Bog je izabrao Mojsija da izvede Izraelceiz egipatskog ropstva.

Javio mu se iz gorućeg grma u podnožju brda Horeb.

Rekao je:IZVEDI MOJ NAROD IZ ROPSTVA U EGIPTUI ODVEDI GA U ZEMLJU KOJOM TEČE MED I MLIJEKO.

Mojsije je na zemlju bacio štap i on se pretvorio u zmiju.Uhvatio ju je za rep i opet je postala štap.Stavio je ruku u njedra. Kad ju je izvukao ruka je bila gubava. No kad ju je ponovo stavio u njedra izvukao je zdravu.

Mojsije je bio spor u govoru pa je Bog izabrao njegova brata Arona da govori faraonu umjesto njega.

Mojsije i Aron prenijeli su faraonu Božju poruku, ali on se strašno razljutio i nije pustio narod da ode nego ga je još više zaposlio.

Aron je pred faraona bacio štap i štap se pretvorio u zmiju.

Faraonovi mudraci i vračari učinili su isto.

Aronova zmija progutala je sve zmije egipatskih vračara.Faraon ipak nije htio pustiti narod iz Egipta.

Mojsije je udario štapom po Rijeci i sva se voda pretvorila u krv. Egipćani su kopali oko Rijeke i tražili pitku vodu.

Nakon 7 dana Aron je ispružio štap i iz rijeka, potoka i jezera navalile su žabe po egipatskoj zemlji.

Faraon je obećao pustiti narod ako Mojsije ukloni žabe. Mojsije zamoli Jahvu, pravoga Boga, da ukloni žabe.

Bog je uslišio Mojsija ali faraon nije pustio narod da ode.

Aron je udario štapom po tlu i komarci su se razmnožili po egipatskoj zemlji.

Faraon nije pustio narod pa je Bog poslao obade.

U Gošenu, gdje su živjeli Izraelci, nije bilo obada.

Faraon nije povjerovao da Bog štiti Izraelce i nije ih htio pustiti.

Bio je strašan pomor stoke. U Egiptu su pougibali konji, magarad, deve, krupna i sitna stoka.

Faraon nije pustio narod.

Egipćani su patili od strašnih čireva po tijelu.

Nad Egiptom je bila strašna tuča. Pobila je ljude i životinje koji su bili na otvorenom. Uništila bilje po poljima i stabla.

Na bilje koje je nakon tuče ostalo navalili su skakavci.

Mojsije je pružio ruku prema nebu i nastala je tama. Ni nakon trodnevne tame faraon nije htio pustiti narod.

Faraon je pustio narod da ode u noći u kojoj je umro svaki egipatski prvorođenac.

U toj noći svaka izraelska obitelj žrtvovala je jednogodišnje janje bez mane. Krvlju su poškropili dovratnike i nadvratnike kuća. Izraelski prvorođenci bili su spašeni.

Meso ubijenih životinja jeli su s beskvasnim kruhom i gorkim zeljem.

Bila je to noć prolaza Gospodnjeg - noć PASHE.

Egipćani su im dali odjeće, zlata i srebra i Izraelci su krenuli kroz pustinju prema Crvenom moru.

Faraon se predomislio i krenuo upotjeru za Izraelcima.

Tako se narod našao u velikoj pogibelji: između faraonove vojske i Crvenoga mora.

Mojsije je ispružio ruku nad

morem i Bog je učinio divno

čudo. Poslao je jak istočni

vjetar koji je more posušio.

Tako su Izraelci prešli po

suhom preko Crvenog mora.

Faraonova vojska krenula je

za narodom. Mojsije je

pružio ruku nad morem i u

cik zore more se vratilo i

potopilo faraonovu vojsku, a

Izraelci su bili na sigurnom.

Tri su dana putovali

pustinjom bez vode.

Stigli su do izvora koji se

zove Mara – gorka voda.

Mojsije je bacio neko drvo u

vodu i voda je postala pitka.

Utaborili su se kod Elima

gdje je bilo 12 izvora pitke

vode.

Putovali su pustinjom

skoro 2 mjeseca.

Narod je strašno mrmljao

protiv Mojsija i Arona.

Radije bi bili u Egiptu u

ropstvu nego da umru od

gladi u pustinji.

Bog im je dao za hranu

PREPELICE i MANU

koja je imala okus

medenog kolača.

Narod je skoro kamenovao

Mojsija jer nije bilo vode.

