issn 1334 - 7128 ljetopis crnogorski · pdf file4 ljet opis crnogorski 5 ljet opis crnogorski...

Click here to load reader

Post on 02-Sep-2019

9 views

Category:

Documents

2 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

  • 1

    L J E T O P I S C R N O G O R S K I

    Zagreb, br. 4, god. 2008/09. LJETOPIS CRNOGORSKI

    ISSN 1334 - 7128

  • 2

    L J E T O P I S C R N O G O R S K I

    3

    L J E T O P I S C R N O G O R S K I

    Sadržaj

    Uvodnik Doba krize – Dragutin Lalović 2

    Kronika Dani crnogorske kulture 2008-2009. – Radomir Pavićević 10 Deset godina povjerenja – Marko Špadijer 17

    Događaji, ljudi, knjige Događaj godine (2009) Obljetnica Miodraga Mija Adžića – Danilo Ivezić 24 Studija Politička kultura u Crnoj Gori – Pavle Jovanović (+) 28 Ogledi Stevo Đurašković, U potrazi za tisućljetnom državnošću: politike povijesti u Hrvatskoj i Slovačkoj u 1990-ima 40 Tin Gazivoda, Ljudska prava u Republici Hrvatskoj: od norme do održivosti 50 Priče Sjećanja na Danila Kiša – Dimitrije Popović 66 Mravljak – Zorko Popović 75 Uglednici Dr. sc. Radomir Pavićević – Dušan Čizmić-Marović 79 Razgovor o knjizi Dragutin Lalović, Države na kušnji Govore: Jovan Mirić, Milan Podunavac, Damir Grubiša, Ivan Prpić, Dušan Čizmić-Marović i Dragutin Lalović 88 Knjige Milan Popović, Protiv struje – Nebojša Burzanović 108 Radovan Radonjić, Montenegro – de te fabula naratur – Jovan Mirić 109 Dragan Radulović, Vitezovi ništavila – Božena Jelušić 111 Pavle Goranović, Tin Ujević i Crna Gora - Krešimir Bagić 114 Andrej Nikolaidis, Sunčani dan na La Plaza de la Constitution – Zoran Drašković 116 Mirko Kovač, Grad u zrcalu – Dragan Radulović 120

    Kulturni izlog Republike Crne Gore Književnost Pregled značajnijih zbivanja u crnogorskoj književnosti 2008. i 2009. godine - Dragan Radulović 123

    Iz kulturnog života Pregled kulturnih događaja - Rosanda Mučalica 163

    Izdavač: NACIONALNA ZAJEDNICA CRNOGORACA HRVATSKE

    Za izdavača: RADOMIR PAVIĆEVIĆ

    Urednici: DRAGUTIN LALOVIĆ RADOMIR PAVIĆEVIĆ

    Suradnici: KREŠIMIR BAGIĆ NEBOJŠA BURZANOVIĆ DUŠAN ČIZMIĆ-MAROVIĆ ZORAN DRAŠKOVIĆ STEVO ĐURAŠKOVIĆ TIN GAZIVODA DAMIR GRUBIŠA DANILO IVEZIĆ BOŽENA JELUŠIĆ PAVLE JOVANOVIĆ (+) JOVAN MIRIĆ ROSANDA MUČALICA MILAN PODUNAVAC DIMITRIJE POPOVIĆ ZORKO POPOVIĆ IVAN PRPIĆ DRAGAN RADULOVIĆ MARKO ŠPADIJER

    Grafički i tehnički urednik: DRAGI SAVIĆEVIĆ IVAN SAVIĆEVIĆ

    Priprema: STUDIO BDM

    Tisak:

    SKANER STUDIO, ZAGREB

    Naslovnica: Mijo Adžić, “Maksim Crnojević” - L. Kostić, 1967.g., skica

    Ljetopis je tiskan uz financijsku potporu Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske.

