SVEUČILIŠTE U MOSTARUFILOZOFSKI FAKULTET

STUDIJ POVIJESTI UMJETNOSTI

Ena KundačinaISLAMSKA MINIJATURA

Seminarski rad

Mentor: prof. dr. sc. Antun KaramanDanijela Ucović, asistent

Mostar, 2012

SADRŽAJ:

1. UVOD..................................................................................................3

2. Minijatura u islamu..............................................................................4

3. Badgadska škola..................................................................................5

4. Perzijska (iranska) minijatura ..............................................................9

5. Indijska (mogulska) minijatura ..........................................................13

6. Osmanska (turska) minijatura ............................................................16

7. ZAKLJUČAK ....................................................................................20

8. LITERATURA...................................................................................21

2

1. UVOD

Termin islamska umjetnost odnosi se na umjetnost koja se stvara i razvija od 7.

stoljeća na svim područjima na kojima prevladava islam- od Maroka, do Kine i Indonezije, sa

svojim vlastitim kulturnim tradicijama. Unatoč različitim mjestima porijetla i periodima

nastanka, važno je prepoznati ono što je posebno i jedinstveno u islamskoj umjetnosti.1

Iako islamska umjetnost nije isključivo vezana za religiju, utjecaj religije na

formiranje tematike ove umjetnosti veoma je značajan. Prorok Muhamed preopručio je u

svojim kazivanjima da se ne slikaju ni ljudi ni životinje i samim time odredio anaturalističku

prirodu islamske umjetnosti. Iako su se tog pravila pridržavali samo ortodoksni sljedbenici,

utjecaj ovog propisa može se osjetiti na radovima skoro svih umjetnika. Islamska umjetnost

samim time dobila je vlastita obilježja koja ju jasno razlikuje od drugih strujanja svjetske

umjetnosti.2 Karakterističnim geometrijskim ukrasima koji osim svoje dekorativnosti u sebi

nose i dublju, božansku poruku, postižu sklad i ljepotu.

2. Minijatura u islamu 1 HAGEDORN Annette i WOLF Norbert, Islamska umjetnost, VBZ/Taschen, 2010. str. 62 Carel J. Du Ry, Islamski svijet, Svijet islama, Umjetnost u slici, „Otokar Keršovani“, Rijeka, str.5

3

Pojam minijatura (lat. minium – crvena olovna boja)  možemo definirati kao malu

sliku ili crtež kojim su ukrašavana zaglavlja knjiga ili početna slova. Zbog obilnog korištenja

crvene boje (minijuma) pri ukrašavanju, ove male islustracije nazvane su minijature. U

srednjovjekovnim rukopisima, a kasnije i u tiskanim knjigama, upotrebljavale su se i druge

boje, a najviše zlatna i srebrna.3 Likovni prikazi u vidu minijature poznati su još iz starih

rukopisa Kineza, Indijaca, Perzijanaca i Egipćana.4

U prvim godinama nakon Muhamedove smrti dolazi do rasprave o zabrani prikaza

ljudskih i životnjiskih figura baziranoj na uputama koje je prorok ostavio svojim

sljedbenicima. Budući da zabrana ne postoji u originalnom tekstu Kurana, vrlo brzo nailazimo

na figurativne prikaze na lončarstvu, freskama i skulpturama.

Krajem 10. stoljeća, kad se započinje s prevodima na arapski znanstvenih tekstova

pisanih na grčkom jeziku (poput Dioskuridova rukopisa De meteria medica), javljaju se i prve

slike u knjigama s prikazima ljudi i životinja.

Ubrzo se oslikavaju i brojni književni tekstovi, pa se islamska minijatura- u početku

pod utjecajem antičke umjetnosti, a kasnije i s vlastitim karakteristikama, razvija širom

islamskog svijeta.

Za razvoj islamske minijature poseban značaj imale su četiri veoma različite, a s druge

strane u mnogo tome slične škole ili tradicije: bagdadska, perzijska (iranska), indijska

(mogulska) i osmanska (turska).

3 http://webograd.tportal.hr/Miha29/glagoljica/rjecnikpojmova (17.11.2012.)4 http://bs.wikipedia.org/wiki/Minijatura (17.11.2012.)

