Izabrane izreke i kazivanja

Download Izabrane izreke i kazivanja

Post on 29-Oct-2014

434 views

Category:

Documents

4 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

<p>Feriduddin Muhammed Attar</p> <p>IZABRANE IZREKE I KAZIVANJA SUFIJAPoglavlje iz knjige: SPOMENICA DOBRIH (Tadhkirat al-Awliya) s perzijskog preveo: Muamer Kodri, Izdava: Kulturni centar I.R. Iran Sarajevo, 2004. god.</p> <p>Fudejl Ajad nekad bijae drumski razbojnik. Razapeo je svoj ator u pustinji izmeu Merva i Bavrada, obukao na sebe vunenu odjeu, na glavu stavio suknenu kapu, a oko vrata objesio tespih. Imao je brojnu druinu, sastavljenu od pljakaa i razbojnika. Sav plijen donoen je njemu, pa bi ga on podijelio. Ako neko ne bi htio dijeliti svoj plijen, Fudejl bi ga otjerao iz druine. Kroz pustinju je jednom nailazio bogat karavan. Putnici su uli da usput vrebaju razbojnici, te jedan imunik odlui da svoj novac negdje sakrije. Odjaha u pustinju, pa ugleda ator i pred njim ovjeka odjevenog u vunene haljine. Zamoli ga da sakrije negdje njegov imetak, pa ovaj zakopa novac u jedan ugao u atoru. Imunik se vrati natrag i shvati da su razbojnici u meuvremenu orobili karavan. On se, onda, zaputi po svoj novac sakriven u onom atoru. Doavi ondje, zatee razbojnike kako dijele plijen i uzdahnu: Avaj, ja sam svoj novac povjerio pljakaima. Htjede se vratiti, ali Fudejl ga ugleda i pozva. ovjek prie, a Fudejl upita: Zato si doao? Htio sam uzeti amanet koji sam ti povjerio. odgovori ovaj. Uzmi ga, tamo je gdje si ga ostavio, ree mu Fudejl. ovjek ue u ator i uze svoj novac. Fudejlovi razbojnici tad rekoe: U onom karavanu nismo nali nita gotovine, a ti sad vraa toliki novac?! Fudejl odgovori: Ovaj ovjek o meni je mislio dobro, a ja mislim dobro o Bogu. Opravdah njegovo povjerenje u mene, nadajui se da e Bog opravdati moje povjerenje u Nj. Fudejl je govorio: Volio bih da se tako razbolim da ne mogu odlaziti u damiju, jer ne elim viati ljude niti elim da oni mene viaju. Fudejl je rekao: Bog je objavio planinama: 'Na jednoj od vas govorit u sa Svojim poslanikom.' uvi to, sve planine se uzoholie, samo Sinaj smjerno spusti glavu. Zato mu je i ukazana ta ast da se Bog ondje obrati Musau. Fudejl je rekao: Onoga ko jezikom iskazuje ljubav prema svom bratu, a srcem mu eli zlo, Bog e na Danu sudnjem proivjeti slijepog i gluhog. Fudejl je rekao: Zbilja tevekkula sastoji se u tome da nade ne polae ni u koga osim u Boga i da se ne boji nikog osim Boga. Fudejl je rekao: Kad te upitaju voli li Boga, nemoj nita odgovoriti. Jer, ako kae da ne voli, time e biti nevjernik, a kako bi mogao rei da Ga voli kad tvoja djela nisu djela onih koji vole Boga. Fudejl je rekao: Lake je ratovati protiv pametnog nego jesti halvu s budalom. Fudejl je rekao: Dvije stvari kvare srce: mnogo spavati i mnogo jesti. Prenosi se da trideset godina niko nije vidio Fudejla da se smije. Ali, nasmija se onog dana kad mu umrije sin. O ejhu, zar je sad vrijeme za smijeh?, upitae ga, a on ree: Znam da je Bog zadovoljan smru mog sina, pa se nasmijah u znak da sam i ja zadovoljan