  • 4

    L J E T O P I S C R N O G O R S K I

    5

    L J E T O P I S C R N O G O R S K I

    Uvodnik Doba krize piše: Dragutin Lalović

    Krajem 2008. već je i široj javnosti postalo očito da svom silinom izbija prva velika svjetska ekonomska kriza u novom mileniju. Barem do sredine 2009. više nije moglo biti nikakve dvojbe kako je riječ ne samo o financijskoj i konjunkturnoj nego o globalnoj, sistemskoj, političko-ekonomskoj, socijalnoj i moralnoj krizi, koja je usporediva s Velikom depresijom tridesetih godina posljednjeg stoljeća prošlog tisućljeća (1929-1933). Kriza je nazvana Velikom recesijom, a obilježava je čak i smanjivanje svjetske realne privrede u 2009. za 1,3% (po procjenama MMF-a), s daljnjom tendencijom povećanog pada. Uz to, „International Labour Organization“ najavljuje povećanje nezaposlenosti na svjetskoj razini između 30 i 50 milijuna, a UN pak navješćuje da će 200 milijuna ljudi, većinom iz Trećeg svijeta, zbog krize preći prag apsolutnog siromaštva.

    Fenomenologija krize, u njezinoj ekonomsko- financijskoj dimenziji, danas je općepoznata: kriza je započela u SAD kao rezultat sloma prenapuhanog tržišta nekretnina (hipotekarni „mjehur“), prelila se na financijski nebankarski sektor i među banke, da bi se u obliku potpunog pada zajmova proširila i na poduzeća i uzrokovala porast nezaposlenosti. Širila se iz SAD u Europu i druge dijelove svijeta, iz financijskoga u realni sektor, iz središta svjetskog kapitalizma na njegovu poluperiferiju i periferiju.

    Nameće se pitanje: zašto je ekonomska recesija (kao dužnička, bankarska, valutna kriza) tako brzo prekoračila granice ekonomske i socijalne krize te poprimila tako sudbinske razmjere globalne, strukturne i dugoročne krize?

    Hrvatska, svjetska je kriza kasnije prepoznata i samo djelomično spoznata. Ipak, čini se da je najvažniji uvid javno zadobiven: postaje jasno, čak i onima na vlasti, da se više po starom nikako ne može. Potpuno je delegitimiran cijeli sustav vladanja, koji već dva desetljeća u nas utjelovljuje Hrvatska demokratska zajednica. Samo dvije ilustracije.

    “U demokratskim državama bio bi higijenski minimum da nakon tako šokantnih otkrića o državnom kriminalu o korupciji vladajuća stranka bez obzira koja je i tko je trenutno vodi, ode s vlasti...

    HDZ je državu bacio na koljena i ta stranka nikada više ne bi smjela doći na vlast kada bi u Hrvatskoj postojala pravda i razumni birači.” (vidi “HDZ treba otići s vlasti”, Novi list, 18. kolovoza 2010, str. 8; rubrika “Iz stranog tiska”, komentar preuzet iz slovenskog lista Delo).

    U istom duhu, ali u još zaoštrenijem obliku, javnosti je predstavljena vijest da bivši saborski zastupnici Antun Kapraljević i Nikola Vuljanić, u pismu koje su poslali Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala (USKOK), predlažu pokretanje kaznenog postupka protiv Hrvatske demokratske zajednice! Prijedlog obrazlažu time što su se istaknuti članovi HDZ-a “pojavili kao organizatori i izvršitelji koruptivnih kaznenih djela”. Kapraljević izjavljuje: “Mi tražimo da istražitelji uđu u HDZ, do otkriju što su sve radili istaknuti članovi te stranke i da se onda vidi da se smisao njihova članstva u toj stranci sastojao u bavljenju kriminalnim poslovima”. Zaključno predlaže da se “ispita mogućnost za zabranu djelovanja te organizacije koja nanosi štetu Republici Hrvatskoj i njezinim građanima” (vidi “Kapraljević i Vuljanić USKOK-u prijavili HDZ”, Novi list, 23. kolovoza 2010, str. 4).

