1. Čime su određena svojstva robe za skladištenje i što se određuje u prvom koraku?

Skladištena roba je određena geometrijskim i tehnološkim svojstvima. Geometrijska svojstva su oblik i dimenzije, a tehnološka: masa, agregatno stanje, otrovnost, eksplozivnost, osjetljivost na koroziju, radioaktivnost i slično.

U prvome se koraku izdvajaju opasne robe (zapaljive, eksplozivne, otrovne...), koje je nužno čuvati odvojeno i pod posebnim uvjetima. Zatim se za sipke, plinovite i tekuće robe a nakon toga razvrstava se skladištena roba prema osjetljivosti na koroziju u četiri skupine.

2.Nabroji i opiši skupine za sklad. roba prema osjetljivosti na koroziju?

U prvoj skupini su robe neosjetljive na koroziju. One se mogu skladištiti na otvorenom.

Drugu skupinu tvore robe osjetljive na atmosferske padaline (atmosferilije) ali neosjetljive na promjene vlažnosti i temperature zraka te se skladište pod nadstrešnicama.

Treću skupinu čine osjetljive robe koje se čuvaju u izgrađenim skladištima.

Četvrtu grupu čine specijalne robe koje zahtijevaju posebne uvjete skladištenja (naprimjer određenu temperaturu i vlažnost zraka).

Nakon ovih načelnih odluka oblikuju se skupine sličnih skladišnih roba

3. Koji su osnovni činioci za veličinu površine i osnovni utjecajni parametri skladišne robe te što znaš o skladištenju na podu?

Osnovni činioci za veličinu površine jesu: skladištena roba, način skladištenja, veličina pričuve, način transporta, značajke (parametri) zgrade (korak, raspon, visina).

Osnovni utjecajni parametri skladišne robe su: dimenzije, obujam, oblik i asortiman. Način skladištenja primarno zavisi o skladištenoj robi.

Skladištenje na podu koristi se za sipki materijal i za komadnu robu koja može biti naslagana ili nenaslagana, u sredstvima za odlaganje ili bez njih.

4. Kako se djele skladištene robe?

Skladištene robe dijele se prema ABC – kriteriju.Imamo robe visoke pojedinačne vrijednosti i manjih količina (“A” robe), robe srednje pojedinačne vrijednosti i srednjih količina (“B” robe-kod njih se definira skladišna pričuva kada je vrijeme za nabavu robe kraće od vremena koje protekne od zahtjeva do izuzimanja robe te C robe određuje se predvidljiva potreba za budućnost na osnovi prosječne potrošnje.

5.Kako se određuje veličina skladišne površine pomoću jednadžbe?

AS = ASN + AST + ASO + ASP [m2]

gdje su

AS - ukupna skladišna površina, m2

ASN - netoskladišna površina, m2

AST - površina za transport unutar skladišta, m2

ASO - površina za komisioniranje, odlaganje i pripremu robe, m2

ASP - površina za kontrolu, upravljanje i ostale skladišne djelatnosti, m2.

6.Kako se proračunava netto skladišna površina?

ASN = [m2]

nSJi - broj sredstava za odlaganje odnosno roba

ASJi - površina sredstava za odlaganje odnosno roba, m2

fm - faktor za manipulaciju

hSJi - broj redova po visini

ASN = [m2

F - težina uskladištene robe, N

doz - dopušteno opterećenje poda, N/m2

7. Površina za transport AST računa se izrazom?

AST = ASN . fST

gdje je fST faktor udjela transportne površine (fST = 0,2 do 0,4).

(Površina za komisioniranje, odlaganje i pripremu robe ASO:

ASO = ASN . fSO )

8. Kako se vrši PROJEKTIRANJE SANITARNIH ČVOROVA, UREDSKIH PROSTORIJA...?

Proračun veličine uredskih površina vrši se sljedećim postupkom:

1. Odrediti standardne veličine površina za pojedine vrste radnih mjesta (voditelj odjela, samostalni projektant, tajnica...). 2. Za svaku ustrojbenu jedinicu odrediti veličinu površine tako da se sumiraju djelomične površine dobivene kao umnožak broja zaposlenih po pojedinoj vrsti radnih mjesta i pripadajuće standardne veličine površine. 3. U slučaju da se u okviru ustrojbene jedinice koristi specijalna oprema potrebno je posebno odrediti veličinu površine za njezin smještaj (središnji računski sustav, telefonska centrala, knjižnica, arhiva...). Odrediti površinu za sporedne svrhe (promet, zahode, prostorije za odmor, garderobe...)