Mojsije je udario štapom po

pećini na Horebu i iz nje je

potekla voda.

Mjesto su prozvali

MASA i MERIBA

jer su se tu prepirali.

Amalečani su zaratili s

Izraelcima. Mojsije je držao

ruke uzdignute prema Jahvi

i Izraelci su pobijedili.

Tri mjeseca nakon izlaska

iz zemlje egipatske narod

se utaborio u Sinajskoj

pustinji.

Na SINAJ se nadvio gust

oblak i čula se silna

grmljavina.

Narod je ostao u podnožju

brda a Mojsije se popeo u

gusti oblak u kojemu je

Bog boravio.

Bog je Mojsiju dao 2

kamene ploče s

DESET ZAPOVIJEDI.

Aron i narod su od

rastopljenog nakita načinili

zlatno tele i klanjali mu se

kao Bogu. Mojsije se

razgnjevio i razbio ploče sa

Zapovijedima jer je Aron

dopustio da narod padne u

IDOLOPOKLONSTVO.

Zlatno tele je uništio i molio

Boga da oprosti njegovu

narodu.

Mojsije je postio na

Sinaju četrdeset dana.

Ispisao je 10 zapovijedi

na dvije kamene ploče.

Kad se vratio među

narod iz Mojsijeva lica

izbijala je svjetlost jer je

razgovarao s Bogom.

Nitko mu se nije usudio

prići.

Mojsije je poslao 12 uhoda da

izvide Obećanu zemlju.

Uhode su nakon 40 dana

donijeli plodove iz Obećane

zemlje; grožđe, mogranje,

smokve...

Izvijestili su da u Kanaanu

zaista “teče med i mlijeko”,

ali i da su tamo jaki, utvrđeni

gradovi koje je nemoguće

osvojiti.

Kaleb i Jošua, koji su bili u

Kanaanu htjeli su krenuti i

zauzeti zemlju. Ali drugi

uhode su tvrdili da su

Kanaanci jači od njih i narod

ponovno poče mrmljati

protiv Boga, Mojsija i Arona.

Mojsije i Aron padoše ničice

pred narodom govoreći: NE BUNITE SE PROTIV JAHVE.

Zbog nevjere izabranog

naroda Bog je odlučio da

osim Kaleba i Jošue nitko

neće ući u Obećanu zemlju.

Aron je umro, a zamijenio ga

njegov sin Eleazar.

Mojsiju je Bog rekao da se

popne na brdo Nebo na

kojem će umrijeti. Tako će

iz daleka vidjeti Obećanu

zemlju ali u nju neće ući.

Naslijedit će ga Jošua, sin

Nunov.

Mojsije je pred narodom

položio ruke na Jošuu.

Jošua je poslao dvojicu

uhoda da izvide Obećanu

zemlju, a osobito grad

Jerihon.

Kad su se uhode vratili

izvjestili su da su stanovnici u

strahu jer znaju da je Bog

zemlju predao Izraelcima.

Uhodama je bila pomogla

žena koja je živjela uz same

gradske zidine - Rahaba.

Sakrila ih je ispod lana na

krovu i potjeru poslala u

drugom smjeru.

Bog je učinio veliko čudo –

Izraelci su prešli rijeku

Jordan po suhu. Bog je

zapovijedio da svećenici koji

nose KOVČEG SAVEZA

zagaze u rijeku. Čim su ušli

rijeka je presahnula.

Predstavnik svakoga od 12

plemena podigao je kamen iz

sredine Jordana kao spomen

sinovima Izraelovim. Kad je

sav narod prešao, vode

Jordana vratile su se na svoje

mjesto i svi su uvidjeli koliko

je moćna ruka Božja.

Stigli su pred zidine Jerihona.

Obilazili su oko grada

jednom na dan tijekom 6

dana. Sedam je svećenika

trubilo u trublje pred

Kovčegom. Sedmog dana

obišli su grad 7 puta.

Kad su svećenici zatrubili

narod je podigao silnu bojnu

viku i gradske su se zidine

srušile. Narod je ušao u grad.

Rahabinu obitelj su poštedili.

Tako su potomci

egipatskih robova

predvođeni Jošuom,

Mojsijevim

nasljednikom, uz veliku

Božju pomoć ušli u

Obećanu zemlju,

zemlju Kanaansku,

zemlju kojom teče med

i mlijeko.

http://split.hbk.hr/katehetski

Prema “Dnevnik prolaska kroz pustinju”, Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo