izrada i izdavanje ove publikacije realizuje se u okviru · 2018-07-21 · izrada i izdavanje ove...

Izrada i izdavanje ove publikacije realizuje se u okviruUNICEF-ovog projekta „Pravda za svako dijete“

uz podršku Vlade Švicarske i Švedske agencije za međunarodni razvoj i saradnju (Sida).

Stavovi i mišljenja iznesena u ovoj publikaciji isključiva su odgovornost autora i ne odražavaju nužno mišljenja i stavove Vlade Švicarske i Švedske agencije za međunarodni razvoj

i saradnju (Sida), kao i UNICEF-a BiH.

Međunarodna studijao samoprijavljenom

prijestupništvu djeceu Bosni i Hercegovini

IZVJEŠTAJ ZA STRUČNE RADNIKEU OBLASTI ZAŠTITE DJECE

AUTORI:Almir Maljević

Vesna Šućur JanjetovićMuhamed Budimlić

Nataša JovićBojana Miodragović

Srđan Vujović

Sarajevo, 2017.

4 Međunarodna studija o samoprijavljenom prijestupništvu djece u Bosni i Hercegovini

Sadržaj

Sadržaj 4Popis skraćenica u tekstu 5Sažetak 6Preporuke 11

Međunarodna studija o samoprijavljenom prijestupništvudjece u Bosni i Gercegovini

1. Uzorkovanje i uzorak

1.1. Osnovne karakteristike uzorka 141.2. Porodični status 151.3. Odnos sa roditeljima 171.4. Škola 19

2. Prijestupništvo maloljetnika

2.1. Nasilno prijestupništvo 222.2. Grupno prijestupništvo (grupne tuče) 232.3. Imovinsko prijestupništvo 232.4. Cyber prijestupništvo 242.5. Prijestupništvo vezano uz droge 252.6. Prijestupništvo i godine i spol respondenata 262.7. Prijestupništvo i implikacije za

prevenciju - preporuke 26

3. Viktimizacija maloljetnika

3.1. Prevalencija različitih oblika viktimizacije 283.2. Viktimizacija i godine 303.3. Viktimizacija i spol 303.4. Viktimizacija i zloupotreba supstanci 323.5. Viktimizacija i mjesto 333.6. Viktimizacija i diskriminacija 343.7. Viktimizacija i implikacije za prevenciju 35

4. (Zlo)upotreba supstanci

4.1. Prevalencija 374.2. Zloupotreba supstanci i godine/razred 384.3. Zloupotreba supstanci i spol 384.4. Zloupotreba supstanci i implikacije

za prevenciju – preporuke 38

5. Društveni odgovor na prijestupništvo

5.1. Policija 405.2. Roditelji 415.3. Škola 415.4. Pravosuđe 415.5. Preporuke za unaprjeđenje društvenog

odgovora na prijestupništvo 42

6. Porodica i prijestupništvo maloljetnika

6.1. Socio-ekonomski status porodice 436.2. Struktura porodice 446.3. Odnosi sa roditeljima 456.4. Socio-ekonomski status, struktura

porodice i odnosi s roditeljima u odnosuna prijestupništvo 47

6.5. Porodica, prijestupništvo i preporukeza prevenciju 49

7. Škola i prijestupništvo maloljetnika

7.1. Školski kontekst 517.2. Odnos prema školi 527.3. Školski uspjeh 527.4. Školski kontekst, odnos prema školi i

školski uspjeh u odnosu sa prijestupništvom 537.5. Škola, prijestupništvo i preporuke

za prevenciju 55

8. Prilozi

5

Popis skraćenicau tekstu

BiH

ISRD

FBiH

RS

IKT

Bosna i Hercegovina

Međunarodna studija o samoprijavljenoj delinkvenciji (e. International Self-Report Delinquency Study)

Federacija Bosne i Hercegovine

Republika Srpska

Informaciono komunikacijske tehnologije


Sažetak

Ciljevi

O ISRD studiji Metodologija

Međunarodna studija o samoprijavljenom prijestu-pništvu djece (e. International Self-Report Delinquen-cy Study - ISRD) po treći put se provodi u mnogim zemljama svijeta, a po drugi put u Bosni i Hercegovini (BiH). Prvi put u BiH je provedena 2005/2006. godine, a drugi put 2015/2016. godine. Ovaj izvještaj prikazuje osnovne rezultate na temelju drugog istraživačkog poduhvata. Izvodeći osnovne komparacije sa rezulta-tima iz 2005/2006. godine, ovaj izvještaj daje određe-ne preporuke za djelovanje s ciljem suprotstavljanja maloljetničkom prijestupništvu u BiH. Izvještaj je, prije svega, namijenjen stručnjacima koji rade u obla-sti zaštite djece.

• Utvrditi obim, strukturu i uzroke pretprijestupnič-kog i prijestupničkog ponašanja djece u završnim razredima (VII, VIII i IX) osnovnih škola u BiH.

• Dati smjernice ministarstvima i drugim nadležnim institucijama za najefikasnije i problemski orijenti-sane preventivne programe suprotstavljanja pret-prijestupničkom i prijestupničkom ponašanju djece u osnovnim školama u BiH.

Upitnik

Korišteni upitnik je standardizovan za međunarod-no istraživanje i prilagođen upotrebi na nivou 40 država u Evropi i svijetu, poštujući lokalne/regionalne uslove i okolnosti, te organizaciju i pravnu regulativu obrazovnog sistema pojedinih država/regija. Upitnik je koncipiran kao on-line formular koji je posebno za-štićen u smislu zaštite i povjerljivosti prikupljenih po-dataka. Anketni upitnik korišten u ovom istraživanju je preveden i prilagođen na tri jezika u BiH (srpski, bosanski i hrvatski), i dva pisma (latinicu i ćirilicu), te koncipiran u skladu sa obrazovnim sistemom u BiH.

Iako je korišteni upitnik prilagođen djeci uzrasta od 12 do 16 godina, razmatrajući rezultate ove studije treba imati na umu da su djeca davala odgovore na temelju njihove percepcije stvari u realnom svijetu (u školi, kod kuće, u društvu, i sl.). Tako je moguće da odgovori neke djece, kroz njihov subjektivni doživljaj, ne odražavaju uvijek realno stanje stvari (Na primjer, moguće je da djeca lično smatraju da u njihovoj poro-dici postoji osoba sa ozbiljnim bolestima, ali to može značiti samo da dijete percipira određenu bolest kao ozbiljnu, a ne nužno da je ta bolest zaista i teška prema stručnim klasifikacijama). Dakle, upravo je subjektiv-ni osjećaj djeteta važan da bi se odgovorilo na ciljeve ovog istraživanja, ali se rezultati ne bi trebali koristiti

7

Rezultati oprijestupništvu djece

za zaključivanje o drugim društvenim kategorijama (npr. broj zaposlenih majki ili očeva, broj ozbiljno oboljelih lica, i sl.)

Istraživački proces

Slijedeći metodologiju usvojenu na međunarodnom nivou rukovodećih tijela projekta, izvršeno je uzorko-vanje gradova i škola u BiH. Po pribavljenim sagla-snostima od nadležnih ministarstava obrazovanja na svim nivoima u BiH, kontaktirane su škole i krenulo se sa realizacijom projekta.

Anketiranje je vršeno na osnovu „opt in“ metode pribavljanja roditeljske saglasnosti. To znači da je za svako dijete koje je sudjelovalo u projektu pribavljena pismena saglasnost roditelja.

Za prikupljanje podataka korišteni su tableti, kao tehnički instrumenti. To je omogućio da se istraži-vanje realizuje uz poštovanje svih principa zaštite prava djeteta i to prema najvišim standardima zaštite anonimnosti.

U anketiranju su sudjelovala djeca koja su u trenutku istraživanja pohađala završne razrede osnovne škole (VII, VIII i IX razred). Od ukupno 2.149 ispitane djece, je bilo 51,5 % djevojčica, a 48,5% dječaka. Kada je u pitanju starosna struktura, učenici su bili starosti od 11 do 18 godina. Prosječna starost ispitanih učenika je bila 13,57 godina.

Izvršene statističke analize, u vezi sa ispitivanim oblicima prijestupničkog ponašanja, ukazale su na temeljne pokazatelje fenomenologije karakteristične za populaciju učenika u odabranom uzorku osnovnih škola u BiH. Posebna pažnja je posvećena ponašanji-ma sa elementima nasilja, imovinskom prijestupniš-tvu, grupnom prijestupništvu, prijestupništvu u vezi sa informaciono-komunikacijskim tehnologijama (IKT), te prijestupništvu u vezi sa drogama. Čini se da su dobiveni rezultati slični onima u većini evrop-skih zemalja. Tako, rezultati studije u BiH pokazuju sljedeće:

• Svako sedmo dijete (ili 14,1 %) bilo je uključeno u jedan ili više oblika prijestupničkog ponašanja do svoje šesnaeste godine života.

• U pogledu prijestupništva sa elementima nasilja, nasilje nad životinjama pojavljuje se kao najčešći oblik neprihvatljivog ponašanja, sa značajnim razlikama u uzorku iz FBiH (5.0 %) i RS (1.1 %), kao i nošenje vatrenog i hladnog oružja u školu koje je prisutno u 3,2 % slučajeva u ukupnom uzorku (RS= 1.8; FBiH= 3.6).

• Svaki dvanaesti učenik iz FBiH barem jedan put je učestvovao u grupnim tučama, dok je to svaki trideseti učenik iz uzorka za RS. Praktično, u FBiH 2 do 3 učenika po odjeljenju, a u RS jedan učenik po odjeljenju sudjeluju u grupnim tučama.

• Najučestaliji oblici imovinskog prijestupništva su pisanje grafita (14,7 %) i vandalizam (4,2 %), kao oblici ponašanja usmjerenih na oštećenje imovine. U grupi ispitivanih ponašanja čije su radnje usmje-rene na ostvarivanje nekog oblika imovinske koristi, osim krađe iz prodavnice (3,3 %) i krađe (2,3 %), niti jedan drugi oblik imovinskog prijestupništva se ne pojavljuje u procentu većem od 1 %. Ovaj nalaz u direktnoj je suprotnosti sa zvaničnim statistikama organa formalne socijalne kontrole, prema kojem više od 70 % maloljetničkog prijestupništva zapravo imovinsko prijestupništvo.

• Posebno treba obratiti pažnju na pokazatelje o (samo)prijavljenim slučajevima nezakonitog preu-zimanja audio i/ili video sadržaja sa interneta. Ovaj oblik neprihvatljivog ponašanja, o kojem se izuzetno rijetko govori, bilježi se kod svakog petog respondenta uključenog u istraživanje u FBiH, odno-sno kod svakog osmog u RS.

• U grupi varijabli koje se odnose na zloupotrebu alkohola i droga, kako se i moglo očekivati, u naj-većem obimu se potvrđuje konzumiranje alkohola. Rezultati pokazuju da tri od deset učenika prijav-ljuju konzumiranje alkoholnih pića. Kada je riječ o upotrebi hašiša/kanabisa/marihuane, ovo ponašanje prijavljuje jedan od četrdeset učenika. Iz ove grupe zabranjenih ponašanja vrijedan je pažnje i podatak o rasparčavanju, odnosno dilanju droga, koje potvr-đuje 1 od 100 ispitanika.

• Posmatra li se veza između uzrasta i prijestupniš-tva, može se reći da najčešće učenici osmih razreda prijavljuju sudjelovanje u prijestupničkom ponaša-nju. Također, na temelju rezultata može se zaključiti da neki učenici počinju sa vršenjem prijestupničkih ponašanja i prije sedmog razreda.

• Kada je u pitanju odnos prijestupništva i spola respondenata, važno je podsjetiti da se u zvanič-nim evidencijama, osobe ženskog spola pojavljuju sa sudjelovanjem ne većim od 10 %. Istovremeno, uvri-


šanja u osnovnim školama, prema kojima u pravilu stariji učenici maltretiraju mlađe učenike.

• U pogledu distribucije podataka prema spolu učenika koji prijavljuju neki od oblika viktimizacije, istaknuto je da su dječaci češće žrtve razbojništva a djevojčice uznemiravanja putem informaciono-ko-munikacionih tehnologija. U slučajevima ostalih oblika viktimizacije, kako je i ranije navedeno, nisu primjetne značajnije razlike u distribuciji prema spolu viktimiziranih učenika. Istraživanjem viktimi-zacijskih varijabli, obuhvaćeno je pitanje o spolu na-padača. Rezultati analiza nedvosmisleno pokazuju da je većina učenika koji su potvrdili viktimizaciju, navela da su ih napale osobe muškog spola. U poka-zateljima iz ove grupe pitanja ističu se oblici sa upo-trebom sile, karakteristični za muškarce napadače, dok se djevojčice kao napadači u nešto većem broju označavaju kod počinjenja zločina iz mržnje. Tako, rezultatima se potvrđuje teza da su dječaci značajno uključeniji u radnje kojima se drugim učenicima nanosi šteta, mada, istovremeno nije zanemariv niti broj djevojčica koje se prijavljuju kao učinioci ovih ponašanja.

• Zloupotreba supstanci također je postavljena kao varijabla čiji značaj se nastojao izmjeriti u pogledu različitih oblika viktimizacije. Iako droga i alkohol, sa različitim frekvencijama, predstavljaju sastavni dio viktimizacijskog iskustva, bilo na strani počini-oca ili na strani žrtve, čini se da njihova uloga nije od velikog značaja. Moglo bi se reći da izuzetak predstavljaju iskustva razbojništva u FBiH, odno-sno zločini iz mržnje u RS, gdje učionici ovih oblika prijestupništva relativno često budu pod utjecajem alkohola.

• Analiza mjesta na kojima se najčešće viktimizaci-ja dešava je pokazala da su prostori i prostorije u i oko škola mjesta koja učenici označavaju kao mjesta na kojima se različiti oblici viktimizacije najčešće dešavaju. Slijede neprecizirana druga mjesta ili dru-ga javna mjesta, a ostali prostori koji su navedeni kao opcije (klubovi, sredstva javnog prijevoza, tržni centri, sportski tereni, vlastita ili tuđa kuća) prijav-ljuju se u značajno manjim omjerima kao mjesta izvršenja neprihvatljivih ponašanja.

• U pogledu razloga za doživljene napade i prijet-nje, viktimizirana djeca najčešće (8,1 %) prijavljuju drugačije političko ili društveno mišljenje, socijalni status i vjerske razloge. Diskriminacija, bez obzira na njen oblik i razlog, ne bi se smjela ignorisati.

Rezultati o viktimizaciji djece

ježeno je mišljenje da je prijestupništvo, u pravilu, „muška“ stvar. Nalazi ovog istraživanja, međutim, značajno su drugačiji od uobičajenih očekivanja laičke i stručne javnosti. U ovom istraživanju je kon-statovano da su djevojčice završnih razreda osnov-nih škola u Bosni i Hercegovini uključene u gotovo sve oblike prijestupništva. Izuzetak predstavljaju korištenje „lakih droga“ i rasparčavanje droge u RS. Kod određenih oblika prijestupničkog ponašanja, djevojčice ravnomjerno participiraju sa dječacima. Radi se o konzumiranju alkohola i teških droga u FBiH, odnosno krađama, konzumiranju alkohola i nasilju prema životinjama u RS. U ostalim oblici-ma prijestupničkog ponašanja djevojčice značajno participiraju u omjerima 1:2 do 1:5 sa dječacima, što značajno prelazi omjer od 1:10, koji je uobičajen u postojećem mišljenju stručne i laičke javnosti, kao i u zvaničnim evidencijama.

Istraživanjem je obuhvaćeno i ispitivanje djece o doživljenom nasilju. Izvršene statističke analize su pokazale sljedeće:

• Oblici viktimizacije koji se javljaju u najmanjem obimu su zločini iz mržnje, teško fizičko kažnjava-nje od strane roditelja i razbojništvo. Viktimizacija sa većim frekvencijama djece značajno češće se tiče lakšeg fizičkog kažnjavanja od strane roditelja, krađe, zlostavljanja putem informaciono-komunika-cionih tehnologija, te fizičkih napada.

• Kada je u pitanju prijavljivanje doživljene vikti-mizacije, najmanja stopa prijavljivanja bilježi se u slučajevima viktimizacije koji se najčešće dešavaju. To su fizičko kažnjavanje, zlostavljanje putem infor-maciono-komunikacionih tehnologija i krađa. Isto-vremeno, vrijedni pažnje su i rezultati koji pokazuju da je najviša stopa prijavljivanja kod oblika vikti-mizacije koji se rjeđe dešavaju. Takva je situacija sa fizičkim napadom, te zločinima iz mržnje.

• Kada se sagleda uzrast učenika i viktimizacija, rezultati sugerišu da se viktimizacijsko iskustvo po-javljuje u uzrastu između desete i jedanaeste godine. Sa druge strane, podaci o uzrastu počinilaca fizičkog napada sugerišu da su počinioci u pravilu starija djeca, uzrasta od 13,5 do 16 godina. Prema procjeni ispitanika-žrtvi, nešto su stariji počinioci razbojniš-tva i zločina iz mržnje sa oko šesnaest godina, dok su nešto mlađi oni koji vrše fizičke napade (13,5 do 14 godina). Dakle, opći je utisak da su učinioci u prosjeku stariji četiri do šest godina od žrtve, što nesumnjivo asocira na tradicionalne obrasce pona-

9

Zloupotreba supstanciod strane djece

Društveni odgovor na prije-stupništvo

Porodica i prijestupništvo

Kada je u pitanju zloupotreba supstanci, pojava koja je najprisutnija među ispitivanom populacijom učeni-ka je konzumiranje alkohola. Naime, tri od deset uče-nika su u životu konzumirali alkohol. Iznad jednog procenta, od ispitivanih pojavnih oblika, iskazuje se još jedino upotreba hašiša/kanabisa/marihuane sa 2,4 %. Ostali ispitivani oblici su zastupljeni u omjeru do 1 %, te se na temelju malog broja može steći slika da se ne radi o zabrinjavajućoj pojavi.

Međutim, navedeni podaci dobivaju na značaju ukoliko se malo kontekstualizuju. Na primjer, ukoliko u nekoj osnovnoj školi, u sedmim, osmim i devetim razredima ima ukupno 200 učenika (u svakom ra-zredu po tri odjeljenja, a u svakom odjeljenju 20 – 25 učenika), onda ovi procenti znače da u toj osnovnoj školi imamo:

• 5 učenika koji su koristili ili koriste kanabis/marihua-nu/hašiš,

• 2 učenika koja dilaju drogu,• 1 učenika koji koristi XTC, LSD, spid, amfetamine ili

slične droge,• 1 učenika koji koristi heroin, kokain ili krek.

Rezultati koji se odnose na veze između prijestup-ničkog ponašanja vezanog uz alkohol i droge i uzrasta djece nesumnjivo ukazuju na to da djeca u osnovnim školama sa konzumiranjem alkohola poči-nju od 12. godine života. „Lake droge“ se počinju uče-stalije pojavljivati u upotrebi od 13. godine života, da bi „teške“ droge u obzir došle sa 14. godinom života.

Posmatrajući spol i zloupotrebu alkohola i droga, udio učenica se razlikuje u zavisnosti od toga o kojoj supstanci je riječ. Tako u FBiH učenice gotovo rav-nomjerno participiraju sa učenicima kada je u pitanju konzumiranje alkohola i konzumiranje „teških dro-ga“. U dilanju, od tri mlade osobe, jedna je ženskog a dvije su muškog roda. Sa druge strane, razlika je najizraženija kod „lakih droga“, gdje na tri učenika korisnika „lakih droga“ imamo jednu učenicu. U RS, razlika u participaciji učenica kod „teških droga“ je veća. Kod „teških droga“ na dva učenika korisnika javlja se jedna učenica kao korisnica. Istovremeno, u RS učenice, čini se, nisu sklone konzumiranju „lakih droga“ i rasparčavanju (dilanju) droge.

Upitani o tome da li su ikada u životu imali kontakt sa policijom zbog bilo kojeg od prijestupničkih pona-šanja u koja su bili uključeni, 2,6 % učenika u FBiH i 1,6 % učenika u RS prijavljuje da su imali kontakte sa policijom. Od 35 djece koja su u FBiH imala kontakt sa policijom, nešto više od polovine ističe da je policija o tome obavijestila njihove roditelje. U RS, od deset slučajeva, djeca su istakla da su roditelji obaviješteni u četiri slučaja. Sa druge strane, roditelji su, reagujući na prijavu policije, djecu kaznili (na bilo koji način) u nekih 40 % slučajeva u FBiH, odnosno u 60 % slučajeva u RS. Drugim riječima, policija vrlo rijet-ko obavještava roditelje, a roditelji jednako rijetko primjenjuju određene odgojne mjere u slučajevima kada ih o problematičnom ponašanju djece obavijesti policija.

Upitani o tome da li je o kontaktu sa policijom oba-viještena škola, učenici u FBiH prijavljuju da se to desilo samo u 17,1 % slučajeva. Dakle, u FBiH policija manje od svakog petog kontakta djeteta sa policijom obavijesti školu. U RS, taj broj je nešto veći, jer policija obavijesti školu o svakom četvrtom slučaju.

Prema navodima ispitane djece, značajan broj njiho-vih roditelja je nezaposlen. Skoro svaki peti otac (oko 20 %) i dvije od pet majki (oko 40 %). Čak jedna treći-na učenika je istakla da njihova porodica nema stalne prihode. Svako dvadeseto dijete odrasta uz samo jed-nog roditelja i bez oba roditelja. Posebno treba istaći nalaz prema kojem svako peto dijete smatra da ima teško bolesnog člana porodice. Svako dvadeseto dijete smatra da ima roditelje između kojih postoji nasilje, a nešto veći broj djece (jedno od 15) ima roditelje koji su razvedeni/rastavljeni.

Približno svako deseto dijete smatra da njegovi roditelji često ne znaju gdje je, sa kim je i šta radi, a to može biti indikator rizika. Čak oko 15 % roditelja ne određuje djeci iz 7, 8, i 9. razreda kada se moraju vra-titi kući. Još 15 % djece smatra da se ne moraju javiti ako kasne kući. Također, rezultat koji može poslužiti kao indikator za procjenu nadzora roditelja nad svojom djecom je onaj koji govori da tek svako četvrto dijete u FBiH i svaki drugo dijete u RS ima roditelje koji često provjeravaju da li dijete radi domaće zada-će. Svako peto dijete ne kaže roditeljima kako troši


novac, a svako četvrto dijete nikad ili samo ponekad kaže roditeljima šta radi u slobodno vrijeme.

