Izabrane Izreke i Kazivanja Sufija Feriduddin Muhammed Attar

Download Izabrane Izreke i Kazivanja Sufija Feriduddin Muhammed Attar

Post on 28-Oct-2015

23 views

Category:

Documents

5 download

TRANSCRIPT

  • Feriduddin Muhammed Attar

    IZABRANE IZREKE I KAZIVANJA SUFIJA

    Poglavlje iz knjige:

    SPOMENICA DOBRIH (Tadhkirat al-Awliya)

    s perzijskog preveo: Muamer Kodri,

    Izdava: Kulturni centar I.R. Iran

    Sarajevo, 2004. god.

  • 2

    Fudejl Ajad nekad bijae drumski razbojnik. Razapeo je svoj ator u pustinji izmeu Merva i Bavrada, obukao na sebe vunenu odjeu, na glavu stavio suknenu kapu, a oko vrata objesio tespih. Imao je brojnu druinu, sastavljenu od pljakaa i razbojnika. Sav plijen donoen je njemu, pa bi ga on podijelio. Ako neko ne bi htio dijeliti svoj plijen, Fudejl bi ga otjerao iz druine.

    Kroz pustinju je jednom nailazio bogat karavan. Putnici su uli da usput vrebaju razbojnici, te jedan imunik odlui da svoj novac negdje sakrije. Odjaha u pustinju, pa ugleda ator i pred njim ovjeka odjevenog u vunene haljine. Zamoli ga da sakrije negdje njegov imetak, pa ovaj zakopa novac u jedan ugao u atoru. Imunik se vrati natrag i shvati da su razbojnici u meuvremenu orobili karavan. On se, onda, zaputi po svoj novac sakriven u onom atoru. Doavi ondje, zatee razbojnike kako dijele plijen i uzdahnu: Avaj, ja sam svoj novac povjerio pljakaima. Htjede se vratiti, ali Fudejl ga ugleda i pozva. ovjek prie, a Fudejl upita: Zato si doao? Htio sam uzeti amanet koji sam ti povjerio. odgovori ovaj. Uzmi ga, tamo je gdje si ga ostavio, ree mu Fudejl. ovjek ue u ator i uze svoj novac. Fudejlovi razbojnici tad rekoe: U onom karavanu nismo nali nita gotovine, a ti sad vraa toliki novac?! Fudejl odgovori: Ovaj ovjek o meni je mislio dobro, a ja mislim dobro o Bogu. Opravdah njegovo povjerenje u mene, nadajui se da e Bog opravdati moje povjerenje u Nj.

    Fudejl je govorio: Volio bih da se tako razbolim da ne mogu odlaziti u damiju, jer ne elim viati ljude niti elim da oni mene viaju.

    Fudejl je rekao: Bog je objavio planinama: 'Na jednoj od vas govorit u sa Svojim poslanikom.' uvi to, sve planine se uzoholie, samo Sinaj smjerno spusti glavu. Zato mu je i ukazana ta ast da se Bog ondje obrati Musau.

    Fudejl je rekao: Onoga ko jezikom iskazuje ljubav prema svom bratu, a srcem mu eli zlo, Bog e na Danu sudnjem proivjeti slijepog i gluhog.

    Fudejl je rekao: Zbilja tevekkula sastoji se u tome da nade ne polae ni u koga osim u Boga i da se ne boji nikog osim Boga.

    Fudejl je rekao: Kad te upitaju voli li Boga, nemoj nita odgovoriti. Jer, ako kae da ne voli, time e biti nevjernik, a kako bi mogao rei da Ga voli kad tvoja djela nisu djela onih koji vole Boga.

    Fudejl je rekao: Lake je ratovati protiv pametnog nego jesti halvu s budalom.

    Fudejl je rekao: Dvije stvari kvare srce: mnogo spavati i mnogo jesti.

    Prenosi se da trideset godina niko nije vidio Fudejla da se smije. Ali, nasmija se onog dana kad mu umrije sin. O ejhu, zar je sad vrijeme za smijeh?, upitae ga, a on ree: Znam da je Bog zadovoljan smru mog sina, pa se nasmijah u znak da sam i ja zadovoljan onim ime je On zadovoljan.

    Fudejl je imao dvije keri. Na samrti ree svom roaku: Kad umrem, odvedi moje keri na planinu Bukabejs, pogledaj u nebo i reci: 'O Gospodaru, Fudejl se za ivota starao o ovim nesretnicama, a sad je on zatvoren u kabursku tamnicu, pa ih je Tebi povjerio.' Poto Fudejla sahranie, njegov roak uini kako mu je reeno. Odvede djevojke na ono brdo, obrati se Bogu kako mu je Fudejl kazao, pa gorko zaplaka. Upravo tada onuda naie emir Jemena sa dvojicom svojih sinova. Vidjevi ovjeka da plae, prie i upita ta mu je, pa mu ovaj sve ispria. Onda emir ree: Ove u dvije djevojke vjenati

  • 3

    s mojim sinovima. Odvede ih u Jemen, bogato darova i opremi, sazva tamonje velikae i napravi golemu svadbu.

    *** ***

    Preobraenje Bira Hafija desilo se tako to je jednom pijan naiao ulicom, pa na putu vidje papir na kome je pisalo: Bismillahir-rahmanir-rahim. Bir podie taj papir s tla, poljubi rijei napisane na njemu, otie u duan, kupi boicu mirisa i namirisa papir. Onda ga, uz krajnje potovanje, skloni na skrovito mjesto. Tu no, jednom ejhu u snu bi reeno: Idi Biru Hafiju i reci mu: 'Namirisao si Moje ime, pa emo Mi tebe uiniti mirisnim, uzvisio si Moje ime, pa emo Mi tebe uzvisiti, oistio si Moje ime, pa emo Mi tebe oistiti. asti mi Moje, oistit u te zbog potovanja koje si pokazao prema Mom imenu. Ali taj ovjek je nevaljalac, ree ejh, ovaj san sigurno nije istinit. Uze abdest, klanja, pa opet zaspa. U snu mu ponovo bi reeno isto. Probudi se, opet zaspa i usni isti san. Ujutro ode potraiti Bira. On se negdje opija, rekoe mu. I zaista, Bir je u nekoj mejhani pio vino. ejh ree jednom ovjeku: Ui unutra, zovni Bira i reci mu da imam poruku za nj. Bir izae i upita: Od koga mi donosi poruku? Od Boga, odgovori ejh. Grdi li me zbog neeg?, upita Bir. Ne, ree ejh. Saekaj me tu, moram rei neto svojim drugovima, kaza Bir, pa se vrati u mejhanu i ree svom drutvu: Drugovi moji, mene zovu i moram vas ostaviti. Nikad me vie ovdje neete vidjeti. Onda izae napolje i otad se predade isposnitvu i ibadetu. Kau da se nikad vie nije obuo i zato ga i prozvae Hafi, to znai bosonogi.

    Ahmed ibn Hanbel esto je posjeivao Bira Hafija i izuzetno ga je potovao. Ahmedu njegovi uenici rekoe: Ti si uenjak fikha i hadisa i poznaje mnoge znanosti. Zato stalno posjeuje tu neznalicu? Ahmed odgovori: Istina, sve te znanosti koje ste nabrojali ja znam bolje od njega, ali on bolje od mene poznaje Boga.

    Jedan ejh priao je: Bila je velika studen, a ja Bira zatekoh na ulici bosog. 'O Ebu Nasre, zato si bos?', upitah ga, a on ree: 'Sjetio sam se siromaha koji se pate na ovoj zimi. Nemam novca da im pomognem, ali barem ovako mogu pokazati da saosjeam s njima.'

    Ahmed ibn Ibrahim Mutajjib pria: Bir mi ree: 'Kai Ma'rufu da u kad klanjam doi da ga posjetim. Prenesoh poruku, pa ekah da Bir doe. Prolo je podne, ikindija i akam, a on nije dolazio. Poslije jacije, vidjeh ga kako, hodajui po vodi, prelazi Tigris. Ue kod Ma'rufa, pa su sjedili do zore, a onda se Bir, opet hodajui po vodi, vrati kui. Izaoh tad pred njeg i rekoh: 'Proui dovu za mene!' On mi kaza: 'O ovome nikom ne govori.' I zaista, za njegovog ivota ovo nikom nisam ispriao.

