italo calvino - ako jedne zimske no†i neki

Download Italo Calvino - Ako Jedne Zimske No‡i Neki

Post on 01-Jan-2016

2.182 views

Category:

Documents

121 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Italo Calvino - Ako Jedne Zimske Noći Neki Putnik.pdf

TRANSCRIPT

  • Posveeno Danielu Ponchinuju

    I.Poinje itati novi roman Itala Calvina 'Ako jedne zimske noi neki putnik'. Opusti se. Priberi se. Odbaci od sebe svaku drugu misao. Pusti neka svijet koji te okruuje iezne u neodreenosti. Vrata je najbolje zatvoriti; iza njih je uvijek upaljen televizor. Reci im odmah: 'Ne, ne elim gledati televiziju.' Podigni glas, ako te ne uju: 'itam! Neu da me ometate!' Moda te nisu ni uli kad je tamo takva buka; reci glasnije, vii: 'Poinjem itati novi roman Itala Calvina!' Ili, ako nee, nemoj to rei, nadajmo se da e te pustiti na miru. Zauzmi najudobniji poloaj: sjedni, oprui se, skutri se, lezi. Lezi na leda, na bok, na trbuh. U naslonja, na divan, na stolicu za ljuljanje, na lealjku, na tabure. U mreu za spavanje, ako ima mreu za spavanje. Na krevet, naravno, ili u krevet. Moe se postaviti i glavake, u jogi-poloaj. S knjigom naopako, razumije se. Naravno, idealan poloaj za itanje teko je pronai. Nekad se italo stojei, ispred stalka. Ljudi su bili navikli stajati. Tako su se odmarali kad bi bili umorni od jahanja. Nikome nije padalo na pamet da ita na konju; a tebi se sada ini privlanom ideja da ita jaui, naslonivi knjigu na konjsku grivu, ili ak objesivi je konju o ui s pomou osobitog hama. S nogama u stremenima svakako bi bilo vrlo ugodno itati; drati stopala na povienom mjestu - prvi je uvjet za uitak u itanju. Dobro, to eka? Opruzi noge, nasloni stopala na jastuk, na dva jastuka, na priruje divana, na naslon stolice, na stoli za aj, na pisai stol, na klavir, na globus. Izuj se, ponajprije. To jest ako eli drati stopala podignuta, ako ne, opet se obuj. Nemoj sad stajati tako, s cipelama u jednoj ruci i s knjigom u drugoj. Namjesti svjetlo tako da ti ne zamara vid. Uini to sada, jer kad se zadubi u itanje, nee ti se vie dati da prekida. Pazi da ti stranica ne ostane u sjeni, sa zgusnutim crnim slovima na sivoj podlozi, jednolina poput opora mieva; ali nastoj da ti u stranicu ne udara ni prejako svjetlo i da se ne odbija od okrutne bjeline papira izgrizujui sjene slova, kao o podne negdje na jugu. Nastoj da sad preduhitri sve ono to bi te moglo prisiliti da prekine itanje. Cigarete nadohvat ruke, ako pui, pepeljara. to jo? Mora pikiti? Sam zna najbolje. Ne moe se rei da oekuje neto posebno upravo od ove knjige. Iz principa vie ni od ega nita ne oekuje. Ima ih mnogo mlaih od tebe, ili starijih, koji ive u iekivanju izvanrednih doivljaja, od knjiga, od ljudi, od putovanja, od dogaaja, od onoga to krije sutranjica. Ti ne. Ti zna da je najvie to ovjek moe oekivati da izbjegne najgore. To je zakljuak do kojega si doao u osobnome ivotu, a i u vezi s opim, pa ak i svjetskim pitanjima. A kod knjiga? Eto, upravo zato to si to iskljuio na svakome drugom podruju, vjeruje da je samo pravo da sebi dopusti jo to mladenako uivanje u iekivanju, i to na jednome strogo ogranienom podruju kao to su knjige, gdje sve moe krenuti ili po dobru ili po zlu, ali rizik od razoaranja nije prevelik. Dakle, proitao si u novinama da je izalo djelo 'Ako jedne zimske noi neki putnik', novi roman Itala Calvina koji ve nekoliko godina nije nita objavio. Svratio si u knjiaru i kupio knjigu. Dobro si uinio. Ve u izlogu knjiare uoio si korice s naslovom koji trai. Slijedei taj vidljivi trag, probio si se knjiarom kroz gustu baranu vatru Knjiga Koje Nisi Proitao, a koje su te namrteno gledale s pultova i polica nastojei da te postide. Ali, ti zna da ne smije dopustiti da te zbune i da se ondje hektarima i hektarima prostiru Knjige Koje Moe I Ne Proitati, Knjige Koje Slue Drugoj Svrsi, A Ne itanju, Knjige Koje Si Proitao A Da Ih Nisi Morao Ni Otvoriti Jer Pripadaju Kategoriji Onoga to Je

  • Proitano Jo Prije Nego to Je Napisano. Tako prolazi prvi pojas utvrda, i na tebe se sruuje pjeadija Knjiga Koje Bi, Da Ima Vie ivota, Takoer Rado Proitao, Ali, Na alost, Dana Koje Ti Je Dano Proivjeti Ima Toliko Koliko Ih Ima. Brzo ih prelazi i upada usred falange Knjiga Koje Namjerava Proitati, Ali Prethodno Mora Proitati Druge, Knjige Koje Su Preskupe, Pa Se Nada Kupiti Ih Kad Se Budu Prodavale U Pola Cijene, Knjiga Idem Kao Gore, Kad Ih Tiskaju U Depnom Izdanju, Knjiga Za Koje Bi Nekoga Morao Zamoliti Da Ti Ih Posudi, Knjiga Koje Su Svi Proitali, Pa Je, Dakle, Gotovo Isto Kao Da Si Ih I Sam Proitao. Izbjegavi tim nasrtajima, dolazi u podnoje tvrave, gdje se jo upiru Knjige Koje Odavno Planira Proitati, Knjige Koje Si Godinama Traio A Nisi Ih Naao, Knjige Koje Govore o Neemu ime Se Trenutno Bavi, Knjige Koje eli Imati Da Bi Ti Bile Pri Ruci Za Svaki Sluaj, Knjige Koje Bi Mogao Staviti Na Stranu Da Ih Moda Proita Na Ljeto, Knjige Koje Ti Nedostaju Da Bi Ih Stavio Do Drugih Knjiga Na Svojoj Polici Knjige Koje Te Ispunjavaju Iznenadnom Pomamnom I Ne Sasvim Opravdanom Znatieljom. Eto, uspio si neogranien broj snaga na bojnom polju svesti na koliinu koja je, dodue velika, ali ipak prestavlja konaan broj, premda ti to relativno olakanje kao zamku iz zasjede namjetaju Knjige Koje Si Davno Proitao, Pa Bi Bilo Vrijeme Da Ih Proita Opet, i Knjige Za Koje Si Uvijek Tvrdio Da Si Ih Proitao, Pa Bi Bilo Vrijeme Da Ih Proita Doista. Oslobaa se u hitroj cik-cak liniji i jednim skokom prodire u tvravu Noviteta Kojima Te Privlai Autor Ili Tema. I u unutranjosti utvrde moe praviti bree u redovima neprijatelja, dijelei ih na Novitete Kojima Autori Ili Teme Nisu Novi (za tebe ili apsolutno), i Novitete Kojima Su Autori Ili Teme Potpuno Nepoznati (barem tebi), i odreivati snagu kojom te privlae na temelju svoje elje i potrebe za novim i za onim to nije novo (za novim koje trai u onome to nije novo, i za novim koje trai u onome to jest novo). A zapravo si samo preao pogledom po naslovima knjiga u knjiari, uputio se prema jednoj hrpi svjee otisnutih svezaka knjige 'Ako jedne zimske noi neki putnik', uzeo jedan primjerak i odnio ga na blagajnu, kako bi se ondje uspostavilo tvoje pravo vlasnitva nad njim. Bacio si jo jedan izgubljen pogled na knjige unaokolo (ili, bolje: knjige su tebe gledale izgubljenim pogledom pasa to iz kaveza u gradskoj ivodernici gledaju svojega biveg druga kako se udaljava, dok ga na uzici vodi gospodar koji je doao da ga iskupi), pa si izaao. Osobit je uitak koji ti prua tek objavljena knjiga, ne nosi sa sobom samo knjigu nego i njezinu novost, a ta je moda samo novost predmeta koji je netom izaao iz tvornice, magarea ljepota kojom se i knjige kite i koja traje dok ovitak ne pone utjeti, dok se koprena smoga ne pone slijegati u proreze, dok se hrbat ne raije po uglovima, u brzoj jeseni u knjinicama. Ne, uvijek se nada da e naletjeti na pravu novost, koja e zauvijek ostati novost. Proitavi knjigu koja je upravo izala, osvojit e tu novost od prvoga trenutka, pa je nee poslije morati slijediti i progoniti. Hoe li se to ba sad zbiti? Nikad se ne zna. Pogledajmo kako zapoinje. Moda si ve u knjiari poeo listati knjigu. Ili nisi mogao jer je bila zavuena u celofansku ahuru? Sad si u autobusu, stoji medu ljudima ovjeen jednom rukom o ruku, i poinje slobodnom rukom odmotavati zamotak, gestama pomalo nalik na geste majmuna koji eli oljutiti bananu, visei u isto vrijeme na grani. Pazi, udara laktovima suputnike. Barem se ispriaj. Ili moda knjiar nije zamotao knjigu; dao ti ju je u vreici. To pojednostavnjuje stvari. Sjedi za volanom svojega automobila, eka pred semaforom, izvlai knjigu iz vreice, otkida prozirni omota, poinje itati prve retke. Na tebe se sruuje lavina prodornih sirena; zeleno je, koi promet. Sjedi za svojim radnim stolom, knjigu si kao sluajno odloio medu slubene papire i u jednome asu pomie neki dosje i knjiga ti se nae pred oima; rasijano je otvara, nalakti se na stol, naslanja sljepoonice na ruke stisnute u ake, izgleda kao da usredotoeno prouava neki spis a zapravo istrauje prve stranice romana. Malo-pomalo, zavaljuje se leima na naslon, podie knjigu do visine