onim ime je On zadovoljan. Fudejl je imao dvije keri. Na samrti ree svom roaku: Kad umrem, odvedi moje keri na planinu Bukabejs, pogledaj u nebo i reci: 'O Gospodaru, Fudejl se za ivota starao o ovim nesretnicama, a sad je on zatvoren u kabursku tamnicu, pa ih je Tebi povjerio.' Poto Fudejla sahranie, njegov roak uini kako mu je reeno. Odvede djevojke na ono brdo, obrati se Bogu kako mu je Fudejl kazao, pa gorko zaplaka. Upravo tada onuda naie emir Jemena sa dvojicom svojih sinova. Vidjevi ovjeka da plae, prie i upita ta mu je, pa mu ovaj sve ispria. Onda emir ree: Ove u dvije djevojke vjenati 2</p> <p>s mojim sinovima. Odvede ih u Jemen, bogato darova i opremi, sazva tamonje velikae i napravi golemu svadbu. *** *** Preobraenje Bira Hafija desilo se tako to je jednom pijan naiao ulicom, pa na putu vidje papir na kome je pisalo: Bismillahir-rahmanir-rahim. Bir podie taj papir s tla, poljubi rijei napisane na njemu, otie u duan, kupi boicu mirisa i namirisa papir. Onda ga, uz krajnje potovanje, skloni na skrovito mjesto. Tu no, jednom ejhu u snu bi reeno: Idi Biru Hafiju i reci mu: 'Namirisao si Moje ime, pa emo Mi tebe uiniti mirisnim, uzvisio si Moje ime, pa emo Mi tebe uzvisiti, oistio si Moje ime, pa emo Mi tebe oistiti. asti mi Moje, oistit u te zbog potovanja koje si pokazao prema Mom imenu. Ali taj ovjek je nevaljalac, ree ejh, ovaj san sigurno nije istinit. Uze abdest, klanja, pa opet zaspa. U snu mu ponovo bi reeno isto. Probudi se, opet zaspa i usni isti san. Ujutro ode potraiti Bira. On se negdje opija, rekoe mu. I zaista, Bir je u nekoj mejhani pio vino. ejh ree jednom ovjeku: Ui unutra, zovni Bira i reci mu da imam poruku za nj. Bir izae i upita: Od koga mi donosi poruku? Od Boga, odgovori ejh. Grdi li me zbog neeg?, upita Bir. Ne, ree ejh. Saekaj me tu, moram rei neto svojim drugovima, kaza Bir, pa se vrati u mejhanu i ree svom drutvu: Drugovi moji, mene zovu i moram vas ostaviti. Nikad me vie ovdje neete vidjeti. Onda izae napolje i otad se predade isposnitvu i ibadetu. Kau da se nikad vie nije obuo i zato ga i prozvae Hafi, to znai bosonogi. Ahmed ibn Hanbel esto je posjeivao Bira Hafija i izuzetno ga je potovao. Ahmedu njegovi uenici rekoe: Ti si uenjak fikha i hadisa i poznaje mnoge znanosti. Zato stalno posjeuje tu neznalicu? Ahmed odgovori: Istina, sve te znanosti koje ste nabrojali ja znam bolje od njega, ali on bolje od mene poznaje Boga. Jedan ejh priao je: Bila je velika studen, a ja Bira zatekoh na ulici bosog. 'O Ebu Nasre, zato si bos?', upitah ga, a on ree: 'Sjetio sam se siromaha koji se pate na ovoj zimi. Nemam novca da im pomognem, ali barem ovako mogu pokazati da saosjeam s njima.' Ahmed ibn Ibrahim Mutajjib pria: Bir mi ree: 'Kai Ma'rufu da u kad klanjam doi da ga posjetim. Prenesoh poruku, pa ekah da Bir doe. Prolo je podne, ikindija i akam, a on nije dolazio. Poslije jacije, vidjeh ga kako, hodajui po vodi, prelazi Tigris. Ue kod Ma'rufa, pa su sjedili do zore, a onda se Bir, opet hodajui po vodi, vrati kui. Izaoh tad pred njeg i rekoh: 'Proui dovu za