4

3. Bagdadska škola

Bagdadska škola je stilski pravac islamskog oslikavanja manuskripta, a osnovana je

još u kasnom 12. stoljeću ( iako se najraniji sačuvani primjerci ne mogu datirati prije 13.

stoljeća). Škola je doživjela procvat za vrijeme Abasidskog kalifata u Bagdadu ( 8.-10.

stoljeće), a kasnije se na ovu tradiciju nastavljaju i Seldžuci koji osvajaju Bagdad u 11.

stoljeću. Utjecaj ove škole osjećao se i nakon Mongolskog osvajanja i rušenja grada u 13.

stoljeću.

Za ovaj stil bili su karakteristični ekspresivni, individualizirani prikazi lica umjesto

uobičajenih, zadanih tipova prikaza likova. Veliku pozornost obraćali su prikazima detalja iz

svakodnevnog života.

Rani primjerci iz badgadske škole minijature su ilustracije iz arapskog prevoda

Dioskoridovog djela „De materia medica“ iz 1224. Na ovim minijaturama jasno su uočljivi

tradicionalni elementi bagdadske škole- jake boje, visoko razvijen smisao za oblikovanje, te

ekspresivni izrazi lica. Minijature nemaju okvira; oslikavaju tekst i često se smještene između

redova samog teksta.5

5 Britannica Online Encyclopaedia, http://www.britannica.com/EBchecked/topic/48804/Baghdad-school (17.11.2012)

5

6

Slika 1.

Biljka astalagus i lovačka scena između životinja (iz prevoda Dioskuridove De materia medica), Abdallah ibn al-Fadl, 1224. g.

Slika 2.

Pripremanje lijeka od meda (iz prevoda Dioskuridove De materia medica), Abdallah ibn al-Fadl, 1224. g.

Minijature koje iliustriraju manuskripte Maqamata („Skupštine“), Muhammada al-

Haririja, od 1225. pa sve do pada Bagdada pod Mongolima 1258. smatraju se jednim od

najljepših djela arapskog slikarstva. Najljepši i najočuvaniji manuskritpti iz ove kolekcije

danas se čuvaju u pariškoj Nacionalnoj biblioteci.

Minijatura prikazuje svečano odjevenu skupinu konjanika koji nose zastave s

natpisima. Dvojica glazbenika pušu u trube s dugačkim vratovima, a treći udara u timpan. Iza

njih vise tkanine na kojima su natpisi. Čitava skupina predstavljena je tako da se usko zbijeni

konji i jahači naguravaju jedan iza drugoga, a zastave i glazbeni instrumenti su usmjereni u

različitim pravcima, gotovo po nekom geometrijskom obrascu i time čine optičku protutežu

ponešto statički prikazanim životinjama. 6

6 HAGEDORN A. i WOLF N., Islamska umjetnost, str. 36

7

Slika 3.

Skupina konjanika očekuje svečanu povorku (iz Maqamate), Jahja ibn Muhmud al- Wasiti, 1237.g.

Naslovna stranica knjige „Poslanice Bratstva Iskrenosti“, iz 1287. g. pokazuje da su

glavne stilske odlike bagdadske škole preživjele do samog kraja 13. stoljeća. Na ovoj

minijaturi opet se može uočiti realizam u prikazu detalja koji ni na koji način ne narušava

dekorativnost samog prikaza. Autori knjige prikazani su sa svojim bilježnicima, a posebna

pažnja posvećena je prikazima lica. Već početkom 14. stoljeća, badgadska škola prestaje sa

radom, a slikarstvo tog razdoblja polako poprima karakteristike mongolske umjetnosti. 7

4.

Perzijska (iranska) minijatura

Nakon mongolskih osvajanja pod vodstvom Džingis kana i njegovih nasljednika u 13.

stoljeću, perzijska umjetnost polako poprima odlike istočnjačkog slikarstva. Bliske političke

veze s istočnom Azijom imale su za posljedicu spajanje kineskih i srednjoazijskih elemenata,

pa je izrazita stilizacija koja je bila karatkeristika bagdadske škole tada povezana s mnogo

živahnijim kineskim stilom.8

7 Britannica Online Encyclopaedia, http://www.britannica.com/EBchecked/topic/48804/Baghdad-school (17.11.2012)8 HAGEDORN A. i WOLF N., Islamska umjetnost, str. 15

8

Slika 4.

