Nicci French

Iezli utorak

Prevela sa engleskoga

Antonija Mihajlovi

Naslov izvornika: Nicci French Tuesday's Gone

1.POGLAVLJE

Napola trei i napola hodajui, Maggie Brennan urila se Ulicom Deptford Church. Razgovarala je na mobitel, istovremeno itala spis i traila adresu u A-Z1-u. Ve je bio utorak, drugi radni dan, a ona je ve dva dana bila u zaostatku. A to jo nije ni ukljuivalo sluajeve naslijeene od kolegice koja je otila na stalno bolovanje.

"Ne", odgovorila je Maggie na mobitel. Pogledala je na sat. "Pokuat u stii na sastanak prije nego zavrite."

Spremila je mobitel u dep. Razmiljala je o nedavno zavrenom sluaju. Trogodinji djeak s modricama. Sumnjivim modricama, kako je rekao lijenik u slubi hitne pomoi2. Maggie je razgovarala s majkom, pregledala dijete, provjerila stan u kojem su ivjeli. Bio je uasan, vlaan, hladan, ali na prvi pogled ne i opasan. Majka je rekla da nije imala deka, te je Maggie provjerila kupaonicu i nije pronala britvicu. Majka je inzistirala na tome da je djeak pao niza stube. To su roditelji uglavnom govorili kada bi istukli svoju djecu, ali unato tome trogodinjaci doista padaju niza stube.

Ondje je provela samo deset minuta, iako ni deset sati ne bi nita vie znailo. Ako odvoji dijete od majke, optunica vjerojatno nee proi i ona bi morala ii na disciplinski postupak. Ako ga ostavi i ono smrtno strada, doi e do istrage; dobit e otkaz, a moda e je i optuiti. Stoga je sluaj smatrala zavrenim. Nema neposrednog razloga za zabrinutost. Vjerojatno se nita vie nee dogoditi.

Paljivije je pogledala u plan grada. Ruke su joj bile hladne jer je zaboravila rukavice; noge mokre u jeftinim izmama. Ve je ranije dolazila u ovaj hostel, ali nije se mogla sjetiti njegove tone lokacije. Ulica Howard bila je slijepa i kratka, zavuena negdje u etvrtima prema rijeci. Prije nego ju je pronala, morala je staviti naoale za itanje i prstom polako prelaziti preko karte. Da, evo udaljena je samo nekoliko minuta hoda. Napustila je glavnu ulicu i iznenadila se kada je pokraj sebe ugledala crkveno dvorite.

Prislonila se uza zid i otvorila spis ene koju je ila posjetiti. U njemu nije bilo nekih neobinosti. Michelle Doyce. Bila je roena . godine. Ovdje se nalazilo i otpusno pismo iz bolnice, kopirano za Socijalnu slubu. Obrazac za smjetaj, zahtjev za procjenu. Maggie je prelistala dokumente: nema rodbine. Nije bilo sasvim jasno zato je bila u bolnici, iako je iz naziva mogla vidjeti da se radilo o problemu psiholoke naravi. Mogla je unaprijed pogoditi rezultat procjene: samo oita opa beznadnost, patetina sredovjena ena kojoj je bio potreban smjetaj i povremeni posjeti samo da ne bi lutala ulicama. Maggie je pogledala na sat. Danas nije imala vremena za potpunu procjenu. Mogla je obaviti osnovnu provjeru da se uvjeri kako Michelli ne prijeti opasnost, da se hrani standardni popis.

Zatvorila je spis i udaljila se od crkvenog dvorita krenuvi uz kompleks socijalnih stanova. Neki stanovi bili su zapeaeni, prozori i vrata prekriveni zakovanim metalnim ploama, ali vei dio bio je u uporabi. Na drugom katu mladi je otvorio ulazna vrata, izaao i hodao po balkonu, ruku zarivenih u depove napuhane jakne. Maggie je pogledala

1 AZ je poznati britanski proizvoa detaljnih planova gradova i karata. 2 U Velikoj Britaniji sluba hitne pomoi naziva se Accident and Emergency ili krae A&E.

uokolo. Sve se doimalo u najboljem redu. Utorak ujutro, vjerojatno su opasni ljudi veinom jo bili u krevetu. Skrenula je iza ugla i provjerila adresu zapisanu u rokovniku. Ulica Howard , soba . Da, sad se sjetila. To je bila udna kua koja je izgledala kao da je sagraena od istog materijala kao i kompleks socijalnih stanova i koja kao da je ostarjela istim tempom. Ovaj hostel nije uope bio pravi hostel. To je bila privatna kua koju je njen vlasnik jeftino iznajmljivao. Tu su se smjetale osobe dok nadlene slube ne bi odluile to e dalje uiniti s njima. Takvi ljudi obino bi se odselili, a ponekad bi bili zaboravljeni. Neka je mjesta Maggie posjeivala samo s pratnjom, ali o ovom nije ula nita posebno. Ovi ljudi su uglavnom predstavljali opasnost sebi samima.

Podignula je pogled. Na drugom katu razbijen prozor bio je prekriven smeim kartonom. )spred ulaza nalazio se poploeni, minijaturni vrt i uliica koja se protezala uz lijevu stranu kue. Kraj ulaznih vrata stajala je napukla vrea za smee, pa je koliina smea to je bilo razbacano svuda uokolo bila uoljivija. Maggie je zapisala napomenu, samo jednu rije. Pokraj ulaznih vrata nalazilo se pet zvona. Nisu imali oznake s imenima, pa je pritisnula donje zvono jedanput, a zatim opet. Nije mogla uti zvonjavu. Razmiljala je hoe li pokucati rukom na vrata ili pogledati kroz prozor kada je ula glas. Okrenuvi se, ugledala je mukarca koji je stajao odmah ispred nje. Bio je koat, otre crvene kose skupljene u rep na zatiljku, a posred lica imao je piercinge. Pomaknula se u stranu primijetivi njegovog psa, malu pasminu koja je bila zakonom zabranjena, iako je ovo bio trei takav pas kojega je vidjela otkada je sila na stanici Deptford.

"Ma ne, on je dobar", rekao je mukarac. "Zar ne, Buzze?" "Vi ivite ovdje?" upitala ga je Maggie. Sumnjivo joj je izgledao. Jedan obraz mu je drhtao. Maggie je izvadila plastificiranu

iskaznicu iz depa i pokazala mu je. "Ja sam iz Socijalne slube", rekla je. "Dola sam vidjeti Michellu Doyce."

"Onu iz prizemlja?" rekao je. "Nisam je vidio." Nagnuo se da proe pokraj Maggie i otkljuao ulazna vrata. "Ulazite li?"

"Da, molim."

Mukarac je samo slegnuo ramenima. "Hajde, Buzze", rekao je. Maggie je ula koraanje pseih apa i njihovo kretanje po

stubama, a za njima je nestao i mukarac. im je koraknula u kuu, osjetila je snani smrad mjeavine vlage, smea, prene

hrane, pseeg izmeta i drugih mirisa koje nije raspoznavala. Gotovo su joj potekle suze. Zatvorila je ulazna vrata za sobom. Ovo je sigurno neko bio ulazni hodnik obiteljske kue. Sada je bio natrpan paletama, kantama boje, nekolicinom rastvorenih plastinih vreica, starim biciklom bez kotaa. Stube su bile ravno ispred. Lijevo, gdje bi se inae nalazila vrata dnevne sobe, sve je bilo zatrpano. Prola je kraj bone strane stuba prema udaljenim vratima. Snano je pokucala i zatim oslukivala. Zaula je zvuk, a zatim je uslijedila tiina. Ponovno je pokucala, nekoliko puta, i ekala. ula je zveckanje i zatim su se vrata otvorila prema unutra. Maggie je jo jednom pokazala svoju plastificiranu iskaznicu.

"Michelle Doyce?" upitala je.

"Da", odgovorila je ena. Maggie je teko mogla opisati, ak i samoj sebi, to je to zapravo na njoj bilo tako

udno. )zgledala je isto i kosa joj je bila uredno poeljana moda i previe uredno, kao

da je mala djevojica mokru kosu zaeljala tako da je stajala ravno preko glave u dovoljno tankom sloju da otkrije blijedo tjeme to se nalazilo ispod nje. Lice joj je bilo glatko i ruiasto, uokvireno jedva vidljivim pramenovima pahuljaste kose. Jarko crveni ru na usnama malo je prelazio rub. Bila je odjevena u vreastu i ostarjelu haljinu cvjetnog uzorka. Maggie se predstavila i ispruila iskaznicu.

"Samo sam vas dola provjeriti, Michelle", rekla je. "Vidjeti jeste li dobro. Jeste li dobro? Ovako sami?"

ena je potvrdno kimnula. "Mogu li ui?" upitala je Maggie. "Mogu li provjeriti je li sve u redu?" Ula je unutra i izvadila rokovnik. Koliko je mogla vidjeti na prvi pogled, Michelle je

drala do istoe. )zgledala je kao da redovito jede. Svjesno joj je odgovarala. )pak, neto joj nije bilo na mjestu. Zagledala se u malo otrcano predsoblje stana. Zadivljeno je stala primijetivi razliku ovog prostora i ulaznog hodnika u kuu. Cipele poslagane u jednom redu, na vjealici je stajao kaput. U kutu se nalazila kanta s etkom za brisanje oslonjenom na zid.

"Michelle, koliko dugo ste ovdje?"

ena se namrtila. "Ovdje?" rekla je. "Nekoliko dana." Na otpusnom pismu stajalo je . sijenja, a danas je bio prvi dan veljae. )pak, nije ju

iznenadila takva vrsta neodreenosti. Dok su njih dvije stajale u predsoblju, Maggie je zaula zvuk koji nije mogla odrediti. Moda je to bila buka prometa, zvuk usisavaa s gornjeg kata ili zrakoplova. Ovisno o tome koliko je bio udaljen. Osjetila je i neugodan miris, kao da je hrana predugo ostavljena vani. Podignula je pogled: svjetla su radila. Trebala bi provjeriti ima li Michelle hladnjak. Ali, s obzirom na njen izgled, zasada e biti sasvim u redu.

"Mogu li malo razgledati po stanu, Michelle?" upitala je. "Provjeriti je li sve u redu?"

"elite li ga upoznati?" upitala je Michelle. Maggie je bila zbunjena. Na obrascu nita nije pisalo. ")mate li prijatelja?" upitala je.

"Jako bih ga voljela upoznati."

Michelle je krenula naprijed i otvorila vrata sobe koja je mogla biti glavna stranja soba kue, daleko od ulice. Maggie ju je slijedila i istog trenutka osjetila je neto na licu. U prvi as pomislila je da je to praina. Pomislila je na dolazei podzemni vlak i topla zrnca pijeska koja je udaraju po licu. U isto vrijeme zvuk je postao glasniji i shvatila je da to nije bila praina ve muhe, gusti oblak muha koje su joj letjele u lice.

Par trenutaka bila je zbunjena ugledavi ovjeka koji je sjedio na kauu. Njena percepcija postala je spora i iskrivljena, kao da se nalazi duboko ispod vode ili u kakvom snu. Bilo je nevjerojatno - pitala se je li bio odjeven u neku vrstu ronilakog odijela, plavog poput mramora, rasparanog i prepunog rupa, a udila se zato su mu oi ute i zamagljene. Onda je zapoela preturati po depovima, traiti mobitel i ispustila ga je, i odjednom nije mogla vladati prstima, nije im mogla rei da ga podignu sa zamazanog tepiha, jer je spazila da to nije bilo nikakvo odijelo ve njegovo golo, naduto, rupiasto meso on je bio mrtav. Jako dugo.

2.POGLAVLJE

"Veljau", rekla je Sasha, izbjegavi pudlicu, "treba zakonom zabraniti." etala je s Friedom ulicom opkoljenom modernim uredskim blokovima koji su

svojom visinom zaklanjali nebo, uinivi dan jo mranijim. Sve je bilo crno i sivo i bijelo, poput stare fotografije: zgrade su bile jednobojne, nebo ledeno i blijedo; svi mukarci i ene koji su prolazili pokraj njih, s tankim torbicama za laptope i spremnim kiobranima, bili su odjeveni u bezizraajna odijela i kapute ipak su to veinom bili mukarci. Jedino je crveni al koji je Frieda nosila oko vrata prizoru dao malo boje.

Frieda je ustro hodala, te se Sasha, iako je bila via, morala potruditi da dri korak s njom.

") utorke", nastavila je. "Veljaa je najgori mjesec u godini, puno gora od sijenja, a utorak je najgori dan u tjednu."

"Mislila sam da je to ponedjeljak."

"Utorak je gori. On je poput..." Sasha je zastala, razmiljajui to bi rekla. "Ponedjeljak je poput skoka u ledenu vodu kad doivi ok od uzbuenja. U utorak si jo u vodi, ali je ok nestao i samo ti je hladno."

Frieda se okrenula prema njoj, zamijetivi da pod ovim zimskim bljedilom izgleda jo krhkije nego uobiajeno, iako ono nije prekrilo njenu neobinu ljepotu, ak i dok je bila zamotana u teki kaput, svjetlosmee kose vrsto zategnute na zatiljku.

