ISLAMSKE FRAKCIJE1

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: ‘“Židovi su se podijeli na

sedamdeset i jednu ili sedamdeset i dvije sekte, kršćani slično kao i oni, a moj ummet podijelit će

se na sedamdeset i tri frakcije od kojih će sve, osim jedne, ući u Vatru.’ Ashabi upitaše: ‘Koja je

to skupina, Allahov Poslaniče?’ ‘Ona u kojoj smo ja i moji ashabi’, odgovorio je.’”2 Avf ibn Malik

kazuje da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: “Jevreji su se podijelili na sedamdeset i jednu frakciju.

Sedamdeset ih je u Vatri, a samo je jedna grupa u Džennetu. Kršćani su se rascijepili na

sedamdeset i dvije sekte. Samo jedna je u Džennetu, a sedamdeset i jedna skupina je u Vatri.

Tako mi Onoga u Čijoj ruci je Muhammedov život, moj ummet podijelit će se na sedamdeset i tri

frakcije. Sedamdeset i dvije će u Vatru, a samo će jedna ući u Džennet.’ Ashabi upitaše: ‘Koja je

spašena skupina?’ ‘Džemat’, odgovorio je.”3 Ako neko upita: “Da li su frakcije poznate i da li su se

već pojavile?” Odgovor je: “Da, te frakcije su se pojavile i poznate su. Poznata su njihova učenja i

njihove zablude.” Svaka od glavnih sekti dijeli se na podgrupe i skupine čija imena su brojna i ne

moraju biti poznata jer ne izlaze iz okvira glavne sekte.

Osnovne sljedbe koje su se pojavile nakon smrti Allahovog Poslanika, a.s., su: harurije4,

kaderije5, džehmije6, murdžije7, rafidije8 i džebrije9. Neki učenjaci kažu: “Šest je glavnih sekti koje

su zalutale, a svaka od njih dijeli se na dvanaest dijelova, te je tako njihov ukupan broj sedamdeset i

dvije stranke.” Tačno onoliko koliko je spomenuto u navedenim hadisima.

1 Poglavlje iz djela Telbisu Iblis od Ebu Ferdža Abdurrahmana ibn Dževzije, umro 597. godine po Hidžri.2 Et-Tirmizi, sahih.3 Ibn Madže.4 Zovu se harurije jer sebe smatraju prvom borbenom grupom sa svojim izabranim emirul-mu’mininom, kako su nazvali svoga vođu Er-Rasibija, u selu Harurau u Iraku. Drugi nazivi za ovu frakciju su: nasibije – jer su podržavali neprijateljstvo i pobunu protiv hazreti Alije; haridžije – jer su napustili bojni tabor hazreti Alije i okrenuli se protiv njega; muhakkimije – zbog toga što su neprekidno uzvikivali la hukme illa lillahi, priznavajući samo Božiji sud i na taj način su se suprostavljali odluci arbitražnog suda predstavnika zaraćenih strana na Sifinu. Njihova glavna učenja su: neprijateljski su raspoloženi prema ashabima Allahovog Poslanika, a.s., i ne smatraju ih muslimanima, osim Ebu Bekra i Omera; ne dozvoljavaju kamenovanje preljubnika; suru “Jusuf” ne smatraju dijelom Kur’ana zbog njenog sadržaja koji je po njima nedostojan Allahove riječi; zagovaraju da halifa može biti bilo ko, čak i rob; tvrde za počinioca velikog grijeha da je nevjernik i dozvoljavaju njegovo ubistvo i dr. 5 Kaderije ili mu’tezile su sljedba koja zagovara neograničenu slobodnu volju kod čovjeka; smatraju da je čovjek potpuno neovisan od Allaha; Kur’an je stvoren. itd.6 Džehmije su sljedbenici Džehma ibn Safvana iz Tirmiza. Njegova glavna učenja su: čovjek ne posjeduje slobodnu volju; Kur’an je stvoren i dr. 7 Murdžije su sljedba koja je nastala nakon rasprava o prirodi ili suštini vjerovanja. Naime,pitanje s kojim su se suočili rani islamski učenjaci bilo je: “Da li dobra ili loša djela utiču na vjerovanje?” Murdžije zagovaraju da se s imanom ništa ne može komparirati, te stoga ni dobra ni loša djela ne mogu utjecati na njega.8 Još jedna u početku čisto politička frakcija razvila je svoje teološko učenje na osnovu svog izrazito fatalističkog odnosa spram hazreti Alije. Neke sljedbe otišle su toliko daleko da smatraju da je Džibril pogriješio i da je trebao objavu predati Aliji. 9 Džebrije niječu slobodnu ljudsku volju. Smatraju da je čovjekova slobodna volja u odnosu na Božansku volju slična listu na vjetru. Zbog toga što ne posjeduje slobodnu volju čovjek nije odgovoran za svoja djela.