    Neko ree Biru: Imam dvije hiljade halalom steenih dirhema i namjeravam otii na had. Bir mu ree: Tvoj e had biti obino putovanje. Ako zaista trai Boije zadovoljstvo, daj taj novac sirotinji, siroadi i ljudima s mnogo djece. Obradovat e njihova srca, a to ti je bolje nego da stotinu puta ode na had.

    Bir je priao: Prolazio sam pored groblja, pa vidjeh mrtvace kako su se okupili i uini mi se da izmeu sebe neto dijele. 'O Boe, ta je ovo to vidjeh?' upitah, pa mi bi reeno: 'Upitaj njih!' Upitah tad mrtvace, pa mi rekoe: 'Prije sedam dana ovud naie jedan vjernik i proui triput suru Ihlas, pa sevab od toga pokloni nama. Mi, eto, ve sedmicu dijelimo izmeu sebe taj sevab, pa je jo preostalo.'

  • 4

    Bir je priao: Usnih Poslanika, blagoslov i mir neka je na nj, pa me on upita: 'O Bire, zna li zato je Bog odabrao ba tebe meu tvojim drugovima i uzvisio tvoj poloaj?' 'Poslanie Boiji, ja to ne znam', rekoh. On ree: 'Zato to si slijedio moj sunnet, potovao si dobre ljude, savjetovao si svoju brau i volio si moje ashabe i moj Ehli-bejt.'

    Bir kae: Usnih hazreti Aliju, mir neka je na nj, pa mu rekoh: 'Posavjetuj me, o zapovjednie vjernika!' On kaza: 'Divno je kad su imunici, traei milost Boiju, plemeniti prema siromasima. Jo je ljepe kad su siromasi uznositi pred imunicima, pa se uzdaju u plemenitost Stvoritelja svijeta.'

    Bir je svojim muridima govorio: Putujte svijetom, jer voda koja tee je prijatna, a ona koja stoji pretvori se u baru.

    Bir je rekao: Slast onog svijeta nee osjetiti onaj ko eli da ga ljudi poznaju.

    Bir Hafi rekao je: elja da bude poznat meu ljudima znak je ljubavi prema ovom svijetu.

    Bir je rekao: Najvrijednija stvar koja bude data robu Boijem jeste znanje, a potom strpljenje u siromatvu.

    Bir je rekao: Gledati u krtog kvari srce.

    Bir je rekao: Nikad nisam sjeo s nekim, a da, poto smo se rastali, nisam bio siguran da bi za obojicu bilo bolje da se nismo ni sastajali.

    Prenosi se da Biru, kad bijae na samrti, doe neki ovjek i poali se na svoje siromatvo. Bir skide koulju sa sebe i dade mu je, a on posudi od nekog koulju da u njoj umre.

    *** ***

    Sufjan Sevri ree: O vi koji znate hadise, dajte zekat na njih. Kako da damo zekat na hadise?, upitae, a on kaza: Na svakih dvadeset hadisa koje znate pet njih primijenite na djelu.

    Sufjanu Sevriju umrije komija, pa Sufjan ode na denazu. u kako svi prisutni hvale umrlog, pa ree: Da sam znao da je ovoliko drag ljudima, nikad mu ne bih doao na denazu. Jer, ovjek mora biti licemjer da bi ljudi bili zadovoljni njime.

    Sufjan je volio sjediti u damiji, ali kad u da je sultan dao novac kojim je kupljen miris za damiju, nikad vie nije uao unutra, ne elei udisati miris kupljen sultanovim novcem.

    Sufjan jednom ree: Kad bi sad naiao kraj grupe ljudi i rekao da ustane onaj ko je siguran da e do veeras biti iv, niko ne bi ustao. Ali, zaudno je da se nijedan od njih, iako svi znaju da svakog trena mogu umrijeti, ne priprema za smrt.

    Sufjan je rekao: Biti isposnik ne znai oblaiti grubu odjeu i jesti opor hljeb, ve znai ne vezati srce za ovaj svijet i skratiti svoje nade.

  • 5

    Sufjan je rekao: Najbolji vladar je onaj koji se drui s uenjacima i stjee od njih znanje, a najgori uenjak je onaj koji se drui s vladarima.

    Sufjan je rekao: Onaj ko novcem steenim na nedozvoljen nain ini dobra djela nalik je onome ko prljavu koulju pere krvlju ili mokraom, pa koulja tako biva jo prljavija.

    Abdullah Mehdi priao je: Sufjan mi ree: 'Okreni me licem prema tlu, jer smrtni as mi se primakao. Uinih tako i otioh okupiti ljude, ali njegovi muridi poee sami dolaziti. 'Kako ste znali da umire?' upitah, a oni rekoe: 'U snu nam je reeno da se spremimo za Sufjanovu denazu.'

    *** ***

    Ibn Semmak rekao je na samrti: Boe moj, Ti zna da su mi, i kad sam grijeio, bili dragi oni koji su Tebi pokorni, pa uini tu ljubav mojom iskupninom.

    Ibn Semmak se nikad nije enio. Zato se ne oeni?, pitali su ga, a on ree: Nemam snage da se nosim s dva ejtana. Kako to misli? , upitae. On kaza: Ja imam svog, a ena svog ejtana, pa ne bih mogao izai na kraj s obadva.

    *** ***

    Prenosi se da je Ahmed Harb imao komiju vatropoklonika po imenu Behram. Taj ovjek bavio se trgovinom. Drumski razbojnici jednom opljakae karavan u koji je on uloio svoj novac, pa Behramu tako propade znatan imetak. Kad ejh Ahmed u za to, sazva svoje muride i ree: Naem komiji desilo se to to se desilo, pa bismo trebali otii kod njeg i pokazati mu da saosjeamo s njim. Iako je vatropoklonik, on je na komija. Ustadoe i otioe Behramovoj kui. Behram ih lijepo doeka, ukaza im svako potovanje i poljubi rukav ejhovog ogrtaa. Mislio je da su doli kod njeg da bi neto pojeli. ejh Ahmed mu ree: Nismo doli kod tebe da bismo jeli. uli smo da ti je propao imetak, pa smo ti doli rei da saosjeamo s tobom. Behram ree: Sve to je krhko naposljetku tako zavri. Ipak, tri su stvari zbog kojih moram biti zahvalan. Prvo, dobro je da su drugi ukrali od mene, a da ja nisam pokrao nekoga. Drugo, ukradeno mi je pola imetka, ali pola mi je ostalo. I tree, moja vjera uvijek ostaje uz mene, a ovaj svijet ionako prolazi. Ahmedu se te rijei veoma svidjee, pa ree: Zapiite ovo, jer ovo to kaza mirie mudrou. A onda ejh upita: O Behrame, zato tuje vatru? On odgovori: Zato da sutra bude uz mene i ne spri me. itav ivot je tujem kako bi me ona odvela Bogu. ejh mu ree: Strano grijei, jer vatra je slaba i od nje ne moe nita oekivati. U zabludi si ako rauna na nju. Prospe li dijete malo vode na vatru, ugasit e je. Kako ti moe pomoi neko ko je tako slab? Ona se ne moe odbraniti ako je neko hoe zatrpati zemljom, pa kako bi, onda, tebe odbranila? Dalje, ona pri sve to u nju baci i ne razlikuje dobro od loeg. Ti vatru tuje sedamdeset godina, a ja je nikad nisam tovao, ali stavimo li ruku u nju, obojicu e jednako opei i tebe nee nimalo potedjeti. Behramu se ove rijei dotakoe srca, pa on ree: Pitat u te etiri stvari, pa u postati musliman ukoliko me tvoji odgovori zadovolje. Pitaj, ree ejh. Onda Behram upita: Zato je Bog stvorio ovjeka? Kad ga je ve stvorio, zato mu On daje opskrbu? Kad mu ve daje opskrbu, zato je odredio da ovjek umire? A ako ve umiremo, zato nas proivljava? Ahmed odgovori: Stvorio nas je zato da bi Ga ljudi upoznali. Daje nam opskrbu zato da bi Ga prepoznali kao Opskrbitelja. Usmrti nas zato da bismo upoznali Njegovu srdbu, a oivljava zato da bismo Ga prepoznali kao Monog. uvi to, Behram izgovori ehadet. Tad ejh vrisnu i pade u nesvijest. ta ti bi?, upitae ga kad doe sebi. On ree: Onog trena kad Behram izgovori ehadet, u srcu zauh

  • 6

    glas: 'O Ahmede, Behram je nakon sedamdeset godina uzvjerovao. Tebi smo dali da sedamdeset godina bude musliman, e da bismo vidjeli kakva e biti tvoja konanica.