Naslovnica knjige „Poslanice Bratstva Iskrenosti“, 1287.g.

Međutim, iako je u pojedinim stadijima bila pod utjecajem kineske i istočnjačke

umjetnosti, perzijska minijatura razvila je vlastite karakteristične forme. Iranski slikari

minijatura prepoznatljivi su po naglašavanju realističnih motiva iz prirode. Većina slika je

manjih dimenzija ali sadrže bogate, složene prikaze koje satima mogu zaokupljati pažnju

promatrača. Također je bitno spomenuti perzijsku tehniku „preklapanja“ perspektiva kako bi

se dobio osjećaj dubine prostora što promatraču daje osjećaj trodimenzionalnosti prostora i

mogućnost da se fokusira na određene dijelove minijature. 9

Perzijski umjetnici bili su inspirirani brojnim književnim djelima svog vremena.

Najočitiji primjer toga je serija oslikanih rukopisa perzijskog epa Šahname („Knjige kraljeva)

autora Firdusija, koja je nastala u Tabrizu za šaha Tahmaspa. 10 Ovaj ep koji se sastoji od

nekih 50 tisuća kupleta govori, kroz legendu i činjenice, o povijesti zemlje od nastanka svijeta

do arapskog osvajanja u 7. stoljeću.

9 http://www.iranreview.org/content/Documents/Persian_Miniature.htm (17.11.2012.)10 HAGEDORN A. i WOLF N., Islamska umjetnost, str. 16-17

9

Slika 5.

Baisunghur ibn Shahrukh sjedi u vrtu (lijeva plovica), iz rukopisa Kelila i Dimna, 1429.

10

Slika 6

Spavajući Rustam, iz Šahname, nepoznati slikar 1512.-1522.g.

Minijatura prikazuje kralja koji leži na svečanom odru uz prateće naricanje. U središtu

slike je Aleksandrov lijes na koji se bacila njegova majka u dramatičnoj pozi i pritisnula lice

na tijelo mrtvog muškarca. Ovakav ekspresivan prikaz osjećaja rijetko se javlja u slikarstvu.

Nasuprot Aleksandrove majke prikazan je Aristotel kako drži maramicu na ustima i plače. U

prednjem planu minijatute žene kleče, nariču i čupaju si kosu. Opet možemo zamijetiti koliku

je pažnju umjetnik pridavao detaljima (npr. pokućstvu).11

Potaknute velikim brojem književnih djela i potpomognute vladarima javljaju se

brojne škole minijatura između 13. i 16. st. Svaka od njih njegovala je zaseban stil i one su

uveliko utjecale na razvoj iranskog slikarstva. Najvažnije škole nalazile su se u Tabrizu,

Heratu i Isfahanu. 12

Najslavniji perzijski slikar Bihzad (1450/60- nakon 1522.) radio je na dvoru

Safavidskih vladara. Podučavali su ga razni ugledni slikari u Tabrizu, a kasnije dolazi na čelo

dvorske radionice. U svojim minijaturama nije razvio neki naročito novi stil, ali je pridonio

11 HAGEDORN A. i WOLF N., Islamska umjetnost, str. 5812 http://www.karimi-f-a.de/ali_karimi_web/history.htm (17.11.2012.)

11

Slika 7.

Oplakujući mrtvog Aleksandra, iz Šahname, nepoznati slikar, oko 1335-6.

dostignućima Heratske škole. Njegove slike iznimno su smirene, ali u isto vrijeme u sebi

sadrže snažne boje i uspješnu kombinaciju različitih tonova. Osim tradicionalnih tema, Bihzad

se posvetio prikazima scena bliskih svakodnevnici pa je tako slikao radnike koji grade

džamiju ili događaje u javnom kupatilu. Umjetnikov naglasak na detalje pridonosi poetskom i

romantičnom raspoloženju atmosfere na slici. 13

Minijatura prikazuje scenu iz epa „Bustan“ („Vrt želja“) iz 1257. Priča govori o

Zulejhinom pokušaju da zavede Jusufa dok ga vodi kroz svaku od sedam soba svoje palače.