"Loe jutro?" Skrenule su pokraj vinskog bara i kratko hodale Ulicom Cannon meu zbrkom

crvenih autobusa i taksija. Kia je poela lagano padati. "Zapravo i nije. Samo sastanak koji je trajao due nego to je bilo potrebno jer neki

ljudi vole sluati vlastiti glas." Sasha je iznenada stala i pogledala uokolo. "Mrzim ovaj dio Londona", rekla je, ali nije to uinila ljutito, ve kao da je tek sada shvatila gdje se nalazi. "Kada si predloila etnju, mislila sam da e me odvesti uz rijeku ili u neki park. Ovo je sasvim nestvarno."

Frieda je usporila. Prolazile su pokraj siunog i ograenog travnjaka, zaputenog i ispunjenog koprivom i preraslim grmljem.

"Neko je ovdje bila crkva", rekla je. "Ve je odavno nema, naravno, kao ni groblja. Ali ovaj siuni dio je opstao, nekako je zaboravljen, meu svim tim uredima. On je bio ostatak neega."

Sasha je provirila iznad ograde i vidjela otpad. "A sada ovdje ljudi dolaze zapaliti cigaretu."

"Kada sam bila mala, bilo mi je sedam ili osam godina, otac me odveo u London."

Sasha je pomno promatrala Friedu: ovo je bio prvi put da je ikada spomenula lana svoje obitelji ili govorila o uspomeni iz djetinjstva. U ovih godinu dana koliko se poznaju, ona je Friedi rekla gotovo sve o svom ivotu svom odnosu s roditeljima i savrenim mlaim bratom, ljubavnim aferama i prijateljstvima. Stvari koje je dugo skrivala od pogleda odjednom su bile otkrivene ali Friedin ivot njoj je i dalje ostao tajna.

Njih dvije upoznale su se prije neto vie od godine dana. Sasha je posjetila Friedu kao pacijentica. ) danas se sjea njihove jedine seanse kada je rekla Friedi, aptom i jedva

podiui oi da se ne susretne s Friedinim mirnim pogledom, da je spavala sa svojim terapeutom. Njen terapeut je spavao s njom. To je bio ispovjedni in: njena prljava, mala tajna ispunila je tihu sobu. Frieda je, nagnuvi se u crvenoj fotelji, iupala bolni alac i sram samo svojim paljivim sluanjem. Sasha je napustila sobu, osjeala se izmodenom, ali i proienom. Tek je kasnije doznala da je Frieda neposredno nakon njihovog razgovora otila ravno u restoran gdje je njen terapeut jeo sa svojom suprugom i udarila ga posred lica, izazvavi kaos, razbivi ae i tanjure. Zavrila je u policijskoj eliji, zavijene ake, ali terapeut je odbio podnijeti tubu; ak je inzistirao da plati svu tetu nastalu u restoranu. Kasnije joj se Sasha po struci genetiarka oduila obavivi kriomice DNK testiranje na dokazu koji je Frieda pokupila u policijskoj stanici.

Postale su prijateljice, iako je njihov prijateljski odnos bio sasvim drugaiji od onoga to je Sasha poznavala. Frieda nije govorila o osjeajima; ni jedan jedini put nije spomenula biveg deka, Sandyja, otkad je otiao u Ameriku zbog posla, i jedini put kada ju je Sasha pitala o tome Frieda joj je odgovorila, s uznemirujuom ravnodunou, da ne eli o tome razgovarati. Umjesto toga, Frieda je priala o arhitektonskom djelu ili neobinoj injenici koju je otkrila o Londonu. esto je pozivala Sashu na izlobe, a katkad bi je nazvala i pitala ima li vremena za etnju. Sasha bi uvijek potvrdno odgovarala. Otila bi sa spoja ili posla kako bi slijedila Friedu po londonskim ulicama. )mala je osjeaj da je to nain na koji joj se Frieda povjerava, da djelomino ublaava prijateljiinu osamljenost pratei je tijekom njenih lutanja.

Sada je ekala da Frieda nastavi, znajui da je ne smije pourivati. "Otili smo na Spitalfields Market3 i odjednom je rekao da stojimo na vrhu mrtvake

jame, da su stotine ljudi preminulih od crne smrti4 leali pod naim nogama. Na zubima leeva koje su ekshumirali obavili su testiranja."

"Zar te nije mogao odvesti u zooloki vrt?" upitala je Sasha. Frieda je odmahnula glavom. "I ja mrzim ove zgrade. Mogli bismo biti bilo gdje. Ali

postoje siuni dijelovi koje su zaboravili ukloniti, udnovata mjesta tu i tamo, nazivi ulica: Ulica Thread-needle5, Wardrobe Terrace6, Ulica Cowcross7. Uspomene i duhovi."

"Zvui ba poput terapije." Frieda se osmjehnula. "Zar ne? Doi, tu je neto to ti elim pokazati." Ponovno su se vratile istim putem do Ulice Cannon i zaustavile se nasuprot stanice,

tono ispred metalne reetke postavljene na zidu. "to je ovo?" "Londonski kamen."

Sasha ga je sumnjiavo promatrala: to je bio ruan komad vapnenca, dosadan i prepun rupa, te ju je podsjeao na grubu stijenu koja ti poslui kao oslonac dok isti pijesak sa stopala prije nego obuje cipele. "emu slui?"

"On nas titi."

3 Poznata londonska trnica, njeni poeci datiraju iz . godine. 4 Crna smrt ili kuga poharala je Europu tijekom . stoljea i usmrtila milijune ljude. 5Eng. thread znai konac, a needle igla. Ne zna se kako je ulica tono dobila naziv moda jer se u njoj nalazio proizvoa igala, krojaka tvrtka ili jer su se ondje djeca esto igrala thread and needle, igra u kojoj se djeca provlae ispod ruku u kolu. 6 Uska ulica u Londonu u kojoj se, od 1361. godine, nalazila garderoba (eng. wardrobe) kralja Edwarda ))). Rije terrace se odnosi na niz kua ili ulicu s takvim nizom. 7Eng. cow cross, vjerojatno se odnosio na prijelaz za stoku.

Sasha se upitno nasmijeila. "Na koji nain?" Frieda je pokazala na mali natpis kraj njega. " 'Dok god je Brutov kamen na sigurnom

i London e cvasti.' Trebao bi predstavljati srce grada, kao toka od koje su Rimljani mjerili opseg svog carstva. Neki ljudi vjeruju da posjeduje okultne moi. Nitko zapravo ne zna tko ga je donio moda su to bili Rimljani ili ak sveenici druidi. Moda je on drevni oltar, rtveni kamen, mistino sredite."

"Ti vjeruje u to?" "Meni se svia", rekla je Frieda, "to se nalazi u bonom zidu trgovine i veina ljudi

proe kraj njega i uope ga ne zamijeti, a da se nekako zagubi nikada ga ne bi uspjeli pronai jer izgleda kao sasvim obina stijena. ) znai ono to mi elimo da znai."

Obje su nakratko zautjele, a onda je Sasha na Friedino rame stavila ruku u rukavici. "Reci mi, da te neto mui bi li se nekome povjerila?"

"Ne znam."

"Bi li se meni povjerila?"

"Moda." "Dobro. Svakako to moe uiniti, to je sve." Osjetila se sputanom, posramljenom

zbog emocije u glasu. "Samo sam eljela da to zna." "Hvala ti." Friedin glas bio je neutralan.

Sasha je spustila ruku, a zatim su se okrenule od reetke. Zrak je postao zamjetno hladniji, nebo bljee, kao da e snijeiti.

"Imam pacijenta zakazanog za pola sata", rekla je Frieda.

"Samo jedna stvar."

"Da?"

"Sutra. Sigurno si zabrinuta. Nadam se da e sve proi u redu. (oe li mi javiti?" Frieda je slegnula ramenima. Sasha ju je promatrala dok je odlazila, vitka i uspravna,

u prodrljivu masu ljudi.

3.POGLAVLJE

Detektivka Yvette Long stigla je par minuta prije Karlssona. Iako je telefonski poziv primila tek prije petnaest minuta, na ulici se ve okupila mala skupina znatieljnika: djeca koja bi trebala biti u koli, mlade majke s bebama u kolicima, mukarci koji se nisu nikamo urili. Mnogi nisu nosili ni kapute ni rukavice, iako je hladnoa tipala za obraze. )zgledali su uzbueno, oiju sjajnih od znatielje. )spred broja tri bila su parkirana dva policijska automobila i postavljena je zatitna traka. Odmah iza nje, mravi i koati mukarac crvene kose zavezane u rep hodao je gore-dolje zajedno sa svojim psom izboenih prsiju. Na trenutke bi sjeo i zijevnuo, a s eljusti mu se cijedila slina. )za trake se nalazio jo jedan mukarac, nenormalno debeo, a slojevi njegovog sala bili su stisnuti u majicu kratkih rukava. Stajao je dosta mirno, brisao svoje sjajno elo kao da je vrhunac ljeta, a ne ledena veljaa. Yvette je parkirala automobil i dok je otvarala njegova vrata, iz kue je izlazio detektiv Chris Munster, prekrivajui usta rupiem.

"Gdje je ena koja ga je pronala?" Munster je sklonio rupi s usta i spremio ga u dep. Vidljivim naporom pokuavao je

kontrolirati izraz lica. "Oprosti. Malo me pogodilo. Ondje je." Glavom je pokazao prema sredovjenoj crnkinji koja je sjedila na ploniku glave skrivene meu rukama. "eka da razgovara s nama. U oku je. Druga ena ona koja je bila s njim ona je u automobilu s Melanie. Bez prestanka govori o nekom aju. Forenziari su na putu."

"I Karlsson je na putu."

"Dobro." Munster je zatim priguio glas. "Kako mogu ivjeti ovako?" Yvette i Karlsson navukli su papirnate cipele preko svojih. Kimnuo joj je u znak

ohrabrenja i, na kratak trenutak, prislonio svoju ruku na dio njenih lea, umirujui je. Ona je duboko uzdahnula.

Kasnije, Karlsson e pokuati razluiti sve svoje dojmove, dovesti ih u red, ali sada, oni su bili samo bezoblina masa sastavljena od prizora, mirisa i munine zbog koje se oznojio. (odali su kroz smee, psei izmet, smrad, napola sladak i tako gust da se hvatao za stranji dio drijela. On i Yvette probijali su se do vrata koja nisu bila zakrena. Uli su unutra, u drugaiji svemir reda: bio je poput kakve knjinice, gdje je sve pedantno katalogizirano i spremljeno na predodreeno mjesto. Tri para prastarih cipela, naslaganih jedne na druge; polica puna kamenih oblutaka; druga polica s ptijim kostima, na nekima su jo bila prilijepljena neuredna pera, zdjela puna opuaka poslaganih jedan kraj drugog, jo jedan plastini spremnik, na prvi pogled ispunjen nakupinama kose. )mao je vremena pomisliti, dok je prelazio u iduu prostoriju, da je ena koja je ivjela ovdje zasigurno luda. A zatim, neko vrijeme, zurio je u onu stvar na kauu, golog mukarca koji je uspravno sjedio, okruen aureolom sainjenom od sporih, debelih muha.

Bio je prilino vitak, a iako je bilo teko utvrditi, nije izgledao star. Ruke su mu leale u krilu, iskazujui ednost; u jednoj ruci drao je zamrznuto pecivo, dok mu je glava bila poduprta jastukom tako da su njegove sumporne oi zurile ravno u njih, a iskrivljena, ukoena usta kao da su se cerekala. Koa mu je bila prekrivena plavim pjegama, nalik na ustajali sir. Karlsson je pomislio na kiselinom isprane traperice koje je morao kupiti svojoj maloj keri. Odbacio je tu misao. Nije nju elio dovoditi u ovaj prizor, ak ni u mislima. Nagnuvi se naprijed zamijetio je okomite linije urezane na mukarevom torzu. Sigurno je mrtav due vrijeme, ne samo zbog potamnjele koe na mjestima gdje su se stvorili

podljevi krvi s unutarnje strane bedara i stranjice, ve i zbog smrada zbog kojega je Yvette Long, stojei iza Karlssona, disala plitkim i kripavim udisajima. Dvije alice pune aja stajale su kraj njegovog lijevog stopala, savijenog prema gore pod neprirodnim kutom, nakrivljenih prstiju. U njegovoj svjetlosmeoj kosi bio je zataknut ealj, a na usne nanesen ru.

"Oito je ovdje ve neko vrijeme." Progovorio je Karlsson mirnim glasom iznenadivi i samog sebe. "U sobi je toplo. To mu nije pomoglo."

Yvette je izustila neto to je moda bio znak slaganja. Karlsson se prisilio da pomnije pregleda pjegavo, naduto tijelo. Mahnuo je prema

Yvetti. "Pogledaj ovo", rekao je.

"Koje?"

"Na njegovoj lijevoj ruci."

Na srednjem prstu nedostajao je vrh, poevi od lanka. "Moda je deformacija." "Meni izgleda kao da je odsjeen, a rana nije pravilno zacijeljela", rekao je Karlsson. Progutavi slinu, Yvette je progovorila. Definitivno nee sebi dopustiti da osjeti

muninu. "Ne znam", rekla je. "Teko mi je razaznati. )zgleda kaasto, ali moda i jest..." "Sveobuhvatno raspadanje", rekao je Karlsson.

