenja te regionalna industrijska specijalizacija u zastarjeloj tehnologiji (Isaksen, 2001: 2010). Nadalje, Ratti (1993: 245), citirajući Courlet (1988), definira tri teritorijalne kategorije u kojima se različiti granični učinci mogu prikazati. Riječ je o kategorijama tržišnog prostora14, proizvodnog prostora15 i prostora podrške16. U slučaju pograničnih regija, inovativni bi se kapacitet trebao usmjeriti prema internacionalizaciji poslovnih aktivnosti koje su sposobne savladati barijere na različitim razinama (razina poduzeća i/ili nacionalna razina).

U tom slučaju, prekogranična inovacijska suradnja predstavlja plodonosnu strategiju kojom povezanost na razini poduzeća i/ili javnog sektora povećava mogućnost prevladavanja ograničenja na razini regije. To je u skladu s Blaas, Nijkamp (1993: 125), koji su analizirali pogranična područja u kontekstu njihovih dualnih uloga. U svojoj prvoj ulozi pogranična područja predstavljaju barijere u prostornoj mreži, koje sprečavaju slobodan protok ljudi, dobara i informacija, dok ih se u drugoj ulozi vidi kao filtere, s ulogom kontaktne (ili koordinacijske) točke za protok u prostoru. Ratti, (1993: 244) citirajući Hansen (1977), dodao je treći pristup otvorenih granica, s funkcionalnom

11 Izolirani tip predstavlja dvije granične, ali nepovezane mreže pograničnog područja. Javna komunikacija radiom i televizijom dominantni su oblici komunikacije u ovoj kategoriji. 12 Ovo je najčešći tip granice između zemalja, u kojem prepreke ovise o sličnostima i komplementarnostima policy struktura. Razmjene u području tehnologije, kao i kulturno/društvena razmjena dominantni su tipovi komunikacije u pograničnom području. 13 Ojačala bi povezna funkcija graničnog čvora, s obzirom da bi njegovo funkcionalno područje tržišta moglo djelovati s minimalnom fragmentacijom kadgod bi prekogranične i administrativne tarife bile niske. 14 Poduzeća održavaju svoja različita tržišta. 15 Prostorno funkcionalne relacije određene su lokalizacijom proizvodnje, posebice organizacijom proizvodnje u skladu s prostornom podjelom rada i fleksibilnom proizvodnjom. 16 To se odnosi na predkonkurentnske odnose (Porter, 1980) određene strateškim ponašanjem koje poduzeća, bilo izravno ili neizravno, zauzima u odnosu na okolinu.

9

dominacijom veza između političkog i institucionalnog sustava, u kojem implementacija koncepta zahtijeva strateško ponašanje.

Stoga postojanje komplementarnosti17 socio-ekonomskih struktura među graničnim područjima određuje smjer i potencijal za jačanje umrežavanja i inovacijske suradnje. U tom kontekstu postoji kritička analiza faktora zajedničkih pograničnim područjima, tj. ‘matrice’ koja spaja sudionike. U ovom se slučaju mogu koristiti sljedeće varijable:

· struktura bruto domaćeg proizvoda,

· zaposlenost,

· radna produktivnost,

· izdaci za istraživanje i razvoj.

Logika nalaže da viša razina razmjene bilo koje vrste roba i usluga, kao i komplementarnost između struktura, stvara veći prostor za umrežavanje i suradnju. U posljednjih je tridesetak godina snažan naglasak kod regionalne suradnje bio stavljen na ICT tehnologiju kao sredstvo širenja formalne i neformalne suradnje među sudionicima. To je, dakako, usko povezano s inovacijskim aktivnostima, s obzirom da ICT platforma osigurava i širi mogućnost međusobne povezanosti među ljudima.

Gradovi kao čvorišne točke omogućavaju stjecanje znanja kao dijela suradnje i umrežavanja. Posljedično, kako se međusobni odnosi mogu poboljšati razmjenom usluga zasnovanih na znanju, udaljenost između gradova predstavlja kritički faktor za poticanje suradnje. Veća povezanost gradova predstavlja osnovu za razvoj regionalnih strategija, omogućujući bolju upotrebu resursa u pograničnom području.

Dosadašnja analiza iskustava prekogranične suradnje u Hrvatskoj pokazuje da su analizirani projekti doprinijeli porastu učinkovitosti lokalnih kapaciteta uvođenjem novih elemenata u policy prakse. Ipak, postoji značajan prostor za napredak. Navedeni su projekti u većoj mjeri fragmentirani programi usmjereni jačanju kapaciteta, s niskom razinom vidljivih rezultata na nacionalnoj razini. Stoga izgradnja odgovarajućih mehanizama inovacijske politike na regionalnoj (lokalnoj) razini u Hrvatskoj može povećati prilike za uključivanje različitih sudionika iz vladinog i poslovnog sektora u različite regionalne inicijative poput Dunavske strategije18.

17 Definiramo komplementarnost društveno ekonomskih struktura kao mogućnost uključenja u lance dodane vrijednosti kao snadbjevač i/ili kupac unutar poslovnog sektora ili učestvovanje u bilo kojem obliku umrežavanja koji čini kapital unutar regije. 18 Dunavska strategija je makroregionalna razvojna strategija i akcijski plan za regiju i zemlje koje su locirane u toku rijeke Dunav (EC, 2010)

10

3. Regionalni inovacijski sustav unutar analiziranih županija

Međimurska županija ostvarila je 5.6 milijardi kuna (747mijuna eura) bruto dodane vrijednosti (BDV), što čini 2% ukupnog BDV-a u Hrvatskoj u 2007. To je 0,5 postotnih bodova manje od udjela Koprivničko-križevačke županije u isto vrijeme. Ove su županije vodeće po udjelu prerađivačkog sektora u BDV-u u Hrvatskoj. Prerađivački sektor u Međimurskoj županiji ima udio od 34,7% u ukupnom BDV, što je neznatno vise od udjela Koprivničko-križevačke županije (34,2%). Obje županije imaju udio iznad 13% veći od hrvatskog prosjeka, koji je u 2007. iznosio 20,4%.

Ipak, uzimajući u obzir regionalni razvojni indeks (kao osnovni kriterij indeksa uzima usporedba županija u Hrvatskoj), Koprivničko-križevačka županija pripada skupini s ispodprosječnim vrijednostima, sa 75% hrvatskog prosjeka. Međimurska županija je smještena u skupinu županija s prosječnim vrijednostima, s regionalnim razvojnim indeksom između 75% i 100% hrvatskog prosjeka (NN 2010).

Prema indeksu Regionalne konkurentnosti zasnovanom na metodologiji Svjetskog Ekonomskog Foruma19, Međimurska županija je u konkurenciji od 21 županije u Hrvatskoj četvrta na razini NUTS 3, Koprivničko-križevačka županija se smjestila na dvanaesto mjesto (NVK, 2010: 21). Obje su županije zabilježile niže vrijednosti u odnosu na 2007. godinu. Tako je u 2007, Međimurska županija bila druga prema indeksu regionalne konkurentnosti i pet mjesta bolje plasirana od Koprivničko-križevačke županije. Osnovne faktore koji su doveli do povećanja razlike ovih županija u odnosu na vodeće županije (kao što su Varaždinska županija i Primorsko Goranska županija) čine razlike između ponude radne snage (rezultat obrazovnog postupka) i potražnje od strane poslovnog sektora te niska razina investicija (usko povezana s niskom razinom apsorpcijskog kapaciteta na razini poslovnog sektora).

Na razini sektora, metaloprerađivački sektor ima veću važnost u Međimurskoj županiji (MŽ) nego u Koprivničko-križevačkoj županiji (KKŽ). REDEA (2011: 23), citirajući Hrvatski zavod za zapošljavanje, tvrdi kako je 2887 osoba bilo zaposleno u metaloprerađivačkom sektoru u 2009. godini, što je 4,5% manje u usporedbi s 2008. godinom (3022). Broj zaposlenih u metaloprerađivačkom sektoru u KKŽ značajno je manji u usporedbi s MŽ. Prema podacima FIMA-e, 226 osoba bilo je zaposleno u ovom sektoru. Nadalje, prosječan broj nezaposlenih u Koprivničko-križevačkoj županiji iznosio je 7260 u 2011., dok je u MŽ prosječan broj nezaposlenih tijekom iste godine iznosio 6830. U oba slučaja to predstavlja nastavak negativnih trendova iz 2009, kada je prosječan broj nezaposlenih u Koprivničko-križevačkoj županiji iznosio 6243. U istom je razdoblju u Međimurskoj županiji zabilježen broj od 5892 nezaposlenih osoba.

Uz to treba napomenuti da formalna regionalna inovacijska politika ne postoji, osim na NUTS 3 razini, gdje prevladavaju pitanja ekonomskog razvoja, prometne infrastrukture, obrazovanja, zdravstvenih usluga te ostalih društvenih i kulturnih i institucija. To se može objasniti i činjenicom da su istraživački kapaciteti uglavnom koncentrirani na području Sjeverozapadne Hrvatske, odnosno NUTS 220 razine, koja uključuje Grad Zagreb i ostale županije u okolici Zagreba21.

19 Indeks regionalne konkurentnosti sastoji se od tri skupine faktora: 1.) prva skupina uključuje osnovne faktore: institucije, infrastrukturu, makroekonomsko okruženje, zdravlje i osnovno obrazovanje; 2.) druga skupina faktora određuje učinkovitost prve skupine: visoko obrazovanje, učinkovitost tržišta roba i rada, razvoj financijskog tržišta i tehnološka spremnost; 3.) treća skupina se odnosi na poslovnu inkubaciju i inovativnost (NVK, 2010: 15). 20 NUTS 2 razina se u Hrvatskoj sastoji od triju neadministrativnih jedinica, uključujući postojeće županije koje sačinjavaju NUTS 3 razinu. NUTS 2 razina je uključivala Sjeverozapadnu Hrvatsku (Zagrebačku regiju, Zagorje, Varaždin i Međimurje), Središnju i Istočnu Hrvatsku (Slavoniju) i Jadransku Hrvatsku (Istru i Dalmaciju).

11

S obzirom na navedeno, u ovom će se poglavlju analizirati regionalni inovacijski sustav u objema županijama, u kontekstu inovacijskih obilježja statističke regije Sjeverozapad (3.1), nakon čega slijedi analiza regionalnog inovacijskog sustava i upravljanja (3.2). U posljednja dva odjeljka, objasnit će se analiza populacije poslovnih subjekata (3.3) kao i analiza snaga, slabosti, prilika i opasnosti (SWOT) (3.4).

3.1. Inovativno djelovanje unutar statističke regije Sjeverozapad

Analiza NUTS 2 razine u Hrvatskoj pokazuje da kontinentalna (prije toga regija Sjeverozapad22) statistička regija ima najveći inovacijski kapacitet. Analiza je provedena prije nove NUTS 2 regionalne podjele, no bez obzira na to, pokazuje se da su u 2010. godini, prema kriteriju ukupnih izdataka za istraživanje i razvoj (eng. GERD), javna i privatna poduzeća u statističkoj regiji Sjeverozapad investirala vise od 2,1 milijardu kuna (280 milijuna eura) u odnosu na usporednu populaciju u statističkoj regiji Jadranska Hrvatska (250 milijuna kuna, 33 milijuna eura). Razlike između analiziranih poslovnih subjekata još su izraženije od uočenih u slučaju javnih institucija. Naime, poduzeća u bivšoj statističkoj regiji Sjeverozapad investiraju više od devedeset posto (90.2%) ukupnih izdataka na istraživanje i razvoj u Hrvatskoj. Prema raspoloživim podacima Državnog zavoda za statistiku, većina investicija unutar aktivnosti istraživanja i razvoja koncentrirana je u Sjeverozapadnoj Hrvatskoj, s udjelom od 86,7% ukupnih investicija u 2010. godini, nakon čega slijede Jadranska Hrvatska (10,3%) i Središnja i Istočna Hrvatska (3.0%). Prema kriteriju izdataka za istraživanje i razvoj u području visokog obrazovanja, bilježe se manje razlike između statističkih regija. Tako su u Sjeverozapadnoj Hrvatskoj investicije u visoko obrazovanje dosegnule 75,2% ukupnih investicija, nakon čega slijede Jadranska Hrvatska (19,2%) te Središnja i Istočna Hrvatska (3,0%). Broj istraživača porastao je za 4,8% u razdoblju od 2008. do 2010., dosegnuvši broj od 6.596 u 2010. godini. Broj istraživača porastao je i u Središnjoj i Istočnoj Hrvatskoj (10,4%) te Jadranskoj Hrvatskoj (7,9%), dok se smanjio udio u Sjeverozapadnoj Hrvatskoj (0,35%) u razdoblju od 2008. do 2010. Uz to, Sjeverozapadna (8,07%) te Središnja i Istočna Hrvatska (57,8%) statističke su regije u kojima je porastao broj istraživača u poslovnom sektoru za razliku od Jadranske Hrvatske gdje se taj broj smanjio (18,1%). Ovo se povećanje može objasniti i malim brojem ukupnog broja istraživača unutar statističkih regija. U pogledu investicija u statističkoj regiji Sjeverozapad, one predstavljaju rezultat aktivnosti poslovnih subjekata iz javnog i privatnog sektora koncentriranih na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije23, što znači da se samo manji dio može pripisati djelovanju poslovnih subjekata iz Međimurske županije i Koprivničko-križevačke županije.

Metaloprerađivačka industrija vodeći je industrijski sektor u Međimurskoj županiji. Prema podacima Financijske agencije, u 2011. su zabilježena 153 metaloprerađivačka poduzeća (33,5% ukupnog broja u industriji) te više od stotinu obrta (101) registriranih u istoj djelatnosti. U Koprivničko-križevačkoj županiji zabilježena su 33 poslovna subjekta registrirana u metaloprerađivačkom sektoru. To znači da metaloprerađivačka industrija ima bolje osnove u

21Koprivničko-križevačka županija, Krapinsko-zagorska županija, Međimurska županija, Varaždinska županija i Grad Zagreb. 22 Statistička regija Sjeverozapad sastoji se od Grada Zagreba, Zagrebačke županije, Koprivničko-križevačke županije, Krapinsko-zagorske županije, Međimurske županije i Varaždinske županije. Prema novoj administrativnoj metodologiji, ova regija uključuje sve županije u Istočnoj Hrvatskoj. 23 Istražujući porezne poticaje u području istraživanja i razvoja, Aralica, Botrić, Švaljek (2011: 29) pokazuju da je među korisnicima ovog poreznog poticaja 83,2% svih poslovnih subjekata registrirano na području statističke regije Sjeverozapadna Hrvatska, dok se 69,4% svih poslovnih subjekata uključeno u ovu poreznu shemu nalazi na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije.

12

Međimurskoj županiji. S druge strane, značajan strani investitor, npr. ITS-RB, smješten je na području Koprivničko-križevačke županije.