Nedostatak nadzora roditelja nad djecom značajno pozitivno korelira sa prijestupničkim ponašanjem djece. Djeca zaposlenih roditelja značajno se više uključuju u prijestupnička ponašanja. Sa druge stra-ne, u kontekstu uključivanje u prijestupništvo nije se pokazao značajnim to da li su djeca odrastala samo uz jednog ili oba roditelja.

Djeca koja imaju ozbiljno bolesne članove porodice češće su uključena u crtanje grafita. Također, svako deseto dijete (ili njih oko 10 %) koje je pisalo grafite ili pisalo po zidovima, vozilima i slično, iskazuje da njihovi roditelji imaju jedan ili više od sljedećih problema: problem sa alkoholom ili drogama, da po-stoje dugotrajni konflikti između njihovih roditelja, da postoji fizičko nasilje između njihovih roditelja, te da su njihovi roditelji razvedeni.

Škola i prijestupništvo

Djeca koja ne vole ići u školu imaju veću vjerovat-noću da se uključe u prijestupnička ponašanja koja su ispitivana. Ta vjerovatnoća je u FBiH od 1,5 puta (u slučaju krađe iz prodavnice) do 2 puta veća (za sve ostale oblike prijestupništva) u odnosu na djecu koja vole ići u školu. U RS je ta vjerovatnoća veća od 1,5 puta (u slučaju krađe iz prodavnice) do čak skoro 5 puta (u slučaju vandalizma).

Učenici koji izostaju iz škole neopravdano, 2 do 4 puta češće su uključeni u neprihvatljiva ponašanja. Među tim ponašanjima, kao najfrekventnija, poseb-no treba istaći pisanja grafita, krađe iz prodavnice, vandalizam i konzumiranje alkohola.

Situacija u pogledu veze između školskog uspjeha i prijestupničkog ponašanja mladih u osnovnim školama donekle je različita u FBiH u odnosu na RS. Djeca iz uzorka u FBiH koja smatraju da ostvaruju natprosječan rezultat u školi češće od druge djece su bili uključeni pisanje grafita, vandalizam i krađa iz prodavnice, dok su djeca koja ostvaruju ispodprosje-čan rezultat u školi sklonija nasilju prema životinja-ma, konzumiranju alkohola. U RS, međutim, čini se da uspjeh u školi nema neki poseban značaj u kontekstu njegove veze sa prijestupničkim ponašanjem. Može se primijetiti samo nešto veći broj učenika sa natpro-sječnim rezultatima koji su uključeni u vandalizam i krađe iz prodavnica.

11

Preporuke

Zaključujući na temelju podataka ove studije, čini se potpuno opravdanim da se sa konkretnim aktivnosti-ma prevencije prijestupničkog ponašanja u osnovnim školama u Bosni i Hercegovini počne već u razrednoj nastavi (do 5 razreda). Iako je teško praviti razliku među oblicima prijestupništva, jer svaki sa sobom nosi određene specifičnosti i probleme, čini se da je preventivnim aktivnostima u FBiH najprije potrebno adresirati korištenje alkohola, pisanje grafita, vanda-lizam, nošenje oružja, nezakonito preuzimanje sadr-žaja sa interneta, i vršenje nasilja nad životinjama. U RS, sa druge strane, akcenat bi morao biti stavljen na konzumiranje alkohola, pisanje grafita i nezakonito preuzimanje sadržaja sa interneta.

Imajući u vidu sve učestalije prisustvo djevojčica svih uzrasta u svim oblicima prijestupničkog ponašanja, prilikom poduzimanja preventivnih aktivnosti jedna-ku pažnju posvetiti djevojčicama kao i dječacima. Generalno posmatrajući rezultate istraživanja, jasno je da postoji stvarna potreba da se uradi temeljna analiza politika i praksi kako bi se sagledao pro-blem maloljetničkog prijestupništva, te unaprijedili pristupi u cilju prevencije svih oblika prijestupništva, usmjeravajući aktivnosti na jasno definisane i ciljane grupe djece u riziku. Ovdje treba napomenuti da po-stoje indikatori da su odgojno-obrazovne institucije u izvjesnoj mjeri oslabile svoju odgojnu ulogu, te težište svojih aktivnosti usmjerile na obrazovanje, izjednača-vajući pri tom ponašanje djece i znanje, sa najvećim fokusom na ocjenu koja postaje apsolutni autoritet, ne samo u školi, već i u porodici. Pored navedenog, postoji sve veća koncentracija faktora koji dovode do toga da kontrola nad djecom i adolescentima posta-je sve teža i/ili neadekvatna. Istovremeno, ponuda vanškolskih aktivnosti treba da se oplemeni i obogati

sadržajima koji podrazumijevaju društvenu brigu i kontrolu. Isto tako, škole treba da mijenjaju svoj pristup u radu sa djecom kako bi školovanje i vrijeme provedeno u školi predstavljalo pozitivno iskustvo. Dakle, pored škole i roditelja, ovdje uglavnom misli-mo na organizovane vanškolske aktivnosti, kao što su učenje vještinama komunikacije, posebno nenasilne komunikacije i asertivni treninzi mogu da smanje procenat interpersonalnih konflikata i vrijeđanja.

Iako mnoge druge studije i autori ukazuju na to da do određene granice učešće u rizičnim, antisocijalnim i delinkventnim ponašanjima može da se posmatra kao „normalno“ za mlade, naročito mlade muškarce, jer većina mladih preraste ova ponašanja, iskustva u tom smislu treba da budu podložna nekom od oblika socijalne kontrole.

Imajući u vidu učestalost oblika viktimizacije, i sa nji-ma povezanim praksama prijavljivanja, sa stanovišta prevencije nužno je:

• preventivne aktivnosti usmjeriti prema smanjenju učestalosti oblika viktimizacije kao što su krađa, zlostavljanje putem informaciono-komunikacionim tehnologijama, kao i fizičko kažnjavanje od strane roditelja;

• kontinuirano raditi na podizanju svijesti kod djece i nastavnika o važnosti prijavljivanja svih oblika vik-timizacije, a naročito onih čija stopa prijavljivanja je najmanja, a to su zlostavljanje putem informacio-no-komunikacionim tehnologijama, fizičko kažnja-vanje od strane roditelja, i teško fizičko kažnjavanje od strane roditelja.


Sa stanovišta prevencije, preventivne aktivnosti koje imaju cilj da smanje učestalost viktimizacije treba usmjeriti prema starijim učenicima, a aktivnosti koje su usmjerene na povećanu stopu prijavljivanja treba usmjeravati prema mlađim učenicima.

Sa stanovišta prevencije prijestupničkog ponašanja, a zbog činjenice da se djevojčice sve češće pojavljuju kao počinioci, u poduzimanju preventivnih aktivnosti treba ravnomjerno raditi i sa dječacima i sa djevojči-cama. Ovo se odnosi kako na aktivnosti usmjerene na prevenciju viktimizacije tako i na aktivnosti usmjere-ne na povećanu stopu prijavljivanja viktimizacije.

Uprkos činjenici da alkohol i droga ne igraju izrazitu ulogu kod viktimizacije, potrebno je kontinuirano raditi sa djecom na ukazivanju na štetne efekte navedenih supstanci generalno, kao i njihovu ulogu u prijestupništvu i viktimizaciji.

Imajući u vidu ovaj podatak, potpuno je opravdano sve preventivne aktivnosti usmjeriti prema školama i provoditi ih kako kroz redovne nastavne aktivnosti, tako i kroz vannastavne aktivnosti.

Općeprihvaćena činjenica je da neuspjesi na bilo kom polju tokom razvoja djeteta mogu kod djeteta da dovedu do smanjenja motivacije i samopouzdanja. Postoji slaganje mnogih autora da nesigurnost i nedo-statak podrške mladu osobu tjera da rješenja za svoje probleme traži u grupama koje mogu da ponude i pozitivne i negativne uticaje. Za prevenciju (zlo)upo-trebe supstanci škola je svakako najpogodnija sredina za razvoj, osmišljavanje i sprovođenje preventivnih aktivnosti i programa. Ciljna grupa, djeca, je posebno značajna za rane programe prevencije, kao preduslov za sprečavanje zloupotreba droga i razvoj bolesti zavisnosti.

Primarna prevencija ima zadatak da spriječi stva-ranje zavisnosti, a to neće imati najbolje rezultate prikazivanjem najtežih primjera zavisnosti ili potcje-njivanjem opasnosti koja postoji u našem društvu, već jačanjem zdrave svijesti i misaonih procesa i zaključivanja o štetnim djelovanjima psihoaktivnih supstanci, te o riziku zavisnosti od istih. Preventivni programi i aktivnosti treba da budu usmjereni na dje-cu, roditelje i nastavnike, a krajnji cilj treba da bude smanjivanje interesa mladih za uzimanje i korištenje sredstava koja izazivaju zavisnost. Dakle, sveopći i unificirani programi primarne prevencije koji imaju cilj informisanje i edukacije populacije (ciljnih grupa), kao i jačanje kapaciteta stručnih službi u školama, treba da predstavljaju prioritet našeg društva.

U literaturi postoje različiti i mnogobrojni pristupi prevenciji zloupotrebe psihoaktivnih supstanci,

međutim, najčešće se govori o sljedećih 5 pristupa: 1 - pristup informisanja; 2 - pristup izgradnje vješti-na pružanja otpora; 3 - pristup pružanja alternativa; 4 - pristup vršnjačke edukacije; 5 - pristup izgradnje vrijednosti i životnih vještina. Svaki od pomenutih pristupa može da se kombinuje i preventivni pro-grami, s obzirom na rezultate istraživanja, treba da se osmisle i jednoobrazno sprovode u svim školama, uvažavajući specifičnosti i kontekst same škole.

Na kraju, valja podsjetiti da se preventivne aktivnosti koje smjeraju podizanju svijesti o štetnosti konzumi-ranja alkohola imaju poduzimati već u petom, a naj-kasnije u šestom razredu. Sa druge strane, sve mjere i aktivnosti usmjerene na zloupotrebu droge imaju se poduzimati najkasnije u šestom razredu, dakle sa djecom koja su navršila 12 godina.

Imajući u vidu sve što je rečeno o društvenoj reakciji na prijestupništvo mladih, čini se da postoji potre-ba da se, prije svega, radi sa uposlenicima policije. Uposlenike policije treba upoznavati sa ulogom formalnih i neformalnih organa socijalne kontrole u odgoju djece i prevenciji prijestupništva mladih. Osim toga, od posebne je važnosti da se radi sa roditeljima u osnovnim školama sa ciljem da ih se upozna sa značajem ranog prepoznavanja rizičnih ponašanja, značajem pravovremene reakcije u slučaju saznanja za prijestupničko ponašanje djeteta, i njihovom ulo-gom u prevenciji prijestupništva generalno.

Velika većina djece ističe da bi im u slučaju preselje-nja nedostajala njihova škola. Djeca stječu jake veze u školama, pa se često ne preporučuje prebacivanje u drugu školu, ako to nije nužno potrebno. Tako i samo premještanje u druge škole zbog neprihvatljivog ponašanja djeteta treba vršiti samo kada je to zaista djetetov najbolji interes.

Značajan broj djece ocjenjuje školsku klimu kao nepovoljnu. Tako, zabrinjava broj djece koji iskazuje veliko prisustvo nasilja, vandalizma, alkohola i droge u školama. To su pitanja koja svaka pojedinačna škola mora riješiti u okviru svoje ustanove. Provođenje seta planski osmišljenih i organizovano preduzetih mjera s ciljem prijavljivanja, registrovanja i brze reakcije na takva ponašanja je neophodno. Ne treba postojati prostor za vjerovanje da je bilo koje od takvih pona-šanja prihvatljivo.

U ostvarenju prethodno pomenutog, a s obzirom na to da su škole odgojno-obrazovne ustanove, škole i nastavnici trebaju preduzeti aktivnosti koje će ojačati njihovu odgojnu ulogu. To se čini kao značajan izazov ako se u obzir uzme rezultat da svakom desetom djetetu uopće nije bitno šta nastavnici misle o njemu. Upravo takvi, češće se uključuju u neprihvatljiva

13

ponašanja. Kao jedan od važnih koraka u cilju una-pređenja situacije mogao bi biti ispitivanje odnosa između učenika i nastavnika osnovnih škola, u smislu koliko su nastavnici na dispoziciji djetetu prilikom rješavanja problema u vezi sa školom i van škole.

Ovim istraživanjem utvrđeno je da su djeca koja ne vole ići u školu sklonija uključivanju u prijestupničko ponašanje. Stoga je važno pokrenuti aktivnosti na ispitivanju razloga zbog kojih određeni broj djece ne voli ići u školu, zašto smatraju da časovi nisu inte-resantni, zašto im je nebitno šta omiljeni nastavnici misle o njima, itd.

Rezultati su pokazali da se značajan broj djece, koja bez opravdanih razloga izostaju iz škole, češće uključuju u vršenje neprihvatljivih ponašanja. Čini se,stoga, da je broj izostanaka iz škole, opravdanih i neopravdanih, indikator rizika za društveno nepri-hvatljivo ponašanje. Zato je potrebno da se u školama zabilježi i istraži svaki konkretan slučaj izostajanja, te da se napravi individualni plan brige za svako dijete koje je ispoljilo takvo ponašanje.

Sa stanovišta ostvarenih rezultata u školi, u preven-tivnom smislu, sa natprosječnom djecom treba više raditi u pogledu prevencije pisanja grafita, vandaliz-ma i krađa iz prodavnice, dok sa djecom koja ostva-ruju ispodprosječan rezultat u školi treba raditi na prevenciji nasilju prema životinjama, konzumiranja alkohola i nezakonitog skidanju sadržaja sa interne-ta. U RS, natprosječna djeca su sklona vandalizmu, krađama iz prodavnica i nasilju prema životinjama, pa sa njima treba raditi na prevenciji ovih oblika prijestupničkog ponašanja.


Međunarodna studija o samoprijavljenom prijestupništvu djece u Bosni i HercegoviniIstraživački izvještaj

1. Uzorkovanje i uzorak

1.1. Osnovne karakteristike uzorka

Slijedeći ISRD3 metodologiju, usvojenu na međuna-rodnom nivou od strane rukovodećih tijela projekta, izvršeno je uzorkovanje gradova i škola u BiH. Po pri-bavljenim saglasnostima od nadležnih ministarstava obrazovanja na svim nivoima, kontaktirane su škole i krenulo se sa realizacijom projekta. U projekat nisu uključene škole iz Brčko Distrikta BiH, jer su nadležne službe u ovom dijelu Bosne i Hercegovine smatrale da instrumenti nisu prilagođeni djeci u Brčko Distriktu BiH.

Anketiranje je vršeno na osnovu „opt in“ metode pribavljanja roditeljske saglasnosti. To znači da je za svako dijete koje je sudjelovalo u projektu pribavljena pismena saglasnost roditelja.

Za prikupljanje podataka korišteni su tableti, što zna-či da su u postupku istraživanja poštovani svi principi zaštite prava djeteta i to prema najvišim standardima zaštite anonimnosti.

Istraživanje je provedeno u 28 gradova u BiH (Vidjeti prilog, Tabela 8.1.). Anketirana su djeca koja su u trenutku istraživanja pohađala VII, VIII, i IX razred osnovne škole (Vidi grafikon 1.1.1.). Kada je u pitanju starosna struktura, učenici su bili starosti od 11 do 18 godina (vidjeti tabelu 1.1.1.) . U prosjeku, radi se o učenicima koji imaju 13,57 godina, uz standardno odstupanje od 0,947.

VII razred VIII razred IX razred

Razred ispitanika Grafikon 1.1.1.

Od ukupno 2.149 djece, 51,5 % je bilo djevojčica, a 48,5% dječaka (Vidjeti grafikon 1.1.2.).

15

1.2. Porodični status

Muško Žensko

Godine starosti ispitanika Spol ispitanika Tabela 1.1.1.Grafikon 1.1.2.

Validni podaci

11

12

13

14

15

16

18

Ukupno

Frekvencija

2

294

706

795

332

19

1

2.149

%

0.1

13.7

32.9

37.0

15.4

0.9

0.0

100.0

Kumul. %

0.1

13.8

46.6

83.6

99.1

100.0

100.0

Od ukupnog broja anketiranih učenika, velika većina, oko 93 % učenika živi u zajednici sa oba roditelja. Izu-zetno, 6 % djece živi samo sa jednim roditeljem. Jedan vrlo mali broj djece (N=25) živi u zajednici u koju su uključeni i drugi članovi porodice (baka/nana, djed, tetka/tetak/daidža/ujak, i sl.).

Kada je u pitanju zaposlenost roditelja, 20 % djece pri-javljuje da je njihov otac nezaposlen. Stopa nezaposle-nosti majki je značajno veća. Ukupno skoro polovina djece prijavljuje da je njihova majka nezaposlena.

Upitani da uporede svoju porodicu sa većinom porodica koje znaju, i da daju procjenu da li su i u kojoj mjeri „dobrostojeći“ u finansijskom smislu, oko

Porodični status učenika Tabela 1.2.1.

Validni

Otac i majka

Samo jedan roditelj

Drugačija situacija

Ukupno

Frekvencija

1.995

129

25

2.149

%

92.8

6.0

1.2

100.0

Validni %

92.8

6.0

1.2

100.0

Kumul. %

92.8

98.8

100.0

40 % ispitanika smatra da su njihove porodice boljeg finansijskog stanja (bogatije) od drugih. Oko polovina (53 %) smatraju da su jednako „bogati“ kao i druge porodice koje poznaju, dok samo nekih 7 % smatraju da su mnogo siromašniji.

Sa druge strane, upitani da se uporede sa drugim oso-bama svojih godina: Da li imaš više, jednako ili manje novca (džeparac + pokloni + vlastita zarada, itd.) za trošiti, oko četvrtina ispitanika smatra da imaju više nego njihovi vršnjaci. Istovremeno, jedna desetina ispitanika smatra da imaju manje od vršnjaka, dok većina (61,5.%) smatra da imaju isto koliko i vršnjaci.


Zaposlenost očeva

Zaposlenost majki

Poređenje materijalnog statusa porodice ispitanika sa drugim porodicama [1.14]

Tabela 1.2.2.

Tabela 1.2.3.

Tabela 1.2.4.

Validni

Ukupno

Validni

Ukupno

Validni

Nezaposlen

Zaposlen

Drugo

Ukupno

Nema odgovora

Nezaposlen

Zaposlen

Drugo

Ukupno

Nema odgovora

Mnogo bolji

Bolji

Djelimično bolji

Jednaki

Djelimično lošiji

Lošiji

Mnogo lošiji

Ukupno

Frekvencija

416

1.574

105

2.095

54

2.149

Frekvencija

888

1.160

54

2.102

47

2.149

Frekvencija

112

337

376

1.142

128

39

15

2.149

%

19.4

73.2

4.9

97.5

2.5

100

%

41.3

54.0

2.5

97.8

2.2

100.0

%

5.2

15.7

17.5

53.1

6.0

1.8

0.7

100.0

Validni %

19.9

75.1

5.0

100.0

Validni %

42.2

55.2

2.6

100.0

Validni %

5.2

15.7

17.5

53.1

6.0

1.8

0.7

100.0

Kumul. %

19.9

95.0

100.0

Kumul. %

42.2

97.4

100.0

Kumul. %

5.2

20.9

38.4

91.5

97.5

99.3

100.0

17

Poređenje materijalnog statusa ispitanika sa drugom djecom

Emocionalna podrška od strane roditelja [2.1.3]

Tabela 1.2.5.

Tabela 1.3.1.

Validni

Validni

Ukupno

Mnogo bolji

Bolji

Djelimično bolji

Jednaki

Djelimično lošiji

Lošiji

Mnogo lošiji

Ukupno

Neslažem se

Donekle se ne

slažem

Ni jedno ni drugo

Donekle se slažem

Potpuno se slažem

Ukupno

Nedostaju podaci

Frekvencija

57

185

327

1.321

153

81

25

2.149

Frekvencija

31

32

22

244

1.812

2.141

8

2.149

%

2.7

8.6

15.2

61.5

7.1

3.8

1.2

100.0

%

1.4

1.5

1.0

11.4

84.3

99.6

0.4

100.0

Validni %

2.7

8.6

15.2

61.5

7.1

3.8

1.2

100.0

Validni %

1.4

1.5

1.0

11.4

84.6

100.0

Kumul. %

2.7

11.3

26.5

87.9

95.1

98.8

100.0

Kumul. %

1.4

2.9

4.0

15.4

100.0

1.3. Odnos sa roditeljima

S obzirom na specifičnu ulogu roditelja u odgoju djece, i njihov doprinos u prevenciji prijestupničkog ponašanja djece, učenici su pitani i nekoliko specifič-nih pitanja o roditeljima. Pored pitanja o tome da li dijete od roditelja dobija emocionalnu podršku, pita-

nja su se odnosila i na to koliko djece živi bez jednog roditelja (zbog smrti ili razvoda), da li u porodici ima zloupotrebe alkohola/droge, te da li među roditeljima ima nasilja.


Kada je u pitanju emocionalna podrška, većina uče-nika (96 %) izjavljuje da relativno lako dobije emo-cionalnu podršku od roditelja. Istovremeno, postoji jedan mali broj djece, njih 4 %, koji takvu podršku teško ili nikako dobiju.

Analizirajući kvantitativni sastav porodice, može se reći da većina djece živi u integralnoj porodici, u

Smrt oca/majke [2.4.1]

Djeca koja su doživjela razvod roditelja [2.4.6]

Djeca čiji roditelji imaju problem sa alkoholom ili drogom [2.4.3]

Tabela 1.3.2.

Tabela 1.3.3.

Tabela 1.3.4.