"Da."

"Koje se odvija ubrzano zbog topline."

"Chris je rekao da je grijalica bila ukljuena kada su stigli." "Autopsija e nam otkriti. Trebaju se pokrenuti." Karlsson je pogledao napukli prozor i truli okvir trone, naranaste zavjese. Michelle

Doyce odreene je stvari sakupljala i zatim ih rasporeivala: kartonska kutija napunjena lopticama od, oito uprljanih, rupia; ladica prepuna epova za boce, razvrstanih prema bojama; staklenka od marmelade ispunjena odrezanim noktima, malim ukastim polumjesecima. "Idemo odavde", rekao je. "Razgovaraj s njom i sa enom koja ga je pronala. Moemo se vratiti kasnije, kad ga odnesu."

Nakon to su otili, pristigli su forenziari sa svojim svjetiljkama i kamerama, maskama za lice, kemikalijama i opim dojmom profesionalne osposobljenosti. Karlssonu je laknulo. Oni e izbrisati stravian prizor, pretvoriti groznu sobu uzavrelu od muha u dobro osvijetljen laboratorij u kojem e predmete tretirati kao podatke i zatim ih klasificirati.

"Koji grozan nain da umre", rekao je kad su opet bili vani. "Tko je on, dovraga?"

"S tim emo zapoeti?" Karlsson je ostavio Yvettu u razgovoru s Maggie Brennan i otiao sjesti u automobil

s Michellom Doyce. Sve to je znao o njoj je da ima godinu, da su je nedavno otpustili iz bolnice nakon psihijatrijske procjene jer nisu doli do konkretnog zakljuka o njenom psihikom zdravlju, i da ivi u Ulici Howard ve mjesec dana, bez ijedne pritube susjeda. Ovo je bio prvi posjet Maggie Brennan: mijenjala je drugu osobu, koja ne bi ni dola u posjet jer je od prolog listopada na bolovanju.

"Michelle Doyce?"

Pogledala ga je oima koje su bile jako blijede, gotovo poput oiju slijepe osobe, ali nije nita odgovorila.

"Ja sam inspektor Malcolm Karlsson." ekao je. Ona je trepnula. "Policajac", dodao je.

"Jeste li dugo putovali?"

"Ne, nisam. Ali moram vam postaviti nekoliko pitanja."

"Ja sam dugo putovala. Moete me pitati o tome." "Ovo je vano." "Da. Znam."

"ovjek u vaem stanu." "Ja sam mu pravila drutvo." "On je mrtav, Michelle."

"Prala sam mu zube umjesto njega. Mnogi prijatelji ne mogu to rei o svojim gostima. A on je meni pjevao. Poput uborenja rijeke po noi, nakon to pas prestane lajati i zamre vikanje i plakanje."

"Michelle, on je mrtav. ovjek u vaem stanu je mrtav. Moramo doznati kako je umro. Moete li mi rei njegovo ime?"

"Ime?"

"Da. Tko je on? Tko je bio on?"

Zurila je u njega: jaka, blijeda ena neugodnog pogleda i velikih, pocrvenjelih ruku kojima je neodreeno mahala kada je govorila.

"Michelle, je li umro u vaem stanu? Je li to bio nesretan sluaj?" ")mate jedan okrhnuti zub. Znate, ja ba volim zube. uvam sve svoje stare zube

pod jastukom, u sluaju da oni dou, ak i nekoliko tuih, iako jako malo. Njih ne moete tek tako pronai."

"Razumijete li to vas pitam?" "On me eli napustiti?" "On je mrtav." Karlsson je poelio viknuti, baciti rije poput kamena koji e

razmrskati njeno nerazumijevanje, ali zadrao je miran glas. "Svi na kraju odu. Iako se ja tako jako trudim."

"Kako je umro?"

Poela je mrmljati rijei kojima znaenje nije mogao razaznati. Chris Munster zapoeo je s preliminarnom procjenom ostatka kue. )zazivala je

gaenje u njemu. Nije uope imao osjeaj da je ovo kriminalistika istraga ve pria o bespomonim ljudima koje ivot nije mazio. Gornja soba bila je ispunjena iglama: stotine, ne, tisue rabljenih igala prekrivale su pod, pa je on u prvi mah pomislio da je to nekakvo prikupljanje uzoraka. I ovdje je bilo pseeg izmeta, veinom starog i stvrdnutog. Prostirke s krvavim mrljama. Jedan tanki madrac s groznom mrljom odmah blizu sredine. U ovom trenutku, uope ga nije brinulo tko je ubio onog mukarca dolje. Samo je elio isprazniti cijelu kuu, zapaliti je i istrati van, udisati svjei zrak, to hladniji to bolji. Osjeao je prljavtinu posvuda, izvana i unutra. Kako ljudi mogu ivjeti ovako? Onaj debeli mukarac krvavih oiju i crvenog lica alkoholiara, jedva sposoban za govor, jedva sposoban odrati ravnoteu na svojim malim stopalima. )li onaj mravi sa psom, izbodenih ruku i lica

prepunog bora, koji se cerekao i eao po tijelu motajui se uokolo: je li ovo njegova soba i jesu li ovo njegove igle? )li je ovo moda bila soba onog mrtvaca. To je vjerojatno bilo to. )spostavit e se da je mrtvac bio dijelom ovog kuanstva iz pakla. Jebeni najmodavac. Drutvo ih je uguralo ovdje, beznadne nesposobnjakovie, jer nije znalo to bi s njima, nije bilo novaca za njihovo lijeenje i prepustili su ih sebi samima da bi sada policija istila njihov nered. Kada bi javnost znala, razmiljao je, a njegova stopala u tekim izmama klizila su meu pricama, kada bi znala kako neki ljudi ive i umiru.

4.POGLAVLJE

Karlsson je upravo iao na sastanak o sluaju kada se u hodniku susreo s komesarom Crawfordom. On je razgovarao s visokim mladim ovjekom odjevenim u sjajno plavo odijelo i kravatu s uzorkom na kojem su se isticale jarke naranaste i zelene nijanse. Nosio je i naoale malo prevelikih, crnih okvira. Sve na njemu, poevi od pomno razdvojene kose do iljatih cipela od zelene koe, ostavljalo je dojam odreene ironije.

"Male", rekao je komesar, "ima li trenutak?" Karlsson je ispruio dokument koji je nosio. "Je li to o tijelu iz Deptforda?"

"Da."

"Jesi li siguran da je ubojstvo?"

"Ne, nisam."

"Zato se onda ti bavi time?" "Nitko ne moe nai smisla u tome", odgovorio je Karlsson. "Pokuavamo odluiti

to emo napraviti." Komesar se nervozno nasmijao i okrenuo prema drugom ovjeku. "On nije uvijek

ovakav", rekao je.

Komesar je oekivao da e Karlsson dobaciti kakvu aljivu dosjetku, ali on to nije uinio i okruila ih je neugodna tiina.

"Ovo je Jacob Newton", rekao je komesar. "Ovo je inspektor Karlsson, o njemu sam vam govorio. On je pronaao Faradayja, otetog djeaka."

Dva mukarca su se rukovala. "Zovite me Jake", rekao je mukarac. "Jake e biti kod nas nekoliko dana, promatrati postupke, strukture i tome slino." Karlsson je bio zbunjen. "Jeste li vi iz Met-a8?"

Mukarac se nasmijao, kao da je Karlsson nenamjerno rekao neto zabavno. "Ne, ne", rekao je komesar. "Jake je iz tvrtke 'McGill Hutton'. Zna, konzultanti za

menadment." "Ne znam", rekao je Karlsson.

"Uvijek je korisno imati par novih oiju. Svi moemo izvui pouke, posebno ovih dana kada se budet preraspodjeljuje."

"Mislite na 'rezove'?"

"Svi smo zajedno u ovome, Male."

Opet je zavladala tiina koja je trajala ipak malo due. "Oekuju me", rekao je Karlsson.

8 The Met je popularni naziv za Metropolitan Police Service (MPS). To su teritorijalne policijske snage koje se brinu o provoenju zakona na irem podruju Londona. Pod njihovu nadlenost ne pripada City of London koji ima svoju policiju. Osim ovoga, MPS ima odgovornosti i na dravnoj razini to se tie borbe protiv terorizma, te zatite lanova kraljevske obitelji i vanijih dravnika.

"(oe li vam smetati ako poem s vama?" upitao je Newton. Karlsson je upitno pogledao komesara.

"On ima slobodne ruke", rekao je Crawford. ")dite i razmotrite sve to elite vidjeti." Potapao je Karlssona po leima. "Nije da imamo neto za skrivati, zar ne? Moe Jakeu pokazati kakav sposoban tim vodi."

Karlsson je pogledao u Newtona. "U redu", rekao je. "Pridruite mi se u obilasku."

Yvette Long i Chris Munster sjedili su za stolom i pili kavu. Karlsson im je predstavio Newtona, koji im je rekao neka se ponaaju kao da on uope nije ovdje. Na licima im se odmah pojavio izraz neugode i samosvjesnosti.

"Dolazili li jo netko?" upitao je Karlsson, a Yvette je odmahnula glavom. "Autopsija je danas popodne", rekao je Karlsson. "Zar ne bi bilo dobro da se radi o

infarktu?"

"Vi ste mislili da je moda zadavljen", rekla je Yvette. "Mogu se nadati, zar ne?" rekao je Karlsson.

"Meni je najvie ao psa", rekao je Munster. "Ti ljudi, oni ive u govnima, ne mogu zadrati posao, ali uvijek moraju imati prokletog psa."

"Uzevi u obzir injenicu da nisam nita uo", rekao je Karlsson, "pretpostavljam da preminuli nije identificiran kao jedan od stanara."

"Da obrazloim sve", rekao je Munster. Malo je podignuo notes. "Lisa Bolianis. Ima oko godina, mislim. Oiti problem s alkoholom. Razgovarao sam s njom. Nije sasvim suvisla. Rekla je da je vidjela Michellu Doyce jednom ili dvaput. Nikada u drutvu druge osobe." Namjestio je izraz lica. ")mam dojam da se ovi stanari ba i ne sastaju na zajednikim rotiljima. Michael Reilly na vlasnik psa. )z zatvora je izaao u studenom. Tri i pol godine za posjedovanje i raspaavanje droge iz klase A. On je izjavio da joj je kimnuo glavom u hodniku. Nije ju bila briga za njegovog psa. Nije ju vidio s nekim." Spustio je pogled na biljeke. "Sakupljala je stvari. Vraala bi se s prepunim vreicama stvari koje je kupovala ili pronalazila ili to ve."

"To smo i vidjeli u stanu."

"Jo netko?" Munster je ponovno pogledao u biljeke. "Metesky. Tony Metesky. Jedva sam

izvukao dvije rijei iz njega. Nije me htio ni pogledati. Oito je da ima nekakvih psihikih problema. Nazvao sam Socijalnu slubu za podatke o njemu i netko bi me trebao nazvati. Njegova soba bila je u uasnom stanju. Cijeli pod bio je prekriven iglama, stotinama igala."

Karlsson se namrtio. "Njegovim?" Munster je odmahnuo glavom. "Cuckooing9, pretpostavljam."

" to je to?" upitao je Newton. Sva tri policajca pogledala su prema njemu i inilo se da mu je neugodno.

" Cuckooing", odgovorio je Munster, "je kada diler pronae ranjivu osobu i koristi njen stan kao bazu za djelovanje."

"Pretpostavljam da ti gospodin 'Kako-se-ve-zove' nije dao nikakve informacije o mrtvacu." 9 Eng.cuckoo znai kukavica, a ovdje je rije o analogiji s podmetanjem kukavijeg jaja u tue gnijezdo.

"Jedva da je rekao ita to ima smisla." "Kakvo je ovo mjesto?" upitala je Yvette.

Munster je zatvorio notes. "Mislim da je to mjesto gdje smjetaju ljude s kojima vie ne znaju to bi uinili."

"Tko je vlasnik kue?" upitao je Karlsson. "Moda je on onaj mrtvac kojeg smo pronali."

"Vlasnik je zapravo ena", odgovorio je Munster. "ivi u panjolskoj. Nazvat u je da provjerim je li zaista ondje. Posjeduje nekoliko kua i koristi agenta. Saznat u jo detalja."

"Gdje se sada svi nalaze?" upitao je Karlsson.

Munster je kimnuo glavom prema Yvetti.

"Michelle Doyce je opet u bolnici", rekla je. "Ostali su i dalje u kui, koliko ja znam." ") dalje ondje?" rekao je Karlsson. "To je mjesto zloina." "Strogo govorei i nije. Dok ne dobijemo rezultate autopsije, moda se samo radi o

propustu prijavljivanja neije smrti i ne mislim da e ijedan sud smatrati Michellu Doyce sposobnom odgovarati za to. A to se ostalih tie, pa gdje bi mogli otii ? Zvali smo nadlene slube i nismo uspjeli pronai osobu ni da razgovaramo s njom o tome."

"Zar njih ne zanima injenica da se jedan od njihovih hostela koristi kao centar za raspaavanje droga?" upitao je Karlsson.

Nastala je stanka.

"Pa", rekla je Yvette, "kad bismo i uspjeli nai nekoga u Socijalnoj slubi i dovesti ga ovdje, najvjerojatnije bi nam rekli da, ako sumnjamo u zloin, mi trebamo istraiti sluaj. to vjerojatno neemo uiniti."

Karlsson je pokuavao izbjei kontakt s oima Jakea Newtona. Ovo moda i nije najbolje prvo upoznavanje s policijskim radom. "Dakle, sve to imamo", rekao je, "jest ena koja posluuje aj i pecivo nepoznatom, golom, napola istrunulom mukarcu, kojem je jedina razlikovna karakteristika to to mu nedostaje vrh srednjeg prsta. Je li moda vrh odsjeen da se moe skinuti prsten s prsta?"

"Radi se o srednjem prstu", rekao je Munster. "Ne o prstenjaku."

"Prsten se moe nositi i na srednjem prstu", rekao je Karlsson. "Tko je, dovraga, ovaj ovjek?"

"Don mu je uzeo otiske prstiju", rekao je Munster. "Nije ba bilo zabavno, ali uspjeli su ih uzeti. ) nisu ih pronali u bazi podataka."

"), to emo sad?" rekao je Karlsson. "Od ega da zaponemo?" Munster i Yvette su se pogledali. Nisu nita rekli. "Ne znam odakle zapoeti", rekao je Karlsson, "ali znam emu se nadam." "emu?" "Nadam se da je samo imao srani udar i da je ovu ludu enu uhvatila panika i nije

znala to uiniti." "Ali, bio je gol", rekla je Yvette. "I ne znamo njegov identitet."

"Ako je umro od sranog udara, onda e postati neiji tui problem." Namrtio se. "Volio bih kad bi netko mogao pronai smisla u rijeima Michelle Doyce."

Dok je govorio, u mislima mu se oblikovalo neije lice, lice bez osmijeha na kojem su

se isticale tamne oi: Frieda Klein.

5.POGLAVLJE

Doktorice Klein, molim vas, sjednite."

Frieda je u ovoj sobi bila ve nekoliko puta. Dolazila je na seminare ovdje tijekom specijalizacije; kao kvalificirana analitiarka vodila je seminare; jednom je ak sjedila na istom mjestu gdje sada sjedi profesor Jonathan Krull, u drutvu ezdesetogodinjeg terapeuta, ije je ime otada izbrisano iz registra Britanskog drutva psihoanalitiara, koji je sjedio u stolici koju je ona danas zauzela.

Duboko je uzdahnula da se smiri i sjela, poloivi ruke u krilo. Krulla je poznavala samo po reputaciji, a doktoricu Jasminu Barber poznavala je iz lijenikih krugova. Bile su u prijateljskim odnosima i doktorica Barber se sada udno ponaala, izbjegavala je Friedin pogled. Trei lan tima bila je zdepasta ena sijede kose, odjevena u napadno ruiasti demper, a oko vrata nosila je medicinski ovratnik. Na njenom naboranom i pronicljivom licu sjale su sive oi. Frieda je pomislila da izgleda poput pametne abe. Predstavila se kao Thelma Scott. Frieda je osjetila nalet zanimanja: ula je o Thelmi Scott kao strunjakinji za sjeanja i traume, ali nikada je nije upoznala. Jo je samo jedna osoba bila u prostoriji i sjedila je za udaljenim krajem stola: tajnica zaduena za pisanje zapisnika o postupku.

"Kao to znate, doktorice Klein", rekao je profesor Krull, bacivi kratak pogled na papire ispred sebe, "ovo je preliminarna istraga u vezi pritube koju smo zaprimili." Frieda je kimnula glavom. "Mi imamo propisan etiki kodeks i proceduru za pritube kojima vi kao lan registra takoer podlijeete. Danas smo se ovdje okupili kako bismo istraili pritubu protiv vas i kako bismo se uvjerili da jedan od vaih pacijenata nije postao rtvom profesionalnog nemara, te da ste se vi ponaali na siguran i odgovarajui nain. Prije nego zaponemo, moram vam dati do znanja da ni nae odluke ni zakljuci nemaju zakonsku snagu." Sada je itao s papira pred njim. "tovie, kakva god bila naa odluka ona nee utjecati na pravo osobe koja je podnijela pritubu da protiv vas poduzme i zakonske mjere, ako tako sama izabere. Razumijete li?"

"Da, razumijem", rekla je Frieda.

"Nadalje, ovaj odbor za procjenu sastavljen je od tri psihoterapeuta koji trebaju donijeti nepristranu i profesionalnu prosudbu sluaja. )mate li bilo kakav razlog da sumnjate u nepristranost ijednog lana, doktorice Klein?"

"Ne."

"Sami ste odluili kako ne elite da vas netko zastupa." "Tako je."

"Onda moemo zapoeti. Pritubu je podnijela gospoa Caroline Dekker, u ime svog supruga Alana Dekkera. Moete li potvrditi da je Alan Dekker bio va pacijent?"

"Da. Lijeila sam ga u studenom i prosincu . godine. Napisala sam datume svih naih sastanaka." )zvadila je otipkani list papira i preko stola ga gurnula prema njima.

"Gospoa Dekker tvrdi da vas je njen suprug posjetio u stanju akutne rastrojenosti." "Patio je od iznimno jakih napada panike."

"Ona takoer tvrdi, daleko od toga da ste mu pomogli, da ste ga vi iskoristili kao...", Krull je spustio pogled na svoje biljeke, "pijuna u policijskoj istrazi. Navodi da ste se

ponaali poput detektiva, ne terapeuta, bacivi sumnju na njega i da ste ga zaista i prijavili policiji, uinivi ga tako osumnjienim u sluaju otmice djeteta, da ste prekrili svoju obavezu uvanja povjerljivosti pacijentovih podataka i da ste na tetu njegovog duevnog mira i budue sree djelovali samo kako biste napredovali u karijeri."

"Doktorice Klein, elite li nam izloiti vau verziju dogaaja?" Thelma Scott, starija gospoa s medicinskim ovratnikom i runim demperom, fiksirala je Friedu svojim pronicljivim oima.

Sada kada je ovaj trenutak kojeg se jako dugo bojala napokon doao, osjeala se smirenom. "Alan Dekker posjetio me u studenom jer su ga muile fantazije u kojima je imao dijete. On nije imao vlastitu djecu, iako su on i njegova supruga ve neko vrijeme pokuavali dobiti dijete. Stoga smo razgovarali o mogunosti da njihova neplodnost uzrokuje ne samo ogromnu tugu, ve i njegovu izrazitu disfunkciju. )stovremeno, stvarno dijete, Matthew Faraday, je nestalo. Dijete koje je Alan opisao ono koje nikada nije imao - bilo je tako jako nalik na nestalog djeaka da sam osjeala dunost prijaviti to policiji. A zatim sam rekla Alanu to sam uinila."

"Je li bio ljut?" upitala je Jasmine Barber.

Frieda se na trenutak zamislila. "inilo se da ima razumijevanja, moda ak i previe. Bilo mu je teko izraziti ljutnju. Mislim da je on samo njean mukarac koji nije imao samopouzdanja. Carrie gospoa Dekker ona je bila ljuta umjesto njega. Jako se zatitniki odnosila prema njemu. Uope me ne iznenauje to je ona podnijela pritubu umjesto Alana."

"Ali to nije bio jedini put kada ste preli granice, zar ne?" upitao je Krull. Frieda je susrela njegov pogled. "Sluaj je postao kompliciran. Alan je posvojen. On

je otkrio ne, ja sam otkrila i rekla mu da je on jednojajani blizanac. )mao je brata o kojem nije nita znao, a ipak je izmeu njih postojala nesvakidanja psiholoka slinost i neka vrsta povezanosti, srodnosti ako elite. Vidjeli su stvari na isti nain, do odreene mjere. Ne iznenauje to je ovo otkrie jako uznemirilo Alana. To je bio brat koji je oteo Matthewa: Dean Reeve njegovo ime sada je ve udomaeno, najomiljenija ' babaroga ' u zemlji."

"Koji je izvrio samoubojstvo." "Objesio se ispod mosta uz kanal u Hackneyju kada je shvatio da nam ne moe

pobjei. Koliko god je Alan mrzio samu ideju o bratu, toliko ga je i volio. Barem je osjeao da je izgubio jedan dio sebe s njegovom smru. Sigurno je jako puno propatio. Ali to nije ono na to Carrie misli kada kae da sam ga ja iskoristila." Frieda je pogledala njih troje svojim velikim, tamnim oima. "Jednom prilikom", nastavila je, "razgovarala sam s njim na nain kao da pokuavam prodrijeti u um njegovog brata, da doznam kako i o emu je njegov brat razmiljao. Nisam mu to rekla. Da jesam, onda ne bih uspjela."

"Onda ga vi jeste iskoristili?"

"Da", odgovorila je Frieda. Bili su zateeni tonom njenog glasa koji je zvuao vie ljutito nego pomirljivo.

"Smatrate li da ste pogrijeili?" Frieda je nekoliko trenutaka samo utjela, namrtenog lica. Dopustila je da se opet

nae u tami sluaja, meu njegovim sjenama i mranim uasom. )spostavilo se da je njen pacijent, Alan, imao brata blizanca Deana, psihopata koji je oteo ne samo Matthewa ve i, prije dvadeset godina, malu djevojicu. ) ispostavilo se da je ta mala djevojica, Joanna,

neko srameljiva mravica s rupicama meu zubima, koju je njena obitelj bez prestanka oplakivala, zapravo debela, letargina Deanova supruga, skrivena naoigled svih, rtva pretvorena u zloinca. Sashino testiranje molekula DNK dokazalo je da je pretila, opsesivna puaica Terry zapravo krivonoga Joanna, da je Deanova privrena partnerica takoer i njegova rtva. tovie i o tome je Frieda i dalje razmiljala kada bi se uljala ulicama Londona dok se ne bi dovoljno umorila da moe zaspati, o tome je i dalje sanjala Friedino otkrie nakazne slinosti meu blizancima dovelo je do otmice mlade studentice ije tijelo nikada nije pronaeno. Razmiljala je o Kathy Ripon, njenom pametnom i simpatinom licu i budunosti koju nee imati. Moda njeni roditelji i dalje ekaju povratak djeteta, njihova srca poskoe svaki put kada uju kucanje na vratima. Ovi ljudi, njeni suci, upitali su je li ono to je uinila pogreno, kao da je odgovor na to pitanje bio jednostavan; istina koja nije bila skliska i izdajnika. Podignula je oi i ponovno se suoila s njima.

"Da", rekla je, sasvim jasno. "Ogrijeila sam se o Alanu Dekkeru, kao mom pacijentu. Ali ne znam jesam li bila u krivu. Ili, barem mislim da istovremeno i jesam i nisam pogrijeila uinivi to. Ono to mi je Alan toga dana rekao odvelo nas je ravno do Matthewa. On je spasio djeakov ivot, u to nema sumnje. Mislila sam da mu je drago to je pomogao. Znam da ljudi nakon nekog vremena mijenjaju miljenje o stvarima, i ja doista ne znam kroz to je sve on proao otada, ali ne razumijem zato se sada, nakon vie od godine dana, eli potuiti o neemu to je svojevremeno prihvaao. Mogu li rei jo jednu stvar?"

"Molim vas." Mrava ruka profesora Krulla, iarana plavim ilama, pomaknula se u uljudnoj gesti.

"Carrie tvrdi da sam ja stavila svoju karijeru ispred duevnog mira i sree njenog mua. Tim inom nisam napredovala u karijeri. Ne radim za policiju i nemam nikakvog interesa da budem detektivka. Mlada ena je nestala zbog mojih djela i ja ivim s tim. Ali to je sasvim odvojena stvar, o tome danas ne razgovaramo. Kao terapeutkinja ja vjerujem u samospoznaju, u autonomiju. Ono to ljudi otkriju o sebi tijekom terapije moda nee rezultirati mirom ili sreom. Doista, esto se to ne dogodi. Ali, terapija moe dovesti do mogunosti da se neto nepodnoljivo promijeni u podnoljivo, dolazi do preuzimanja odgovornosti za samog sebe i stvaranja odreenog stupnja kontrole nad vlastitim ivotom. To je ono to ja radim, koliko znam. Srea..." Frieda je ekspresivno podignula obje ruke i zautjela.

"Dakle, kada bismo vas zamolili da se ispriate..." ")spriam? Zbog ega? Komu? Voljela bih znati to Alan ima za rei o svemu ovome.

On ne bi smio dopustiti svojoj supruzi da mu slui kao glasnogovornica." Nastala je neugodna tiina, a zatim je suhim glasom progovorila Thelma Scott;

"Koliko ja znam, gospodin Dekker nema nita za rei." "Ne razumijem."

"Pretpostavljam da ne razumijete. Pritubu je podnijela gospoa Dekker." "U njegovo ime."

"Pa. Tako se moe zakljuiti." "ekajte. Vi mi govorite da Alan nema nikakve veze s ovim?" "Nisam siguran." Profesoru Krullu je bilo neugodno.