mene!' On mi kaza: 'O ovome nikom ne govori.' I zaista, za njegovog ivota ovo nikom nisam ispriao. Neko ree Biru: Imam dvije hiljade halalom steenih dirhema i namjeravam otii na had. Bir mu ree: Tvoj e had biti obino putovanje. Ako zaista trai Boije zadovoljstvo, daj taj novac sirotinji, siroadi i ljudima s mnogo djece. Obradovat e njihova srca, a to ti je bolje nego da stotinu puta ode na had. Bir je priao: Prolazio sam pored groblja, pa vidjeh mrtvace kako su se okupili i uini mi se da izmeu sebe neto dijele. 'O Boe, ta je ovo to vidjeh?' upitah, pa mi bi reeno: 'Upitaj njih!' Upitah tad mrtvace, pa mi rekoe: 'Prije sedam dana ovud naie jedan vjernik i proui triput suru Ihlas, pa sevab od toga pokloni nama. Mi, eto, ve sedmicu dijelimo izmeu sebe taj sevab, pa je jo preostalo.'</p> <p>3</p> <p>Bir je priao: Usnih Poslanika, blagoslov i mir neka je na nj, pa me on upita: 'O Bire, zna li zato je Bog odabrao ba tebe meu tvojim drugovima i uzvisio tvoj poloaj?' 'Poslanie Boiji, ja to ne znam', rekoh. On ree: 'Zato to si slijedio moj sunnet, potovao si dobre ljude, savjetovao si svoju brau i volio si moje ashabe i moj Ehli-bejt.' Bir kae: Usnih hazreti Aliju, mir neka je na nj, pa mu rekoh: 'Posavjetuj me, o zapovjednie vjernika!' On kaza: 'Divno je kad su imunici, traei milost Boiju, plemeniti prema siromasima. Jo je ljepe kad su siromasi uznositi pred imunicima, pa se uzdaju u plemenitost Stvoritelja svijeta.' Bir je svojim muridima govorio: Putujte svijetom, jer voda koja tee je prijatna, a ona koja stoji pretvori se u baru. Bir je rekao: Slast onog svijeta nee osjetiti onaj ko eli da ga ljudi poznaju. Bir Hafi rekao je: elja da bude poznat meu ljudima znak je ljubavi prema ovom svijetu. Bir je rekao: Najvrijednija stvar koja bude data robu Boijem jeste znanje, a potom strpljenje u siromatvu. Bir je rekao: Gledati u krtog kvari srce. Bir je rekao: Nikad nisam sjeo s nekim, a da, poto smo se rastali, nisam bio siguran da bi za obojicu bilo bolje da se nismo ni sastajali. Prenosi se da Biru, kad bijae na samrti, doe neki ovjek i poali se na svoje siromatvo. Bir skide koulju sa sebe i dade mu je, a on posudi od nekog koulju da u njoj umre. *** *** Sufjan Sevri ree: O vi koji znate hadise, dajte zekat na njih. Kako da damo zekat na hadise?, upitae, a on kaza: Na svakih dvadeset hadisa koje znate pet njih primijenite na djelu. Sufjanu Sevriju umrije komija, pa Sufjan ode na denazu. u kako svi prisutni hvale umrlog, pa ree: Da sam znao da je ovoliko drag ljudima, nikad mu ne bih doao na denazu. Jer, ovjek mora biti licemjer da bi ljudi bili zadovoljni njime. Sufjan je volio sjediti u damiji, ali kad u da je sultan dao novac kojim je kupljen miris za damiju, nikad vie nije uao unutra, ne elei udisati miris kupljen sultanovim novcem. Sufjan jednom ree: Kad bi sad naiao kraj grupe ljudi i rekao da ustane onaj ko je siguran da e do veeras biti iv, niko ne bi ustao. Ali, zaudno je da se nijedan od njih, iako svi znaju da svakog trena mogu umrijeti, ne priprema za smrt. Sufjan je rekao: Biti isposnik ne znai oblaiti grubu odjeu i jesti opor hljeb, ve znai ne vezati srce za ovaj svijet i skratiti svoje nade.