4. Standardne veličine radnih mjesta dobivaju se kao suma površina radnog mjesta.

Prostorna organizacija ureda realizira se velikim uredima (Kod većeg broja ljudi međusobna ometanja su veća i u tom slučaju povoljniji su veliki uredi, odgovarajuće opremljeni.), pojedinačnim(omogućuju dobru koncentraciju, korištenje dnevnog svjetla i pogled kroz prozor, prilagodbu na individualne zahtjeve u pogledu klimatskih uvjeta, manji su troškovi eksploatacije, posjetioci se lakše orijentiraju, sporije širenje vatre u slučaju požara.) uredima ili njihovom kombinacijom.

9. U sporedne površine spadaju površine za?

garderobe, higijenu, zahode, zdravstvenu zaštitu, prehranu, pušenje, za povremeno zagrijavanje radnika, odmor, sastanke i obuku.

10. što bi trebalo reći o higijeni i garderobi ?

Higijenske prostorije nalaze se uz garderobe, a opskrbljene su umivaonicima i tuševima.

1 tuš na 20 radnika (obrada metala, automehanika, ...)

Najmanja tuš kabina je 0,9 × 0,9 m.

1 slavina na 10 radnika (štetne materije, neugodni mirisi, ...)

Garderobe i prostorije za pranje trebaju biti na putu od ulaza u tvornicu do radnog mjesta i izvode se centralizirano i decentralizirano. Centralizirana izvedba je ekonomičnija u izgradnji i eksploataciji ali uzrokuje duže puteve k radnim mjestima.

Stoga odluka zavisi od slučaja do slučaja. Posebno je pogodno ako su prostorije za pranje na putu od radnog mjesta do restorana, jer inače i uz restoran treba predvidjeti prostoriju za pranje ruku.

Zahodi se postavljaju u svim zgradama u kojima borave ljudi. Prema DIN 18228 maksimalna udaljenost od radnog mjesta do zahoda je 100 m, a veličina se jednog zahoda ograničava na 10 školjki i 10 pisoara. Stoga se već kod pogona s više od 200 m zaposlenih, zahodi izvode decentralizirano.

11. Veličine prostorije za odmor, radnike,, zaposlene u hladnjačama, prostorije za pušenje, površina za kuhinju, Površina restorana, površine za zdravstvenu zaštitu?

Veličinu površine za zdravstvenu zaštitu ovisi o broju zaposlenih, obujmu opasnosti u proizvodnji i stavu rukovodstva poduzeća.

Površina restorana dobiva se kao umnožak broja ljudi koji istovremeno jedu i potrebne površine po osobi.

Površina za kuhinju i sporedne prostore ovisi o broju izdanih porcija i proračunava se sa 0,3 - 1 m2 po porciji.

Ako je zabranjeno pušenje zbog tehnoloških procesa u radnim prostorijama moraju se predvidjeti posebne prostorije za pušenje.

Za radnike zaposlene u hladnjačama, skladištima i na otvorenom prostoru moraju se osigurati posebne prostorije za povremeno zagrijavanje.

Visoka se razina radnoga učinka održava ako se tijekom radnog dana, uz stanku za ručak, koriste i kratke stanke od nekoliko minuta. Za to se koriste prostorije za odmor.

12. Koja sutri osnovna načina gradnje industrijskih kompleksa?

Postoje tri osnovna načina gradnje industrijskih kompleksa: kompaktni, nekompaktni, kombinirani.

Kompaktnim načinom gradnje objedinjuju se sve zone u jednu cjelinu, u jednoj zgradi i pod jednim krovom. Kompaktnim načinom gradnje polučuju se kraći transportni putovi;

- unutrašnji transport odvija se isključivo unutar objekta dok je prometna zona (ceste, željeznički kolosijeci) povezana samo sa skladišnom zonom;

- kraće energetske instalacije i manje gubitaka energije;

- bolje upravljanje i preglednost procesa jer se odvajanje zona izvodi lakim ostakljenim pregradnim zidovima

- povoljniji odnos korisne prema transportnoj površini; manja izgrađena površina;

- manja površina zemljišta;

- niži investicijski troškovi i troškovi održavanja uređaja za grijanje i klimatizaciju;

- proizvodni procesi koji zahtijevaju potpunu klimatizaciju osvjetljenje dnevnim svjetlom uvedenim preko krovnih svj.