"to je onda ovo?" Frieda je rukom pokazala na ovalni stol, enu koja je vodila

zapisnik na samom njegovom kraju, portrete lanova vijea za kolovoz koji su visjeli po zidovima. "Mislila sam da istraujete pritubu koju je podnio, pa makar posredno, neki pacijent. Otkada smo mi odgovorni za nezadovoljstvo koje osjea pacijentov partner? to ja zapravo radim ovdje? to svi vi radite ovdje?"

Profesor Krull proistio je grlo. "elimo preduhitriti i sprijeiti bilo kakvu mogunost sudskog spora. Izgladiti stvari."

Frieda se naglo ustala, ulo se kripanje stolice po drvenom podu. Njen glas drhtao je od prekrivenog bijesa dok je izgovarala: "Izgladiti stvari? elite da se ispriam za neto to ja vjerujem da je opravdano, ili barem nije neopravdano, nekome tko uope nije ni umijean?"

"Doktorice Klein", rekao je Krull.

"Frieda", rekla je Jasmine Barber. "Molim vas, priekajte." Thelma Scott nije nita rekla; njene sive oi slijedile su Friedu. ")mam i pametnijih stvari na koje u troiti vrijeme." Uzela je kaput s naslona svoje stolice i izala iz prostorije, pazei da vrata za njom ne

zalupe. Dok je hodala hodnikom prema glavnom ulazu, krajikom oka opazila je enu koja je silazila stubama s njene lijeve strane i zaustavila se. Neto joj je bilo poznato u njenoj zdepastoj grai i kratkoj, smeoj kosi. Odmahnula je glavom, nastavila prema izlazu, ali se zatim predomislila i vratila natrag, te pola stubama prema kantini. ) bila je u pravu: to je bila Carrie Dekker, Alanova supruga, ena zbog koje je morala upravo proi onu aradu na katu. U ovih godinu dana otkada je nije vidjela kao da je postala jo nia i zdepastija, starija i umornija. Njena smea kosa bila je zaputena. Frieda je priekala da Carrie uzme alicu kave i sjedne u kut odmah do radijatora, a zatim joj je prila.

"Mogu li vam se pridruiti na trenutak?" Carrie ju je netremice promatrala, neprijateljski stisnutom eljusti. "Ba nemate

srama", rekla je.

Frieda je sjela na stolicu nasuprot. "Pomislila sam da bismo mogle razgovarati licem u lice."

"Zato vas jo ne ispituju? Tek ste kratko bili unutra." "eljela sam vas neto pitati." "to?" "Alan je bio moj pacijent. Zato vi, a ne izravno on, podnosite pritubu protiv

mene?"

Carrie je izgledala zaprepateno. "Zar ne znate?" "Ne znam to?" "Doista nemate pojma? Uli ste u nae ivote. Govorili ste o sigurnosti. Rekli ste

Alanu da vam moe vjerovati. (ranili ste ga idejama o znanju, o tome da treba biti iskren sa samim sobom. Rekli ste mu da se ne treba sramiti bilo kojeg svojeg osjeaja. Dali ste mu dozvolu."

"I?"

"Ja sam samo eljela da se izlijei." Na trenutak joj je glas zatreperio. "On je bio bolestan i ja sam samo eljela da mu bude bolje. To ste vi trebali napraviti. Podrazumijevate li taj postupak kad kaete daje on izlijeen? Pronai sebe i napustiti svoju

suprugu."

"to?" "Vi ste ga promijenili."

"Carrie, stanite na trenutak. Vi mi govorite da vas je Alan napustio?"

"Zar niste znali?"

"Ne. Nisam vidjela, ni razgovarala s Alanom od prolog prosinca, kada je njegov brat pronaen mrtav."

"Pa. Sada znate."

"Kada je otiao?" "Kada?" Carrie je podignula glavu. Njene oi susrele su se s Friedinim. "Na Boi, eto

kada."

"To je teko", rekla je Frieda blago. Poela je shvaati razloge zbog kojih je Carrie podnijela pritubu. "Dakle, od toga je prolo tek neto vie od mjesec dana."

"Ne ovog Boia. Prolog Boia." "Oh", rekla je Frieda. Na trenutak kao da je prostorija oko nje gubila svoj jasan oblik.

"Mislite, odmah nakon to se njegov brat ubio?" "Kao da je samo ekao. Doista niste znali? Pretpostavila sam da je razgovarao s

vama pretpostavila sam da ste ga vi ohrabrili." "Zato je otiao?" "Jer se osjeao bolje. Vie me nije trebao. Oduvijek sam mu bila potrebna. Brinula

sam se o njemu. Ali nakon to ste ga vi sredili, promijenio se." "Je li to on rekao?"

"Ne uz toliko puno rijei. Ali tako se ponaao. Nekoliko dana nakon Deanova samoubojstva bio je ne mogu to opisati. Bio je radostan, pun energije, odluan. To je bilo nekoliko najboljih dana u mom ivotu. Zbog toga mi je kasnije situacija i bila tako teka. Pomislila sam kako e sada sve biti u redu. Tako dugo sam se bojala i najednom je bio ondje, stari Alan. )li moda prije novi Alan. ) bio je toliko osjeajan. Bila sam sretna."

Okrenula je glavu da Frieda ne vidi suze u njenim oima i )jutito mrcnula. "Morao vam je dati nekakvo objanjenje." "Ne. Samo je rekao da je bilo dobro i da je sada gotovo. Kada samo pomislim ega

sam se sve odrekla zbog njega, kako sam se brinula o njemu, davala mu sigurnost u svijetu... Ja sam ga voljela i znala sam da on voli mene. Uvijek smo imali jedno drugo bez obzira na sve. A onda je otiao, a da se nije ni okrenuo i to sada imam? Sve mi je uzeo moju ljubav, povjerenje, godine kada sam mogla roditi djecu. ) nikada vam neu oprostiti zbog toga. Nikada."

Frieda je kimala glavom. Bijes koji je osjeala prema Carrie davno je prestao. "Znate, Alan je preivio uasnu traumu", rekla je. "Moda nije mogao podnijeti svoj

stari ivot na neko vrijeme, stoga je pobjegao od njega, ali to ne znai da je sve zauvijek napustio. Vano je da nastavite komunicirati s njim, da ostavite otvorena vrata."

"A kako bih ja to trebala uiniti?" "Zar ne eli s vama razgovarati?" "On je otiao. Nestao."

Friedi je iznenada postalo hladno usprkos radijatoru pokraj nje iz kojega se irila toplina. Govorila je polako i paljivo. "elite rei da uope ne znate gdje se on nalazi?"

"Nemam pojma."

"Nije vam ostavio svoju novu adresu?"

"Samo je otiao uzevi neto odjee i onu torbu s alatom koju mu je njegov psihopat od brata ostavio prije nego se ubio. I da, gotovo sav novac sa svog bankovnog rauna. Otvorila sam njegova izvjea iz banke. Pokuala sam ga pronai, ali on oito ne eli biti pronaen."

"Razumijem", rekla je Frieda.

"Zbog toga sam podnijela pritubu protiv vas. Ukrali ste moj ivot. Moda ste pronali onog djeaka te spasili Deanovu suprugu koja, ini se, nije ni eljela biti spaena. Ali, izgubili ste mog Alana."

Carrie je ustala i zakopala kaput; na povrini njene nepopijene kave pojavile su se mrlje. Frieda ju je promatrala dok je odlazila, ali sama se nije pomaknula nekoliko minuta. Sjedila je sasvim mirno, ruku poloenih na stol pred njom, bezizraajnog lica.

6.POGLAVLJE

Dok se Frieda udaljavala od Instituta, toliko je bila udubljena u misli da je jedva znala gdje se nalazi. Osjetivi udarac o rame pomislila je da se sudarila s nekim.

"Oprostite", zapoela je, a zatim zabezeknuto uzviknula. "Dovraga, to vi radite ovdje?"

Karlsson se nasmijao, osjetivi kako njegovo neraspoloenje nestaje samim pogledom na njeno mrzovoljno lice. "I meni je drago to vas vidim, nakon svih ovih mjeseci", rekao je. "Doao sam vas pronai."

"Ovo nije dobar trenutak", odgovorila je Frieda.

"Mogu zamisliti", rekao ja Karlsson. "Vidio sam da Carrie Dekker odlazi nekoliko minuta prije nego to ste izali."

"Ali zato ste uope ovdje?" "armantno. Nakon svega to smo zajedno proli." "Karlssone", rekla je Frieda prekoravajui ga. Nikada je nije uspio nagovoriti da ga

zove imenom.

")mao sam problema dok sam doao do vas. Zato nikada ne ukljuite taj mobitel?" "Provjeravam ga samo jedanput tjedno."

"Barem ste ga kupili. Priao sam s vaom prijateljicom, Paz, gore u klinici. Rekla mi je to se dogaa. Zato me niste nazvali?" Pogledao je uokolo. "Moemo li otii negdje na kavu?"

"Upravo sam sjedila u kantini s Carrie. Alan ju je napustio. Jeste li znali za to?"

"Ne", odgovorio je Karlsson. "Nisam ostao u kontaktu s njima."

"A kad kaem ' napustio ', to doista i mislim. Jednostavno je otiao. Smatrate li da je to udno, za nekoga tko je bio krajnje ovisan o njoj i toliko ju je oboavao?"

"Bio je pod velikim stresom. Katkad ljudi jednostavno trebaju pobjei." Neznatno se trznuo, a Frieda je to primijetila, kao to je primijetila i nove bore na njegovom mravom licu, crnu kosu protkanu srebrnim nitima, te djelie brade koje je preskoio dok se brijao.

Odmahnula je glavom. "Neto nije u redu, osjeam to. Neto se dogodilo." "Niste mi odgovorili na pitanje", rekao je.

"Koje?"

"Ono u kojem sam vas pitao zato me niste zvali u vezi sasluanja. Volio bih da sam vam pomogao. Vratili ste oteto dijete. Vratili ste otetu djecu. )deja da vas trebaju razvlaiti pred nekim prdonjama jebeno je smijena."

Frieda je pogledala Karlssona otrim pogledom koji je u njemu uvijek izazivao oprez. "Nije smijena", rekla je. "Ja moram odgovarati za svoje postupke i Alan se ima pravo aliti na mene."

"Ja bih svjedoio vama u prilog", rekao je Karlsson. ")sto bi uinio i naelnik policije. Vjerojatno bih uspio pridobiti i dravnog tajnika."

"Nije u tome stvar. Pitanje je bilo jesam li ja iznevjerila dunosti prema svom pacijentu."

"to niste uinili."

"Ja imam razliite dunosti", rekla je Frieda. "Pokuavam ih dovesti u ravnoteu. Voljela bih razgovarati s Alanom o tome, ali izgleda da se to ipak nee dogoditi."

Karlsson je otvorio usta da neto kae, ali je odustao. "Sasvim sluajno, ali to nije razlog zbog kojeg sam doao. Gledajte, ako ne elite popiti kavu, moemo li proetati? Volite etati, zar ne?"

"Zar nemate automobil?"

") vozaa", odgovorio je Karlsson. "Moemo proetati, a onda e me on pokupiti." Friedino lice poprimilo je sumnjiavi izraz. "To nije povezano s poslom, zar ne?" "Ma nije nita znaajno", oklijevajui je rekao Karlsson. "Mislim da je to neto to bi

vas moglo zaintrigirati. Profesionalno. Vae vrijeme e biti plaeno. Volio bih kad biste razgovarali s nekim. Pet minuta. Deset minuta. Malo proaskajte s njom, recite mi svoje miljenje. To je sve."

"Tko je ona?"

"Kojim putem?" upitao je Karlsson.

Frieda je pokazala u smjeru iza njega. "Preko Primrose Hilla."

"U redu. Priekajte me trenutak." Nakon to je dao upute vozau, Karlsson i Frieda uputili su se niz slijepu ulicu doavi

do parka. U tiini su se popeli na brdace i pogledali dolje na zooloki vrt i grad iza njega. Bio je hladan dan i, kroz djelomino razbijene oblake, Karlsson je mogao vidjeti brda Surreyja, daleko na jugu.

"Vi znate sve o ovome", rekao je. ")spriajte mi neto zanimljivo." "Nedavno su lisice ule u kuicu za pingvine", rekla je. "Desetak ih je smrtno

nastradalo."

"To doista nije ono na to sam mislio." "To mi je prvo palo na pamet", rekla je Frieda.

"Trebali su skoiti u vodu."

"Ne moete nikada znati to ete uiniti u kritinom trenutku", rekla je Frieda. "Dok se on zaista i ne dogodi. Dakle, o emu ste zapravo htjeli razgovarati sa mnom?"

Spustivi se niz padinu, obzor pred njima postao je jasniji, a Karlsson je Friedi priao o Michelli Doyce, kui u Deptfordu i o raspadajuem leu kojeg su nali uspravljenog na njenom kauu, s eljem u kosi i ruem na usnama.

"Mislili smo da se radi o prirodnoj smrti ili o nekakvoj nesrei, ali u vratu se nalazi jedna kost koja se slomi jedino kada vas netko zadavi."

"Jezina kost", rekla je Frieda. "Mislio sam da ste vi psihoterapeutkinja."