3.2. Struktura regionalnog inovacijskog sustava i upravljanje njime

Ne postoji Regionalni inovacijski sustav24 na razini NUTS 3 (županije) u Hrvatskoj. No aktivnosti i programi koji se odnose na upotrebu znanja i tehnologije postupno su postali prepoznatljiviji, ponajprije zahvaljujući implementacijom programa kao što je TEHCRO25 i projekta Proof of Concept (POC)26 inovacijske agencije - BICRO. Unutar analiziranih županija, strateško planiranje i menadžment projekata kontroliraju regionalne agencije (kao što su REDEA i PORA) osnovane od strane županija, točnije Međimurske županije i Koprivničko-križevačke županije. Poslovna infrastruktura i ostale organizacije, kao što su Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska obrtnička komora, usmjerene su na ekonomski razvoj, bez specifičnih ciljeva vezanih uz razvoj lokalnog gospodarstva poput tehnologije i inovacija.

Po pitanju inovacijskih aktivnosti kao razvojnog mehanizma u Međimurskoj županiji, najvažnija je agencija REDEA (Regionalna Razvojna Agencija Međimurje), zadužena za ključna područja politika kao što su ekonomski razvoj i razvoj ljudskih resursa. REDEA je u 2009. osnovala Tehnološko-inovacijski centar Međimurje (TICM), potvrđujući tako snažniju usmjerenost politika Međimurske županije prema tehnološki intenzivnom gospodarstvu. TICM je osnovan radi ostvarenja sljedećih ciljeva:

(1.) Unapređenja tehnološkog razvoja regije kroz razvoj tehnološke infrastrukture i stvaranje uvjeta potrebnih za zapošljavanje i napredak mladih profesionalaca;

(2.) Stvaranja uvjeta za inkubaciju poduzeća zasnovanih na znanju i podupiranja njihovog osnivanja i djelovanja unutar TICM-a;

(3.) Stvaranja uvjeta usmjerenih prema pružanju usluga tehnološkog transfera i komercijalizacije inovacija;

(4.) Jačanja regionalnog i međunarodnog partnerstva s ciljem osiguranja kvalitetnih usluga i transfera najboljih praksi.

Međimursko veleučilište u Čakovcu primjer je važne obrazovne institucije u Međimurskoj županiji. Na veleučilištu postoje dva studijska programa27: Računarstvo i Menadžment u turizmu i športu. Oni otvaraju priliku za jačanje suradnje s TICM-om u polju inovacijske ekonomije (npr. inkubacija poduzeća, upotreba TICM-ove infrastrukture u obrazovanju) te implementacije domaćih i međunarodnih projekata (npr. EU fondovi).

Poslovna infrastruktura i ostale organizacije, kao što su HGK – Međimurske županije, Obrtnička Komora Međimurske županije, usmjeravaju svoje djelovanje prema aktivnostima gospodarskog razvoja, ali bez nekog konkretnog cilja vezanog uz razvoj lokalnog gospodarstva u području inovacijske ekonomije. 24 Regionalni inovacijski sustav se definira kao međuodnos regionalnih institucija i organizacija s ciljem stvaranja znanja (izum) i njegove difuzije (inovacija) (usp. Lundvall 2002). 25 TEHCRO je glavni policy instrument usmjeren financiranju i održavanju znanstveno-tehnoloških parkova, implementiran od strane BICRO-a (vodeće agencije zadužene za implementaciju mjera i programa inovacijske politike u Hrvatskoj). 26 POC - Proof of Concept kao projekt provjerava inovativni potencijal predkomercijalne aktivnosti istraživača i poduzetnika na putu prema razvoju novih proizvoda, usluga i tehnoloških procesa. Njegov je cilj pružiti podršku ranoj fazi inovacije kako bi se omogućio i usmjerio razvoj te smanjio rizik investiranja u kasnijim fazama. 27 Međimursko veleučilište u Čakovcu priprema i treći program Održivog razvoja .

13

Uz to, postoji i Razvojna agencija grada Čakovca - Čakra d.o.o., koju je 2007. osnovao Grad Čakovec. Glavni su ciljevi ove agencije priprema razvojnih strategija i planova lokalnog razvoja, jačanje investicijskih aktivnosti (povlačenje i provedba EU fondova), tehnička pomoć malim i srednjim poduzećima te organiziranje seminara i radionica usmjerenih korištenju EU fondova. Udruga Inovatora Međimurje (INOMA) broji više od stotinu članova28, kao i velik broj patenata, izuma i zaštitnih znakova.

U usporedbi s Međimurskom županijom, inovacijska infrastruktura Koprivničko-križevačke županije (KKŽ) slabije je razvijena. Slično kao i kod Međimurske županije, u Koprivničko-križevačkoj županiji djeluje PORA (Razvojna agencija Podravine i Prigorja) zadužena za promoviranje i implementaciju razvojnih aktivnosti u KKŽ. Jednostavno institucionalno uređenje na razini županije rezultiralo je širokim brojem aktivnosti poput:

(1) Savjetodavnog centra za malo poduzetništvo; (2) Službi regionalnog razvoja; (3) Međunarodne suradnje, pripreme projekata za nacionalnu razinu i EU fondove; (4) Različitih oblika obrazovnih aktivnosti koje se odnose na gore navedene teme.

Inovacijska infrastruktura u županiji uključuje Koprivnički poduzetnik d.o.o.29, Križevački poduzetnički centar d.o.o30 te Poduzetnički inkubator Gornja Rijeka d.o.o.. Slično kao i u MŽ, institucionalni okvir uključuje organizacije kao što su HGK – Koprivničko križevačke županije i Hrvatsku obrtničku komoru Koprivnica, sa sličnim ulogama kao i u Međimurskoj županiji. Ipak, institucije poput Razvojne agencije Sjever – Ured Koprivnica31 i Regionalne energetske agencije Sjever32 ne mogu se pronaći u MŽ te čine razliku prilikom komparacije.

3.3. Analiza populacije poslovnih subjekata

Analizirana populacija uključuje 99 poduzeća iz metaloprerađivačkog sektora i 98 poduzeća iz sektora informacijsko–komunikacijske tehnologije (ICT). Između tih sektora postoje značajne razlike. S obzirom na zemljopisnu koncentraciju poslovnih subjekata unutar ICT sektora, gotovo četiri od pet poduzeća (78,5%) dolazi iz Međimurske županije. S druge strane, u metaloprerađivačkom sektoru poduzeća su u većoj mjeri disperzirana, te ih se nešto više od šezdeset posto (61,6%) nalazi unutar Međimurske županije. Analizirajući sektorsku produktivnost s omjerom ukupnih prihoda podijeljenih s brojem zaposlenih, u 2011. su poduzeća unutar ICT sektora zabilježila bolje rezultate (472 tisuća kuna po zaposlenom, 62.9 tisuća eura po zaposlenom) od poduzeća u metaloprerađivačkom sektoru (371 tisuća kuna po zaposlenome, 49.4 tisuća eura po zaposlenome). Prema kriteriju izvoza, poduzeća iz ICT sektora (10.8 mil. kuna, 1.44 mil. eura) zaostaju za poduzećima iz metaloprerađivačkog sektora (925.5 mil. kuna, 123.3 mil. eura). Uz to,

28 Prema informacijama dostupnim na njenim internetskim stranicama, Udruga broji 105 članova. 29 Koprivnički poduzetnik d.o.o. je organizacija usmjerena poslovnoj podršci na području Grada Koprivnice. Ona osigurava sljedeće usluge: (1.) Inkubaciju poduzeća; (2.) Obrazovanje usmjereno prema e-uslugama: (3.) Razvoj i primjenu EU projekata. 30 Glavni je cilj centra je promocija poduzetništva. Centar pruža sljedeće usluge koje se odnose na razvoj poduzetništva: (1.) Pružanje informacija; (2.) Poduzetničko obrazovanje; (3.) Organizacija sajma Obrta i poslovanja svake godine u županiji. 31 Razvojna agencija Sjever (RAS) društvo je s ograničenom odgovornošću kojeg su osnovali gradovi Varaždin, Bjelovar, Koprivnica i Virovitica. Glavni ciljevi RAS-a su sljedeći: osiguravanje gospodarskog razvoja na lokalnoj razini, razvoj ljudskih potencijala na lokalnoj razini te implementacija programa koji se odnose na regionalni razvoj i EU fondove. 32 Osnovana kao javna, nezavisna i neprofitna institucija koja se usredotočuje na ekonomske aktivnosti povezane s energetskim sektorom na lokalnoj razini.

14

poduzeća unutar metaloprerađivačkog sektora brojila su 4.121 zaposlenog u 2011., za razliku od 375 zaposlenih u poduzećima unutar ICT sektora.

Mikro poduzeća do 10 zaposlenih dominiraju unutar ICT sektora, te čine udio od gotovo osamdeset i pet posto (84,6%). Slično tome, mikro poduzeća dominiraju i u metaloprerađivačkom sektoru, ali u znatno manjoj proporciji (46,9%). S obzirom na vrstu poduzeća, društva s ograničenom odgovornošću prevladavaju u oba sektora - 84,7% u slučaju ICT sektora i 86,8% kod metaloprerađivačkog sektora. Obrti čine drugu po veličini populaciju poduzeća unutar oba sektora - 11,1% kod metaloprerađivačkog sektora i 13,2% unutar ICT sektora.

Analiza pokazuje da se 63,1% poduzeća iz ICT sektora bavi računalnim programiranjem, savjetovanjem i sličnim aktivnostima, nakon čega slijedi skupina poslovnih subjekata koji se bave informacijskim uslugama (10,5%)33. U metaloprerađivačkom sektoru 37,4% poduzeća pripada skupini proizvođača metalnih konstrukcija i njihovih dijelova. Drugu najveću skupinu čine poduzeća koja se bave proizvodnjom ostalih gotovih metalnih proizvoda (20,2%), nakon koje slijede skupine poduzeća koja se bave proizvodnjom strojeva i opreme (11,1%) te strojnom obradom i presvlačenjem metala (11.1%).

Analiza brzorastućih poduzeća (skupina ubrzanog rasta definira se kriterijem iznadprosječnog rasta ukupnih prihoda, pri čemu mora biti ostvareno i barem minimalno povećanje broja zaposlenih u analiziranom razdoblju) ukazuje34 da unutar populacije od 99 poduzeća, njih 29 pripada skupini poduzeća s ubrzanim rastom u metaloprerađivačkom sektoru, dok u ICT sektoru samo sedam poduzeća bilježi iznadprosječne rezultate u razdoblju 2009. - 2011. (populacija se sastojala od 98 poduzeća). Konačno, u razdoblju 2009-2011 gotovo dvadeset posto novih poduzeća (18,5%) osnovano je u ICT sektoru, dok metaloprerađivački sektor bilježi nešto nižu stopu od 13,2% novoosnovanih poslovnih subjekata u analiziranim županijama.

Ako se objedine empirijski nalazi o populaciji poslovnih subjekata, uočavaju se sličnosti između analiziranih sektora u pogledu veličine poduzeća i tipa vlasništva. Mikro poduzeća (do deset zaposlenih) dominiraju u oba sektora, dok po tipu vlasništva prevladavaju društva s ograničenom odgovornošću. S druge strane, poduzeća metaloprerađivačkog sektora u većoj su mjeri izvozno usmjerena, dok poslovni subjekti unutar ICT sektora pokazuju bolje rezultate u smislu produktivnosti rada.

3.4. SWOT analiza regionalnog inovacijskog sistema

U smislu snaga Regionalnog inovacijskog sustava, značajan faktor predstavlja važnost proizvodnje, iskazana visokim udjelom prerađivačke industrije u ekonomijama obiju županija (najveći u Hrvatskoj). Naime, visoki udjel prerađivačke industrije implicira visoku sklonost izvozu u usporedbi s nacionalnim prosjekom i županijama u kojima proizvodnja nije toliko važna za lokalnu ekonomiju.

Važno je spomenuti i uspostavu Tehnološko-inovacijskog centra Međimurje35, usmjerenog na podršku inovacijama i inovacijskim projektima u županiji. Štoviše, uspostava relativno kompleksnog institucionalnog okvira, kao rezultat postupnog razvoja mehanizama planiranja i provedbe, dovela je do stvaranja važnog sustava podrške za sektor malih i srednjih poduzeća (MSP), doduše u početnim fazama.

33 Obrada podataka prevladava unutar ove skupine ekonomske aktivnosti. 34 Korišten je isti pristup kao Račić, Aralica, Redžepagić (2008) u slučaju iznadprosječnog rasta (iznad 15%) ukupnih prihoda u 2011. u odnosu na 2009. Stopa rasta poduzeća prosjek je razdoblja 2009-2011. 35 Web stranica: http://ticm.hr/

15

Uz to, postoji odgovarajuća poduzetnička kultura povezana sa solidnom tehnološkom osnovicom poduzeća u obje županije, ponajprije u Međimurskoj županiji. Poduzetnička je kultura u značajnoj mjeri inicirana od strane pojedinaca koji su se vratili iz inozemstva36, donijeli poduzetničke vještine i razvili poslovanje. Konačno, u ovim poduzećima postoji tehnološki transfer iz zemalja odakle su se pojedinci vratili.

S druge strane, identificirano je nekoliko slabosti. Naime, investicije poslovnog sektora u aktivnosti istraživanja i razvoja i dalje su na niskoj razini. U pogledu razvoja inovacijskog potencijala, trenutna inovacijska infrastruktura, koja omogućuje transfer tehnologije prema sektoru malih i srednjih poduzeća (SME), ostaje nedovoljna, uz nedovoljne financijske resurse kojima bi se podržali inovacijski procesi u malim i srednjim poduzećima.

Uočen je nedostatak poduzeća koje bi se moglo smatrati promotorima regionalnog razvoja. To se odnosi na slabu i nedovoljnu suradnju gospodarskih subjekata i usko je povezano s niskom razinom prosjeka dodane vrijednosti i plaća poslovnog sektora u analiziranim županijama u usporedbi s hrvatskim prosjekom.

Štoviše, mehanizam institucionalnog učenja je slab, jer poduzeća jako teško pronalaze dovoljno dobre zaposlenike s prikladnim obrazovanjem. To je usko povezano s neadekvatnim razvojem ljudskih resursa u analiziranim županija.

Unatoč uočenim problemima, uočeno je nekoliko prilika za Regionalni inovacijski sistem. Najvažnija je ulazak u EU, planiran za srpanj 2013., koji predstavlja jasnu priliku za povećanje konkurentnosti zasnovanoj na inovacijama jer se ekonomija u cjelini susreće s jedinstvenom tržištem EU-a. U institucionalnom smislu, uključivanje istraživačkog potencijala u europski istraživački prostor potencijalna je sfera u kojoj bi razvoj tehnologijske infrastrukture unutar regionalnog inovacijskog sistema trebao biti prioritet.