13. Kako nastaje nekompaktni način gradnje?

Nekompaktni način gradnje nastaje kada se zone ili njihovi dijelovi izdvajaju u posebne objekte. Zonom se

naziva površina koja ima određena obilježja koja tu površinu čine različitom od susjednih zona. Izdvajanjem zona u posebne objekte sprečavaju se nepoželjni međusobni utjecaji.

14. O Kombiniranim načinom gradnje ?

Kombiniranim načinom gradnje nastoje se iskoristiti prednosti i umanjiti nedostaci jednog i drugog načina gradnje

15. kako se razvrstavaju INDUSTRIJSKE ZGRADE prema namjeni ?

a) Jednonamjenske zgrade prilagođene oblikom i dimenzijama specifičnoj proizvodnoj opremi za nepromjenjive proizvodne procese

b) Višenamjenske zgrade prilagođene dimenzijama i oblika predvidim zahtjevima određene skupine proizvode

b1 )- jednokatne

- niske hale (zgrada sa gotovo neograničenom podnom površinom),

Izvode se bez ili sa dizalicom nosivosti do 50 kN.

- visoke hale

b2 )- višekatne

Višekatne zgrade se u industriji najčešće koriste za smještaj zajedničkih službi, ali i kao skladišni i proizvodni prostori. Prednosti višekatnih zgrada je manja površina zemljišta i bolje iskorištenje, manji troškovi održavanja, kraći transportni putevi.

Stubišta i dizala se posebno izdvajaju i zatvaraju prema proizvodnom prostoru zbog sprečavanja širenja požara.

16. Koja su 3 Osnovna parametra zgrade?

a) Raspon b) Korak c) Visina

14.kakve mogu biti ind.zgrade, visoke hale s obzirom na broj «brodova»?

Visoke hale su industrijski objekti impresivnih dimenzija...mogu biti jednobrodne ili višebrodne hale sastavljene iz više jednakih ili različitih raspona, a koriste se kod proizvodnje izradaka velikih gabarita i težine, ali i kao skladišni objekti, tržnice, hangari za avione i slično.. U praksi se često koriste trobrodne hale sa srednjim brodom većeg raspona i visine od bočnih brodova. U srednjem se brodu obrađuju kapitalni dijelovi i vrši završna montaža proizvoda, dok se dijelovi i sklopovi manjih gabarita obrađuju i montiraju u bočnim brodovima

15. Po kojem nacelu se grade Višenamjenske industrijske zgrade?

Višenamjenske industrijske zgrade grade se u pravilu po modularnom načelu. Modul je najmanja funkcionalna i konstruktivna prostorna jedinica zgrade. Oblik zgrade dobiva se primjenom jednakih ili kombinacijom različitih modula. Dimenzije modula određuju se na osnovi gabarita opreme odnosno namještaja uključivši potrebne funkcionalne površine. Zbog toga se osnovni parametri zgrade (korak, raspon i visina) moraju pažljivo odrediti.

16. Kako se uvodi dnevno svijetlo u hale?

Dnevno svjetlo se gotovo isključivo uvodi kroz krovne otvore različitih oblika. Gornje osvjetljenje u usporedbi s bilateralnim osvjetljenjem preko fasadnih površina omogućuje proširenje zgrade u oba pravca, što je značajna prednost. U slučaju kada proizvodni proces zahtijeva visokokvalitetno osvjetljenje koriste se niske hale s pilastim krovom (tzv. shed hale) čije su svjetlosne površine vertikalne ili nagnute (ne manje od 70°), orijentirane prema sjeveru (maksimalno dozvoljeno odstupanje od čiste orijentacije prema sjeveru, zbog promjene položaja točaka izlaska i zalaska sunca tijekom godine, iznosi 12°).

Visoke i niske hale izvode se i bez ikakvih otvora, s umjetnim osvjetljenjem i potpunom klimatizacijom unutarnjeg prostora- slijepe hale, povećani pogonski troškovi zgrade i dehumanizirana radna okolina s negativnim efektima na ljude.

17. Što plan gradnje pokazuje?

- maksimalno moguće građevinsko iskorištenje lokacije u okviru zakonskih propisa, unutrašnju infrastrukturu sustava, raspored objekata na lokaciji uvažavajući proizvodni tok i uklapanje u okolinu; faze gradnje i konačnu izgrađenost sustava; glavne pravce proširenja i rezervne zone.