    Ahmed Harb rekao je: Kad bih znao ko me mrzi, ko me ogovara i ko o meni loe govori, darovao bih ga zlatom i srebrom. Takav ovjek radi za mene, pa je red i da bude plaen.

    *** ***

    Amr Lejs jednom se razbolje tako da mu nijedan lijenik nije mogao pomoi. Ovdje bi samo dova mogla pomoi, rekoe, a neko kaza: Dova Sehla ibn Abdullaha biva usliana. Pozvae Sehla i on doe. Sjede pokraj Amra i ree mu: Dova biva usliana onda kad ovjek uini tevbu, a ti u tamnici dri nevine ljude. Sve ih pusti i uini tevbu. Amr ga poslua. Sehl onda ree: O Gospodaru, kao to si mu pokazao kako je njegova oholost prema Tebi nitavna, tako mu pokai kolika je ast u mojoj pokornosti Tebi, pa ogrni njegovo tijelo odjeom zdravlja kao to si njegovu unutarnjost ogrnuo odjeom kajanja. Sehl proui tu dovu i Amr odmah ozdravi. Amr ponudi Sehlu mnogo zlata, ali Sehl nita ne uze i ode s dvora. Jedan njegov murid ree mu: Zar ne bi bilo bolje da si uzeo taj novac? Mogli smo njime vratiti nae dugove. Zanima te zlato?, upita Sehl, pa ree: Onda gledaj! Odjednom se sav pijesak u pustinji pretvori u zlato, a kamenje u rubine. ejh tad kaza: Zato bi neko kome je Bog podario ovakvo stanje uzimao neto od stvorenja?

    Prenosi se da bi, uvi muziku, Sehl zapadao u stanje posebne opijenosti, pa bi u tom stanju ostao dvadeset pet dana. Za to vrijeme nita ne bi jeo. Grupa knjike uleme upita ga jednom o tom stanju, a on im ree: Ne pitajte me, jer vi se onim to bih vam u ovakvom stanju rekao ne biste mogli nimalo okoristiti.

    Sehl ispria jednom svom muridu: U Basri ima jedan pekar koji je na stupnju valija. Murid se odmah zaputi u Basru i nae pekaru tog ovjeka. Poviri kroz prozor i vidje pekara da, kako je to obiaj, drei krpe u rukama barata oko penice. Murid pomisli: Da je na stupnju valija ne bi se pazio vatre. Onda ue unutra i nazva selam, a pekar mu odmah ree: Nita me ne pitaj, jer odmah si mi priao s loim preduvjerenjem, tako da od mojih rijei ne moe imati koristi.

    Sehl ibn Abdullah rekao je: Ishrana iskrenih jeste jesti jednom dnevno.

    Sehl je rekao: Sitost je glava svakog zla.

    Sehl je rekao: Postoje tri vrste ljudi: jedni se zarad Boga bore protiv sebe, drugi se zarad Boga bore protiv drugih ljudi, a trei se zarad sebe bore protiv Boga, pa govore: 'Zato si odredio da se desi ono to se meni ne svia? Zato se sa mnom nisi posavjetovao kad si odreivao sudbinu?'

    Sehl ibn Abdullah rekao je: ovjek koji vlastitom voljom ne robuje Bogu, robovat e mimo svoje volje drugim ljudima.

    Sehl je rekao: Da nema nevolje ne bi bilo puta ka Bogu.

    Sehl je rekao: Tri su vrste uenjaka. Postoje uenjaci vanjtine i oni svoje znanje prenose ljudima vanjtine. Postoje uenjaci unutarnjosti i oni svoje znanje prenose onima za koje ono jeste. Postoji i oni ije znanje pripada samo Bogu i oni svoje znanje nikom ne govore.

  • 7

    Sehl ibn Abdullah rekao je: Naa stvar poiva na estero: pridravanju Knjige Boije, slijeenju Poslanikovog, mir neka je na nj, sunneta, ishrani halalom, ne uznemiravanju drugih ljudi makar oni tebe uznemiravali, uvanju od grijeha i potivanju prava drugih.

    Sehl je rekao: Dvije stvari upropaste ovjeka: astoljublje i strah od siromatva.

    Sehl je rekao: Ne proe dan da Bog ne kae: 'Robe moj, postupa nepravedno. Podsjeam te na Sebe, a ti Me zaboravlja, zovem te Sebi, a ti se zapuuje drugome, Ja odvraam nesreu od tebe, a ti istrajava na grijesima. O sine Ademov, kakvu e ispriku imati sutra na Danu sudnjem?!'

    Sehl je rekao: Srce ne moe oivjeti dok jastvo ne umre.

    Sehl ree: Ko ovlada svojom duom dopadat e se drugim ljudima, pa e i njima ovladati.

    Sehl je rekao: Strah je mukarac, a nada je ena; edo to dvoje jeste vjera.

    Sehl je rekao: Strah i nada ne mogu se nai u srcu u kome ima oholosti.

    Sehl ibn Abdullah kae: Tvoja ispravnost lei u etvero: gladovanju, nonom bdijenju, osamljenosti i utanju.

    Sehl je imao etiri stotine murida. Na samrti, oni ga upitae: Ko e te naslijediti i ko e nam govoriti umjesto tebe? U gradu je ivio jedan vatropoklonik po imenu adidel. ejh otvori oi i ree: Na moje mjesto neka zasjedne adidel. Muridi se uskomeae i rekoe: Zar je ejh izgubio pamet?! Pored etiri stotine svojih murida vjernika, on na svoje mjesto postavlja vatropoklonika! Smirite svoju strast i zovnite mi adidela, ree im ejh. adidel doe i ejh mu ree: Trei dan po mojoj smrti popenji se na minber i govori ljudima umjesto mene. To ree i ispusti duu.

    Treeg dana nakon ejhove smrti ljudi se okupie u damiji. adidel se pope na minber, a ljudi su ga u udu gledali, mislei: Ovo je za nepovjerovati, vatropoklonik, s njihovom kapom na glavi i zunarom oko pasa, treba da nam govori u damiji. adidel ree: Va predvodnik poslao me k vama, rekavi mi: 'O adidele, zar nije vrijeme da skine zunar vatropoklonika?' I ja ga sad skidam. Uze no i ispa-ra svoj zunar, skide kapu s glave i izgovori ehadet. Onda ree: Va ejh mi je rekao da vam prenesem ovo: 'Ako hoete vidjeti me na Danu sudnjem, budite toliko hrabri da poskidate zunare koji su u vama.' adidel to ree, a ljudi se postidjee i poee plakati.

    *** ***

    Ahmed Hadrevija Belhi priao je: U ramazanu siromah pozva imunika na iftar. Imunik doe, pa ga siromah poasti suhim hljebom. Kad se vrati kui, imunik posla siromahu na dar mjericu zlata. Siromah mu vrati zlato i ree: Ovo poalji nekom ko je poput tebe, a ja svoje siromatvo ne bih prodao za oba svijeta.