Validni

Nedostaju podaci

Total

Validni

Ukupno

Validni

Ukupno

NE

DA

Ukupno

Nema odgovora

NE

DA

Ukupno

Nema odgovora

NE

DA

Ukupno

Nema odgovora

Frekvencija

2.074

70

2.144

5

2.149

Frekvencija

1.985

158

2.143

6

2.149

Frekvencija

2.077

66

2.143

6

2.149

%

96.5

3.3

99.8

0.2

100.0

%

92.4

7.4

99.7

0.3

100.0

%

96.6

3.1

99.7

0.3

100.0

Validni %

96.7

3.3

100.0

Validni %

92.6

7.4

100.0

Validni %

96.9

3.1

100.0

Kumul. %

96.7

100.0

Kumul. %

92.6

100.0

Kumul. %

96.9

100.0

smislu da su oba roditelja živa. Naime, samo 3,3 % učenika prijavljuju da im jedan od roditelja nije više među živima. Sa druge strane, nešto veći broj djece, njih 7,4 % prijavljuju da su roditelji razvedeni.

Također, vrlo mali procenat (3,1 %) djece prijavljuje da roditelji (majka ili otac) imaju problem sa korište-njem alkohola ili droga.

19

Djeca koja su doživjela nasilje među roditeljima [2.4.4] Tabela 1.3.5.

Validni

Nedostaju podaci

Ukupno

NE

DA

Ukupno

Nema odgovora

Frekvencija

2.031

113

2.144

5

2.149

%

94.5

5.3

99.8

0.2

100.0

Validni %

94.7

5.3

100.0

Kumul. %

94.7

100.0

Istovremeno, nešto veći broj djece (5,3 %) prijavljuju da su iskusili ozbiljno nasilje među roditeljima.

1.4. Škola

Drugi važni agent u prevenciji prijestupništva mladih jeste škola. Stoga su djeca pitana i o svom odnosu prema školi i školovanju.

Interesantno je da jedna petina učenika nije saglasna sa stavom „sviđa mi se moja škola“. Istovremeno, samo jednoj desetini škola ne bi nedostajala. To prak-

Kada bi morao preseliti nedostajala bi ti škola? [3.1.1] Tabela 1.4.1.

Validni

Ukupno

Potpuno se ne slažem

Donekle se ne slažem

Donekle se slažem

Potpuno se slažem

Ukupno validni

Nema odgovora

Frekvencija

162

90

631

1.260

2.143

6

2.149

%

7.5

4.2

29.4

58.6

99.7

0.3

100.0

Validni %

7.6

4.2

29.4

58.8

100.0

Kumul. %

7.6

11.8

41.2

100.0

tično znači da polovina onih kojima se škola ne sviđa ipak smatra da bi im škola nedostajala. S obzirom na to da ne vole svoju školu, pretpostavka je da je to „nedostajanje“ više povezano za prijatelje vršnjake, nego za samu školu.


Volim svoju školu [3.1.3]

Ako bi se preselio u drugi grad, koliko bi ti nedostajao omiljeni nastavnik? [3.2]

Tabela 1.4.2.

Tabela 1.4.3.

Validni

Ukupno

Validni

Ukupno

Potpuno se ne slažem

Donekle se ne slažem

Donekle se slažem

Potpuno se slažem

Ukupno validni

Nema odgovora

Nimalo

Ne puno

Samo malo

Malo više

Prilično

Puno

Ukupno

Nema odgovora

Frekvencija

200

222

748

973

2.143

6

2.149

Frekvencija

231

169

472

253

483

531

2.139

10

2.149

%

9.3

10.3

34.8

45.3

99.7

0.3

100.0

%

10.7

7.9

22.0

11.8

22.5

24.7

99.5

0.5

100.0

Validni %

9.3

10.4

34.9

45.4

100.0

Validni %

10.8

7.9

22.1

11.8

22.6

24.8

100.0

Kumul. %

9.3

19.7

54.6

100.0

Kumul. %

10.8

18.7

40.8

52.6

75.2

100.0

Upitani o svom odnosu prema omiljenom nastavniku, relativno mali broj učenika (21,4 %) izjavljuje da im je važno šta njihov omiljeni nastavnik misli o njima. Ipak, značajan broj učenika (oko 40,0 %) smatra da bi im, u slučaju selidbe, nedostajao njihov omiljeni nastavnik.

U skladu sa ranije provedenim istraživanjima (ISRD2), ne iznenađuje činjenica da učenici izuzetno visoko cijene svoje ostvarene rezultate u školi. Naime, 7 od 10 učenika smatraju da su natprosječni. Vrlo mali broj učenika, njih 2 % smatraju da su ispodpro-sječni, dok 3 od deset učenika smatra da se njihova školska dostignuća imaju smatrati prosječnim.

21

Koliko ti je važno šta tvoj omiljeni nastavnik misli o tebi?

Samoprocjena školskog uspjeha – Koliko si uspješan u školi?

Tabela 1.4.4.

Tabela 1.4.5.

Validni

Ukupno

Validni

Ukupno

Potpuno nevažno

Poprilično nevažno

Pomalo nevažno

Pomalo važno

Poprilično važno

Vrlo važno

Ukupno

Nema odgovora

Loš

Puno ispod prosjeka

Ispod prosjeka

Prosječan

Iznad prosjeka

Puno iznad prosjeka

Odličan

Ukupno validni

Nema odgovora

Frekvencija

238

110

110

475

514

691

2.138

11

2.149

Frekvencija

9

8

26

636

414

374

667

2.134

15

2.149

%

11.1

5.1

5.1

22.1

23.9

32.2

99.5

0.5

100.0

%

0.4

0.4

1.2

29.6

19.3

17.4

31.0

99.3

0.7

100.0

Validni %

11.1

5.1

5.1

22.2

24.0

32.3

100.0

Validni %

0.4

0.4

1.2

29.8

19.4

17.5

31.3

100.0

Kumul. %

11.1

16.3

21.4

43.6

67.7

100.0

Kumul. %

0.4

0.8

2.0

31.8

51.2

68.7

100.0


2.1. Nasilno prijestupništvo

Pitanja koja se odnose na prijestupničke oblike ponašanja maloljetnih osoba predstavljaju centralni i osnovni dio istraživanja metodom samoprijavljiva-nja. Ova grupa pitanja ne obuhvata sve oblike koji se detektuju u ponašanjima maloljetnika, već samo izdvojene fenomene koji najčešće vrši ova starosna kategorije društva, odnosno oblike koji po svojim štetnim posljedicama ili opasnim oblicima radnje izvršenja predstavljaju prioritet ne samo istraživač-kog već i sveukupnog društvenog djelovanja. Dakle, istraživanjem su obuhvaćeni sljedeći oblici prijestup-ničkog ponašanja: nasilno prijestupništvo, imovinsko prijestupništvo, grupno prijestupništvo, cyber prije-stupništvo i prijestupništvo vezano uz droge.

2. Prijestupništvomaloljetnika

Nasilno prijestupništvo u ovom istraživanju obuhvata tri oblika ponašanja i to nošenje oružja, povreda dru-ge osobe i nasilje nad životinjama. Pitanja su postav-ljena na slijedeći način:

“Da li si nosio oružje, kao što su palica, nož, pištolj ili lanac?” (varijabla 7.1.19.),

“Da li si pretukao nekoga ili povrijedio nekoga sa palicom ili nožem?” (varijabla 7.1.23.)

“Da li si namjerno povrijedio životinju?” (varijabla 7.1.29.).

Sva navedena pitanja postavljena su kroz dva oblika prevalencija i to “ikada u životu” i “u zadnjih dva-naest mjeseci”. Osnovni razlog propitivanja razlika između prevalencija „ikada u životu“ i „u zadnjih dvanaest mjeseci“ jeste da se provjeri da li učestalost u prijestupništvu mladih postaje manja kao rezultat odrastanja. U narednim tabelama, a u procentualnim omjerima, prikazani su prikupljeni i obrađeni podaci o nasilnim oblicima prijestupništva.

Uočljivo je, kada se posmatraju podaci o oblicima nasilnog prijestupništva u prethodnom životu prika-zani u tabeli tabeli 2.1.1. da se nasilje nad životinjama pojavljuje kao najčešći oblik ove grupe prijestupnič-kog ponašanja, pri čemu potvrdan odgovor daje svaki dvadeseti ispitanik, odnosno 5 % od ukupnog uzorka. Iako se može steći dojam da je mali broj respondena-ta potvrdilo ovakvo ponašanje, kada se uzme u obzir da je prosječan broj učenika u odjeljenjima između 20 i 25 učenika, lako se ističe zaključak da se može reći da gotovo u svakom odjeljenju je najmanje jedan učenik učestvovao u namjernom povređivanju neke životinje. Pored navedenog ponašanja, slično se može zaključiti i za nošenje oružja. Najmanji broj je respon-denata koji prijavljuju napad na drugu osobu. Radi se o najtežem obliku nasilnog ponašanja, pa je razumlji-vo da mu je sklon najmanji broj učenika. Generalno posmatrano, učenici završnih razreda osnovne škole u RS prijavljuju rjeđe sudjelovanje u prijestupničkom ponašanju. To je naročito izraženo kod nasilja nad životinjama, gdje je prevalencija prijestupničkog ponašanja mladih u RS tri puta manja.

U tabeli 2.1.2. iskazani su podaci o prevalencijama na-silnih oblika prijestupništva koji respondenti (samo)prijavljuju da su se desili u posljednjih dvanaest mjeseci. Tako, kao i u prethodnoj tabeli, najveći broj je učenika koji su učestvovali u nasilju nad životinja-ma, zatim nošenju oružja, te napadu na drugu osobu. Može se reći da je uočljivo manji broj respondenata

Prevalencija (bilo kada u životu) - % odgovora „Da“

Tabela 2.1.1.

FBiH (N=1.325)

RS (N=757)

Oružje

3.6

1.8

Napad

1.2

0.4

Nasilje nadživotinjama

5

1.1

23

2.2. Grupno prijestupništvo (grupne tuče)

2.3. Imovinskoprijestupništvo

Prevalencija (u posljednjih 12 mjeseci) - % odgovora „Da“

Prevalencija %

Tabela 2.1.2.

Tabela 2.2.1.

FBiH (N=1.325)

RS (N=757)

RS (N=757)

FBiH (N=1.325)

Oružje

3

2.4

Grupna tuča(bilo kada u životu)

3.2

8.1

Napad

0.6

0.9

Grupna tuča(prošle godine)

2.8

7.2

Nasilje nadživotinjama

4.2

1.6

koji potvrđuju oblike nasilničkog ponašanja u posljed-njoj godini u odnosu na broj onih koji potvrđuju ovo ponašanje “ikada u životu”. Razlika je posebno uočlji-va kod najtežeg oblika ponašanja, odnosno napada i povrede druge osobe, što može značiti da je veći broj učenika svim oblicima nasilja, a posebno ovome, bio sklon u mlađoj dobi.

Kao poseban oblik protivpravnog ponašanja maloljet-nika, istraživanjem je obuhvaćena i pojava grupnih tuča kao grupno prijestupništvo. Ova pojava se ispiti-vala kroz sljedeće pitanje: “Da li si učestvovao u gru-pnoj tuči na fudbalskom stadionu, na ulici ili nekom drugom javnom mjestu?”. I ovo pitanje je koncipirano kroz dvije opcije, “ikada u životu” i “u posljednjih dvanaest mjeseci” (varijable 7.1.21. i 7.1.22.).

Grupna tuča očigledno predstavlja pojavu koja je pri-lično učestala u populaciji učenika obuhvaćenih istra-živanjem. Prema iskazanim podacima u tabeli 2.2.1. primjetno je da u FBiH 8,1 % respondenata (ili svaki dvanaesti učenik) bilo kada u životu, odnosno 7,2 % respondenata (ili svaki četrnaesti učenik) u prošloj godini, prijavljuje da je učestvovao u ovom nasilnom

grupnom ponašanju. U RS je situacija djelomično bolja, gdje otprilike svaki trideseti učenik sudjeluje u ovom obliku neprihvatljivog ponašanja.

Također, iako manji broj respondenata potvrđuje učešće u grupnim tučama u posljednjih dvanaest mje-seci, ipak mala razlika u omjeru nije dostatna da bi se moglo u zaključivanju kretati u pravcu značajnijeg smanjenja u obimu pojave.

Grupa imovinskih oblika prijestupništva predstav-ljena je kroz najveći broj protivpravnih ponašanja o čijem izvršenju su se izjašnjavali učenici obuhvaćeni istraživanjem, što je i razumljivo, s obzirom na to da su među registrovanim oblicima krivičnih djela koja su počinile maloljetne osobe najfrekventniji prije-stupi protiv imovine. Ovim istraživanjem imovinski prijestupi obuhvaćeni su kroz sljedećih osam pitanja: “Da li si koristio oružje, silu ili prijetnju silom da bi dobio novac ili stvari od nekoga? (varijabla 7.1.15.),

“Da li si pisao ili crtao po zidu, vozu, tramvaju ili auto-busu (grafiti)?” (varijabla 7.1.01.),

“Da li si nešto namjerno oštetio, kao npr. autobuska stanica, prozor, auto ili sjedište u autobusu ili vozu?” (varijabla 7.1.03.),

“Da li si ukrao nešto iz prodavnice?” (varijabla7.1.05.), “Da li si provalio u neku zgradu da bi nešto ukrao?” (varijabla 7.1.07.),

“Da li si ukrao biciklo?” (varijabla 7.1.09.),

“Da li si ukrao motor ili auto?” (varijabla 7.1.11.),

“Da li si ukrao nešto sa ili iz auta?”(varijabla 7.1.13.),

“Da li si ukrao nešto od nekoga bez sile ili prijetnje?” (varijabla 7.1.17.).

Odgovori na pitanja postavljeni su isto kao i kod pret-hodne grupe pitanja o nasilničkim oblicima prijestu-pništva („ikada u životu“ i „u posljednjih 12 mjeseci“).

Kada se posmatra činjenje imovinskih prijestupa to-kom života, mogu se razlikovati tri grupe ponašanja. U grupi ponašanja sa najmanjim frekvencijama (do 1 %) nalaze se krađa auta, krađa bicikla, zatim provala,


Prevalencija (bilo kada u životu) (%)

Prevalencija (prošle godine) (%)

Tabela 2.3.1.

Tabela 2.3.2.

RS (N=758)

FBiH (N=1.326)

RS (N=758)

FBiH (N=1.326)

Krađa

1.1

2.3

Krađa

0.5

1.1

Provalau auto

0.9

1

Provalau auto

0.3

0.5

Krađaauta

0.8

0.5

Krađaauta

0.3

0.2

Krađa bicikla

0.7

0.6

Krađa bicikla

0.3

0.3

Provala

0.7

0.7

Provala

0.3

0.2

Krađa u prodavnici

2.6

3.3

Krađa u prodavnici

1.8

2.1

Vandali- zam

2.4

5.2

Vandali- zam

1.7

4.4

Grafiti

11.1

16.8

Grafiti

10.3

14.5

Iznuda

1.3

1

Iznuda

0.7

0.3

te provala u automobil i iznuda. Ponašanja druge gru-pe su iskazana sa umjerenim brojem iskaza (do 5,2 %) su krađa, zatim krađa u prodavnici, te u ovoj grupi najfrekventnije označen vandalizam. Imovinski prije-stup koji je označen kao najčešći oblik protivpravnog ponašanja u ispitivanom uzorku je pisanje grafita, što ukazuje na destruktivnost u svakodnevnom ponaša-nju izuzetno velikog broja učeničke populacije.

Podaci o ponašanjima koja su potvrđena da su uči-njena u posljednjih dvanaest mjeseci prikazana su u tabeli 2.3.2. Primjetno je da se ponavljaju prevalencije u omjerima koje su iskazane kroz podatke o broju učenika koji prijavljuju imovinske prijestupe uopće u životu, da se slično kao i kod nasilnih oblika prijestu-pništva, i svi imovinski prijestupi iskazuju u manjim frekvencijama. Kao što je primjetno, za veći broj imovinskih prijestupa sa godinama dolazi do smanje-nja u vršenju ovih radnji, iz čega možemo indicirati mogućnost manje zainteresovanosti za imovinske prijestupe nakon početnih ekperimentisanja u ranijoj starosnoj dobi. Istovremeno, podaci se mogu tumačiti i na način da su u različite oblike imovinskih prije-stupa (kao uostalom i nasilne oblike) ipak uključene i osobe mlađe starosne dobi, od one koja se ne samo registruje u zvaničnim evidencijama, nego i očekuje u javnosti uopće. Nalazi prikazani u ovom dijelu u direktnoj su suprotnosti sa zvaničnim statistikama organa formalne socijalne kontrole, prema kojem više od 70 % maloljetničkog prijestupništva zapravo imovinsko prijestupništvo.1

1 Vidjeti izvještaje Agencije za statistiku BiH – “BiH u brojevima”, dostupno na:

http://www.bhas.ba/tematskibilteni/TB_BiH_u_brojevima_2016_BS.pdf .

(v. str 105)

2 Relevin je nepostojeća „droga“ čije ukliučivanje u istraživanje ima cilj da

provjeri da li, i u kojoj mjeri, učenici završnih razreda osnovnih škola lažu o

korištenju droga. U FBiH 0,3 % ispitanika prijavljuje (laže) da su koristili ovu

„drogu“, dok je taj procenat nešto veći (0,5 %) u RS.

2.4. Cyber prijestupništvo

Prijestupničko ponašanje na internetu ili uz upo-trebu kompjutera, često u literaturi nazvano cyber prijestupništvo, i ovim istraživanjem se pokazuje kao najfrekventniji oblik prijestupničkog ponašanja među maloljetnicima. Tako, formulisanim pitanjem “Da li si nelegalno skinuo muziku ili filmove sa interneta?” (varijabla 7.1.25.), uz identične opcije odgovora kao u ostalim pitanjima o prijestupništvu, te također u opcijama “bilo kada u životu” i “u posljednjih dvana-est mjeseci”, dobiveni su podaci koji su prikazani u tabeli 2.4.1.

Nezakonito preuzimanje audio i/ili video sadrža-ja sa interneta predstavlja ponašanje koje (samo)prijavljuje svaki peti respondent u FBiH i svaki osmi respondent u RS. I pored činjenice da je u samom pitanju navedeno da se radi o nelegalnoj (nezakoni-toj, nedozvoljenoj) radnji veliki broj učenika potvr-đuje ovo ponašanje. Može se osnovano pretpostaviti da bi omjer u izvršiocima ovog prijestupa bio i veći

25

Prevalencija (bilo kada u životu) - % Tabela 2.5.1.

RS (N=757)

FBiH (N=1.325)

Upotreba „teških droga“

0.4

0.8

Upotreba „lakih droga“

0.7

0.7

Upotreba relevina

0.5

0.3

Upotreba hašiša

2.3

2.4

Upotreba alkohola

29.1

27.5

Dilanjedroge

0.7

1

2.5. Prijestupništvovezano uz droge

Prevalencija % Tabela 2.4.1.

RS (N=757)

FBiH (N=1.325)

Nezakonito preuzimanje(bilo kada u životu)

12.8

19.2

Nezakonito preuzimanje (prošle godine)

12.5

18.3

Istraživanjem prijestupništva maloljetnika metodom samoprijavljivanja obuhvaćena su i ponašanja kao što su konzumiranje alkohola i zloupotreba opojnih droga. Tako, kroz šest odvojenih pitanja ispitana je upotreba alkohola i droga, kao i učestvovanje u rasturanju opojnih droga među populacijom učenika osnovnih škola obuhvaćenih istraživanjem. Pitanja su glasila:

“Da li si ikada prodavao drogu ili pomogao nekome ko prodaje drogu?” (varijabla 7.1.27.),

“Da li si ikad konzumirao alkohol?” (varijabla 8.1.1.),

“Da li si ikada koristio kanabis (kanabis / marihuana / hašiš)?” (varijabla 8.2.1.),

“Da li si kad koristio Relevin?” (varijabla 8.3.1.),2

“Da li si ikad koristio XTC, LSD, spid, amfetamine ili slične droge?” (varijabla 8.4.1.),

“Da li si ikad koristio heroin, kokain ili krek?” (varija-bla 8.5.1.).

U tabeli 2.5.1. prikazani su podaci o prevalencijama ponašanja bilo kada u životu u vezi sa alkoholom i opojnim drogama. Očekivano, najveći je broj učeni-ka koji potvrđuju konzumiranje alkohola. Tako, čak 27,5 % u FBiH (ili više od svakog četvrtog učenika), odnosno 29,1 % (ili skoro svaki treći) prijavljuje kon-zumiranje alkoholnih pića. Svakako, značajno manji broj je onih koji potvrđuju upotrebu opojnih droga, pri čemu se izdvaja kategorija onih koji priznaju upotrebu hašiša, njih 2,4 % u FBiH, tj. 2,3 % u RS. Ispod jednog procenta su respondenti koji prijav-ljuju upotrebu “teških droga” kao heroin, kokain ili krek (0,8 %), zatim “lakih droga” kao XTC, LSD, spid, amfetamini i slično (0,7 %). Anketom je obuhvaće-no i pitanje o učešću u rasturanju odnosno dilanju droga, na koje afirmativno odgovara 1 % ispitanika u FBiH, odnosno 0,7% u RS, što u procentima ne izgleda zabrinjavajuće, ali kada uzmemo da se radi o popu-laciji učenika završnih razreda osnovnih škola, onda su razlozi za zabrinutost itekako opravdani. Naime ukoliko se pretpostavi da se u školama upisuju po tri ili četiri odjeljenja djece određene generacije, može se konstatovati da u svakoj generaciji imamo po jednog učenika ili jednu učenicu, koji su uključeni u raspar-čavanje droge. To ukazuje na veću dostupnost droga, kao i rizik potencijalnog rasta stope korištenja droga u osnovnim školama.

U varijablama koje su imale opcije odgovora o pre-valencijama u posljednjih dvanaest mjeseci, omjeri učešća u radnjama se ne razlikuju značajnije od podataka o ispoljenim ponašanjima u čitavom životu. Tako, upotreba alkohola je najučestalije ponašanje, zatim upotreba hašiša, a ostala ponašanja se bilježe u omjerima manjim od 1 %. Na osnovu prikazanog, može se konstatovati da većina konzumenata alko-hola ili droga, kao i učenici koji učestvuju u dilanju

izostavljanjem riječi “nelegalno” jer je za očekivati da veliki broj učenika i starije i mlađe populacije uopće nije svjestan zabranjenosti djela s obzirom na to da je najveći dio sadržaja koji se preuzimaju sa interneta izvan zaštite prava autora. Razlike u počinjenju ovog djela zanemarivo je manje u pogledu izvršenja u po-sljednjih dvanaest mjeseci u odnosu na izvršenje bilo kada u životu. To indicira aktuelnost problema, koji ne gubi na obimu sa odrastanjem maloljetnika.