18. kojim postupkom se izrađuje plan gradnje ?

definira se funkcionalna shema sustava-Funkcionalne jedinice oblikuju se objedinjavanjem funkcionalno istovrsnih ili

međusobno povezanih zbivanja, uvažavajući istovrsnost tehnoloških ili prostornih zahtjeva.

oblikuje se idealan plan proizvodnog sustava

vrši se izbor makro i mikro lokacije

prilagodba idealnog plana danostima i ograničenjima lokacije

19. Kako se ostvaruje povezanost funkcionalnih jedinica?

Povezanost funkcionalnih jedinica ostvaruje se proizvodnim tokom sastavljenim od tokova materijala, informacija, energije i ljudi. Između proizvodnih funkcionalnih jedinica prednost imaju veze uzrokovane tokom materijala, i kvantificirane matricom toka materijala.

20. tok ljudi ? Tok ljudi mjerodavan je za prostorno dodjeljivanje parkirališta, ureda, garderoba, higijenskih prostorija, nužnika i restorana. Načela njegovog oblikovanja prikazana su sljedećom slikom. tok materijala-kvantitativni g.p.

21. Što je idealan plan?

Idealni plan proizvodnog sustava je plan koji ne uzima u obzir nikakva ograničenja i koji uzrokuje minimalne ukupne troškove. Predstavlja osnovu za izbor makro i mikro lokacija.

U prvome se oblikuju dvodimenzionalne makete funkcionalnih jedinica, u drugome koraku dodjeljuju se jedna pokraj druge tako da što više odgovaraju idealnoj funkcionalnoj shemi. Udaljenosti između funkcionalnih jedinica trebaju biti obrnuto proporcionalne intenzitetima veza uzrokovanih proizvodnim tokom i u skladu sa specifičnim zahtjevima prostora i procesa.

21. Što je zona te vrste?

Zonom se naziva površina koja ima određena obilježja koja tu površinu čine različitom od susjednih zona. Zona ima funkciju, veličinu i smještaj.Prema funkciji razlikuje se šest zona.

- proizvodna zona. Oblikuje se prema zahtjevima proizvodnoga toka imajući na umu potrebu zadržavanja osnovne koncepcije proizvodnoga procesa. Pravci proširenja moraju biti okomiti na glavni smjer toka materijala

- Skladišna zona dodjeljuje se neposredno uz proizvodnu zonu i povezuje prometnom zonom s vanjskim svijetom.

- Prometna zona obuhvaća: ceste, željezničke kolosijeke, parkirališta, garaže i uslužne radionice za transportna sredstva. Raspored kolosijeka i cesta mora jamčiti optimalan tok materijala

- U energetskoj zoni nalaze se postrojenja za proizvodnju vlastite energije odnosno za preuzimanje energije (električna, toplinska, voda, plin) iz javnih sustava,cilj- minimiranja troškova instalacije i gubitka energije

- Zona zajedničkih službi obuhvaća: upravnu zgradu, garderobe, prostorije za zdravstvenu zaštitu, školovanje, higijenu, odmor, restoran, knjižnicu...

- Zaštitna zona služi za zaštitu proizvodnoga sustava ili okoline od štetnih međusobnih utjecaja. Ne definira se u idealnome planu, a u planu izgradnje najčešće se ostvaruje zelenim pojasom različite dubine

22. Koja je optimalna lokacija?

Pod najvećim uspjehom može se usvojiti rentabilnost, pa je optimalna lokacija ona kod koje je rentabilnost maksimalna.

Da bi mogli proračunati rentabilnost nužno bi bilo ustanoviti od lokacije uvjetovane udjele prihoda, troškova i uloženog kapitala. Pojednostavljenje proračuna se može načiniti tako da se uzme da prihod ne zavisi od izbora lokacije, tj. da je konstantan. Onda se problem svodi na minimiranje troškova i minimiranje utroška kapitala.

23.orjentacije proiz.sus. pri izboru lokacije te postupak izbora lokacije?

sirovinski orijentirane, energetski orijentirane, prometno orijentirane, tržišno orijentirane, orijentirane na radnu snagu

Postupak izbora lokacije se vrši u dva koraka. U prvom koraku se odabire makrolokacija, to jest regija u kojoj se treba nalaziti lokacija, a potom se u drugom koraku od ponuđenih lokacija odabire mikrolokacija, tj. ona koja osigurava maksimalnu rentabilnost.