    Prenosi se da lopov jednom ue u kuu Ahmeda Hadrevije, sve pretrai, ali nita ne nae. Krenu izai, kad mu Ahmed ree: O mladiu, uzmi vr, donesi vode, pa uzmi abdest. Klanjat emo skupa dok neko ne doe i donese mi neto to bih ti mogao dati. Neu da se praznih ruku vrati od mene. Lopov zaista uradi kako mu je reeno. Ujutro doe ovjek i donese ejhu pedeset dinara. ejh to

  • 8

    prui lopovu, rekavi: Uzmi, ovo ti je naknada za sinonji namaz. Tad lopov sav uzdrhta, zaplaka i ree: Doista bijah zalutao. Jednu veer radio sam za Boga, pa me ovako poastio. Odbi uzeti novac, uini tevbu i postade ejhov murid.

    Ahmedu Hadreviji doe neki ovjek i ree: Siromah sam i teko ivim. Poui me kako da se izbavim iz ovog stanja. ejh mu ree: Napii na papirie sve poslove kojima se ljudi bave, pa mi to donesi. ovjek uini tako, doe kod ejha, a on sve papirie sasu u up i izvue jedan. Na njemu je pisalo: Pljaka. Ti mora postati pljaka, ree ejh ovom ovjeku. ovjek se zaudi, ali ree: Ako ejh tako kae, onda mi nije druge. Pridrui se, tako, grupi drumskih razbojnika i ree im: Ja nemam iskustva u ovom poslu. Uputite me ta mi je initi? Oni mu rekoe: Glavni uvjet u ovom poslu je da radi to ti bude nareeno. Uredu, sluat u ta mi kaete, sloi se ovaj. Jednom presretoe neki karavan, kod jednog trgovca naoe mnogo novca, pa novajliji meu razbojnicima rekoe: Ubij ovog ovjeka! Ovaj se kolebao, govorei sebi: Voa razbojnika dosad je prolio mnogo nevine krvi. Bolje da ubijem njega nego ovog trgovca. Razbojnici vidjee da se koleba, pa rekoe: Uini kako ti je nareeno ili odlazi od nas. ovjek pomisli: Ako se moram pokoravati neijem nareenju, bolje da se pokoravam naredbi Boijoj, a ne naredbi ovih razbojnika. Potee sablju i odrubi glavu voi pljakaa. Vidjevi to, ostali razbojnici se razbjeae. Trgovac se tako spasi, pa onog siromaha bogato darova. Dade mu onoliko koliko mu je trebalo da zapone vlastiti posao.

    Ahmed Hadrevija rekao je: Najblii Bogu je onaj ija je ud najljepa.

    *** ***

    Ebu Turab Nehebi upita Ebu Abbasa: ta tvoji muridi misle o kerametima kojima su evlije obdarene? Malo je meu njima onih koji vjeruju u to, odgovori Ebu Abbas. Ebu Turab tad kaza: Onaj ko u to ne vjeruje je kafir.

    Ebu Turab je rekao: Pazi na svoje misli, jer dobra pomisao osnov je svakog dobra. Iz dobre pomisli proizae dobro djelo.

    Neki imunik upita Ebu Turaba: Treba li ti neto od mene? , a Ebu Turab mu ree: A ta bi to meni trebalo od tebe i tebi slinih? Ta, ja ni od Boga nita ne item.

    *** ***

    Ibn Muaz posla nekom svom prijatelju pismo u kome je stajalo: Ovaj svijet je san, a onaj svijet je java. Kad ovjek sanja da plae, to se tumai tako da e mu se na javi dogoditi neto radosno i da e se smijati. Plai u snu ovog svijeta, e da bi se na javi onog svijeta radovao i veselio.

    Jahja ibn Muaz rekao je: Jedan grijeh nakon tevbe gori je nego sedamdeset grijehova prije tevbe.

    Ibn Muaz ree: udim se onome ko se kloni hrane bojei se bolesti, a ne kloni se grijeha bojei se polaganja rauna.

    Jahja ibn Muaz rekao je: Ovaj svijet je ejtansko vino. Ko se njime opije, otrijeznit e se tek na Danu sudnjem kad ga vojske Boije budu stavljale na muke.

  • 9

    Jahja ibn Muaz rekao je: Nema veih patnji od dvije koje u smrti snau imunika. Koje su to?, upitae ga, pa kaza: Prva je ta to shvati da se mora odvojiti od imetka koji je gomilao, a druga nastupi onda kad bude upitan da objasni kako je stekao svaki dinar svog imetka.

    Ibn Muaz je rekao: Kad murid pone mnogo jesti, meleki ga napuste. Onog ko se oda prederavanju brzo e spriti vatra strasti.

    Ibn Muaz je rekao: Tri su znaka iskrene tevbe: malo jesti, a mnogo postiti, malo spavati, a mnogo klanjati i malo priati, a mnogo zikriti.

    Kako mogu znati je li Bog zadovoljan mnome?, upita neko Ibn Muaza. On odgovori: Ako si ti zadovoljan Njime, onda je i On zadovoljan tobom.

    Prenosi se da se Jahja ibn Muaz u svom gradu zaduio sto hiljada dirhema. Sav taj novac podijelio je hadijama, gazijama, sirotinji, uenjacima i sufijama. Kad doe vrijeme vraanja dugova, Jahja se zabrinu. No uoi petka usni Poslanika, blagoslov i mir neka je na nj, i on mu ree: O Jahja, ne alosti se, jer tvoja alost i mene rastui. Ustani i idi u Horasan. Jedna ena tamo uva za tebe tristo hiljada dirhema. Poslanie Boiji, u koji grad da idem i ko je ta ena?, upita Jahja. Poslanik ree: Idi od grada do grada i govori ljudima, jer tvoje rijei lijee srca. Ja u doi u san toj eni isto kao to sam tebi doao.

    Jahja, onda, otie u Niabur i tamo ga odmah ispee na minber i zatraie da govori. Jahja ree ljudima: Usnio sam Poslanika, blagoslov i mir neka je na nj, i on mi ree da me novac koji sam duan eka kod jedne osobe. Zaduio sam se sto hiljada dirhema u srebru, tako da vam ne mogu govoriti kao nekad dok ne vratim taj dug. Ja u ti dati pedeset hiljada dirhema, ree jedan ovjek, a drugi kaza: I ja u ti dati etrdeset hiljada. Jahja to odbi, rekavi: Poslanik je rekao da se radi o jednoj osobi. Onda odra ljudima predavanje, pa sedam ljudi umrije sluajui ga. Poto u Niaburu ne nae enu koja mu je trebala dati novac, Jahja otie u Belh. U Belhu odra predavanje, pa mu jedan imunik sklon derviima darova sto hiljada dirhema. Jahja krenu dalje, ali ga na putu presretoe drumski razbojnici i otee mu onaj novac. ejh onda otie u Merv, a odatle u Herat. Kerka emira Herata doe na njegovo predavanje. Poslije predavanja, posla po slugi ovakvu poruku ejhu: O ejhu, ne brini vie za svoj dug. One noi kad Poslanik, blagoslov i mir neka je na nj, doe tebi u san, posjetio je i mene. Pitala sam Poslanika da li treba da te potraim, ali on ree da e ti doi ovamo. Kad sam se udala, otac mi je darovao mnogo zlata i srebra. Imam sto hiljada dirhema u srebru i taj u novac tebi pokloniti. Traim od tebe samo jedno: jo etiri dana dri predavanja ovdje. Jahja je etiri dana drao predavanja u Heratu, a onda se, s tristo hiljada dirhema i sedam kamila, zaputi u Belhem. S njim bijae i njegov sin, koji mu ree: Ostavi neto i za nas, ne mora sve podijeliti sirotinji. Ujutro, dok je Jahja klanjao, ba u trenutku kad je bio na seddi, neko prie i udari ga estoko kamenom u glavu. Jahja samo ree: Vratite novac onima kojima sam duan, i izdahnu. Sufije ga odnesoe u Niabur i ondje sahranie na Muamerovom groblju.

    *** ***

    Dunejd jednom ree Ibn Hafsu Haddadu: Plemenitost je za mene ne vidjeti dobro koje uini i ne rei: 'Ja sam to uradio.' Ibn Hafs kaza: To je lijepo, ali za mene je plemenitost postupati pravedno, a ne traiti da se prema tebi pravedno postupa.