Prevalencija (U zadnjih godinu/mjesec dana) - % Tabela 2.5.2.

RS (N=757)

FBiH (N=1.325)


0.4

0.8


0.5

0.6

Upotreba hašiša

1.5

2

Upotreba alkohola

22.1

18.8

Dilanjedroge

0.4

0.5

droga, sa tim oblicima ponašanja nastavljaju iako su ih eventualno učinili i tokom života prije posljednjih dvanaest mjeseci.

2.6. Prijestupništvo i godine i spol respondenata

2.7. Prijestupništvo i implikacije za prevenciju - preporuke

Detaljan prikaz distribucije različitih oblika prijestup-ničkog ponašanja razdijeljen prema godinama i spolu respondenata za FBiH i RS je dat u Annex-u (tabele 8.3, 8.4, 8.5, 8.6). Analiza dobivenih rezultata navodi na nekoliko interesantnih zaključaka.

Kada je u pitanju odnos prijestupništva i uzrasta (go-dina respondenta), može se konstatovati sljedeće:

1. Već učenici sedmih razreda, odnosno učenici uzra-sta 12 i 13 godina sudjeluju u različitim oblicima prijestupničkog ponašanja.

2. S obzirom na to da je većina respondenata uključe-nih u istraživanje uzrasta od 13 do 15 godina, tako je najveći broj učenika samoprijavljenih prijestu-pnika upravo te dobi.

3. Najčešće učenici osmih razreda prijavljuju sudjelo-vanje u prijestupničkom ponašanju. Izuzetno, kao što je to slučaj kod alkohola, nošenje oružja, ili ne-zakonito preuzimanje sadržaja sa interneta, radi se o oblicima prijestupničkog ponašanja koje najčešće vrše učenici devetih razreda.

Kada je u pitanju odnos prijestupništva i spola respondenata, važno je podsjetiti da se u zvaničnim evidencijama, osobe ženskog spola pojavljuju sa sudjelovanjem ne većim od 10 %. Istovremeno, uvriježeno je mišljenje da je prijestupništvo, u pravi-lu, „muška“ stvar. Nalazi ovog istraživanja, međutim, potpuno su drugačiji od uobičajenih očekivanja laičke i stručne javnosti. U ovom istraživanju je konstatova-no sljedeće:

1. Djevojčice završnih razreda osnovnih škola u Bosni i Hercegovini su uključene u gotovo sve oblike prijestupništva. Izuzetak predstavljaju korištenje „lakih droga“ i rasparčavanje droge u RS.

2. Kod određenih oblika prijestupničkog ponašanja, djevojčice ravnomjerno participiraju sa dječacima. Radi se o konzumiranju alkohola i teških droga u FBiH, odnosno krađama, konzumiranju alkohola i nasilju prema životinjama u RS.

3. U ostalim oblicima prijestupničkog ponašanja dje-vojčice značajno participiraju u omjerima 1:2 do 1:5 sa dječacima, što značajno prelazi omjer od 1:10, koji je uobičajen u postojećem mišljenju stručne i laičke javnosti, kao i u zvaničnim evidencijama (Vidjeti izvještaje Agencije za statistiku BiH – Bosna i Hercegovina u brojkama).

Prethodno izvršene analize u vezi sa ispitivanim prijestupničkim oblicima ponašanja ukazale su na temeljne pokazatelje fenomenologije karakteristične za populaciju učenika u odabranom uzorku osnovnih škola u Bosni i Hercegovini. U pogledu na pojavne oblike sa elementima nasilja istaknuto je da se nasilje nad životinjama pojavljuje kao najčešći oblik ove grupe prijestupničkog ponašanja u FBiH, a nošenje oružja u RS.

U grupi ispitivanih ponašanja čije su radnje usmje-rene na ostvarivanje nekog oblika imovinske koristi odnosno kojima se ugrožava ili povređuje tuđa imo-vina, kao najučestaliji oblici ističu se pisanje grafita i vandalizam. Ovi podaci sugerišu da se može izvesti opći zaključak o destruktivnosti u svakodnevnom po-našanju izuzetno velikog broja učeničke populacije. Prikazom rezultata istraživanja ukazano je i na oblike koji su prisutni u umjerenijem obimu, a tu se prije

27

svega misli na krađe, te krađe iz prodavnice. Kada je u pitanju učestvovanje u grupnim tučama, a prema dobivenim rezultatima, ovaj oblik predstavlja pojavu koja je prilično učestala u učeničkoj populaci-ji. Tako, ranije su istaknuti pokazatelji za FBiH prema kojima je svaki dvanaesti učenik bilo kada u životu, odnosno svaki četrnaesti učenik u prethodnoj godini, barem jedan put učestvovao u ovom zabranjenom po-našanju. Sa druge strane, u RS, svaki trideseti učenik je sudjelovao u grupnim tučama, bez obzira na to da li se pitanje odnosi na „ikada u životu“ ili „u proteklih dvanaest mjeseci“. Praktično, u FBiH 2-3 učenika po odjeljenju, a u RS jedan učenik po odjeljenju, sudjelu-ju u grupnim tučama.

Posebno zabrinjavajući su pokazatelji o (samo)prijav-ljenim slučajevima nezakonitog preuzimanja audio i/ili video sadržaja sa interneta. Ovaj oblik protivprav-nog ponašanja bilježi se kod svakog petog respon-denta uključenog u istraživanje u FBiH, odnosno kod svakog osmog učenika u RS, što predstavlja veliki broj učenika koji potvrđuje sudjelovanje u ovakvom obliku protivpravnog ponašanja. Uprkos uvriježenom mišljenju „da svi to rade“, ovdje valja podsjetiti da su krivična djela iz ove oblasti definisana u krivičnom zakonodavstvu u BiH, a za njih je propisana kazna zatvora u trajanju do 3 godine.

U grupi varijabli koje se odnose na zloupotrebu sup-stanci, kako se i moglo očekivati, u najvećem obimu se potvrđuje konzumiranje alkohola. Rezultati poka-zuju da tri od deset učenika prijavljuju konzumiranje alkoholnih pića. Podatak koji smatramo potrebnim istači iz ove grupe ponašanja odnosi se na upotrebu kanabisa, pri čemu ovo ponašanje prijavljuje je-dan od četrdeset učenika. Iz ove grupe zabranjenih ponašanja vrijedan je pažnje i podatak o prevalenciji rasparčavanja, odnosno dilanja, droga, koje potvrđu-je 1 od 100 ispitanika. Ovaj nalaz može izgledati ne posebno zabrinjavajući. Ipak, potrebno je naglasiti da u generaciji bude oko 100 učenika (u tri ili četiri odje-ljenja), pa ovaj podatak znači da u svakoj generaciji imamo po jednog „dilera“ droge. Zato se ovaj podatak ne smije zanemariti, odnosno potrebno je ovoj pojavi posvetiti posebnu pažnju.

Ukrštanjem varijabli koje se odnose na prijestupničke oblike ponašanja sa varijablama koje se odnose na osnovne sociološke i biološke karakteristike učeničke populacije obuhvaćene istraživanjem dobiveni su rezultati na koje je još jedan put potrebno ukazati, a koji su od značaja za poduzimanje preventivnih ak-tivnosti u školama. Naime, kada su u pitanju razredi, valja konstatovati da učenici počinju sa vršenjem prijestupničkih ponašanja već u sedmim razredima. Moguće je, iako to nije bilo moguće obuhvatiti ovim istraživanjem, da se uključivanje u takva ponašanja

dešava i ranije (u petim ili šestim razredima). U vezi s tim, čini se potpuno opravdanim da se sa preventiv-nim aktivnostima u osnovnim školama u Bosni i Her-cegovini počne već u petom ili šestom razredu. Iako je teško praviti razliku među oblicima prijestupniš-tva, jer svaki sa sobom nosi određene specifičnosti i probleme, čini se da je preventivnim aktivnostima u FBiH najprije potrebno adresirati korištenje alkohola, pisanje grafita, vandalizam, nošenje oružja, nezakoni-to preuzimanje sadržaja sa interneta i vršenje nasilja nad životinjama. U RS, sa druge strane, akcenat bi morao biti stavljen na konzumiranje alkohola, pisanje grafita i nezakonito preuzimanje sadržaja sa interne-ta.

Imajući u vidu sve učestalije prisustvo djevojčica svih uzrasta u svim oblicima prijestupničkog ponašanja, prilikom poduzimanja preventivnih aktivnosti jedna-ku pažnju posvetiti djevojčicama kao i dječacima. Generalno posmatrajući rezultate istraživanja, jasno je da postoji stvarna potreba da se uradi temeljna analiza politika i praksi kako bi se sagledao pro-blem maloljetničkog prijestupništva, te unaprijedili pristupi s ciljem prevencije svih oblika prijestupniš-tva, usmjeravajući aktivnosti na jasno definisane i ciljane grupe djece u riziku. Ovdje treba napomenuti i činjenicu da su odgojno-obrazovne institucije gotovo zanemarile svoju odgojnu ulogu, te težište svojih ak-tivnosti usmjerile na obrazovanje, izjednačavajući pri tom ponašanje djece i znanje, sa najvećim fokusom na ocjenu koja postaje apsolutni autoritet ne samo u školi već u porodici. Porodica ovakvim pristupom biva zloupotrebljavana i preuzima, pored svoje odgoj-ne uloge, i ulogu škole kao odgojne institucije, čime se narušava porodična homeostaza, i vrlo često dovodi do konfliktnih odnosa u porodici. Pored navedenog, postoji sve veća koncentracija siromašnih, nezapo-slenih i marginalizovanih porodica, te združivanjem svih faktora, kontrola nad djecom i adolescentima po-staje sve teža i/ili neadekvatna. Istovremeno, ponuda vanškolskih aktivnosti treba da se oplemeni i obogati sadržajima koji podrazumijevaju društvenu brigu i kontrolu. Isto tako, škole treba da mijenjaju svoj pristup u radu sa djecom kako bi školovanje i vrijeme provedeno u školi predstavljalo pozitivno iskustvo. Dakle, pored škole i roditelja, ovdje uglavnom misli-mo na organizovane vanškolske aktivnosti, kao što su učenje vještinama komunikacije, posebno nenasilne komunikacije i asertivni treninzi mogu da smanje procenat interpersonalnih konflikata i vrijeđanja. Iako mnoge druge studije i autori ukazuju na to da do određene granice učešće u riskantnim, antisocijalnim i delinkventim ponašanjima može da se posmatra kao „normalno“ za mlade, naročito mlade muškarce, jer većina mladih preraste ova ponašanja, iskustva u tom smislu treba da budu podložna nekom od oblika socijalne kontrole.


3. Viktimizacijamaloljetnika

Poseban segment istraživanja usmjeren je na priku-pljanje podataka o viktimizaciji maloljetnika, kojim se namjerava pokazati koliko je anketiranih učenika bilo žrtvom nekog prijestupničkog ponašanja, kojim obli-kom povrede ili ugrožavanja, da li je slučaj prijavljen nadležnim institucijama ili osobama te u kojim osta-lim okolnostima su se dešavali slučajevi viktimizacije. Analiza i prikaz podataka u ovoj fazi obrade rezultata istraživanja urađeni su na dva načina interpretacije. Prevalencija različitih oblika viktimizacije je prikaza-na kroz rezultate obrade podataka koji se odnose na okolnosti da li se viktimizacija desila bilo kada u živo-tu, da li se viktimizacija desila u posljednjih dvanaest mjeseci te da li je viktimizacija prijavljena. S druge strane, izvršen je prikaz viktimizacije kroz ukršta-nje sa drugim karakteristikama uzorka istraživanja a to su uzrast i godine, spol, zloupotreba supstanci, karakteristike mjesta viktimizacije te da li je izvršena uz neki od oblika diskriminacije.

3.1. Prevalencija različitih oblika viktimizacije

Prvi set pitanja kojima su se mjerili različiti oblici vik-timizacije formulisan je kroz sljedeću tezu i pitanje koje se ponavljalo prije svakog oblika viktimizacije: “Neke loše stvari su ti se možda dogodile. Pokušaj da se sjetiš: Da li su ti se desile neke od navedenih

stvari?”. Respondenti su odgovarali da li im se ikada u životu desilo nešto od sljedećeg:

1. “Neko je želio da mu daš novac ili nešto drugo (sat, cipele, mobitel) i prijetio ti ako to ne uradiš? ” (vari-jabla 4.1a.),

2. “Neko te je udario ili povrijedio - toliko da si morao posjetiti doktora?” (varijabla 4.1b.),

3. “Nešto ti je bilo ukradeno (knjiga, novac, mobilni telefon, sportska oprema, biciklo… )?” (varijabla 4.1c.),

4. “Neko ti je prijetio nasiljem ili počinio fizičko nasilje zbog tvoje religijske pripadnosti, jezika kojim go-voriš, boje tvoje kože, tvog društvenog ili etničkog porijekla ili iz sličnih razloga?” (varijabla 4.1d.),

5. “Da li te je neko nekad ismijavao ili ozbiljno uzne-miravao putem e-maila, razmjene poruka, u “chat” sobama, na nekoj web stranici ili putem sms-a?” (varijabla 4.1e.),

6. “Da li su te majka ili otac (ili maćeha ili očuh) ikada udarili, ošamarili ili gurnuli? (Uključujući i slučaje-ve kada je to bila kazna za nešto što si uradio.)?”(va-rijabla 4.1f.),

7. “Da li su te majka ili otac (ili maćeha ili očuh) ikada udarili nekom stvari ili jako udarili ili prebili (Uk-ljučujući i slučajeve kada je to bila kazna za nešto što si uradio.)?” (varijabla 4.1g.).

Prevalencija viktimizacije (bilo kada u životu) - % Tabela 3.1.1.

RS (N=758)

FBiH (N=1.326)

Psihičko mal-tretiranje od

strane roditelja

4.7

6.5

Fizičkokažnjavanje

29.2

31.4

IKT zlostavljanje

9.0

18.8

Zločin iz mržnje

2.0

5.7

Krađa

15.0

21.3

Napad

5.6

9.6

Razbojništvo

3.4

6.9

29

Prevalencija viktimizacije (u zadnjih godinu dana) - %

Stopa prijavljivanja viktimizacije - %

Tabela 3.1.2.

Tabela 3.1.3.

RS (N=758)

FBiH (N=1.326)

RS (N=758)

FBiH (N=1.326)


strane roditelja

1.7

5


strane roditelja

0

20.3


19.5

23.7


2.8

11.3

IKT zlostavljanje

7.1

16.7

IKT zlostavljanje

10.7

14.3

Zločin iz mržnje

1.7

4

Zločin iz mržnje

25.0

27.8

Krađa

12.5

18

Krađa

27.3

31.1

Napad

4.2

7.2

Napad

15.6

31.9

Razbojništvo

2.2

4.2

Razbojništvo

35.7

37.3

Prijavljene manifestacije povreda ili ugrožavanja anketiranih učenika prikazani su u procentualnim omjerima u tabeli 3.1.1. pri čemu se prema iskazanim podacima prevalencije različitih oblika viktimizacije mogu podijeliti u dvije kategorije, do 10 % i više od 10 % potvrđenih slučajeva. U prvu grupu spadaju razboj-ništvo, fizički napad, zločin iz mržnje, teško fizičko kažnjavanje od strane roditelja, a u RS i zlostavljanje putem informaciono-komunikacionih tehnologija. U drugu grupu spadaju krađa, zlostavljanje putem informaciono-komunikacionih tehnologija (u FBiH) te lakše fizičko kažnjavanje od strane roditelja. Generalno, najrjeđi oblik viktimizacije i u FBiH i u RS je zločin iz mržnje. U značajno većim omjerima prijavljeni su slučajevi fizičkog kažnjavanja od strane roditelja (približno svako treće dijete i u FBiH i u RS). Prilično veliki problem predstavljaju i krađe odnosno zlostavljanje putem informaciono-komunikacionih tehnologija.

Prevalencije viktimizacije koje su respondenti ozna-čili da su im se desile u posljednjih dvanaest mjeseci prikazane su u tabeli 3.1.2. Uočljivo je da je manji broj anketiranih učenika označio neki od oblika viktimi-zacije da mu se desio u posljednjih dvanaest mjeseci u odnosu na broj onih koji su to prijavili da im se desilo ikada u životu. Ovaj rezultat sugeriše da, kao i stopa prijestupništva, i stopa viktimizacije opada sa odrastanjem učenika.

Posljednji segment ispitivanja prevalencija različitih oblika viktimizacije proveden je kroz utvrđivanje ste-pena koje su žrtve prijavile nadležnim institucijama. Tako, uz svaki od oblika viktimizacije postavljeno je pitanje o ovoj okolnosti na način “Koliko je ovih sluča-jeva prijavljeno policiji?”. U tabeli 3.1.3. prikazani su statistički rezultati analize odgovora na ova pitanja.

Prema prezentiranim rezultatima, najviša stopa prijavljivanja viktimizacije i u FBiH i u RS je za razbojništvo, gdje svaki treći slučaj bude prijavljen. Sa druge strane, već na prvi pogled uočljivo je da je najmanja stopa prijavljivanja zabilježena kod oblika viktimizacije koji se potvrđuju u najvećim preva-lencijama (fizičko kažnjavanje, zlostavljanje putem informaciono-komunikacionih tehnologija i teškog kažnjavanja djece od strane roditelja). Zanimljivo je primijetiti da je stopa prijavljene viktimizacije značajno manja u RS, nego u FBiH. To naročito dolazi do izražaja kod teškog fizičkog kažnjavanja djece od strane roditelja, lakšeg kažnjavanja djece od strane roditelja, i fizičkih napada.

Implikacije:

Vodeći računa o svemu utvrđenom u vezi sa stopama viktimizacije kako na nivou „ikada u životu“ tako i „u zadnjih dvanaest mjeseci“ može se konstatovati da su preventivne aktivnosti naročito neophodne u pogledu


krađa, zlostavljanja putem informaciono-komuni-kacionih tehnologija, te lakše fizičko kažnjavanje od strane roditelja. Ne treba, međutim, zanemarivati važnost preventivnog djelovanja i u odnosu na ostale oblike viktimizacije.

Analiza podataka o stopi prijavljene viktimizacije, ukazuje nužno da se mora raditi na podizanju svijesti o važnosti prijavljivanja svih oblika viktimizacije, a naročito onih oblika koji se najčešće vrše, a najrjeđe prijavljuju. To su zlostavljanja putem informacio-no-komunikacionih tehnologija, te lakše i teže fizičko kažnjavanje od strane roditelja.

3.2. Viktimizacija i godine

3.3. Viktimizacija i spol

Ukoliko se dovedu u vezu rezultati analize viktimiza-cijskog iskustva i uzrasta žrtve i počinioca, dolazi se do interesantnih nalaza.

Posmatrajući pokazatelje analize ukrštanja podataka o uzrastu ispitanika koji su (samo)prijavili viktimiza-cijsko iskustvo primjetno je da je srednja vrijednost pokazatelja uzrasta žrtava kod svih oblika viktimi-zacije ispod dvanaest godina, osim kod viktimizacije putem informaciono-komunikacionih tehnologija u RS, gdje je žrtva u prosjeku starosti 12,11 godina. Okvirno, djeca u osnovnim školama u BiH bivaju viktimizirana već od devete godine. Ipak, najčešće se viktimizacija dešava kod djece uzrasta 10 i 11 godina. Zlostavljanje putem informaciono-komunikacionih tehnologija, kao specifična vrsta viktimizacije u vezi sa korištenjem mobitela i računara, razumljivo nastu-pa i najkasnije.

U istoj tabeli prikazani su i pokazatelji analize poda-taka o percepciji žrtava o uzrastu osoba koji su bili počinioci različitih oblika prijestupničkog ponašanja. Napominjemo, da istraživačkim instrumentom iz razumljivih razloga nisu prikupljani podaci o pro-cjeni starosti počinilaca zlostavljanja putem infor-maciono-komunikacijskih tehnologija, te uzrasta roditelja ili staratelja počinilaca fizičkog zlostavljanja. Tako, procjena o uzrastu počinilaca fizičkog napada je iskazana kroz srednju vrijednost koja se kreće od 13,4 godine u slučaju počinilaca fizičkih napada u RS, do 16,5 godina u slučaju počinilaca zločina iz mržnje. Također, valja konstatovati i da je percepcija učenika, koji prijavljuju neki od oblika viktimizacije, da su počinioci tih djela stariji od njih samih i to moglo bi se rekli značajno (u prosjeku tri do šest godina), što upućuje na neke tradicionalne obrasce ponašanja o maltretiranju mlađih od strane starijih učenika u osnovnim školama.

Viktimizacija i godine Tabela 3.2.1.

FBiH (N=1.325)

RS (N=757)

FBiH (N=1.325)

RS (N=757)


11.0

10.56

N/A

N/A

IKT zlostavljanje

11.72

12.11

N/A

N/A

Zločin iz mržnje

10

11.8

16.54

15.42

Napad

10.82

11.59

14.27

13.46

Razbojništvo

10.62

9.89

15.91

16.23

U dijelu izvještaja koji govori o spolu učenika koji su bili uključeni u prijestupničko ponašanje došlo se do zaključka da je prijestupništvo još uvijek uglavnom „muška stvar“. Također, konstatovano je i da djevoj-čice sve češće, a kod nekih oblika prijestupništva, naročito igraju veliku ulogu. U ovom dijelu rada, pre-zentirani su rezultati analize podataka o viktimizaciji i spolu žrtve i učinioca. Potrebno je napomenuti da je uzorak prema spolu približno izbalansiran, na način da su dječaci bili zastupljeni sa 51 % a djevojčice sa 49 %.