Slikar pokazuje Jusufovu važnost aureolom od plamenova. Glavni motiv slike je

veličanstvena arhitektura u koju je umjetnik smjestio radnju. 14

Perzijska minijatura imala je dominantan utjecaj na ostale tradicije islamskog

slikarstva, pogotovo na otomansku minijaturu u Turskoj i mogulsku minijaturu Indije. 15

5. Indijska (mogulska) minijatura

13 HAGEDORN A. i WOLF N., Islamska umjetnost, str. 18-19.

14 HAGEDORN A. i WOLF N., Islamska umjetnost, str. 6815 http://www.iranreview.org/content/Documents/Persian_Miniature.htm (17.11.2012.)

12

Slika 8.

Zavođenje Jusufa, iz epa Bustan, Kemal al-Din Bihzad, 1488.

Islam se proširio do Indije u kasnom 10. stoljeću gdje velike muslimanske vojske ruše

sve hinduističke i budističke hramove od 11.-13. stoljeća. Vrlo je malo originalnih ostataka

hinduističke i budističke umjetnosti, iako su perzijski slikari, uposleni na mogulskim

dvorovima, usvojili brojne karatkeristike hinduističke umjetnosti. Treći mogulski vladar,

Akbar I. (1556–1605) imao je u cilju smirivanje tenzija među muslimanskim, hinduističkim i

budističkim zajednicama u Indiji, pa je dao da se načine prekrasne ilustrirane mitologije i

povijesti različitih kultura, promovirajući time razumijevanje i toleranciju. Dvorska radionica

Akbara I. ubrzo je postala poznata po svojim minijaturama.16

Na akbarskom dvoru kopiraju se i oslikavaju i radovi ranije spomenutih perzijskih

pjesnika koji uključuju Firdusijevu Šahnamu, Ibn al Muqaffovu Kelilu i Dimnu , a 1526.

započelo se i sa izradom opsežnog rukopisa Hamzaname („priče o Hamzi“) ukrašenog sa

1400 slika. Budući da je za dovršenje ovog rukopisa trebalo preko 15 godina, njegove

minijature pružaju dobar pregled razvoja mogulskog slikarstva 16. stoljeća. 17

16 http://www.talktalk.co.uk/reference/encyclopaedia/hutchinson/m0097245.html (18.11.2012.)17 HAGEDORN A. i WOLF N., Islamska umjetnost, str. 21

13

Slika 9.

Trgovac Misbah dovodi špijuna Paragana u svoju kuću, (iz Hamzaname), Dasavanta i Mitra, 1570.g.

Za slikarstvo islamsko-indijskog stila karakteristično je blago, nijansirano bojanje.

Pejzaži na minijaturama imaju visok obzor koji im omogućava dubinu, a arhitektura se

prikazuje trodimenzionalno. 18 Narativne metode koje su koristili mogulski slikari beskrajno

su diskurzivne, poput tradicionalnih djela književnosti; slikari nisu oklijevali u detaljnom

prikazivanju suvremenog života- i dvorana kao i običnih ljudi, te prikazivanju bogate flore i

faune Indije. Mogulski umjetnici pokazuju osobitu epmatiju prema životinjama, jer vjeruju da

18 HAGEDORN A. i WOLF N., Islamska umjetnost, str. 21-22

14

Slika 10.

Guska i refleksija mjeseca u vodi, iz Anwār-e Suhaylī (“Svijetla Kanopusa“), nepoznati umjetnik, 1570.g.

kroz njih i ljudska bića prolazi isti duh. Ovaj osjećaj srodstva dozvolio im je postizanje

bezuvijetnog uspjeha u ilustriranju životinja u basnama poput Anwār-e Suhaylī (“Svijetlima

Kanopusa”) iz 1570. 19

Akbarova sklonost i ljubav prema povijesti rezultirala je dinamično ilustriranom

knjigom Akbar-nāmeh („Povijest Akbara“) iz 1589. godine koja je sadržavala opis vladavine

Akbara I. Rukopis sadrži i opaske o umjetnicima koji su izradili mnoge ilustracije. Sam Akbar

odlučio je koje će scene biti naslikane. Većina minijatura iz Akbar-nāmeh-a djelo su slikara

Ihlasa i Madhua.

