Ivan Goran KovaiDisambig.svg Ovo je glavno znaenje pojma Ivan Goran Kovai. Za druga znaenja, pogledajte Ivan Goran Kovai (razdvojba).Ivan Goran KovaiIvan Goran Kovai.gifIvan Goran KovaiPuno ime Ivan Goran KovaiRoenje 21. oujka 1913., Lukovdol, HrvatskaSmrt 12. srpnja 1943., okolica Foe, BiHZanimanje knjievnikNacionalnost Hrvat[1]Period pisanja 1929. - 1943.Ivan Goran Kovai (Lukovdol, Gorski Kotar, 21. oujka 1913. - okolica Foe, 12. srpnja 1943.),[2] hrvatski pjesnik, pripovjeda, esejist, prevoditelj i kritik.Sadraj [sakrij] 1 ivotopis2 Knjievno stvaralatvo3 Djela4 Goranovo proljee5 Izvori6 Poveznice6.1 Povezani projekti6.2 Vanjske povezniceivotopis[uredi VE | uredi]Ivan Goran Kovai roen je od oca Ivana (Hrvat) i majke Rue (idovka; ro. Klein).[3][4] Osnovnu kolu pohaao je u rodnome mjestu, prve tri godine realne gimnazije zavrio je u Karlovcu, odakle je preao u Zagreb. Po zavrenoj maturi upisao je slavistiku na zagrebakom Filozofskom fakultetu, ali vrlo brzo je prekinuo studij intenzivnije se posveujui knjievnom i novinarskom radu. Prvo novinsko namjetenje dobiva 1936. godine i otada se uzdravao bavei se novinarskim poslovima; ureivao je kulturne rubrike, najprije u Hrvatskom dnevniku, potom u Novostima. Kao simpatizer HSS-a i Radieve politike koncem 1942. zajedno s Vladimirom Nazorom prikljuuje se partizanima.[5] Sudjelovao je u napornim marevima po Bosni, ali intenzivno je pisao; koncem lipnja i poetkom srpnja 1943. nalazio se u istonobosanskom selu Vrbici skrivajui se od etnika, koji su ga i ubili 12. srpnja u blizini Foe. Njegov grob ostao je nepoznat, ba onako kako je bio poelio (pjesma-epitaf Moj grob).Knjievno stvaralatvo[uredi VE | uredi]Potanska marka izdana 1993. u ast Ivana Gorana KovaiaAko je pjesnikov zemni trag ostao zameten, izgubljen u legendi, njegov umjetniki trag i te kako je prepoznatljiv u hrvatskoj literaturi. Prve knjievne radove poeo je objavljivati kao gimnazijalac u raznim listovima za mlade, da bi ve 1931. - napravivi izbor iz dotad objavljenih pjesama - zajedno s jo dvojicom mladih pjesnika objavio prvu zbirku: Lirika 1932. Sljedeih nekoliko godina intenzivno radi na zbirci novela koje e 1936. objaviti pod naslovom Dani gnjeva. U njima u ideolokom smislu slijedi radievsku politiku okrenutosti selu i seljaku; on je, kako je sam kazivao Antunu Barcu, preko Radieva seljakog pokreta otkrio hrvatstvo, a pobunu malenih te ljubav prema slabima, nepravedno progonjenima i iskontavanima, postavlja kao cilj i smisao vlastitoga socijalnog angamana. Tom zbirkom od sedam novela postigao je pun uspjeh i u potpunosti se uklopio u tijekove suvremene socijalne literature. Piui o rodnom Lukovdolu i njegovim malim ljudima, Kovai je s mnogo ljubavi za seljaka i s jasno izraenim osjeajem za socijalnu pravdu - sluei se tehnikom lirskog realizma - uspio iskazati idilian sklad izmeu seljaka i prirode, ali i sve ono to naruava taj sklad (nepravda, politike i gospodarske manipulacije). Lirska komponenta gotovo arkadijskog doivljavanja goranskoga kraja jo e vie doi do izraaja u njegovim dijalektalnim, kajkavskim (preciznije: kekavskim) pjesmama Ognji i roe, 1945. Rijetki su pjesnici koji, kao Goran u ovoj posmrtno objavljenoj zbirci, s toliko gotovo djeje razdraganosti i neposrednosti uspijevaju uroniti u ljepote prirode i preko naizgled jednostavnih kompozicija svoje lirske doivljaje prenijeti i na itatelja (npr. pjesma Beli most. Vedrinu i sklad postie sretno odabranim poetskim slikama te izvanrednom ritamskom organizacijom pjesme.Poetni stihovi Jame u mapi iz 1944., ilustracija Zlatka Price.[6]No, Goran je pjesnik i polja svijetlih i polja tamnih. Polja tamna naziru se u njegovu stvaralatvu ve od prvoga objavljenog rada (Sevina tualjka, 1929.), a tamni motivi smrti, krvi i jeze javljat e se gotovo konstantno i u njegovoj poeziji i u njegovoj prozi (primjerice u novelama Smrt u izmama,Sedam zvonara Majke Marije, ili u pjesmama Moj grob, Oi Stjepana Radia,Leevi putuju), da bi kulminirali u njegovu najzrelijemu knjievnom ostvarenju - u antiratnoj poemi Jama, 1944., nastaloj po dolasku u partizane gdje e, zajedno s Vladimirom Nazorom, 1943. napisati i zbirku Hrvatske pjesme partizanke. Duboka etinost te osjeaj moralne i intelektualne odgovornosti prema hrvatskom narodu tjerala ga je da progovori o zloinima koji su dolazili iz redova njegova vlastitoga naroda, pa je svoj prosvjed protiv faistikih zlodjela izrazio u obliku umjetniki izvanredno disciplinirano oblikovane poeme od deset simetrino rasporeenih pjevanja nejednake duine koji ine skladnu poetsku cjelinu. Jama je spjevana u jampskim jedanaestercima i njezina formalna dotjeranost i ljepota pjesnikog izriaja stoje u kontrapunktu sa stravinim motivom o kojem naturalistiki precizno i s puno dramatike pria lirski subjekt, rtva koja je preivjela zloin. Motiv krvi u toj se poemi doista u punini ostvaruje kao svjetlo /sklad ljepota umjetnost i tama/zloin. U Kovaievu knjievnom opusu znaajno mjesto zauzimaju i prijevodi te ljtoni, eseji i kritike u kojima se iskazuje kao vrlo lucidan ocjenjiva; umio je zapaziti bitne znaajke pojedinih autora, pa neke njegove ocjene (npr. o Kalebu, Marinkoviu, Krlei, A. B. imiu) svojom iscrpnou i ozbiljnou analitikog pristupa ni dana gube na vrijednosti.