31

Viktimizacija i spol žrtve - FBiH

Viktimizacija i spol žrtve - RS

Razb

ojni

štvo

Razb

ojni

štvo

Nap

adN

apad

Krađ

aKr

ađa

Zloč

in iz

mrž

nje

Zloč

in iz

mrž

nje

IKT

zlost

avlja

nje

IKT

zlost

avlja

nje

Fizič

ko k

ažnj

avan

jeFi

zičko

kaž

njav

anje

Psih

ičko

mal

tret

iranj

ePs

ihičk

o m

altr

etira

nje

Grafikon 3.3.1.

Grafikon 3.3.2.

Primjetno je da su učenici muškog spola češće žrtve razbojništva i djelomično težeg fizičkog kažnjavanja od strane roditelja (samo u FBiH) i zločina iz mržnje (samo u RS). Sa druge strane, djevojčice su češće bile žrtve zlostavljanja putem informaciono-komunikacio-nih tehnologija. Približno isti broj viktimizovanih uče-nika oba spola bilježi se kod (samo)prijavljivanja fi-zičkog napada, krađe, zločina iz mržnje samo u FBiH) te lakšeg fizičkog kažnjavanja od strane roditelja.

Respondenti su bilježili i odgovore na pitanje o spolu učinilaca nekih od oblika kojima su viktimizovani. Tako, evidentno je da je većina respondenata koji su odgovorili na ova pitanja označila kao napadače oso-be muškog spola (sedam do osam od deset učinilaca su muškarci). Može se, dakle, konstatovati da je potvr-đena teza da su dječaci značajno uključeniji u radnje kojima se drugim učenicima nanosi šteta, međutim, sasvim jasno je da broj djevojčica koje se prijavljuju kao učinioci ovih ponašanja uopće nije zanemariv (Vidjeti grafikone 3.3.3. i 3.3.4.).

64.1

70.3

35.9

29.7

50.4

65.1

49.6

34.9

49.7

48.3

50.3

51.7

53.2

81.3

46.8

19.7

42.1

39.4

57.9

60.6

47.7

48.5

52.3

51.5

55.2

48.6

44.8

51.4

Žrtva ‒ M

Žrtva ‒ M

Žrtva ‒ Ž

Žrtva ‒ Ž


Viktimizacija i spol izvršioca - FBiH Viktimizacija i spol izvršioca - RSRa

zboj

ništ

vo

Razb

ojni

štvo

Nap

ad

Nap

ad

Zloč

in iz

mrž

nje

Zloč

in iz

mrž

nje

Grafikon 3.3.3. Grafikon 3.3.4.

84.680.8

15.419.2

78.7

85.7

21.3

14.3

73.6 72.7

26.4 27.3

Učinilac ‒ M Učinilac ‒ MUčinilac ‒ Ž Učinilac ‒ Ž

3.4. Viktimizacija i zloupotreba supstanci

U dijelu analiza o viktimizacijskim iskustvima uče-nika anketiranih škola, smatramo potrebnim izvršiti i ukrštenje prikupljenih podataka o viktimizaciji sa

podacima o korištenju i zloupotrebi supstanci unutar odabranog uzorka učenika. Tako, u tabeli 3.4.1. prika-zani su podaci iskazani kroz procente o viktimizacij-skom iskustvu razbojništva, fizičkog napada i zločina iz mržnje u kojime su viktimizovani osobe prijavile da su one same ili napadači bili pod uticajem alkoho-la i droga.

Viktimizacija i zloupotreba supstanci - % Tabela 3.4.1.

Žrtva pod uticajem alkohola

Učinilac pod uticajem alkohola

Žrtva pod uticajem droge

Učinilac pod uticajem droge

Zločin iz mržnje

6.8

0

18.9

33.3

4.1

0

13.5

8.3

Napad

6.5

11.9

12.3

11.9

1.6

2.4

5.7

2.4

Razbojništvo

6.6

11.5

27.5

15.4

7.7

7.7

20.6

11.5

Područje

FBiH

RS

FBiH

RS

FBiH

RS

FBiH

RS

33

Viktimizacija i mjesto - % FBiH Grafikon 3.5.1.

3.5. Viktimizacija i mjesto

Ukrštanjem podataka prema prethodno navedenom kriteriju dobili smo pokazatelje u kojima je očigledno da se uticaj i korištenje alkohola u značajno većim frekvencijama prijavljuju kod učinilaca nego kod žrtava oblika viktimizacije obuhvaćenih istraživa-njem. Tako, primjetno je da žrtve prijavljuju da su bile pod uticajem alkohola u približnim omjerima za sve oblike viktimizacije (od 6,5 % do 6,8 % u FBiH, od-nosno 11,5 % do 11,9 % u RS). Slika korištenja droga od iste kategorije respondenata je nešto drugačija, pri čemu je najveći broj onih koji su pod uticajem droge doživjeli razbojništvo (7,7 % i u FBiH i u RS). Sa druge strane, značajno je veći broj onih koji prijavljuju da su napad na njih izvršile osobe pod uticajem alkohola (od 12,3 % od 27,5 % u FBiH, odnosno 11,9 % do 33 % u RS) odnosno pod uticajem droga (od 5,7 % pa čak do 20,6 % u FBiH, odnosno od 2,4 % do 11,5 % u RS).

Iz rečenog proizlazi da je relativno mali broj viktimi-ziranih bio pod utjecajem alkohola ili droge u vrijeme viktimizacije. Istovremeno, čini se da alkohol igra određenu ulogu kada je u pitanju alkoholiziranost počinioca na način da je među počiniocima krivičnih djela koja se mogu opisati kao „zločin iz mržnje“ jed-na trećina alkoholizirana (u RS), a kod razbojništava nešto više od jedne četvrtine (u FBiH).

Sa stanovišta prevencije prijestupničkog ponašanja i viktimizacije, od posebnog je značaja znati na kojim se lokacijama i prostorima, prema prijavama učeni-ka, dešavaju incidenti u kojima se učenici povređuju ili ugrožavaju. U grafikonima 3.5.1. i 3.5.2. dovedeni su u vezu podaci o viktimizaciji razbojništvom, fizič-kim napadom i zločinima iz mržnje sa lokacijama na kojima se viktimizacija desila. U tu svrhu, poveznica je napravljena sa mjestima i lokacijama na kojima učenici najčešće borave ili u kojima se kreću.

Iz prikazanih rezultata analize može se nedvosmisle-no zaključiti da su prostori i prostorije u i oko škola mjesta koja učenici označavaju kao mjesta na kojima se navedeni oblici viktimizacije najčešće dešavaju. Imajući u vidu činjenicu da su škole i prostor oko škole mjesta na kojima djeca provode najviše vre-mena kada nisu u kućnom okruženju, ovaj podatak nije iznenađujući. Nakon toga, u slučaju sva tri oblika viktimizacije, slijede neprecizirana druga mjesta ili druga javna mjesta. Ostali prostori (klubovi, sredstva javnog prijevoza, tržni centri, sportski tereni, vlastita ili tuđa kuća), kao mjesta izvršenja štetnih ponašanja, prijavljuju se u značajno manjim omjerima. Izuzetke predstavljaju slučajevi fizičkog napada u FBiH, koji se

Škola

Klub

Javni prijevoz/transport

Šoping centar

Sportski teren

Drugo javno mjesto

Kod kuće

U tuđoj kući

Negdje drugo

27.5

4.4

3.3

1.1

3.3

19.8

4.4

2.2

34.1

43.9

1.6

0.8

0.8

7.3

13.8

10.6

1.6

19.5

39.2

1.4

2.7

4.1

6.8

18.9

1.4

4.1

0

Razbojništvo Napad Zločin iz mržnje


Viktimizacija i mjesto - % RS Grafikon 3.5.2.

Škola

Klub

Javni prijevoz/transport

Šoping centar

Sportski teren

Drugo javno mjesto

Kod kuće

U tuđoj kući

Negdje drugo

42.3

15.4

0

0

0

7.7

7.7

0

26.9

42.9

4.8

0

2.4

9.5

9.5

0

2.4

23.8

41.7

0

8.3

0

0

8.3

0

0

41.7

Razbojništvo Napad Zločin iz mržnje

prema 10,4 % (u RS 7,7 %) respondenata dešavaju u vlastitim kućama (odgovori na ovo pitanju sugerišu da respondenti pod ovim napadima podrazumijevaju fizičke napade od strane roditelja ili osoba s kojima žive) i RS zločini iz mržnje (8,3 %) i razbojništvo u klu-bovima (15,4 %).

3.6. Viktimizacija i diskriminacija

Podaci o različitim oblicima diskriminacije su dovedeni u vezu sa dva oblika viktimizacije, i to sa zlostavljanjem informaciono-komunikacionim teh-nologijama i zločinima iz mržnje. U tabelama 3.6.1. prikazani su rezultati analize podataka o prijavljenim oblicima viktimizacije spram oblika diskriminacije koji se inače najčešće pojavljuju. Tako, učenici su kroz anketu pitani da li su razlozi diskriminacije bili vjerske prirode, jezika, boje kože, socijalnog statusa, etničke pripadnosti ili drugačije političko ili društve-no mišljenje.

U FBiH, učenici koji su prijavili viktimizaciju kroz zlostavljanje uz upotrebu informaciono-komunikaci-onim tehnologijama, kao najčešće razloge diskrimina-cije navode vjerske razloge, zatim drugačije političko ili društveno mišljenje, te socijalni status. Ostali oblici diskriminacije značajno manje su označeni kod ovog oblika viktimizacije. U RS, međutim, kao razlog dis-kriminacije se kod ovog oblika viktimizacije najčešće navodi drugačije političko ili društveno mišljenje, socijalni status, pa tek onda vjerski razlozi.

Kada su u pitanju zločini iz mržnje, kao razlozi diskri-minacije u FBiH najčešće su prijavljeni vjerski razlozi, zatim diskriminacija po osnovu jezika, te socijalni status i drugačije političko ili društveno mišljenje. Isto tako, u RS, dominantni razlog diskriminacije kroz zločine iz mržnje jeste neki vjerski razlog, potom socijalni status. Ova dva razloga slijedi iznenađujući, treći, koji se navodi, a to je boja kože.

Primjetno je da u zajednici koja je pretrpjela i koja danas proživljava brojne oblike društvene destrukcije po osnovu vjerskih i nacionalnih netrpeljivosti i suko-ba zbog različitih društvenih i političkih mišljenja, i među populacijom učenika, ovi razlozi diskriminacije igraju veliku ulogu. Svakako, ne smije se zanemariti niti diskriminacija po osnovu socijalnog statusa, koje obavezuju sve nivoe društva zadužene za suprotstav-ljanje diskriminaciji da ove razloge istakne kao priori-tetne u planovima i programima za suprotstavljanje ovoj destruktivnoj društvenoj pojavi.

35

3.7. Viktimizacija i implikacije za prevenciju

Viktimizacija i diskriminacija FBiH- %

Viktimizacija i diskriminacija RS - %

Tabela 3.6.1.

Tabela 3.6.2.

IKT zlostavljanje

IKT zlostavljanje

Zločin iz mržnje

Zločin iz mržnje

Razlogdiskriminacije

Razlogdiskriminacije

Ne

68.9

89.2

94.6

82.2

93.8

73.4

Ne

83.6

92.5

95.5

79.1

95.5

68.7

Vjerski razlozi

Jezik

Boja kože

Socijalni status

Etnički

Drugačij(i)e spol/društ. mišljenje

Vjerski razlozi

Jezik

Boja kože

Socijalni status

Etnički

Drugačij(i)e spol/društ. mišljenje

Ne

45.9

86.5

94.6

87.8

94.6

87.8

Ne

41.7

91.7

83.3

75.0

100.0

91.7

Da

31.1

10.8

5.4

17.8

6.2

26.6

Da

16.4

7.5

4.5

20.9

4.5

31.3

Da

54.1

13.5

5.4

12.2

5.4

12.2

Da

58.3

8.3

16.7

25.0

0

8.3

U grupi ponašanja koja se označavaju u najmanjem obimu su zločini iz mržnje, teško fizičko kažnjavanje od strane roditelja i razbojništvo. U grupi ponašanja sa većim frekvencijama nalaze se slučajevi fizičkog kažnjavanja od strane roditelja, krađe, zlostavljanje putem informaciono-komunikacionih tehnologija, te fizički napadi.

Kada je u pitanju prijavljivanje doživljene viktimiza-cije, najmanja stopa prijavljivanja bilježi se u sluča-jevima viktimizacije koji se dešavaju najčešće. To su fizičko kažnjavanje, zlostavljanje putem informaci-ono-komunikacionih tehnologija i krađa. Istovreme-no, vrijedni pažnje su i rezultati koji pokazuju da je najviša stopa prijavljivanja kod oblika viktimizacije koji se rjeđe dešavaju. Takva je situacija sa fizičkim napadom, te zločinima iz mržnje.

Imajući u vidu učestalost oblika viktimizacije, i sa nji-ma povezanim praksama prijavljivanja, sa stanovišta prevencije nužno je:


a. preventivne aktivnosti usmjeriti prema smanjenju učestalosti oblika viktimizacije kao što su krađa, zlostavljanje putem informaciono-komunikacionim tehnologijama, kao i fizičko kažnjavanje od strane roditelja;

b. Kontinuirano raditi na podizanju svijesti kod djece i nastavnika o važnosti prijavljivanja svih oblika viktimizacije, a naročito onih čija stopa prijav-ljivanja je najmanja, a to su zlostavljanje putem informaciono-komunikacionim tehnologijama, fi-zičko kažnjavanje od strane roditelja, i teško fizičko kažnjavanje od strane roditelja.

Kada se sagleda uzrast učenika i viktimizacija, rezul-tati sugerišu da se viktimizacijsko iskustvo pojavljuje u uzrastu između desete i jedanaeste godine. Sa druge strane, podaci o uzrastu počinilaca fizičkog napada sugerišu da su počinioci u pravilu starija djeca, uzra-sta od 13,5 do 16 godina. Ono što zabrinjava jeste to da su, prema procjeni ispitanika-žrtvi, nešto stariji po-činioci razbojništva i zločina iz mržnje sa oko šesna-est godina. Mlađi su (13,5 do 14 godina) oni koji vrše fizičke napade. Dakle, opći je utisak da su učinioci u prosjeku stariji četiri do šest godina od žrtve, što ne-sumnjivo asocira na tradicionalne obrasce ponašanja u osnovnim školama, prema kojima u pravilu mlađe učenike maltretiraju stariji učenici.

Sa stanovišta prevencije, preventivne aktivnosti koje imaju cilj da smanje učestalost viktimizacije treba usmjeriti prema starijim učenicima, a aktivnosti koje su usmjerene na povećanu stopu prijavljivanja treba usmjeravati prema mlađim učenicima.

U pogledu distribucije prema spolu, učenika koji prijavljuju neki od oblika viktimizacije, istaknuto je da su dječaci češće žrtve razbojništva a djevojčice uznemiravanja putem informaciono-komunikacionih tehnologija. U slučajevima ostalih oblika viktimizaci-je, kako je i ranije navedeno, nisu primjetne značaj-nije razlike u distribuciji prema spolu viktimizovanih učenika. Istraživanjem viktimizacijskih varijabli, obuhvaćeno je pitanje o spolu napadača. Rezultati analiza nedvosmisleno pokazuju da je većina učenika koji su potvrdili viktimizaciju, navela da su ih napale osobe muškog spola. U pokazateljima iz ove grupe pi-tanja ističu se oblici sa upotrebom sile, karakteristični za muškarce napadače, dok se djevojčice kao napa-dači u nešto većem broju označavaju kod počinjenja zločina iz mržnje. Tako, rezultatima se potvrđuje teza da su dječaci značajno uključeniji u radnje kojima s drugim učenicima nanosi šteta, mada, istovremeno nije zanemariv niti broj djevojčica koje se prijavljuju kao učinioci ovih ponašanja.

Sa stanovišta prevencije, uprkos činjenici da dječaci još uvijek dominiraju kao počinioci, a zbog toga što se djevojčice sve češće pojavljuju kao počinioci, u podu-zimanju preventivnih aktivnosti treba ravnomjerno raditi i sa dječacima i sa djevojčicama. Ovo se odnosi kako na aktivnosti usmjerene na prevenciju viktimi-zacije, tako i na aktivnosti usmjerene na povećanu stopu prijavljivanja viktimizacije.

Zloupotreba supstanci također je postavljena kao varijabla čiji značaj se nastojao izmjeriti u pogledu različitih oblika viktimizacije. Iako droga i alkohol, sa različitim frekvencijama, predstavljaju sastavni dio viktimizacijskog iskustva, bilo na strani počini-laca ili na strani žrtve, čini se da njihova uloga nije od presudnog značaja. Moglo bi se reći da izuzetak predstavljaju iskustva razbojništva u FBiH, odno-sno zločini iz mržnje u RS, gdje učinioci ovih oblika prijestupništva relativno često budu pod uticajem alkohola. Uprkos činjenici da alkohol i droga ne igraju izrazitu ulogu kod viktimizacije, potrebno je kontinu-irano raditi sa djecom na ukazivanju na štetne efekte navedenih supstanci generalno, kao i njihovu ulogu u prijestupništvu i viktimizaciji.

Analiza mjesta na kojima se najčešće viktimizacija dešava je pokazala da su prostori i prostorije u školi i oko škola mjesta koja učenici označavaju kao mjesta na kojima se različiti oblici viktimizacije najčešće dešavaju. Slijede neprecizirana druga mjesta ili druga javna mjesta, a ostali prostori koji su navedeni kao opcije (klubovi, sredstva javnog prijevoza, tržni cen-tri, sportski tereni, vlastita ili tuđa kuća) prijavljuju se u značajno manjim omjerima kao mjesta izvrše-nja štetnih ponašanja. Imajući u vidu ovaj podatak, potpuno je opravdano sve preventivne aktivnosti usmjeriti prema školama i provoditi ih kako kroz redovne nastavne aktivnosti, tako i kroz vannastavne aktivnosti.

U pogledu najčešćih razloga diskriminacije, nema di-leme da se, prema rezultatima ovog istraživanja, kao najčešći pojavljuju drugačije političko ili društveno mišljenje, socijalni status i vjerski razlozi. Diskrimina-cija, bez obzira na njen oblik i razlog, ne bi se smjela ignorisati. U tom smislu, potrebno je obavezati sve nivoe društva da kontinuirano rade na suprotstavlja-nju diskriminaciji. Sa stanovišta prevencije u škola-ma, akcenat je potrebno staviti na ovdje navedena tri oblika diskriminacije.

37

4. (Zlo)upotrebasupstanci

Posljedice konzumiranja alkohola i korištenja opojnih droga predstavljaju najizraženije zdravstvene i soci-jalne probleme današnjice. Te posljedice su posebno izražene u slučajevima konzumacije alkohola i droga najmlađih populacija, jer pored zdravlja, nerijetko, stradaju i drugi segmenti njihovih života., kao što su socijalni status, uspjeh u školovanju, problemi u poro-dici itd. Ovim istraživanjem prijestupničkog pona-šanja učenika osnovnih škola obuhvaćena je i grupa varijabli koje se odnose na (zlo)upotrebu alkohola i droga.

4.1. Prevalencija

Na osnovu rezultata prethodnih istraživanja o korištenju i zloupotrebama alkohola i opojnih droga među djecom i maloljetnicima, upitnikom je postav-ljen niz varijabli koji se odnose na najčešće detektova-ne oblike iz ove oblasti devijantnih ponašanja. Podaci su prikupljeni postavljanjem sljedećih pitanja:

Prevalencija (bilo kada u životu) - % Tabela 4.1.1.

RS (N=758)

FBiH (N=1.326)


0.4

0.8


0.7

0.7

Upotreba relevina

0.5

0.3

Upotreba hašiša

2.3

2.4

Upotreba alkohola

29.1

27.5

Dilanjedroge

0.7

1

„Da li si ikad konzumirao alkohol“?

„Da li si ikada koristio kanabis (kanabis / marihuana / hašiš)“?

„Da li si kad koristio Relevin“?

„Da li si ikad koristio XTC, LSD, spid, amfetamine ili slične droge“?

„Da li si ikad koristio heroin, kokain ili krek“?Kao što je primjetno u tabeli 4.1.1.pojava koja je naj-prisutnija među ispitivanom populacijom učenika je konzumiranje alkohola. Skoro tri od deset učenika su u životu konzumirala alkohol. Iznad jednog procenta, od ispitivanih pojavnih oblika, iskazuje se još jedi-no upotreba hašiša/kanabisa/marihuane sa 2,4 % u FBiH odnosno 2,3 % u RS. Ostali ispitivani oblici su zastupljeni u omjeru do 1 %, te se na temelju malog broja može steći slika da se ne radi o zabrinjavajućoj pojavi.


4.2. Zloupotreba supstanci i godine/razred

4.3. Zloupotreba supstanci i spol

4.4. Zloupotreba supstanci i implikacije za prevenciju – preporuke

Šta zapravo pokazuje analiza veze između prijestup-ničkog ponašanja vezanog uz alkohol i droge i uzrasta djece odnosno razreda koji pohađaju? Pojedinačni rezultati analiza su prikazani u Prilogu, u tabelama 8.2, 8.3, 8.4. i 8.5, a ovdje valja konstatovati nekoliko važnih nalaza. Rezultati nesumnjivo ukazuju na to da djeca u osnovnim školama sa konzumiranjem alkohola počinju od 12. godine života. „Lake droge“ se počinju učestalije pojavljivati u upotrebi od 13. godine života, da bi „teške“ droge u obzir došle sa 14. godinom života. Posmatrano iz ugla razreda u kojem se sve ovo dešava, može se konstatovati da nedozvo-ljene supstance kao što je alkohol pojavljuju već u sedmom razredu, a da ozbiljnije ugrožavaju živote mladih ljudi već od osmog razreda.

Praktična implikacija ovakvog nalaza jeste da se preventivne aktivnosti kojima je cilj podizanje svijesti o štetnosti konzumiranja alkohola imaju poduzimati već u petom, a najkasnije u šestom razredu. Istovre-meno, sve mjere i aktivnosti usmjerene ka ukazivanju na štetnost droge za lični život pojedinca, ali i njego-vu/njenu porodicu imaju se poduzimati najkasnije u šestom razredu, dakle sa djecom koja su navršila 12 godina.