Osim toga, treba napomenuti da posebice razvoj regionalne (prekogranične) suradnje i razmjene predstavlja potencijalno područje regionalnog razvoja i to ne samo u pogledu razvoja institucionalnih kapaciteta već i kapaciteta privatnog sektora. U tom bi se kontekstu kao prikladan mehanizam mogli koristiti institucionalni mehanizmi policy učenja.

Konačno, SWOT analiza opisuje i prijetnje koje se odnose na budući razvoj sustava. U prvom redu, postoji niska razina razumijevanja ex ante i ex post praćenja i razvoja politika, što je otežavajući faktor za budući regionalni razvoj. Istraživačka zajednica u Međimurskoj i Koprivničko-križevačkoj županiji relativno je mala i stoga nedovoljna za jačanje razine suradnje s industrijskim sektorom.

Osim toga, individualistički tip vlasništva unutar poslovnog sektora (dominiraju društva s ograničenom odgovornošću) u analiziranim županijama zahtjeva inovativnu suradnju s poslovnim partnerima koji su u stanju provesti poslovne aktivnosti povezane s intenzivnom upotrebom znanja (npr. aktivnosti istraživanja i razvoja te strateški menadžment), kao i prodaju proizvoda i usluga na globalnoj razini. Stoga se analizirani poslovni subjekti u prosjeku usmjeravaju na inovativne proizvode korištenjem poznate tehnologije.

Konačno, Hrvatska ulazi u petu godinu globalne gospodarske krize, suočena sa smanjenjem dodane vrijednosti u nacionalnoj ekonomiji, posebice u proizvodnji. To je ozbiljan otežavajući faktor koji limitira potencijal domaćeg tržišta na kojem bi se proizvodi i usluge poduzeća iz analiziranih županija trebali prodavati.

36Njemačka i Austrija osnovni su izvori znanja.

16

4. Rezultati empirijskog istraživanja

Kao što je već spomenuto, u fokus našeg istraživanja stavljeni su inovativni potencijali Međimurske i Koprivničko-križevačke županije. Budući da je inovativni potencijal dinamična kategorija koja podrazumijeva procjenu buduće perspektive inovacijskih aktivnosti, predložena su dva metodološka pristupa terenskog istraživanja. Prvi korak predstavlja analiza obilježja inovacija (statički pristup), zasnovana na metodologiji Community innovation survey. U drugom koraku daje se analiza inovacijskog potencijala (dinamički pristup) koja se temelji na intervjuima sudionika u poslovnom sektoru. Da bi istraživanje inovativnog potencijala bilo uspješno, trebalo je provesti sveobuhvatnu analizu postojeće literature prije empirijskog istraživanja. Stoga će se u ovom poglavlju analizirati metodologija i podaci o istraživačkom projektu (4.1), nakon čega slijedi analiza inovacijskih performansi (4.2). U posljednjem dijelu poglavlja, prikaza rezultati analize inovacijskog potencijala (4.3).

4.1. Metodologija i podaci

Rad na ovom projektu bio je podijeljen u dvije skupine aktivnosti. Najprije se pristupilo pretraživanju dostupne literature, nakon čega se u drugom koraku provelo terensko istraživanje. Prva skupina aktivnosti obuhvaćala je sljedeće: 1.) Identifikaciju svih tvrtki u županijama (MŽ, KKŽ) u ICT i metaloprerađivačkom sektoru te osnovnih profila tvrtki (kontaktni podaci, sektor, proizvodi), 2.) Identifikaciju tehničkih i obrazovnih institucija (s podacima o dostupnim tečajevima), aktivnosti I&R, tehničkih srednjih škola i fakulteta u analiziranim županija (MŽ, KKŽ i Varaždinska županija - VŽŽ), 3.) Identifikaciju stručnjaka u široj regiji - MŽ, KKŽ i VŽŽ (područje intelektualnog prava (IPR), upravljanje inovacijama i podrška transferu tehnologija) te osnovne informacije o profilu stručnjaka (područje stručnosti, portfelj usluga); 4.) Opis inovacijske infrastrukture (tehnološki inkubatori, instituti za I&R, institucije koje pružaju podršku poslovanju, stručne udruge za promicanje inovacija u regiji (MŽ, KKŽ i VŽŽ). Informacije o poslovnim subjektima prikupljene su preko skupa podataka dostupnih na Poslovna.hr37, uključujući naziv tvrtke, sjedište tvrtke, ime ključne osobe, adrese, kontakt, glavnu gospodarsku djelatnost, godinu osnutka, ukupne prihode u 2011. i broj zaposlenih u istoj godini, ukupne prihode u 2008. i broj zaposlenih u istoj godini. Pored toga, osmišljene su i tri dodatne varijable s ciljem analize profila rasta u analiziranim sektorima u razdoblju od 2008. do 2011., a to su omjer ukupnih prihoda u 2008. podijeljen s ukupnim brojem zaposlenih u 2008.; omjer ukupnih prihoda u 2011. podijeljen s ukupnim brojem zaposlenih u 2011., te razlika u omjerima ukupnih prihoda u 2011. podijeljenih s ukupnim brojem zaposlenih u 2011. i ukupnih prihoda u 2008. podijeljenih s brojem zaposlenih u 2008. Osim toga, prikupljeni su podaci o izvoznim aktivnostima u 2010. i 2008. iz baze podataka Hrvatski izvoznici38. Napravljen je dodatan napor kako bi se obuhvatili svi poslovni subjekti unutar analiziranih županija za koje su podaci bili dostupni. Našli smo 98 poslovnih subjekata u ICT sektoru i 99 poslovnih poduzeća u metaloprerađivačkom sektoru u objema analiziranim županija. Dodatne informacije o institucijama i inovacijskoj infrastrukturi osigurali su direktor Tehnološko-inovacijskog centra Međimurje (TICM), g. Ivan Plačko i gospođa Tamara Kopričanec, voditeljica projekata Razvojne agencije Podravine i Prigorja za promicanje i provedbu razvojnih aktivnosti u Koprivničko-križevačkoj županiji (PORA).

37 Prema opisu dostupnom na internetskoj stranici, Poslovna.hr je portal koji omogućava svojim korisnicima pretraživanje preko 500.000 poslovnih knjiga s više od 1,4 milijuna ljudi koji njima upravljaju, time dajući svojim klijentima neusporediv pristup ključnim poslovnim informacijama potrebnim za upravljanje poslovnim rizikom. 38 Prema podacima dostupnim na internetskoj stranici, baza podataka Hrvatski izvoznici predstavlja tvrtke i organizacije s primarnim ciljem promicanja i zastupanja izvoza hrvatskih proizvoda, roba i usluga.

17

Treća skupina podataka, ona o stručnjacima u području prava intelektualnog vlasništva, autorskog prava i upravljanju inovacijama, prikupljena je kao rezultat konzultacija sa stručnjacima iz tih područja. Ovaj skup podataka pokušao je obuhvatiti najrelevantnije osobe u navedenim područjima u Hrvatskoj. Našli smo jedanaest stručnjaka u području prava intelektualnog vlasništva i autorskih prava te tri stručnjaka u području upravljanja inovacijama.

Druga skupina aktivnosti temeljila se na rezultatima prethodno opisanog istraživanja. Ova grupa aktivnosti bila je usmjerena prema analizi inovacijskih obilježja i inovacijskog potencijala unutar analiziranih sektora (ICT, metaloprerađivački sektor). Unutar navedenih faza, prva je etapa uključivala analizu inovacijskih obilježja s ciljem identifikacije glavnih karakteristika inovacijskog djelovanja. Istraživanje o inovacijskim obilježjima provedeno je u razdoblju od 24. rujna do 12. listopada korištenjem metodologije Community Innovation Survey (CIS)39. Glavne skupine varijabli uključene u upitnik su: izvori inovacija, inovacijski input40, inovacijske aktivnosti41 i inovacijska suradnja42. Upitnik je bio poslan u šezdeset i jednu tvrtku iz oba analizirana sektora u županijama uključenim u istraživanje. Tvrtke su odabrane u suradnji s ključnim osobama iz analiziranih županija u kontekstu inovacijske politike. Zaprimili smo dvadeset odgovora iz čega proizlazi da je stopa odgovora iznosila 32,7%.

Druga skupina istraživačkih aktivnosti sastojala se od analize inovacijskog potencijala. Informacije o inovacijskom potencijalu prikupljene su putem intervjua provedenih na populaciji od 32 poslovna subjekta u razdoblju od kraja rujna do sredine listopada. U istraživanje su bile uključene četiri skupine pitanja: (1.) pitanja o poduzetničkoj kulturi i socijalnom kapitalu u županiji, (2.) pitanja o stanju u sektoru; (3.) vrste suradnje (formalne i neformalne) među poslovnim subjektima, te između poslovnih subjekata i raznih institucija; (4.) pitanja o mogućnosti razvoja klastera ili mogućnosti istraživanja razvoja infrastrukture43. U odnosu na četvrtu skupinu pitanja, postoje razlike ovisno o analiziranim sektorima. Naime, u ICT sektoru u fokusu su bile mogućnosti razvoja ICT klastera, dok je u metaloprerađivačkom sektoru naglasak stavljen na razvoj tehnologijske infrastrukture, odnosno inicijativu pod nazivom Metaloprerađivački razvojni centar.

4.2. Analiza inovacijskih obilježja

Ova analiza sastoji se od dva dijela. Prvi dio uključuje analizu osnovnih podataka o poslovnim subjektima iz oba sektora u odabranim županijama. Izneseni se rezultati temelje na bazi podataka dostupnoj na portalu Poslovna.hr, dok drugi dio analize opisuje podatke o inovacijskim postignućima poslovnih subjekata.

Kada je riječ o godini osnivanja analiziranih poduzeća, više od tri od pet poslovnih subjekata (62,8%) u analiziranim sektorima osnovano je u razdoblju 1996-2011. Štoviše, u 1990. osnovano je 39 Baza podataka CIS prikuplja detaljne informacije o poslovnim subjektima, koje su podijeljene u jedanaest kategorija i sastoje se od 138 varijabli. 40 Glavne kategorije su: aktivnosti I&R unutar poduzeća, aktivnosti I&R izvan poduzeća, nabava opreme - strojeva i softvera, stjecanje drugog vanjskog znanja, obuka, uvođenje inovacija na tržište i druge pripreme - postupci i tehničke pripreme za implementaciju novih ili znatno poboljšanih proizvoda i procesa koji nisu spomenuti u prethodnim kategorijama. 41 Glavne varijable u ovoj kategoriji su: inovacije proizvoda, inovacija usluga, proces inovacije, organizacijske inovacije i marketing inovacija. 42 Glavne kategorije su: inovacijska suradnja s dobavljačima opreme, inovacijska suradnja s klijentima ili kupcima, inovacijska suradnja s konkurentima, inovacijska suradnja s konzultantima. Štoviše, svaka varijabla u kategorijama inovacijske suradnje dodatno je podijeljena prema sljedećim zemljopisnim područjima: nacionalna razina; EU; EFTA; razina zemalja kandidatkinja; SAD te Kina i Indija. 43 Detaljan popis pitanja nalazi se u Prilogu 2.

18

gotovo devet posto (8,2%) analiziranih poslovnih subjekata, što je za tri postotna boda više u odnosu na udio poslovnih subjekata osnovanih u 1995.

Slika 1. Distribucija prema godini osnivanja tvrtki iz ovog istraživanja, 2012.

Izvor: Izračuni autora na temelju podataka dostupnih na portalu Poslovna.hr

Kada se promatra pravni okvir, društvo s ograničenom djelatnošću predstavlja dominantni oblik vlasništva (85,8%) u analiziranim poduzećima. Ovaj je oblik vlasništva sedam puta češći od obrta kao tipa vlasništva (12,2%). Dakle, pojedinačno vlasništvo dominira u odnosu na dioničko društvo (tj. postoje tri dioničarske tvrtke u oba sektora u analiziranim županijama).

Slika 2. Distribucija analiziranih poduzeća prema njihovom pravnom okviru, 2012.


Analiza poslovnih subjekata pokazuje kako su mikro poduzeća do devet zaposlenih najčešći tip poslovnih subjekata u obje županije (68,2%), a potom slijede mali poduzetnici - između 10 i 49 zaposlenika (21,2%), kao i srednja poduzeća - između 50 i 249 zaposlenih (8,4%). Distribucija tvrtki u pogledu broja zaposlenih može se objasniti njihovim pravnim okvirom, dominacija mikro poduzeća paralelna je s velikim brojem obrta (24) i društva s ograničenom odgovornošću (169) u analiziranim županija.

19

Slika 3. Poslovni subjekti i broj zaposlenih


Više od četiri od pet analiziranih poslovnih subjekata (85%) koristilo je Trening za inovacijske aktivnosti44, tijekom razdoblja od 2009. do 2011. To je deset postotnih bodova (75%) više nego u slučaju korištenja Aktivnosti istraživanja i razvoja45 kao oblika inovacijskih aktivnosti unutar analiziranih tvrtki. Pribavljanje strojeva, opreme i softvera (70%) treći je najčešće korišteni oblik inovacijskih aktivnosti poduzeća u analiziranim županijama.

Tablica 1. Inovacijske aktivnosti i njihova učestalost unutar poduzeća

Izvor: Istraživanje inovacijskih aktivnosti

Inovativni kapacitet usko je povezan s procesom prihvaćanja i širenja ekoloških inovacija kod poslovnih subjekata. Rennings (2000.) tvrdi da se ISO 14001 može smatrati organizacijskom ekološkom inovacijom u kojoj se ekološke inovacije sastoje od novih ili izmijenjenih 44 Oslo Manual (OECD, 2005: 66) definira Trening za inovacijske aktivnosti kao trening zaposlenika unutar ili izvan poduzeća usmjeren na razvoj i/ ili uvođenje novih ili znatno poboljšanih proizvoda i procesa. 45 Oslo Manual (OECD, 2005: 65) definira aktivnosti istraživanja i razvoja kao kreativni posao unutar poduzeća s ciljem povećanja zaliha znanja i njegove uporabe za osmišljavanje novih i poboljšanih proizvoda i procesa (uključujući razvoj softvera).

20

procesa,tehnika, praksi, sustava i proizvoda za sprječavanje ili smanjenje štete za okoliš. U slučaju promatranih županija, više od jedne trećine poduzeća (35%) uvelo je ISO 14001 do kraja 2011. Budući da je većina tvrtki uvela ISO 14001 između 2009. i 2011. (57,1%), čini se da postoji rastuća svijest među analiziranim tvrtkama o važnosti ISO 14001.

