intervju eliezera pape - sefardi u bih

4 BEHAR 98

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

Na pragu novog dogovora Judaizma i Islama -

Razgovarao FFiilliipp MMuurrsseell BBeeggoovvii}}

o suìvotu potomaka dvaju Abrahamovih sinova

INTERVJU: Eliezer Papo

IMAM DOBROG PRIJATELJA JEVREJA, RAZUMIJEMO SE!

“Imam dobrog prijatelja jevreja” (naziv ìdov ne}emo koristiti jer me je moj dobri prijatelj jevrej upozorio da je u Bosni sve dobro hodalo dok ih ~etrdeset i prve nisupo~eli zvati ìdovima) ili “imam dobrog prijatelja muslimana!” Ove re~enice ~esto izgovaramo u situacijama kada èlimo pokazati da smo otvoreni, tolerantni, dapo{tujemo druga~ije… To da imam ahbaba jevreja, meni muslimanu, posve je imponiralo na po~etku druènja sa sefardskim rabinom Eliezerom Papom. âk samse time hvalio, kao da sam postigao ne{to veliko i zna~ajno, kao da sam prona{ao rijetku ìvotinjicu izumiru}e vrste. Primjerice, moj ushit Eliezerom bio je sli~anushitu japanskog turista koji uspije fotografirati sjevernu medvjedicu negdje kod Hvara. Odu{evljenje je ubrzo prekinulo kriti~ko preispitivanje mojeg odnosa sEliezerom. Zar sam jevreje toliko generalizirao da sam, na{av{i jednog rabina s kojim mogu prijateljski komunicirati, osjetio neizmjernu radost. Kao da sam sdruga~ijim rabinima prije komunicirao? Ma hajte molim vas, nisam uop}e, naravno, ne iz neke mr`nje, animoziteta i tome sli~no, naprosto nisam imao takve prili-ke. Eliezer je odrastao u Sarajevu, te je njegovo poznavanje Islama i muslimana kudikamo ve}e od mojeg poznavanja Judaizma i jevreja. To me je uistinu dojmilo,ali i postidilo, po~esto sam za njegove “bosnizme”, u mailovima koje smo razmjenjivali, morao zavirivati u rje~nik turcizama.Dakle, nesvjesno, jevreje sam po~esto generalizirao u negativnom smislu, napokon, to priznajem. ôvjeku bude lak{e kada shvati da je pogrije{io, i da jedobio {ansu promijeniti mi{ljenje. Vjerojatno su moje predrasude prema jevrejima od istog onog korijena od kojega su i one prema muslimanima – iz nema-ra i neznanja. Od tada sam odlu~io osu|ivati ispolitiziranost takvih pitanja, i pojedince, no, ne ~itave narode – dakle, shvatih, nipo{to generalizirati. Me|utim,ba{ka muslimani, ba{ka jevreji, ljudi se zavole, a da za to ponekad ne mogu izna}i logi~nog razloga. Tako je bilo sa mnom i Eliezerom. Me|utim, ba{ka ime|ureligijska patetika, to je za one emocionalno ishitrene, sklone prenagla{enom sentimentalizmu, rekli bismo - za slabi}e. “Imam dobrog prijatelja, razu-mijemo se!” – to je ono {to je bitno, bez suvi{nih imenovanja i retrogardnih prozivanja. Razlike i dalje postoje, ali one ne optere}uju, jer, {to se ti~e odnosaEliezera i mene nisu u funkciji sukoba, nadmetanja ili nadmudrivanja. Znam da Eliezer voli svoju vjeru i svoj narod, ba{ kao {to i ja volim svoje vjerske i nacio-nalne vrednote. Zar je to lo{e? Prezirati treba nacionalizam, klerikalizam i fundamentalizam, a ne patriotizam i vjersku zaàrenost! U na{em slu~aju patrio-tizam i odnos prema Bogu, svakako moè biti integrativno sredstvo, jer nas tako|er povezuje i ljubav prema Bosni. Upravo zato ovaj intervju s rabinom Eliezerom Papom ro|enim 1969. godine u Sarajevu, gdje je 1991. godine diplomirao na Pravnom fakultetu. Iste godine upisu-je se na rabinsku akademiju Midra{ Sefaradi u jeruzalemskom Starom Gradu, u kojoj sti~e klasi~no rabinsko obrazovanje. Studije nastavlja na HebrejskomUniverzitetu u Jeruzalemu, gdje je 2004. obranio magistarski rad na temu Knjièvna, jezi~ka i sociolo{ka analiza teatarskih djela Laure Papo Bohorete. Od 2002.predaje ìdovsko-{panjolski jezik i knjièvnost na Ben-Gurion univerzitetu u Beer-[evi; a od 2004. godine obna{a funkciju zamjenika direktora Moshe David GaonCentra za ìdovsko-{panjolsku kulturu na istom univerzitetu. Godine 2009. obranio je doktorsku disertaciju na temu jevrejsko-{panjolskih parodija na PashalnuHagadu. Objavio je nekoliko nau~nih radova na hebrejskom, engleskom, ladinu i bosanskom, na temu ìdovskog prava i filozofije te ìdovsko-{panjolske knjièvnos-ti; zatim, nekoliko knjièvnih djela: La Megila de Saray (povijesni roman na Ladinu, Jeruzalem, 1999. - nagrada Hebrejskog Univerziteta za promicanje Ladino kul-ture), Sefardske pri~e (Beograd, 2000.), Sarajevska megila (Beograd, 2001. - u{ao je u uì izbor za NIN-ovu nagradu i roman godine); osim toga priredio je i zbor-nik ~lanaka i eseja na temu Judaizam i ljudska prava (Sarajevo, 1998., II izdanje – Beograd, 2002.) - te trojezi~no izdanje Pashalne Hagade (Jeruzalem, 1996.).

ULOGA RABINA U JUDAIZMU I USPOREDBA S IMAMOM U ISLAMU

Budu}i dda nne ppamtimo kkada nnam sse ootvorila mmogu}nostintervjuirati rrabine, ii ootkako jje ““Behara” oovo jje zzapravoprvi pput, mmo`da nne bbi bbilo nna oodmet dda nnam oodmah ddefini-ra{ kkoja jje uuloga rrabina ii kkako sse ppostaje rrabin? To je relativno jednostavno. Sli~no dana{njem Islamu, savre-meni rabinski Judaizam nije centralizirana religija. Drugimrije~ima, ne postoji neki jevrejski Papa koji postavlja biskupe,koji opet rukopolaù sve}enike; ili neki jevrejski Sveti Arhije-rejski Sinod koji postavlja episkope, koji opet postavljaju sve-}enike. Ve} preko hiljadu, skoro hiljadu i po godina, svaka jev-rejska zajednica je univerzum za sebe. Negdje su jevrejskezajednice organizirane na nivou dràve, drugdje na nivou gra-da ili regije, sve u zavisnosti od historijskog iskustva Jevrejana tom prostoru. Ponegdje, opet, nekoliko razli~itih jevrejskihop}ina moè funkcionirati u istom gradu. Kao, recimo, kodvas u Zagrebu. U svakom slu~aju, nijedna takva jevrejskaop}ina (zajednica) ne polaè ra~una nekoj drugoj jevrejskojop}ini, jer je svaka nezavisna jednako kao sve ostale, bezobzira na njenu veli~inu, ba{ kao {to Rumunjska nije manjesuverena od SAD-a, iako je bitno manja. Svaka takva potpuno slobodna zajednica sama prihva}aodre|enog rabina kao arbitra u svim svojim unutra{njimstvarima – i to ugovorom, i na odre|eni rok. Slu`buju}i rabi-

ni (kod Sefarda, radije, hahami ili mudraci) biraju se, narav-no, iz reda {kolovanih rabina. E sad, kako se {koluje za ra-bina? I to, opet, zavisi od zemlje do zemlje i od vakta do vak-ta. Kod nas u Bosni radilo se o tradiciji zvanoj {al{elet (h)a-kabala (na{a bra}a od strica, Arapi, koriste za to sli~nurije~: silsila) ili ti: lanac predaje. Zna~i u~i{ pred nekimhahamom (ako se radi o manjoj op}ini) ili pred nekimhahamima (ako je op}ina ve}a, pa u njoj ima i vi{e hahama).êsto su ljudi iz manjih op}ina i{li na {kolovanje u ve}ezajednice, gdje su postojali Bate Midra{ (jevrejske medreseiliti je{ive) u kojima su podu~avali vode}i stru~njaci jevre-jskog prava. Bilo kako bilo, kada u~itelj ili u~itelji osjete daje u~enik dovoljno potkovan da daje odgovore na poje-dina~na pitanja dadne mu se semiha (idàzetnama) koja sezove Jore? – Jore! (U prijevodu: Je li dostojan da meritornoda upu}uje? Jeste!). Ta se semiha moè ograni~iti na samoneko polje jevrejskih nauka, ili se moè odnositi na svegrane odjednom, sve u zavisnosti od stupnja do kojeg jepojedini talmid hahamim (u~enik mudraca) do{ao. Kasnije,mladi hahamu moè (a ne mora) dobiti i semiha koja sezove Jadin? - Jadin! (Je li dostojan da sudi? – Jeste!). Takose postaje dajan, ili ti sudac u sporovima.U ovo vrijeme industrijalizacije svega i sva~ega, industrijali-ziralo se i jevrejsko u~enje – pa se vrlo ~esto mladi}i {alju uIzrael ili neki veliki centar u dijaspori gdje postoje mega-{kole, sa nastavnicima, ~asovima i pisanim ispitima – rela-tivno sli~no zapadnim fakultetima. Ja sam pro{ao kroz obaprocesa. Prvo sam, prije rata, u~io kod pokojnog VrhovnogRabina Jugoslavije, Ham Ribi Cadika Danona zihrono livraha(blagoslovljene uspomene); koji je, opet, u~io na ~uvenomsarajevskom Teolo{kom zavodu prije II. svjetskog rata, ali ipred svojim ocem, Ham Ribi Danijelom Danonom, zihronolivraha. Ovaj potonji je, opet, u~io pred svojim ocem, Ham Ri-bi Isakom Danonom, zihrono livraha – i tako se taj {al{eletproteè natrag do osniva~a sarajevske je{ive Ham Ribi Da-vida ben Jakova Parde, od njega do Venecije (gdje se on {ko-lovao) i Soluna (gdje su se {kolovali njegovi preci), otud opetdo [panjolske, Sjeverne Afrike, Babilona – i, na koncu doIzraela, odakle je sve i poteklo. Pred sam rat, 1991. godine,oti{ao sam za Izrael gdje sam pet godina proveo u~e}i u jed-noj sefardskoj je{ivi, zvanoj Midra{ Sefaradi (Sefardskamedresa) u jeruzalemskom starom gradu, nadomak Zapad-nog Zida (kog nejevreji ~esto nazivaju poprili~no uvredljivimimenom: Zid pla~a) i Hramske Gore, na kojoj se (na mjestunekada{njeg jevrejskog Bet (h)-aMikda{a ili ti SolomonovogHrama) danas uzdiè islamski Bait-ul-Muqaddas ili Me{dìdKubat As-Sahra (Kupola na Stijeni). Te godine u je{ivi, defini-tivno spadaju me|u godine kojih se najradije sje}am – alisam se, ipak, profesionalno formirao prvenstveno u~e}i predHam Ribi Cadikom Danonom.

Koja jje rrazlika iizme|u ssefardskog ii aa{kenaskog rrabina?Razlike izme|u sefradskih i a{kenaskih rabina uslovljene surazli~itim intelektualnim tradicijama koje su se razvile u kriluovih dviju jevrejskih grupa. A{kenaske je{ive razvile su tradi-ciju pilpula, ili kazuistike. Posljedi~no, cilj {kolovanja u a{ke-naskim je{ivama nije da pojedinac savlada sveukupnost ka-nonskih tekstova, nego da bude izloèn jednom sistemu mi{-

5BEHAR 98


ljenja, vi{ekutnom sagledavanju stvari, da bude u stanju do unedogled nabrajati argumente za i protiv za bilo koje mi{lje-nje izneseno u tekstu koji se analizira. Sefardski u~enjaci, sdruge strane, nisu veliki ljubitelji pilpula, jer smatraju da istirelativizira proces pravne analize. U sefardskim je{ivamainzistira se prvenstveno na zaokruìvanju temeljnog korpusau svim disciplinama jevrejskih nauka, na savladavanju pravi-la besprijekornog ~itanja teksta Tore u toku bogosluènja({to se na hebrejskom zove Keriat (h)a-Tora, sli~no islam-skom kiraetu), te na stalnom zatvaranju rastojanja koji se uprocesu u~enja stvaraju izme|u u~enikovog stalno rastu}egintelektualnog JA i njegovog eti~kog JA. Po sefardskoj tradi-ciji, intelektualizam koji nema jake eti~ke temelje nu`nodovodi do stvaranja neuravnoteène li~nosti. Ove dvije bitno razli~ite intelektualne tradicije iznjedrile su irazli~ita o~ekivanja svake pojedine zajednice od rabina. Kadaa{kenaski jevrejin postavi rabinu odre|eno prakti~no pitanje– on o~ekuje da rabin stupi u raspravu sa samim sobom,ponudi ~itav niz argumenata za i protiv, ili ~itav spektarmogu}ih odgovora – i na kraju, relativno nevoljko, suzi di-japazon teoretskih mogu}nosti na ono {to je prakti~no naj-uputnije. Istovremeno, a{kenaskom slu{aocu je poprili~nonebitno da li je rabin u tom procesu pravilno izgovorio svakihebrejski glas, pravilno naglasio svaku rije~, prave}i razlikeizme|u kratkih i dugih samoglasnika, i vode}i ra~una o svimpravilima prozodije. Sefard, s druge strane, o~ekuje da bib-lijski citati njegovog rabina budu besprijekorni; a odgovor nabilo koje pitanje konkretan – dakle: kratak, jasan i prakti~an.Eventualno beskrajno nabrajanje argumenata za i protivSefard bi doìvio kao rabinovo samo-preslu{avanje, te sljed-stveno kao znak da doti~ni rabin ne vlada materijom - ili (jo{gore) da ni sam nije siguran {ta i kako treba. U tom slu~aju,kao {to znamo, na{ je svijet sklon zaklju~ku da mu je najbo-lje da uradi ono {to mu ionako odgovara, jer stvari o~iglednonisu jasne i nisu jednozna~ne.

Moè{ lli nnam uusporediti iinstituciju rrabina ss iimamom?Te{ko. Koliko se ja razumijem u Islam, imam je onaj kojipredvodi vjernike u molitvi. Zna~i moè postojati stalni imamili ad hoc imam. Stalni imami su zaduèni i za upravljanjedàmijama ili mesdìdima u kome predvode molitvu. U Ju-daizmu predvo|enje skupne molitve nije rabinska du`nost.

Osoba koja predvodi molitvu zove se na hebrejskom hazan,a na evropskim jezicima kantor. Na{ki bi se moglo re}i pred-molitelj. Naravno, i rabin moè (kao i bilo koji drugi jevrej)sluìti ili kao ad hoc ili kao stalni hazan, ali mu je to onda do-datna funkcija, kao {to recimo muderis moè biti i imam ne-ke dàmije. Ukratko, haham (kako, rekosmo, Sefardi na-zivaju svoje rabine) paralelna je ulozi muslimanskog haki-ma. U Bosni se umjesto hakim ~e{}e kaè kadija, ali kako tajna{ bosanski kadija sjedi u me{}emi (mehkema – hakimovakancelarija) onda je jasno da se radi o istoj funkciji s dva ime-na. Elem, da ne duljim, rabin je dakle prvenstveno stru~njakza (h)alaha, to jest za jevrejsko pravo. Sli~no zna~enju ter-mina {erijat – i termin (h)alaha zna~i Put, put kojim se ide.Put pravednih. Uloga rabina, dakle, nije ritualna nego prav-na. Rabin je lice koje nadgleda da sve u jednoj jevrejskoj za-jednici bude u skladu sa Torom i njenom tradicionalnominterpretacijom. On sudi u slu~aju sporova i upu}uje u nejas-nim situacijama. Ukratko, rabin nadgleda rad svih op}inskihinstitucija: skup{tine, odbora, {kole, sinagoge, groblja, za-bavi{ta i sli~no, nastoje}i da im noga nikad ne spuzne s pu-ta pravde i bogobojaznosti.