Rezultati analize povezanosti varijabli koje se odnose zloupotrebu supstanci sa varijablom spola prikazani su u Prilogu, u tabelama 8.6. i 8.7. Ranije je rečeno da se u uzorku ispitivane populacije učenika osnovnih škola u srazmjernom omjeru nalaze učenici i učenice. Osnovni nalaz koji se može naglasiti iz prikazanih po-dataka, jeste da je primjetno da kod većine ispitivanih ponašanja, koja se mogu okarakterisati kao zloupotre-be supstanci, dominiraju učenici.

Činjenica je, također, i da se udio učenica razlikuje u zavisnosti od toga o kojoj supstanci je riječ. Tako u FBiH učenice gotovo ravnomjerno participiraju sa učenicima kada je u pitanju konzumiranje alkohola i konzumiranje „teških droga“. U dilanju, od tri mlade osobe, jedna je ženskog, a dvije su muškog roda. Sa druge strane, razlika je najizraženija kod „lakih droga“, gdje na tri učenika korisnika „lakih droga“ imamo jednu učenicu. U RS, razlika u participaciji učenica kod „teških droga“ je veća. Kod „teških droga“ na dva učenika korisnika javlja se jedna učenica kao korisnica. Istovremeno, u RS učenice, čini se, nisu sklone konzumiranju „lakih droga“ i rasparčavanju (dilanju) droge.

Općeprihvaćena činjenica je da neuspjesi na bilo kom polju tokom razvoja djeteta mogu kod djeteta da dovedu do smanjenja motivacije i samopouzdanja. Postoji slaganje mnogih autora da nesigurnost i nedo-statak podrške mladu osobu tjera da rješenja za svoje probleme traži u grupama koje mogu da ponude i pozitivne i negativne uticaje. Za prevenciju (zlo)upo-trebe supstanci škola je svakako najpogodnija sredina za razvoj, osmišljavanje i sprovođenje preventivnih aktivnosti i programa. Ciljna grupa, djeca, je posebno značajna za rane programe prevencije, kao preduslov za sprečavanje zloupotreba droga i razvoj bolesti zavisnosti.

Primarna prevencija ima zadatak da spriječi stva-ranje zavisnosti, a to neće imati najbolje rezultate prikazivanjem najtežih primjera zavisnosti ili potcje-njivanjem opasnosti koja postoji u našem društvu,

Međutim, navedeni podaci dobivaju na značaju ukoliko se malo kontekstualizuju. Na primjer, ukoliko u nekoj osnovnoj školi, u sedmim, osmim i devetim razredima ima ukupno 200 učenika (u svakom ra-zredu po tri odjeljenja, a u svakom odjeljenju 20 – 25 učenika), onda ovi procenti znače da u toj osnovnoj školi imamo:

• 5 učenika koji su koristili ili koriste kanabis/marihu-anu/hašiš,

• 2 učenika koja dilaju drogu,

• 1 učenika koji koristi XTC, LSD, spid, amfetamine ili slične droge,

• 1 učenika koji koristi heroin, kokain ili krek.

Stoga, uzmemo li u obzir da se radi o veoma teškim protivpravnim ponašanjima među djecom uzrasta od 11 do 15 godina, ni u kom se slučaju ne smije zanema-riti prisutnost ovih oblika ponašanja među učenicima osnovnih škola.

39

već jačanjem zdrave svijesti i misaonih procesa i zaključivanja o štetnim djelovanjima psihoaktivnih supstanci, te o riziku zavisnosti od istih. Preventivni programi i aktivnosti treba da budu usmjereni na dje-cu, roditelje i nastavnike, a krajnji cilj treba da bude smanjivanje interesa mladih za uzimanje i korištenje sredstava koja izazivaju zavisnost. Dakle, sveopći i unificirani programi primarne prevencije, koji imaju cilj da informišu i edukuju populacije (ciljnih grupa), kao i da jačaju kapacitete stručnih službi u školama, treba da predstavljaju prioritete našeg društva.

U literaturi postoje različiti i mnogobrojni pristupi prevenciji zloupotrebe psihoaktivnih supstanci, međutim, najčešće se govori o sljedećih 5 pristupa: 1 – pristup informisanja; 2 – pristup izgradnje vještina pružanja otpora; 3 – pristup pružanja alternativa; 4 – pristup vršnjačke edukacije; 5 – pristup izgradnje vrijednosti i životnih vještina. Sa svakim od pomenu-tih pristupa mogu da se kombinuju i preventivni pro-grami. S obzirom na rezultate istraživanja, treba da se osmisle i jednoobrazno sprovode u svim školama, uvažavajući specifičnosti i kontekst same škole. Na kraju, valja podsjetiti da se preventivne aktivnosti kojima je cilj podizanje svijesti o štetnosti konzumi-ranja alkohola imaju poduzimati već u petom, a naj-kasnije u šestom razredu. Sa druge strane, sve mjere i aktivnosti usmjerene na zloupotrebu droge imaju se poduzimati najkasnije u šestom razredu, dakle sa djecom koja su navršila 12 godina.


5. Društveni odgovorna prijestupništvo

Imajući u vidu pretpostavku da prijestupništvo mla-dih relativno rijetko bude otkriveno, postoji potreba da se ispita koliko često prijestupništvo mladih bude otkriveno, odnosno koliko često sa takvim ponaša-njem mladih budu upoznati ključni agenti socijalne kontrole. Učenici su najprije pitani za kontakte sa policijom, a potom i da li su o tome bili obaviješteni roditelji i škola, te da li je cjelokupna situacija imala svoj epilog na sudu. Pitanja i odgovori su bili formuli-sani na sljedeći način:

„Da li si ikad imao kontakt sa policijom zato što si ti lično počinio nešto nelegalno kao neke od navedenih stvari“?

„Šta se desilo kad si zadnji put imao kontakt sa polici-jom (možeš označiti više odgovora)“?

• Moji roditelji su obaviješteni,• Škola / moj nastavnik je obaviješten• Poslan sam na sud ili tužiocu• Dobio sam upozorenje od suda/tužioca• Dobio sam kaznu od suda/tužioca• Roditelji su me kaznili• Ništa se nije desilo

5.1. Policija

Upitani o tome da li su ikada u životu imali kontakt sa policijom zato jer su uradili nešto od prijestupničkih ponašanja o kojima su ranije pitani, 2,6 % učenika u FBiH i 1,6 % učenika u RS prijavljuje da su imali kon-

takte sa policijom. Praktično, radi se o izuzetno ma-lom broju slučajeva u kojima je došlo do otkrivanja prijestupničkog ponašanja učenika završnih razreda osnovnih škola. Uzmu li se za primjer zbirno podaci o prevalenciji prijestupničkog ponašanja koji su do-biveni za FBiH, i to pod pretpostavkom da niti jedan ispitanik ili ispitanica nisu učinili više od jednog prijestupničkog ponašanja (a poznato je da određeni broj učinilaca krivičnih djela vrši više krivičnih djela, tj. da predstavljaju povratničku populaciju), može se konstatovati da su djeca u FBiH, u posmatranom periodu, počinila najmanje 950 krivičnih djela. Od tog broja, samo 35 ili 3,7 % slučajeva je rezultiralo nekom vrstom kontakta sa policijom. Situacija nije mnogo drugačija niti u RS.

Djeca koja su imala kontakta sa policijom (%)

Grafikon 5.1.1.

2.6

1.6

FBiH (N=1325) RS (N=755)

41

5.2. Roditelji

5.3. Škola

5.4. PravosuđeBroj djece koja su kažnjena od strane roditelja

Prijavljivanje slučajeva školiBroj slučajeva u kojima su obaviješneni roditelji

Grafikon 5.2.2.

Grafikon 5.3.1.Grafikon 5.2.1.

8

3

19

3

67

FBiH (N=35)

FBiH (N=35)FBiH (N=35)

RS (N=12)

RS (N=12)RS (N=12)

Cijeneći ulogu roditelja u procesu socijalne kontrole i odgoja djece, bilo je interesantno vidjeti u kom obimu policija informiše roditelje o svojim kontaktima sa djecom. Zanimljivo, od 35 djece koja su u FBiH imala kontakt sa policijom, policija je o tome obavijestila roditelje u samo nešto više od polovine slučajeva. U RS, broj obaviještenih roditelja je manji od polovine. Zapravo, u RS od deset slučajeva, policija će obavije-stiti roditelje u četiri slučaja.

Sa druge strane, roditelji su, reagujući na prijavu policije, djecu kaznili (na bilo koji način) u nekih 40 % slučajeva u FBiH,odnosno u 60 % slučajeva u RS. Dru-gim riječima, policija vrlo rijetko obavještava rodite-

lje, a roditelji jednako rijetko primjenjuju određene odgojne mjere u slučajevima kada su obaviješteni o problematičnom ponašanju djece.

Druga institucija socijalne kontrole, čija je reakcija očekivana u slučaju problematičnog ponašanja djece je škola. Upitani o tome da li je o kontaktu sa polici-jom obaviještena škola, učenici u FBiH prijavljuju da se to desilo samo u 17,1 % slučajeva. Dakle, policija u FBiH manje od svakog petog kontakta djeteta sa poli-cijom obavijesti školu. U RS, taj broj je nešto veći, jer policija obavijesti školu o svakom četvrtom slučaju.

Cijeneći koliko rijetko policija obavještava roditelje i školu, ne iznenađuje da je od svih kontakata sa policijom, uz neke minimalne razlike između FBiH i RS, samo svaki deseti učenik je bio prijavljen i sudu, odnosno tužilaštvu. Sa druge strane, slučajevi koji su prijavljeni sudu u pravilu su imali epilog – kažnjava-nje od strane suda.


Broj slučajeva u kojima je izrečena sankcija od strane tuž/sud

Broj slučajeva prijavljenih pravosuđu

Grafikon 5.4.2.Grafikon 5.4.1.

44

11

FBiH (N=35)FBiH (N=35) RS (N=12)RS (N=12)

5.5. Preporuke za unapređenje društvenog odgovora na prijestupništvo

Imajući u vidu sve što je rečeno o društvenoj reakciji na prijestupništvo mladih, čini se da postoji potre-ba da se, prije svega, radi sa uposlenicima policije. Uposlenike policije treba upoznavati sa ulogom formalnih i neformalnih organa socijalne kontrole u odgoju djece i prevenciji prijestupništva mladih. Osim toga, od posebne je važnosti da se radi sa roditeljima u osnovnim školama sa ciljem da ih se upozna sa značajem ranog prepoznavanja rizičnih ponašanja, značajem pravovremene reakcije u slučaju saznanja za prijestupničko ponašanje djeteta, i njihovom ulo-gom u prevenciji prijestupništva generalno.

43

6.1. Socio-ekonomskistatus porodice

6. Porodica i prijestupništvo maloljetnika

Zaposlenost roditelja Tabela 6.1.1.

Otac Majka

RS N=786

19.6

76.3

4.1

RS N=784

39.5

58.3

2.2

FBiH N=1.309

20.0

74.4

5.6

Nezaposlen

Zaposlen

Drugo

FBiH N=1.318

43.9

53.3

2.8

U posmatranom uzorku značajan je broj djece u os-novnim školama čiji su roditelji nezaposleni. Eviden-tno je da je stopa nezaposlenosti očeva manja, te se može konstatovati da otac svakog petog djeteta nema zaposlenje. Kod majki je situacija dva puta lošija, pa kod dvoje od petero ispitane djece, majka ne radi.

Prihodi [1.13] % Tabela 6.1.2.

Naknada za nezaposlenost ili socijalnu pomoć

Nadnice i imovina

Redovni prihodi

Ukupno

FBiH N=1.348

3.9

37.6

58.5

100.0

RS N=801

2.7

32.6

64.7

100.0

Prema rezultatima iz tabele iznad može se zaklju-čiti da oko 60 % roditelja, djece koja pohađaju 7, 8. i 9. razred osnovnih škola, imaju redovna mjesečna primanja, ne računajući primanje socijalne pomoći koje je prisutno u skoro malom broju slučajeva. Za oko jednu trećinu porodica (uz male razlike između FBiH i RS) glavni izvor prihoda su nadnice ili imovi-na kojom roditelji raspolažu.


Poređenje materijalne situacije sa drugima - % Tabela 6.1.3.

FBiH N=1.348 RS N=801

Lično poređenje [1.15]

2.4

9.1

16.7

59.2

7.2

3.9

1.5

100.0

Lično poređenje [1.15]

3.1

7.7

12.7

65.3

7.0

3.5

0.6

100.0

Poređenje porodice [1.14]

5.5

17.4

18.2

51.5

4.9

1.7

0.8

100.0

Poređenje porodice [1.14]

4.7

12.9

16.2

55.9

7.7

2.0

0.5

100.0

Mnogo bolji

Bolji

Donekle bolji

Jednaki

Donekle lošiji

Lošiji

Puno lošiji

Ukupno

Prethodna tabela i grafikoni pokazuju da nešto više od 50 % djece u FBiH i dvije trećine djece u RS perci-pira svoju porodicu jednako bogatom kao i druge po-rodice koje poznaje. Uz određena odstupanja između FBiH (7,4 %) i RS (10,2 %), jedna desetina djece ocje-njuje svoju porodicu kao manje bogatu u odnosu na one koje poznaje. Značajan broj djece (41 % u FBiH, odnosno 33,8 % u RS) smatra da je ekonomski status njihove porodice bolji od statusa drugih porodica. Sa druge strane, poredeći sebe sa svojim vršnjacima, oko jedne četvrtine smatra da ima više novca od ostalih, dok njih nešto više od 10 % smatraju da imaju manje novca od svojih vršnjaka. Kao i u slučaju ocjenjivanja porodičnog statusa dominira stav ispitanika (skoro 60-65%) da imaju jednako novca (džeparac, pokloni, vlastita zarada, i sl.) kao i njihovi vršnjaci.

6.2. Struktura porodice

Porodični status FBiH [1.6] Tabela 6.2.1.

Otac i majka

Samo jedan roditelj

Druga situacija

Ukupno

Validni %

92.5

6.1

1.4

100.0

%

92.5

6.1

1.4

100.0

Frekvencija

1.247

82

19

1.348

Kumul. %

92.5

98.6

100.0

Od ukupnog broja ispitanika većina ističe da su u nji-hovo odrastanje bili uključeni i otac i majka (oko 93 %). Tek nekih 6 % učenika je odrastalo uz samo jed-nog roditelja, dok je vrlo mali broj djece (1,4 % u FBiH i 0,7 % u RS) odrastalo u nekim drugim prilikama. Pod drugim prilikama se imaju smatrati situacije kao što su odrastanje u institucijama za staranje o djeci bez roditelja, kao i situacije u kojima djeca odrastaju bez ijednog roditelja, ali u nekoj drugoj porodičnoj situaciji (sa familijom sa majčine ili očeve strane ili u nekoj drugoj porodici).

45

6.3. Odnosi sa roditeljima

Porodični status RS [1.6]

Teška iskustva u porodici

Tabela 6.2.2.

Tabela 6.2.3.

Validni

Otac i majka

Samo jedan roditelj

Druga situacija

Ukupno

Smrt oca/majke [2.4.1]

Ozbiljna bolest roditelja [2.4.2]

Roditelji imaju problem sa alkoholom/ drogama [2.4.3]

Nasilje između roditelja [2.4.4]

Ozbiljni konflikti između roditelja [2.4.5]

Razvod / rastava [2.4.6]

Validni %

93.4

5.9

0.7

100.0

FBiH N=1.326

3.3

27.3

4.1

5.9

5.3

6.7

%

93.4

5.9

0.7

100.0

Frekvencija

748

47

6

801

Kumul. %

93.4

99.3

100.0

RS N=797

3.3

18.9

1.4

4.3

3.8

8.5

Iz prethodne tabele može se zapaziti da se djeca u FBiH, osim u slučaju smrti roditelja i razvoda, češće susreću sa većinom ispitivanih problema u okviru porodice. Kako odstupanja nisu velika svako četvrto dijete u FBiH i svako peto u RS iskazuje da su im ro-ditelji imali ili imaju teške bolesti. Manje od desetine ispitane djece ima roditelje koji ne žive zajedno, svako dvadeseto dijete iskazuje postojanje nasilja iz-među roditelja, ili da postoje ozbiljni konflikti koji se

ponavljaju između roditelja. S obzirom na učestalost korištenja alkohola od strane učenika, iznenađujuće je da djeca prijavljuju da roditelji relativno rijetko (4,1 % u FBiH i 1,4 % u RS) imaju problem sa alkoholom ili korištenjem droga.

Odnosi sa roditeljima Tabela 6.3.1.

Slažem seNe slažem seNiti se slažem niti ne slažem

RS

96.4

95.8

97.0

94.6

RS

0.8

1.1

0.5

1.0

RS

2.8

3.1

2.5

4.3

FBiH

96.5

97.4

96.4

95.0

FBiH

0.4

0.5

0.9

2.3

FBiH

3.0

2

2.6

2.8

Dobro se slažem sa ocem [2.1.1] - % - N=1.312/ N=778

Dobro se slažem sa majkom [2.1.2]- % - N=1.117/ N=789

Emocionalna podrška roditelja [2.1.3]- % - N=1.171/ N=800

Osjećao bi se loše da razočaram roditelje [2.1.4]- % - N=1.118/ N=799


Roditelji znaju gdje sam [2.3.01]

Roditelji znaju šta radim [2.3.02]

Roditelji znaju sa kim sam vani [2.3.03]

Pitaju - Šta sam radio, gdje i s kim [2.3.04]

Rod. mi kažu kada se moram vratiti [2.3.05]

Moram se javiti ako kasnim [2.3.06]

Rod. provjeravaju zadaću [2.3.07]

Rod. provjeravaju filmove [2.3.08]

Kažem roditeljima sa kim sam [2.3.09]

Kažem kako trošim novac [2.3.10]

Kažem gdje sam poslije škole [2.3.11]

Kažem šta radim u slobodno vrijeme [2.3.12]

Posmatrajući tabelu iznad mogu se primijetiti rezul-tati koji ukazuju da izuzetno mali broj djece iskazu-je stav da se ne slaže dobro sa svojim roditeljima. Istovremeno, međutim, vrlo mali broj djece izražava da „lako može dobiti emocionalnu podršku i brigu od svojih roditelja“. Ipak, s obzirom na dobre odnose sa roditeljima, razumljivo je da bi se najveći broj djece osjećao loše u slučaju da razočaraju svoje roditelje.

Nadzor roditelja i prijestupništvo Tabela 6.3.2.

Često ili uvijek %Ponekad %Nikad ili rijetko %RS

92.1

85.7

90.1

76.7

82.6

85.3

46.1

55.0

87.8

81.5

87.2

82.3

RS

4.7

10.9

6.8

15.9

11.5

8.4

24.9

13.5

8.2

12.0

7.3

15.8

RS

3.2

4.4

3.1

7.4

5.9

6.3

29.0

31.5

4.0

7.5

5.5

11.9

FBiH

91.2

83.2

89.4

80.8

82.8

87.3

26.7

59.0

87.4

78.9

84.3

72.4

FBiH

6.2

10.8

7.5

12.7

10.0

7.0

23.7

14.8

8.9

13.4

10.1

15.1

FBiH

2.6

6.0

3.1

6.5

7.2

5.7

39.5

26.2

3.7

7.7

5.6

12.5

Tabela iznad prikazuje rezultate koji govore o odnosu između djece i njihovih roditelja, odnosno šta roditelji znaju o djeci. Ovi rezultati pokazuju da skoro 9 % dje-ce smatra da njihovi roditelji rijetko ili samo ponekad znaju gdje se oni nalaze kada izađu vani, skoro 17 % smatra da njihovi roditelji rijetko ili samo ponekad znaju šta oni rade kada su vani, a više od 10 % da im roditelji ponekad ili nikad ne znaju sa kim su.

Više od 19 % djece izjavljuje da ih roditelji rijetko ili samo ponekad pitaju šta rade, gdje su i sa kim su. Roditelji više od 73 % djece nikad, rijetko ili ponekad provjeravaju da li je domaća zadaća urađena, dok manje od 60 % roditelja redovno kontroliše sadržaje filmova koje njihova djeca gledaju.

Skoro 13 % djece nikad, rijetko ili smo ponekad kaže svojim roditeljima sa kim su u slobodno vrijeme, više od 21 % kako troše novac. Oko 17 % nikad, rijetko ili smo ponekad roditeljima govori gdje je poslije škole, dok skoro 28 % ponekad ili izuzetno roditeljima govori šta radi u slobodno vrijeme.

47

6.4. Socio-ekonomski status, struktura porodice i odnosi s roditeljima u odnosu naprijestupništvo

Zaposlenost oca i prijestupništvo djeteta

Zaposlenost majke i prijestupništvo djeteta

Tabela 6.4.1.

Tabela 6.4.2.

Koliko u životu

Koliko u životu

grafiti [7.1.01] – N=1.287

%

grafiti [7.1.01] – N=1.296

%

vandalizam [7.1.03] – N=1.287

%

vandalizam [7.1.03] – N=1.296

%

krađa iz prodavnice [7.1.05] – N=1.287

%

krađa iz prodavnice [7.1.05] – N=1.296

%

nezakonito preu-zimanje [7.1.25] –

N=1.285 %

nezakonito preu-zimanje [7.1.25] –

N=1.294 %

alkohol [8.1.1] – N=1.286

%

alkohol [8.1.1] – N=1.295

%

FBiH

23.5

28.6

26.8

FBiH

25.7

29.5

22.2

FBiH

15.7

20.8

15.5

FBiH

14.9

23.3

6.7

FBiH

3.9

3.4

-

FBiH

3.0

3.8

-

FBiH

4.7

5.3

7.0

FBiH

5.3

5.2

5.6

FBiH

14.1

17.3

19.7

FBiH

14.4

19.3

11.1

RS

28.8

29.0

37.5

RS

27.7

29.8

37.5

RS

7.5

14.4

16.6

RS

2.9

15.4

16.3

RS

3.4

2.3

6.3

RS

2.0

2.8

11.8

RS

2.7

2.3

3.1

RS

1.4

2.5

17.6

RS

9.5

11.5

12.5

RS

6.8

13.4

23.5

Zaposlenost oca [1.11]

Nezaposlen

Zaposlen

Drugo

Zaposlenost majke [1.12]

Nezaposlena

Zaposlena

Drugo

Tabele 6.4.1. i 6.4.2. dozvoljavaju da se ukrste podaci o neprihvatljivom ponašanju djece sa radnim statusom njihovih roditelja. Na temelju toga se može zaključiti sljedeće: iako ne postoje značajne razlike u kontekstu neprihvatljivog ponašanja djece čiji roditelji rade u odnosu na one čiji roditelji ne rade, postoji tendencija da djeca zaposlenih roditelja nešto češće iskazuju ne-prihvatljiva ponašanja. Najizraženija razlika postoji u slučajevima gdje su zaposlene majke. Veći je procenat djece čije su majke zaposlene, a pisali su grafite ili su na sličan način oštetili neku imovinu. Djeca zaposle-nih roditelja (zaposlen otac i zaposlena majka) češće nezakonito skidaju sadržaje sa interneta, u odnosu

na djecu čiji roditelji ne rade. Također, djeca roditelja koji rade češće konzumiraju alkohol.


Odrastanje uz roditelje i neprihvatljivo ponašanje Tabela 6.4.3.

Koliko u životugrafiti

[7.1.01] – vandalizam

[7.1.03] – krađa iz prodavnice

[7.1.05] – nezakonito preuzi-

manje [7.1.25] – alkohol[8.1.1] –

FBiH N=1.295

27.2

32.1

26.3

FBiH N=1.294

19.2

17.3

31.6

FBiH N=1.296

3.2

3.7

10.5

FBiH N=1.296

5.1

6.2

10.5

FBiH N=1.326

16.6

21.0

15.8

RS N=755

29.6

20.5

33.3

RS N=757

12.9

10.3

16.7

RS N=759

2.4

5.0

16.7

RS N=759

2.2

5.0

-

RS N=759

10.8

15.0

16.7

Porodični status

Otac i majka

Samo jedan roditelj

Druga situacija

Prema rezultatima prikazanim u tabeli iznad, čini se da djeca koja nisu odrastala uz oba roditelja ne ispo-ljavaju značajno veći stepen društveno neprihvatlji-vog ponašanja.

Neprihvatljiva ponašanja i teška iskustva u porodici Tabela 6.4.4.

ozbiljna bolest roditelja [2.4.2]

roditelji alkohol/droge [2.4.3]

nasilje među roditeljima [2.4.4]

ozbiljni sukobi među roditeljima

[2.4.5]

razdvajanje / razvod roditelja

[2.4.6]Da

6.19.9

6.77.2

6.611.4

5.910.2

6.08.5

Da

4.211.2

5.28.7

5.015.9

4.210.2

3.510.2

Da

5.010.3

5.610.1

5.711.4

4.610.6

4.110.7

Da

3.48.1

3.48.7

4.16.8

3.57.1

3.07.1

Da

24.840.4

27.037.9

27.136.4

26.033.7

25.034.1

Ne

93.990.1

93.392.8

93.488.6

94.189.8

94.091.5

Ne

95.888.8

94.891.3

95.084.1

95.889.8

96.589.8

Ne

95.089.7

94.489.9

94.388.6

95.489.4

95.989.3

Ne

96.691.9

96.691.3

95.993.2

96.592.9

97.092.9

Ne

75.259.6

73.062.1

72.963.6

74.066.3

75.065.9

NeDa

NeDa

NeDa

NeDa

NeDa

Prijavljeno ponašanje

Koliko u životu grafiti [7.1.01]

Koliko u životu vandalizam [7.1.03]

Koliko u životu krađa iz prodavnica [7.1.05]

Koliko u životu nezakonito preuzimanje [7.1.25]

Koliko u životu alkohol [8.1.1]

Prema rezultatima iz prethodne tabele može se za-ključivati o poteškoćama koje u porodici imaju djeca koja su izvršila neka od neprihvatljivih ponašanja. Naime, 40 % djece koja su pisala grafite ili pisala po zidovima, vozilima i slično, istaklo je da njihovi roditelji imaju (ili su imali) neku ozbiljnu bolest. Za razliku od njih, manje od 25 % onih koji nisu ispolja-vali opisna ponašanja iskazuje da su njihovi roditelji imali ozbiljnu bolest. Također, svako deseto dijete (ili

njih oko 10 %) koje je pisalo grafite ili pisalo po zido-vima, vozilima i slično, iskazuje da njihovi roditelji imaju jedan ili više od sljedećih problema: problem sa alkoholom ili drogama, da postoje dugotrajni konflikti

između njihovih roditelja, da postoji fizičko nasilje između njihovih roditelja, te da su njihovi roditelji razvedeni. Poređenja radi, od 3 % do 6 % djece koja nisu činila opisano ponašanje iskazuje da njihovi roditelji imaju problem sa alkoholom ili drogama, da postoje dugotrajni konflikti između njihovih roditelja, da postoji fizičko nasilje između njihovih roditelja, te da su njihovi roditelji razvedeni.

49

Tabela 6.4.5.

Roditelj zna - Nikad ili rijetko

%

Roditelj zna – Ponekad

%

Roditelj zna - Često ili uvijek

%

93.082.4

90.2272.5

91.679.5

91.770.0

92.070.8

91.469.2

6.416.7

7.224.6

7.915.9

7.630.0

7.427.1

7.930.8

0.60.9

0.62.9

0.54.5

0.70.0

0.62.1

0.70.0

NeDa

NeDa

NeDa

NeDa

NeDa

NeDa

N= 1.326

N= 1.326

N= 1.326

N= 1.326

N= 1.326

N= 1.326

Koliko u životu grafiti[7.1.01]


Koliko u životu krađa iz prodavnica [7.1.05]

Koliko u životu krađa [7.1.17]

Koliko u životu oružje[7.1.19]

Koliko u životu droge(7.1.27)

Djeca koja su izvršila vandalizam, krađe iz trgovina, nelegalno skidanje sadržaja sa interneta, ili su kon-zumirali alkohol, u približnim procentima prijavljuju prethodno pobrojane probleme unutar svoje porodi-ce. Tabela iznad prikazuje korelacije između roditeljskog nadzora nad djecom i vršenja društveno neprihvatlji-vih ponašanja. Roditeljski nadzor u ovom kontekstu predstavlja percepciju ispitanika o tome da li njihovi roditelji znaju gdje su, sa kim su i šta rade kada su vani. U vezi s tim kreirana je kompozitna varijabla (pitanja 2.3.01; 2.3.02; 2.3.03) koja je rekodirana po modelu izvornih varijabli. Rezultati sugerišu da djeca koja su češće vršila određena neprihvatljiva pona-šanja imaju slabiji roditeljski nadzor. Tako, skoro 18 % onih koji su crtali grafite ili pisali po zidovima, automobilima i slično, kažu da njihovi roditelji nikad, rijetko ili samo ponekad znaju gdje su, sa kim su i šta rade. Sa druge strane, 93 % onih koji nisu izvršili takvo ponašanje kažu da njihovi roditelji često ili uvijek znaju gdje su, sa kim su i šta rade. Kad je riječ o vandalizmu, oni koji su ga počinili u skoro 28 % sluča-jeva ističu da roditelji nikad, rijetko ili samo ponekad vrše nadzor nad djetetom u kontekstu mjesta gdje se ono nalazi, društva sa kim se nalazi o vremenu u toku dana. Oni koji nisu činili vandalizam u manje od 10 % slučajeva ističu da su roditelji rijetko ili samo selek-tivno kontrolisali njihovo vrijeme, društvo i mjesto na kojem se nalaze u toku slobodnog vremena. Slična situacija se javlja i kod ostalih ponašanja: oko 30 %

onih koji su počinili krađu i/ili bili uključeni u proda-vanje opojnih droge i/ili su nosili sa sobom neki vid oružja (palica, nož, pištolj lanac) ističu da njihovi ro-ditelji nisu znali ili su samo ponekad znali gdje su, sa kim su i šta rade u slobodno vrijeme. Sa druge strane, to je istaklo manje od 8 % onih koji nisu bili uključeni u krađe, prodaju opojnih droga ili nošenje oružja.

6.5. Porodica, prijestupništvo i preporuke za prevenciju

Na osnovu prethodno prikazanih rezultata čini se da djeca opisuju porodičnu situaciju u skladu sa druš-tvenom zbiljom u BiH. Značajan broj je nezaposlenih roditelja i onih koji nemaju redovna mjesečna prima-nja. Ipak, velika većina djece svoju porodicu vidi kao materijalno ravnopravnu sa drugim porodicama. S obzirom na to, iznenađuje percepcija trećine djece da oni lično imaju više novca od svojih vršnjaka.

U kontekstu strukture porodice može se reći da je velika većina djece odrastala u kompletnim porodica-ma, gdje su i otac i majka bili uključeni u odgajanje. Međutim, zabrinjava činjenica da više od jedne četvr-tine djece percipira da njihovi roditelji imaju, ili su imali, neku ozbiljnu bolest. Također, svako dvadeseto


dijete prijavljuje probleme roditelja sa alkoholom i drogom, ili prijavljuje poremećene odnose između ro-ditelja koji se ogledaju u kontinuiranim konfliktima, fizičkom nasilju ili razvodu roditelja.

Većina djece smatra da se vrlo dobro slažu sa svojim roditeljima. Rijetki su ispitanici koji to negiraju. Ipak, čini se da značajan broj roditelja nema adekvatan nadzor nad svojom djecom. Roditelji svakog desetog djeteta vrlo često ne znaju gdje su im djeca, sa kim su i šta rade. U jednoj petini slučajeva roditelji čak i ne pitaju za takve informacije.

Ukrštajući podatke vezane za porodicu i ispoljena društveno neprihvatljiva ponašanja djece, može se zaključiti da faktori u vezi sa porodicom utiču na ponašanje djece. Tako se mogu izvesti zaključci ili indikatori važni za sprečavanje neželjenih ponašanja. Najznačajniji i najuvjerljiviji su nalazi koji ukazuje na povezanost roditeljskog nadzora nad djecom sa ponašanjem djece, te oni koji ukazuju na povezanost između problema unutar porodice sa ponašanjem djece.

Porodice u kojima postoje značajni probleme između roditelja (konflikti, nasilje, razvod) ili problemi rodi-telja sa alkoholom i drogama, predstavljaju rizične faktore za društveno neprihvatljivo ponašanje djece. Oni koji su počinili neko od društveno neprihvatlji-vih ponašanja (crtanje grafita, vandalizam, krađe iz prodavnica, ilegalno skidanje sadržaja sa interneta, konzumiranje alkohola), dva puta više iskazuju da se njihovoj u porodici nalaze upravo prethodno opisani problemi.

Djeca čiji roditelji manje znanju gdje su, šta rade i sa kim, značajno češće se uključuju u neprihvatljiva ponašanja. Pri tom treba imati na umu rezultate koji pokazuju činjenicu da dijete koje je odrastalo samo sa jednim roditeljem nije od značaja u kontekst učestalo-sti vršenja neprihvatljivih ponašanja. Dakle, riječ je o nadzoru nad djetetom koje roditelj/i može ili hoće da pruži. Već samo odsustvo oca i majke iz kuće zbog po-sla ima određen uticaj. Naime, rezultati pokazuju da se djeca nezaposlenih roditelja nešto manje uključuju u društveno neprihvatljiva ponašanja.

S ciljem prevencije maloljetničkog prijestupništva potrebno je povećati svijest roditelja o značaju ade-kvatnog nadzora nad djecom. Značaj ove dimenzije verifikuje i Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima koji propisuju „pojačan roditeljski/starateljski nadzor“ kao odgojnu preporuku ili odgoj-nu mjeru za one koji su izvršili neko krivično djelo. Odgovorno roditeljstvo treba biti tema obuka za roditelje školske djece, a obuke bi trebale uključivati i nalaze iz ovog istraživanja.

U slučaju da postoje indikatori da roditelji ne vrše adekvatan nadzor, ne smije izostati reakcija zajed-nice. Prije svega škole, a zatim organi starateljstva i drugih, koji trebaju iznaći moduse za prepoznavanje djece u riziku, što uključuje i djecu bez adekvatnog nadzor roditelja. Tako se čini da je potreba za ojača-njem odgojne funkcije škola izuzetna.

51

7. Škola i prijestupništvomaloljetnika

7.1. Školski kontekst

Učenici VII, VIII i IX razreda odgovarali su na set pitanja u vezi njihove škole, na ponuđenoj skali od 1 (potpuno se slažem) do 4 (potpuno se ne slažem). Pi-tanja su podijeljena u dvije grupe. Prvu grupu pitanja predstavljaju pitanja kojima se ispituje odnos djece prema školi, tj. njihova osjećanja prema školi. U tom smislu, djeca su pitanja:

„Kada bih se morao preseliti, nedostajala bi mi škola“ (3.1.1.)

„Većinu jutara volim ići u školu“ (3.1.2.)

„Volim svoju školu“(3.1.3.)

„Naši časovi su interesantni“(3.1.4.)

Drugom grupom pitanja osvjetljava se školski kontekst iz ugla učenika završnih razreda osnovnih škola. U tu svrhu, djeca su pitana:

„Puno je krađe u školi“ (3.1.5.)

„Puno je tučnjave u školi“ (3.1.6.)

„Mnoge svari su razvaljene ili vandalizovane u školi“ (3.1.7.)

„U mojoj školi se dosta koristi droga“ (3.1.8.)

Školski kontekst - (%) Tabela 7.1.1.

Ne slažem seEnt. Slažem se

89.787.4

71.869.3

80.180.4

75.777.0

-29.5

34.149.6

56.455.6

7.98.9

10.312.6

28.230.7

19.919.6

24.323.0

-70.5

65.950.4

43.644.4

92.191.1

RSFBiH

RSFBiH

RSFBiH

RSFBiH

RSFBiH

RSFBiH

RSFBiH

RSFBiH

Kada bih se morao preseliti, nedostajala bi mi škola

Većinu jutara volim ići u školu

Volim svoju školu

Naši časovi su interesantni

Puno je krađe u školi

Puno je tučnjave u školi

Mnoge svari su razvaljene ili vandalizovane u školi

U mojoj školi se dosta koristi droga


Rezultati iz tabele iznad pokazuju gotovo identične nalaze za FBiH i RS. Vidljivo je da jedna petina učeni-ka nije posebno oduševljena svojom školom. Istovre-meno, skoro trećina djece, većinu jutara, ne voli da ide školu. Isto tako, svako četvrto dijete časove u školi doživljava nezanimljivim. Ipak, najvećem broju djece bi, čini se, u slučaju preseljenja, nedostajala njihova škola. Tako bi se osjećalo 9 od 10 djece. Imajući vidu činjenicu da značajan broj djece ne voli ujutro ići u školu, da smatraju da časovi nisu interesantni i da generalno nisu oduševljeni školom, podatak da bi im „nedostajala škola“ mogao bi se razumjeti kao „nedo-stajalo bi mi ono što mi se u školi dešava“, a što nije nužno u vezi sa školom kao institucijom i nastavnici-ma kao prenosiocima znanja.

Upitani o školskom kontekstu, djeca daju različite odgovore u FBiH i RS. Generalno, čini se da je mnogo više krađe, vandalizma i upotrebe droge u školama u RS. Sa druge strane, čini se da je u školama u FBiH više grupnih tuča. Iako su ranije utvrđeni procen-ti prijestupništva za slučajeve krađe, vandalizma, grupne tuče i droge relativno mali, iz ovih podataka proizlazi da je takvih ponašanja, iz ugla djece, puno.

7.2. Odnos prema školi

7.3. Školski uspjehU kontekstu odnosa između nastavnika i učenika zanimljiv je rezultat koji pokazuje da u slučaju pre-seljenja oko 11 % djece izjavljuje da im niti malo bi nedostajao omiljeni nastavnik. Ako njima dodamo

one kojima bi omiljeni nastavnik nedostajao samo malo, onda procenat raste na 40 % u FBiH. U RS, međutim, broj takve djece je dva puta manji. (Vidjeti prilog, Tabele 8.7 i 8.9)

Zanimljivo je primijetiti da je za svakog šestog uče-nika u FBiH i RS potpuno nebitno ili prilično nebitno šta njihovi omiljeni nastavnici misle o njima. Zajedno sa onima kojima je to samo malo bitno ova djeca čine više od jedne petine ukupne populacije ispitanika. Međutim, za nešto više od polovine ispitanika, to šta misli njihov omiljeni nastavnik o njima ipak ima određenu, manju ili veću, važnost. (Vidjeti Prilog, Tabele 8.8 i 8.10)

Prema rezultatima iz prethodne tabele, oko jedne de-setine djece (12,6 % u FBiH i 8,5% u RS) je izostajalo iz škole čitav dan bez opravdanog razloga u posljednjih 12 mjeseci. Kada se pogleda frekventnost izostaja-nja iz škole bez opravdanog razloga, uočava se da je polovina onih koji izostaju, učinila to dva ili više puta u toku posljednjih 12 mjeseci. Pretpostavi li se da u svakom odjeljenju ima u prosjeku 25 učenika, može se zaključiti da u svakom odjeljenju postoji barem jedan učenik ili učenica koji su u proteklih 12 mjeseci, 5 ili više puta, neopravdano izostali iz škole. (Vidjeti prilog, Tabele 8.11 i 8.12)

Neopravdani cjelodnevni izostanak iz škole %

Grafikon 7.2.1.

8.4

12.6

FBiH (N=1333) RS (N=788)

U kontekstu školskog uspjeha može se reći da vrlo mali broj učenika ponavlja razrede u BiH. Broj takvih učenika, kako u FBiH, tako ni u RS, ne prelazi 0,4 %. Osim toga, samo 2.4 % ispitanika u FBiH i 1,4 % u RS smatraju da su ispod prosječno uspješni ili da su neu-spješni u svojoj školi. Četvrtina učenika u FBiH sma-tra da ostvaruju prosječan uspjeh, dok je u RS jedna trećina učenika koji imaju takav stav o svom uspjehu. Interesantno je primijetiti da u FBiH sedam od deset učenika, a u RS šest od deset učenika, smatraju da u školi ostvaruju natprosječne rezultate. (Vidjeti prilog, Tabele 8.12. i 8.13.)

Ponavljanje razreda Tabela 7.3.1.

FBiH

RS

UKUPNO

N

1.329

787

2.016

Frekvencija

6

3

9

%

0.4

0.4

0.4

53

7.4. Školski kontekst, odnos prema školi i školski uspjeh u odnosu sa prijestupništvom

Činjenica je da se djeca međusobno razlikuju s obzirom na to da li vole ili ne vole ići u školu. Isto tako, ima djece koja često, i bez opravdanog razloga, izostaju iz škole po cijeli dan. Sve to se reflektuje i na njihov uspjeh, pa oni ostvaruju, prema vlastitoj

Odnos prema školi i prijestupništvo

Izostanci iz škole i prijestupništvo

Tabela 7.4.1.

Tabela 7.4.2.

Većinu jutara volim ići u školu

Jesi li izostao iz škole najmanje čitav dan bez opravdanog razloga u zadnjih 12 mjeseci

FBiH

FBiHPrijestupništvo “da”

RS

RS

U potpu- nosti se

ne slažem

U potpu- nosti se

ne slažem

Donekle se ne

slažem

Da

Donekle se ne

slažem

Da

U potpu- nosti se slažem

U potpu- nosti se slažem

Donekle se slažem

Ne

Donekle se slažem

Ne

23.8

8.4

5.0

9.9

48.8

31.2

26.8

7.3

4.4

6.8

33.2

29.8

32.9

15.6

7.2

10.2

49.4

31.9

13.7

4.0

3.0

4.0

3.8

18.5

12.1

4.1

2.3

2.8

18.6

8.5

14.6

3.7

2.8

4.2

24.3

17,4

25.7

1.9

3.8

2.9

55.2

20

14.8

7.4

6.5

2.8

39.8

23.1

25.9

5.2

6.9

1.8

47.4

22.8

9.9

1.6

2.3

1.7

25.7

10.6

4.5

1.2

0.8

0.4

17.2

7.9

9.9

2.2

2.3

1.6

27.6

12.1

Prijestupništvo “da”

Grafiti

Vandalizam

Krađa iz prodavnice

Okrutnost prema životinjama

Alkohol

Nezakonito preuzimanje

Grafiti

Vandalizam



Alkohol


procjeni ispodprosječan ili prosječan i natprosječan rezultat. Ono što je zanimljivo jeste provjeriti u kojoj mjeri te razlike među djecom imaju odraza na njiho-vo sudjelovanje ili nesudjelovanje u prijestupničkom ponašanju.

Iz tabele 7.4.1. je vidljivo kako u FBiH tako i u RS, da djeca koja ne vole ići u školu imaju veću vjerovatnoću da se uključe u ispitivana prijestupnička ponašanja. Ta vjerovatnoća je u FBiH od 1,5 puta (u slučaju kra-đe iz prodavnice) do 2 puta veća (za sve ostale oblike


prijestupništva). U RS je ta vjerovatnoća veća od 1,5 puta (u slučaju krađe iz prodavnice) do čak skoro 5 puta (u slučaju vandalizma).

Vrlo često se smatra da učenici koji češće izostaju iz škole imaju veće šanse da se uključe u prijestupničko ponašanje od djece koja nemaju sklonost ka neoprav-danom izostajanju iz škole. I zaista, podaci prikuplje-ni ovim istraživanjem potvrđuju ovu pretpostavku. Rezultati u tabeli iznad prikazuju povezanosti između izostanaka iz škole i neprihvatljivog ponašanja. Naime, svaki treći učenik koji je u zadnjih 12 mjeseci izostao iz škole cijeli dan, bez opravdanog razloga, crtao je grafite ili je pisao po zidovima i automobili-ma. Čak 15 % ih je počinilo neki vandalizam, skoro 8 % sa sobom nosi oružje. Svako drugi učenik sa takvim izostankom ima iskustvo konzumiranja alkohola.

U FBiH, učenici koji izostaju iz škole neopravdano, dva puta češće vrše nezakonito preuzimanje sadržaja sa interneta ili se upuštaju u konzumiranje alkohola. Taj omjer je veći (2,5 puta) u slučaju pisanja grafita i nasilnog postupanja prema životinjama. Kod krađe iz prodavnice taj omjer je već utrostručen, a u slučaju vandalizma i četiri puta veći.