  • nosa, naginje stolicu tako da balansira na stranjim nogama, otvara pokrajnju ladicu pisaeg stola da nasloni stopala, poloaj stopala za vrijeme itanja neobino je vaan, prui noge preko stola, preko nerijeenih spisa. Ali zar ti to ne izgleda kao pomanjkanje potovanja? Potovanja, razumije se, ne prema tvome poslu (nitko ne kani raspravljati o tvojoj produktivnosti, recimo da je tvoja sluba sretno uklopljena u sustav neproduktivnih aktivnosti koji sainjava velik dio nacionalne i svjetske ekonomije), nego prema knjizi. Jo je gore ako iz nunosti ili iz ljubavi - pripada onima za koje raditi znai doista raditi, obavljati - namjerno ili nehotice - neto potrebno, ili barem neto to nije izlino, bilo za druge, bilo za sebe; u tom te sluaju knjiga, koju si ponio sa sobom na radno mjesto kao neku vrstu talismana ili amuleta, izvrgava stalnim kunjama, da svaki as otkida po nekoliko sekundi od glavnoga predmeta svoje panje, pa bio to perforator kompjutorskih kartica, tednjaci u kuhinji, komandne poluge na buldoeru ili opruen pacijent, otvorene utrobe na operacijskom stolu. Ukratko, bolje je da potisne nestrpljivost i prieka dok ne stigne kui, pa da tek tada otvori knjigu. Sad moe. U svojoj si sobi, smiren si, otvara prvu stranicu, ne, posljednju jer najprije eli vidjeti koliko je knjiga velika. Nije prevelika, sreom. Romanine koje se danas piu zacijelo su besmislica: dimenzija vremena otila je u komadie, moemo ivjeti ili misliti samo za onih krhotina vremena to se udaljavaju svaka svojom putanjom i odmah nestaju. Vremenski kontinuitet moemo ponovo nai samo u romanima iz doba kad se vrijeme vie nije ukazivalo kao nepomino a jo nije eksplodiralo, iz doba koje je trajalo negdje oko stotinu godina a potom je nestalo. Premee knjigu u rukama, preitava reenice na stranjoj strani ovitka, openite fraze koje ne govore mnogo. Tako je bolje, nema tu govora koji bi se htio ugurati ispred govora koji knjiga sama treba izravno da iznese, ispred onoga to ti sam treba da izame iz knjige, bez obzira ima li toga mnogo ili malo. Svakako, i to kruenje oko knjige, itanje naokolo prije nego to se pone itati iznutra, predstavlja dio uivanja u novoj knjizi, ali, kao i