</p> <p>4</p> <p>Sufjan je rekao: Najbolji vladar je onaj koji se drui s uenjacima i stjee od njih znanje, a najgori uenjak je onaj koji se drui s vladarima. Sufjan je rekao: Onaj ko novcem steenim na nedozvoljen nain ini dobra djela nalik je onome ko prljavu koulju pere krvlju ili mokraom, pa koulja tako biva jo prljavija. Abdullah Mehdi priao je: Sufjan mi ree: 'Okreni me licem prema tlu, jer smrtni as mi se primakao. Uinih tako i otioh okupiti ljude, ali njegovi muridi poee sami dolaziti. 'Kako ste znali da umire?' upitah, a oni rekoe: 'U snu nam je reeno da se spremimo za Sufjanovu denazu.' *** *** Ibn Semmak rekao je na samrti: Boe moj, Ti zna da su mi, i kad sam grijeio, bili dragi oni koji su Tebi pokorni, pa uini tu ljubav mojom iskupninom. Ibn Semmak se nikad nije enio. Zato se ne oeni?, pitali su ga, a on ree: Nemam snage da se nosim s dva ejtana. Kako to misli? , upitae. On kaza: Ja imam svog, a ena svog ejtana, pa ne bih mogao izai na kraj s obadva. *** *** Prenosi se da je Ahmed Harb imao komiju vatropoklonika po imenu Behram. Taj ovjek bavio se trgovinom. Drumski razbojnici jednom opljakae karavan u koji je on uloio svoj novac, pa Behramu tako propade znatan imetak. Kad ejh Ahmed u za to, sazva svoje muride i ree: Naem komiji desilo se to to se desilo, pa bismo trebali otii kod njeg i pokazati mu da saosjeamo s njim. Iako je vatropoklonik, on je na komija. Ustadoe i otioe Behramovoj kui. Behram ih lijepo doeka, ukaza im svako potovanje i poljubi rukav ejhovog ogrtaa. Mislio je da su doli kod njeg da bi neto pojeli. ejh Ahmed mu ree: Nismo doli kod tebe da bismo jeli. uli smo da ti je propao imetak, pa smo ti doli rei da saosjeamo s tobom. Behram ree: Sve to je krhko naposljetku tako zavri. Ipak, tri su stvari zbog kojih moram biti zahvalan. Prvo, dobro je da su drugi ukrali od mene, a da ja nisam pokrao nekoga. Drugo, ukradeno mi je pola imetka, ali pola mi je ostalo. I tree, moja vjera uvijek ostaje uz mene, a ovaj svijet ionako prolazi. Ahmedu se te rijei veoma svidjee, pa ree: Zapiite ovo, jer ovo to kaza mirie mudrou. A onda ejh upita: O Behrame, zato tuje vatru? On odgovori: Zato da sutra bude uz mene i ne spri me. itav ivot je tujem kako bi me ona odvela Bogu. ejh mu ree: Strano grijei, jer vatra je slaba i od nje ne moe nita oekivati. U zabludi si ako rauna na nju. Prospe li dijete malo vode na vatru, ugasit e je. Kako ti moe pomoi neko ko je tako slab? Ona se ne moe odbraniti ako je neko hoe zatrpati zemljom, pa kako bi, onda, tebe odbranila? Dalje, ona pri sve to u nju baci i ne razlikuje dobro od loeg. Ti vatru tuje sedamdeset godina, a ja je nikad nisam tovao, ali stavimo li ruku u nju, obojicu e jednako opei i tebe nee nimalo potedjeti. Behramu se ove rijei dotakoe srca, pa on ree: Pitat u te etiri stvari, pa u postati musliman ukoliko me tvoji odgovori zadovolje. Pitaj, ree ejh. Onda Behram upita: Zato je Bog stvorio ovjeka? Kad ga je ve stvorio, zato mu On daje