Harurije se dijele na dvanaest frakcija:

1. Ezrekije10 smatraju nevjernicima sve muslimane koji ne vjeruju njihovim vjerovanjem.

Zagovaraju dužnost pokoravanja griješnom vladaru kao i onome koji nije griješan.11

2. Ibadije su oni koji kažu: “Ko postupa onako kako mi vjerujemo, on je vjernik, a ko okreće

glavu, munafik je.”

3. Sa’lebije ne vjeruju u kada i kader.

4. Hazimije12 kažu: “Mi ne znamo šta je to iman – vjerovanje”. Vjeruju da svi ljudi imaju

opravdanje za svoje postupke.

5. Halefije smatarju nevjernikom sve muslimane i muslimanke koji su ostavili borbu na

Allahovom putu.

6. Mekremije13 zabranjeuju doticanje nekog jer se ne zna da li je vjernik ili ne. Također tvrde da je

dozvoljeno s nekim jesti tek kada se pokaje i očisti.

7. Kenzije tvrde da nije dopušteno davati imetak, poput zekata ili sadekatul-fitra, nikome jer se ne

zna da li je dostojan tog imetka, odnosno da li je iskreni vjernik. Zbog toga oni tvrde da imetak

treba zakopati u zemlju sve dok ga Allah, dž.š., ne dadne u ruke pravih vjernika.

8. Šemrahije smatraju da nije grijeh imati odnos s ženama koje su strankinje jer su one u osnovi

čiste žene.14

9. Ahnesije smatraju da umrlog nakon smrti neće stići ni dobro ni loše.15

10. Muhakkimije16 smatraju da svaki sud pripada Allahu i tvrde ja nevjernik ko god traži da mu ljudi

sude. Za Osmana i Aliju tvrde da su nevjernici, a za Talhu, Zubejra i Maviju da su zalutali.

11. Mu’tezilije koje pripadaju harurijama kažu: “Nama je nejasna situacija između Alije i Muavije i

mi se odričemo i jednih i drugih.”

12. Mejmunije smatraju da imam može biti samo neko ko ima njihovu naklonost.17

---

Kaderije su se podijelile u sljedećih dvanaest frakcija:

1. Ahmerije ističu da je Bog nepravedan jer čovjeka nije zaštitio od grijeha.

2. Senevije smatraju da je dobro od Allaha, a zlo od Iblisa.

3. Mu’tezile tvrde da je Kur’an stvoren i da vjernici neće vidjeti Allaha na Sudnjem danu.

10 Sljedbenici Nafia ibn Ezrekijja. Dopuštaju da se ubije onaj koji nije pokoran vladaru. Smatraju dopuštenom imovinu muslimana uz vladarevo odobrenje. Tvrde da grijeh roditelja prelazi na njihovu djecu; smatraju da su poslanici činili velike i male grijehe; kazna za potvoru uzvršava se samo ako je potvorena udata žena itd.11 Za iscrpnije informacije vezane za politička i vjerska učenja pojedinih frakcija koristili smo djelo Omerdić Muharema Traktat o učenju islamskih frakcija od Muhameda ibn Pira Ali el-Bergilija, Poseban otisak iz Anala Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga XI –XII/1985., Sarajevo, 1985. godine. 12 Pristalice Hazima ibn Asima. Vjeruju u potpunu dopuštenost ratnog plijana.

13 Sljedbenici Mukrima el-Idžlija.14 Vjeruju da ljubav odlučne ljude oslobađa odgovornosti za prekršaje i od vjerskih dužnosti.15 Smatraju da milostinja i molitve ne koriste umrlim niti će imati nagradu za to. 16 Najstarija sekta harurija ili haridžija, nastali u vrijeme spora između hazreti Alije i Muavije.17 Također dopuštaju brak sa kćerkom i unukom. Tvrde da sura “Jusuf” nije dio Kur’ana.

4. Kejsanije govore da ne znaju da li su djela od Allaha ili od ljudi i da nema nagrade za vjernike i

kazne za nevjernike. Po njima ne postoji ni Džennet ni Džehennem.

5. Šejtanije vjeruju da Allah, dž.š., nije stvorio šejtana.

6. Šerikije smatraju da su svi grijesi osim kufra predodređeni.

7. Vehmije ističu da čovjekov govor i njegovo djelo nisu stvarni i nemju bit, te da ni dobro ni zlo

nemaju bit.

8. Ravendije smatraju da su sve Knjige objave od Allaha i da je obavezno postupati po njima bez

obzira bile one derogirane ili ne.

9. Butrije18 vjeruju da pokajanje neće biti primljeno od griješnika.

10. Nakisije smatraju da nema grijeha onaj koji prekrši prisegu datu Vjerovjesniku, a.s., i da

neispunjenje bilo koje ugovorene obaveze nije grijeh jer ispunjavanje ugovora nije stroga

dužnost.19

11. Kasitije smatraju da je bolje uživati u blagodatima ovoga svijeta potpuno mu se predajući, nego

živjeti skromno i suzdržano.

12. Nizamije slijede Ibrahima en-Nizama koji je rekao: “Ko kaže da je Allah nešto, nevjernik je.”

---

Džehmije su se podijelile u sljedeće frakcije:

1. Muattale20 smatraju nevjernikom svakog ko vjeruje da je moguće vidjeti Allaha na ahiretu.

2. Merisije smatraju da je većina Alahovih svojstava stvorena.

3. Multezime vjeruju da se Allah, dž.š., nalazi u svemu i na svakom mjestu.

4. Varidije tvrde da neće ući u Vatru onaj koji je spoznao svog Gospodara, a ko pak uđe u Vatru

nikada iz nje neće izaći.

5. Zenadikije kažu da niko ne može spoznati svog Gospodara jer Ga ne možemo spoznati čulima.

Ono što se dokučuje čulima nije Bog, a ono što se ne može dokučiti čulima i ne postoji.21

6. Harkije tvrde da će nevjernik odjedanput biti spaljen u vatri Džehennema, te da će potom

vječno spržen ostati u Vatri, ali neće osjećati njenu žestinu.

7. Mahlukije stiču da je Kur’an stvoren.22

8. Fanije vjeruju da su Džennet i Džehennem prolazni. Neki od njih tvrde da nisu ni stvoreni.

9. Mugajrije poriču poslanstvo i poslanike smatraju mudracima.

10. Vakifije kažu: “Mi ne smatramo da je Kur’an stvoren, niti da nije stvoren.”

18 Nazvani po Mugiretu ibn Sadu el-Ebtaru.19 Time niječu riječi Allaha, dž.š.: "I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu odgovarati.” (El-Isra, 34.)20 Ova frakcija želi da sačuva ideju o savršenoj Božijoj transcendenciji zbog toga su nazvani muattale jer lišavaju Boga svih svojstava. 21 Pored toga, vjeruju da svijet nema Stvoritelja; da vjerovjesništvo nije istina; da je dozvoljen spolni odnos sa svim ženama itd.22 Jedna od glanih rasprava koja se vodila između pristalica rezličitih sljedbi jeste pitanje Allahovog govora. Pristalice ove sekte smatraju da Bog govori, ali da je taj Božiji atribut stvoren.

11. Kabrije23 smatraju da neće biti kažnjavanja u grobu. Vjeruju da poslanici na Sudnjem danu

neće imati pravo šefaata, jer je šefaat izraz pristrasnosti, a toga tada neće biti.

12. Lafzije tvrde da naše izgovaranje Kur’ana nije stvoreno.

Murdžije se dijele na sljedeće frakcije:

1. Tarikije vjeruju da Allah, dž.š., nije svojim robovima naredio ništa slično vjerovanju, pa ko

čvrsto vjeruje u Allaha i spozna Ga dozvoljeno mu je da čini šta hoće.

2. Saibije smatraju da je Allah, dž.š., pustio Svoja stvorenja da čine šta hoće.

3. Radžije govore da nije dozvoljeno reći za pokornog da je pokoran, niti za griješnika da je

griješnik, jer mi ne znamo kakvo je njegovo mjesto kod Allaha.

4. Šakije tvrde da pokornost nije od vjerovanja.24

5. Bejhesije ističu da je vjerovanje znanje. Po njima onaj ko ne zna šta je istina, a šta neistina i ne

zna šta je dozvoljeno, a šta ne, nevjernik je.

6. Amelije govore: “Vjerovanje je činjenje dijela."

7. Mustesnije zabranjuju da neko kaže: “Ja sam vjernik, ako Bog da.”

8. Mušebbihe smatraju da su Božiji atributi slični ljudskim. Oni vjeruju da je Božija ruka kao naša

ruka i da je Njegov vid kao naš vid.

9. Haševije vjeruju da su sve vjerske odredbe jedinstvene. Kod njih onaj ko ostavlja nafile isti je

kao i onaj ko ostavlja farze.

10. Zahirije zabranjuju upotrebu kijasa prilikom donošenja vjerskih propisa.

11. Bedije su prvi u ovom ummetu počeli izmišljati hadise.25

Rafidije su se podijelile u sljedećih dvanaest sekti:

1. Alevije tvrde da je Džebrail pogriješio i da je poslanstvo trebalo pripasti hazreti Aliji.

2. Emrije26 govore da je Alija saučesnik Muhammedu, a.s., u poslanstvu.

3. Šije smatraju da je Muhammed, a.s., oporučio da ga naslijedi hazreti Alija i da je ummet otišao

u nevjerstvo zbog toga što su prisegnuli nekom drugom osim njemu.

4. Ishakije ističu da se vjerovjesništvo ne prekida do Sudnjeg dana i da je vjerovjesnik svako ko

poznaje znanje koje se nalazi kod Ehli bejta.

5. Navusije tvrde da je Alija najbolji čovjek ovog ummeta, te ističu da je nevjernik svako ko

smatra da je neko bolji od Alije.

23 Ova se sekta kod El-Bergilija naziva mejlije.24 Oni kažu da nije dozvoljeno za griješnika kazati da je griješnik po svojim grijesima jer se tako može previdjeti pravo stanje, pa da lijepo postane ružno, a ružno lijepo.25 Dvanaesta sljedba nije spomenuta26 El-Bergili ih naziva šerikije.

6. Imamije govore: “Nemoguće je da svijet bude bez imama iz potomstvu hazreti Husejna. Imama

poučava Džebrail. Kada on umre, zamjeni ga sličan njemu.”

7. Zejdije smatraju da su svi potomci hazreti Husejna imami, predvodnici u namazu, pa kada se u

nekom mjestu nađe neko od njih, nije dozvoljeno obavljati namaz za nekim drugim imamom

bez obzira bio on dobar ili loš.

8. Abasije tvrde da je Abas, amidža Vjerovjesnika, a.s., bio najpreči da dobije hilafet nakon

Allahovog Poslanika, a.s.

9. Mutenasihije zagovaraju seljenje duša. Kada umre dobar čovjek njegova duša seli se u tijelo

čovjeka koji će imati sretan život. Kada pak umre loš čovjek njegova duša inkarnira u tijelo

čovjeka koji će imati tegoban život.

10. Redžije vjeruju da će se hazreti Alija i njegovi sljedbenici vratiti na dunjaluk i osvetiti se svojim

protivnicima.

11. Lainije proklinju Osmana, Talhu, Zubejra, Muaviju, Ebu Musaa el-Ešarija, Aišu i druge ashabe

Allahovog Poslanika, a.s.

12. Muterebisije sebe smatraju najboljim i Bogu najodanijim ljudima. U svakom vremenu određuju

nekog čovjeka kojeg smatraju Mehdijom i njemu prepuštaju vođstvo. Kada on umre određuju

drugog.

Džebrije su se podijelile u sljedeće frakcije:

1. Mudtaribe odriču ljudima bilo kakvo djelovanje i smatraju da svaka aktivnost pripada Allahu.

2. Efalije kažu: “Nama pripada djelovanje, ali moć i snaga za djelovanje nije naše. Mi smo kao

zvijeri sputane lancima.”

3. Mefrugije tvrde da je Bog sve stvorio odjedanput i da sada više ništa ne stvara, nego da se

stvoreno pojavljuje po utvrđenom redosljedu.

4. Nedžarije smatraju da će Allah, dž.š., kazniti nevjernike zbog Svog djelovanja, a ne zbog

njihovog, jer su nevjernici, po njima, bili prisiljeni od Boga da budu takvi.

5. Mebanije kažu: “Dužan si izvršavati sve što ti srce želi. Radi sve ono što se tebi čini lijepo.” Oni

tvrde da ljudi nisu dužni da postupaju po odredbama Kur’ana. Jedini zakonodavac po njima je

srce.

6. Kesbije zagovaraju da čovjek ne zarađuje ni nagradu ni kaznu od Allaha.

7. Sabikije govore: “Ko hoće neka se trudi i čini dobra djela, a ko želi neka ne čini ništa. Uistinu,

sretnom na ahiretu ne mogu naškoditi grijesi, niti dobra djela mogu koristiti nesretnom.”27

27 Time negiraju ajet u kojem stoji: “Misle li oni koji čine zla djela da ćemo s njima postupati jednako kao i s onima koji vjeruju i dobra djela čine, da će im život i smrt biti isti? Kako loše rasuđuju.” (El-Džasije, 21.)

8. Hubbije kažu: “Ko ispije napitak Božanske ljubavi s njega spadaju vjerske obaveze i dužnosti i

nije dužan postupati po njima.”28

9. Havfije smatraju da onaj ko voli Uzvišenog Allaha, dž.š., ne treba da Ga se plaši. Kažu: “Kako

Voljeni može zastrašivati onoga ko Ga voli.” Oni smatraju da su kur’anske prijetnje predviđene

za nevjernike.

10. Fikrije ili tefrikije ističu da je onaj koji posjeduje znanje oslobođen od izvršavanja vjerskih

obaveza i dužnosti i da nema potrebe da bude bogobojazan i pobožan.29

11. Hasbije smatraju da čitav dunjaluk pripada podjednako svim sinovima Ademovim. Niko ne

treba da uskraćuje imetak drugom, niti na njega polaže veće pravo.30

12. Meijje ističu da je djelovanje od nas i moć za djelovanje također pripada nama, ali da samo

Allah, dž.š., zna da li je nešto ispravno ili ne.

Da nas Uzvišeni Allah uputi na Pravi put i učvrsti na njemu. Amin

preveo i priredio:

mr. Elvir Duranović

28 Dakle, oni čovjeka koji je zaljubljenik u Boga oslobađaju od vjerskih dužnosti: namaza, posta, zekata, hadža i dr.29 Time niječu kur’anski ajet: “A Allaha se boje od Njegovih robova učeni.” (El-Fatir, 28.)30 Time negiraju ajet u kojem stoji: “Ne jedite imovinu jedni drugih na nedozvoljen način.” (El-Bekare, 188.)