24. Koji su makrolokacijski čindbenici za izbor lokacije sustava?

Prometni položaj, radna snaga, klima, porezi i olakšice, posebni zahtjevi.

25. Koji su MIKROLOKACIJSKI čindbenici?

a) zemljište: potrebnu veličinu zemljišta određuje se na temelju potrebnih proizvodnih, uredskih, skladišnih i sporednih površina.

- Struktura tla: geološki istražiti, da bi se dobili podaci o nosivosti tla i podzemnim vodama.

- Nivo i sastav podzemnih voda, Podzemne vode mogu imati sastav koji agresivno djeluje na beton. U pravilu bi nivo podzemnih voda morao biti barem 100 cm ispod najniže točke podruma, a podzemne vode neagresivne na beton.

- topografija zemljišta. Najpovoljnije je ravno zemljište s nagibom od 1-2% zbog olakšanog odvođenja oborina i zbog malih troškova ravnanja zemljišta, Veći nagibi zemljišta od 4% uvjetuju nekompaktnu izgradnju – više objekata.

- građevinskih propisi, u koju vrstu građevinskog područja spada zemljište.

b) prometni priključci, željezničku mrežu,kontenjeri

c) opskrba energijom,,,Za neke proizvodne sustave, voda je odlučujući čimbenik, za izbor mikrolokacije (pivovare, tvornice prehrambenih proizvoda,...).

e) odvođenje otpadnih voda ,odvođenja otrovnih, kiselih i alkalnih otpadnih voda treba predvidjeti uređaje za neutralizaciju i otklanjanje otrova

f) otklanjanje otpadaka:

g) susjedstvo:

Treba istražiti da li će susjedstvo bukom, prašinom, dimom, čađom, kemijskom emanacijama i vibracijama ometati planirani proizvodni sustav. Odnosno, da li će planirani sustav negativno djelovati na okolišIz tog razloga se za svaku lokaciju izrađuje ruža vjetrova,

26. provođenje postupka izbora lokacije?

Za provođenje postupka izbora lokacije preporuča se sljedeći način postupanja:

1. Definiranje zahtjeva koje proizvodni sustav postavlja na lokaciju

2. Prikupljanje ponuda

3. Izrada jedinstvenog upitnika kojega se dostavlja svim ponuđačima lokacije

4. . Prikupljanje upitnika i analiza dobivenih podataka

5. Donošenje odluke o odabranoj lokaciji.

27. Na čemu se temelji Postupak analitičke procjene?

Postupak analitičke procjene uzima da je prihod neovisan od lokacije i da izbor lokacije ovisi od troškova i potrebnog investicijskog kapitala, ukupna ocjena za dotični čimbenik dobije kao umnožak ocjene ispunjavanja zahtjeva i definirane važnosti čimbenika.

28. Prilagodba idealnog plana?...

Idealni plan se dade ostvariti samo u iznimnim prilikama. Najčešće ga treba prilagoditi danostima i ograničenjima lokacije, lokalnim zakonskim propisima te financijskim mogućnostima investitora.

Plan izgradnje izrađuje se sljedećim postupkom:

1. Na nacrtu lokacije iscrta se mreža vodoravnih i okomitih linija tako da nastaju pravokutne ili kvadratne površine, tzv. raster. Linije rastera služe za orijentiranje zgrada, cesta, kolosijeka, parkirališta, zelenih površina i slično, za jasno i jednoznačno označavanje točaka i površina u planu izgradnje.

2. Odabire se način izgradnje, određuje broj zgrada i namjena svake zgrade

3. Za svaku zgradu određuju se osnovni parametri (korak, raspon, visina), oblik i veličina

4. Izrađuje se plan izgradnje, tako da se idealni plan prilagodi realnim mogućnostima i ograničenjima lokacije

29. Kriteriji za ocjenjivanje mogu biti?

iskorištenje lokacije, priključci na vanjske infrastrukturne sustave, proizvodni tok, mogućnosti proširenja sustava, utjecaj susjedstva, predviđeni investicijski i pogonski troškovi.

30. Koji je Cilj oblikovanja prostornoga rasporeda elemenata sustava i na ćemu se zasniva?

Cilj oblikovanja prostornoga rasporeda elemenata sustava jest da se unutar prije definiranih struktura odredi najpovoljniji prostorni raspored elemenata. Određivanje - oblikovanje rasporeda elemenata sustava zasniva se na toku materijala.