Slika 4. Poslovni subjekti i ISO 14001


Kada je riječ o državnoj potpori u području inovacijskih aktivnosti i istraživačkih razvojnih aktivnosti (državna potpora uključuje porezne poticaje u području istraživanja i razvoja i/ili potpore46 poduzećima), gotovo dvadeset posto (18%) analiziranih poduzeća unutar oba sektora poslovanja koristilo je državnu potporu u razdoblju 2009-2011. Nažalost, analizirani poslovni subjekti nisu primili nikakvu vrstu potpore za aktivnosti u području inovacija i/ili aktivnosti istraživanja i razvoja od lokalnih vlasti i EU-a.

Slika 5. Analizirana poduzeća i državne potpore


46 U Hrvatskoj se porezni poticaji sastoje od prava na odbitak izdataka za istraživanje i razvoj u dvostrukom iznosu i stjecanje nematerijalne imovine u punom iznosu od osnovice poreza na dobit (Aralica, Botrić, Švaljek, 2011: 6).

21

Što se tiče sudjelovanja na raznim tržištima, analizirana poduzeća najčešće prodaju svoje robe i usluge na regionalnom (lokalnom) tržištu, odnosno više od četiri od pet analiziranih poduzeća prodaje svoje robe i usluge na domaćem tržištu (85%). To je pet postotnih bodova više od udjela analiziranih poduzeća koja prodaju svoje proizvode i usluge na nacionalnom tržištu (80%). Postoji jaka sklonost prema sudjelovanju na međunarodnim tržištima, odnosno tri od četiri analizirana poduzeća (75%) sudjeluje na tržištima EU-a i/ili EFTA-e i/ili na tržištima zemalja kandidatkinja.

Tablica 2. Analizirana poduzeća i različita tržišta


Što se tiče inovacija proizvoda, gotovo četiri od pet analiziranih poduzeća (75%) uvelo je neki oblik inovacije proizvoda u razdoblju od 2009. do 2011. U analiziranim je poduzećima Inovacijski proizvod zastupljeniji od inovacijskih usluga (55%). Kada je riječ o novitetima kod inovacijskih proizvoda, jedna od četiri inovacije bila je radikalna47 inovacija proizvoda (25%), što je više od dva puta rjeđe u odnosu na inkrementalne48 inovacije proizvoda (60%) u analiziranim poduzećima.

Tablica 3. Analizirana poduzeća i inovacije proizvoda/usluga.


47 Ovakve su inovacije nove na tržištu. 48 Ovakve su inovacije nove samo za poduzeće, ali nisu nove za tržište.

22

Općenito, inovacije proizvoda nastale su iz razvojnih aktivnosti pojedinih tvrtki (71,4%), što je više od četiri puta češće nego u slučaju suradnje (21,4%) u području razvojnih aktivnosti inovacija proizvoda. Prijenos vještina u pogledu razvoja inovacije proizvoda rijetko se događa među analiziranim poduzećima - u razdoblju od 2009. do 2011 samo se 7,1% poslovnih subjekata koristilo drugim poduzećima i/ili institucijama kako bi olakšalo proces inovacije proizvoda i/ili usluga. Kada je riječ o analizi udjela prihoda od inovacije proizvoda u ukupnim prihodima u poduzeću (podijeljeno u dvije kategorije - novo na tržištu i novo za poduzeće), među analiziranim je poduzećima u razdoblju od 2009.do 2011. prihode od inovacija proizvoda u ukupnim prihodima ostvarilo gotovo svako drugo poduzeće (49,1%).

Što se tiče inovacija procesa, najčešći tip inovacijskog procesa čine nove ili znatno poboljšane metode proizvodnje ili proizvodnje robe ili usluga (70%), nakon čega slijede nova ili značajno poboljšana logistika, dostava ili distribucijske metode za vlastite resurse, robe ili usluge (45 %) te nove ili znatno poboljšane podupiruće aktivnosti za procese (20%).

Tablica 4. Analizirana poduzeća i inovacije procesa

Slično kao i kod razvoja inovacija proizvoda, gotovo tri od pet (57,1%) inovacija procesa razvijeno je unutar samih poduzeća. No, suradnja je češća kada je u pitanju razvoj inovacijskih procesa (35,1%) u odnosu na razvoj inovacijskih proizvoda (21,4%). Prijenos vještina u smislu razvoja inovativnog procesa (35,7%), (scenarij u kojem druga poduzeća razvijaju proces inovacije) analizirana poduzeća češće koriste od prijenosa vještina inovacije proizvoda (7,14%).

Nadalje, najčešće korištene oblike organizacijskih inovacija u razdoblju od 2009. do2011. čine Nove metode funkcioniranja poslovanja i procesa odlučivanja (45%), što je tri puta češće nego u slučaju Novih metoda organizacije odnosa s drugim poduzećima ili javnim institucijama (15%). Nove poslovne prakse u organizacijskim procedurama tek se rijetko koriste (5%).

23

Tablica 5. Analizirana poduzeća i organizacijske inovacije


Što se tiče ostvarenja ciljeva organizacijskih inovacija koje su tvrtke uvele u razdoblju od 2009. do 2011., povećanje Tržišnog udjela (2,57) ocijenjeno je nešto važnijim od Uvođenja proizvoda u nova zemljopisna područja (2,63) i Plasmana proizvoda novim skupinama potrošača (2,73)49. Analiza pokazuje da je više od tri petine poslovnih subjekata uvelo Nove metode promocije proizvoda (65%) u razdoblju od 2009. do 2011. To je deset postotnih bodova više od udjela poduzeća koja su uvela Nove metode određivanja cijena proizvoda (55%). Nova metoda distribucije proizvoda (35%) i Značajna promjena dizajna ili pakiranja - dobre usluge (40%) rjeđe su zastupljene od Novih metoda proizvoda i Uvođenja novih metoda određivanja cijena proizvoda (Tablica 6). Sve navedeno povezano je s obilježjima poslovanja poduzeća iz analiziranih sektora. Poduzeća su u velikoj mjeri usmjerena prema poznatim kupcima u većini poslovnih sektora.

Tablica 6. Analizirana poduzeća i inovacije u marketingu


49 Ostvarenje svakoga faktora ocjenjivano je kroz sljedeće kategorije: visoko= 1, srednje= 2, neznatno= 3, nije relevantno= 4.

24

Izvor inovacija predstavlja dvosmjernu vezu između sudionika uključenih u inovacijski proces, kao što je inovacijska suradnja50. U prosjeku se analizirana poduzeća oslanjaju na unutarnje inovacijske izvore (1,6), potom slijede tržišni izvori51 (2,1) i drugi izvori (2,4)52. Većina poduzeća procjenjuje važnost unutarnjih izvora između visoke i srednje vrijednosti. Čini se da treba poboljšati formalne i neformalne oblike komunikacije između poslovnog sektora i institucija. Institucionalni izvori53 (2,9) zaostaju za već spomenutim inovacijskim izvorima.

Tablica 7. Analizirana poduzeća i značajnost inovacijskih izvora54


U pogledu inovacijske suradnje, više od dvije od pet tvrtki (41,2%) surađivalo je na inovacijskim aktivnostima s drugim tvrtkama i/ili institucijama. U analiziranim županija, postoji dominantna inovacijska suradnja s međunarodnim partnerima. Tridesetpet (35%) posto poslovnih subjekata sudjelovalo je u inovacijskoj suradnji sa svojim klijentima55. To je deset posto više nego u inovacijskom suradnji s dobavljačima (25%), kao i petnaest postotnih bodova više nego u inovacijskoj suradnji s konkurentima (20%) u razdoblju od 2009. do 2011.

Kada je riječ o analizi učinaka inovacija, Povećanje kvalitete proizvoda i usluga je najvažniji učinak (1,3) koji proizlazi iz inovacijskih proizvoda analiziranih poduzeća i/ili usluga, a slijede ga Povećanje asortimana robe ili usluga (1,6) kao i Ulazak na nova tržišta (1,7). Slično prethodnom tumačenju (Tablica 8), u odnosu na faktor Povećanja kvalitete proizvoda i usluga, u prosjeku većina poduzeća procjenjuje da je porast kvalitete rangirana između visoka (1) i srednja (2).

50 Inovacijska suradnja aktivna je suradnja s drugim poduzećima ili nekomercijalnim institucijama na području inovacijskih aktivnosti. 51 Tržišni izvori kao kategorija sastoje se od sljedećih potkategorija: dobavljači opreme, materijala, komponenti i softvera; klijenti ili kupci; konkurenti ili druga poduzeća u sektoru i konzultanti, komercijalni laboratoriji ili privatni instituti za I&R. 52 Ostali izvori kao kategorija sastoji se od sljedećih potkategorija: konferencije, sajmovi, izložbe; znanstveni časopisi i stručne/ tehničke publikacije te stručne i granske udruge. 53 Sastoji se od sljedećih kategorija: sveučilišta ili druge visokoškolske institucije te državni ili javni istraživački instituti. 54 Utjecaj svakog faktora ocjenjivan je kroz sljedeće kategorije: visoko= 1, srednje= 2, neznatno= 3, nije relevantno= 4. 55 Zanimljivo je da je samo registrirana inovacijska suradnja s međunarodnim klijentima. Većina partnera dolaze iz EU, a tu je i jedan slučaj u kojem je partner došao izvan EU.

25

Tablica 8. Analizirana poduzeća i učinci inovacija56


4.3. Procjena inovacijskog potencijala

Intervjui o inovacijskom potencijalu provedeni su u Međimurskoj županiji (MŽ) i Koprivničko križevačkoj županiji (KKŽ). U Međimurskoj županiji 12 poduzeća je bilo iz ICT sektora, a 16 iz metaloprerađivačkog sektora. U KKŽ, dva poduzeća su bila iz ICT sektora, dok su tri poduzeća iz metaloprerađivačkog sektora. Kvalitativna analiza odgovora na pitanja iz intervjua rezultirala je sljedećim rezultatima grupiranim prema četiri skupine tj. kategorije pitanja.

(1) Pitanja o kulturi poduzetništva i socijalnom kapitalu unutar županije

Sva intervjuirana poduzeća u MŽ tvrde da postoji visoka razina poduzetničke kulture u MŽ u odnosu na druge dijelove Hrvatske zbog duge tradicije obrtništva i privatnog poduzetništva. Osim toga, tu su i brojni pojedinci koji su emigrirali u Njemačku, Austriju i Sloveniju, a koji su se vratili u Međimurje nakon određenog vremena provedenog u inozemstvu. Po povratku u Međimurje, ti su pojedinci donijeli i poduzetničke vještine te su nastavili razvijati privatne tvrtke. Sva intervjuirana poduzeća u KKŽ (5 tvrtki) odgovorila su da postoji pozitivna kultura poduzetništva u županiji.

Trećina ispitanih poduzeća izjavilo je da osim Međimurja Istarska županija, Grad Zagreba i cijela sjeverozapadna Hrvatska rangiraju kao poduzetnički prijateljska područja.

56 Utjecaj svakog faktora ocjenjivan je kroz sljedeće kategorije: visoko= 1, srednje= 2, neznatno= 3, nije relevantno= 4.

26

U KKŽ, prepreke koje koče razvoj poduzetništva identificirane su kao niska obrazovna razina zaposlenika; zaposlenici u javnim službama na nacionalnoj razini boje se odgovornosti; politika ministarstava prema poduzetničkoj klimi. Budući da postoji viša razina poduzetničke tradicije i kulture u MŽ, tu je i niža razina nepovjerenja u državne institucije. Poduzetnici u MŽ su usmjereni prema kulturi rada i stoga je njihova namjera stjecanje znanja i vještina koji će im pomoći da se i dalje razvijaju. S druge strane, poduzetnici u KKŽ imaju nižu razinu poduzetničkih kompetencija i stoga primjećuju mnoga ograničenja i nedostatke na državnoj razini.

Suradnja s dobavljačima i drugim poduzećima unutar MŽ opisana je kao dobra. Suradnja s kupcima također je opisana kao dobra u smislu većih kupaca, odnosno dobavljača od trećih strana. Ovakva kultura suradnje potrebna je u području proizvodnje i u prodajne svrhe, a temelji se na povjerenju i dugoročnom pružanju usluga. U metaloprerađivačkom sektoru postoji viša razina potrebe za suradnju s lokalnim vlastima zbog specifičnih potreba koje se odražavaju u odobravanju različitih vrsta dozvola na lokalnoj razini (npr. građevinske dozvole i slično) koje utječu na razinu razvoja buduće proizvodnje. Suradnja s ministarstvima, u smislu različitih programa potpore na nacionalnoj razini (koristilo je četiri ispitanih poduzeća iz metaloprerađivačkog sektora) za nabavu nove opreme opisana je kao loša jer su opisane natječajne procedure nelogične. Procedure kod različitih nacionalnih programa potpore također su opisane kao dugotrajne jer proizvodni proces nije u mogućnosti čekati rezultate natječaja zbog financijskog aspekta ulaganja.

Čimbenici koji sprečavaju višu razinu suradnje s relevantnim akterima i dionicima su prepoznati u metaloprerađivačku sektoru kao: individualizam poduzeća (2+1)57; konkurencija na međunarodnim tržištima (1); sama tržišta (3 +1); neučinkovito korištenje diplomatskih kanala (1); nedostatak vremena (1); stil upravljanja poduzeća (1); česte promjene zakona (1) - zbunjujuće informacije za potencijalne investitore; respektabilna suradnja (1); strah od mogućih problema s drugim poduzećima (financijski problemi ) (2 +1); povjerenje (1); kulturološki faktori poduzetnika (0 +1).

Čimbenici koji sprečavaju višu razinu suradnje s relevantnim akterima i dionicima u ICT sektoru, prepoznati su kao: nelojalna konkurencija (1); uspješna poduzeća ne mogu surađivati s neuspješnim poduzećima (1); država nema pozitivan stav prema ICT sektoru (1); nedostatak vremena (1); otežani uvjeti poslovanja (1); negativna percepcija Hrvatske izvan nacionalnih granica (1); malo informacija o prednostima suradnje (1); strah od mogućih problema s drugim poduzećima (financijski problemi; pitanja vezana uz autorska prava (1); tvrtke koje rade različite stvari nisu profesionalci (2).

(2) Analiza sektorskih uvjeta

Poduzeća u ICT sektoru uglavnom izvoze svoje proizvode/usluge u zapadnoeuropske zemlje. Tvrtke u metaloprerađivačkom sektoru uglavnom izvoze svoje proizvode/usluge u Austriju, Njemačku, Švicarsku i zemlje Zapadnog Balkana58. Postoje 4 od 14 (28,6%) tvrtki u ICT sektoru i pet tvrtki od 19 (26,3%) u metaloprerađivačkom sektoru koje su uglavnom orijentirane na izvoz.

Sva izvozno orijentirana poduzeća proizvode za poznate klijente s kojima su potpisali poslovne ugovore. Poduzeća koja su izvozno orijentirana još nisu značajno osjetila utjecaj globalne krize. Situacija je nešto drugačija za poduzeća orijentirana uglavnom na domaće tržište, ovisno o vrsti proizvoda i usluga koje poduzeće proizvodi. ICT tvrtke, u cijelini, bilježe povećanje ukupnog prometa, ali su nesigurne po pitanju zapošljavanja novih djelatnika zbog ukupne razine tržišne nesigurnosti. S druge strane, poduzeća u metaloprerađivačkom sektoru, ulažu u razvoj ljudskih resursa, u smislu strukovnog obrazovanja i osposobljavanja vježbenika (učenje na radnom mjestu). Dobri polaznici obično dobivaju priliku za zapošljavanje nakon završetka strukovnog obrazovanja. 57 Broj u zagradama označuje broj odgovora za Međimursku županiju i Koprivničko križevačku županiju 58 Detaljnije istraživanje bilo bi potrebno budući da su dobiveni rezultati samo tentativni.

27

(3) Oblici suradnje (formalni i neformalni) među poslovnim subjektima, kao i između poslovnih subjekata i raznih ustanova

Općenito je suradnja s javnim državnim institucijama (kao što su ministarstava) opisana kao dobra dok je suradnja s Hrvatskom gospodarskom komorom opisana kao loša jer je niska razina potpore u smislu različitih usluga koje pružaju Komore.

Intervjuirane tvrtke identificirale su web stranice, osobne veze, sajmove i sl. kao primarni izvor u potrazi za partnerima. Važan čimbenik za traženje partnera jefinancijska stabilnost i pouzdanost partnera. Partneri su traženi na nacionalnoj razini, u zapadnoj Europi i na međunarodnoj razini.

Mogućnosti za prekograničnu suradnju sa Slovenijom i Mađarskom (u obje županije) poželjne su u smislu razvoja novih proizvoda, kao i mogućnostima za prodaju proizvoda. Dvije od 14 (14,3%) tvrtki u ICT sektoru i šest od 19 (31,6%) u metaloprerađivačkom sektoru već su razvile suradnju sa Slovenijom, dok su nijedna tvrtka iz ICT sektora i samo jedna tvrtka iz metaloprerađivačkog sektora razvile suradnju s Mađarskom. Prepreke budućim mogućnostima suradnje su prepoznate kao kulturne i jezične barijere u odnosu na Mađarsku. Osim toga, fizička granica i niža kupovna moć mađarskog stanovništva također su prepoznati kao potencijalne barijere za plasiranje proizvoda na mađarsko tržište. Problemi s carinama, pravnim okvirom, kao i dodatna i dugotrajna papirologija također su identificirani kao moguće barijere. Samo je jedno metaloprerađivačko poduzeće u Međimurskoj županiji pokušalo razviti suradnju s partnerom u Mađarskoj, ali nije uspjelo. Jedno metaloprerađivačko poduzeće u Međimurskoj županiji imalo je dobra iskustva s mađarskim partnerom u prodaji svojih proizvoda, dok je jedno ICT poduzeće iz Koprivničko križevačke županije imalo dobra iskustva sa slovenskim partnerom u smislu prodaje svojih proizvoda na slovenskom tržištu. Općenito, intervjuirane tvrtke pokazale su veću razinu suradnje s partnerima iz Slovenije nego s potencijalnim partnerima iz Mađarske.

Sva intervjuirana poduzeća imaju izrazito pozitivan stav prema mogućnostima prekogranične suradnje (Slovenija i Mađarska) te su zainteresirana za razvoj suradnje s regijama s kojima do sada nisu surađivali. Detaljnije, metaloprerađivačka poduzeća izrazila su zanimanje za suradnju u sljedećim područjima: certificiranja i ispitivanja proizvoda, prodaje proizvoda, podugovaranje radove, opskrba sirovinom, proizvodnja poluproizvoda, energetski sektor. ICT sektor identificirao je sljedeće mogućnosti suradnje: izravna komunikacija s krajnjim potrošačem (prilagodba softvera potrebama klijenata), podrška prodanim proizvodima (sustavima), prijenos znanja. Razvoj novih proizvoda nije prepoznat kao bitna odrednica mogućnosti za suradnjom u ICT sektoru. Za tvrtke koje su već izvozno orijentirane (28,6% tvrtki u ICT sektoru i 26,3% u metaloprerađivačkom sektoru), prekogranična suradnja je od općenitog interesa, ali ne i od primarnog interesa.

(4) Mogućnost razvoja klastera (za ICT sektor)

U Međimurskoj županiji, ICT klaster nastao je na temelju inicijative REDEA-e. Od 12 intervjuiranih ICT poduzeća, 2 (16.7%) su bili članovi klastera i jedna je bila među osnivačima. Tri poduzeća (25,0%) izražava pozitivan stav prema klasteru i dva poduzeća (16,7%) izražava skeptičan stav prema klasteru. Preostalih pet (41,7%) poduzeća nisu bili članovi klastera. Primjeri drugih inicijativa klastera u Hrvatskoj na koje bi se ICT klaster mogao ugledati, prepoznati su kao: hrvatski drvni klaster, Rijeka ICT klaster (CRO ICT), Osijek ICT klaster. Sedam poduzeća (58,3%) je odgovorilo da oni nisu svjesni ili ne znaju o bilo kojoj drugoj klaster inicijativi u Hrvatskoj ili nekoj drugoj državi. Prednosti ICT klastera su prepoznate kao: razvoj novih proizvoda, lokalni marketinški nastup na većim tržištima, otvaranje novih tržišta, dijeljenje tehnologija, zajednički klijenti, dijeljenje/prijenos znanja, prijave za EU fondove, pružanje usluga drugim ICT tvrtkama u klasteru.

28

Prepreke uspješnoj inicijativi ICT klastera identificirane su kao sljedeće: visoka razina specifičnih ICT znanja koja se mogu primijeniti samo kod određenih poslovnih zahtjeva i ne mogu se lako dijeliti s drugima, samo tržište, nemoralno ponašanje drugih poduzeća, nelojalna konkurencija, strah od drugih poduzeća, tradicionalizam (izravna korist se ne prepoznaje).

Poduzeća iz oba sektora prepoznala su potrebu za daljnjim obrazovanjem i usavršavanjem zaposlenika. Kada zaposlenici sudjeluju u obrazovanju/treningu besplatno, oni će u njima rado sudjelovati, ako vide potencijalnu praktičnu primjenu znanja. Postoji i potražnja za ICT treninzima za ona ICT poduzeća koja trebaju posebna ICT znanja i stoga takva poduzeća uglavnom sama pokrivaju svoje troškove daljnjih edukacija. Ovakvo uključivanje u specifične ICT edukacije i programe također se smatra ulaganjem u znanje i vještine potrebne za razvoj novih proizvoda i usluga.

(5) Mogućnost razvoja tehnološke infrastrukture – Metaloprerađivački razvojni centar

Svih 19 ispitanih poduzeća iz metaloprerađivačkog sektora izrazilo je potrebu za osnivanjem Metaloprerađivačkog razvojnog centra, kao i pozitivan stav prema njemu.

Aktivnosti koje bi, za ispitana poduzeća, bile od interesa, identificirane su kao: - Daljnja edukacija: 18 od 19 poduzeća (94,7%) - Ispitivanje materijala: 13 od 19 poduzeća (68,4%) - Certifikacijski centar: 9 od 19 poduzeća (47,4%) - Radiografski laboratorij: 9 od 19 poduzeća (47,4%) - Projektni ured: 9 od 19 poduzeća (47,4%) - Mjerenja: 5 od 19 poduzeća (26,3%) - AKZ laboratorij: 5 od 19 poduzeća (26,3%) - Dizajn proizvoda: 1 od 19 poduzeća (5,3%)

U odnosu na razvoj ispitivanja materijala i aktivnosti certificiranja proizvoda, trebalo bi poduzeti daljnje istraživanje o potrebama poduzeća iz metaloprerađivačkog sektora, jer svako poduzeće ima svoje vlastite potrebe, ovisno o vrsti proizvoda koje proizvodi. Prisutna je značajna razina suradnje s Fakultetom strojarstva i brodogradnje i stoga pozornost treba posvetiti već postojećoj tehničkoj infrastrukturi kao i stvarnim potrebama poduzeća.

Poduzeća iz metaloprerađivačkog sektora percipiraju značajnu početnu ulogu TICM-a u stvaranju Centra za obradu metala. Jedno poduzeće smatralo je da stvaranje Centra trebaju započeti poduzetnici zajedno s TICM, dok je još jedna tvrtka izrazila mišljenje da bi se takva inicijativa mogla poduzeti od strane konzorcija (razvojne agencije i državne institucije).

29

5. Zaključci i preporuke

U posljednjih trideset godina regija je zacijelo postala novi čimbenik priznat unutar nacionalnih gospodarstava kako bi se koordinirale socio-ekonomske aktivnosti, kao što je to slučaj sa županijama u Hrvatskoj. Budući da su aktivnosti koje se odnose na korištenje znanja i tehnologija rizične i često financijski iscrpljujuće, promocija regije može imati dvojaku ulogu (kao agent razvoja ili prepreka) u kontekstu inovacijske aktivnosti.

Regionalni inovacijski sustav ima smisla ukoliko se razumiju njegova dva međusobno ovisna elementa - inovacijski proces i mehanizam učenja. Kompleksnost inovacijskog procesa u određenoj regiji ovisi o raznolikosti i aktivnosti dionika iz javnog i poslovnog sektora. Dionici iz tih sektora generiraju i šire znanje i vještine u određenom mjestu (regija). Osim toga, oni stvaraju formalne i neformalne oblike suradnje unutar određene regije. Štoviše, primjereno razumijevanje mehanizama učenja zahtijeva prepoznavanje dviju vrsta znanja: jednostruke petlje učenja i dvostruke petlje učenja. Prvi tip učenja karakteriziraju uske veze između procesa učenja dionika i njegovog djelovanja – što vrijedi za poduzeća iz poslovnog sektora. Drugi tip učenja karakterizira naglasak na razumijevanju konteksta znanja i raznih rješenja za probleme. Ova vrsta znanja pojavljuje se među institucijama u javnom sektoru. U tom kontekstu, učinkovitost regionalnog inovacijskog sustava u analiziranim županijama ovisit će o smanjenju prepoznatih sistemskih nedostataka u skoroj budućnosti. Ti se nedostaci odnose na nisku razinu poslovne potrošnje na istraživanje i razvoj, nedovoljan broj poduzeća koja bi mogla biti identificirana kao regionalni razvojni promotori te slab institucionalni mehanizam učenja. Stoga je poželjna zajednička policy aktivnost dionika iz javnog i privatnog sektora u pogledu regionalnog inovacijskog sustava unutar analiziranih županija. Vezano uz to, prepoznavanje različitih tipova znanja i razumijevanje njihovih aktivnosti predstavlja preduvjet uspješnog zajedničkog djelovanja među već spomenutim dionicima.

Razvoj regionalnog inovacijskog sustava unutar neke županije u zemlji kao što je Hrvatska ovisi o koncentraciji gospodarskih subjekata, te o institucionalnim sposobnostima koje olakšavaju stvaranje i širenje znanja u određenoj regiji. Porast neformalne i formalne suradnje među dionicima preduvjet je za jačanje apsorpcijskih kapaciteta i tehnoloških mogućnosti poduzeća, ali i javnog sektora. Dakle, odgovarajuća regionalna politika treba biti čvrsto povezana sa stvaranjem i širenjem znanja u regiji.

To se odnosi na koncept inovacijskog potencijala na regionalnoj (lokalnoj) razini, gdje uočene potrebe za inovacijama na poslovnoj razini trebaju djelovati kao poticaj za jačanje regionalnog okvira inovacijske politike. Učinkovito funkcioniranje regionalnog inovacijskog sustava zahtijeva usku koordinaciju s nacionalnim institucionalnim okvirom u kojem mora postojati mehanizam vrednovanja politika (ex ante i ex post). U slučaju pograničnih regija, kao što su Međimurska i Koprivničko-križevačka županija, prekogranična suradnja može predstavljati priliku za poboljšanje inovacijskog potencijala, gdje dionici iz javnog i poslovnog sektora mogu biti uključeni u razne vrste inovacijske suradnje. U isto vrijeme, ovaj pristup snažno podržava Europska komisija (što se vidi na primjeru Strategija EU-a za dunavsku regiju - EUSDR).

Bivša statistička regija Sjeverozapad ima najveći inovacijski kapacitet u odnosu na Jadransku Hrvatsku te Središnju i Istočnu Hrvatsku. U tom kontekstu, izraženije su razlike između poslovnih sektora u smislu rashoda za istraživanje i razvoj u usporedbi s rashodima za ljudske potencijale. Međutim, ovi bi se kapaciteti mogli objasniti rezultatima djelatnosti iz javnog i privatnog sektora koncentriranih u gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji. U slučaju analiziranih županija, visok udio proizvodnje u njihovim gospodarstvima i s tim povezana poduzetnička kultura, predstavljaju glavne konkurentske prednosti u smislu njihova inovacijskog potencijala. Međutim, postoji razlika

30

između županija što se tiče institucionalnog okvira. Inovacijska infrastruktura u Međimurskoj županiji razvijenija je od one u Koprivničko-križevačkoj županiji.

Prilikom analize poduzeća iz metaloprerađivačkog i ICT sektora uočeno je da mikro poduzeća (do devet zaposlenih) dominiraju u oba sektora, što je usko vezano uz individualni oblik vlasništva. Metaloprerađivačka poduzeća pokazuju veću sklonost prema izvozu, dok tvrtke iz ICT sektora imaju bolje rezultate u pogledu produktivnosti rada, mjerenog po omjeru prihoda s brojem zaposlenih.

Kada je riječ o inovacijskom učinku, analiziranim su poduzećima inovacije proizvoda zastupljenije od inovacija usluga. S druge strane, prijenos vještina je učestaliji kod razvoja inovacije procesa nego kod razvoja inovacija proizvoda. Nadalje, uočili smo snažnu sklonost poduzeća prema međunarodnim tržištima. Vezano uz to, prosječni tip inovacijske tvrtke orijentirane na izvoz unutar oba sektora ima sljedeće značajke:

· Samostalan izvoz specijaliziranim klijentima;

· Suradnja u području inovacija s klijentima i/ili dobavljačima opreme i/ili konkurencijom;

· Proizvodnja specijaliziranih kapitalnih dobara ili robe široke potrošnje koja opslužuje specifična tržišta;

· Oslanjanje na interne inovacijske izvore, odnosno niža razina suradnje s različitim oblicima institucija;

Kada se govori o procjeni inovacijskog potencijala, sva intervjuirana poduzeća u Međimurskoj županiji (MŽ) tvrde da postoji visoka razina poduzetničke kulture u MŽ u odnosu na druge dijelove Hrvatske, i to zbog duge tradicije obrtništva i privatnog poduzetništva. Poduzetnici u MŽ orijentirani su na kulturu rada, zbog čega teže za stjecanjem znanja i vještina koje će im pomoći u daljnjem razvoju. S druge strane, poduzetnici u Koprivničko-križevačkoj županiji imaju nižu razinu poduzetničkih kompetencija i primjećuju mnoga ograničenja i nedostatke na državnoj razini.

