Omerba i

evko

BO NJACIu predosmansko doba Na a bo nja ka nacionalnost, kojoj stolje ima pripadamo, vapi za obnovom i istra ivanjima. Narodi se ne stvaraju dekretima. To je tisu godi nji proces djelovanja znanih i neznanih, duhovnih i materijalnih snaga ivota. Postanak jednog naroda sli an je postanku rijeke. Milijarde kapljica vode probijaju se kroz zemlju, zaobilaze i i ru e i prepreke pred sobom, ujedinjuju se u izvore, a zatim u potoke i na kraju u sna ne rijeke. Tako je i sa nastankom naroda iji postanak mo emo slijediti kroz stolje a, i znademo da im je sada njost zbir svega pro loga. Kao i kod vode geografske i klimatske prilike sna no djeluju na oblikovanje naroda. One im odre uju rast i snagu, stanje i zanimanje i daju biljeg njegovoj kulturi. Narod i kultura dva su neodvojiva pojma, jednog nema bez drugog, jedan proizlazi iz drugog. Narod je zajednica ljudi povezanih svije u o zajedni koj pripadnosti, imaju zajedni ku te nju koju nazivamo idealom. Narod se ra a kada se rodi svijest o zajedni tvu, i u tom trenutku ra a se i njegova kultura. Kultura je duhovnost odre ene ljudske zajednice, jednog naroda. Duhovnost je u stalnom sukobu s materijom i u tom sukobu nastoji materiju podrediti svojim te njama i idealima. Duhovnost jednog naroda je njegova kultura, a na duhovnost i kulturu sna no utje e religija, koja ih za pravo oblikuje. Otuda je najzna ajnije mjesto religije u kulturi jednog naroda, i na a obaveza da se pored vjerskim pitanja bavimo i onim nacionalnim. Na kulturu me utim ne utje e samo religija, nego i narodno stvarala tvo; umjetnost, knji evnost, zanatstvo, nauka, urbanizam i arhitektura i drugo. U svezi na e bo nja ke nacionalnosti, mnogi su detalji njenog stvaranja nepoznati, koje treba tek istra ivati. Pred nas se postavljaju zama na pitanja i tra e se sudbonosni odgovori, kao to su: *Odakle smo do li? *Kakvi smo bili? *Koju smo prvu religiju ispovijedali? * to nas je u inilo ovakvim kakvi jesmo danas? * to smo primili od drugih? * to smo drugima dali? *Kakva je bila uloga pojedinaca u na em nacionalnom srastanju? *I kona no to nas je odr alo da, u stoljetnoj ivotnoj utakmici, sa uvamo

svoj identitet. Ova i druga pitanja otkrivaju nam pro le staze kojima su hodile desetine generacija na ih predaka. Po njima mo emo planirati sada nje i odrediti budu e putove, jer snage koje su nas pokrenule u pradavna vremena, jo i danas ive u nama, samo ih treba probuditi. Narodi ive samo po svojoj kulturi i duhovnost i one ih odr avaju u ivotu. Danas u Europi nacionalno pitanje spada u sam vrh interesa. Mi europski muslimani najbolje znademo to zna i biti bez nacije i domovine. U nekoliko navrata bili smo u situaciji izgubiti i vjeru i kulturu i identitet samo zbog toga to nismo bili nacionalno svjesni, ili smo ometani u nacionalnom osvje ivanju. Jo dok sam se kolovao u Gazi Husrev begovoj Medresi zaljubio sam se u povijesnu znanost. Tu ljubav imam zahvaliti znamenitim bosanskim povjesni arima rahmetli Hamdiji Kre evljakovi u, Osmanu Sokolovi u, Muhamedu Had ijahi u i Mehmedu Hand i u Neki su od njih imali obi aj tjedno se sastajati u itaonici Gazine biblioteke i voditi razgovore o povijesti na eg naroda. Tada sam prvi puta do ao do vrijednih saznanja o Bo njacima. Imao sam sre u itati brojne lanke u prijeratnim muslimanskim asopisima kao to je El-Hidaja i drugi. Vodilja mi je bio jedan lanak rahmetli Mehmeda Hand i a o muslimanima u kraljevini Ugarskoj. Od tada pa sve do danas tragam za tim povijesnim izvorima. Prije otprilike osam godina prona ao me u arapskim autorima povjesni ara Ebu Ishak el-Istahrija koji pi e o narodu: Bad anak. On pi e da se grupa od oko tri stotine muhamedanskih obitelji iz naroda Ba njaka priklju ila Ugarima u seobi u Panoniju. Bilo je to 854.i 855. godine. Taj mi je podatak bio osnova za istra ivanje islama i muslimana na na im prostorima, prije Osmanskih osvajanja. Rezultat tih istra ivanja je i prvi dio knjige Islam i muslimani u Hrvatskoj. Prije etiri godine po eo sam istra ivati mogu nost da su Bo njaci kroz povijest mijenjali svoje nacionalno ime, ili su im ga mijenjali oni koji su s njima bili ili njima vladali[2]. Mislim da ete sami zaklju iti istinu, pa mi dopustite da Vam izlo im ono do ega sam u ovih godine do ao. Svoja saznanja o na oj ranoj povijesti sa eo sam i vjerujem da e biti zanimljiva, do sada u na im krugovima, malo ili nikako poznata materija. U svojim istra ivanjima uglavnom sam se slu io arapskim, perzijskim, ugarskim, vatikanskim i hrvatskim izvorima. U dvadesetak godina, koliko se bavim religijom, nacijom i kulturom ovda njih muslimana uspio sam u inozemstvu sakupiti vrijednu knji nicu sa preko tisu u knjiga koje spominju na u bo nja ku povijest, pa s toga mogu

ustvrditi da su spomenuti izvori bogati i nezaobilazni u istra ivanju na e bo nja ke pro losti. injenica da na i histori ari malo poznaju arapski jezik i arapske povijesne izvore ini ih invalidnim. Na alost neki s podsmjehom govore o tim izvorima jer se nisu uspjeli uvjeriti u njene vrijednosti. ARAPSKI AUTORI O BO NJACIMA Brojni su arapski i muslimanski povjesni ari pisali o Bo njacima prije Osmanlija. Upornim, vi egodi njim radom do ao sam u posjed niza imena i dokumenata. Evo nekih koji su se bavili i istra ivali bo nja ku povijest: 1. Ibn Fakih el-Hemedani, ili Ahmed ibn Muhammed ibn Ishak, ro en u Hemedanu nepoznatog datuma. Umro je 340. godine po hid ri. Napisao je nekoliko djela, ali je za na u povijest najva nije Kitabul-buldani sa oko tisu u stranica u kojem pored ostalog pi e i o Bo njacima[3]. 2. Abdullah ibn Abdul Aziz bin Muhammed bin Mus'ab el-Hafiz Ubejd elBekri. [4]Ro en je u panjolskoj za vrijeme muslimanske vlasti. Umro je 486h. Boravio je u Ugarskoj u 11. stolje u i detaljno opisao tamo nje muslimane. Treba napomenuti da se u to vrijeme Bosna nalazila u sklopu Ugarske. Pretpostavlja se da je boravio na podru ju Osijeka, Vukovara i Pe uha[5]. 3. Ruski povjesni ar Nikolaj Karamizin autor Povijesti ruske Imperije. Njega citiraju brojni izvori. Karamizin se u svojim radovima dosta oslanjao na El-Mes'udija. Ro en je 1766, a umro 1826. Krimskotatarskoga je porijekla. Kao vojnika fascinirala ga je povijest, a velika ruska imperija nadahnula da se bavi najranijom povije u Rusa. U istra ivanju stare ruske povijesti najvi e je izvora nalazio u arapskoislamskoj povijesti. Zahvaljuju i njegovim istra ivanjima dio rane bo nja ke povijesti nije zaboravljen. 4. Ebu Ali Muhammed ibn Omer ibn Dost, perzijski povjesni ar, bio je me u Bo njacima (Bad anakima) po etkom desetog stolje a i ostavio nam vrijedne informacije o zemlji Bo njaka. On pi e da je razdaljina izme u bo nja ke zemlje i zemlje Slavena oko deset dana hoda. 5. Dosta nepoznat me u arapskim i drugim autorima Muhammed Mahmud Remzi pisac je djela Telfikul ahbari ve telkihul asari fil vekaia' Kazan ve Bulgar vel Tatar (Zna ajne vijesti i vrijedni tragovi o stanju u Kazanu, Bolgaru i Tatarima). On je prvi ustvrdio i dokazao, a ostali

prihvatili da su Bad anaki zapravo dana nji Bo njaci. 6. Ebu Gazi-han tvrdi da su Bo njaci porijeklom iz plemena Pe en-kan, pa im otkuda i ime Pe enegi, a tako ih nazivaju i Rusi. 7. En-Nuvejri tvrdi da su Ukrajinci (Kafd aci), Bad anaki i Ba gardi jedan te isti narod sastavljen od tri plemena koji su se kroz povijest samostalno formirali u narode. 8. Ebu Ishak el-Istahri je povjesni ar iranskog roda. Prvi je 854. godine Bo njake nazvao Ba nijak. On tvrdi da razdaljina izme u Ba garda i zemlje Bo njaka iznosi deset merhala. 9. Ebu Hamid el-Garnati[6] autor poznatoga rukopisa E-Magribu fi ad aibil mahlukat. Boravio je u Ugarskoj izme u 1151-1154. godine i susreo se s kraljem Gejzom, koga u svom rukopisu naziva Kazali. U svom rukopisu spomenuo je muslimane u Ugarskoj, da klanjaju d umu-namaz na preko deset tisu a mjesta to javnih, to privatnih. Njegov rukopis najdetaljniji je opis muslimana na ovom podru ju. 10. Ahmed Ibn Fadlan, izaslanik abbasidskog halife Muktedira billahi boravio je na poziv slavenskog kneza Alamasa Baltuara u Bolgaru 309. hid retske godine. Nakon povratka detaljno je opisao putovanje i boravak me u Slavenima u rukopisu koji se i danas nalazi u knji nici Imama Reze u Me hedu u Iranu. Me ihat Islamske zajednice u Zagrebu dobio je kopiju njegovog rukopisa za vrijeme posjeta delegacije Islamskoj Republici Iran 2003. godine. U rukopisu spominje Bo njake kao primitivne pogane. Osobno je vidio jednog od njih kako u svojoj odje i tra i u , i nakon to ju je na ao zubima ju je zgnje io i pojeo. Kada ga je Ibn Fadlan vidio zgrozio se njegovog ina, a on je hladno konstatirao: Dobra je. 11. Ibn Seid, jedan od najstarijih i najpoznatijih geografa. Napisao je nekoliko djela, a najpoznatije mu je D egrafija u kome je na 72. stranici detaljno opisao dr avu Bad anaka, njihove osobine, vjeru i druge pojedinosti. Tu su i brojni drugi autori i istra iva i koji su pisali o Bo njacima u sklopu svojih istra ivanja. Posebno ih ne spominjemo samo zato to su se Bo njacima usput bavili, iako su njihove spoznaje vrlo vrijedne. NACIONALNA IMENA BO NJAKA Nevjerojatno je koliko ima povijesnih imena Bo njaka. Skoro nema svjetskog jezika a da u njemu nema ime za Bo njake. Da li su oni u

povijesti bili toliko zna ajni da ih ti jezici nisu zaobi li. Kako onda tuma imo injenicu da dana nji Bo njaci tako malo znaju o svojim slavnim precima. U brojnim enciklopedijama nalazimo slijede a imena Bo njaka: 1. Navodno su prema arapskim povjesni arima Bo njaci dobili ime po nekom tatarskom plemenu zvanom Pe en-kan. 2. Rusi Bo njake nazivaju 3. Bugari ih nazivaju Ptzianakis 4. Grci ih nazivaju 6. Arapi ih nazivaju Bad anaki 7. Ugari ih nazivaju: Beseny 8. Na latinskom jeziku nazivaju ih: Pacinacae 9. Na staroturskom jeziku ih nazivaju: Beenek' 10.U muslimanskim krugovima 11. stolje a nazivali su ih Halisijje. ak je jedno vrijeme i Azovsko more nazvano po njima, to jest BahrulHalisijje. 11. Perzijski povjesni ar el-Istahri nazvao ih je Ba njak. 12. Ugari su ih nazivali u 17. i 18. stolje u nazivali Bosurmani i Bosnumani Za povjerovati je da postoje i imena na drugim jezicima, ali i ovih trinaest dovoljno govore. Ve ina povjesni ara i istra iva a misle da su Bo njaci turskoga, dok manji broj njih misli da su slavenskog porijekla. To isto tvrde i za ostale narode: Bugare, Ba garde i Ogaze. PRVA DOMOVINA BO NJAKA (Patzinaikos) 5. Englezi ih nazivaju Pechenegi

[endif]-->

[7]. El-Bekri pi e da su Bo njaci sto arski narod koji se kre e za stokom u potrazi za izda nim pa njacima. Zemlja Bo njaka duga je trideset dana hoda. Sjeverno od nje je zemlja Kafd aka (Ukrajinaca), ju no su Hazari, isto no Kirgizija, a zapadno zemlja Slavena.