Ova minijatura prikazuje vojni pohod protiv dvojice pobunjenika i prelazak rijeke

Ganges u lipnju 1567. godine. Minijatura veoma precizno slijedi tekst. Glavni dio slike

zauzima prikaz rijeke Ganges s vrlo uskim pojasom u pozadini koji prikazuje plodnu zemlju.

U sredini kompozicije je Akbar koji sjedi na konju i s ispruženom rukom pokazuje smjer

svojim sljedbenicima. Svi likovi prikazani su u pokretu, ali kompozicija se čini potpuno

stabilna i uredna kao rezultat njene uravnotežene prirode. 20

19 http://www.britannica.com/EBchecked/topic/556016/South-Asian-arts/65336/Mughal-style-Akbar-period-1556-1605#ref533091 (18.11.2012.)20 HAGEDORN A. i WOLF N., Islamska umjetnost, str. 90

15

Mogulsko slikarstvo razvijalo se i za vrijeme Akbarovih nasljednika, Jahangira i šah

Jahana I. Jahangir je većinom bilo zainteresiran za potrete i studije životinja, te je bio

naklonjeniji stilu perzijskih slikara. Za vrijeme šah Jahana, mogulsko slikarstvo postaje kruto

i polako se gasi. Teme iz tog razdoblja uključuju prizore zabava s glazbom, ljubavnika, te

brojne prikaze vrtova i terasa.21

6. Osmanska (turska) minijatura

Osmansko Carstvo osnovalo je pleme Turaka Oguza sa zapadnih područja današnje

Turske, kojima je vladala Osmanska dinastija. Carstvo je doseglo vrhunac pod vlašću

21 http://mylifemystuff.com/mughal-painting-developer-in-india (18.11.2012.)

16

Slika 11.

Akbar prelazi Ganges, iz Akbar-nāmeh, Ihlas i Madhu, oko 1600.

Sulejmana I., koji je velikim brojem vojnih pohoda proširio carstvo na zapad, istok i

jugoistok.22

Osmanski sultani iskazivali su sklonost ka raskošnom životu i njegovali su interes za

arhitekturu i vizualne umjetnosti. 23 Karakteristike slikarstva u ovom razdoblju mogu se

opisati kao mješavina zapadnjačkih i istočnjačkih utjecaja. Često se smatra da je osmansko

minijaturno slikarstvo imitacija perzijskog slikarstva. Iako se može osjetiti utjecaj iranskog

slikarstva, turske i perzijske minijature mogu se lako razlikovati po koloritu i kompoziciji, kao

i po odjeći i prikazu osoba. 24 Ljepota turskih minijatura izvire iz njihovih boja i kontura.

Pozadine su većinom rađene u svijetlijoj, bež boji, a figure su slikane jakim, neprozirnim

bojama.

Karakteristično svojstvo Osmanske minijature je prikazivanje događaja na realističan

način, koji se opet ne protivi tradicionalnim kanonima islamske umjetnosti sa svojom

formalnom apstrakcijom. Najčešći prikazi na minijaturama ovog razdoblja su važni događaji

poput turskih pobjeda, osvajanja neprijateljskih tvrđava, državnih poslova, proslava i

formalnih procesija.

Period između vladavine Mehmeda II. Osvajača i sultana Selima I. jedno je od

najinteresantnijih i najvažnijih faza u razvoju turskog slikarstva minijatura. Slikari su u

potrazi za različitim vidovima izražaja, pa tako pod utjecajima europske umjetnosti na zapadu

i indijske umjetnosti na istoku dolazi do sinteze oblika, a za vrijeme Sulejmana

Veličanstvenog, koje se smatra zlatnim dobom turskog slikarstva, javlja se autentični, lako

prepoznatljiv turski stil.

Najgenijalniji slikar 15. stoljeća bio je satirik Mehmed Siyah-Kalem koji je

promatrače upoznavao s magičnim svijetom jednostavnih nomada.25 Njegove minijature

podsjećaju na kinesku i budističku umjetnost, pogotovo u prikazima grotesknih demonskih

figura. Kroz njegove minijature pokušao je na humorističan način prikazati svoje viđenje ljudi

i životinja kao ništa boljih od demona, zarađujući time i svoj nadimak „Crno Pero“. Ove slike

prikazuju pesimističnu energetičnost i realizam koji nedostaje perzijskoj umjetnosti 15.