31. Koja dva kriterija za optimiranje rasporeda elemenata sustava te o njima?

Postoje dva kriterija za optimiranje rasporeda elemenata sustava:

1. minimiranje povratnoga kretanja materijala, tj. optimiranje toka materijala po smjeru, čijom se primjenom nastoji osigurati što jednosmjerniji tok materijala između elemenata sustava,

2. minimiranje ukupne transportne udaljenosti, tj. transportnoga učinka sustava (koji je umnožak transportnog intenziteta i transportne udaljenosti).

32. Što je Transportni učinak qij ?

...je umnožak intenziteta toka materijala i udaljenosti na kojoj se odvija:

qij - transportni učinak

bij - intenzitet toka materijala između

sij – udaljenost

33. kako se mogu razvrstati postupci za optimiranje?

Postupci za optimiranje mogu se razvrstati u dvije skupine:

- analitički postupci

- heuristički postupci.

34. O analitičkim postupcima?

Analitički postupci daju optimalno rješenje problema.

Optimizacija proizvodne strukture u osnovi predstavlja rješavanje kombinatornog problema.

35. O Heurističkim postupcima I podjela?

Heuristički postupci omogućavaju pronalaženje “dobrih” rješenja.

PODJELA:

Postupci poboljšavanja polaze od nekog početnog, slučajno postavljenoga ili postojećega rasporeda elemenata sustava. Zamjenom lokacija ili redoslijeda najmanje dva elementa sustava s ciljem poboljšanja postojeće vrijednosti funkcije cilja.

Konstrukcijski postupci se u pravilu temelje na algoritmu za dodjeljivanje elemenata sustava na projektnu površinu, varirajući mogući smještaj u odnosu na već dodijeljene elemente i izabirući onaj položaj koji rezultira najmanjom parcijalnom vrijednošću funkcije cilja

36. koji su Načini mjerenja udaljenosti ?

Načini mjerenja udaljenosti mogu biti sljedeći:

uzduž transportnih puteva (lO - broj dionica trasportnoga puta):

uzduž koordinatnih osi (okomito):

37. Kako se dadu razvrstati postupci za optimiranje po kriteriju minimalnog transportnog učinka?

Postupci za optimiranje po kriteriju minimalnog transportnog učinka sustava dadu se razvrstati u dvije skupine:

1. optimizacija proizvodne strukture s elementima bez međusobnih veza (samostalno radno mjesto potpune izradbe i samostalna izradbena stanica), elementi nemaju međusobnih transportnih veza već samo sa skladištima I 2.odjelima.

2. optimizacija proizvodne strukture s povezanim elementima sustava (funkcionalne i predmetne strukture).

38. kako se provodi optimizacija proizvodne strukture s elementima bez međusobnih veza?

pomoću linearnoga modela odlučivanja

bkj - intenzitet transporta

sik - udaljenost

xij - varijabla odlučivanja

(transp.učinak) pa….

..pa matrica toka odnosno trans.intanziteta... ...pa neorjentirana matrica udaljenosti... pa matrica transportnoga učinka

Problem se optimizacije sada svodi na odabir po jednog elementa iz svakoga retka i stupca, tako da njihova suma bude minimalna. Dakle, potrebno je definirati matricu dodjeljivanja

Takav linearni model dade se lako riješiti Mađarskom metodom. ?

39. Prikazati postupak koji je razradio Flood za istraživanje minimalne vrijednosti funkcije kriterija?

..cilj je da se matrica transportnoga učinka reducira na matricu sa n nezavisnih nul elemenata- Nezavisni nul element je jedini element jednak nuli u svojemu retku i stupcu matrice. Matrica se reducira tako da se elementi svakoga retka ili stupca umanje za minimalni element iz odgovarajućega retka ili stupca.

1. Formiranje matrice udaljenosti

2. . Izrada matrice transportnog intenziteta

3. Izrada matrice transportnog učinka

4. Redukcija matrice Q po stupcima i recima

5. Traženje nezavisnih nula

6. Provjera rješenja

7. Traženje linija pokrivanja i transformacija matrice

8. Izračunavanje minimalnog transportnog učinka

40. Proizvodne strukture, u kojima se tok materijala može pojaviti općenito između bilo kojih elemenata sustava, jesu…?

… grupe po vrsti obrade, izradbene stanice i linije. Zbog nemoguće primjene prethodno opisanog linearnog modela razvijeni posebni modeli: model s ograničenim izborom lokacija, i model s neograničenim izborom lokacija-podrazumijevaju znatno veći broj lokacija od broja elemenata sustava koje treba rasporediti.