opskrbu? Kad mu ve daje opskrbu, zato je odredio da ovjek umire? A ako ve umiremo, zato nas proivljava? Ahmed odgovori: Stvorio nas je zato da bi Ga ljudi upoznali. Daje nam opskrbu zato da bi Ga prepoznali kao Opskrbitelja. Usmrti nas zato da bismo upoznali Njegovu srdbu, a oivljava zato da bismo Ga prepoznali kao Monog. uvi to, Behram izgovori ehadet. Tad ejh vrisnu i pade u nesvijest. ta ti bi?, upitae ga kad doe sebi. On ree: Onog trena kad Behram izgovori ehadet, u srcu zauh</p> <p>5</p> <p>glas: 'O Ahmede, Behram je nakon sedamdeset godina uzvjerovao. Tebi smo dali da sedamdeset godina bude musliman, e da bismo vidjeli kakva e biti tvoja konanica. Ahmed Harb rekao je: Kad bih znao ko me mrzi, ko me ogovara i ko o meni loe govori, darovao bih ga zlatom i srebrom. Takav ovjek radi za mene, pa je red i da bude plaen. *** *** Amr Lejs jednom se razbolje tako da mu nijedan lijenik nije mogao pomoi. Ovdje bi samo dova mogla pomoi, rekoe, a neko kaza: Dova Sehla ibn Abdullaha biva usliana. Pozvae Sehla i on doe. Sjede pokraj Amra i ree mu: Dova biva usliana onda kad ovjek uini tevbu, a ti u tamnici dri nevine ljude. Sve ih pusti i uini tevbu. Amr ga poslua. Sehl onda ree: O Gospodaru, kao to si mu pokazao kako je njegova oholost prema Tebi nitavna, tako mu pokai kolika je ast u mojoj pokornosti Tebi, pa ogrni njegovo tijelo odjeom zdravlja kao to si njegovu unutarnjost ogrnuo odjeom kajanja. Sehl proui tu dovu i Amr odmah ozdravi. Amr ponudi Sehlu mnogo zlata, ali Sehl nita ne uze i ode s dvora. Jedan njegov murid ree mu: Zar ne bi bilo bolje da si uzeo taj novac? Mogli smo njime vratiti nae dugove. Zanima te zlato?, upita Sehl, pa ree: Onda gledaj! Odjednom se sav pijesak u pustinji pretvori u zlato, a kamenje u rubine. ejh tad kaza: Zato bi neko kome je Bog podario ovakvo stanje uzimao neto od stvorenja? Prenosi se da bi, uvi muziku, Sehl zapadao u stanje posebne opijenosti, pa bi u tom stanju ostao dvadeset pet dana. Za to vrijeme nita ne bi jeo. Grupa knjike uleme upita ga jednom o tom stanju, a on im ree: Ne pitajte me, jer vi se onim to bih vam u ovakvom stanju rekao ne biste mogli nimalo okoristiti. Sehl ispria jednom svom muridu: U Basri ima jedan pekar koji je na stupnju valija. Murid se odmah zaputi u Basru i nae pekaru tog ovjeka. Poviri kroz prozor i vidje pekara da, kako je to obiaj, drei krpe u rukama barata oko penice. Murid pomisli: Da je na stupnju valija ne bi se pazio vatre. Onda ue unutra i nazva selam, a pekar mu odmah ree: Nita me ne pitaj, jer odmah si mi priao s loim preduvjerenjem, tako da od mojih rijei ne moe imati koristi. Sehl ibn Abdullah rekao je: Ishrana iskrenih jeste jesti jednom dnevno. Sehl je rekao: Sitost je glava svakog zla. Sehl je rekao: Postoje tri vrste ljudi: jedni se zarad Boga bore protiv sebe, drugi se zarad Boga bore protiv drugih ljudi, a trei se zarad sebe bore protiv Boga, pa govore: 'Zato si odredio da se desi ono to se meni ne svia? Zato se sa mnom nisi posavjetovao kad si odreivao sudbinu?' Sehl ibn Abdullah rekao je: ovjek koji v...</p>