"Zavrila sam studij medicine prije toga. Kao to ve znate." "U svakom sluaju, u pravu ste. Katkad osoba moe biti zadavljena i da jezina kost

ne pukne. Meutim, kada jezina kost pukne, onda je osoba sigurno zadavljena. Mislim da sam ispravno rekao. Ono to elim rei jest ovjek je ubijen."

"Gdje se ta ena nalazi?" upitala je Frieda.

"Vraena je u psihijatrijsku bolnicu, iz koje nije smjela izai ni prvi put. Koliko mogu zakljuiti, s leom je ivjela nekih pet dana ili malo vie. Na prvi pogled ini se da ga je posluivala jebenim ajem i zamrznutim pecivima. Sada, ona bi mogla biti najvea glumica ikada viena, ali mislim da je luda i njene rijei nemaju nikakvog smisla. Vjerojatno je na neki nain uspjela ubiti ovog mukarca i vjerojatno e provesti ostatak svog ivota u zatvoru, ali..." Karlsson je zastao. "elio bih vidjeti to ete vi doznati od nje."

"Ja nisam prava osoba za to", rekla je Frieda, ne osvrnuvi se na okolicu. "Zar vas ovo ne intrigira?"

"Ba me i ne zanima. Niti sam kvalificirana za to. Nisam se nikada bavila abnormalnom psihijatrijom. Moje podruje su nesretni ivoti obinih ljudi. Postoje mnogi strunjaci. Vjerojatno bih vam mogla iskopati koje ime, ali sigurno postoje ljudi s kojima ve suraujete."

"Ne radi se o tome da je trebate pregledati", rekao je Karlsson. "To vjerojatno upravo obavljaju. elim da netko s njom popria. Mi to ne moemo. Pa, zapravo moemo. Ali mi jednostavno ne znamo to trebamo rei i ne razumijemo ono to ona nama govori. To vi radite."

"Ne znam", rekla je Frieda nesigurno.

"Spomenuli ste nesretne ljude", rekao je Karlsson. "Znate to je Yvette izjavila? Mislim, detektivka Long. Sjeate se nje, zar ne? Ona misli da je Michelle najnesretnija osoba koju je ikada upoznala u svom ivotu. Dodue ja to nisam vidio, ali to je ona rekla. Ona moda nije obina, ali je nesretna."

Kada se ovog puta Frieda okrenula prema Karlssonu, na njenom licu bio je izraz zabrinutosti. "Za koga vi mene smatrate? Zar sam ja nekakva ovisnica o jadu?"

"Samo u pozitivnom smislu", odgovorio je Karlsson.

"Recite mi neto." "to?" "Je Ii s vama sve u redu?"

"Kako to mislite?"

")zgledate mi kao da vas neto mui." Oklijevala je, a zatim dodala. "Vie nego inae, mislim."

Na trenutak Karlsson je pomislio da joj se povjeri. Bilo bi olakanje ispriati nekome i zauzvrat uti rijei utjehe i savjete. Ali onda je osjetio nalet neugodnosti Frieda je bila profesionalna sluateljica, a on nije elio razgovarati s nekim iji je posao sluanje. elio je nekoga tko e biti na njegovoj strani, nekog bliskog. Samo se nasmijeio, slegnuo ramenima i rekao: "), hoete li razgovarati?"

Frieda je ula u grubo poploenu ulicu i pribliila se svom domu - uskoj kui zgnjeenoj izmeu stana i garae osjeajui ono poznato olakanje. Pronaavi klju otvorila je vrata, skinula kaput i objesila ga na vjealicu u hodniku, izula izme i gurnula noge u papue koje su je ve ekale. Svakog jutra prije izlaska iz kue pripremila bi drva za potpalu da je ekaju kada se vrati, i sada je otila u dnevnu sobu, upalila uobiajenu svjetiljku i kleknula kraj kamina. Zapalila je ibicu i prislonila je na lopticu nainjenu od novina, pa promatrala plamenove koji su se izvijali i hvatali daice. Samo jedna iskoritena ibica njoj je predstavljala stvar ponosa, te je priekala i uvjerila se da se vatra doista upalila prije nego je otila u kuhinju napuniti kuhalo za vodu. Svjetlo na

automatskoj sekretarici mirkalo je i pritisnula je tipku play, a zatim se okrenula da izvadi alicu iz kuhinjskog ormaria.

"Zdravo, Frieda", izgovorio je glas, a ona je zastala zateena i potpuno nepomina, rukom jako pritisnuvi trbuh. "Nisi mi odgovorila na e-mailove pa sam pomislio da te nazovem. elio bih ti rei..."

Frieda je pritisnula tipku off. Snimku je prekinula usred reenice, a zatim je zurila u ureaj kao da bi mogao ponovno oivjeti. Nakon nekoliko trenutaka, otila je do sudopera i pustila hladnu vodu, a onda se umila. Pripravila je pun vr aja, priekala da otpusti svoje arome, a zatim ga ulila u veliku alicu, te ga odnijela u dnevnu sobu i sjela u fotelju kraj vatre, koja je gorjela ali jo uvijek nije poela grijati. Vani se lagano rominjanje pretvorilo u jaku kiu. Sandy, mukarac kojeg je sebi dopustila voljeti i koji je otiao prije godinu dana i jednog mjeseca. Katkad bi proli dani, ak i tjedni kada na njega uope ne bi ni pomislila, ali joj i dalje zvuk njegovog glasa uzburka eludac, a srce joj kuca bre. Usprkos tome, nije odgovorila na njegove poruke. Uglavnom ih ne bi ni proitala. im bi se pojavile, samo bi ih izbrisala i pazila da ih makne i iz izbrisanih poruka na kompjuteru kako ne bi dola u napast da ih vrati natrag. Pozvao ju je da ide s njim u Ameriku, a ona je odbila; ona mu je rekla da ostane, a on je odgovorio da to ne moe uiniti.

O emu su jo onda trebali raspravljati? Naposljetku se vratila natrag u kuhinju i presluala ostatak poruke. Nije bila duga:

Sandy je samo rekao da treba s njom popriati i da bi je elio ponovno vidjeti. Nije joj rekao da je voli, da mu nedostaje ili da eli da mu se vrati; ali je rekao da imaju

'nedovrenog posla' i njegov glas je odavao napetost i oklijevanje. Frieda ga je zamiljala dok izgovara ove rijei nain na koji se mrtio dok se

nastojao usredotoiti; brazdu meu njegovim oima; krivulju njegovih usana. )zbrisala je poruku i vratila se u fotelju ispred kamina.

Kasnije toga dana Karlsson je takoer sluao poruku ostavljenu u glasovnoj poti zbog koje je osjetio ubod estoke boli kroz cijelo tijelo. Morao je sjesti i oporaviti se od oka.

Upravo se vratio u svoj prizemni stan u Highburyju10 nakon to je veerao s prijateljem s fakulteta i njegovom suprugom. Viali su se prilino rijetko, moda jednom godinje i svaki put je praznina meu njima bivala sve vea. Poput Karlssona,. Alec je zavrio pravo na Cambridgeu, ali kada se Karlsson pridruio policiji, Alec je nastavio pravnim stopama i sada je radio kao stariji partner u jednoj odvjetnikoj tvrtki. Njegova supruga, Maria, predavala je politiku; bila je siuna, cinina i bezgranino energina. Imaju troje djece koja su bila budna kada je Karlsson stigao, u rukama nosei bocu vina i buket ne ba svjeega cvijea. Sjedio je u dnevnoj sobi s ovom naizgled savrenom obitelji, djeca u pidamama, najmlae jo u pelenama, i osjetio kako ga preplavljuje melankolija; on je bio potplaeni detektiv koji je previe radio. Njegova ena ga je ostavila i sada je ivjela s drugim mukarcem. Njegovih dvoje djece odrastaju, a da ih on ne uukava pred spavanje, ne ui ih voziti bicikl, udarati loptu, otplivati prvu duinu u mjesnom bazenu lica gotovo u potpunosti zarivenih u tirkiznu vodu.

Sada je presluavao poruku koju mu je supruga ostavila na mobitelu. "Male? Julie je. Moramo razgovarati." Mogao je raspoznati po mrvicu nejasno

izgovorenim rijeima da je bila pripita. "Valjda ne misli da e ovo nestati ako sve bude

10 Highbury je etvrt u Londonu.

ignorirao, i nisi poten prema meni. Nazovi me kada dobije poruku. Nije vano u koje doba dana ili noi."

Karlsson je otiao u kuhinju i izvadio bocu viskija. )ako je ve popio nekoliko aa vina, glava mu je bila bistra. U au je ulio oveu koliinu i dodao malo vode. Zatim je ponovno uzeo mobitel.

"(alo?" Definitivno je popila nekoliko pia: priala je nerazgovijetno. "Primio sam tvoju poruku. Zar ne moe ovaj razgovor priekati do sutra ujutro?

Gotovo je pono, oboje smo umorni..." "Govori u svoje ime."

Progutao je bijes. "Ja sam umoran. ) ne elim da se oko ovoga posvaamo. Trebamo oboje razmisliti to je najbolje za Mikeyja i Bellu i ne srljati s odlukama."

"Zna to, Male? Dosta mi je razmiljanja o tome to je najbolje za Mikeyja i Bellu. Provela sam cijeli ivot u razmiljanju to je najbolje za tebe, to je najbolje za njih, imala sam razumijevanja za tvoj posao, tvoje smjene, svakoga sam stavljala na prvo mjesto. Sada je doao moj red."

"eli rei Bobov red." Bob je bio deko njegove supruge. ivjeli su zajedno u Brightonu, a nakon zavretka razvoda planirali su vjenanje, stoga je Karlsson pretpostavio da je on zapravo Bellin i Mikeyjev ouh. Svakog jutra ih je vodio u kolu na putu na posao, te im svaku veer itao prie prije spavanja. Karlsson je vidio fotografije na kojima je Bella ozarena sjedila na njegovim vrstim ramenima, a Mikey mu je ispriao da ga je Bob nauio igrati francuski kriket na plai. Navodno bi im mogao kupiti i psa. Sada je Bob dobio ponudu za posao u Madridu, a Julie je eljela da se cijela obitelj preseli tamo "samo na nekoliko godina."

"Madrid nije Australija", govorila mu je. "Tamo si zrakoplovom za nekoliko sati."

"Ali nije isto."

") pomisli kakvo krasno iskustvo e im to biti." "Djeci je potreban njihov otac", rekao je Karlsson, trgnuvi se zbog izgovorenog

klieja. ") dalje bi imali tebe. To se nee promijeniti. ) mogu praznike provesti s tobom.

Odlazak se nee dogoditi jo nekoliko mjeseci - moe provesti s njima jako mnogo vremena prije nego odu."

Gubim ih, pomislio je Karlsson, zurivi u telefon koji je stiskao u ruci. Prvo su se preselili u Brighton, a sada e jo otii u panjolsku. Bit u im stranac. Kada me budu vidjeli, drat e se po strani, skrivati iza Julie, osjeati nostalgiju za domom kada budu u mojoj kui. "Ja mogu odbiti", rekao je. ") dalje imamo zajedniko skrbnitvo."

"Moe nas sprijeiti da odemo. )li barem pokuati. To eli uiniti?" "Naravno da ne. Ali eli li ti da ih nikako ne viam?" "Ne." Julie je duboko uzdahnula. uo je da se suzdrava od zijevanja. "Ali onda mi

reci to emo uiniti, Male? Doista ne moemo nai neki kompromis u vezi s ovim problemom."

"Ne znam." Meutim, Karlsson je ve bio siguran da e pristati. Osjeao se zarobljenim u svai kakve su vodili jo dok su bili zajedno. Osjeao se poraenim i usamljenim.

No je imao svoju posebnu ladicu u kojoj se nalazio; u plastici i zajedno s brusom.

Ponekad bi ga izvadila i poloila na stol ispred sebe, prouavala tupi odsjaj njegove duge otrice, nekad oprezno dodirivala njegov rub da osjeti svjeu naotrenost. Od toga joj je tijelom strujalo uzbuenje i uas, neto gotovo seksualno. Nikada ga nije koristila za kuhanje: za to je posjedovala tupi kuhinjski no. Drala ga je pripravnim. Jednog dana e ga upotrijebiti.

Sada je oprezno podizala otvor; neko je kripao, ali je na arke pokapala malo ulja za kuhanje tako da se tiho pomicao. (ladan vjetar, koji je donosio rijetke kapi kie, ibao ju je izravno u lice. Na rijeci je bilo jako mrano. Veeras nije bilo ni mjeseca ni zvijezda. Svjetiljke na amcima koji su pratili liniju obale, onima na kojima su bili stanari, bile su ugaene i samo je nekoliko svjetala treperilo u daljini. )zvukla se van i prouavala okolicu. U movarama, daleko, netko je zapalio vatru. Naranasti plamenovi igrali su se na nebeskoj pozadini. Napregnula je oi, ali nije mogla razaznati likove oko vatre, crne izrezane oblike. Bila je sama. Voda je jako njeno udarala o brod. Kada je prvi put dola ovdje, uznemiravao ju je zvuk i neznatno, povremeno ljuljanje, ali sada se ve naviknula. Bilo je poput krvi u njenom tijelu. Takoer se priviknula i na none zvukove vjetar u kronjama i u gustom rogozu koji je nekad zvuao poput jaukanja, ukanje glodavaca s obale, iznenadni krikovi sova. Ovdje su se nalazile i lisice, te ugojeni takori dugih, debelih repova. aplje i bijeli labudovi koji su je promatrali zlim oima. ugave make. Neko je imala maku, bijelog vrha na repu i svilenih uiju; obiavala se tako profinjeno umivati i presti poput stalnog rada motora. Ali to je bilo jako davno, u prolom ivotu, a sada je ona bila druga osoba.