Kada je riječ o procjeni potencijala inovacijske suradnje, u metaloprerađivačku sektoru je zabilježena viša razina potrebe za suradnjom s lokalnim vlastima, i to zbog specifičnih potreba koje se odražavaju u odobravanju različitih vrsta lokalnih dozvola (npr. građevinske dozvole) i time utječu na razvoj proizvodnje. Općenito govoreći, suradnja s javnim državnim institucijama (kao što su ministarstva) smatra se dobrom, dok se suradnja s Hrvatskom gospodarskom komorom (HGK) smatra slabom jer postoji niska razina potpore u smislu različitih usluga koje HGK treba pružati.

Što se tiče potencijala za prekograničnu suradnju, intervjuirana poduzeća iskazuju veću razinu suradnje s partnerima iz Slovenije nego s potencijalnim partnerima iz Mađarske. Štoviše, intervjuirana poduzeća imaju pozitivan stav prema mogućnostima prekogranične suradnje (Slovenija i Mađarska) te iskazuju interes za razvijanjem suradnje s regijama s kojima suradnja još nije registrirana. Međutim, analizirana poduzeća prepoznaju jezične barijere i nisku razinu prihoda u južnom dijelu Mađarske kao glavne prepreke u pogledu prekogranične suradnje između Hrvatske i Mađarske. S druge strane, uočen je niži broj prepreka u pogledu prekogranične suradnje između Hrvatske i Slovenije. Naime, nedostatak potražnje za proizvodima i uslugama analiziranih poduzeća može se smatrati jedinim ograničavajućim faktorom.

Na temelju glavnih rezultata i cjelokupne analize provedene u ovoj studiji, može se dati nekoliko preporuka čiju bi provedbu trebalo uzeti u obzir:

Što se tiče regionalnog inovacijskog sustava, glavni bi naglasak u slučaju analiziranih županija trebao bi biti stavljen na institucionalni okvir u kojem bi regionalne kompetencije trebale biti prepoznate na nacionalnoj i međunarodnoj razini. U tom kontekstu treba naglasiti sljedeće aktivnosti:

31

· Razvoj odgovarajućih ljudskih resursa usko je povezan s trenutnim potrebama javnog i poslovnog sektora. Istovremeno bi trebalo predvidjeti potrebe za budućim znanjima i vještinama za kojima postoji potreba unutar sektora u analiziranim županijama.

· Jačanje ulaganja u tehnološku i istraživačku infrastrukturu temelj je svakog tehnološki intenzivnog razvoja, bez obzira koja je razina analize (nacionalna i/ili regionalna (lokalna)). Vezano uz to, inicijative Tehnološkog-inovacijskog centra Međimurje usmjerene na razvoj infrastrukture metaloprerađivačkog i ICT sektora treba unaprijediti uključivanjem klijenata na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

· Promicanje inventivnih aktivnosti u poslovnom i javnom sektoru (npr. obrazovne institucije) trebalo bi biti prioritet. U Hrvatskoj postoji jaka tradicija znanjem neintenzivnog industrijskog razvoja kojeg pokreće poslovni sektor. Regionalna institucionalna infrastruktura trebala bi poduprijeti znanjem intenzivan razvoj. U tu bi se svrhu trebale poduzeti dvije vrste aktivnosti: financijska pomoć i pomoć kod transfera tehnologije. Ured za transfer tehnologije primjer je takve inicijative u navedenim područjima.

· Učinkovita promocija ključnih sektora (metaloprerađivačkog i/ili ICT sektora) na međunarodnim tržištima usko je povezana sa sudjelovanjem javnog sektora u regionalnom inovacijskom sustavu. Analiza učinkovitosti inovacija pokazuje da većina inovacijskih suradnja obuhvaća međunarodne partnere. Dakle, promicanje izvozno konkurentnih sektora na međunarodnim tržištima trebao bi biti prioritet unutar javnog sektora.

Budući da je prekogranična suradnja dio međunarodne suradnje u kojoj intenzitet ovisi o institucionalnim kapacitetima analiziranih regija, mogu se dati sljedeće preporuke, s naglaskom na jačanje prekogranične suradnje:

· Promotivna kultura institucionalnog policy učenja zahtijeva mobilnost ljudi između društva i politika kao ključnu aktivnost unutar policy sustava. To je u skladu s prijenosom i stjecanjem različitih tipova vještina i znanja unutar institucija. To podrazumijeva razvoj različitih oblika formalnih i neformalnih mreža među različitim tipovima sudionika. Štoviše, to olakšava razumijevanje važnosti ex ante i ex post evaluacija politika i razvoj odgovarajućeg institucionalnog okvira za sudjelovanje u strukturnim fondovima EU-a.

· Jačanje mehanizama međunarodne suradnje unutar analiziranog regionalnog inovacijskog sustava podrazumijeva povećanje institucionalnih kapaciteta sposobnih za sudjelovanje u različitim međunarodnim i nacionalnim inicijativama. Kada je u pitanju prekogranična suradnja, procjena sličnosti i razlika između prekograničnih regija trebala bi predstavljati biti prvi korak svake inicijative. To se odnosi na projekciju inovativnog potencijala unutar prekograničnih regija. Konačno, rezultati inovativnih formalnih i neformalnih oblika suradnje moraju se primijeniti na različitim razinama politike (npr. lokalnoj i nacionalnoj) u kontekstu multipolarnog, globaliziranog međunarodnog sustava sa kompleksnom interakcijom između državnih i nedržavnih dionika.

32

Literatura

Amable, B., (2003) The Diversity of Modern Capitalism, Oxford University Press, p 104-106.

Aralica, Z., Botrić, V., Švaljek, S., (2011) Evaluation of the Tax Incentives Aimed at Stimulating R&D Projects in the Business Sector, The Institute of Economics, Zagreb.

Arrow, K., (1962) The Economic Implications of Learning by Doing". Review of Economic Studies The Review of Economic Studies, 29 (3): 155–73.

Asheim, B., Coenen , L., Swensson Henning, M., (2003) Nordic SME and Regional Innovation System, Nordisk Industrifond, Oslo.

Asheim B, Gertler M. (2004) Understanding regional innovation systems. U: Fagerberg J, Mowery D, Nelson R, (ur.). Handbook of innovation. Oxford: Oxford University Press.

Aula, P., Harmaakorpi, V., (2008) An Innovative Milleu: A view of regional reputation building, Regional Studies, 42, (4) 523-538.

Blaas, E., Nijkamp, P., (1993) Network Performance of Border Areas: New Spatial Economic Development in the European Snowbelt, U: Ratti, R., Reichman, S., (ur.) Theory and Practice of Transborder Cooperation, Helbing, and Lichtenhahn, Verlag, Basel.

Boschma, R., (2009) Evolutionary economic geography and its implications for regional innovation policy, Papers in Evolutionary Economic Geography, dostupno na: http://econ.geo.uu.nl/peeg/peeg0912.pdf

Braczyk, H., J., Cooke, P., Heidenreich, M., (1998) (ur.), Regional Innovation Systems, Routledge, London.

Camagni, R., (1991) Local ”milieu”, uncertainty and innovation networks: towards a new dynamic theory of economic space, u Camagni R., (ur.) Innovation networks: spatial perspectives. Belhaven Stress, London.

Cooke, P., Leydensdorff L., (2006) Regional Development in the Knowledge-Based, Economy: The Construction of Advantage, Journal of Technology Transfer 31, 5-15.

Cooke, P., Boekholt, P., Tödling, F., (2000), The Governance of Innovation in Europe, Pinter, London.

Cooke, P., Uranga, M., G., Etxebarria, (1997) Regional innovation systems: Institutional and organisational dimensions, Research Policy, 26, 475-491.

Courlet C., (1988) La frountaire: a couture ou coupure?, dans Economie et humanisme, No 301,mai –june

Dicken, P., J. Peck and A. Tickell. (1997) Unpacking the Global, in R. Lee, and J. Wills (eds.). Geographies of Economies. London: Arnold.

Doloreux, D., Parto, S., (2005), Regional innovation systems: Current discourse and unresolved issues, Technology in Society 27, 133–153.

Doloreux, D., Parto, S., (2004), Regional Innovation Systems: A Critical Review, A Critical Review. ERSA, Conference Papers ersa04p56.

Dosi, G., (1988) Sources, procedures and microeconomic effects of innovation, Journal of Economic Literature 26, 1126-1171.

EC-European Commision (2010), The EU Strategy for the Danube Region (EUSDR), dostupno na: http://www.eu2011.hu/files/bveu/documents/DRS_Action_Plan_-_08_12_2010.pdf

EC – European Commission (2008), ERAWATCH Research Inventory Report for CROATIA.

http://en.wikipedia.org/wiki/Learning_by_doing

http://econ.geo.uu.nl/peeg/peeg0912.pdf

http://www.eu2011.hu/files/bveu/documents/DRS_Action_Plan_-_08_12_2010.pdf

33

EFZG - The Faculty of Economics, Zagreb (2008) Defining development priorities of broader regions (NUTS 2), basic analysis – final version, Zagreb

Feinberg, S. (2007), Location Theory, u Reinert i Rajan (ur.), The Princeton Encyclopedia of the World Economy. Princeton, NJ: Princeton University Press. Dostupno na: http://www.susanfeinberg.com/Feinberg_location_theory_final.pdf Ferenčić, A., Kraljeta, V., (1987) Pribavljanje tehnologije, Informator, Zagreb.

Freeman, C., (1995) The National System of Innovation' in historical perspective, Cambridge Journal of Economic, 19, 5-24.

Giaoutzi, M., Suarez-Villa, L., Stratigea, A. (1993): Spatial Information Aspects and Communication Barriers in Border Areas. In: Ratti, Remigio; Reichman, Shalom (eds.): Theory and Practice of Transborder Cooperation. Helbing & Lichtenhahn: Basel – Frankfurt am Main, pp. 103–122.

Groenewold, N., L.ee, G., Chen, A., (2008) Inter-regional spillovers in China: The importance of common shocks and the definition of the regions, China Economic Review, Vol 19 (1) 32-52. Hadjimichalis, C., (1986) Uneven Development and Regionalism. Croom Helm, London.

Hansen, H., (1977), The Economic Development of Border Region, in Growth and change, vol 8, p 2-8. Isaksen, A., (2001), Building Regional Innovation Systems: Is Endogenous Industrial Development Possible in the Global Economy?, Canadian Journal of Regional Science XXIV, 1

Kamman, D.J.F., (1993), Bottlenecks, barriers, and networks of actors, In Ratti, R., Reichman, S., Theory and Practice of Transborder Cooperation, Helbing, and Lichtenhahn, Verlag, Basel, 65-102.

Kaplan, D., (2010) Science and Technology Policy in South Africa: A Critical Assessment of Past Performance and of Proposed Future Directions, in Fu, X., and Soete, L., The Rise of Technological Power in the South, Palgrave Macmillan, 197-124.

Kaufmann, A.,Tödtling, F., (2002), How effective is innovation support for SMEs? An analysis of the region of Upper Austria, Vol 22 (3) 147-159.

Kline, S., Rosenberg, N., (1986) An overview on innovation, u Landau, R., Rosenberg, N., (ur.) The Positive Sum Strategy, pp. 275-305, National Academy Press, Washington,

Knell, M., Koch, P., (2012) Knowledge, Beliefs and Innovation Policy Learning in the Balkan Countries, power point presentation at 12th EACES conference University of the West of Scotland, Paisley, UK, 6-8 September 2012

Knell, M., (2012), Governing Innovation policy in the Western Balkans, WBinNO Policy Brief, dostupno na: http://wbc-inco.net/attach/Policy_Brief_WBinNO-1.pdf.

Liu, X., (2010), China΄s Catch up and Innovation Model in Fu, X., and Soete, L., The Rise of Technological Power in the South, Palgrave Macmillan, 89-106.

Lundwall, B.A., (2002) ‘National system of innovations: Towards theory of innovation and interactive learning’. Printer Publisher, London.

Marinova, D., Phillimore, J., (2003) ‛Models of Innovation‛, U: Shavinina, L., (Ur.) The International Handbook of Innovation, Oxford: Elsevier Science Ltd, str: 44-53.

McMahon, R.G.P., Holmes S., Hutchinson P.J., and Forsaith D. (1993), Small Enterprise

Financial Management: Theory and Practice, Harcourt Brace, Sydney.

Milter, R., G.; Perotti, V., S.; Segers, M., (ur.) (2004) Educational Innovation in Economics and Business IX, Springer.

http://www.susanfeinberg.com/Feinberg_location_theory_final.pdf

http://www.susanfeinberg.com/Feinberg_location_theory_final.pdf

http://www.cssr.uct.ac.za/publications/chapter-book/2010/science-and-technology-policy-south-africa

http://www.cssr.uct.ac.za/publications/chapter-book/2010/science-and-technology-policy-south-africa

http://wbc-inco.net/attach/Policy_Brief_WBinNO-1.pdf

34

Nahapiet, J., Ghospal, S., (1998) Social Capital, Intellectual Capital and Organisational Advantage, Academy of Mandgement Review, 23(2), 242-266.

Nelson, R. and Rosenberg, N. (1993), Technical innovation and national systems. In: Nelson, R. (ed). National innovation systems: a comparative analysis. New York, Oxford: Oxford University.

NVK- Nacionalno vijeće konkurentnosti (2010), Regionalni indeks konkurentnosti Hrvatske, dostupno na: www.konkurentnost.hr/lgs.axd?t=16&id=312

OECD, (2005) Oslo Manual: Guidelines for Collecting and Interpreting Innovation Data, 3rd Edition, dostupno na:

http://www.oecd.org/science/innovationinsciencetechnologyandindustry/2367580.pdf

OECD, (2001) Innovative clusters, drivers of national innovation system, OECD publication, Paris.

OG - Official Gazette (2010), Regulation 63/2010, Zagreb.

Padoan, P, (2010), “Beyond the crisis: Shifting gears”, in OECD Observer No 278, March

Petak, Z., Petek, A., (2009) Policy Analysis and Croatian Public Administration: The Problem of Formulating Public Policy, Politička Misao, 46(5): 45-74.

Podunavac, M., Keane, J., Chris, S., (2010) Politika i strah, Minerva – Politička kultura, Zagreb

PORA – Razvojna agencija podravine i prigorja (2011) “Županijska Razvojna Strategija Koprivničko križevačke Županije za razdoblje 2011 – 2013” dostupno na: http://www.hgk.hr/wp-content/files_mf/zup_raz_str_kkz.pdf

Porter, M., (1980), Competitive strategy: techniques for analysing industries and competitors, Free Press, New York.