22 http://hr.wikipedia.org/wiki/Osmansko_Carstvo (18.11.2012.)23 HAGEDORN A. i WOLF N., Islamska umjetnost, str. 2324 Carel J. Du Ry, Islamski svijet, str. 19225 Carel J. Du Ry, Islamski svijet, str. 193

17

stoljeća i moguće je da upravo ovakve slike postaju uzor budućem turskom slikarstvu, koje se

odmaklo od idiličnih, malaksalih i romantičnih puteva perzijske umjetnosti.26

26 http://www.britannica.com/EBchecked/topic/373216/Mehmed-Siyah-Kalem (18.11.2012.)

18

Slika 12.

Ples šamana, Mehmed Siyah Kalem, 15. stoljeće

Za vrijeme sultana Mehmeda II. Osvajača razvija se umjetnost portreta. Sultan na svoj

dvor poziva poznate europske slikare poput Contanza di Ferrea i Gentile Bellinija koji 1480.

godine radi njegov poznati portret. Osim Bellinijeva portreta, sultan Mehmed II. ovjekovječen

je i na slici turskog slikara Nakkaş Sinan Bey-a sa kraja15. stoljeća.

19

slika 14.

Portret Mehmeda II. Osvajača, Gentile Bellini, 1480.

Slika 13.

Sultan Mehmed I. sa svojim službenicima, nepoznati umjetnik, 1413.godina

Zanimljiva skupina minijatura iz perioda Osmanskog Carstva su i prikazi vojnih

pohoda, poput prikaza Nasuh al- Silahija, nazvanog Matraki, podrijeklom iz Bosne. Dva

njegova najznačanjija djela su prikazi osvojenih tvrđava i gradova, iz vremena Bajezida II. i

vojni pohod sultana Sulejmana protiv Mađara, 1543. Oba sadrže prikaze mediteranskih luka i

gradova, karakterističih po nedostatku figuralnih prikaza.

20

Slika 15.

Portretna minijatura Mehmeda II., Nakkaş Sinan Bey, kraj 15. stoljeća

Slika 16.

Istanbul, Nasuh al- Silahi, 1543.

7. ZAKLJUČAK

Iako možemo reći da su definicije estetskih ideala islamske umjetnosti i nama bliže,

europske umjetnosti veoma različite, svojom ljepotom, harmonijom i proporcijama islamska

umjetnost i dalje nas privlači i nije nam strana.

Kroz ovaj kratki pregled povijesti islamske minijature nastojale su se prikazati

okolnosti i utjecaji nastanka i razvoja jednog veoma posebnog i dražesnog dijela islamske

umjetnosti. Proučavanje islamskog minijaturnog slikarstva pruža nam dublje razumijevanje

bogatstva i raznolikosti islamske umjetnosti, te nam daje osjećaj estetskih vrijednosti,

društvenog života i zasebnih priča naroda i kultura iz kojih su proizašle.

21

8. LITERATURA

- Carel J. Du Ry, Islamski svijet, Svijet islama, Umjetnost u slici, „Otokar Keršovani“,

Rijeka, 1971.

- HAGEDORN Annette i WOLF Norbert, Islamska umjetnost, VBZ/Taschen, 2010.

- Britannica Online Encyclopaedia, http://www.britannica.com/EBchecked/topic/48804/Baghdad-school (17.11.2012)

- http://bs.wikipedia.org/wiki/Minijatura (17.11.2012.)

- http://www.iranreview.org/content/Documents/Persian_Miniature.htm (17.11.2012.)

- http://www.karimi-f-a.de/ali_karimi_web/history.htm (17.11.2012.)

- http://mylifemystuff.com/mughal-painting-developer-in-india (18.11.2012.)

- http://www.talktalk.co.uk/reference/encyclopaedia/hutchinson/m0097245.html

(18.11.2012.)

- http://webograd.tportal.hr/Miha29/glagoljica/rjecnikpojmova (17.11.2012.)

- http://hr.wikipedia.org/wiki/Osmansko_Carstvo (18.11.2012.)

22