41. Što je to METODA TROKUTA?

osnova za dodjeljivanje elemenata proizvodnoga sustava jesu matrice transportnoga intenziteta i mrežni trokutni model lokacija. Mrežu tvori neograničeni broj istostraničnih trokuta u čijim vrhovima se nalaze čvorovi koji predstavljaju potencijalne lokacije dodjeljivanja.

Mrežni model lokacija razvio je 1950. godine Bloch. Cilj je njegova postupka bio raspoređivanje elemenata sustava po kriteriju minimalnih transportnih udaljenosti. Stoga je i odabrao trokutni model lokacija, jer se njime osiguravaju kraće udaljenosti od na primjer kvadratnoga modela lokacija.

1. Ako treba rasporediti dva elementa proizvodnoga sustava, koja su međusobno povezana transportom, najbolji se raspored može postići ako se oba elementa postave na krajnje točke zamišljene bazne linije.

2. Ako treba razmjestiti tri elementa, koja međusobno komuniciraju, najkraći transportni putevi dobit će se ako se elementi razmjeste u vrhove istostraničnoga trokuta.

3. Za četvrti element sustava treba osigurati jednu od tri moguće lokacije na susjednim istostraničnim trokutima, koja uzrokuje najmanji utrošak pri transportu.

4.Ako postoji više od četiri elementa u proizvodnome sustavu proces se "razmišljanja" nastavlja na jednak način.

42. Što je metoda «modificirani postupak trokuta»?

to je metoda trokuta koju je unaprijedio H. Schmigalla nazvavši ju modificiranim postupkom trokuta. Za funkciju cilja uzima se minimalni transportni učinak sustava:

gdje su:

bkj - intenzitet toka materijala između k-toga i j-toga elementa sustava

skj - udaljenost između lokacija k-toga i j-toga elementa sustava, a jednaka je sumi dužina stranica istostraničnih trokuta modela lokacija. Tako se osigurava da elementi s najvećim utjecajem na funkciju cilja budu raspoređeni na međusobno najpovoljnije lokacije (minimalne transportne udaljenosti).

43. Što je orjentirana a što neorijentirana matrica B ?

k \ j

E1 E2 E3 E4 E5 E6

E1 10 60

E2 10 10

E3 20 20 80

E4

E5 20 5

E6 5Orjentirana

Postupak:

1. Prva dva elementa biraju se po kriteriju maksimalne transportne intenzivnosti

2. Kao slijedeći u redoslijedu dodijelit će se element s najvećom sumom

3. Redoslijed dodjeljivanja elemenata u mrežni model ido po red. “sumiranja” u tablici

4. Nacrtati mrežni trokutni model lokacija. Udaljenost između susjednih lokacija jest jedinična.

5. Prva dva elementa po redoslijedu dodjeljivanja postaviti na dva proizvoljno odabrana susjedna čvora trokutnog modela lokacija. Ostale elemente postaviti u čvorove trokutnog modela lokacija tako da uzrokovani transportni učinak bude minimalan.

44. Što je CORELAP ?

(COmputer RElationship LAyout Planning - računalno projektiranje layouta na osnovi odnosa) je konstrukcijski postupak sa slobodnim izborom lokacija. CORELAP i VOPS temelje se na modificiranom postupku trokuta. Nadopuna je što uzimaju u obzir veličinu površine elemenata sustava.

Pri tome VOPS, za razliku od CORELAP-a, uzima u obzir i oblik površine elemenata.

Stoga površine pojedinih elemenata dobivene CORELAP-om imaju nepravilan oblik, pa je CORELAP ograničeno primjenjiv za oblikovanje stvarnoga layouta.

Glavna je prednost ovoga postupka što uzima u obzir, uz tok materijala, i ostale činitelje koji mogu utjecati na raspored elemenata sustava.

Program se prije svega bavi sustavnom obradom dvaju pitanja: Koji element sustava ima prednost da bude dodijeljen kao sljedeći u layout? i Kako smjestiti pobjednika u layout?

45. Što je kvadratni problem dodjeljivanja? (MODEL S OGRANIČENIM IZBOROM LOKACIJA I POSTUPCI RJEŠAVANJA?)