Račić, D., Aralica, Z., and Redžepagić, D., (2008) ‘Export Strategies as a factor of SME growth in Croatia’, European Journal for Entrepreneurship and Innovation Management Vol 8, 3; 286-304.

Ratti, R., Reichman, S., (1993) Theory and Practice of Transborder Cooperation, Helbing, and Lichtenhahn, Verlag, Basel.

Ratti, R., (1993) Strategies to Overcome Barriers, u Ratti, R., Reichman, S., Theory and Practice of Transborder Cooperation, Helbing, and Lichtenhahn, Verlag, Basel.

REDEA - Regionalna razvojna agencija Međimurje (2011) ‛Županijska Razvojna Međimurske županije za razdoblje 2009 – 2013’, dostupno na: http://www.redea.hr/UserFiles/File/Razvojna%20strategija%20Medimurske%20zupanije%202011-2013(2).pdf Rennings, K., (2000) Redefining innovation – eco-innovation research and the contribution from ecological economics. Ecological Economics, Volume 32, Issue 2, Pages 169-336

Richardson, G., B., (1972) The Organisation of Industry, The Economic Journal, Vol, 82, (327), 883-896. Rosenberg, N., (1982) Inside the Black Box: Technology and Economics , Cambridge University Press.

Saviotti, P. P. (1996). Technological evolution, variety and the economy. Cheltenham, U.K.: Edward Elgar.

Storper, M., (1997) The Regional World: Territorial Development in a Global Economy. New York: Guilford Press.

Strenberg, R., (2000) Innovation Networks and Regional Development—Evidence from the European Regional InnovationSurvey (ERIS): Theoretical Concepts, Methodological Approach, Empirical Basis and Introduction to the Theme Issue, European Planning Studies, 4, (2) 389-407

http://www.konkurentnost.hr/lgs.axd?t=16&id=312

http://www.oecd.org/science/innovationinsciencetechnologyandindustry/2367580.pdf

http://www.hgk.hr/wp-content/files_mf/zup_raz_str_kkz.pdf

http://www.hgk.hr/wp-content/files_mf/zup_raz_str_kkz.pdf

http://www.redea.hr/UserFiles/File/Razvojna%20strategija%20Medimurske%20zupanije%202011-2013(2).pdf

http://www.redea.hr/UserFiles/File/Razvojna%20strategija%20Medimurske%20zupanije%202011-2013(2).pdf

35

UNESCO (2010) UNESCO Science Report 2010: The Current Status of Science around the World, 183-197, Paris. Dostupno na: http://unesdoc.unesco.org/images/0018/001899/189958e.pdf

Wolfe, D., (2003) Cluster Old and New, The Transition to a Knowledge Economy in Canada’s Regions, Queen’s Schools of Public Policy

Drugi izvori:

Poslovni inkubator Gornja Rijeka -www.gornja-rijeka.hr

DZS – Državni zavod za statistiku - www.dzs.hr

ČAKRA – Razvojna agencija grada Čakovca - www.cakra.hr

DAN - Razvojna agencija Sjever - www.dan.hr

INOMA - Udruga inovatora Međimurja - www.inovatori-medjimurja.hr

Društvo inovatora Varaždinske županije - www.divz.hr

Koprivnički Poduzetnik d.o.o. - www.koprivnicki-poduzetnik.hr

Križevački poduzetnički centar d.o.o. - www.kpc.hr

PORA – Razvoja agencija Podravine i Prigorja – www.pora.com.hr

Poslovna Hrvatska – www.poslovna.hr

Regionalna energetska agencija sjever www.rea-sjever.hr/rea/

REDEA – Regionalna razvoja agencija Međimurje - www.redea.hr

Tehnološki park Varaždin d.o.o. - www.tp-vz.hr

TICM – Tehnološko-inovacijski centar Međimurje - www.ticm.hr/hr/meimursko-veleuilite-u-akovcu

http://unesdoc.unesco.org/images/0018/001899/189958e.pdf

http://www.gornja-rijeka.hr/

http://www.dzs.hr/

http://www.cakra.hr/

http://www.dan.hr/

http://www.inovatori-medjimurja.hr/

http://www.divz.hr/

http://www.koprivnicki-poduzetnik.hr/

http://www.kpc.hr/

http://www.pora.com.hr/

http://www.poslovna.hr/

http://rea-sjever.hr/rea/

http://www.redea.hr/

http://www.tp-vz.hr/

http://ticm.hr/hr/meimursko-veleuilite-u-akovcu

36

Popis tablica i slika Tablica 1. Inovacijske aktivnosti i njihova učestalost unutar poduzeća

Tablica 2. Analizirana poduzeća i različita tržišta

Tablica 3. Analizirana poduzeća i inovacije proizvoda/usluga.

Tablica 4. Analizirana poduzeća i inovacije procesa

Tablica5. Analizirana poduzeća i organizacijske inovacije

Tablica 6. Analizirana poduzeća i inovacije u marketingu

Tablica 7. Analizirana poduzeća i značajnost inovacijskih izvora

Tablica 8. Analizirana poduzeća i učinci inovacija

Slika 1. Distribucija prema godini osnivanja tvrtki iz ovog istraživanja

Slika 2. Distribucija analiziranih poduzeća prema njihovom pravnom okviru, 2012

Slika 3. Poslovni subjekti i broj zaposlenih

Slika 4. Poslovni subjekti i ISO 14001

Slika 5. Analizirana poduzeća i državne potpore

37

Prilog 1

UPITNIK O INOVACIJSKIM AKTIVNOSTIMA

OPĆE INFORMACIJE: Cilj je istraživanja analiza inovacijskih aktivnosti poduzeća u razdoblju 2009. - 2011. u Međimurskoj županiji, u sektorima informacijsko-komunikacije tehnologije i metaloprerađivačke industrije. Riječ je o dijelu analize kojim se želi procijeniti inovacijski potencijal Međimurske županije. Drugi dio istraživanja obavit će se intervjuom u razdoblju od 24. rujna do 6. listopada 2012. na odabranoj skupini poduzeća. Unutar upitnika koristi se službena metodologija Statistike inovacijskih aktivnosti. Ona se u ovom upitniku isključivo koristi na populaciji poduzeća za koja nemamo točne podatke o njihovom inovativnom ponašanju a istovremeno se nalaze prethodno navedenim sektorima. Na osnovi istraživanja predložit će se mjere poboljšanja uvjeta za poduzimanje poduzetničkih pothvata, ponajprije u području inventivnih i inovativnih aktivnosti u sektoru informacijsko-komunikacijskih tehnologija i metaloprerađivačke industrije. Podaci iz anketnog upitnika su povjerljivi. Objavljuju se jedino agregirani podaci.

Molim Vas da popunjeni upitnik pošaljete faksom, poštom ili e-mailom na sljedeću adresu:

EKONOMSKI INSTITUT, ZAGREB

UPITNIK

Trg J. F. Kennedyja 7

10000 Zagreb

Telefax 01/2335-165

e – mail: [email protected]

Za ostale detaljnije informacije molim kontaktirajte dr. sc. Zorana Aralicu: Telefon 01/2362-218,

e-mail: [email protected] ili Ivan Plačko Telefon 040/395-542, [email protected]

Želite li primiti sažetak rezultata istraživanja? DA NE

Radi slanja sažetka istraživanja, kao i za slučaj potrebe traženja dodatnih pojašnjenja, molim da odredite osobu za kontakt:

Ime i prezime:

E-mail:

Telefon:

mailto:[email protected]



38

1. OPĆI PODACI O PODUZEĆU

1.1. Naziv poduzeća

.

1.2. Je li vaše poduzeće dio skupine povezanih poduzeća?

Skupinu povezanih poduzeća čine dva ili više samostalna poduzeća zajedničkog vlasnika. Svako poduzeće unutar skupine povezanih poduzeća može opskrbljivati različita tržišta, kao što je slučaj s nacionalnim ili regionalnim podružnicama, ili djelovati na tržištima različitih proizvoda. Glavna uprava je također dio skupine povezanih poduzeća.

Da Navedite zemlju u kojoj se nalazi glavna uprava?

Ne

Ako je vaše poduzeće dio međunarodne skupine povezanih poduzeća (npr. multinacionalnoga koncerna prisutnog u mnogim zemljama), molimo da odgovorite na sva sljedeća pitanja samo za poduzeće u Republici Hrvatskoj.

Nemojte davati podatke za podružnice ili matično poduzeće izvan Republike Hrvatske.

1.3. Na kojim je tržištima vaše poduzeće prodavalo proizvode ili usluge u razdoblju 2009. – 2011.?

Da Ne

aLokalnim/regionalnim unutar Hrvatske

b Nacionalnim

c Zemljama Europske unije (EU), EFTA-e, ili državama kandidatima za članstvo u EU1)

d Drugim državama

1.3.1. Na kojem je od spomenutih tržišta vaše poduzeće ostvarilo najveći promet u razdoblju 2009-2011 (navedite odgovarajuće početno slovo a, b, c ili d

Uključuje sljedeće države: Austrija, Belgija, Bugarska, Cipar, Crna Gora, Češka Republika, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Island, Italija, Irska, Latvija, Lihtenštajn, Litva, Luksemburg, Makedonija, Malta, Nizozemska, Norveška, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovenija, Slovačka, Srbija, Švicarska, Turska, Španjolska, Švedska i Ujedinjeno Kraljevstvo

2. INOVACIJA PROIZVODA (FIZIČKIH PROIZVODA I USLUGA)

Inovacija proizvoda je uvođenje na tržište novoga fizičkog proizvoda ili usluge ili znatno poboljšanoga fizičkoga proizvoda ili usluge u pogledu njihovih karakteristika. Inovacija (nova ili unaprijeđena) mora biti nova za vaše poduzeće, ali ne nužno za vaš sektor ili tržište. Nije presudno je li inovaciju izvorno razvilo vaše poduzeće ili neko drugo.

39

2.1. U razdoblju 2009. – 2011., je li vaše poduzeće uvelo:

Da Ne

Nove ili znatno poboljšane proizvode. (Ovdje je potrebno isključiti preprodaju novih proizvoda kupljenih od drugih poduzeća te promjene samo estetske prirode.)

Nove ili znatno unaprijeđene usluge

] PAŽNJA:

Ako je odgovor "Ne" na obje mogućnosti, prijeđite na poglavlje 3; u protivnom nastavite:

2.2. Tko je razvio ove inovacije proizvoda ?

Odaberite samo najprimjereniji odgovor Uglavnom vaše poduzeće ili skupina povezanih poduzeća, koje je Vaše poduzeće dio

Vaše poduzeće u suradnji s drugim poduzećima ili institucijama

Uglavnom druga poduzeća ili institucije 2.3. Jesu li bilo koje vaše inovacije fizičkih proizvoda ili usluga u razdoblju 2009. – 2011. bile:

Da Ne

Nove na vašem tržištu?

Vaše je poduzeće uvelo novi ili znatno poboljšani fizički proizvod ili uslugu na tržište prije vaših konkurenata (već su prije mogli biti dostupni na drugim tržištima)

Nove samo vašem poduzeću?

Vaše je poduzeće uvelo na tržište novi ili znatno poboljšani fizički proizvod ili uslugu koje su već ranije plasirali na tržište vaši konkurenti

Koristeći gornje definicije, molimo odredite udjel vašega ukupnog prometa59 u 2011. od:

Inovacija fizičkih proizvoda i usluga uvedenih u razdoblju 2009. – 2011. koji su bili novi na vašem tržištu

Inovacija fizičkih proizvoda i usluga uvedenih tijekom razdoblja 2009. – 2011. koji su bili novi samo vašem poduzeću

Fizički proizvodi i usluge koji su bili nepromijenjeni ili samo zanemarivo promijenjeni tijekom razdoblja 2009. – 2011. (uključite daljnju prodaju novih fizičkih proizvoda ili usluga kupljenih od drugih poduzeća)

Ukupan promet u 2011.

100%

59

Za proizvodna poduzeća: ukupan prihod od prodaje proizvoda, za uslužna poduzeća: ukupan prihod za obavljene usluge

40

3. INOVACIJE PROCESA

Inovacija procesa je primjena novog ili znatno unaprijeđenoga proizvodnog postupka, načina nabave i isporuke proizvoda. Inovacija (nova ili unaprijeđena) mora biti nova za vaše poduzeće, a ne nužno za vaš sektor ili tržište. Pritom nije važno je li inovaciju razvilo vaše ili neko drugo poduzeće. Inovacije isključivo u organizaciji poduzeća ne uzimaju se u obzir.

3.1. Je li vaše poduzeće u razdoblju 2009. – 2011. uvelo:

Da Ne

Nove ili znatno unaprijeđene metode proizvodnje proizvoda ili usluga

Novu ili znatno unaprijeđenu nabavu i način isporuke fizičkih proizvoda ili usluga

Nove ili znatno unaprijeđene potporne aktivnosti za vaše poslovne procese (npr. održavanje sustava, način nabave, računovodstvo, ili elektronička obrada).

] PAŽNJA:

Ako je na sve mogućnosti odgovor "Ne", pređite na poglavlje 4; u protivnom nastavite:

3.2. Tko je razvio novouvedene inovacije procesa ?

Odaberite samo najprimjereniji odgovor

Uglavnom vaše poduzeće ili skupina povezanih poduzeća, koje je Vaše poduzeće dio

Vaše poduzeće zajedno s drugim poduzećima ili institucijama

Uglavnom druga poduzeća ili institucije 3.3. Je li neka od vaših inovacija procesa uvedenih u razdoblju 2009.-2011. bila nova za vaše tržište?

Da

Ne

Ne znam

4. NEDOVRŠENE ILI NAPUŠTENE INOVACIJSKE AKTIVNOSTI

41

Inovacijske aktivnosti obuhvaćaju nabavu strojeva, opreme, softvera i licenci; inženjerske i razvojne radove, obučavanje, marketing te istraživanje i razvoj60 (kad se poduzima posebno s namjerom razvoja i/ili uvođenja proizvoda ili inovacije procesa).

4.1. Je li vaše poduzeće imalo inovacijske aktivnosti s namjerom razvoja inovativnog proizvoda ili procesa koje su napuštene u razdoblju 2009. – 2011. ili su još bile u tijeku krajem 2011. ?

Da Ne ] PAŽNJA:

Ukoliko vaše poduzeće nije imalo inovacija proizvoda ili procesa ili napuštenih inovativnih aktivnosti u razdoblju 2009. - 2011. (odnosno, ako ste odgovorili s "Ne" na sva tri pitanja i to na 2.1, 3.1 i 4.1), pređite na poglavlje 8

Ako ste barem na jedno od ovih pitanja odgovorili s "Da", nastavite s pitanjem 5.1

5. IZDACI ZA INOVACIJSKE AKTIVNOSTI

5.1. Tijekom razdoblja 2009. – 2011. je li vaše poduzeće poduzimalo sljedeće inovacijske aktivnosti:

Da Ne

Vlastite aktivnosti istraživanja i razvoja (I&R)

Kreativni rad obavljen unutar vašeg poduzeća s ciljem povećanja razine znanja i osmišljavanje novih primjena tog znanja s namjerom stvaranja novih i poboljšanih proizvoda i procesa (uključujući razvoj softvera).