[TO JE JUDAIZAM I POVEZNICE S ISLAMOM

Ve}ina nna{ih ~~italaca, ppretpostavljamo, vvjerojatno bbi tte{kodefinirala JJudaizam. MMoè{ lli nnam ppribliìti oosnovne ppos-tulate ssvoje vvjere? E to, ve}, mogu. U Judaizmu postoji 13 'iqare (h)a-emuna(= imanskih {artova):Uzvi{eni Bog je Apsolutno Suveren. Niko mu ni{ta ne moèni dodati ni oduzeti, niti bi bez Njega i{ta moglo postojati.Bog je Jedan, i to kako Jedinstven (nema drugog bogaosim Njega) tako i Jedincat (nedjeljiv). Bog je bestjelesan i nematerijalan.Kao {to je prethodio svemu, tako bi postojao i kad bi sveostalo prestalo da postoji.Samo je Bog dostojan da mu se ~ini avoda (ibadet), sluìtibilo ~emu drugom je avoda zara ({irq).Bog komunicira sa ljudima putem proro{tva.Mojsije, na{ U~itelj, alav (h)a-{alom (alejhi selam) je otacsvih proroka, onih koji su mu prethodili i onih koji su do{li

6 BEHAR 98


U mnogo ~emu su ti, bezbeli, bliì monoteisti iz dru-gih vjera, i dobro je {to je tako - ali postoje i odre|e-ne konkretne situacije u kojima si, htio ne htio, naj-upu}eniji na "svoje" sekulariste, a i oni na tebe. Poprincipu, Neka svoga, i u gori vuka. U ratu, recimo…prvenstveno stoga jer druga strana ne dijeli musli-mane na evlije i }afire, kao {to ne dijeli Srbe na pra-voslavne i ateiste ili Hrvate na katolike i agnostike. Ninacisti ni usta{e, Bog im svako zlo dao na oba svijet-a, recimo, nisu dijelili Jevreje na observantne i se-kularne – nego "koga ufati{e - toga ubi{e".

Jutarnje bogosluènje u A{kenaskoj sinagogi u Sarajevu (ratna 1994.), Ro{ (h)a{ana - Jevrejska Nova godina

poslije njega. Njegovo je proro{tvo posebnog stepena inikada prije ili poslije njega nitko nije komunicirao sBoànskim na istom nivou.Tora (=Tevrat) koju nam je zavje{tao Mojsije je Bogomdata, i Mojsije, na{ U~itelj, alav (h)a-{alom je bio samopero u Boànskoj ruci, tako da je sva Tora od Boga dana ine sadrì ljudske primjese.Ova Tora nikad nije bila i nikada ne}e biti promijenjena.Bog je svjestan ljudskih djela.

On nagra|uje pravednike i ka`njava bezakonike.Obe}ani Ma{iah (Pomazanik, Mesija, Halifa) iz DomaDavidovog }e se kad-li-tad-li pojaviti da reuspostavi uzor-dru{tvo zasnovano na Tori, u koje }e se ugledati svi naro-di svijeta, od vlastitog htjenja i uvjerenja.Bog je kadar oìvjeti mrtve i u~init }e to kad htjedne, kao{to je i obe}ao.Kao {to vidi{, dobar dio {artova su nam gotovo identi~ni.Prvih pet jevrejskih {artova odgovaraju prvom islamskom injegovim obja{njenjima. Na{ {esti sli~an je va{em drugom,jer i proro{tvo i an|eli govore o istom: obje ummot (iMojsijeva i Muhammedova) vjeruju u komunikaciju izme|uBoga i ljudi. Jevrejski sedmi, osmi i deveti princip vjeresli~ni su islamskoj vjeri u kitabe i resule. Podvla~im, Jevrej-stvo ne nije~e mogu}nost da Bog po{alje raznim narodimarazne poslanike sa raznim knjigama, koje bi ih vodile kavjeri u Jednog Boga i avodat (h)a-Shem (h)a-mekubelet(magbul ibadetu), ali se ~vrsto drì da Bog nikada ne mijen-ja ono {to je poslao nekom narodu, jer ako je Bog savr{en inepromjenjiv – onda je i Njegova intervencija u istoriju odre-|ene grupe nepromjenljiva i savr{ena. Bog je, naravno,Apsolutno Suveren i moè naloìti raznim grupama raznestvari, sve u zavisnosti od toga {ta je za svaku pojedinu gru-pu najbolje. Otuda, za Judaizam, objave drugih ummot(ummeta) ne predstavljaju nikakav teolo{ki problem. Nara-vno, pod uslovom da su zasnovane na ideji ~istog monoteiz-ma i neantropomorfizma. Nezamislivo je, naime, iz per-spektive Judaizma, da bi Bog nekom narodu objavio da jeOn li~no djeljiv, promjenljiv, prolazan, ovisan ili tjelesan – jerBog nikom ne bi lagao o Sebi. Mislim da se jevrejska vjera u Boànsku svijest o ljudskimdjelima i Njegovo nagra|ivanje dobrih i ka`njavanje zlih (de-seti i jedanaesti princip vjere) moè usporediti sa ~etvrtimislamskim {artom koji govori o kaderu ili sudbini, jer {ta jesudbina ako nije ono {to je pojedincu dosu|eno na osnovunjegovih djela i vjere koju ta djela iskazuju. Jevrejstvo inzis-tira na ideji Apsolutne Boànske Pravednosti. Neprili~no bibilo pomisliti da bi Bog zlima propisao dobru a pravednima

lo{u sudbinu. Jednako tako, jevrejska vjera u uskrsnu}emrtvih lijepo se prepli}e sa sadràjem petog islamskog {ar-ta o javmil ahiri, ili posljednjem danu. Naravno, u mnogo ~e-mu smo i razli~iti. Muslimani vjeruju da je jevrejska Toravremenom djelomi~no izmijenjena. Pristajanje na tu pomi-sao bi za jevreja bilo kefira (=kufr), ali je za muslimana halal,jer Tora ne obavezuje nejevreje. Jednako tako, sve {to mi vjerujemo za Mojsija, vi vjerujete zaMuhammeda. [to je i logi~no, jer da nije tako, mi ne bismobili Mojsijeva umma a vi Muhammedova. Ono {to je bitno dase podvu~e, rabinski Judaizam u~i da muslimani moguzasluìti Boànsku nagradu ako se budu dràli monoteis-ti~kih i moralnih principa Islama. îni mi se da, jednako ta-ko, i Islam u~i da jevreji ne moraju nu`no pre}i na Islam dabi zasluìli Boànsku milost, nego je mogu zadobiti kroz ob-dràvanje Tore. Ukratko, ko iole ima soli u glavi moè jasnouvidjeti da ove dvije ~asne vjere jedna drugoj priznaju le-gitimitet, i jedna drugu doìvljavaju kao legitiman put spa-senja. Ku' }e{ vi{e? Naravno, svaka od ovih dviju vjera pona-osob drì da je ona kod Boga na malo vi{em mjestu, ali vje-rujem da je tako i kad jedan mu` ima vi{e èna, a ne kamoliJedan Bog vi{e ummot. Svaka takva èna, bi}e, vjeruje da je,ipak, malo (ili puno) pre}a od svih ostalih. Mislim da je tosasvim normalno, jer ko ne voli sebe ne moè voljeti nidruge. Na koncu konca, i sama Tora lijepo kaè, Voli svogadruga kao {to voli{ sebe, zna~i ako ne voli{ sebe, ne moè{voljeti ni druge. Ne mislim da je lo{e ni kad se vjere takmi~e,dok god se takmi~e u dobru. Ko }e bolje Bogu ugoditi. Nekakonkurencije, zdrava je! Uostalom, ovaj stav nigdje nijeljep{e iskazan do li u Kur'anu samom, Sura al-Ma'ida, ajet48: A da je Allah èlio, On bi vas sljedbenicima jedne vjereu~inio, ali On ho}e da vas isku{a u onome {to vam propisu-je, zato se natje~ite ko }e vi{e dobra u~initi; Allahu }ete se svivratiti – pa }e vas On o onome u ~emu ste se razilazili obav-ijestiti. Problemi nastaju kad jedna vjera zanije~e drugojpravo da se drì svoje knjige, ali u slu~aju ovih dviju konkret-nih vjera taj problem danas ne postoji – a i u pro{losti je biotoliko endemi~an da je malo do umjereno suvi{no na njegatro{iti dodatne rije~i.

Osim {{to ssu mmonoteisti~ke rreligije, kkoje ppovezuje zzajedni~kiotac AAbraham // IIbrahim, kkoje ssu ppoveznice IIslama ii JJuda-izma? TTako|er, uu ~~emu sse tto rradikalno tteolo{ki rrazilazimo?

7BEHAR 98


Judaizam, po definiciji, mora doìvljavati Islam kaoveliki napredak za ~ovje~anstvo nekada ogrezlo uidolopoklonstvu, totemizmu i animizmu – koje jesada, blagoslovljenim djelovanjem Muhammeda,uzdignuto do monoteizma. Islam, zauzvrat, priznajelegitimitet na{e Knjige i puta koji ona nalaè. Dok godi jedni i drugi mislimo da je onaj drugi legitiman,nebitno je da li mislimo da je na{ put ipak malo bolji.Mi smo stariji, a vi ste ve}i – tako da svako svoju pred-nost tuma~i kao znak Boànskog favorizma.