Ubejd el-Bekri pi e da je bo nja ka zemlja ravni arska, bez visokih planina, osim dva planinska vijenca. Prema njegovoj tvrdnji zemlja Bo njaka je bila kratkog vijeka, svega dva stolje a, a nakon toga se raspala, a Bo njaci se podijelili na osam grupa, od ega su etiri bile smje tene na isto noj obali Dnjepra, a etiri u Moldaviji i Transilvaniji, a susjedi su im bili Slaveni koji su naseljavali obale rijeke Buge u pokrajini Galiciji[8]. Kao uspomenu na bo nja ku dr avu u dana njoj Ukrajini postoji niz podsjetnika. U ruskim satelitskim snimkama obilje ava se podru je njihove dr ave, a niz poduze a, ustanova i naselja podsje a na bo nja ku (pe ene ku) dr avu nose i njeno ime. Poznati zapadni orijentalista Minorsky citira arapskog istra iva a i povjesni ara El-Meruzija da Pe enegi nastanjuju prostor oko nekog slatkovodnog jezera i da su prepoznatljivi po tomu to mu karci briju brade. Ibn Seid pi e da se kroz zemlju Bad anaka prote u dva planinska lanca, prvi od sjevera prema jugu. Ispod tog planinskog lanca izviru dvije velike rijeke. Drugi planinski lanac prote e se iz sedme paralele. Iz te planine izvire rijeka na ijim obalama su sagra ena ve ina naselja sa udnim imenima[9]. Od sjevera prema zapadu prote e se slatkovodno jezero povr ine od oko stotinu etvornih milja (oko osam stotina etvornih kilometara). Glavni grad i sjedi te pe ene kog kneza (zove se hakan) nalazi se na obali jezera na 125 stupnju geografske du ine i 55 geografske irine. Iz spomenutog jezera izvire rijeka koja se ulijeva u drugo, mnogo ve e jezero. On pi e da je kraljevina Pe enega nasljedna. Isto ni dio zemlje je pust i neprohodan. Na sjeveru su beskrajne stepe u kojima ive opasni ljudi. Rijetko se koji zalutali putnik spasio od tih krvolo nih i divljih ljudi. ISLAMIZACIJA BO NJAKA Znade se da su prvi Bo njaci bili pogani po vjeri. To nam potvr uje Ahmed ibn Fadlan koji tvrdi da su imali etrnaest bo anstva, za skoro svaku aktivnost. Veliki islamski geograf Ibn Seid pi e da su pogani i da svoje umrle spaljuju, ali i druge koje smrt zatekne u njihovoj zemlji, jer ne dopu taju da se itko ukopa u zemlju. Prema pisanju Remzija u nekom sukobu u Zakavkazju Bo njaci su po etkom etvrtog stolje a hid re zarobili grupu muslimana, me u kojima je bio i jedan u eni starina. Odveli su ih u svoj kraj. Nedugo nakon zarobljavanja u eni musliman ponudi svojim gospodarima islam, to oni nakon kra eg razmatranja i prihvati e. Oko dvanaest tisu a Bo njaka

prihvati islam, ali mnogo ve a grupa odlu i ostati u poganstvu. Netrpeljivost me u dvjema grupama rasla je sve dok nije do lo do otvorenog sukoba u kome malobrojnija grupa porazi brojniju i nametnu im islam. Tako su Bad anaki ve krajem etvrtog stolje a hid re uglavnom prihvatili islam. Pretpostavlja se da su i prije etvrtog stolje a neke grupe Bo njaka primile islam, a naro ito oni koji su bili u bli em susjedstvu Turaka Seld uka. Ugarski izvori i povjesni ar Istahri bilje e da se 854. ili 855. godine grupa muslimana u Zakavkazju pridru ila Ugarima i odselila u Panoniju, sada nju ma arsku dr avu. I ovi podaci govore da je islamizacija Bo njaka bila mnogo prije prodora Osmanlija na Balkan. Da su Bo njaci bez ikakvih rezervi prihvatili vjeru islam i bili joj u cijelosti predani govori u prilog injenica da su nazvani Halisijjama[10]. ak jedno vrijeme i Azovsko more se zvalo po njima Bahrul-Halisijje. Me utim da su imali problema s izvr avanjem islamskih odredbi govori podatak da nisu bili redovni klanja i dnevnih namaza osim u a'banu i ramazanu. Taj nam podatak prenosi poznati povjesni ar Fahrud-din Bedi' ibn Mansur el-Kazvini u svom djelu Tarihul-ibad vel-bilad. Sli no tvrdi i Ebu Hamid u svom rukopisu tvrde i da su u Ugarskoj bili skoro prekinuli klanjati d umu. U spominjanom rukopisu Ebu Hamida el-Garnatija stoji da od Ugarske na jug trideset dana hoda postoji narod po imenu Bad anak. Me u njima je misionario Abdul Kerim ibn Fejruz iz Bagdada i uspio ve i broj njih islamizirati. Bilo je to polovicom 12. stolje a. O muslimanima u Ugarskoj i zemlji Slavena, Ebu Hamid pi e najpohvalnije. Kada je do ao 1151. godine u Ugarsku postojale su dvije grupe muslimana: Ismaeli ani i Megaribci. Prvi su bili skoro napustili islam. U svojim su ku ama uvali samo neke muslimanske obi aje. Namaze, a posebno d umu-namaz nisu uop e klanjali, niti su se drugih islamskih propisa dr ali. Ugarske vlasti su ih posebnim zakonom iz doba Kolomana prisiljavale jesti svinjetinu, a sve u cilju da ih pokrste. Pili su alkohol i bili nezgodni u pijanstvu. Zajedno sa sinom Hamidom ulo io je goleme napore da ih vrati vjeri. Na odlasku iz Ugarske 1154. godine tvrdi da je d uma-namaz klanjana na deset tisu a mjesta, a desetine ih je nau io arapskom jeziku i pismu. Zabilje io je i dijalog s kraljem Gejzom. Kada je kralj uo da Ebu Hamid nagovara muslimane da ne piju, pozvao ga je sebi rekav i mu: To ti nije pametno, tvoja vjera nije dobra ako brani alkohol, jer on ja a tijelo i daje nam hrabrost i snagu. Na kraljeve rije i, Ebu Hamid je odgovorio da to vrijedi za Ma are koji piju vino umjesto vode, a muslimani piju da se opiju, a ne to su edni. Kad se napiju polude i prodaju sve da se i dalje opijaju: Ti im za rat kupuje konje i oru je, a oni e ih prodati zajedno s opremom da se domognu alkohola. Ne preostaje ti ni ta drugo ili da ih ubije , ili im kupi nove konje i oru je. Nakon razgovora kralj je pozvao

savjetnike rekav i: Ovaj je starac pametan i pravilno savjetuje svoje istovjernike. Nemojte ga ometati u njegovom poslu. Ebu Hamid pi e da je kralj u nekoliko navrata zbog muslimana do ao u sukob sa sve enicima i suradnicima. Ostaje nerazja njeno pitanje da li su ovi muslimani bili i'itskog mezheba ili su samo tako nazivani (Ismaeli ani) od kr ana koji muslimane ina e nazivaju po njihovom osniva u Ismailu alejhis-selam. Povjesni ar i istra iva El-Muruzi pi e da su Turkmeni donijeli islam me u Bo njake i pro irili ga me u njima, ponajprije svojim islamskim i moralnim pona anjem. El-Kadi el-Bolgari pi e da u enu ulemu Bo njaci aste titulom mula. Poznati geograf i putopisac Jakut el-Hamevi pi e u svom djelu Mu'd emul-buldan da je u Halepu susreo grupu muslimana mladi a iz Ugarske koji su do li u am studirati islamske nauke. Na njegov upit tko ih je poslao, odgovorili su da je njihov narod vjeran islamu i da su ih poslali da nau e islam i vrate se u domovinu i ire ga u svom narodu. Na pitanje odakle potje u ti muslimani, rekli su mu da su islam donijeli Bolgari i pro irili ga po Ugarskoj. Na pitanje za to briju brade, rekli su da je to tamo nji obi aj i da se oni pridr avaju tih pravila. Dio slavonskih i srijemskih muslimana polovicom 15. stolje a, na oko sedamdeset godina prije provale Osmanlija, napustili su svoja vjekovna naselja i kod Ra e pre li Savu i odselili u Bosnu. Kao dokaz da su oti li tamo i da su bili i'iti govore imena naselja kod Doboja zvano ije, kod Tuzle zvano i e, kod Prozora zvano it. Tako er je poznato da je grupa muslimana iz srednjovjekovne Ugarske zbog stalnih pritisaka iz Vatikana i Budima napustila zemlju i odselila u ju ni Egipat i sjeverni Sudan na obale Nila, gdje i danas ive njihove potomci. Znade se tako er da su preci Pe enega selili i u Al ir, pa ak i panjolsku. O muslimanskoj koloniji u panjolskoj postoje brojni podaci, ali jo povijesno nismo sigurni da su to bili preci dana njih Bo njaka. Pe ujski biskup i autor povijesti Pe ujske biskupije Koller ka e da Cinamos pi e da je narod, koga crkva naziva poganima ili la nim kr anima, bili su zapravo perzijske vjere. Zbog ovih krivovjeraca, koji su navodno bili prijetnja kr anstvu, papa je sredinom 15. stolje a imenovao Ivana Rudolfa, starje inu samostana u Morovi u, prepo tom kako bi ove krivovjerce priveo kr anstvu. To je crkvena titula sli na biskupu i prepo ti su imali sve ovlasti biskupa osim proizvoditi sve enike. Ubrzo nakon imenovanja, funkcija prepo ta je ukinuta, jer Ivan nije polu io eljeni uspjeh, nije zaustavio irenje hereze. I povjesni ar upe i mjesta Morovi upnik Emerik Ga i poput Kolera misli da to nisu bogumili nego saraceni[11]. On opisuje

jedno crkveno imanje na Bosutu u Morovi u koje se zove arkudin ije ime datira mnogo prije dolaska Turaka. U tom kraju brojna mjesta, uklju iv i Valpovo, imali su imena koja su podsje ala na islam. Tako na primjer utvr eno je da se Morovi u davna vremena, prije Osmanlija, nazivalo Halidi, a Valpovo Sulejmani. Pisci djela Magyarra lett keleti nepek Szombhaty i Gyula, objavljenoj u Pe uhu 1988. godine pi u da su od 10. do 12. stolje a u 83 mjesta u Ugarskoj ivjeli Biseni[12], to jest Bo njaci. Za vrijeme kralja Bele III Biseni, idovi, Ismaeli ani, Polovci i Kumani nazivani su kraljevskim slu benicima, ime su stekli ne male privilegije. Taj podatak nalazimo u djelima Tadeja Smi iklasa i Ivana Kukuljevi a Sakcinskog pod naslovom Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae od 1102-1200 godine. HISTORIJSKI OPIS BO NJAKA Ve spominjani povjesni ar i istra iva El-Kadi el-Bolgari tvrdi za Bo njake da su fizi ki sna ni i izdr ljivi, a s obzirom da ive u krajevima u kojima su zime surove, bolje od ostalih naroda u susjedstvu podnose polarne hladno e. To tuma i injenicom to u svojoj ishrani dosta jedu med i meso divljih ivotinja. On tvrdi da Bo njaci (Bad anaki) jedu jazav evo salo i meso dabrova to im pogoduje da lak e podnose hladno u. El-Kadi tvrdi da su Bo njaci najpo eljniji pla enici u vojskama Bizanta, Rusije i Bolgara. Bizantski carevi su ih pla ali suhim zlatom da ratuju u njihovim redovima protiv Rusa, Ugara, kri ara i Bolgara. Prema nekim povijesnim izvorima bizantski vojskovo a Nikita u prvom kri arskom ratu unajmio je Pe enege i Mad are da u stopu prate dvije kri arske vojske, prvu koju je vodio Albert zvani Bankrot i drugu koju je vodio Patrik zvani Asketa. I jedna i druga vojska u potrazi za hranom napadali su stanovni tvo u Ugarskoj i Bizantu i inili zlo ine. Pe enegi su i li za kri arima u stopu i u slu aju da su napadali stanovni tvo, bili su du ni stati u njihovu obranu. Prigodom prelaska Save kod Beograda stanovni tvo je napustilo grad i sklonilo se po okolnim umama u strahu od napada. Jedinica Pe enega koja je uvala Beograd napadnuta je iz zasjede i tom prigodom mno tvo ih je izginulo to je kri arima omogu ilo da u u u Beograd, oplja kaju ga i spale. Bilo je to 26. lipnja 1096. Ebu Hamid el-Garnati tvrdi da su Bad anaki, naseljeni u brdovitoj zemlji na jugu oko trideset dana hoda od Ugarske, ratnici koji izvanredno dobro barataju kopljem i strijelom. Kada je oko 1153. godine krenuo iz Ugarske na had u Mekku, s njim je kralj poslao nekog Ismaila i grupu muslimana da regrutuju pla enike-muslimane u ugarsku vojsku. Pi e da su muslimanski ratnici izvanredni baca i koplja. Nose se kao Turci, i

ratuju kao oni. Imao je priliku razgovarati s grupom muslimanskih zarobljenika koje je sa sobom doveo car Manuel Komnen u Ugarsku na razmjenu za zarobljene Bizantijce. Ebu Hamid ih je upitao to ih je navelo da ratuju na strani Bizanta? Rekli su mu da ih je car pla ao po trista denara. Skoro svi muslimanski povjesni ari vjeruju da su Bad anaki, za pravo Bo njaci, koji danas nastanjuju Bosnu. Kadi el-Bolgari pi e da ve ina Bo njaka ima prezime olak, to na turskom jeziku zna i ljevak. Od odje e nose dugu lanenu ko ulju zvanu kurtak. Na njihovim tr nicama ima razli ite robe, krzna divljih ivotinja: jazavca, dabrova, kuna, lasica, lisica, ze eva, meda, lje njaka, bra na, ovaca, koza, konja, goveda, su ene ribe, ribljih zuba, sablji, kopalja, titova, lukova i strijela. Ibn Fadlan u izvje u halifi Muktediru billahi nakon povratka iz zemlje Slavena, pi e da Pe enegi, kada njihov knez ili velika prolazi putem, svi stanu ukraj puta, skinu kape s glava i stavljaju ih na pupak i pognute glave stoje dok knez i njegova pratnja ne odmaknu. Ako se nakon zalaska sunca na nebu pojavi velika crven, uznemiri ih jer prema njihovom vjerovanju nagovje tava veliku nesre u. Opisuju i svoj put u Bolgar Ahmed ibn Fadlan ka e da je delegacija boravila samo jedan dan u zemlji Bad anaka. U njihovu zemlju su stigli nakon to su, uz velike te ko e, pre li pet velikih rijeka. Bad anaki su preplanula lica i prepoznatljivi su po tome to briju brade. Sto ari su s velikim stadima goveda, ovaca i koza. On pi e da neki imaju po deset tisu a krupne stoke, a po stotinu tisu a ovaca i koza. Stoka je na pa i i zimi kada snijeg pokrije zemlju. Ovce i krave kopaju po snijegu i tra e pod njim travu. Zemlju Bad anaka je zapamtio po odlasku iz nje. Nai li su na veliku i brzu rijeku: Svojim o ima sam vidio kada se velika skela prevrnula na sredini rijeke i svi koji su u njoj bili utopili su se u njenim brzacima. I mi smo te kom mukom pre li na drugu stranu, veli Ahmed ibn Fadlan. Ubejd el-Bekri pi e da su Bo njaci sto ari koji su sa svojim stadima u stalnom pokretu za izda nim pa njacima. Ebu Hamid el-Garnati pi e da im je stoka debela a meso kvalitetno i tra eno na tr nicama okolnih zemalja. Naro ito im je kvalitetno suho meso. Ne ive u tvrdim ku ama nego u velikim okruglim atorima koji su sa injeni od debele volovske ili konjske ko e. Na sredini atora su ognji te za vatru. Oko ku a pred zimu grade obore za stoku i sakupljaju suhu travu u stogove sijena, jer su zime duge, a hladno e polarne. Zimi su snjegovi veliki i zatrpavaju putove i onemogu uju kretanje sve do prolje a. Bo njaci su poput svih sto arskih naroda stasom niski, ali vrlo izdr ljivi. Brade briju ali nose duge brkove, a glave omotavaju dugim vunenim alovima. U bizantskim, ugarskim i ruskim povijesnim izvorima Bo njaci su opisani kao odli ni ratnici. Ti izvori tvrde da su nepogre ivi baca i koplja:

tako su precizni da su u stanju protivnika pogoditi kopljem u oko. Za treptaj oka bi nestali protivniku iz vidnog polja, a zatim se pojavili kao utvare izbezumljuju i neprijatelja. U borbama su koristili oklop od debele konjske ili volovske ko e. S obzirom da su ivjeli na obalama rijeke Dnjepar, amce su izra ivali od volovske ili konjske ko e koje su brzo montirali i rasklapali[13]. Bili su izvanredni pliva i, kao i njihovi konji. Na konjima su preplivavali Dnjepar i u najopasnijim brzacima. Ratovali su kao najamnici, a jednu od mana im pripisuju da su bili u stanju ratovati za novac i protiv svojih sunarodnjaka. I El-Mes'udi pi e u svom djelu Murud uz-Zeheb da su Bo njaci odli ni i opasni ratnici, ali ne i razbojnici. Najvi e su ih se pla ili Rusi, o emu postoje brojni dokazi. On tvrdi da me u svim narodima na tom podru ju Bo njaci su najbolji ratnici. Ratovali su sa Bizantijom oko 320. godine po hid ri (931) i imali su dobrog uspjeha. El-Mes'udi je posjetio Bad anake dva puta, a drugi puta je bio me u njima negdje oko 940. godine. Tada su ivjeli iznad Azovskog mora. Arapski istra iva i i geografi esto su obilazili podru ja u sedmom i osmom stolje u u vrijeme kada su muslimanske vojske dosezale sredi nji dio Azije sve do Armenije i Gruzije. Me u njima je bio i El-Mes'udi vrsni geograf. Njegovo djelo Murud uz-Zeheb bilo je zagubljeno i prona eno je slu ajno u Istanbulu po etkom 15. stolje a i zahvaljuju i njegovim opisima, ali i drugih geografa i putopisaca, istina o Bo njacima i drugim narodima nije izgubljena. Za vrijeme dugih zimskih no i okupljali su se u atorima i sjedili do duboko u no , slu aju i pripovjeda e ili igraju i razli ite dru tvene igre. Na no na sijela su pozivali rije ima: Do i na sijelo, imam dobru vatru. I ameri ki orijentalista Minorski pi e da su Pe enegi sto ari i da se kre u zelenim prostranstvima oko Azovskog mora i rijetko se zadr avaju du e na jednom mjestu. U svom djelu on pi e da su Bo njaci bogati stokom, poku stvom, zlatom, srebrom, oru jem, da imaju vrsne pse uvare stada i goni e vukova i ostalih zvijeri. Bo njaci su prema njemu u stalnom sukobu s Slavenima u kojima jednom jedni pobijede, a drugi puta drugi. Za djevojke iz naroda Pe enega, Minorski tvrdi da kada na u momka po svom izboru i u njega se zaljube, a roditelji im ne dopu taju udaju za njega, ostavljaju roditeljsku ku u i kradom se udaju. Izaslanik halife Muktedira billahi Ahmed ibn Fadlan koji je na elu delegacije posjetio muslimane u Bolgaru na obalama rijeke Volge, detaljno je opisao njihove obi aje. Jedan od tih obi aja i danas je aktualan kod Bo njaka. Ibn Fadlan pi e: Na dan i no udaljenosti od kne eva sjedi ta, Elma je poslao delegaciju suradnika me u kojima su bili i njegovi sinovi, da nas do ekaju i izraze nam dobrodo licu. Kada

smo ih susreli ponudili su nam kruh, suho meso i orahe. Odatle smo krenuli u susret knezu. Ugledav i nas sjahao je s konja, pao na sed du zahvaljuju i se Svevi njemu to smo kona no do li, nakon jednogodi njeg putovanja. Iz d epova je izvadio metalni novac i bacio na nas. I danas Bo njaci posipaju mladence i drage goste sitnim novcem, na d enazama se dijeli sitni novac djeci i u razli itim drugim prigodama se daruje sitni em. Za vrijeme boravka delegacija je pila medovinu koju tamo nji muslimani na svom jeziku nazivaju sod o najvjerojatnije dana nja rije sok. ZNA ENJE RIJE I, JEZIK I ETNI KO PORIJEKLO BO NJAKA Spominjani povjesni ar Muhammed Remzi pi e da rije ba nija, od koje je nastalo ime Bo njak, zna i visoka utvrda. On ne odbacuje ni drugu verziju porijekla njihova imena po rijeci Bosni koja proti e kroz njihovu zemlju, ali tvrdi da u povijesti nema dokaza da se narod zove po rijeci ili nekim drugim geografskim odrednicama. Ahmed ibn Muhammed ibn Ishak, zvani Ibn Fakih (umro 340h), pi e u djelu Kitabul Buldan da se pove a grupa turskog naroda odvojila od ve ine i naselila podru je izme u Hazarske dr ave i Bizanta, a nazivaju se Pe enegima. To nije njihova prva domovina nego su tu zatekli drugi narod koga su porazili i nastanili je. Ruski povjesni ar Karamizin pi e da Pe enegi potje u od turanskog plemena Pe en-kan koje je spomenuto u obiteljskom stablu Mongola. On pi e da tre i ruski knez Igor nije proveo ni godinu na prijestolu (stupio je na vlast 912), a napao ga je narod po imenu Pe enegi 913. godine. Ve spominjani poznavatelj Bad anaka, istra iva Nuvejri pi e da brojni narodi s ruskih stepa kao to su: Kumani, Bolgari, Ba gardi, i Pe enegi govorili su turski jezik. Pe enege svrstava u turski etni ki korpus. Nuvejri nije usamljen u mi ljenju da su Bad anaki (Pe enegi) etni ki Turci. To tvrde i brojni ruski povjesni ari na elu sa Karamizinom. I dijelovi odje e kod Bo njaka, kao to je na primjer kurtak govori o turskom utjecaju. Karamizin, i muslimanski povjesni ar Rif'at-beg tvrde da su Ugari (Mad ari), Bugari, Pe enegi i Avari jednog etni kog porijekla. I Ebu Hamid el-Endelusi tvrdi, na temelju pisanja Ebu Ishaka elIstahrija, da su Bad anaki turskog etni kog porijekla i da ih ima oko dvije stotine tisu a. Za potvrdu tom stajali tu povjesni ar Remzi navodi da je u nekom selu po imenu irakovo prona en grob iz 727 hid retske godine ili 1346. od 25. mjeseca mesra[14][15]. Ima istra iva a koji misle da su Bo njaci jedan od brojnih slavenskih naroda. To dokazuju po injenici to su dugo ivjeli u susjedstvu Ugara ali nikada nisu govorili njihovim jezikom, nego jednim od slavenskih. U ju nom dijelu Ma arske u okolici Miklo a otkriveni grobovi saracena (muslimana), na kojima su pro itane rije i: pejgamber, kirmit, pe mela, to je o ito da su te rije i tursko-perzijskog porijekla. Kada Bo njaci za sebe ka u da su muslimani oni ne ka u kao ostali narodi da su muslimi, a to je utjecaj perzijskog jezika, pa i to upu uje na jezik na ih predaka. Poznati hrvatski povjesni ar Ferdo i i u svom povijesnom djelu Povijest Hrvata za vrijeme dinastije Arapada. pi e da se u jadranskim lukama za carinu upotrebljavala rije d amrak koja je perzijskog, odnosno arapskog porijekla. Kako je ta rije poput brojnih drugih do la u hrvatski, odnosno bosanski jezik, kao primjerice d ud a, jo nije obja njeno. Nama logi no izgleda da je do la u na e jezike pod utjecajem perzijskog jezika. Istra iva i sa Instituta za islamska istra ivanja u reviji tog instituta Takribul mezahibi, iji je zadatak pribli avanje stajali ta razli itih muslimanskih mezheba, sa sjedi tem u Kairu i Teheranu, u svojim istra ivanjima do li su do zaklju ka da je sporazumijevanje me u had ijama iz Buhare i Bosne u 18. stolje u bilo lak e nego se sporazumjeti se sa Tur inom na knji evnom turskom jeziku. Pitamo se onda, kojim su to jezikom govorili. Jedan od rijetkih muslimanskih istra iva a Bustani tvrdi da su pripadnici naroda Ba gard, zapravo Bo njaci, a ne Bad anaki. Problem je ove teze to njen autor ne pru a nikakve dokaze za njenu to nost, pa je otuda i smatraju manjkavom. O muslimanima Pe enegima pisao je mad arski knji evnik i istra iva Frantz Hercog, opisuju i ih kao hrabre ratnike u pri i pod naslovom De Habden (Pogani). Nazvao ih je poganima za to jer ne ispovijedaju kr anstvo, slu benu mad arsku religiju. U pri i ne spominje da ispovijedaju islam, ali se iz i itavanog mo e zaklju iti da se radi o pripadnicima islama. Da se radi o muslimanima vidi se to Hercog spominje ime ene junaka po imenu uruzade ( ehrzade) koja je opjevala juna tvo svoga mu a Tonuzobe[16]. Izme u Tonuzoba i mad arskog princa Stefana koji je do ao s vojskom na rijeku Tisu razvio se dijalog. Stefan poku ava preobratiti Tonuzobu na kr anstvo. Iz Tonuzobina reagiranja zaklju ujemo da je vrsti musliman. On ne negira kr anstvo, ali ne prihva a sveto trojstvo i bo ansko porijeklo Isusa i njegove majke Marije.

Poznati egipatski znanstvenik i istra iva Abdul Mun'im bio je 1939. godine u posjetu Bosni i Hercegovini i nakon povratka objavio je u reviji El-Belag svoje utiske s posjeta. Izrazio je u enje i divljenje kako su bosanski muslimani, duboko na europskom tlu, u moru kr anstva, sa uvali islam. Naro ito ga zanimalo kako su uz niz obi aja koji nisu muslimanski, uspjeli sa uvati isto u islama. Zbog uspjelog nastojanja da o uvaju vjeru, Abdul Mun'im ih je opisao boljima i privr enijim od njihove subra e na Istoku. Obilaze i sela i muslimanske domove, on tvrdi da je osje ao kao da se nalazi u domovima starih muslimana. Obi aje bosanskih muslimana Abdul Mun'im uspore uje s obi ajima muslimana iz Zakavkazja iz srednjeg vijeka[17]. ODNOSI I SUKOBI BO NJAKA S DRUGIM NARODIMA Te ko je ustanoviti kada je povijest zabilje ila prve dodire Pe enega s drugim narodima. I oni poput svih ostalih azijskih naroda vrlo kasno postaju pismeni tek negdje potkraj prvog milenija nove ere, kada se pojavilo irili no pismo. Do tada njihova povijest, kao i ostalih naroda bila je stvar usmenog preno enja. Ono to do sada znademo jeste da je perzijski povjesni ar Ebu Ishak el-Istahri zabilje io da se Ugarima (Mad arima) u Zakavkazju 854. godine pridru ilo u selidbi u Besarabiju i Panoniju tri stotine muhamedanskih obitelji. Tko su te muhamedanske obitelji, ugarski nam arhivi ne otkrivaju, ali s obzirom na odnose Ugara i Bo njaka, mo e se s velikom sigurno u pretpostaviti da su to bile bo nja ke obitelji. Pretpostavlja se da najraniji podatak o Bo njacima poti e iz vremena kada su ivjeli u susjedstvu naroda Ogaz u me urje ju Volge i Dona. Zbog nekog nerije enog pitanja Ogazi su napali Bo njake i potisnuli ih na zapad prema Libidiji u kojoj su bili Ugari. Nedugo nakon dolaska Bo njaka u ovu pokrajinu do lo je do sukoba s Ugara i Pe enega u kome Pe enegi pobje uju Ugare i potiskuju ih prema Besarabiji, Moldaviji i Vla koj. Za to mo emo potvrditi da je prva domovina Bo njaka bila nizina zvana Sarata u blizini Azovskog mora. Za vrijeme ruskog kneza Svjatislava sina Igorova Pe enegi su napali Kijev i prisilili Ruse na povla enje. Godine 972. bizantski car Domestik napao je Bolgar, s kojima su u savezu bili Pe enegi, koji uspijevaju uhvatiti cara, odsje i mu glavu i iz lubanje piti vodu i alkohol. Zbog tog ina biti e okarakterizirani kao divljaci. Za vrijeme kneza Vladimira Velikog Pe enegi ponovo napadaju Kijev ali su pora eni. Povjesni ar Karamizin prenosi nam udan razlog njihovog poraza koji spada u legende. Nakon tog poraza Pe enegi se pregrupiraju i ponovo napadaju Kijev. Ovoga puta pobje uju Ruse, a

Vladimir jedva uspijeva spasiti ivot sakriv i se ispod jednog mosta. U tre em bo nja kom napadu na Kijev 1015. Vladimir se nalazio na samrtnoj postelji. alje sina Borisa na pregovore s njima. Dok se Boris nalazio na pregovorima, knez Vladimir je umro, a na prijestol prevratom zasjeda njegov stri evi Esvatopolk. Po Borisovom povratku Esvatopolk nare uje da ga se uhvati i pogubi. Drugi Vladimirov sin Jaropolk s vojskom napada Esvatopolka. Ovaj poziva Pe enege u pomo , ali Jaroslav uspijeva poraziti Esvatopolka prije nego su Pe enegi stigli pomo i mu. Bilo je to 1016. godine. Esvatopolk se nije dao olako pobijediti. Pozvao je Mad are, Austriju i Pe enege u pomo . Vidjev i tko se sve udru io protiv njega, Jaroslav bje i, ali se vra a i ponovo napada Kijev 1019. godine. Esvatopolk bje i iz Kijeva Pe enegima i zajedno s njima ponovo napada Kijev, ali bivaju pora eni. Nakon poraza Esvatopolk bje i u Bohemiju ( e ku), gdje je i umro. Pe enegi su ponovo napali Kijev 1030. godine. U pomo braniteljima sti e Jaroslav s vojskom iz Novogorda. Do lo je do estoke bitke u kojoj Rusi pobje uju. Bo nja ka vojska bje i preko Dnjepra gdje se ve ina utopila u mutnim vodama rijeke, a samo mali broj se uspio spasiti. Ovime je Rusija uspjela za du i period otkloniti smrtnu opasnost od svojih granica. Povodom ove velike pobjede knez Jaroslav je naredio da se na mjestu pobjede izgradi velika kamena crkva po imenu Aja Sofija, a Kijev je dobio obrambene zidine i postao velikim gradom. Godine 1139. knez Jaropolk sin Vladimira Manomaha alje pe ene ke konjanike da gu e pobune ruskih odmetnika, a 1161. ruskom knezu Svjastoslavu dolaze pe ene ki konjanici u pomo . Bilo je to ujedno zadnje spominjanje Pe enega u ruskim povijesnim djelima. Iz 992. godine imamo podatak da je knez Vladimir Veliki po ao s vojskom na Hrvate koji su se nalazili na drugoj strani Dnjepra. Kada je doznao da su Hrvatima do li u pomo Pe enegi, odustao je od napada, prisje aju i se velikih nevolja i poraza s ovim ratnicima. Ruski povjesni ar Karamizin pi e da je Rusija za vrijeme kneza Igora 913. godine napadnuta od Bo njaka. Ta provala je zabilje ena u ruskim, bizantskim i ugarskim povijesnim izvorima. Imamo tako er podatak iz 1085. godine kada je bizantski car Aleksije Prvi zatra io pomo Zapada jer su protiv njegove zemlje krenuli Seld uci i Pe enegi[18]. Aleksijev apel za pomo raspravljan je na dva koncila u Pija enci i Klermontu, to je bio povod za pokretanje prvog kri arskog rata. Bizantski car Ivan Drugi Komnen, koji je vladao zemljom od 1118. do 1143. godine, uspje no je spa avao zemlju od navala Seld uka i Pe enega. U slovenskom gradi u Turni e postoji Marijina crkva gra ena u dva