Optimizacija s ograničenim izborom lokacija podrazumijeva da je položaj lokacija u prostoru dodjeljivanja definiran, ili ograničen zadanim projektnim prostorom. Vidljivo je da varijabla odlučivanja ulazi dva puta multiplikativno u funkciju cilja. To je nužno potrebno radi jednoznačnoga definiranja prostornoga položaja elemenata.

46. Funkcija cilja izražena putem matričnoga računa?

Sp - trag matrice, tj. suma dijagonalnih elemenata u kvadratnoj matrici

B - matrica transportnoga intenziteta

X - matrica dodjeljivanja

XT - transponirana matrica

S - matrica udaljenosti

47. PROGRAMSKI PAKET VOPS (VIZUALIZACIJA I OBLIKOVANJE PROIZVODNIH SUSTAVA)?

- CAD/CAM softveru I-DEAS (Integrated Design Engineering Analysis Software)

Prednosti koje donosi projektiranje pomoću ovoga paketa su:

skraćivanje vremena projektiranja, vizualizacija projektnih rješenja, kvalitetnija usporedba rješenja, implementiranje 3D modela elemenata sustava, jednostavnija upotreba za korisnike, izrada većeg broja varijanti, mogućnost simultanog inženjerstva

48.koji su KRITERIJI ZA ODJELU ELEMENATA SUSTAVA NA PROIZVODNU POVRŠINU?

Kao osnova za izračun funkcije cilja u VOPS-u se koristi minimalni transportni učin.

NS - ukupan broj elemenata sustava

bij - intenzitet toka materijala

sij - transportna udaljenost

49. objasni princip ortogonalnog mjerenja udaljenosti između elemenata sustava?

Udaljenosti između elemenata sustava izračunavaju se po ortogonalnim putanjama u odnosu prema definiranim točkama ulaza i izlaza materijala.

50. što su Rubne zone?

Rubne zone su lokacije koje se nalaze uz dodijeljene elemente sustava ili uz transportne puteve.

jedan element sustava može zauzeti četiri različite orijentacije u odnosu na drugi.

Rezultat ovakvog pozicioniranja jest 48 različitih lokacija koje jedan element zauzima uz drugi (četiri orijentacije x tri pozicije x četiri vrha = 48 lokacija).

51. koji su Osnovni koraci algoritma VOPS-a?

Osnovni koraci algoritma VOPS-a su:

1. Određivanje redoslijeda dodjeljivanja elemenata,

2. Postavljanje projektnih ograničenja (zauzete površine),

3. Dodjeljivanje prvog elementa na proizvodnu površinu,

4. Dodjeljivanje slijedećeg elementa,

5. Odabir najbolje pozicije,

Ponavljanje koraka 3. - 5. sve dok i posljednji element nije dodijeljen

54. koja projektna ograničenja Korisnik postavlja?

Korisnik postavlja sljedeća projektna ograničenja:

- određuje veličinu proizvodne površine,

- postavlja stupove,

- površine koje su zauzete i sl.

55. što određuje Pozicija prvog elementa na proizvodnoj površini kod VOPSa?

Pozicija prvog elementa na proizvodnoj površini u velikoj mjeri određuje smjer transportnih puteva kao i lokacije za dodjeljivanje ostalih elemenata.

56. što omogućuje Dodjeljivanje ostalih elemenata?

Prije dodjeljivanja slijedećeg elementa projektant preko izbornika koji se pojavljuje može odabrati da li želi postaviti transportni put, ukloniti transportni put, nastaviti izvođenje programa ili prekinuti program.

57. Odabir najbolje pozicije?

Nakon provjere u rubnim zonama uspoređuju se izračunate vrijednosti funkcije cilja i element se automatski pozicionira na lokaciju sa najmanjom vrijednosti parcijalne funkcije cilja.

58. Što je POSTUPAK POBOLJŠAVANJA CRAFT ?

Algoritam postupka razvio je Armour. CRAFT je kratica za “Computerized Relative Allocation of Facilities Technique” (Računalni program za relativno određivanje lokacija elemenata).

59. zbog čega je izrađena je CAD baza podataka?

U svrhu skraćivanja vremena projektiranja izrađena je CAD baza podataka koja sadrži sredstva za proizvodnju i druge objekte koji se nalaze u sustavu. Postojanje baze podataka s CAD modelima elemenata sustava znatno olakšava projektiranje proizvodnih sustava, jer se pri svakom novom projektiranju ne mora svaki stroj iznova posebno oblikovati, nego se jednostavnom promjenom određenih parametara generiraju elementi potrebni za provedbu specifičnog zadatk