Ako je Bosna hljeb, jevreji nisu ni bra{no ni voda toghljeba – ali sol jesu! Jevrejski udio u bosanskom mi-ljeu nikad nije bio pitanje kvantiteta – nego kvaliteta.Bi li Bosne bilo bez jevreja? Bi! Bi li to bila Bosna?Jok! Mo`da ovo s hljebom nekom zazvu~i pretencioz-no. K'o biva Bosna bi bila "nejestiva" bez jevreja. Haj-mo ovako, ako je Bosna somun - jevreji su ~urekot.

Teorija jevrejskog prava, kao ni teorija {erijata (koliko se jau isti razumijem), ne poznaje kr{}ansku maksimu BoguBo`je, caru carevo. I u Judaizmu i u Islamu sve je Bo`je,uklju~uju}i i cara. Stoga, dakle, (h)alaha (jevrejsko pravo),jednako kao i {erijat regulira sve sfere ìvota, kako javnutako i privatnu, zna~i: i liturgiju i ekonomiju, i teologiju ikrivi~no pravo, i dogmatiku i etiku. Dakle, ono {to povezujeJudaizam i Islam nasuprot Kr{}anstvu to je "pravna priro-da" ovih dviju religija. Kultura {eelot ut{uvot (doslovno:pitanja i odgovora, paralelno islamskoj fetvi), dakle feno-men konstantnog obra}anja religijskom autoritetu sa pita-njima iz svakodnevnice, kako bi se znalo {ta je zabranjeno a{ta dozvoljeno, {ta ~isto a {ta ne~isto, toliko tipi~na za Ju-daizam i Islam, relativno je strana Kr{}anstvu.Judaizam, po definiciji, mora doìvljavati Islam kao velikinapredak za ~ovje~anstvo nekada ogrezlo u idolopoklon-stvu, totemizmu i animizmu – koje je sada, blagoslovljenimdjelovanjem Muhammeda, uzdignuto do monoteizma.Islam, zauzvrat, priznaje legitimitet na{e Knjige i puta kojiona nalaè. Dok god i jedni i drugi mislimo da je onaj drugilegitiman, nebitno je da li mislimo da je na{ put ipak malobolji. Mi smo stariji, a vi ste ve}i – tako da svako svoju pred-nost tuma~i kao znak Boànskog favorizma. Kao {to samranije ve} rekao, ni Judaizam ni Islam ne po~ivaju na zapad-noj ideji da se religija bavi duhovnim a politika ovosvjetskim.Utoliko, osnovni "teolo{ki" sukob Judaizma i Islama je poli-ti~ke prirode. Da li je iz perspektive islamske teologijemogu} nemuslimanski suverenitet na bilo kom djelu Blago-slovljene Zemlje, ili ti Zemlje Banu Israil (Sinova Izraelovih).Kada bi islamski teolozi dali Izraelcima osje}aj da Islammoè verificirati bilo kakav dogovor izme|u Izraelaca i Pa-lestinaca, taj dogovor bi bio postignut daleko brè - i to (kao{to i treba) zbog unutra{njeg pritiska u Izraelu, a ne zbogvanjskog pritiska (iz Amerike). Dok god ve}ina Izraelaca bu-de vjerovala (a raznorazni islamski teolozi ih svojim fetvamau tom stavu svakodnevno u~vr{}ivali) da Islam "po definici-ji NIKADA ne moè pristati na ustupanje BILO KOG DIJELAteritorije Dar ul-Islama nemuslimanima", mirovni procesne}e dobiti puni zamah. Jevreja je {a~ica u usporedbi smuslimanima svijeta, i zato nije ~udo {to nam treba jasanjemin da teritorijalni kompromis nije samo novo arapskosredstvo za kona~no rje{enje jevrejskog pitanja na BliskomIstoku. Izraelci strahuju da arapski i muslimanski svijet pre-govorima i mirovnim inicijativama èli samo iznuriti i osla-biti Izrael, kako bi ga na kraju dokusurio. Zna~i, cilj je istikao i 1948. – samo se sredstva mijenjaju, u zavisnosti ododnosa snaga. Sukob Izraelaca i Palestinaca, kao i budu}isporazum ova dva napa}ena naroda ima i teolo{ku dimen-ziju – bi}e to novi dogovor Judaizma i Islama o suìvotu po-tomaka dvaju Avramovih sinova: Isaka i I{maela.

Po ttvojem mmi{ljenju kkoje ssu oosnovne ppredrasude kkoje jjevreji iimuslimani iimaju jjedni pprema ddrugima ii kkako iih nnadvladati?Prvo lokalno, pa onda globalno. Predrasude, kao i samo nji-hovo ime zna~e unapredni stav koji nije zasnovan na rasu|i-vanju, prosu|ivanju i sagledavanju. Mislim da urbani bosan-ski muslimani i jevreji, nemaju nekih bitnijih uzajamnih pre-drasuda. Vi{estoljetna izloènost jednih drugima bila je

dovoljna da umjesto predrasuda ljudi formiraju stvarneiskustvene stavove. A ovi, kao {to to obi~no biva kad postojidirektni ljudski kontakt, ne samo da nisu problemati~ni –nego bi mogli posluìti kao uzor za formiranje musliman-sko-jevrejskih odnosa u evropskim dru{tvima u kojima seimigrantske muslimanske zajednice po prvi put sre}u sastvarnim jevrejima, o kojima su dotada imale samo nega-tivne predrasude zasnovane na tri i po upitna hadisa i"neupitnoj" anticionisti~koj propagandi. Ostalo je samo jo{da muslimanska ~ar{ija, u Sarajevu i drugdje, apdejtuje i

8 BEHAR 98


Istorija me|ureligijskog razgovora prije je istorija ras-prave, prepucavanja i nadmudrivanja nego li istorijaslu{anja, razumijevanja i odgovora na re~eno/~uve-no/shva}eno. Od Francuske revolucije na ovamo, me-|utim, religija u Evropi gubi status objektivnog znanja osvijetu i ~ovjeku, postaju}i subjektivno ubje|enje, stvarindividualnog opredjeljenja. Time je i me|ureligijski(do)govor postao manje hitan i bitan, ali upravo u no-{enju sa bezvjerjem materijalizma evropski teolozi su,polako ali sigurno, "objedinili front", shva}aju}i da jeono {to ih ujedinjuje (su{tina) daleko prete`nije odonog {to ih razdvaja (forma).

novopristigle neurbane muslimane i nau~i ih {ta je kod nasu ~ar{iji red. Uzdam se da su muslimani Sarajeva doraslitom zadatku, a vrijeme }e pokazati da li sam bio u pravu. Na globalnom planu, na tragu onoga {to sam ve} rekao rani-je… [to prije mi prestanemo strahovati od islamske potpunei definitivne teolo{ke nespremnosti na postojanje Izraela ubilo kojim granicama, a vi prestanete strahovati od cionis-ti~ke zavjere usmjerene na jevrejsko gospodarenje cijelimBliskim Istokom, svijetom i okolinom – to }emo prije i jedni idrugi posti}i Bo`je zadovoljstvo, i na ovom i na onom svijetu.

Nama su va{i strahovi od nas blentavi, a mogu}e je da su i va-ma na{i. Kad sam 'nako kaharli, ja odem na neki islamisti~kipolu-anticionisti~ki, polu-antisemitski sajt i odma' mi seraspoloènje popravi ~im vidim ~ime sve vladamo i kako smouspje{ni. Da je babi propeler, bila bi helikopter!

O SEKULARNIM JEVREJIMA I SEKULARNIM MUSLIMANIMA

Kada mmi nnetko sspomene ssekularni IIslam iili ppak eeuropskiIslam nnajeìm sse ood mmuke. KKao dda ppostoje nneki ddrugi nnor-malniji mmuslimani, kkao dda ppostoje nneki eeuropski mmuslima-ni mmimo ccivilizacije IIslama. NNe sslaèm sse ss ttakvim ddioba-ma. [[to jje ssa ssekularnim JJudaizmom ii eeuropskim jjevreji-ma? TTko ssu eekstremni mmuslimani, aa ttko eekstremni jjevreji?Zasigurno nnam mmoè{ ppuno ttoga pposvjedo~iti bbudu}i dda~esto pputuje{ nna rrelaciji SSarajevo –– JJeruzalem –– EEuropa…Sekularni Islam je, naravno, contradictio in adjecto – i tu siti u pravu. Nezavisno od toga, sekularni muslimani postoje,jeìo se ti na to ili se ne jeìo. Postojanje drugih ljudi, makako ~udni oni bili u na{im o~ima, ne zavisi od na{eg pris-tanka. Oni su tu, htio ti to ili ne. Ti, naravno, moè{ da ustvr-di{ kako oni uop{te nisu muslimani, a oni }e ti na to lijepore}i kako su oni Muslimani ili Bo{njaci (ili Turci, ili Albanci)muslimanskog povijesnog kruga. I? \e si bio? – Ni|e! [ta siradio? – Ni{ta! Opet ima{ s njima neki presjek skupova odkog ne moè{ pobje}i, na glavu da se nasadi{. U mnogo~emu su ti, bezbeli, bliì monoteisti iz drugih vjera, i dobroje {to je tako - ali postoje i odre|ene konkretne situacije ukojima si, htio ne htio, najupu}eniji na "svoje" sekulariste, ai oni na tebe. Po principu, Neka svoga, i u gori vuka. U ratu,recimo… prvenstveno stoga jer druga strana ne dijeli mus-limane na evlije i }afire, kao {to ne dijeli Srbe napravoslavne i ateiste ili Hrvate na katolike i agnostike. Ninacisti ni usta{e, Bog im svako zlo dao na oba svijeta, reci-mo, nisu dijelili Jevreje na observantne i sekularne – nego"koga ufati{e - toga ubi{e". Takva iskustva stvaraju pomakeu svijesti, i malo koji bosanski alim ili evropski rabin ne bi io tome vodio ra~una kad bi se povelo pitanje statusadana{njih koferim ili ti }afira. Komplicirano? [ta }e{, Onajkoji nas je dozvao u postojanje, i to tu gdje jesmo i ba{ tadkad smo, nam nikad nije ni obe}ao da }e lako biti ~ovjek iodre|ivati se prema drugima bez da se ogrije{i{, ja o sebe isvoju vjeru – ja o njih i njihovo ljudsko dostojanstvo. Nego,kao kod Njego{a, [ta je ~o'ek, a mora bit ~o'ek. E vidi{, i u tome su nam ummot sli~ne. Sekularni Judaizamje, bezbeli, notorni nonsens – ali su, zato, sekularni Jevrejinotorna ~injenica. A da vidi{ tek veselja kad ima{ zajedni~kunacionalnu dràvu, ili zajedni~ku op}inu (jer jevrejske op}ineu dijaspori nisu samo sinagoge nego i "klubovi nacionalnemanjine", ba{ kao i neki mesdìdi u Republici Hrvatskoj) sasekularnima. Tako, recimo, ima jedan jevrejski praznik,Hanuka, koji slavi spomen na malu grupu jevrejskih teocen-trika koja se pobunila protiv vlasti heleniziranih Jevreja i nji-hove sprege sa onda{njom globalnom vladom, izvela pre-vrat, potamanila }afire, protjerala uljeze, i uspostavila Tora-dràvu. Da vidi{ kako zdu{no u dana{njem Izraelu sekularniJevreji slave re~eni praznik morao bi se zapitati jesu li oni

9BEHAR 98

Kada mi, danas, predstavljaju nekog potencijalnogsuradnika iz neke druge tradicije i hvale ga kaoodmjerenog i uravnoteènog, ja odmah pitam da li jere~eni ikad bio ekstremista. Sugovornici po~esto neshvate tok misli, pa krenu u apologetskom tonu,zna{ bio je mlad i sli~no - a ja se zapravo radujem{to }u imati pravog sugovornika u osobi koja je zat-vorila potpuni krug, prerasla isklju~ivost mladala~-kog zanosa i stasala u zrelog vjernika. Ako mi, pak,kaù da je re~eni oduvijek bio odmjeren, ja se malorazo~aram, jer: ko nikad nije bio vrelo – te{ko da }eikada postati rijeka.


Kumplir il minyan, proslava vjerskog punoljetstva - Sarajlije iz Kanade pred Zapadnim zidom u Jeruzalemu

svjesni ~injenice da je to praznik u slavu nekih tamo birvak-tilskih fundamentalista koji su potamanili birvaktilske seku-lariste, liberale i globaliste. Nego, u ~emu je stvar? I kodJevreja i kod Bo{njaka religija je bila osnovni faktor stvaran-ja naroda. Sljedstveno, tvoja ìva vjera je za tvoje sekularistenjihova istorija, tradicija i kultura. Oni tu svoju istoriju, tradi-ciju i kulturu vole ba{ kao {to ti voli{ svoju vjeru. Identificirajuse sa tvojim mudracima, tvojim junacima i tvojim vje~itimpozitivcima, gade se istih drevnih negativaca kao i ti, pri~itanju zajedni~kog kanona raduju se na istim mjestima gdjei ti, pla~u gdje i ti. Naizgled "sve im je jasno" - ali ne{to ipak"ne {tima". Klju~na razlika je nedostatak faktora Bog u nji-hovom poimanju svijeta. S druge strane, opet, nemalo takvihsekularista zna i te kako pre{i{ati deklarirane vjernike udomenu eti~nog pona{anja. Kad tome jo{ doda{ koliko je zlau~injeno u ime religije na ovoj zemlji, eto nas pred vratimamog li~nog stava o ovom kompliciranom pitanju: Vjerujemda }e, ~im vjernici posvete etici onoliko pa`nje kolikoposve}uju ritualu, i nevjernici shvatiti spiritualne vrijednostirituala. Bar ve}ina… Do tad, ne ~udim se njima, nego nama. [to se ekstremista iekstremizma ti~e, li~nodrìm da je ekstremizamnu`na faza u razvoju ~ov-jeka, a samim tim i vjerni-ka. Kada ~ovjek tek utvr-|uje svoje jastvo i poku{a-va da odredi granice vlas-tite li~nosti, da shvati gdjeprestaje on a po~inju dru-gi, sagledavanje svijeta uosnovnim konturama, utakozvanoj crno-bijeloj te-hnici, nije nu`no kontra-produktivno. Dapa~e, li~-nost u formiranju (bez ob-zira na to da li se neko for-mira kao ~ovjek i kao vjer-nik u pubertetu, ili se formira kao vjernik a "re-formira" kao~ovjek u poznijem ìvotnom dobu) je pod stra{nim pritiskomi stvaranje "~vrstog" religijskog, eti~kog ili kulturnog identi-teta izgleda mi kao dobra centripetalna protuteà nebrojen-im centrifugalnim faktorima kojima su ljudi u sazrijevanjuizloèni. Kad ima pameti, odgovorna tradicionalna zajednicavodi svoje ~lanstvo u pravcu pozitivnog iskori{tavanja ovefaze zanesenosti vlastitim identitetom i tradicijom na na~inkoji njima koristi a drugima ne {teti. Na àlost, danas smosvjedoci apsurdne situacije da u mnogim vjerskim zajedni-cama ekstremisti poku{avaju da nametnu svoju nedozreluviziju cijeloj zajednici. Da sve bude gore, nerijetko se radi onajboljim sinovima odre|ene zajednice, o iskrenim idealisti-ma ~iji zanos i karizma plijene. Ni{ta tu`nije (a vala ni ru`ni-je) od vjerske (kobajagi) zajednice koja nije u stanju da osi-gura dozrijevanje svojoj djeci, nego se povla~i za njima i pu{-ta ih da je vode kad sami jo{ uvijek trebaju vodstvo. Iskusnivjernici imaju odgovornost da kanaliziraju zanos svojih tekstasavaju}ih suvjernika, obavezu da im pomognu da od buji-ce naprave stameni potok – a ne poplavu koja {teti okolini,

dok od nje same ne ostaje ni{ta. Kada takvo odgovorno vod-stvo izostane, ~esto se desi da ekstremizam umjesto faze uìvotu postane supstitut za ìvot. Tada slobodno moèmogovoriti o zastoju u razvoju li~nosti. O izvjesnoj duhovnoj per-verziji. Jako je tu`no vidjeti ljude u pedesetim ili {ezdesetimgodinama ìvota kako svoju nepotro{enu i nesublimiranuseksualnu energiju pretvaraju u nepresu{ni izvor omrazeprema svijetu i ljudima, a prije svega prema vlastitim suvjer-nicima (koji su ih neodgovorno pustili da ne odrastu i nedorastu, pa mi ih, u neku ruku, i nije previ{e ào). Kada takve Petar-Pan vo|e, edipovci koji ne samo da nikadanisu do kraja odrasli – nego nedoraslost predstavljaju kaocilj i vrlinu, uspiju da se nametnu mladim umovima kao aut-enti~ni glasnogovornici toboè zanemarenih vrijednosti,katastrofalne posljedice su pitanje dana. Kao {to zna{, po-ku{avam da budem aktivan u me|ureligijskom dijalogu – asebe doìvljavam kao teocentri~nog humanistu jevrejskeprovenijencije. Kada mi, danas, predstavljaju nekog potenci-jalnog suradnika iz neke druge tradicije i hvale ga kaoodmjerenog i uravnoteènog, ja odmah pitam da li je re~eni

ikad bio ekstremista. Su-govornici po~esto ne shva-te tok misli, pa krenu uapologetskom tonu, zna{bio je mlad i sli~no - a jase zapravo radujem {to }uimati pravog sugovornikau osobi koja je zatvorilapotpuni krug, prerasla is-klju~ivost mladala~kogzanosa i stasala u zrelogvjernika. Ako mi, pak,kaù da je re~eni oduvijekbio odmjeren, ja se malorazo~aram, jer: ko nikadnije bio vrelo – te{ko da }eikada postati rijeka. Una-to~ svim opasnostima ne-

kontrolirane i nekanalizirane ekstaze, tunjavo tinjanje (pukitradicionalizam) mi se nikada nije ~inilo dostojnom alterna-tivom. A, ako }emo po srcu, sve mi se ne{to ~ini da i samavjerni~ka baza ima vi{e povjerenja u post-ekstremiste kadaje u pitanju predstavljanje u me|ureligijskim "deverima",nego li u pred-ekstremiste. Narodna intuicija, {ta li?!