stila; romani kom i gotskom, iz 14. stolje a. Unutar crkve postoji slikovni prikaz bitke ugarskog kralja Ladislava Svetog s Pe enegima i Kumanima. I jedan i drugi narod bili su muslimani, to se jasno vidi na slikama. Prema izvorima Instituta za islamska istra ivanja iz Kaira 322. godine po hid ri (oko 935) Pe enegi su opsjedali bizantski grad Velidar. Kada je za opsadu uo car Armanius poslao je u pomo opkoljenima dvanaest tisu a vojnika. Do lo je do estokog sukoba u kome su Pe enegi pobijedili i osvojili grad, poru ili obrambene zidine i zarobili veliki broj vojnika. Otuda su krenuli u opsadu Konstatinopola i opsjedali ga punih etrdeset dana ali bez uspjeha. Ta opsada Konstatinopola poznata je u povijesti kao slavenska opsada Konstatinopola. Prema El-Mesu'diju 912. godine do lo je do sporazuma izme u Rusa i Hazara kojim su Hazari dopustili Rusima da preko njihova podru ja napadnu islamsku zemlju. Bilo je to za vrijeme kneza Olega sina Rorikova, prvog ruskog vladara. Hazari nisu ni slutili da je to dopu tenje uvod u propast njihove velike dr ave. Godine 1019. a nakon to je na ruski prijestol zasjeo Jaroslav, bizantski car je zatra io od Rusa napad na hazarsku dr avu Krim alju i mu vojsku u pomo . Rusku je vojsku predvodio Mistislav. Nakon pobjede nad Hazarima koje je predvodio njihov hakan Georgi Tasula, Bizantijci su uvjerili Mistislava da im preda Krim bez borbe obe av i mu veliki otkup. Nakon ovog poraza ostaci velike hazarske dr ave su ostali sve do 12. stolje a. Kona ni udarac ostacima ove velike dr ave, koja se pru ala izme u rijeke Volge na istoku i Crnoga mora na zapadu, zadali su Pe enegi, Kafd aki i erkezi koji su s jedne strane, te Oleg i Vladimir s druge strane uni tili je. Time su Rusi, i ne znaju i, omogu ili stvaranje nove dr ave Pe enega koja e puna dva stolje a biti neprijatelj Rusima, Bizantijcima, Bolgarima i Ugarima. Pe enegi su u tri navrata potukli Ugare i protjerali ih u Panoniju, gdje su kasnije za njima stigli. Jedan od islamskih povjesni ara ejh Sulejman ibn Davud es-Suvari pi e da Bugari nose ime po rijeci Volgi. Dio ovoga naroda se pojavio na rijeci Donu, na podru ju koje su nastanjivali Srbi. Oko 500. godine dolazi do sukoba ova dva naroda u kome pobje uju Bugari, a Srbi ostaju pod njihovom okupacijom sve do 635. godine. Povjesni ar i geograf Ibn Fadlullah el-Umeri tvrdi da su Bugari i Srbi na po etku etvrtog stolje a hid re bili muslimani, ali su islam napustili dolaskom u Europu. Svoju tvrdnju potkrepljuje citatima iz djela El-Mes'udija Murud uz-Zeheb. Zanimljivo je ovom prigodom re i da je veliki islamski kartograf E erif el-Idrisi napravio za ra un sicilijanskog kralja Rod era Drugog veliku kartu svijeta i Sredozemlja i predstavio ih u knjizi pod naslovom Nuzhetul-mu taki fihtirakil-afaki. Idrisi je u svojim kartama ucrtao imena svih zemalja i gradova. Tako na primjer ucrtao je sve gradove na

lijevoj obali Jadranskoga mora (hrvatska obala), i Hrvatsku nazvao D ervasija. U tim kartama Idrisi spominje Bosnu pod imenom Bozana[19], a karte je pisao oko 1138. godine. U osobnoj knji nici posjedujem mikrofilm Idrisijevog rukopisa koji se nalazi u Oksfordu i cijelog sam ga pregledao u nadi da u na i podatke o Bosni. Na alost morao sam konstatirati da na a domovina u njegovo doba nije osim spomenutog imena detaljnije prikazana. On i ostali islamski istra iva i koji su boravili na ovim prostorima precizno su registrirali muslimane, o emu postoje brojni dokazi. Za to je za moju malenkost sve vi e privla nija tvrdnja da je Bosna dobila ime po Bo njacima, a ne po rijeci Bosni. Da li su Pe enegi, odnosno Bad anaki, odnosno Biseni[20], Bo njaci, ostaje da se detaljnije istra uje. Ja sam uvjeren da jesu i da za to ima puno dokaza. Biseni u Ugarskoj su nastanjivali brojne gradove i naselja i bili su najbrojnija manjina u toj zemlji. Ono to je naro ito zanimljivo jeste njihovo preimenovanje iz Bisena u Bosurmane i Bosnumane. Bosna je do la u vlast Ugarske 1150. godine, a Hrvatska 1100. godine. Ebu Hamid elGarnati, iji je rukopis o posjetu krajevima pod ugarskom vlasti danas jedini postoje i, pi e da je ju no od Ugarske trideset dana hoda zemlja u kojoj ive ljudi sli ni Turcima, a zovu se Bad anaki[21]. Njegov rukopis datira ne to poslije 1150. godine. U rukopisu ka e da je me u njih oti ao misionar po imenu Abdul Kerim ibn Fejruz el-D evheri, o enio se od njih i uspje no irio vjeru islam me u njima. [1]. Viktor Szombathya i Laslo Gyule, Magyarra lett keleti nepek, Panorama, Pe uh 1988. [2]. Muhammed Mahmud Remzi Telfikulahbari ve telkihul-asari fi vekaia Kazanu ve Bulgaru ve muluki Tatari, Darul kutubil ilmijjeti, Bejrut, 2002. prvo izdanje. [3]. Vidi povijesnu zbirku pod naslovom Ke fiz-Zununi, Peti dio, str.62 [4]. O el-Bekrijevom posjetu Ugarskoj postoji dokument u ma arskom dr avnom arhivu u kome se ka e da je ovaj istra iva boravio u zemlji 1068. godine i o ugarskim muslimanima pi e kao o dobrim islamskim u enjacima(fagihs). Nastanjivali su podru je dana njeg Fejervara. [5]. El-Bekri pi e u knjizi El-Memaliku vel Mesaliku da se Pe enegima mo e do i iz Gruzije koja je udaljena od njih oko dvanaest ferseha (oko stotinu kilometara) u brdovitim krajevima koje nazivaju Horezmom. Pe enegi su narod u stalnom pokretu za svojim stadima krupne i sitne stoke. Zemlja

im je prostrana trideset dana hoda. Na sjeveru je Kafd ak (Ukrajina), a na jugu Hazar, a istoku Kirgizija, dok je na zapadu zemlja Slavena. Pi e da su vrlo gostoljubivi i vrlo u eni u islamu. U svoje domove primali su svakoga tko bi im se pridru io i nisu prije ili udaju svojih djevojaka za muslimane druge nacionalnosti. Zato su ih i nazivali Halisijama. [6]. Ebu Hamid je zasigurno najzna ajniji arapski autor o islamu i muslimanima na ovim prostorima. Njegov rukopis od 41 stranice u detalje je opisao muslimane Ugarske i to u vremenu od 1151-1153. godine. On je prvi ukazao na Bad anake tvrde i da je me u njih do ao Abdul Kerim ibn D evher el-Bagdadi i pro irio islam. Veliki dio njegovog rukopisa sam preveo i objavio u knjizi Islam i muslimani u Hrvatskoj. Tako er posjedujemo fotokopiju njegovog rukopisa koji je objavljen u panjolskoj 1953. godine. [7]. Ferseh je arapska mjera za du inu i iznosi osam kilometara. [8]. Karamizin pi e da su Pe enegi poznati po rasnim i brzim konjima, po vje tini ratovanja, naro ito kopljima. [9]. Prema ovom citatu dade se zaklju iti da su Bad anaki govorili, arapskim istra iva ima, nepoznatim jezikom. I Ibn Seid, kao i drugi istra iva i tvrde da Bad anaki nisu imali pisma, pa otuda nisu niti imali pisane povijesti. [10]. Zanimljivo je napomenuti da je za vrijeme muslimanske vlasti na Siciliji u Palermu jedan cijeli kvart oko luke, nazvan Halisa. Perzijski izvori tvrde da su ga nastanjivali Halisijje, a to je jedno od bo nja kih nacionalnih imena. [11]. Emerik Ga i u svom djelu Poviest upe i mjesta Morovi iznosi cijeli niz podataka o mjestima u kojima su ivjeli saraceni prije prodora Turaka. Tvrdi da su saraceni napustili Slavoniju oko polovice etrnaestog stolje a, kada se nisu mogli obraniti na umjetnom otoku. To mjesto i danas postoji pod tim imenom u okolici Vinkovaca. Saraceni su prokopali kanal izme u rijeka Bosuta i Save kako bi se obranili od kr anskih napada. Vidjev i da se ne mogu obraniti pre li su Savu u mjestu Ra i i u li u Bosnu. [12]. Ugari su Pe enege ili Bad anake nazivali Bisenima, to je potvr eno nizom dokumenata u ugarskoj povijesti. [13]. O bo nja koj vje tini u konjani tvu govori i injenica da su po tomu poznati u europskim zemljama Poljskoj, Pruskoj, Bavarskoj, Danskoj i Austro-Ugarskoj od 17. do 20. stolje a kao vrsni konjanici. O njihovoj vje tini pisao je Johhan David Dzingel, u svom djelu Geschichte des koniglichen zwiten Ulanen Regiments Potsdam, 1858. [14]. To je osmi(kolovoz) mjesec starog egipatskog kalendara. [15]. Zanimljiv prikaz o porijeklu islama me u Bo njacima daje Hilmo Lovi u romanu-noveli pod naslovom Osmanovo doba objavljenog u nakladi udruge Ivo Andri u Zemunu, 1990. godine. [16]. U kodeksu ma arskim mu kih imena

na i emo brojna imena Tonozob, to je jo jedan dokaz spomenute tvrdnje. [17]. Brojni su Zapadni kr anski velikani dolazili u Bosnu s vrstom namjerom da preobrate bosanske muslimane na kr anstvo. Posljednji je bio Austro-Ugarski namjesnik u Bosni Benjamim Kalaj koji ni malo nije krio svoju namjeru. Sli ne poku aje bilje ili smo i tijekom posljednje agresije na BiH kada nam je savjetovano da e svi problemi biti rije eni na im napu tanjem islama. [18]. U spomenutoj bici Pe enegi su ve primili islam i udru ili se s Seld ucima protiv Bizanta. [19]. Idrisi je Buzanu na arapskom napisao [20]. Bisenima su ih nazivali jedino gari. [21]. Ebu Hamid je na arapskom Bad anake spomenuo kao: http://www.islamska-zajednica.hr/A urirano Ponedjeljak, 05 Oktobar 2009 20:57

NAJSTARIJI ARAPSKI ZAPIS O ISLAMU I MUSLIMANIMA U HRVATSKOJU povjesnim znanstvenim krugovima na prostoru bivse Jugoslavije, opcenito je prihvacen stav da pojavu islama na tim prostorima treba iskljucivo vezati za turske prodore i da ovdasnji muslimani ne mogu svoje povijesno porijeklo traziti dublje u povijesti. Tijekom posljednjih stitinjak godina, uz nekoliko iznimaka, i muslimani su manje vise vjerovali u takvu teoriju. Svaki pokusaj muslimana da svoje porijeklo vide dalje od osmanskih prodora, bio je unaprijed osusen na "nedolicne fantazije". Slicno se nesto dogodilo i dr. Vladimiru Mazuranicu, kada je u svojim istrazivanjima ustvrdio da su se Hrvati i islam na