Situacija je djelomično drugačija u RS, ali jednako zabrinjavajuća. Naime, u RS činjenica da je neko ne-opravdano izostao iz škole nema neki poseban uticaj na nasilno postupanje prema životinjama. Međutim, djeca koja neopravdano izostaju iz škole dva puta če-šće konzumiraju alkohol i nezakonito skidaju sadrža-je sa interneta. Omjer je još veći kod vandalizma (2,5 puta), kao i kod pisanja grafita i krađe iz prodavnice (3 puta).

Pored izostanaka, sa prijestupničkim ponašanjem se vrlo često povezuju i djeca koja u školi ne ostvaruju baš najbolje rezultate. Analizirajući podatke iz tabele 7.4.3. može se izvesti nekoliko interesantnih zaključa-ka. Najprije, situacija u pogledu veze između uspjeha i prijestupničkog ponašanja mladih u osnovnim ško-lama je različita u FBiH u odnosu na RS. U FBiH djeca, koja smatraju da ostvaruju natprosječan rezultat u školi, delinkventnija su kada su u pitanju pisanje grafita, vandalizam i krađa iz prodavnice, djeca koja ostvaruju ispodprosječan rezultat u školi su sklonija nasilju prema životinjama, konzumiranju alkohola i nezakonitom skidanju sadržaja sa interneta.

U RS, međutim, čini se da uspjeh u školi nema neki poseban značaj kada su u pitanju grafiti, konzumi-ranje alkohola i nezakonito skidanje sadržaja sa interneta. Drugim riječima, kada su ovi oblici pri-jestupništva u pitanju nema razlika, ili su te razlike minimalne, između djece koja smatraju da ostvaruju ispodprosječan rezultat u odnosu na ostalu djecu. Sa druge strane, čini se da djeca koja ostvaruju ispodpro-sječan rezultat u RS uopće nisu sklona vandalizmu, krađama iz prodavnica niti nasilju prema životinja-ma. Ovo su oblici prijestupništva u koje se, u pravilu, uključuju djeca koja ostvaruju natprosječne rezultate u školi.

Djeca koja se ne slažu sa tvrdnjom „volim ići u školu“, češće su učestvovala u pisanju grafita. Naime, od ukupno 304 djece iz uzorka u FBiH koja istakla takav stav, njih jedna trećina (ili N=103) izvršila ja opisano ponašanje. Od 170 ispitane djece koja su u uzorku za Republiku Srpsku istakla takav stav, njih četvrtina (ili 24,1 %) je pisalo grafite. (Vidjeti prilog, Tabele 8.14. i 8.15.)

Uspjeh u školi i prijestupništvo Tabela 7.4.3.

Uspjeh u školi u poređenju sa drugim učenicima

FBiHPrijestupništvo “da” RSIspodprosječan IspodprosječanNatprosječan Natprosječan

3.0

3.0

3.0

10

40

28

15.5‒19.4

4.3‒7.6

2.1‒5.1

3.7‒6.8

23‒30

15‒20

15

0

0

0

33

15

10‒15

0‒3

1.4‒3.4

0.8‒2.9

25‒33

10‒17

Grafiti

Vandalizam



Alkohol


55

7.5. Škola, prijestupništvo i preporuke za prevenciju

Velika većina djece ističe da bi im u slučaju preselje-nja nedostajala njihova škola. Djeca stječu jake veze u školama, pa se često ne preporučuje prebacivanje u drugu školu, ako to nije nužno potrebno. Tako i samo premještanje u druge škole zbog neprihvatljivog ponašanja djeteta treba vršiti samo kada je to zaista djetetov najbolji interes.

Značajan broj djece ocjenjuje školsku klimu kao nepovoljnu. Tako, zabrinjava broj djece koji iskazuje veliko prisustvo nasilja, vandalizma, alkohola i droge u školama. To su pitanja koja svaka pojedinačna škola mora riješiti u okviru svoje ustanove. Provođenje seta planski osmišljenih i organizovano preduzetih mjera s ciljem prijavljivanja, registrovanja i brze reakcije na takva ponašanja je neophodno. Ne treba postojati prostor za vjerovanje da je bilo koje od takvih pona-šanja prihvatljivo.

U ostvarenju prethodno pomenutog, a s obzirom na to da su škole odgojno-obrazovne ustanove, škole i nastavnici trebaju preduzeti aktivnosti koje će ojačati njihovu odgojnu ulogu. To se čini kao značajan izazov ako se u obzir uzme rezultat da svakom desetom djetetu uopće nije bitno šta nastavnici misle o njemu. Upravo takvi, češće se uključuju u neprihvatljiva ponašanja. Kao jedan od važnih koraka s ciljem una-pređenja situacije mogao bi biti ispitivanje odnosa između učenika i nastavnika osnovnih škola, u smislu koliko su nastavnici na dispoziciji djetetu prilikom rješavanja problema u vezi sa školom i van škole.

Ovim istraživanjem utvrđeno je da su djeca koja ne vole ići u školu sklonija uključivanju u prijestupničko ponašanje. Stoga je važno pokrenuti aktivnosti na ispitivanju razloga zbog kojih određeni broj djece ne voli ići u školu, zašto smatraju da časovi nisu inte-resantni, zašto im je nebitno šta omiljeni nastavnici misle o njima, itd.

Rezultati su pokazali da se značajan broj djece, koja bez opravdanih razloga izostaju iz škole, češće uključuju u vršenje neprihvatljivih ponašanja. Čini se,stoga, da je broj izostanaka iz škole, opravdanih i neopravdanih, indikator rizika za društveno nepri-hvatljivo ponašanje. Zato je potrebno da se u školama zabilježi i istraži svaki konkretan slučaj izostajanja, te da se napravi individualni plan brige za svako dijete koje je ispoljilo takvo ponašanje.

Sa stanovišta ostvarenih rezultata u školi, u preven-tivnom smislu, sa natprosječnom djecom treba više

raditi u pogledu prevencije pisanja grafita, vandaliz-ma i krađa iz prodavnice, dok sa djecom koja ostva-ruju ispodprosječan rezultat u školi treba raditi na prevenciji nasilju prema životinjama, konzumiranja alkohola i nezakonitog skidanju sadržaja sa interne-ta. U RS, natprosječna djeca su sklona vandalizmu, krađama iz prodavnica i nasilju prema životinjama, pa sa njima treba raditi na prevenciji ovih oblika prijestupničkog ponašanja.


8. Prilozi

Mjesto u kojem žive ispitanici Tabela 8.1

Frekvencija % Validni % Kumul. %

Zenica

Zavidovići

Cazin

Odžak

Tuzla

Gradačac

Donji Vakuf

Travnik

Mostar

Konjic

Čitluk

Goražde

Ilovača

Prača

Sarajevo

Livno

Široki Brijeg

Novi Grad

Teslić

Prijedor

Bijeljina

Srebrenica

Zvornik

Nevesinje

Uvac

Bratunac

Trebinje

Banja Luka

Ukupno

Validni

106

61

45

54

151

56

48

47

82

60

53

116

32

14

272

93

58

47

39

95

60

44

44

74

33

57

47

261

2.149

4.9

2.8

2.1

2.5

7.0

2.6

2.2

2.2

3.8

2.8

2.5

5.4

1.5

0.7

12.7

4.3

2.7

2.2

1.8

4.4

2.8

2.0

2.0

3.4

1.5

2.7

2.2

12.1

100.0

4.9

2.8

2.1

2.5

7.0

2.6

2.2

2.2

3.8

2.8

2.5

5.4

1.5

0.7

12.7

4.3

2.7

2.2

1.8

4.4

2.8

2.0

2.0

3.4

1.5

2.7

2.2

12.1

100.0

4.9

7.8

9.9

12.4

19.4

22.0

24.2

26.4

30.2

33.0

35.5

40.9

42.4

43.0

55.7

60.0

62.7

64.9

66.7

71.1

73.9

76.0

78.0

81.5

83.0

85.7

87.9

100.0

57

Godine i zloupotreba supstanci u FBiH

Godine RS

Razred FBiH

Tabela 8.2

Tabela 8.4

Tabela 8.3

16(1.2%)

Total

Razred 9(29.2%)

15(16.7%)

18

Razred 8(39.7%)

14(37.8%)

16

Razred 7(31.1%)

13(32.4%)

15

Ukupno „da“ (F / %)

12(11.7%)

14

11(0.2%)

13


12Godine [1.2]

Godine [1.2]

Razred [0.6.2]

U životu (%) dilanje droga [7.1.27] N=1.325

U životu (%) alkohol [8.1.1] N=1.324

U životu (%) hašiš [8.2.1] N=1.324

U životu (%) relevin [8.3.1] N=1.323

U životu (%) „lake droge“ [8.4.1] N=1.323

U životu (%) „teške droge“ [8.5.1] N=1.323

Koliko u životu dilanje droga. [7.1.27]


Koliko u životu hašiš [8.2.1]

Koliko u životu relevin [8.3.1]

Koliko u životu „lake droge“ [8.4.1]

Koliko u životu „teške droge“ [8.5.1]

U životu (%) dilanje droga [7.1.27]

U životu (%) alkohol [8.1.1]

U životu (%) hašiš [8.2.1]

U životu (%) relevin [8.3.1]

U životu (%) „lake droge“ [8.4.1]

U životu (%) „teške droge“ [8.5.1]

15.4%

2.5%

9.4%

25.0%

22.2%

18.2%

5

220

17

4

5

3

23.1%

45.3%

53.1%

50.0%

33.3%

54.5%

15.4%

23.6%

28.1%

25.0%

11.1%

36.4%

0

0

0

0

0

0

61.5%

38.7%

43.8%

50.0%

66.7%

45.5%

46.2%

47.0%

46.9%

50.0%

55.6%

45.5%

0

1

0

0

0

0

15.4%

15.9%

3.1%

0.0%

0.0%

0.0%

23.1%

24.2%

15.6%

0.0%

11.1%

0.0%

2

41

4

2

4

1

13 / 1

364 / 27.5

32 / 2.4

4 / 0.3

9 / 0.7

11 / 0.8

0.0%

2.5%

0.0%

0.0%

0.0%

0.0%

2

111

7

2

1

1

0.0%

0.3%

0.0%

0.0%

0.0%

0.0%

1

53

4

0

0

1

13 / 1

364 / 27.5

32 / 2.4

4 / 0.3

9 / 0.7

11 / 0.8

0

14

2

0

0

0


Razred FBiH Tabela 8.5

UkupnoRazred 9Razred 8Razred 7

Razred [0.6.2]







5

220

17

4

5

3

2

116

7

2

3

0

3

73

4

2

2

2

0

31

6

0

0

1

Zloupotreba supstanci / spol FBiH

Zloupotreba supstanci / spol RS

Tabela 8.6

Tabela 8.7.a

Muško(48.9%)

Ukupno

Žensko(51.1%)

Muško


Žensko

Spol [1.1]

Spol [1.1]

U životu (%) dilanje droga. [7.1.27]

U životu (%) alkohol [8.1.1]

U životu (%) hašiš [8.2.1]

U životu (%) relevin [8.3.1]

U životu (%) „lake droge“ [8.4.1]

U životu (%) „teške droge“ [8.5.1]







69.2%

54.1%

71.9%

75.0%

66.7%

54.5%

69.2%

54.1%

71.9%

75.0%

66.7%

54.5%

30.8%

45.9%

28.1%

25.0%

33.3%

45.5%

30.8%

45.9%

28.1%

25.0%

33.3%

45.5%

13 / 1

364 / 27.5

32 / 2.4

4 / 0.3

9 / 0.7

11 / 0.8

13 / 1

364 / 27.5

32 / 2.4

4 / 0.3

9 / 0.7

11 / 0.8

59

FBiH

FBiH

Tabela 8.7.b

Tabela 8.8

Frekvencija

Frekvencija

Nedostajao bi mi učitelj [3.2]

Važno šta učitelj misli [3.3]

%

%

Validni %

Validni %

Kumul. %

Kumul. %

Nimalo

Ne puno

Samo malo

Malo više

Prilično

Puno

Ukupno

Nema odgovora

Potpuno nevažno

Prilično nevažno

Malo nevažno

Malo važno

Prilično važno

Vrlo važno

Ukupno

Nema odgovora

Validni

Validni

Nedostaju podaci

Ukupno

Nedostaju podaci

Ukupno

146

94

301

152

316

335

1.344

4

1.348

155

71

69

278

332

439

1.344

4

1.348

10.8

7.0

22.3

11.3

23.4

24.9

99.7

.3

100.0

11.5

5.3

5.1

20.6

24.6

32.6

99.7

0.3

100.0

10.9

7.0

22.4

11.3

23.5

24.9

100.0

11.5

5.3

5.1

20.7

24.7

32.7

100.0

10.9

17.9

40.3

51.6

75.1

100.0

11.5

16.8

21.9

42.6

67.3

100.0


RS

RS

Tabela 8.9

Tabela 8.10

Frekvencija

Frekvencija

Nedostajao bi mi učitelj [3.2]

Važno šta učitelj misli [3.3]

%

%

Validni %

Validni %

Kumul. %

Kumul. %

Nimalo

Ne puno

Samo malo

Malo više

Prilično

Puno

Ukupno

Nema odgovora

Potpuno nevažno

Prilično nevažno

Malo nevažno

Malo važno

Prilično važno

Vrlo važno

Ukupno

Nema odgovora

Validni

Validni

Nedostaju podaci

Ukupno

Nedostaju podaci

Ukupno

85

75

171

101

167

196

795

6

801

83

39

41

197

182

252

794

7

801

10.6

9.4

21.3

12.6

20.8

24.5

99.3

0.7

100.0

10.4

4.9

5.1

24.6

22.7

31.5

99.1

0.9

100.0

10.7

9.4

21.5

12.7

21.0

24.7

100.0

10.5

4.9

5.2

24.8

22.9

31.7

100.0

10.7

20.1

41.6

54.3

75.3

100.0

10.5

15.4

20.5

45.3

68.3

100.0

61

FBiH

RS

Tabela 8.11

Tabela 8.12

Izostanak u protekloj godini [3.4.2]

Izostanak u protekloj godini [3.4.2]

Frekvencija

%Frekvencija

Validni %

Validni %

Kumul. %

Kumul. %

0

1

2

3

4

5

6 +

Total

Nema odgovora

Sistem

Ukupno

0

1

2

3

4

5

9

10

12

13

15

18

40

60

Ukupno

Nema odgovora

Sistem

Ukupno

Validni

Validni

Nedostaju podaci

Ukupno

Nedostaju podaci

Ukupno

1165

31

25

27

9

9

31

1.302

44

2

46

1.348

90.0

1.6

1.5

1.2

0.1

0.7

0.1

0.2

0.2

0.1

0.1

0.1

0.1

0.1

96.5

3.2

0.2

3.5

100.0

721

13

12

10

1

6

1

2

2

1

1

1

1

1

773

26

2

28

801

89.5

2.4

1.9

2.1

0.7

0.7

2.8

100.0

93.3

1.7

1.6

1.3

0.1

0.8

0.1

0.3

0.3

0.1

0.1

0.1

0.1

0.1

100.0

89.5

91.9

93.8

95.9

96.5

97.2

100.0

93.3

95.0

96.5

97.8

97.9

98.7

98.8

99.1

99.4

99.5

99.6

99.7

99.9

100.0


Školski uspjeh samoprocjena – FBiH

Školski uspjeh samoprocjena – RS

Tabela 8.12

Tabela 8.12

Školski uspjeh [3.5]

Školski uspjeh [3.5]

%

%

Frekvencija

Frekvencija

Validni %

Validni %

Kumul. %

Kumul. %

Loše

Znatno ispod prosjeka

Ispod prosjeka

Prosjek

Iznad prosjeka

Znatno iznad prosjeka

Odlično

Ukupno

Nema odgovora

Loše

Znatno ispod prosjeka

Ispod prosjeka

Prosjek

Iznad prosjeka

Znatno iznad prosjeka

Odlično

Ukupno

Nema odgovora

Validni

Validni

Nedostaju podaci

Ukupno

Nedostaju podaci

Ukupno

0.4

0.4

1.6

26.6

19.9

17.8

32.9

99.6

0.4

100.0

0.5

0.4

0.5

34.7

18.2

16.7

27.8

98.9

1.1

100.0

5

5

22

358

268

240

444

1.342

6

1.348

4

3

4

278

146

134

223

792

9

801

0.4

0.4

1.6

26.7

20.0

17.9

33.1

100.0

0.5

0.4

0.5

35.1

18.4

16.9

28.2

100.0

0.4

0.7

2.4

29.1

49.0

66.9

100.0

0.5

0.9

1.4

36.5

54.9

71.8

100.0

63

Koliko u životu grafiti [7.1.01] * ujutro: voli ići u školu [3.1.2] - FBiH

Koliko u životu grafiti [7.1.01] * ujutro: voli ići u školu [3.1.2] - RS

Tabela 8.14

Tabela 8.15

Ujutro: voli ići u školu [3.1.2]

Ujutro: voli ići u školu [3.1.2]

Potpuno se ne

slažem

Potpuno se ne

slažem

Potpuno se ne

slažem

Potpuno se ne

slažem

Potpuno se ne

slažem

Potpuno se ne

slažem

Potpuno se ne

slažem

Potpuno se ne

slažem

Ukupno

Ukupno

15476.2%

4823.8%

202100.0%

7874.3%

2725.7%

105100.0%

Count% within ujutro: voli ići u školu [3.1.2]

Count% within ujutro: voli ići u školu. [3.1.2]



Count% within ujutro: voli ići u školu. [3.1.2]


Ne

Da

Ne

Da


Ukupno


Ukupno

15073.2%

5526.8%

205100.0%

9285.2%

1614.8%

108100.0%

45886.3%

7313.7%

531100.0%

27490.1%

309.9%

304100.0%

34187.9%

4712.1%

388100.0%

23195.5%

114.5%

242100.0%

110383.2%

22316.8%

1326100.0%

67588.9%

8411.1%

759100.0%


Prijestupništvo i godine Tabela 8.16

Ukupno161514131211

Godine [1.2]



Koliko u životu krađa iz prodavnice [7.1.05]

Koliko u životu provala [7.1.07]

Koliko u životu krađa bicikla [7.1.09]

Koliko u životu krađa auta [7.1.11]

Koliko u životu provala u auto [7.1.13]

Koliko u životu iznuda [7.1.15]


Koliko u životu oružje [7.1.19]

Koliko u životu grupna tuča [7.1.21]

Koliko u životu napad [7.1.23]

Koliko u životu nezakonito preuzimanje sadržaja [7.1.25]

Koliko u životu dilanje drogom. [7.1.27]

Koliko u životu okrutnost prema životinjama [7.1.29]






223

69

44

9

8

6

13

13

30

48

107

16

255

13

66

364

32

4

9

11

5

1

1

1

2

1

1

2

2

3

3

0

6

2

2

9

3

1

2

2

42

12

8

1

0

0

2

2

4

8

15

2

54

2

10

86

9

1

1

4

99

38

20

5

5

3

6

5

17

22

51

7

119

6

38

171

15

2

5

5

66

13

13

2

1

2

2

3

5

13

31

5

63

3

12

88

5

0

1

0

11

5

2

0

0

0

2

1

2

2

7

2

13

0

4

9

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

1

0

0

0

0

65

Prijestupništvo i razred Tabela 8.17

UkupnoRazred 9Razred 8 Asymp. Sig. (2-sided)Razred 7

Razred [0.6.2] Pearson Chi-Square





















223

69

44

9

8

6

13

13

30

48

107

16

255

13

66

364

32

4

9

11

0.018

0.182

0.167

0.009

0.123

0.080

0.575

0.073

0.172

0.259

0.485

0.384

0.000

0.248

0.131

0.000

0.001

0.375

0.103

0.049

76

25

15

0

1

0

3

1

9

19

30

3

114

3

19

165

17

2

3

6

95

29

21

8

6

5

7

9

16

17

48

9

94

8

33

141

14

2

6

5

52

15

8

1

1

1

3

3

5

12

29

4

47

2

14

58

1

0

0

0


Prijestupništvo i spol Tabela 8.17

UkupnoMuškoŽensko

Spol [1.1]





















223

69

44

9

8

6

13

13

30

48

107

16

255

13

66

364

32

4

9

11

98

51

28

6

6

5

9

9

22

42

88

13

181

9

45

197

23

3

6

6

125

18

16

3

2

1

4

4

8

6

19

3

74

4

21

167

9

1

3

5

ImpressumAutori:Prof. dr. Almir MaljevićProf. dr. Vesna Šućur JanjetovićProf. dr. Muhamed BudimlićMr. Nataša JovićMr. Bojana MiodragovićMr. Srđan Vujović

Urednik:Prof. dr. Elmedin Muratbegović

Dizajn i DTP:Bojan Galić

Naziv i sjedište izdavača:Centar za istraživanje politike suprotstavljanja kriminalitetu (CPRC)Pruščakova 27, 71 000 Sarajevo,Bosna i Hercegovina

Štampa:CORON S d.o.o.

Tiraž:300 primjeraka

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo

343.91-053.6(497.6)(047)

MEĐUNARODNA studija o samoprijavljenom prijestupništvu djece u Bosni i Hercegovini : izvještaj za stručne radnike u oblasti zaštite djece / [autori Almir Maljević ...[et al.]. - Sarajevo : Centar za istraživanje politike suprotstavljanja kriminalitetu, 2017. - 67 str. : graf. prikazi ; 30 cm

ISBN 978-9926-8148-3-0 1. Maljević, Almir COBISS.BH-ID 24463366

Izrada i izdavanje ove publikacije realizuje se u okviruUNICEF-ovog projekta „Pravda za svako dijete“

uz podršku Vlade Švicarske i Švedske agencije za međunarodni razvoj i saradnju (Sida).

Stavovi i mišljenja iznesena u ovoj publikaciji isključiva su odgovornost autora i ne odražavaju nužno mišljenja i stavove Vlade Švicarske i Švedske agencije za

međunarodni razvoj i saradnju (Sida), kao i UNICEF-a BiH.

izrada i izdavanje ove publikacije realizuje se u okviru · 2018-07-21 · izrada i izdavanje ove...

Documents