DIJALOG IZME\U MONOTEISTI^KIH RELIGIJA

Dodiri KKr{}anstva, IIslama ii JJudaizma uu [[panjolskoj ––izme|u oostalog, ttvoja ssu zznanstvena ppreokupacija… Da, uvijek me iznova fascinira taj period koji se u jevrejskimnaukama naziva Zlatnim Dobom [panjolske, kratki bljesakprave religijske zrelosti, u kome su (u lucidnim intervalima)pripadnici svih triju vjera igrali neki relativni ferplej nastvarno zajedni~kom terenu. Da se razumijemo, i to je dale-ko od ideala odgovorne religijske zrelosti kome bismo tre-bali da teìmo danas – ali, lijepo je znati da je utopija nekad,ipak, bila blizu ostvarenja. Primjera radi, u usporedbi sa zlat-nim dobom [panjolske, Osmansko Carstvo se doima kao

10 BEHAR 98


Kumplir il minyan, proslava vjerskog punoljetstva, pripreme

period u kome jedan fudbaler sam pipla loptu na trgu, toleri-raju}i da druga trojica piplaju, svak u svojoj avliji. Za onajvakat, izgleda, ni to nije bilo malo. U to zlatno doba [pan-jolske mudraci svih triju vjerozakona bavili su se, izme|uostalog, i pitanjem odnosa izme|u racionalnog (logi~kidokazivog) i postracionalnog (misti~no iskustvo, proro{tvo,objava), polaze}i od (nekim teolozima i danas upitne prem-ise) da je ljudsko znanje jedno, da su logika i filozofija uni-verzalne kategorije - te da je znanje i iskustvo drevnih gr~kihfilozofa (a samim tim, naravno, i suvremenih inovjernika) uovim oblastima relevantno i iskoristivo. Kao {to bi Einsteinovgenije, da je ro|en u nekom afri~kom plemenu a ne u visoko-industrijaliziranoj Evropi, do{ao do izraàja u ~injenici da bimali Bantu Einstein skupio daleko vi{e banana nego drugadjeca iz sela – tako ni Maimonides (na zapadu odoma}eninadimak za Rabi Mo{e ben Maimona, koji je me|u svojimarapskim suvremenicima bio poznat po arabiziranoj verzijinjegovog hebrejskog imena: Abu ’Imran Musa ibn Majmunibn ’Ubajd Allah) ne bi bio Maimonides bez duha sinteze ljud-skog iskustva koji je vladao Al-Andaluzom. Maimonidesovoremek djelo Vodi~ zablu-djelih (sistematizovanareprezentacija rabinskemetafizike) nezamislivo jebez aristotelijanskih te-melja, Al-Farabijeve teori-je proro{tva ili Ibn Badìneteorije du{e. Pitam se koliko islamskihteologa danas uop}e znada je Vodi~ izvorno napi-san na arapskom jeziku,te da mu je izvorni naslovDalalat al hairin. Nedavnoje u Zagrebu, u izdanjuDemetre, iza{ao integralnihrvatski prijevod arapskogizvornika Vodi~a, iz peravrsnog hrvatskog arabiste Danijela Bu~ana. Toplo prepo-ru~ujem! U to su sretno vrijeme jevrejski i islamski misticiposu|ivali jedni od drugih ideje te razmjenjivali i prosu|ivaliuzajamna iskustva. Najbolji primjer sinteze jevrejskog mist-icizma i sufizma je Kitab Faraid al-kulub (Farzovi srca) RibiBahje Ibn Pakude iz Saragose. Tad se ~ak i jevrejski eksklu-zivizam nadahnjivao na islamskim izvorima, pa je tako jedanod vode}ih zagovornika jevrejske posebnosti, Ribi Jehudaben [emuel (h)a-Levi (me|u Arapima poznatiji kao Abu-I-Hasan ibn Levi) usvojio {iitske koncepte a la safwa (odabranirod, odabrani soj).

Strah ppo~esto oosje}amo pprema nne~emu {{to nne ppoznajemo.Sloìt }}emo sse dda jje zzato ddijalog mme|u rreligijama iitekakopotreban. SSvjedoci ssmo rraznih ooblika iinstitucijalnog ddijalogaizme|u kkr{}ana, jjevreja ii mmuslimana nna nna{im pprostorima,{to jje uu ssvakom sslu~aju ppohvalna ~~injenica. MMe|utim, kkoli-ko ssu tti rrazgovori vvo|eni ppoliti~kim ddiktatom, aa kkoliko sstvar-nom ppotrebom zza ttolerancijom ii ssuìvotom? Istorija me|ureligijskog razgovora prije je istorija rasprave,

prepucavanja i nadmudrivanja nego li istorija slu{anja, razu-mijevanja i odgovora na re~eno/~uveno/shva}eno. Od Fran-cuske revolucije na ovamo, me|utim, religija u Evropi gubistatus objektivnog znanja o svijetu i ~ovjeku, postaju}i sub-jektivno ubje|enje, stvar individualnog opredjeljenja. Time jei me|ureligijski (do)govor postao manje hitan i bitan, aliupravo u no{enju sa bezvjerjem materijalizma evropskiteolozi su, polako ali sigurno, "objedinili front", shva}aju}i daje ono {to ih ujedinjuje (su{tina) daleko prete`nije od onog{to ih razdvaja (forma). Jednako tako, shvatili su da je jednaod osnovnih primjedbi religiji njen "doprinos" sukobu i podi-jeljenosti svijeta, te su se predali dokazivanju da ovjeko-vje~ivanje podjela nije nu`ni zahtjev religije same po sebi.Tekovine ovog novog religijskog trenda, me|utim, nisu navrijeme stigle do ju`noslavenskih prostora, gdje je religija bi-la jedina organizaciona alternativa komunisti~kom jedno-partijskom sistemu, te kao takva iskori{tena od strane na-cionalista, koji su se zacarili nad nekim religijskim zajedni-cama svojih etni~kih grupa, kad ve} nisu mogli organiziratipartije s nacionalnim predznakom. Nacionalizacija religije i

religizacija nacije na ju`-noslavenskim prostorimadovela je do toga da sekod nas govor o op}im lju-dskim vrijednostima obi~-no doìvljava kao recidivkomunisti~kog "bratstvo/je-dinstvo" ideala; koji bi,onda, valjda trebao bitistran svakoj religijskojtradiciji ponaosob i svimaskupa (jer svaka bi, toboè,trebala biti zainteresiranasamo za "svoje" ljude, a nei za "nevjernike").Sad je, valjda, kona~nodo{lo vrijeme da i midamo svoj doprinos svjet-

skom me|ureligijskom dijalogu. Da je sre}e i pameti, moglibi prednja~iti u tom poslu i ponuditi svijetu i devletu receptzasnovan na stvarnom, iskustvenom me|ureligijskomsuìvotu. Ti si inicirao jedan me|ureligijski ~asopis, i jastvarno ~ekam tu suradnju k'o ozeblo sunce jer iskrenovjerujem da je teocentri~ni religijski humanizam ozbiljnaalternativa kako nacio-centri~nom i nacio-latri~nom poima-nju religije, tako i antropocentri~nom humanizmu suvreme-nog materijalizma. Da li je mogu}e voljeti Boga, a u isto vri-jeme mrziti ljude (posebno one koji ga i sami vole, pa makari druga~ije nego mi sami)? Ja mislim da nije! Stvarno nam jepotrebno neko mjesto razgovora o na{im bitnim razlikama ina{im su{tinskim sli~nostima, mjesto koje ne}e biti identifi-cirano ni sa jednom vjerskom zajednicom per se, niti }e bitiobiljeèno "zvani~nom multi-tuti-fruti retorikom" za koju sviizgleda znaju da je vi{e usmjerena na skupljanje poena kodstranih posmatra~a, nego za u{i vlastite pastve. @elim da vjerujem da }e de-ateizacija i re-teizacija humanis-ti~ke retorike na sjevernom Balkanu doprinijeti uo~avanju~injenice da uzajamno po{tovanje, suradnja i spremnost na

11BEHAR 98


I kod Jevreja i kod Bo{njaka religija je bila osnovni fak-tor stvaranja naroda. Sljedstveno, tvoja ìva vjera je zatvoje sekulariste njihova istorija, tradicija i kultura. Onitu svoju istoriju, tradiciju i kulturu vole ba{ kao {to tivoli{ svoju vjeru. Identificiraju se sa tvojim mudracima,tvojim junacima i tvojim vje~itim pozitivcima, gade seistih drevnih negativaca kao i ti, pri ~itanju zajedni~kogkanona raduju se na istim mjestima gdje i ti, pla~ugdje i ti. Naizgled "sve im je jasno" - ali ne{to ipak "ne{tima". Klju~na razlika je nedostatak faktora Bog u nji-hovom poimanju svijeta.

dijalog ne samo da nisu strane na{im ~asnim monoteisti~-kim tradicijama – nego su, zapravo, te`nja svake na{e religijeponaosob, ~im se ista oslobodi straha od zatiranja, progona,dominacije i preglasavanja. U eri u kojoj smo se izborili zarazli~ita ljudska prava mo`da nije zgoreg da definiramo ijedno od Boànskih "prava", Bo`je pravo da se raznim ljudi-ma objavi na razne na~ine. Ovdje smo da u~imo jedni oddrugih, uspore|ujemo iskustva i pokaèmo Abrahamu daIsak i Ji{mael, Jakov i Esav ipak znaju da im je praotac jedan,kao i Bog ~ijem je po{tovanju podu~io sinove i unuke...

USTA[KA OKUPACIJA I PRIÂ O VREMENU KAD JE SVAKI PETI SARAJLIJA BIO JEVREJ

Po ttvojoj oocjeni, bbudu}i dda jje bbroj JJevreja uuz ggenocidnupolitiku uu NNDH ssmanjen nna mminimum, kkoliki jje nnjihov uutje-caj nna mmultikulturalnu ssliku BBiH, ii kkojoj mmjeri ssu vva`ni kkaodio kkonfesionalnog ii eetni~kog ddijaloga uu ttoj zzemlji? Ako je Bosna hljeb, jevreji nisu ni bra{no ni voda tog hljeba– ali sol jesu! Jevrejski udio u bosanskom miljeu nikad nijebio pitanje kvantiteta – nego kvaliteta. Bi li Bosne bilo bezjevreja? Bi! Bi li to bila Bosna? Jok! Mo`da ovo s hljebomnekom zazvu~i pretenciozno. K'o biva Bosna bi bila "nejes-tiva" bez jevreja. Hajmo ovako, ako je Bosna somun - jevre-ji su ~urekot. Moè li somun biti bez ~urekota? Moè! Je lisomun? Jest! Je li to to? Jok! E tako je, "me{~ini" i s bosan-skim jevrejima. Izbri{i ukus koji je Bosni dalo njihovovjekovno prisustvo – i to ve} vi{e nije to. Sve i da su usta{e,za vrijeme hrvatske okupacije BiH, i pobile sve jevreje (anisu, nego "samo" osamdeset posto) jo{ uvijek bi Sarajevobilo poznato po svojoj (H)agadi; Isak Samokovlija bi jo{ uvi-jek bio neraskidivi dio bosanske knjièvnosti; Isak-eff.Salom bi jo{ uvijek bio prvi sarajevski ljekar obrazovan naZapadu; a njegov zet, Jakov-eff. Sumbul, bi jo{ uvijek bioprvi sarajevski farmaceut a la franka; dok bi Laura PapoBohoreta jo{ uvijek bila prva èna na svijetu koja je pisaladrame na Ladinu. Salomova pala~a (ona lijepa zgrada sareljefnim likovima u narodnim no{njama na Titovoj, odmahdo kina Imperijal), Umjetni~ka Galerija BiH (preko putaSaborne Crkve), ona zgrada na Titovoj (u kojoj je nekad bila,a moè biti da je i sad, buregdìnica pod imenom Semberija)kao i zgrada pred kojom plamti Vje~na vatra (nekada{njiGrand Hotel Danijela Saloma) jo{ uvijek bi svjedo~ile o sjajusamo jedne od vi|enijih sefardskih porodica Sarajeva. Petjevrejskih hramova, {to na ~ar{iji, {to u centru (dakle vi{enego li i pravoslavnih i katoli~kih crkava u Starom Gradu iCentru zajedno), jo{ uvijek bi pri~ali pri~u o vremenu kad jesvaki peti Sarajlija bio jevrej. Bjelavski hram Bet Tefila (na Mejta{u) jo{ uvijek bi pri~aopri~u o sarajevskoj jevrejskoj sirotinji koja je odvajala od ustada u svom kom{iluku podigne Dom Bo`ji. Dana{nji BKC(nekada{nji Radni~ki Univerzitet \uro \akovi}) sagra|enpred sam II. svjetski rat, prilozima sarajevskih jevreja, koji jeponosno nosio ime Kal Grandi ili ti Veliki Hram, jo{ uvijek bibio najve}a sefardska sinagoga ikad podignuta u Evropi. Kalvjeù ili ti Stari Hram na ~ar{iji, i uz njega skoro pa prislo-njeni Kal Muevu ili ti Novi Hram, jo{ uvijek bi pri~ali pri~u ojevrejskom udjelu u zanatima i trgovinama Ba{ âr{ije. Itd.

Itd. Itd. Mogao bih do sutra nabrajati ono {to se obi~no nazi-va jevrejskim doprinosom razvoju BiH. Sre}om, ta pri~a jo{uvijek traje. Potomci malog broja bosanskih jevreja koji su,zahvaljuju}i Talijanima i partizanima preìvjeli NDH okupaci-ju, jo{ uvijek bitno doprinose napretku zajedni~ke ku}e. Tajdoprinos je uvijek bio ve}i od jevrejskog procenta ustanovni{tvu Bosne, pa je i danas tako.

Poznato jje, pprema nnekim nnedavnim iistraìvanjima, ddanema nniti jjednog ppravnog ddokumenta, nniti jjedne ffetve, kkojabi ddiskriminirala nnemuslimane uu oosmanskom pperiodu. Jevrejima je u Osmanskom carstvu bili poprili~no lijepo, a~esto i mnogo ljep{e nego li u katoli~koj Evropi. Ilustrativanje poziv jedrenskog romanijotskog rabina Isaka Sarfatija iz1454. godine a{kenaskim jevrejima da napuste katoli~kuEvropu i skrase se u benevolentnom Osmanskom carstvu.@iva istina! Ne postoji ni jedna jedina osmanska fetva ili cars-ki ferman koji bi diskriminisali jevreje u odnosu na drugenemuslimane. Istovremeno, valja podvu}i, do \ulhane hati-{erifa iz 1839. (kada po~inju reforme u pravcu stvaranjagra|anske dràve) Osmansko carstvo nije bilo dràva svihsvojih gra|ana – nego islamska dràva u kojoj su nemusli-mani bili gra|ani drugog reda, te kao takvi nisu mogliobna{ati javne funkcije, pla}ali su dìziju (poseban porez zanemuslimane) i bili izloèni ~itavom nizu restrikcija ~ije je ciljbio podvla~enje njihovog inferiornog poloàja u odnosu nacarsku vjeru. Na primjer: zabrana jahanja ili pasanja oru`jau prisustvu muslimana, zabrana odijevanja odje}e i obuvan-ja obu}e odre|enih jarkih boja koje su bile rezervirane samoza muslimane. Iskreno govore}i, ove odredbe nisu jevrejimate{ko padale, jer su zauzvrat dobili ne samo autonomiju –nego i dràvnu za{titu za ìvot po svom Zakonu. Dapa~e, moè se ~ak re}i da su jevreji u Osmanskom car-stvu bili pozitivno diskriminirani. Na primjer, na jevreje senije primjenjivao najgrozomorniji osmanski instrument rei-fikacije (pretvaranja u stvar, pokretno dobro) nemuslimana:dev{irma ili danak u krvi. Dok su stotinama godina janji~ari(i sami porijeklom oteta kr{}anska djeca) "ubirali" kr{}an-sku djecu po Rumeliji (osmanskom Balkanu) i Anadoliji,jevrejske su porodice toga bile po{te|ene. Razloga je za tovi{e: dev{irma se sprovodila prvenstveno u selima – aosmanski jevreji su bili gotovo isklju~ivo urbana populacija.Osim toga, Porta je znala da su kr{}ani vezani za zemlju, je-zik i kraj – te da ve}ina ne}e odseliti ako zulumi ne pre|uodre|enu mjeru. Jevreji su, me|utim, bili daleko mobilniji -