S iznimnim oprezom izala je iz kabine broda i uputila se dalje prema stazi. Bila je odjevena u tamnu odjeu modru trenirku i debelu sivu majicu s kapuljaom pa ak da ju je netko i traio, vjerojatno je ne bi mogao ni vidjeti. Uvijek je bila oprezna. Bilo je vano uvijek biti u pripravnosti i nikada ne pomisliti da si siguran. Polako je hodala stazom, osjetivi kako joj se tijelo oputa. Morala je biti u formi i ostati jaka, ali to je bilo teko odrati kada si cijeli dan zatoen. Katkad bi unutra radila sklekove, a dva do tri puta dnevno izvodila bi dvadeset podizanja, koristei se rubom malo pomaknutog otvora umjesto preke i brojala bi naglas da ne bi varala. Ruke su joj bile snane, ali nije mislila da bi mogla trati daleko ili brzo. Ponekad, kada bi se probudila nou, osjeala bi stezanje u prsima i bilo joj je teko disati. eljela je dozvati pomo, ali je znala da ne smije.

Prola je kraj ostalih brodova privezanih uz obalu debelim konopima. Veina ih je bila prazna ovoga tjedna, a bit e prazna i idueg tjedna. Pojedini brodovi su se raspadali, gulila im se boja i trunulo drvo. Na nekima su se nalazili ljudi; zasadili su biljke na ravnim krovovima, ostavljali bicikle bono polegnute dok su im se ice vrtjele kada bi puhao vjetar. ak i po mraku znala je koji su brodovi bili nastanjeni. Njen posao je biti na oprezu. Kada su tek doli ovdje, bilo je uzbudljivo, mjeavina skrivanja i stvaranja doma. To je bilo njihovo sigurno mjesto, a on joj je rekao kako nitko drugi nee znati da su ovdje, i ako se ita dogodi, mogu se sakriti ovdje te ekati dok opasnost ne mine. Ali onda je on otiao, vraajui se na samo nekoliko dana svakog mjeseca. Prvo se pitala kako e provoditi dane sada kada je sasvim sama, ali ju je iznenadilo koliko je posla trebalo obaviti. Za poetak trebala je odravati istou broda, a to i nije bilo lagano jer je bio star i odavno naputen prije nego su ga pronali. Na bokovima su se nalazile mokre zakrpe, a voda je kroz pod prodirala unutra, oko stranica tua i zahoda, te daskama navirala do kuhinje. Prozori su bili uski pravokutnici koje nitko izvana nije mogao primijetiti. Ulazna vrata su uvijek bila zatvorena, a nakon to bi oprala rublje u siunom sudoperu koristei tvrdi sapun koji joj je on kupovao, stavljala bi ga preko stolica i stola da se osui. Tada bi zrak postao zaguljiv

i pomalo smrdio na trule. Neko je bilo prostora, udobnosti, svjetlosti koja se prelijevala kroz visoke prozore,

rue na travnjaku. Prisjeala se istih plahti i mekanog rublja kao u nekom snu. Sada je ivjela u mranom, zatvorenom prostoru; u dugim zimskim noima bilo je toliko hladno da joj je dah bio poput dima, a na unutranjem dijelu malih prozora formirao bi se led; svijee su se potajno talile kada se ona ne bi ni usudila upotrijebiti svjetiljku s dinamom koju joj je on dao; strah, bol u njenom trbuhu. Da, moe se naviknuti i na strah. Moe pretvoriti strah u neto snano, korisno i opasno.

Okrenula se. Kapi kie postale su sve gue i nije se eljela previe smoiti. Zima je bila tako hladna i tako duga. Ve tjednima su staze otvrdnute od leda ili prekrivene debelim slojem snijega. Osjeala se poput ivotinje u jazbini, kroz prozor promatrajui pahuljice koje su padale. ekala je, uvijek ekala.

Skliznuvi dolje kroz otvor povukla ga je za sobom i zakljuala. Napunila je malo, limeno kuhalo za vodu koliinom dovoljnom za jednu vreicu aja i stavila ga na tednjak, okrenula ruicu i zapalila plin jednom ibicom. Ali mogla je vidjeti da im nestaje plina: plamen je bio slab i plav. Uskoro nee moi skuhati krumpire iz koare koja se nalazila ispod vanjskog sjedita, niti e moi napuniti termofor kojim je ublaavala zimu koja kao da joj je prodirala u kosti. Moda e donijeti novi spremnik kada bude doao. ) zasigurno e uskoro doi. Ona je vjerovala u to.

7.POGLAVLJE

ali se." Reuben se naslonio natrag u stolici s izrazom oduevljenja. Frieda se namrtila. "Bit u s njom samo nekoliko minuta." "Tako to i zapoinje." "Ja ne mislim tako. Karlsson je rekao da eli vidjeti hou li uspjeti nai smisla u

njenim rijeima." "Rekla si mi da se nee opet dati uvui u policijski posao, bez obzira na okolnosti." "Znam. ) neu. Nemoj me tako gledati." "Kako?"

"Kao da me poznaje bolje nego to ja poznajem samu sebe. ivcira me. Nadam se da ne gleda svoje pacijente na isti nain."

"Znam da si zaintrigirana."

Frieda se spremala proturjeiti ali se, naravno, zaustavila, jer je Reuben bio u pravu. "Moda sam jednostavno trebala rei 'ne'", polako je izgovorila. ") mislila sam da hou, a onda sam samu sebe ula kako pristajem."

Sjedili su u Reubenovom uredu u klinici, gdje je Frieda honorarno radila i u ijem je odboru sjedila. Skladite je bilo Reubenovo djelo i proslavilo ga kao terapeuta. Frieda se jo nije naviknula na promijenjeni izgled ove prostorije. Godinama a upoznala ga je kao mlada studentica, tada je bio njezin mentor Reuben je radio u neredu, s papirima razbacanima posvuda, hrpama knjiga koje su se obruavale oko njegove stolice, pepeljarama i lonanicama prepunjenima napola popuenim cigaretama. Sada je sve bilo u stanju deterministikog reda: na stolu se nalazila koarica s nekoliko papira u njoj, knjige su bile na policama, na vidiku nije bilo niti jednog opuka. ) sam Reuben se promijenio. Nije vie bilo izgleda oronule rock zvijezde. Sada je bio odjeven u dnevno modro odijelo i bijelu koulju, obrijanog lica, a njegova sijeda kosa vie nije padala po ovratniku. )zgledao je vitko: prije nekoliko mjeseci sve je okirao kada se upisao u teretanu. Neobino je bilo vidjeti njega da tamo odlazi svako jutro prije posla. Frieda je primijetila da je morao hlae odijela pritegnuti remenom. tovie, jeo je zelene salate za ruak i nosio bocu vode posvuda sa sobom; svako malo razmetljivo je pio iz te boce. Nije mogla a da ne pomisli kako je zapravo sve to samo jedna vrsta predstave i da je on zadovoljan dojmom koji je ostavljao.

")ma jo jedna stvar", rekla je. "Nastavi."

"Pala mi je na pamet neobina ideja ne, kada bih je nazvala idejom, to bi joj dalo konanost koju nema. Osjeaj, moda. Kada mi je Carrie ispriala koliko se Alan promijenio, a zatim nestao iz njenog ivota."

"I?" progovorio je Reuben nakon podue stanke. Frieda se namrgodila. "Bilo mi je kao da osjeam hladnou. Zna, kad ti najednom

postane hladno, ak i po vruem danu. Vjerojatno nije nita. Zaboravi da sam ita rekla. Kada se Josef vraa?"

Josef je bio njihov prijatelj, graevinski radnik iz Ukrajine koji je sasvim doslovno upao u Friedin ivot preko vie od godinu dana, kada je propao kroz strop i pao u njen

ured. Zavrilo je tako da je on poeo ivjeti s Reubenom, u vrijeme kada je Reuben prolazio kroz, ono to je sada nazivao, i to ponosno, svoj depresivni ivani slom. Josef je postao podstanar koji nije plaao stanarinu ve je popravio bojler, postavio novu kuhinju, pripravljao bezbrojne alice aja i posluivao votku u trenucima krize. Nikada ranije nije otiao, do prije nekoliko tjedana, kada je otputovao u domovinu da posjeti suprugu i djecu za Boi.

"Vjerojatno ga je zatrpao snijeg. Neki dan sam pogledao Kijev na internetu. Bilo je oko minus trideset. Pravi odgovor je: ne znam. Moda nikada."

"Nikada?" )znenadio ju je oaj koji je osjetila. "Rekao je da e se vratiti. Njegove stvari a ne posjeduje puno nalaze se i dalje

u njegovoj sobi. Njegov kombi je i dalje parkiran na mom prilazu, s ispranjenim akumulatorom tako da ga ne mogu pomaknuti ni da parkiram vlastiti automobil. Nekoliko mladih ena kucale su na vrata i traile ga, stoga one sigurno misle da e se vratiti. Ali nema ga ve est tjedana. Napokon, tamo je gdje mu je obitelj. Nedostaju mu, na neki njemu poznati nain."

"Znam."

"Pomislio sam da si se moda ula s njim." "Dodue, nedavno sam primila razglednicu, ali poslana je prije nekoliko tjedana. Nije

na nju napisao potanski broj." "to je napisao?" Frieda se nasmijeila. "Napisao je: 'Sjetite se svog prijatelja Josefa.'" Ustala je.

"Trebala bih krenuti. Poslat e automobil po mene." "Budi oprezna."

"Ona nije opasna. Samo je poremeena." "Nisam zabrinut za nju. Brinem se za tebe. uvaj se skliskih padina." "Tako to zapoinje, skliske padine sljedee to e me upozoriti je da pogledam

prije nego skoim." "Podsjetit u te na ovaj razgovor." Frieda i Karlsson zajedno su hodali dugim hodnikom. Unajmili su slikara da osvjei

odbojni zid bez prozora. Svako malo su prolazili kraj minijaturnih pejzaa u primarnim bojama, slike mosta preko plave rijeke ili zelenog brdaca s malenim likovima na kupolastom vrhu. Kraj slike prevelike ptice s grozniavo bljetavim perjem i okrutnim tirkiznim okom, za koju je Frieda pomislila da bi uznemirila i najmirnijeg pacijenta, proli su kroz dvokrilna vrata i uli u drugi, iri hodnik. )ako je bila sredina dana, tu je bilo jezivo mirno. Deurni slubenik je proao, koraanje njegovih cipela odzvanjalo je u tiini. Uza zid bili su poredani pokretni leajevi i invalidska kolica. Prema njima hodala je starica oslanjajui se na hodalicu. Bila je siuna, poput slabog djeteta, te se kretala vrlo sporo, ljuljajui se naprijed-natrag na gumenim vrhovima pomonih nogu gotovo se nije ni pomaknula. Bili su na drugom kraju hodnika i ekali dok proe, ali ona nije ni podignula pogled. Mogli su vidjeti da joj se usne miu.

"Tamo je, nalijevo." Karlssonov glas bio je vrlo tih i on se trgnuo.

Gurnuvi vrata da se otvore, nali su se na odjelu s osam kreveta. S prozora su mogli vidjeti komadi zelenila koje je zahtijevalo bolju brigu. Mokra, nepokoena trava i korovi na rubovima ostavljali su dojam zaputenosti. Nekolicina pacijentica na odjelu kao da je

spavala, poput nepominih grba pokrivenih dekama na krevetima. Jedna ena je sjedila na stolici i jecala bez prestanka visokim glasom, te je trljala svoje sitne, suhe ruke jednu o drugu. Izgledala je mlado, a sigurno bi bila i lijepa da po cijelom licu nije imala oiljke od opekotina. Druga, sa simpatinom sivom punom i odjevena u viktorijansku spavaicu zakopanu do njene skladne brade, zabavljala se slagalicom. Podignula je pogled i srameljivo im se nasmijeila. U zraku se osjeao smrad ribe i mokrae. Sestra za stolom prepoznala je Karlssona i dala mu znak glavom.

"Kako je ona danas?" upitao je.

"Na novom je reimu lijekova, sino je imala tiu no. Ali eli svoje stvari natrag. Neprestano ih trai."

Oko kreveta Michelle Doyce bio je navuen prugasti zastor. Karlsson ga je malo povukao i rukom dao znak Friedi da ue.

Michelle je sjedila na svom krevetu, sasvim uspravna. Bila je odjevena u be bolniku haljinu, kose poeljane i vezane u dvije keke, poput kolarke. Frieda, promatrajui je, pomislila je kako je njeno lice udno neodreeno, kao da mu nedostaje jasan okvir: bilo je poput vodene boje sastavljene od razrijeenih slojeva njena koa bila je ruiasta, ali je imala i nijansu ukaste; njena kosa nije bila ni siva ni smea; njene oi bile su udno neprozirne; ak su i njeni pokreti rukama bili neodreeni, poput onih kakve slijepa ena radi da izbjegne sudar sa stvarima oko sebe.

"Zdravo, Michelle. Zovem se Frieda Klein. Mogu li sjesti ovdje?" Rukom je pokazala na stolicu s metalnim okvirom kraj kreveta.

"To je za mog prijatelja." Njen glas bio je tih i hrapav, kao da je zahrao uslijed nekoritenja.

"To je onda u redu. Mogu ja i stajati."

"Krevet je prazan."

"Mogu li sjesti na njega? Ne bih vam htjela smetati."

"Jesam li ja u krevetu?"

"Da, na krevetu ste. U bolnici."

"Da", rekla je Michelle. "Ne mogu otii doma." "Gdje je va dom, Michelle?" "Nigdje."

"Nemate dom?"

"Trudim se da bude lijep. Sve moje stvari. Moda onda nee ponovno otii. On e ostati."

Frieda se sjetila to joj je Karlsson ispriao o Michellinom kompulzivnom sakupljanju njene boice i odrezani nokti, sve uredno sloeno. Moda je pokuavala pretvoriti sumornu sobu u ruevnoj kui u Deptfordu u dom, napunivi ga stvarima do kojih je jedino mogla doi otpadaka iz ivota tuih ljudi. Moda je pokuavala ispuniti prazninu svojih dana utjehom to su joj pruale te stvari.

"Tko je osoba za koju elite da ostane?" upitala je. Michelle je bezizraajno pogledala Friedu, a zatim nenajavljeno legla ravno na

krevet.

"Sjednite kraj mene", rekla je. Njene oi zurile su u strop, na kojem su poskakivale

trake svjetlosti.

Frieda je sjela. "Sjeate li se zato ste ovdje, Michelle, sjeate li se onoga to se dogodilo?"

"Idem na more."

"Bez prestanka pria o moru i rijeci", rekao je Karlsson. Frieda se okrenula prema njemu. "Nemojte govoriti o Michelli kao da ona nije

ovdje", rekla je. "Oprostite, Michelle, govorili ste o moru."

ena koja je jecala na odjelu iznenada je ispustila vrisak, a zatim jo jedan. "Usamljena, usamljena, usamljena", rekla je Michelle. "Iako, ne i njima."

"Kome?"

"Oni su doli da mi ponovno budu blizu. Poput njega. Pohvalno." Neoekivani glasovi izlazili su iz njenih usta poput kamenja. )zgledala je iznenaeno. "To nije prava rije. Ni zakrpa na tome."

"Mukarac koji je bio na vaem kauu..." "Jeste li ga upoznali?"

"Kako ste ga upoznali?"

)zgledala je zamiljeno. "Muhe na rijeci", rekla je, hrapavim glasom. "On me nikada nije napustio. Nije bio poput drugih."

)spruila je grubu ruku; Frieda je oklijevala, a zatim je uhvatila. Izvan zastora sestra je otrim glasom razgovarala sa enom koja je jecala.

"Nikada nije otiao", ponavljala je Michelle. "Kako se zvao?"

Michelle ju je netremice promatrala, a zatim se zagledala u njihove stisnute ruke Friedine su bile iste i glatke, ruke profesionalne ene; Michelline prepune uljeva i oiljaka, slomljenih noktiju.

"Jeste li primijetili njegove ruke?" upitala je Frieda, slijedei Michellin pogled. "Poljubila sam ih na bolno mjesto."

"Njegov prst?"

"Rekla sam: 'No, no.'"

"Je li razgovarao s vama?"

"Posluila sam mu aj. Zaeljela dobrodolicu. Rekla sam mu: 'Moj dom je tvoj dom.' Zatim sam ga zamolila da ne ode, rekla sam 'molim te', na poetku, ali i na kraju reenice. Svi odlaze jer oni zapravo nisu ovdje. To je tajna koju nitko drugi ne razumije. Svijet ide naprijed i naprijed i nitko mu se ne moe isprijeiti, samo prazan svijet i prazno more. Moe osjetiti vjetar koji dolazi sa samog poetka, a ondje je i Mjesec koji te promatra i potrebno je stotinu, stotinu godina da vidi. eli svoje posljednje poivalite. Poput njega."

"Mislite na mukarca na vaem kauu?" "Njega samo treba nahraniti. To mogu uiniti." "Je li dolo do nesree?" "To smo raistili. Rekla sam mu da to uope nije vano i da mu ne smije biti

neugodno. Dogaa se i najboljima. Ja volim pomagati ljudima i darovati im stvari kako bi moda poeljeli ostati. Oprati njihovu odjeu i eljati njihovu kosu. Dijeliti znai brinuti o nekome. Olakava problem. Mogla bih mu dati neke svoje stvari, ako eli ostati."

"Je li se neto dogodilo kada je bio s vama, Michelle?" "On se odmarao, a ja sam ga njegovala."

"Njegov vrat je ozlijeen." "Jadan dragi. Bilo mu je tako neudobno dok ga nisam oistila i bolje ga namjestila." "Gdje ste ga upoznali?"

"Pa, sada. Sanjam cijelo vrijeme i zatim lovim ribu i onda, naravno, to je bila ona koja se nikada ne vrati kui iva."

"Ovo ne vodi niemu", rekao je Karlsson, stojei pri dnu kreveta. "Michelle." Friedin glas bio je jedva ujan. "Znam da je svijet strano i usamljeno

mjesto. Ali moete razgovarati sa mnom. Katkad i sam razgovor malo popravi stvari." "Rijei", rekla je Michelle. "Da. Rijei." "tapii i kamenje. Sakupljam ih." Michelle je gladila Friedinu ruku. "Vi imate

ljubazno lice, pa u vam ispriati. Zvao se Ducks. Njegovo ime bilo je Moj Dragi. Znate?" "Hvala vam." Frieda je priekala nekoliko sekundi, a zatim ustala i pokuala izvui

ruku. "Sada moram ii." "(oete li opet doi?" "Ne mislim da bi to bilo pametno", rekao je Karlsson.

"Da", odgovorila je Frieda.

8.POGLAVLJE

Frieda je pretpostavila da je to on, im se pojavio na dnu ulice. Trao je uz strmo brdace; njegovi vrsti, dugi koraci postajali su sve bri dok joj se pribliavao. Stao je kraj nje i sagnuo se, dolazei do daha. Jutro je bilo vedro, sunano i hladno, ali mukarac je bio odjeven jedino u staru majicu kratkih rukava, tenisice za tranje i trenirku.

"Jeste li vi doktor Andrew Berryman?"

Mukarac je izvadio par zelenih slualica iz uiju. "Tko ste vi?" "Uputili su me na nekoga tko me je preporuio vaem efu, a on mi je rekao da

stupim u kontakt s vama. Trebam razgovarati s nekim o ekstremnim psiholokim sindromima."

"Zato?" upitao je Berryman. "Imate li takve?" "Radi se o nekome koga sam upoznala. Zovem se Frieda Klein. Radim kao

psihoterapeutkinja i suraujem s policijom. Postoji ena koja je povezana s ubojstvom i eljela bih razgovarati s vama o njoj. Mogu li ui?"

"Danas mi je slobodni petak", odgovorio je Berryman. "Zar me niste mogli nazvati?"

"Hitno je. Trebam samo nekoliko minuta."

Zastao je na trenutak, razmiljajui. "U redu." Otkljuao je ulazna vrata te poveo Friedu uz nekoliko katova, a zatim je otkljuao i

druga vrata koja su vodila u njegov stan na najviem katu. Frieda je koraknula u veliku, svijetlu sobu. U njoj nije bilo gotovo niega osim kaua, blijedoga tepiha na golim daskama, visokoga klavira oslonjenog na zid i ogromnoga prozora s kojega se pruao pogled na Hampstead Heath.

")dem se istuirati", rekao je Berryman, te izaao kroz vrata nalijevo. "Da pripravim kavu ili aj?" upitala je Frieda. "Nemojte nita dirati", viknuo je iz susjedne sobe. Frieda je ula zvuk vode i polako proetala po sobi. Pogledala je note na klaviru:

Chopinov 'Nokturno'. Zatim je zurila kroz prozor. Bilo je tako hladno da su se uglavnom samo ljudi sa psima odvaili izai vani. Na igralitu je bilo nekoliko manje djece, tako zabundanih da su izgledali poput medvjedia koji se gegaju uokolo. Ponovno se pojavio Berryman. Odjenuo je kariranu koulju, tamnosmee hlae i bio je bosih nogu. Pognuto je hodao kao da se ispriava zbog svoje visine. Otiao je u kuhinju, pristavio kuhalo za vodu i usuo mljevenu kavu u vr.

"Svirate Chopina?" upitala je Frieda. "Lijepo."

"Nije lijepo", rekao je Berryman. "To je poput neurolokog eksperimenta. Postoji teorija da ete postati strunjak u nekoj vjetini ako je vjebate deset tisua sati. Cesto vjebanje stimulira mijelin11, ime se poboljava neuroloko slanje signala."

"I kako vam ide?"

"Negdje sam na sedam tisua i nita se ne dogaa", odgovorio je Berryman. "Problem lei u tome to meni nije jasno kako mijelin moe razlikovati dobro sviranje klavira od usranog sviranja klavira."

11 Tvar koja obavija ivana vlakna poput izolatora.

"A kada ne svirate klavir, lijeite ljude s neuobiajenim mentalnim bolestima?" upitala je Frieda.

"Ne, ako mene pitate."

"Mislila sam da ste vi lijenik." "Tehniki jesam", rekao je Berryman, "ali to je zapravo bila samo greka. Zapoeo

sam studij medicine, ali nisam elio imati ikakve veze sa stvarnim ljudima. Zanimaju me metode funkcioniranja mozga. Ovi neuroloki poremeaji su korisni jer donose rjeenje rasprava o nainu na koji percipiramo svijet. Ljudi nisu znali da imamo djeli u mozgu zaduen za prepoznavanje lica sve dok pacijenti nisu imali glavobolju i najednom nisu mogli prepoznati vlastitu djecu. )ako, ja nisam naroito zainteresiran za njihovo lijeenje. Ne kaem da ih ne treba lijeiti. Jednostavno, ja ne elim biti taj koji e to raditi." Pruio je alicu kave Friedi i najednom se nasmijeio. "Naravno, vi ste analitiarka. Sigurno smatrate kako je moja elja da pretvorim medicinu u predmet filozofske rasprave neto poput izbjegavanja."

"Hvala vam", rekla je Frieda uzevi alicu. "Nisam uope to pomislila. Poznajem mnogo lijenika koji smatraju kako bi sve bilo dobro da nema pacijenata."

"Dakle, hoete li mi ispriati o svojoj pacijentici?" Frieda je odmahnula glavom. "elim da je doete vidjeti." "Kako to mislite?" rekao je. "Kada?"

"Sada."

"Sada? Gdje se ona nalazi?"

"U bolnici u Lewishamu."

"Za Boga miloga, zato bih to uinio?" Frieda je iskapila sve iz alice. "Mislim da e vam ona biti filozofski zanimljiva." ")mamo li doputenje da to uinimo?" upitao je Berryman. "Oni me tamo poznaju", odgovorila je Frieda. "), svakako, oboje smo lijenici.

Lijenici mogu ii svagdje." Kada je Berryman prvi put vidio Michellu Doyce izgledao je pomalo razoaran.

Sjedila je i itala asopis Hello! duboko zavaljena u naslonja. )zgledala je potpuno normalno. On i Frieda privukli su dvije stolice i sjeli. Berryman je skinuo svoju teku smeu jaknu od bruene koe i prebacio je preko naslona. )zvan prozora vidjeli su samo sivi zid. )z tmurnog, sputenog neba zapoela je padati jaka kia.

"Sjeate li me se?" upitala je Frieda. "Da", odgovorila je Michelle. "Da."

"Ovo je Andrew. Htjeli bismo oboje popriati s vama." Berryman je pogledavao prema Friedi upitnim pogledom. Gotovo nije progovorila ni

rije dok ju je vozio preko cijelog Londona, a sluaj nije ni spomenula. Sada se nagnula prema Michelli. "Moete li Andrewu ispriati o onom mukarcu koji je bio kod vas?"

I Michelle je izgledala zbunjena, kao da je netko prisiljava da izrekne oito. "On je samo bio kod mene", rekla je.

"Kako ste ga upoznali?" upitala je Frieda.

"Muhe i... i..."

"to? Kako mislite?"

"I... i... brodovi."

Frieda je pogledala u Andrewa, a zatim upitala: ") to ste vi inili za njega?" "Brinula sam se o njemu", rekla je Michelle.

"Jer on nije bio u dobrom stanju", rekla je Frieda.

"Bio je...", rekla je Michelle. "Bio je u loem stanju." "Trebao je nekoga da se brine o njemu."

"Kuhala sam mu aj", rekla je Michelle. "Bilo mu je potrebno ienje. Bio je uprljan." Zastala je. "Gdje je on? Gdje je nestao?"

"Morao je otii",