  • 10

    Prenosi se da je Ebu Hafs imao jednog naroito pristojnog murida. Ebu Hafs ree Dunejdu: Ovaj mladi je deset godina kod mene. Na naem Putu potroio je sedamnaest hiljada dinara, a onda je pozajmio jo sedamnaest hiljada, pa je i taj novac potroio. Ipak, jo uvijek me se toliko stidi da mi se nikad dosad nije obratio.

    *** ***

    Hamdun Kassar rekao je: Ko god za sebe misli da je ita bolji od Faraona, ispoljava golemu oholost:'

    Ko je pravi rob Boiji?, pitali su Hamduna, a on ree: Onaj ko robuje Bogu, a mrzi da drugi njemu robuju.

    Hamdun Kassar rekao je: Iblisa i njegove prijatelje najvie veseli troje: kad vjernik ubije vjernika, kad ovjek umre kao nevjernik i kad se ovjek plai siromatva.

    Kad se Hamdun razbolje, rekoe mu: Daj neki savjet svojoj djeci, a on ree: Nije me strah njihovog siromatva, ve se plaim da ne postanu imuni.

    *** ***

    Mensur ibn Ammar drao je predavanje, pa mu neko prui papiri na kome su bili napisani stihovi:

    Onaj to druge zove Bogu, a sam se u Nj ne uzda, lijenik je to tue bolesti lijei, a svoju ne moe da obuzda

    Mensur to proita, pa ree: O ovjee, ti zbog sebe radi onako kako ti kaem. Moje znanje i ono to priam tebi e koristiti, a moji grijesi i mahane nee tebi natetiti.

    *** ***

    Ahmed ibn Asim Intaki rekao je: Ako hoe ouvati srce zdravim, pomozi mu tako to e paziti na svoj jezik.

    Ahmed Intaki rekao je: Iskrenost znai initi dobro bez elje da te po tome spominju i zbog toga veliaju. Nagradu za dobro koje ini oekuj samo od Boga.

    Ahmed Intaki rekao je: Ono dana to ti je od ivota preostalo smatraj najveim imetkom, pa nastoj vrijeme koje je pred tobom iskoristiti za injenje dobrih djela, e da bi ti bili oproteni grijesi koje si poinio u vremenu koje ti je prolo.

    *** ***

    Ebu Seid Harraz kae: Vidjeh u snu Iblisa, pa uzeh tap da ga potjeram. Tad zauh glas: 'On se ne plai tapa, ve svjetla u srcu.'

    *** ***

  • 11

    Ebul-Hasan Nursi svakog bi jutra odlazio u svoj duan. Ponio bi od kue nekoliko pogaica, usput bi ih podijelio u sadaku, pa bi svratio u damiju i klanjao. Onda bi doao u svoj duan. Ukuani su mislili da jede u duanu, a njegovi egrti mislili bi da je jeo kod kue. Dvadeset godina radio je tako i niko nije znao da on posti.

    *** ***

    Ebu Amr priao je: Jedno vrijeme odlazio sam na predavanja Ebu Osmana Hirija. Onda se odah grijenom ivotu, pa vie nisam dolazio na predavanja. Kad bih vidio Ebu Osmana, od stida sam se krio. Jednom se sluajno susretoh s njim, a on mi ree: 'O sinak, ne sjedi sa svojim neprijateljima, osim ako si ist od grijeha. Jer, oni jedva ekaju da vide tvoje mahane. Raduju se tvojim grekama i alosti ih tvoje dobro. Ako ve grijei, doi k nama. utat emo o tvojim grijesima i tvoji neprijatelji nee znati za njih.'

    *** ***

    Neko ree Ebu Osmanu: Jezikom spominjem Boga, ali srce mi u tome ne uestvuje. ta mi je initi? On mu odgovori: Budi zahvalan to ti je makar jedan organ pokoran Gospodaru. Nastavi tako, a nadati se da e se i srce pridruiti jeziku.

    Ebu Osman ree: Prosti puk zahvaljuje Bogu na hrani i odjei koje im dariva, a duhovna elita zahvaljuje mu na viim smislovima koji silaze u njihova srca.

    *** ***

    Ljudi jednom dooe kod Ibn Ataa i vidjee da je pod u njegovoj sobi potpuno mokar. Od ega je ovo?, upitae, a on ree: Sjetio sam se neeg, pa sam toliko plakao da sam pokvasio cijelu sobu. O emu se radi?, upitae ljudi, pa Ibn Ata kaza: U djetinjstvu sam ukrao od jednog komije goluba. Sjetih se toga i osjetih grinju savjesti. Podijelio sam hiljadu srebrenih dirhema sadake, ali srce mi se ne smiri. Onda plakah toliko da smokrih cijelu sobu.

    Prenosi se da je Ibn Ata imao deset sinova. Poe jednom s njima na put. Napadoe ih drumski razbojnici i poee ubijati njegove sinove. Ibn Ata je sve to posmatrao, nita ne govorei. Kako bi mu koji sin ginuo, Ibn Ata bi pogledao u nebo i osmjehnuo se. Razbojnici mu poubijae sve sinove osim jednog. Kad i ovog opkolie, mladi pogleda oca i ree: Ba si bezosjeajan otac! Sinovi ti ginu, a ti uti i osmjehuje se. Ibn Ata mu odgovori: ivote oev, Onome Ko vam ovo ini niko se ne moe suprotstaviti. On vidi ta se deava, pa vas moe spasiti ako hoe. Kad voa razbojnika to u, ree: O stare, da si prije to rekao, nijednog ti sina ne bih ubio.

    Ibn Ata rekao je: Onaj ko dvadeset godina ivi razvratno, ali uini neto u korist svog brata, bolji je od onog ko ezdeset godina ini ibadet traei u tom samo korist za sebe.

    Hou se povui iz svijeta, ree neko Ibn Atau. A kako bi mogao ivjeti odvojen od ljudi?, ree mu Ibn Ata. ta, onda, da radim?, upita ovaj, a Ibn Ata kaza: Vanjtinom se drui s ljudima, a unutarnjou s Istinitim.

    *** ***

  • 12

    Neko od Ibn Dellaa zatrai da govori o siromatvu, ali on nita ne ree, izae napolje, pa se nakon izvjesnog vremena vrati. ta je ovo znailo?, upita ovaj. Ibn Della odgovori: Imao sam etiri bakrena novia, pa otioh to podijeliti u sadaku. Bilo me stid da priam o siromatvu dok je taj novac kod mene.

    *** ***

    ibli pria: Upitah Jusufa Asbata: 'ta je prava skruenost?' On ree: 'Smatrati da je svako koga sretne kad izae iz kue bolji od tebe.'

    *** ***

    Ebu Muhammed Murta jednom ree: Trinaest puta iao sam na had, ali nijedan moj had nije valjan. Kako to zna?, upitae ga, a on ree: Moja majka zatrai od mene da joj donesem au vode, a meni je bilo mrsko da ustajem. Tad shvatih da je svaki moj had bio nitavan.

    Ebu Muhammedu Murtau neko ree: Taj i taj hoda po vodi, a on kaza: Bolje ti je da ti Bog pomogne da se suprotstavi svojim strastima ve da hoda po vodi ili leti zrakom.

    ime se stjee ljubav Boija?, upitae Ebu Muhammeda. On odgovori: Time to nee voljeti ono to On ne voli, a to je ovaj svijet.

    Ebu Muhammed Murta rekao je: Tesawuf je lijepa ud.

    *** ***

    Ebu Abdullah Muhammed ibn Fadl rekao je: Na etiri naina ovjek napusti islam: ne postupa po onom to zna, radi ono to ne poznaje, ne trai da sazna ono to ne zna i brani drugim ljudima da saznaju.

    *** ***

    Ebul-Hasan Buendi bijae krajnje skruen. Jednom mu pade na um: Trebao bih ovu koulju sa sebe dati tom i tom siromahu. Pozva odmah svog slugu i ree mu: Uzmi ovu koulju i nosi je tom i tom ovjeku. O ejhu, sad imam mnogo posla. Daj mu je sam kad poe u grad, ree sluga. ejh kaza: Nosi je odmah, jer strah me da ejtan ne nae put do mene, pa ohladi ovu namjeru u mom srcu.

    Ebul-Hasana Buendija upitae o tesavvufu, pa on ree: Danas postoji samo ime, ali nema onog to ono oznaava, dok je nekad postojala njegova zbilja, a nije bilo imena.

    Neko zamoli Ebul-Hasana da proui dovu za nj. On kaza: Bog neka te uva od tvog vlastitog zla.

    Neki dervi doe na kabur Ebul-Hasana Buendija i zatrai od Boga neko ovosvjetsko dobro. Naveer usni Ebul-Hasana i on mu ree: O derviu, kad doe na moj kabur, ne trai ovaj svijet. Ako ti treba neto od ovog svijeta, idi na grobove vladara i moli za to. Oisti srce od oba svijeta kad doe na moj kabur.

  • 13

    *** ***

    Kad Ebu Ali Tirmizi bijae mladi, u njegovom gradu nije bilo nikoga kod koga bi mogao stjecati znanje. S dvojicom svojih drugova dogovori se da se, traei nauku, zapute u svijet. Ree majci ta je odluio, a ona se rastui i kaza: ivote majin, ja sam slaba i sama. Imam samo tebe i nemam s kim ostati. Bit u ovdje sama i bespomona. Ebu Ali rijei da ostane, a ona dva njegova prijatelja odoe u svijet. Jednom je sjedio u groblju i plakao: Ja ostadoh neuk i neupuen, a moji e se prijatelji vratiti puni znanja.

    Odjednom odnekud doe starac svijetla lica i upita ga: O sinak, zato plae? Ebu Ali mu sve ispria, pa starac ree: Hoe li da te ja svaki dan poduavam, pa e brzo po znanju pretei svoje drugove? Hou, odgovori Ebu Ali. Tako ga je starac uio tri godine, a naposljetku mu se predstavi i ree: Ja sam Hidr, a ovo ti je bila nagrada jer si se potrudio da tvoj roditelj bude tobom zadovoljan.

    Ebu Bekr Verrak priao je: Svake nedjelje hazreti Hidr dolazio je kod Ebu Alija Tirmizija, pa bi o neemu razgovarali.

    Ebu Ali Tirmizi rekao je: Svako bjei od onog ega se plai, samo se ovjek koji se boji Boga sklanja Njemu.

    Ebu Ali kae: Onome kome je vjera cilj sva ovosvjetska djela bivaju obojena vjerom.

    Ebu Ali Tirmizi rekao je: Htio bi spoznati Boga, a ne odrei se svoje due? Ta, dua ne poznaje samu sebe, niti se u stanju spoznati. Kako bi, onda, ona mogla spoznati Boga?

    Ebu Ali Tirmizi rekao je: Dosta ovjeku ta mahana da ga uglavnom raduje ono to mu teti.

    *** ***

    Sini Ebu Bekra Verraka jednom se vrati iz kole blijed i drhtei. ta ti je? upita ga Ebu Verrak, a dijete ree: Uitelj nas danas naui ajet u kome Bog kae: 'Kako ete se, ako ostanete nevjernici, sauvati Dana koji e djecu sijedom uiniti' pa sam zato ovakav.' Dijete se razbolje i uskoro umrije. Njegov otac gorko je plakao, govorei: O Ebu Bekre, tvoje dijete umrije zato to je ulo jedan ajet, a ti si toliko puta prouio itav Kur'an, ali to na tebe nije utjecalo.

    Ebu Bekr Verrak rekao je: Meu ljudima postoje vladari, uenjaci i sirotinja. Kad se vladari iskvare, narod teko ivi. Kad se uenjaci iskvare, vjera meu narodom bude nakazna. Kad se sirotinja iskvari, nestane estitosti.

    Ebu Bekr Verrak ree: Kad si meu pametnima, ukai im potovanje. Kad si meu isposnicima, lijepo se ophodi prema njima. Kad si meu neznalicama, imaj strpljenja.

    Ebu Bekr Verrak rekao je: Osnov ovjeka su voda i zemlja. Pri odgoju ovjeka u kome preovladava voda budi njean i ljubazan, jer nee postii cilj bude li grub prema takvom. Kad odgaja onog u kome preovladava zemlja, mora biti strog i nepopustljiv.

  • 14

    Ebu Bekr Verrak kazao je: Nakon Boijih poslanika slijede mudraci. Mudrost dolazi odmah poslije poslanstva, a mudar ovjek prepoznaje se po tome to uglavnom uti i govori samo kad je to neophodno.

    Poto Ebu Bekr Verrak umrije, neko ga usni planog i blijedog. Jesi li dobro?, upita ovaj, a on ree: Ne mogu biti dobro, jer nakon mene su u ovo groblje sahranili deset ljudi, a nijedan nije umro kao musliman.

    *** ***

    Abdullah Munasil rekao je: Najbolji tvoji trenuci jesu oni u kojima si slobodan od spletki i zavoenja tvoje due, pa na ljude gleda bez loih primisli.

    Abdullah Munasil kae: Lijepo ponaanje potrebnije nam je nego mnogo znanja.

    Abdullah Munasil rekao je: Nema vrline u siromatvu koje nije nuno.

    Abdullah Munasil ree: Zbilja siromatva jeste odbaciti i ovaj i budui svijet, pa traiti Gospodara oba svijeta.

    *** ***

    Ali Sehl Isfahani kae: Onaj ko misli da je blizak Bogu ustvari je daleko od Njega. Kad se na nebu ukae Sunce, djetetu se ini da ga moe rukom dohvatiti. Podigne ruku prema Suncu i pogleda u nj, a ono ga zaslijepi tako da nita ne vidi.

    *** ***

    Hajr Nessad rekao je: ovjek je upotpunio svoje djelo onda kad u svemu to ini vidi nedostatnost ili svoju krivicu.

    *** ***

    Ebu Hajr Akta rekao je: Srce se ne moe oistiti dok svaka tvoja namjera ne bude iskrena, a tijelo se ne moe oistiti osim druenjem s dobrima.

    *** ***

    Ebu Hamza Horasani kae: S Bogom se zbliio onaj ko se grozi svog jastva.

    *** ***

    Abdullah Turugbedi sjedio je jednom sa svojim muridima, kad javie da se Husein ibn Mensur Hallad vraa iz Kamira. Abdullah ree svojim muridima: Dolazi mladi divnih osobina, pa izaite pred njeg. Muridi posluae i vidjee Huseina odjevenog u crno, a u rukama je nosio dva psia. Ue kod ejha, pa ga ejh doeka i ustupi mu svoje mjesto. Husein sjede za trpezu i stavi pse pored sebe. Jeo je i pritom hranio pse. Muridima se to ne svidje. Poto Husein ode, rekoe ejhu: O ejhu, ta je ovo?!

  • 15

    Doveo je pse za trepezu, a ti si nas poslao da doekamo takvog ovjeka! ejh na to kaza: Da, njegovi psi su njemu posluni. Idu za njim i ine kako im kae. Meutim, u svakom od nas ui pas, a mi slijedimo tog psa i inimo kako nam on kae. Velika je razlika izmeu onog ko slijedi psa i onog koga pas slijedi. Ove njegove pse moe se vidjeti, a vai psi sakriveni su duboko u vama. Vae druenje s psom hiljadu puta gore je od njegovog.

    *** ***

    Ibn Hafif priao je: Kad bijah mladi, neki siromah jednom primijeti da sam izgladnio, pa me odvede svojoj kui. Skuha meso i dade mi da jedem, ali meso je tako gadno mirisalo da mi se gadilo. Koliko god me nutkao, nisam to htio jesti. Siromah primijeti moje gaenje i postidje se. Domalo, pooh na put. U pustinji smo zalutali, pa toliko izgladnjesmo lutajui pustinjom da smo naposljetku bili prinueni zaklati psa i nahraniti se njime. I meni dadoe zalogaj pseeg mesa. Stavivi ga u usta, sjetih se onog siromaha i rekoh sebi: 'Ovako proe onaj ko postidi siromaha. Uinih tad tevbu i, im smo se vratili u grad, otioh kod siromaha i izvinuh mu se.'

    Ibn Hafif priao je: Bijah jednom u Bizantu, pa vidjeh da donesoe mrtvo tijelo nekog njihovog isposnika. Spalie ga, pa su njegov pepeo stavljali na oi slijepcima i njime hranili bolesne. Slijepci progledae, a bolesni ozdravie. udio sam se: 'Ta, oni su zalutali, pa kako je ovo mogue?' Naveer usnih Poslanika, blagoslov i mir neka je na nj, i upitah: 'Poslanie Boiji, kako je mogue ono to vidjeh?' a on mi ree: 'Makar su oni u zabludi, ono je plod njihove iskrenosti i skruenosti.'

    Kad je robovanje Bogu ispravno? , upitae Ibn Hafifa, a on ree: Onda kad sve svoje poslove povjeri Bogu i strpi se u nevolji.

    *** ***

    U Bagdadu bijae neki dervi koji je i zimi i ljeti hodao u istoj koulji. Zato si stalno u toj koulji?, upitae ga jednom, a on ispria: Nekad sam se volio lijepo oblaiti. Jednom usnih da sam doveden u Dennet. etao sam Dennetom, pa ugledah grupu dervia kako sjede i neto razgovaraju. Htjedoh im se pridruiti, ali jedan melek mi ne dopusti i ree: 'Ovi ljudi su za ivota imali samo jednu koulju.' Probudih se i odluih da i ja zadrim samo jednu koulju.

    *** ***

    Ebu Muhammad Durejri kae: Potpunost zahvalnosti Bogu znai shvatiti da je svaka zahvalnost Njemu nedostatna.

    *** ***

    Ebu Abbas Kassab rekao je: Muhammed nije mrtav, mrtva je tvoja sposobnost da ga vidi.

    *** ***

    Ibrahim Havvas priao je: Pooh jednom na put kroz pustinju, sam i pjeice. U pustinji me sustie neki mladi i povika: 'Esselamu alejkum, o ejhu!' Zastadoh i priekah ga. Vidjeh da je kranin. 'Mogu li ti se pridruiti?' upita, pa nastavismo put zajedno. Putovali smo sedam dana, a osmog dana

  • 16

    on mi ree: 'O isti isposnie, ja sam iscrpljen od gladi. Zaiti od Boga da nam da neto da pojedemo.' Obratih se Bogu: 'O Boe moj, tako Ti Muhammeda, blagoslov i mir neka je na nj, ne posrami me pred nemuslimanom i daj nam kakvu hranu.' Istog asa, pred nama se stvori posluavnik s hljebom, ribama i hurmama, te jedan vr vode. Obojica sjedosmo i jedosmo. Proe jo sedam dana, a osmog dana ja rekoh njemu: 'O kranine, sad nas ti nahrani.' Mladi se osloni na tap i neto proaputa. Tad se pred nama stvorie dvije tacne pune peenja, ribe, halva, hurme i dva vra vode. Zapanjih se. Od stida nisam mogao jesti. 'Neu jesti dok mi ovo ne objasni', rekoh mu. Tad on ree: 'Prvo, skinut u ovaj zunar.' Onda skide svoj zunar i izgovori ehadet, pa ree: 'Ja sam od Boga zatraio da mi udijeli zaklevi Ga tobom ija je vjera ispravna, pa smo i ovu hranu dobili posredstvom tebe.' Naposljetku doosmo u Hidaz, mladi se nastani ondje i ivio je u Hidazu sve do smrti.

    Ibrahim Havvas rekao je: Petero lijei srce: uenje Kur'ana, gladovanje, noni namaz, jutarnje dove i druenje s dobrima.

    *** ***

    Ebu Ali Dekkak rekao je: Svojstvo vlastodraca jeste da zahtijevaju strpljenje, a sami ga nemaju.

    Ebu Ali Dekkak rekao je: Lake se druiti s adahom nego sa krtim siromahom.

    *** ***

    Prenosi se da ejhu Ebul-Hasanu Harkaniju doe neki mladi i ree: elim i ja nositi hrku. ejh mu ree: Upitat u te neto da vidim jesi li dostojan hrke. Pitaj, ree mladi. Onda ejh upita: Odjene li mukarac enske haljine, hoe li time postati ena? Nee, odgovori ovaj. Zatim ejh upita: Obue li ena muku odjeu, hoe li time postati mukarac? Nee, odgovori mladi, pa mu ejh kaza: Ni tebi ova hrka nee nita pomoi ako se i bez nje muki ne dri puta vjere.

    ejh Harkani priao je: Bila jednom dvojica brae. Jedan bi po cijelu no klanjao, a drugi bi se cijele noi brinuo o majci. Onom koji je po cijelu no klanjao jednom u snu bi reeno: 'Oprostili smo sve grijehe tvom bratu, pa treba da si mu posluan.' Ovaj se zaudi i ree: 'Ali, ja sam po cijelu no zauzet slubom Bogu. Kako to da ja njemu budem podreen?' Tad mu bi kazano: 'Ono to ti radi Meni uope ne treba, a tvoja majka je slaba i bolesna i njoj treba pomo.'

    Dok je klanjao, ejhu Harkaniju jedne noi bi reeno: O Ebul-Hasane, hoe li da ono to znam o tebi iznesem ljudima, pa bi te oni kamenovali? ejh odgovori: O Gospodaru, hoe li da ja kaem ljudima kolika je Tvoja milosti i oprost, pa Ti niko vie nee seddu initi?

    ejh Harkani ree: Boe moj, kamo sree da nema ni Denneta ni Dehennema, jer tad bi se vidjelo ko Te istinski tuje.

    ejh Harkani rekao je: Putevi ka Bogu ne mogu se izbrojati, onoliko ih je koliko je ljudi. Kojim god putem se zaputih, vidjeh da nisam sam na njemu. Rekoh: 'Boe, usmjeri me putem na kome nikog drugog nee biti. Onda me On upravi putem tuge.'

    Ebul-Hasan Harkani ree: S ljudima sam sklopio mir koji se nikad ne kri, a svojoj dui objavio sam rat u kome nema primirja.

  • 17

    ejh Harkani rekao je: Uvijek je bilo Boijih ljudi i uvijek e ih biti.

    Neki uenjak upita ejha Harkanija: Gdje se nalaze pamet, vjera i spoznaja? ejh mu ree: Ti mi pokai da zna ta je to, pa u ti rei gdje se nalaze. Uenjak tad zaplaka i povue se u ugao.

    ejh Harkani rekao je: Dok trai ovaj svijet, on e vladati tobom, a kad mu okrene lea, ti e ovladati njime.

    ejh Harkani ree: Kao to se od tebe ne trai da namaz klanja prije njegovog vremena, tako ni ti ne trai da ti opskrba stigne prije ve je sueno.

    Ebul-Hasan Harkani rekao je: Ako se pred tobom samo odkrinu vrata Njegove dobrote, niko ti na ovom svijetu nee vie imati ta rei niti e od koga imati ta uti.

    ejh Harkani rekao je: ejtan ne moe natetiti vjeri koliko dvojica: pohlepan uenjak i siromah bez znanja.

    ejh Harkani rekao je: Ako eli sebi dobro, dri se to dalje od vlastodraca.

    Ebul-Hasan Harkani rekao je: Posjetiti vjernika vei je sevab nego podijeliti sto hiljada dinara sadake. Kad si u posjeti vjerniku, znaj da je Boija milost nad vama.

    Gdje si vidio Boga?, upitae ejha Harkanija, a on odgovori: Ondje gdje nisam vidio sebe.

    ejh Harkani rekao je: Tvoj trud je svijea, a Bog je sunce. Kad sunce grane, svijea vie ne treba.

    ejh Harkani ree: Imam je onaj ko je proao svim putevima.

    ejh Harkani rekao je: Da bi dosegao vjeni ivot valja ti svakog dana hiljadu puta umrijeti i oivjeti.

    Kamo si krenuo?, upita Ebul-Hasan nekog ovjeka, a ovaj odgovori: U Hidaz. A ta e tamo?, upita ejh, pa ovjek ree: Da naem Boga. ejh na to kaza: A zar je Horasan bez Boga, pa valja ii ak u Hidaz da bi Ga se nalo?

    ejh Harkani rekao je: Izuzev vjere, rob Boiji ne moe imati nita bolje od istog srca i jezika koji govori istinu.

    ejh Harkani ree: Klanjati i postiti je lijepo, ali jo je ljepe iupati iz srca tatinu, zlobu i pohlepu.

    ejh Harkani kaza: Na put jeste put bezbrinika, luaka i pijanaca. Naa bezbrinost, ludilo i pijanstvo cijenjeni su kod Boga.

    ejh Harkani rekao je: Valja ti sresti hiljadu ljudi ovog svijeta dok ne sretne jednog ovjeka onog svijeta, i valja ti popiti hiljadu aa gorine dok ne popije jednu au slasti.

    ejh Harkani rekao je: ivot je u smrti, osvjedoenje je u smrti, istota je u smrti, opstanak je u smrti. Kad se Istiniti pojavi, nita drugo ne preostaje.

  • 18

    Ebul-Hasan Harkani ree: Onaj ko klanja i posti blizak je ljudima, a onaj ko razmilja blizak je Bogu.

    ejh Harkani rekao je: Vidjeh one koji se bave tumaenjem Kur'ana, ali vitezovi duha bave se tumaenjem sebe.

    Po emu se prepoznaje plemenit ovjek?, upitae ejha Harkanija, a on ree: Po tome to takav, ako Bog njegovom bratu pokloni hiljadu dobara, a njemu samo jedno, i ono jedno svoje pokloni svom bratu.

    Boji li se smrti? , upita neko ejha Harkanija, a on odgovori: Kako bi se mrtvac bojao smrti?

    ejh Harkani ree: Vjerniku je svugdje damija, svaki dan mu je petak, a svaki mjesec ramazan.

    *** ***

    Ebu Bekr Sejdelani rekao je: Nema ivota bez smrti jastva, ivot srca je u smrti jastva.

    Kad ejh Sejdelani umrije, njegovi muridi postavie nad kaburom plou na kojoj je pisalo njegovo ime. No, jedne noi neko ukrade tu plou s kabura. Postavie novu, ali na redne noi i nje nestade. Ploe na drugim kaburima ostale su netaknute. Muridi to ispriae Ebu Aliju Dekkaku, pa on ree: ejh je odabrao da na ovom svijetu ostane nepoznat. Vi biste sad da to pokvarite, ali vam Bog ne doputa.

    *** ***

    Ebu Bekr Vasiti svrati jednom u bolnicu. Vidje nekog luaka u okovima kako veselo pjevui i podvriskiva. emu ta razdraganost kad su ti noge u lancima?, upita Vasiti, a ovaj ree: Neznalico, ta lanci su mi na nogama, a ne na srcu.

    Ebu Bekr Vasiti naie jednom kraj idovskog groblja i ree: Svima ovima je oproteno. Ljudi to ue, pa Vasitija izvedoe pred kadiju. Kadija povika na nj: Kako si mogao rei da je idovima oproteno?! ejh mu na to kaza: Kad bi im ti sudio, ne bi im bilo oprosta, ali ondje sudi Bog, pa im je oproteno.

    Ebu Bekr Vasiti rekao je: Najdalje od Boga je ovjek koji Ga najvie spominje. Bogu ne treba da Ga se stalno spominje jezikom. Najbolji spomen na Boga je onaj u kome jezik ne uestvuje.

    ejh Vasiti ree: Grozim se Boga koji je zadovoljan sa mnom ako sam mu pokoran, a srdi se na mene ako grijeim. Prijatelj je uvijek prijatelj, a neprijatelj je uvijek neprijatelj.

    *** ***

    ejh Ebu Ali Sekafi priao je: Vidjeh jednom denazu koju su nosila samo tri mukarca i jedna ena, pa im se pridruih i uzeh onu stranu tabuta koju je drala ena. Doosmo na groblje i sahranismo mejta. Zar nije imao barem komije da mu dou na denazu?, upitah. Imao je, rekoe mi, ali njega je svako odbacivao. Zar je uinio neko zlo?, upitah, a oni kazae: Bio je hermafrodit. Naveer usnih ovjeka lica sjajnog kao pun mjesec, na njemu je bila divna odjea, a on se osmjehivao. Ko si ti? , upitah, pa on ree: Onaj kome si danas bio na denazi. Bog mi se smilovao zato to su me ljudi poniavali i kinjili.

  • 19

    *** ***

    ejh ahrijar Kazruni savjetovao je svoje muride: Nikad nemojte sjesti da jedete, a da obrok ne podijelite s nekim.

    U ejh ahrijarov grad doputova neki idov. Boravio bi i spavao u damijskom haremu, krijui da je idov. ejh bi mu svaki dan donosio ruak. Jednog dana idov se spremi da ide, a ejh ga upita: Zato odlazi? Ovdje ti se neto nije svidjelo? idov postien upita: O ejhu, ti si znao da sam idov, pa zato si me onako pazio? ejh kaza: Nema ovjeka koji ne zasluuje da bude nahranjen.

    Prenosi se da emir Ebu Fadl Dejlemi jednom doe posjetiti ejha ahrijara. ejh mu ree: Proi se pijenja vina. Ebu Fadl odgovori: O ejhu, ti zna da sam ja u slubi Fahrul-Mulkovog vezira. Ako sad i uinim tevbu, bojim se da e mi je na dvoru pokvariti. ejh mu na to kaza: Ti uini tevbu, a ako te tamo budu nagovarali da pije, samo se sjeti mene. Nekoliko dana kasnije, Ebu Fadl se nae na jednoj sjedeljci koju je priredio vezir, pa prisutni poee piti vino. Navaljivali su da i Ebu Fadl pije s njima, a on pomisli: O ejhu, gdje si sad? Uto se odnekud pojavi maka, poe skakati po stolovima i proli svo vino, tako da se sijelo rasturi. Vidjevi taj keramet, Ebu Fadl poe plakati. Zato plae?, upita ga vezir, pa on sve ispria. Vezir mu tad ree: Ti se dri svoje tevbe. Nakon toga, Ebu Fadla nikad vie ne ponudie vinom.

    ejh ahrijar rekao je: Tri skupine ljudi nee se spasiti: krti, mrzovoljnici i lijenine.

    ejh ahrijar rekao je: Nema veeg grijeha od toga da neko poniava svog brata muslimana.

    ejh ahrijar govorio je: Nastoj se dii usred noi, uzmi abdest i klanjaj etiri rekata. Ako se tvoja dua protivi, onda klanjaj dva rekata. Ako ne moe ni to, onda se barem probudi i reci: La ilahe illallah, Muhammedun resulallah.

    ejh ahrijar ree: Kad ovjek vidi da e ga strast savladati, neka se oeni, e da bi se spasio grijeha. I ja bih se oenio, ali meni je isto vidio zid ili enu.

    ejh Ebu Ishak ahrijar rekao je: Pazite da ne budete zavedeni, pa dopustite da vas ljudi veliaju i ljube vas u ruku, jer niste niti svjesni koliko je zlo u tome.

    ejh ahrijar rekao je: Nije na onaj ko digne ruku da udari brata muslimana.

    *** ***

    ejhu Ebul-Kasimu Nasrabadiju jednom rekoe: Ali Kavval naveer pije vino, a ujutro doe na tvoje predavanje. ejh je znao da je to istina, ali uope nije htio razgovarati o tome. Jedne veeri poe nekamo, pa vidje Ebu Alija kako pijan tetura. Neko od murida ree ejhu: Ono je Ebu Ali Kavval. Istom tom muridu ejh ree: Uprti sad Alija na plea i nosi ga tvojoj kui da se otrijezni.

    ejh Nasrabadi rekao je: Sve odnekud crpi snagu, a snaga duha je u muzici.

    ejh Nasrabadi ree: Tvoje tijelo je tvoj zatvor, pa kad izae iz tog zatvora, moe ii kamo god eli.