    Teško je izmjeriti dubinu ponora u koju se HDZ, od “stožerne snage hrvatskog naroda” strovalio u kaljugu već gotovo samorazumljive “zločinačke organizacije”. I kao što je nekadašnje gloriozno vrednovanje bilo mitomansko pretjerivanje, tako je i sadašnje posvemašnje denunciranje ne samo spoznajno neprimjereno nego je i krajnje opasno po zdravlje hrvatske višestranačke demokracije. Fascinantno je koliko smo skloni krajnostima, koliko je među nama bjesomučnih pravednika u pozi proroka katastrofe. Hrvatska jest u dubokoj krizi, prvenstveno političkoj, ali je sasvim nezamislivo kako bi se uopće iz nje mogao pronaći demokratski izlaz ako se nepozivo dezavuira cijela jedna politička formacija, vodeća politička stranka, a s njome posljedično i cijeli višestranački sustav, a onda i zdrava pamet velikog dijela hrvatskog elektorata.

    Zbilja je zaumno politički slučaj jedne političke stranke svesti na kaznenopravni problem i podvrgnuti je sudu hrvatskog pravosuđa, i to još takvoga kakvo ono danas jest! Jer je možda i najveći strategijski politički promašaj HDZ-ova tranzicijskog projekta bio upravo u frontalnom napadu na pravosuđe koje je krajem 80-godina uživalo ugled kao samostalno i kompetentno. Otuda je napad na pravosuđe, suce i tužitelje, kao najracionalniji dio starog državnog aparata, uz istodobno očuvanje političke policije, kao najjopasnijega i najgorega segmenta staljinističke represivne mašinerije (koja je krajem 80-ih godina bila izvan svake kontrole), u startu gotovo onemogućilo hrvatsku demokratsku tranziciju, kao uspostavljanje države prava, poštovanje vladavine prava i prava čovjeka i građanina. Tužiti HDZ hadezeovskom pravosuđu neobično je duhovita crnohumorna dosjetka.

    Umjesto preke osude, valja konstatirati da

    Može li na to sudbonosno pitanje primjereno odgovoriti suvremena društvena znanost ako znamo da je sadašnja globalna recesija upravo raspršila i iluzije o prognostičkoj moći i sposobnosti društvene teorije općenito, a ekonomske teorije posebno, za rješavanje razvojnih problema? Tako je glasoviti američke ekonomist Paul Robin Krugman (dobitnik Nobelove nagrade iz ekonomije 2008) početkom rujna 2009. u New York Timesu objavio opsežan ogled, gdje je sadašnje stanje ekonomske teorije i ekonomske politike označio kao „srednji vijek makroekonomije“ i intelektualni kolaps ekonomske teorije.

    Kriza je stoga nametnula i promjenu pristupa i tipa diskursa. Apologetski neoliberalni diskurs o slobodnome tržišnom društvu i liberalnoj demokraciji kao neupitnom smislu i kraju povijesti, koji je hegemonijski prevladavao puna dva desetljeća, postao je posve ideologijski i spoznajno ispražnjen. Otkrivaju se stare ozbiljne kritičke dijagnoze i nude nove, u središte rasprave dolaze analize i prosudbe u novom kategorijalnom polju u kojemu je riječ o krizi „kazino-kapitalizma“ (S. Strange, 1997), „kapitalizma katastrofe“ (N. Klein, 2008), „klepto-kapitalizma“ (T. Judt, 2010), „matrix-kapitalizma“ (D. Strpić, 2009).

    Svjetska kriza sve razgovjetnije se prepoznaje kao kriza samog modernog svijeta, njegovih temelja, vrednota i projekata. Dakle, kao provorazredan intelektualni i politički izazov, kad je jedan lik života epohalno preživio a novi se tek jedva nazire. Po starom se više ne može a po novome još ne umije. Na takav krizni izazov briljantan je teorijski sustavan odgovor predložen u fundamentalnoj knjizi fra