Sredozemlju, ne samo susretali, nego i vrlo blisko suradjivali, te da su cak neki muslimani, mesu njima i Melekduk sin Saracene, vladali kao knezevi iz obitelji Kacica, nekim dalmatinskim krajevima.1 Tada su ga histroricari optuzili da fantazira. Slicno se dogodilo i s masarskim historicarom i istrazivacom, Jerneyom Janosom, koji u svojim spisima tvrdi da su Saraceni snazano utjecali na mnoge ugarske kraljeve (Andriju II, Gejzu, Emerika, Stjepana II, Belu III i druge), a da je papa Nikola IV, nakon smrti kralja Ladislava Kumana, 1291. godine zatrazio od biskupa Janosa da ispita nije li ovaj kralja, vrlo blizak sa Saracenima (muslimanima), mozda za zivota prihvatio njihovu bezvjericu (islam). Ismaelicane i Saracene u Ugarskoj spominju i hrvatski povjesnicari Tade Smiciklas i Ivan Kukuljevic-Sakcinski u svojim Corpus Diplomaticus, ali i Ferdo Sisic u svojoj Poviesti Hrvata za kraljeva iz doma Arpadovica. Neki od hrvatskih povjesnicara, Ismaelicane i Saracene spominju samo letimicno pout dr. Franje Rackog, nazivajuci ih "svakojakim muljem islamske provijencije", na prostoru kraljevine Ugarske. Od nasih muslimanskih povjesnicara, predosmanskim muslimanima se najvise bavio rahmetli Mehmed Handzic, koji je u nekoliko navrata pisao o njima, mesu ostalim i u casopisu "El-Hidaja", 1932. godine. Arapski pak povjesnicari pisali su o islamu mesu Slavenima mnogo vise i detaljnije. Zahvaljujuci upravo njima, potvrseno je da je El-Dzevher bin Abdullah, Sakalli, Saklebi, navjerojatnije rosen negdje u blizini Dubrovnika (Cavtat). Mesu poznate muslimane slavenskog porijekla ubrajaju se: glasoviti admiral El-Mudzahid (roseni Kotoranin), u europskim povjesnim krugovima poznat kao Museto ili Mugetto, koji je za vrijeme islamske vlasti u Spanjolskoj zadavao velike strahove europskim trgovackim mornaricama, te brojni drugi muslimani porijeklom s ovih prostora. Svi ti i mnogobrojni drugi podaci, ili nisu bili dostupni, ili dovoljni da bi se mogla postaviti ozbiljna teza o postojanju islama i muslimana na ovim prostorima prije dolaska Osmanlija. Da nepoznanica bude potpunija, ni jedan historijski zapis iz osmanskih arhiva ne spominje postojanje muslimana prije njihova dolaska. Je li taj izostanak u arhivima namjeran ili ne, tesko je danas utvrditi. Gore citirani podaci i cinjenice, mene su kao novog imama u Zagrebu, odmah po dolasku, stalno podsticali da se

ovim pitanjem dublje i na duzi rok bavim. Tijekom sedamnaestogodisnjeg istrazivanja, utrosio sam izuzetno velike napore, slobodno vrijeme, pa i zamasne sume novca na kupovinu knjiga, kopiranje i nerijetka putovanja. I upravo kada sam izgubio nadu da cu doci u posjed djela, najznacajnijeg u mojim istrazivanjima, odlucivsi sve to privesti kraju, posredstvom jednog prijatelja, dosao sam do knjige Ebu Hamida el-Garnatija el-Endelusija, u strogo cuvanoj Kraljevskoj povijesnoj knjiznici u Madridu, u kojoj on opisuje trogodisnji boravak mesu muslimanima u Ugarskoj, precizirajuci mjesto boravka u danasnjoj istocnoj Slavoniji i zapadnom Srijemu, Iako sam nasao zapis o ovom Hamidovom djelu kod srpske povjesnicarke dr. Jovanke Kalic i njen prikaz tog djela, cilj mi je bio doci u posjed njegovog orginalnog rukopisa. Na moje veliko iznenasenje, uvidom u kopiju Ebu Hamidovog originala, spoznao sam nevjerojatnu mogucnost manipulacije povjesnim zapisima u politicke svrhe. Tako se naprimjer prikaz dr. Kalic u potpunosti razlikuje od onoga sto pise Ebu Hamid. S toga sam i odlucio dosljedan prijevod ponuditi na objavljivanje Beharu, u iskrenoj nadi, da njegov zapis iz polovice XII. stoljeca otkriva sve ono sto su mnogobrojni prethodnici nastojali ili prikriti ili zanemariti kao cinjenicu. Da bude iznenasenje jos vece, Ebu Hamidov rukopis pod naslovom ElMu'rebu an beada adzaibi magreb, iako u njegovim rukopisima nema takvog naslova, ali su ga vjerojatno kasnije povjesnicari dali, ovi su rukopisi slucajno otkriveni u knjiznici Real Academia de la Historia u Madridu, tek 1952. godine i zahvaljujuci orjentalistu i povjesnicaru C. Dubleru, nedugo nakon toga objavljeni. Vrlo je cudno da se Orijentalni institu iz Sarajeva, kome je glavna zadaca istrazivati ovakve i slicne dokumente, nije od 1952. do danas potrudio da predstavi uzoj i siroj citateljskoj publici prijevode tih rukopisa. Sto pise Ebu Hamid? Uvazeni orijentalist C. E. Dubler se potrudio da vrlo stari rukopis prepise na suvremeni arapski jezik, prevede ga na spanjolski i usput komentira pod naslovom Ebu Hamid el Granadino y isu Relacion de vlaje por tierras eurasiaticas izrazavajuci velike pohvale Ebu Hamidu i njegovoj preciznosti u biljezenju svega sto je vazno i korisno. Iz Ebu

Hamidovih rukopisa saznajemo da je knjigu napisao na nagovor i financijsku podrsku vezira s dvora abbasidskog halife Muktedira Billahi (Dza'fera) Avnuddina Ebu Muzaffera el- Hubejra, koji je i sam bio znanstvenik i pisac brojnih djela iz islamistike. Prije nego sto presemo na prijevod Ebu Hamidovog opisa muslimana i prilika u zemlji Slavena i Ugarskoj, recimo da je poduzi tekst od nekih 25 stranicu arapskog pisma na kraju knjige, recimo nekoliko podataka o ovom do nedavna nepoznatom putopiscu i povjesnicaru. Ebu Hamid je rosen 1080. ili 1081. godine, odnosno 473. h. g. u Granadi, pa mu otuda i prezime Granadini. Zavrsivsi osnovno i visoko obrazovanje, odlucio je krenuti na put diljem velike islamske drzave. Zaustavio se prvo u Aleksandriji gdje je ostao nekoliko godina, a zatim odlazi u Kairo, gdje usavrsava svoje znanje. Nakon toga putuje u Damask, a odatle u Bagdad, gdje ga je zapazio vezir el-Hubejra, hrabreci ga da ide izvan islamskog svijeta i biljezi sve vazno nasto naise. Odatle je Ebu Hamid otisao u zemlju Hazara, ozenio se, kako sam kaze u svojoj knjizi, upoznao mnostvo muslimana koji su zivjeli u toj zemlji, a onda krenuo u zemlju Bolara (Bolgara), pa onda u zemlju Slavena i na kraju skrasio se u Ugarskoj. Umro je u Damasku 565. h. g. (1169. ili 1170.), taman kada se spremao na ponovni put u Ugarsku i zemlju Slavena, buduci da je tamo ostavio starijeg sina Hamida da siri islam mesu Ugarima i Slavenima. U zemlji Slavena i u Ugarskoj, Ebu Hamid je boravio tri od 1151. do 1153. godine, pa su stoga i njegovi zapisi vrlo dragocjeni i znacajni. Vrijeme je to kada su bjesnili ratovi izmesu Bizanta i Ugarske i drugih europskih drzava. Zanimljivo je napomenuti da su njegovi zapisi stariji od bizanstkih povjesnicara Cinamosa i Honijata, koji su u tim krajevima boravili 1161. godine, ali i njemackog putopisca Ottona Freinsiskog, koji je u svojim zapisima opisao Ugarsku 1147. godine kao zaostalu i nerazvijenu zemlju sa svega osam gradova, za razliku od Ebu Hamida koji kaze da ova zemlja ima 78 gradova i da je bio u svima njima osim u cetiri. Evo njegovog autenticnog zapisa: Zemlja Slavena (Sakaliba) Usao sam u zemlju Slavena iz Bolgara. Dosao sam na lasi uzvodno ogromnom rijekom, koju nazivaju Slavenskom Rijekom, cija je voda crna, boje kao sto je Atlanski ocean (bahruz-zalam), kao da je tinta. I

pored toga njena je voda slatka i lijepog mirisa. U njoj nema puno riba, ali sam vidio mnogo velikih zmija, koje nisu opasne. U vodi sam na obali vidio zivotinje dugog i debelog repa, jake i crne dlake, cija se koza dobro prodaje u Bolgaru. Slavenska je zemlja prostrana i bogata, na trznicama ima mnogo meda, razi i jecma, ali i krupnih jabuka cijeg ukusa jos dosada nisam vidio boljeg. Kao sredstvo medjusobne razmjene upotrebljavaju kozu od kune, koja nema dlake, niti se za drugo moze upotrebljavati. Za razmjenu kozice od kune moraju imati noge i glavu, i 18 takvih kozica vrijede koliko jedan srebreni dirhem, po njihovom racunu. Takvu kozicu prije nego je upotrebe kao platno sredstvo, razapnu, i nazivaju je na svom jeziku "dzukna". Za jednu takvu kozicu kupite cijeli kruh, dovoljno da se najede snazan muskarac. Za te kozice mozete sve kupiti, od slugu, sluskinja, zlato i srebro, ulje za rasvjetu i svaku drugu robu. U drugim zemljama te kozice ne bi nista vrijedile i ne bi za njih hiljadu mogli kupiti jednog ovna, jer nizasto ne koristi. Kada se te kozice kune pohabaju ili pocijepaju, nose ih na popravku majstorima, koji ih sasivaju jednu s drugom, jakim koncem i to 18 komada kozica spajaju u jednu. Na rubovima zasivaju rese s olovnim kuglicama i stavljaju na njih zig s likom kralja i to na svaku kozicu po jedan zig, i kao takve ponovno sluze kao platezno sredstvo. Sakalibi (Slaveni) su vrlo moralan narod. Tko nasrne na zenu drugog ili djecu ili zivotinju, ili na bilo koji nacin napravi stetu drugom, od napasnika se trazi novcana odsteta. Ako nema novaca za odstetu, duzan je prodati svoju djecu da naknadi istu, a ako nema zene i djece, onda on mora sluziti ostecenom i to besplatno sve dok ne smogne novaca da platiti stetu, a ako ne smogne novaca, dozivotno sluzi onomu koga je povrijedio. Njihova je zemlja vrlo sigurna, sa strogim obicajnim zakonima i propisima. Imao sam prilike upoznati neke muslimane koji su trgovali sa Slavenima. Ako ovi drugi nisu imali novaca da plate robu muslimanu, prodaju kucu, stoku pa i djecu da vrate dug. Slaveni su vrlo hrabar narod. Njihova naselja se nalaze u sumama u blizini velike rijeke i briju brade. Ispovijedaju rimsko krscanstvo i nestorijanci su. Oko njih se nalaze drugi narodi koji takoser grade svoja naselja u sumama. Bave se lovom dabrova u velikoj rijeci. Skloni su mesutim sujevjerju i praznovjerju. Prema njihovim obicajima svakih deset godina mesu njima se javlja masovna pojava suhra (magije), koja navodno najvise pogasa zenski dio njihova

stanovnistva, a narocito je ta pojava rasirena mesu starijim zenama. Zato dovode starije zene iz cijelog kraljevstva, vezu im na silu noge i ruke i bacaju ih u rijeku. Svaku koja se ne uspije odrzati na povrsini vode, oslobasaju optuznice da je vracara, a svaka koja se zadrzi na povrsini, vracara je i takvu spaljivaju. U njihovoj sredini sam dugo boravio sa jednom karavanom. Poreze placaju bolgarskom kralju. Mesu njima ima i pogana, a narocito na istoku, obozavaju jednu vrstu drveta, pred kojim padaju nicice. Jedno sam vrijeme boravio u slavenskom gradu, cije je ime Gorkoman, u kome zive na tisuce Megariva (zapadnih muslimana). Oblace se kao Turci, cak i govore njihovim jezikom, a stanovnici ih nazivaju (u rukopisu Ebu Hamida nedostaju neka slova ovog imena, uz napomenu da imaju tri pocetna B,H,N, dok ostala nedostaju). Mesu ovim muslimanima nasao sam muskarca iz Bagdada po imenu Abdul Kerim ibn Fejruz el-Dzevheri, koji se od njih ozenio. Mesu ovim sam muslimanima boravio jedno vrijeme i klanjao dzumu-namaz kao imam, a nekoliko sam ih i vjencao i mnoge od njih poucavao vjeri islamu, koju su bili skoro zaboravili, a niti su dzumu-namaz prije mene klanjali. Pred moj polazak od njih, u njihovu je sredinu dosla grupa njihovih muskaraca sa skolovanja, da ih nastave poucavati vjeri11 Ja sam odatle otisao u Unkariju u grad Basgard, koja se nalazi vise zemlje Slavena na oko 40 dana hoda. To je najmnogobrojnija zemlja, zive u visokim sumama ogromnog drveca, koje u zivotu veceg nisam vidio, a besplodna su. Ima ih razlicitih nacionalnosti i vjera. Jednoga dana vidio sam u krosnji drveta jednu veliku zivotinju kako se sluzi prednjim nogama kao da su ruke, kao da je ta zivotinja iz dzenneta. Dlaka joj je smesocrvene boje kao jakut. Sam nom je bilo nekoliko poznanika, pa kada smo okruzili drvo na kome se nalazila, nije se uplasila, samo nas je svojim ocima promatrala, koje su sijale kao dvije lampe, ali nije okretala za nama glavu nego samo kruzila ocima prema nama. Ocito nije se plasila nase pojave i blizine. Boravak u Ugarskoj U Ugarskoj zivi narod koju nazivaju Basgard. U tu sam zemlju usao iz Bolgara. Vrlo su hrabar i mnogobrojan narod. Oni svoju zemlju nazivaju Ugarskom, koja ima 78 gradova, a svaki grad svoju utvrdu, obrambene zidove, a izvan grada poljoprivredna polja i vrtove i u okolici mnogobrojna

sela. U toj zemlji zive dvije vrste muslimana Megariba (zapadnjaci) i Huvarizmijci. I jednih i drugih ima na tisuce. Huvarizmijci (Ismaelicani) sluze kralju u razlicitim sluzbama. Javno ispovijedaju krscanstvo, a potajno islam. Sto se tice Megariba, oni kralju sluze samo za vrijeme rata i javno ispovijedaju islam. Sa Megaribcima sam se vise druzio, jer su gostoljubiviji. Dosta sam ih naucio vjeri i arapskom pismu. Mnogo sam se trudio da ih poucim vjerskim obvezama (farzovima) u namazima i drugim ibadetima. Na jednostavan sam im nacin objasnio obvezu hadza, miraza, pa su cak za vrijeme mog boravka poceli upraznjavati islamski nacin miraza. Neki su od njih molili da ih naucim arapskom pismu, pa makar samo da ga znadu prepisivati. Jednom sam od njih rekao da mu je bolje da razumije cemu ga poucavam i da to zapamti, nego da naucI arapsko pismo. Ocito me nije dobro razumio, jer mi je rekao: 'Zar nas nisi nedavno ucio hadisu Bozijeg poslanika koji kaze: Znanje zabiljezite pismom.' Rekao sam mu da pismo ne predstavlja znanost, nego samo simbole pomocu koji biljezimo znanje. Ti trebas prije nauciti i razumjeti i tek onda nauciti da to sve zapises, u protivnom postoji opasnost da pogresno zabiljezis, pa tako pogresno i druge naucis. Onda sam mu citirao jedan stih: Znanje u glavi nije isto kao znanje u knjizi Jer pismom se mozes igrati, ali ne i nauciti, a zatim sam citirao i drugi tekst: Napises nesto i bacis u stranu Zapisano ne naucis i s njime se ne okoristis, Okoristi se onaj koji nauci A nakon toga nauceno i zapise Tek kada nesto naucis i razumijes, onda to mozes i zapisati. Sve dok znanje prenosis u knjigu bez da ga razumijes, beskorisno je. Ti muslimani nisu znali za dzumu-namaz, niti su je klanjali. Rekao sam im: 'Boziji poslanik Muhammed a.s. kaze: Dzuma-namaz je hadz siromasnih. Tko nema mogucnosti obaviti hadz, neka klanja dzumu-namaz, imat ce zato nagradu kao da je hadz obavio.' Prije nego sam ih napustio, na vise od deset tisuca mjesta se klanjala dzuma, sto javno sto na drugim mjestima, jer je njihova zemlja ogromna. Mesu njima sam boravio tri godine, i za to vrijeme obisao sam sve gradove osim njih cetiri. Zemlja pripada velikom rimskom okruzju i na istoku granici s Bizantom. Ima planina iz kojih se vadi zlato i srebro, i po prirodnim bogatstvima najbogatija je zemlja. Tako

se moze kupiti dvadeset ovaca za jedan zlatni dinar, a trideset ovnova ili jaraca za jedan dinar. Med je vrlo jeftin i moze se za jedan dinar kupiti 500 ritala (otprilike 20 kilograma). Ropkinju se moze kupiti za deset dinara, a za vrijeme rata i za tri dinara. Ja sam jednu kupio ciji su roditelji bili zivi, za deset dinara od njenog gospodara. Imala je 15 godina, ljepsa od mjeseca sa crnom kosom i ocima. Znala je sve kucne poslove, kuhanje, sivanje i vezenje. Jednu drugu osmogodisnju djevojcicu sam kupio za pet dinara. Jednog dana kupio sam na placu dva velika saca meda za pola dinara i rekao joj: "Trebas taj med iscijediti i odvojiti iz njega vosak." Izasao sam iz kuce i ostao jedno vrijeme. Kada sam se vratio, med je bio iscijesen, a vosak odbojen. ini mi se da nije proslo ni sat vremena, a Marija je (tako se zvala) obavila posao. Na polasku iz Ugarske, htio sam je povesti, ali je ona molila da je ne vodim i ja sam je oslobodio i predao roditeljima. Ugarski kralj zivi u gradu Basgardu (Budimu). U vrijeme dok sam boravio, bio je stalno u sukobu s Bizantom. S njim u rat su isli i muslimani koje je on jako cijenio i oni su se sversrdno zalagali u ratu protiv neprijatelja. I ja sam ih nagovarao i bodrio u rat. Tom su prigodom dvanaest puta pobijedili bizantsku vojsku. Jednom su iz rata ovi muslimano doveli sa sobom zarobljenike muslimane Turkmene iz Konje. Kada sam ih pitao zasto ratuju u redovima bizantskog cara, rekli su mi da ih on placa po 200 dinara. 'Da smo znali da na starni Ugara ratuju i muslimani, ne bismo ratovali protiv njih', odgovorili su zarobljeni Turkmeni. Nagovorio sam muslimane Megaripce da ih besplatno oslobode i vrate u Konju. Nakon toga je dosao osobno kralj Bizanta u Ugarsku da trazi mir. Pricali su mi neki muslimani koji su bili zarobljeni kod bizantskog cara, da ih je on jednom pitao: 'Kakav je razlog sto vas kralj tako zestoko napada moju zemlju?' Rekli su mu da on u svojoj vojsci ima izvrsne muslimane vojnike, kojima je dao slobodu njihove vjere i zato se oni tako zestoko bore za Ugarsku. Na to je kralj rekao: 'Pa i kod mene ima muslimana, ali ne zele se boriti u mojim redovima.' Na to su ovi muslimani zarobljenici rekli: 'Ne bore se zato jer im ne dozvoljavas njihovu vjeru i rusis im dzamije.' Na to je kralj rekao: 'Od sada im necu zabranjivati vjeru, nego cu pomagati gradnju njihovih dzamija.'

Ugarskom kralju je ime Kazali (Gejza). Njegovo je kraljevstvo mnogo vece od bizantskog. Ima bezbrojnu i hrabru vojsku. Njegova je drzava veca od bizantske za oko 20 dana hoda. On pripada Francima (zapadnim krscanima) i ozenjen je od njih, ali ratuje i protiv Franaka i svi ga se odreda boje. Kada je cuo da ja muslimanima branim alkohol i dozvoljavam visezenstvo, pozvao me je k sebi i rekao: "ujem da branis mojim vojnicima alkohol i da im preporucas vise zena. To nije pametno, jer alkohol jaca tijelo, a mnogozenstvo slabi tijelo i vid. Vjera islam nema po tim pitanjima razuman stav.' Rekao sam tumacu da prevede kralju: 'Islamski svjetonazor (seriat) nije kao krscanski. Krscani piju alkohol za vrijeme objeda umjesto vode i ne opijaju se, i misle kako ih alkohol jaca. A musliman kada pije alkohol, zelja mu je opijanje i tada gubi pamet, a onaj koji gubi pamet kao da je umno bolestan, u stanju je pociniti blud, ubiti i pociniti teske grijehe i nitko od njega nema koristi. U alkoholiziranom stanju je prodati i konja i oruzje, i izgubiti sav imetak za slast alkohola. Takvi su tvoji vojnici. Kad ih pozovete u vojsku, nemaju ni oruzja ni konja niti imetka, jer je sve propio. Kad to Vase velicanstvo spozna onda naredite da ga ubiju, ili istuku, ili protjeraju, ili mu date ponovno konja i oruzje, koje ce on opet propiti. A sto se tice zena i prileznica, muslimani su uspaljene prirode, vole zene, a oni su Tvoji vojnici, i cim imaju vise djece, Tvoje velicanstvo ima vise vojnika.' Na moje rijeci kralj je je rekao: 'Poslusajte svog vjerskog vosu, on je pametan i postupajte po njegovim savjetima.' Kralj Kazali (Gejza) bio je u svasi s svecenicima jer je svojim vojnicima dozvolio da pored zena imaju i prileznice, a muslimane je volio i postivao. Svog starijeg sina Hamida ostavio sam sa ovim muslimanima u Ugarskoj. Kada sam ga ostavio, imao je trideset i nekoliko godina, ozenio se jednom od djevojaka ovih muslimana, s kojom je imao djecu. Bio je dobar i hrabar. Dok je bio mali poucio sam ga svim islamskim naukama. U mladosti je naucio pola Kur'ana napamet. U Ugarskoj sam vidio velika divlja goveda. Toliko su velika kao mali slonovi, a njihova je koza velika kao dvije koze mazgi, a glava kao u teleta. Love ih za meso i pripitomljavaju za domace govedo. Na njihovom jeziku ih nazivaju 'titil'. Meso im je vrlo ukusno, a rogovi su im veliki kao slonovske surle." Zatim Ebu Hamid u svojim zapisima spominje cudna

groblja u Ugarskoj, za koja on tvrdi da pripadaju biblijskom plemenu Ad.12 Na grobovima se nalaze piramidasti ogromni kameni blokovi, a kod nekih veliki cetvrtasti kameni blokovi usaseni u zemlju, kaze Ebu Hamid. Zatim opisuje da u zemlji Slavena, Ugarskoj i Bolgariji zive vrlo visoki ljudi, a tvrdi da je vidio jednog visokog sedam stopa. Kaze da ga je vidio kako lomi konjsku kost i derao njegovu kozu kao da je obicno platno. Na kraju svoga zapisa o zemljama u kojima je boravio, Ebu Hamid pise: "Kada sam od kralja Ugarske trazio dozvolu da napustim zemlju i vratim se u domovinu jer su mi tamo ostali zena i djeca, uz obecanje da cu se vratiti ako Bog da, rekao mi je: 'Ostavit ces starijeg sina Hamida ovdje, a s tobom cu poslati svoga izaslanika, muslimana, da sakupi vojnika izmesu muslimana i Turaka.' Sa mnom je poslao pismo kralju Slavena, zapecaceno zlatnim crvenim pecatom, s likom kralja na njemu. Sa mnom je na put krenuo Ismail sin Hasana, kraljev izaslanik, rosen u Ugarskoj a pripadao je muslimanima Megaribcima, a s njim u drustvu je bio njegov posilni i jos nekoliko njegovih suputnika. Kada smo stigli u zemlju Slavena, njihov nas je kralj dobro ugostio, sto zbog postovanja, ali ponajvise iz straha od ugarskog kralja. Tu sam prezimio i u proljece krenuo u zemlju Turaka. Sa mnom je iz zemlje Slavena krenuo i Abdul Kerim el-Dzevheri sa zenom i djetetom u grad Sidzisin, odakle se vratio natrag u zemlju Slavena. Izaslaniku ugarskog kralja Ismailu sinu Hasanovom pomogao sam da sakupi veliku grupu vojnika placenika, vicnih oruzju. S njima sam poslao jednog svog ucenika, koga sam obrazovao boraveci u zemlji Turaka, da bi tamosnje muslimane poucavao vjeri i njenim propisima. Rekao sam mu: 'Ja sada idem obaviti hadz, a nakon toga cu se vratiti, ako Bog da preko Konje.' Nakon sto smo se rastali, ukrcao sam se na lasu i nakon mjesec dana putovanja stigao u Huvarizm." U svom zapisu, Ebu Hamid opisuje pokrajinu Huvarizm u kojoj je boravio nekoliko puta. Zavrsavajuci svoje zapise sa putovanja, Ebu Hamid pise: "Ukratko sam u ovom zapisu spomenuo svoja svjedocenja s putovanja. Za detaljnije opisivanje trebalo bi mnogo vise prostora i vremena, ali mislim da je ovo dovoljno. Da nije bilo uvazenih i cijenjih vosa, koji su sa mnom razgovarali i nagovorili me da ovo napisem, ne bi to uradio, jer se ne osjecam doraslim za pisanje. Iz Ugarske sam otisao 1153. godine, a iz zemlje Turaka 1154. Iz Huvarizma sam krenuo iste godine u

mjesecu rebiul-evvelu na hadz. Iz Mekke sam krenuo natrag u mjesecu Sevvalu 1155. i stigao u Bagdad. Tamo mi je plemeniti vezir Avnud-din el-Hubejra pomogao, poslavsi pismo namjesniku Konje, sinu kralja Mesauda da mi pomogne na putu do Konje." Svoj zapis kao i svi muslimanski autori, Ebu Hamid zavrsava rijecima zahvale Svevisnjemu, saljuci salavat i selam Bozjem poslaniku, njegovoj obitelji, njegovim casnim zenama i nasim majkama, njegovom potomstvu i Ashabima, trazeci od Svemogucega da bude njegov zastitnik i zagovornik. Nakon sto je ovaj Ebu Hamidov zapis bio skriven od javnosti skoro ravno 800 godina (1153-1952), ovo je prema mojim saznanjima prvo njegovo objavljivanje u cjelovitom prijevodu na nasem jezicnom prostoru. Prije toga je dr. Jovanka Kalic, kako sam vec spomenuo, objavila samo ono sto je "smatrala" potrebnim. Zanimljivo je spomenuti da su neki orijentalisti i prije 1952. godine imali njegove rukopise pred sobom, ali ih nisu objavljivali, navodno, jer je pocetak njegovih zapisa govorio o cudnim prirodnim fenomenima, koje je opisivao. Kada su mesutim analizirali njegov rukopis od 96-114. arka, pokazivali su sve vise interesa za ovo djelo. Najvece zasluge za njegovo predstavljanje javnosti ima svakako orijentalist C. E. Dubler, koji je prema misljenju drugih istrazivaca bio odusevljen onim sto je pronasao u tim rukopisima. Iznova se postavlja pitanje; kako to da nasi mnogobrojni i vrlo strucni orijentalisti nisu pokazali nikakav interes za ovo djelo. Dr. Kalic bio je cilj da prikaze ovo djelo samo stoga sto se ono odnosi i na dio prostora koji sada pripada Srbima (istocni Srijem), a ostali detalji, ocito nisu bili za nju zanimljivi, pa ih je u cjelosti izostavila. Kako to da nasi muslimanski istrazivaci nisu pokazali interes za ove zapise, iako posigurno znam da su imali informacije o njemu. Zasto, primjerice slavenski orijentalisti nisu pokazivali interes za Ebu Hamidove zapise o zemlji Slavena. Dr. Kalic (da li pogresno ili ne) u svom prikazu tvrdi da kada Ebu Hamid opisuje Slavene, misli na Ruse, pa je i to jedan od razloga pomanjkanja interesa. Ona je iz arapskog teksta (ako ga je poznavala) mogla zakljuciti da je Ebu Hamid tocno opisao svoj dolazak iz Bolgara u zemlju Slavena, rijecnim putem, putujuci uz rijeku. Zemlju Slavena opisuje tako da se ona nalazi ispod Ugarske na oko 40 dana hoda, pa prema tomu nije nikako mogla biti na sjeveru. U zapisu se jasno dade

razabrati da je Ebu Hamid opisao do u tancine kako su kozice kune upotrebljavane kao platezno sredstvo, a Hrvati u svojim povjesnim zapisima spominju da je to bilo njihovo prvo platezno sredstvo. Za muslimanske istrazivace vrlo je vazan podatak o porijeklu muslimana kako u Ugarskoj, tako i u zemlji Slavena. I europski ih istrazivaci dijele na dvije grupe: Ismaelicani i Kalizi. Dugo se nije znalo tko su ovi drugi i odakle potjecu. Iz doba islamske vlasti na Siciliji, Korzici i drugim sredozemnim otocima naseljeni su mnogobrojni stanovnici iz europskih zemalja koji su prihvatili i vjeru islam. Takvih je narocito mnogo bilo s desne obale Jadranskoga mora, i velika vecina njih se naselila na Siciliju, ali i drugim sredozemnim otocima. Tako na primjer Ibni Haldun u El-Mukaddimi spominje da je u tadasnjem Palermu bio jedan cijeli kvart po imenu 'Heart Sakaliba' u kome je sagrasena najveca i najljepsa dzamija na otoku od njih 300. U Spanjolskoj je prema povijesnim zadacima u vrijeme Abdurrahmana III. En-nasira i njegova prethodnika i djeda zivjelo 13.750 Slavena. Kada je Sicilija pala u ruke njemacko-rimske dinastije Anjou, Fridrik Barbarossa II. je nakon konacnog pokoravanja otoka, silom preselio oko 300.000 muslimana u talijanski grad Lucceru i njenu okolicu. Skoro cijela njegova garda sastojala se od muslimana, koji im je dao slobodu vjere. Ubrzo su ovi muslimani u srcu Italije izgradili tako Lucceru i njenu pokrajinu Puglu, da je postao najbogatiji grad u Italiji. Muslimani su u gradu i okolici imali svoju vlast punih 75 godina i odolijevali mnogim napadajima, dok ih nije Karlo II. franacki kralj, nakon sloma dinastije Anjou, savladao i pokusao pokrstiti uz pomoc rimskih svecenika. Rimski papa je u nastojanju da ove muslimane (nazivali su ih Saracenima) pokrsti, pozvao u pomoc i zagrebackog biskupa (nakon smrti proglasen je blazenim) Augustina Kozetica. Prema povjesnim dokumentima u Palermu su ove muslimane europskog porijekla nazivali Halisa (cistunci), a bili su vrsni majstori u izgradnji mlinova, kamenoresci i pravi umjetnici u izgradnji kamenih kuca i palaca. Krscanski izvori spominju da je u Lucceri za vrijeme kada su njom vladali muslimani bilo mnogo Hrvata. Ti su muslimani nakon poraza od Karla II. najvjerojatnije napustili talijanski teritorij i vratili se u svoju staru domovinu. Da je to tako govori nam i podatak o Melekduku i jos nekim drugim muslimanima koji su se navjerojatnije nastanili duz

cijele jadranske obale. Kao jos jedan dokaz ovoj tvrdnji posluzit ce nam podatak iz 1198. godine za vrijeme velikih sukoba na masarskom dvoru izmesu kralja Emerika i njegova brata Andrije II. Te godine Andrija II. je bio s vojskom u Dalmaciji, gdje je provalio u Hum. Na povratku iz tog vojnog pohoda, Andrija se s vojskom zaustavio pred gradom Ostrovicom kod danasnjeg Skradina, gdje je pred njega izasao opat samostana sv. Kersovana, s molbom da povrati samostanu neke zemlje u Suhovarama, koje su im oteli "lazni krscani" (peudochristiani). Nije li to bio vec spominjani Melekduk sin Saracene, koji je 1204. godine ovladao cak i Zadrom, i koji je prema tim podacima vladao na prostoru izmesu rijeka Zrmanje i Krke, a zabiljezeno je da je i Split bio u njegovoj vlasti 1214. godine. Najvjerojatnije otuda i vodi predosmanski naziv za dva naselja u okolici Zadra, Islam Grcki i Islam Latinski. Ebu Hamid Kalize naziva Megariba, to jest zapadni muslimani, ocito aludirajuci na muslimane koji su u ove krajeve dosli sa zapada. i nisu samo ti muslimani zivjeli u Ugarskoj, nego ih, kako iz Ebu Hamidovih zapisa, nalazimo i u zemlji Slavena. S obzirom da je u to vrijeme Ugarska obuhvacala danasnju Hrvatsku i Bosnu (Ebu Hamid spominje da u Ugarskoj zive razliciti narodi), mnogo nam je logicnije da su zemlju Slavena obuhvacale Htvatska i Bosna, koje se nalaze ispod Ugarske. Na kraju mozemo s velikom sigurnoscu ustvrditi da Ebu Hamidovi zapisi o muslimanima u ovim krajevima, konacno potvrsuju stidljivo postavljenu tezu, da je ovamo bilo mnogo muslimana, a ne kako to tvrde neki povjesnicari kao "natalozeni mulj islamske provicijencije sa istoka". Ako je bilo toliko mjesta na kojima je klanjana dzuma-namaz za vrijeme Ebu Hamida, onda se radi o mnogobrojnom narodu. Navedimo samo jedan podatak, koji zorno govori o utjecaju ovih muslimana na politiku i drustvo. Za vrijeme kralja Kolomana, koji je bio i hrvatski kralj, lase koje su pristajale u jadranske luke, carinjene su, a za carinu se upotrebljavao naziv "dzamrak", arapsko-perzijska rijec. Ako nije bilo muslimana na ovom podrucju, odakle onda ta rijec u sluzbenim drzavnim zapisima. Za nas, muslimanske istrazivace naseg porijekla, Ebu Hamidovi su zapisi od izvanredne vaznosti. Sevko Omerbasic