Ako da, je li vaše poduzeće provodilo istraživanje i razvoj tijekom razdoblja

2009. – 2011.: neprestano povremeno

Vanjske usluge istraživanja i razvoja (I&R)

Iste aktivnosti kao gore vaše je poduzeće kupilo, a obavila su ih druga poduzeća (uključujući druga poduzeća unutar vaše skupine povezanih poduzeća) ili javne ili privatne istraživačke organizacije.

Nabava postrojenja, opreme i softvera

Nabava modernih postrojenja, opreme i kompjuterskog hardvera ili softvera s nakanom proizvodnje novih ili znatno unaprijeđenih proizvoda i procesa.

Nabava znanja koje

se nalazi izvan

Kupovina ili nabavka licenci za patente i nepatentiranih izuma, provjerenih procedura („know-how“), i drugih vrsta znanja od drugih poduzeća ili organizacija.

Osposobljavanje za

inovacijske aktivnosti

Osposobljavanje vaših zaposlenika unutar ili izvan vašeg poduzeća

usmjereno na razvoj i/ili uvođenje novih ili znatno unaprijeđenih proizvoda i procesa.

60 Obuhvaća temeljno istraživanje i razvoj kao inovacijsku aktivnost čak i u slučaju da se izravno ne odnosi na proizvod i/ili inovaciju procesa

42

Uvođenjeinovacija natržište

Aktivnosti za uvođenje na tržište vaših novih ili znatno poboljšanih proizvoda i usluga, uključujući istraživanje tržišta i reklamne akcije pri plasmanu na tržište.

Ostalepripreme

Procedure i tehničke pripreme uvođenja novih ili znatno poboljšanih proizvoda i procesa koje nisu obuhvaćene drugdje.

5.2. Molimo procjenu iznosa izdataka za svaku od sljedećih četiriju inovativnih aktivnosti samo za 2011. (Uključite zaposlene i pripadajuće troškove)1)

Ako vaše poduzeće u 2011. nije imalo izdataka, molimo stavite "0“

Vlastite aktivnosti istraživanja i razvoja (I&R) – uključite kapitalne izdatke za zgrade i opremu namjenski samo za istraživanje i razvoj (I&R).

Vanjske usluge istraživanja i razvoja (IR)

Nabava postrojenja, opreme i softvera – isključite troškove opreme za I&R

Nabava znanja koje se nalazi izvan poduzeća (patenti, licence, know-how)

Ukupni izdaci za aktivnosti istraživanja i razvoja (a+b+c+d)

5.3. Tijekom razdoblja 2009. – 2011., je li vaše poduzeća primilo bilo koju državnu financijsku potporu za inovacijske aktivnosti od sljedećih razina državnih tijela? Uključite financijsku potporu u obliku odbitaka na već plaćene stavke ili olakšice, nepovratna sredstva, subvencionirane zajmove ili zajmovne garancije. Isključite istraživačke i druge inovativne aktivnosti vođene prema ugovoru samo za javni sektor.

Da Ne

Lokalna uprava

Središnja država (uključujući fondove, agencije ili ministarstva koje financira Vlada)

Europska Unija (EU)

Ako je odgovor "Da", onda odgovorite i na pitanje je li vaše poduzeće sudjelovalo u sedmom Framework programu za istraživanje i tehnički razvoj Europske Unije

6. IZVORI INFORMACIJA I SURADNJA U INOVATIVNIM AKTIVNOSTIMA

6.1. U razdoblju 2009. – 2011., koliku je važnost za inovacijske aktivnosti vašeg poduzeća imao svaki od sljedećih izvora informacija? Molimo iskažite izvore koji su osigurali informacije za nove inovacijske projekte ili su doprinijeli završavanju postojećih inovacijskih projekata.

Stupanj važnosti

Označite ‘nije korišteno’ ako informacije nisu stigle putem tog izvora

Izvor informacija veliki srednji mali nije korišteno

43

Interni

Unutar poduzeća ili skupine povezanih poduzeća (kojoj vašepoduzeće pripada)

Tržišni izvori

Dobavljači opreme, materijala, komponenata, ili softvera

Klijenti ili potrošači Konkurenti ili druga poduzeća iz vašeg sektora

Konzultanti, agencije za poslovna istraživanja ili privatne institucije koje poduzimaju aktivnosti istraživanja i razvoja (I&R)

Institucio-nalni izvori

Fakulteti ili druge institucije visokog obrazovanja

Državni ili javni istraživački instituti

Drugi izvori Konferencije, sajmovi, izložbe Znanstveni časopisi i komercijalne/tehničke publikacije Profesionalne i granske udruge

6.2. U razdoblju 2009. – 2011., je li vaše poduzeće surađivalo na bilo kojem od vaših inovativnih aktivnosti s drugim poduzećima ili institucijama ?

Suradnja na inovacijama je aktivno sudjelovanje s drugim poduzećima ili nekomercijalnim institucijama u inovativnim aktivnostima. Nije potrebno da oba partnera imaju komercijalnu korist. Isključite čisti rad prema ugovoru bez stvarnog sudjelovanja.

Da ] PAŽNJA:

Ako je odgovor "Ne", nastavite s pitanjem 7.1

Ne

6.3. Navedite vrstu partnera i lokaciju

(Označite sve mogućnosti)

Vrsta partnera Hrvatska ostatak Europe SAD druge

države

A. Druga poduzeća unutar vaše skupine povezanih poduzeća B. Dobavljači opreme, materijala, komponenata, ili softvera C. Klijenti ili potrošači D. Konkurenti ili druga poduzeća na vašem području E. Konzultanti, agencije za poslovna istraživanja, ili privatne institucije koje poduzimaju aktivnosti istraživanja i razvoja (I&R)

F. Fakulteti ili druge institucije visokog obrazovanja G. Državni ili javni istraživački instituti

44

6.4. Koju vrstu partnera smatrate najkorisnijom za inovacijske aktivnosti vašeg poduzeća?

(navedite odgovarajuće slovo)

7. UČINCI INOVACIJA TIJEKOM RAZDOBLJA 2009. – 2011.

7.1. Koliku važnost ima svaki od sljedećih rezultata inovacija vaših proizvoda (roba ili usluga) i procesa uvedenih tijekom razdoblja 2009. – 2011?

Stupanj učinka veliki srednji mali zanemariv Povećanje asortimana proizvoda ili usluga Zamjena zastarjelih proizvoda i usluga Prodor na nova tržišta Povećanje tržišnog udjela

Porast kvalitete proizvoda ili usluga

Povećanje fleksibilnosti proizvodnje ili pružanja usluga

Povećanje kapaciteta za proizvodnju proizvoda ili pružanje usluga

Poboljšanje zdravstvenih i sigurnosnih aspekata

Smanjenje troškova rada po jedinici proizvoda 8. ORGANIZACIJSKE INOVACIJE

Organizacijska inovacije je nova organizacijska metoda u poslovnoj praksi vašeg poduzeća (uključujući upravljanje znanjem), organizaciji radnog mjesta ili odnosima s drugim subjektima kojom se vaše poduzeće prije nije koristilo. Ona mora biti rezultat strateške odluke uprave poduzeća. Isključuju se slučajevi preuzimanja i spajanja s drugim poduzećima, čak i ako su se dogodila prvi put.

8.1. Jesu li tijekom razdoblja 2009. – 2011. Vaše poduzeće uvelo:

Da Ne Novu poslovnu praksu u organizacijskim procedurama, npr. upravljanje lancem opskrbe, Nove metode organizacije radnih dužnosti i odlučivanja unutar poduzeća Nove metode organizacije odnosa s drugim poduzećima ili javnim institutima ] PAŽNJA:

Na sljedeće pitanje odgovaraju sva poduzeća.

45

Tijekom razdoblja 2009. – 2011., koliku su važnost imali sljedeći čimbenici na otežavanje vaših inovativnih aktivnosti ili projekata, ili utjecali na odluku da ne inovirate:

Stupanj učinka veliki srednji mali zanemariv

Skraćivanje vremena potrebnog za reakciju na potrebe kupaca ili dobavljača

Poboljšanje sposobnosti razvoja novih proizvoda ili usluga

Poboljšanje kvalitete proizvoda ili usluga Smanjenje troškova po jedinici proizvoda

Poboljšanje komunikacije i razmjene informacija unutar poduzeća

Unutar poduzeća ili s drugim poduzećima ili ustanovama

9.1. Jesu li tijekom razdoblja 2009. – 2011. Vaše poduzeće uvelo:

Da Ne Znatne promjene dizajna ili pakiranja proizvoda ili usluge trendovi) Nove metode i tehnike promocije proizvoda Nove načine plasiranja proizvoda

Nove načine određivanja cijena proizvoda ili usluga

] PAŽNJA:

Na sljedeće pitanje odgovaraju sva poduzeća.

9.2. Tijekom razdoblja 2009. – 2011., koliku su važnost imali sljedeći čimbenici na otežavanje vaših inovativnih aktivnosti ili projekata, ili utjecali na odluku da ne inovirate:

Važnost

velika srednja mala zanemariva

Povećanje tržišnog udjela

Plasiranje proizvoda novim skupinama potrošača

Uvođenje proizvoda na nova geografska područja

9. MARKETINŠKE INOVACIJE

46

10. INOVACIJE KOJE PRIDONOSE ZAŠTITI OKOLIŠA (EKOLOŠKE INOVACIJE)

Ekološka inovacija je novi ili znatno poboljšani proizvod ili usluga, proces, organizacija ili marketinška metoda koja u usporedbi s alternativama daje ekološke koristi. Ekološke koristi mogu biti primarni cilj inovacije ili pak rezultat drugih ciljeva. Ekološke koristi inovacije mogu se javiti tijekom proizvodnog procesa proizvoda ili usluge ili nakon kupnje tijekom korištenja proizvoda ili usluge od strane krajnjega korisnika.

10.1. U razdoblju 2009.-2011., je li vaše poduzeće uvelo inovaciju proizvoda ili usluge, inovaciju procesa ili organizacijsku ili marketinšku inovaciju s bilo kojom od slijedećih koristi?

Da Ne Ekološke koristi koje proizlaze iz proizvodnje proizvoda ili usluge unutar vašeg poduzeća Smanjena potrošnja materijala po jedinici proizvoda Smanjena potrošnja energije po jedinici proizvoda Smanjeni CO otisak poduzeća (ukupna proizvodnja CO) Materijali zamijenjeni onima koji manje onečišćenju i manje su opasni

Smanjeno zagađenje tla, vode, zraka, ili zagađenje bukom Reciklirani otpad, voda ili materijali Da Ne

Ekološke koristi koje proizlaze iz proizvodnje proizvoda ili usluge od strane krajnjeg korisnika Smanjena potrošnja energije Smanjeno zagađenje tla, vode, zraka ili zagađenje bukom Poboljšano recikliranje proizvoda nakon upotrebe

10.2. U razdoblju 2009.-2011., je li vaše poduzeće uvelo ekološku inovaciju kao odgovor na

Da Ne

Postojeće propise o zaštiti okoliša ili poreza na onečišćenje Očekivano uvođenje propisa o zaštiti okoliša ili poreza na onečišćenje u budućnosti Dostupnost državnih zajmova, subvencija i ostalih financijskih poticaja za ekološke inovacije Trenutne ili očekivane zahtjeve vaših potrošača za ekološkim inovacijama

Dobrovoljni kodeks ili sporazume ekološki dobre prakse unutar vašeg sektora

10.3. Postoje li u Vašem poduzeću formalni postupci za otkrivanje i smanjenje štetnih utjecaja vašeg poduzeća za okoliš? (npr. Priprema ekoloških revizija, postavljenje ciljeva vezanih za ekološko djelovanje, certifikat ISO 14001

Da, primijenjeni prije siječnja 2009. Da, primijenjeni nakon siječnja 2009 7.

Ne

47

ZAHVALJUJEMO NA SUDJELOVANJU U ANKETI!

48

Prilog 2

Pitanja za intervju o inovacijskom potencijalu u analiziranim županijama

1. Pitanja o kulturi poduzetnika i društvenom kapitalu unutar županije – Percepcija poduzetnika a) Postoji li kultura poduzetništva u Međimurju? b) Je li ta kultura poduzetništva specifičnost Međimurja ili je hrvatski slučaj ? c) Kakva je Vaša percepcija suradnje s ostalim poduzećima (konkurentni, dobavljači, kupci) i

institucijama; d) Je li postoji kultura suradnje (s prethodno nabrojanim faktorima)? e) Je li suradnja potrebna ? f) Koji su to čimbenici koji onemogućuju veću razinu suradnju (sa sličnim poduzećima,

dobavljačima, kupcima, ostalim institucijama)?

2. Uvjeti unutar sektora u Hrvatskoj

a) Molimo Vas kratak opis poduzeća. b) Kako bi ste opisali trenutno situaciju na tržištu? c) Molimo Vas opišite formalne i neformalne oblike suradnje koje ste do sada imali s tijelima

državne uprave .

3. Način suradnje Vašeg poduzeća formalne i neformalne suradnje a) Ima li potrebe za suradnjom ? b) Gdje tražite partnere ? c) Kakav je Vaš stav o prekograničnoj suradnji? d) Koja su potencijalna područja suradnje u kontekstu prekogranične suradnje? e) Koje barijere stoje na putu realizacije prekogranične suradnje?

4. Grupa pitanja za ICT sektor o mogućnostima razvoja klastera te grupa pitanja za metaloprerađivački sektor u potrebi stvaranja centra za istraživanje

A. Mogućnost razvoja ICT klastera

a) Što za Vas znači klaster? b) Postoji li dobra praksa na koju bi se mogli ugledati ? c) Tko bi trebao poduzeti takvu inicijativu (TICM, Županija, netko treći?) d) Koje se barijere javljaju kao prepreka stvaranju i održavanju ICT klastera?

B. Mogućnost razvoja Metaloprerađivačkog razvojnog centra (Metalska jezgra)

a) Postoji li potreba za osnivanjem takvog centra? b) Koje bi se aktivnosti mogle obavljati unutar takvog centra (npr. ispitivanje metala,

certificiranje, radne stanice za CAD/CAM, modeliranje, obrazovanje)? c) Tko bi trebao poduzeti takvu inicijativu (TICM, Županija, netko treći)? d) Koje su potencijalne barijere kao prepreka stvaranju i održavanju Metaloprerađivačkog

razvojnog centra?

izvještaj · sjeverozapadna hrvatska, gdje se nalazi većina inovacijskih kapaciteta na...

Documents