12 BEHAR 98


Najbolji primjer sinteze jevrejskog misticizma i sufizmaje Kitab Faraid al-kulub (Farzovi srca) Ribi Bahje IbnPakude iz Saragose. Tad se ~ak i jevrejski ekskluzi-vizam nadahnjivao na islamskim izvorima, pa je tako je-dan od vode}ih zagovornika jevrejske posebnosti, RibiJehuda ben [emuel (h)a-Levi (me|u Arapima poznatijikao Abu-I-Hasan ibn Levi) usvojio {iitske koncepte a lasafwa (odabrani rod, odabrani soj).

pa su se u slu~aju otmice djece mogli i iseliti dèmatile.Uostalom, kao zanatlije, trgovci i pripadnici slobodnih pro-fesija (ljekari, farmaceuti i sli~no) jevreji su bili daleko bitni-ji za osmansku privredu nego ruralno zemljoradni~ko sta-novni{tvo. Kad je, svojevaktile, sultan Bajazit primio jevrejeprognane iz [panjolske, on se nije mogao ~udom na~uditida Fernando i Izabela li{avaju svoje carstvo ovog radinog ibenignog elementa, unapre|uju}i time njegovo.Kad se sve sabere i oduzme, imaju}i na umu na{edana{nje standarde tolerancije i za{tite prava manjina,mislim da bi se cijelo osmansko poglavlje sefardske istori-je danas najbolje dalo sumirati rije~ima: Bilo je lijepo i lije-po je {to je bilo. Drugim rije~ima, raznoraznim neoosman-istima (po~ev od Davidovi}a, t.j. Davidoglua pa nadalje)mora biti jasno da {to je bilo napredno za 16. i 17. vijeknije, nu`no, prihvatljivo za 21. vijek. Da li bilo ko zdravepameti mislio da bi dana{nji balkanski ili bliskoisto~nijevreji ili kr{}ani milom pristali da sjahuju s konja (ili izlazeiz kola na autoputu) kad pored njih musliman pro|epje{ke, ili da sakrivaju mobilne telefone (taj mi je dana{njigadèt pao na pamet kao pandan onda{njem mu{komgadètu: svijetlom oru`ju) kad pored njih pro|e neki mus-liman. O bojama odje}e i obu}e da ne govorim. Da skra-tim, Bilo je lijepo, a sad je jo{ ljep{e.Kad se ve} dohvatismo Osmanlija i vladala~kog domaOsmanovi}a, pretpostavljam da ve}ina ~italaca Behara znada se (za razliku od prakse u ostalim monoteisti~kim religi-jama) jevrejstvo prenosi po majci, a ne po ocu. Muslimanimamu{karcima, recimo, dozvoljeno je da se oène kitabijkama(jevrejkama ili kr{}ankama), ali su djeca iz takvoga brakaapriori muslimani. Katoli~ka crkva dozvoljava sklapanjebraka katolika i inovjeraca (bez razlike pola), pod uslovom danekatoli~ki supru`nik unaprijed pristane da djeca budupodignuta kao katolici. U Judaizmu, prelazak nejevrejskogbra~nog partnera na jevrejsku vjeru je uslov za sklapanje(h)alahi~kog braka, a vjerska pripadnost djece iz mje{ovitihbrakova ra~una se po majci. Djeca jevrejina i kr{}anke sukr{}ani, djeca jevrejina i muslimanke su muslimani, a djecajevrejke i kr{}anina ili jevrejke i muslimana su jevreji. Izgledada se time htjelo obeshrabriti jevreje mu{karce, koji suekonomski bili nezavisniji od pripadnica ljep{ega pola, da seène izvan vjere – a, istovremeno, mo`da, staviti do znanjamomcima drugih vjera da }e im se djeca (ako milom ili silomposegnu za jevrejskim djevojkama) ipak ra~unati kao jevreji.Bilo kako bilo, ako primijenimo ovo jevrejsko stanovi{te dokraja – ispada da su najmanje petorica Osmanskih sultanabili ~isti jevreji, po jevrejskom zakonu. Tako, na primjer,glasoviti Sulejman Veli~anstveni, me|u Turcima poznatiji kaoKanuni Sultan Sulejman (Zakonodavni Sultan Sulejman) posvojoj majci Helgi, a{kenaskoj jevrejki ~ije je muslimanskoime bilo Aj{a Hafiza (1479.-1534.), bi danas u svakoj sinagogibio brojan u minjan (kvorum od deset mu{karaca, jevreja,neophodan da bi se odràla skupna molitva), jer je njegov(h)alahi~ki status neupitan. S obzirom na ~injenicu da je ièna Sulejmana Veli~anstvenog bila jevrejka (Hurem-Sultanija, na Zapadu poznatija kao Rokselana [1506.-1558.],ro|ena je u Poljskoj kao Aleksandra Lisovska), i Sultan SelimII. je po jevrejskom pravu bio jevrejin, a etni~ki posmatrano

imao je tri ~etvrtine "jevrejske krvi". Nakon {to se i sam SelimII. oènio jevrejkom, Nurbanu-Sultanijom (1525.-1587.) kojaje ro|ena kao Rahela, njegov sin Murat III. ne samo da je bio(kao i otac mu) (h)alahi~ki jevrejin – nego je i etni~ki ve} imaosedam osmina "jevrejske krvi". Ovakvih istorijskih primjeraima jo{. Ne drìm, naravno, da su navedeni osmanski sultaniimali bilo kakav jevrejski identitet, ali vjerujem da su ga otetejevrejske djevojke uspjele u nekoj mjeri sa~uvati. Te zatouop}e ne sumnjam da je benigni osmanski stav prema jevre-jima bio uslovljen ne samo interesima carstva i jevrejskomlojalno{}u, nego i zagovorom Sultanija Majki koje su porijek-lom bile jevrejke. Unato~ re~enome na po~etku prethodnere~enice, svaki put kada gledam na Youtubu postove turskihislamista o jevrejskom porijeklu Ataturka kao dokazu da je iuspostava turske republike samo jo{ jedna jevrejska zavjeraprotiv hilafeta, uvijek dobijem èlju da im kaèm: [to bi jevre-ji ru{ili hilafet, kad su mu stajali na ~elu. Toliko je turskih sul-tana ~ije je jevrejsko porijeklo daleko neupitnije odAtaturkovog, pa {to po tom ne ~a~kate?

Poznato jje dda ssu mmuslimani ssa~uvali ssarajevsku HHagadu,da ssu ppomagali mmnogim JJevrejima zza vvrijeme III. ssvjetskograta. PPoznate ssu ii mmuslimanske rrezolucije pprotiv pprogonaSrba, JJevreja ii RRoma uu EEl-HHidaji 11941. JJesu lli, pprema ttvo-jim ssaznanjima, mmuslimani ssudjelovali uu rru{enju ssinago-ga ii pprogonu JJevreja?Pri~a o odva`nosti i mudrosti onda{njeg direktora Zemalj-skog muzeja Joze Petrovi}a i muzejskog kustosa Dervi{aKorkuta u spa{avanju Sarajevske Hagade ubiljeèna je zlat-nim slovima, kako u jevrejsku tako u sarajevsku istoriju, ipostala je dio hagade (kaè) o Hagadi. Istovremeno, dok suhrabri pojedinci spa{avali {to se spasiti moè i dok je po{tenamuslimanska inteligencija prosvjedovala (i to je nepobitnaistorijska ~injenica) protiv progona Srba, Jevreja i Roma –dotle su neki drugi muslimani obna{ali najvi{e funkcije uzlo~ina~koj NDH (od potpredsjednika Dàfer-bega Kule-novi}a, preko doglavnika Adem-age Me{i}a - do Usta{kogMuftije, Imama Poglavnikovih Tjelesnih Zdrugova, AkifaHandì}a) – ili, pak, kao "obi~ne" usta{e (a manje-vi{e ~etvrti-na usta{a su bili tada{nji Hrvati islamske vjeroispovijesti)sudjelovali i na terenu u dràvotvornom projektu NDH, koji jepodrazumijevao istrebljenje svih Jevreja i Roma, te "ra-dikalno rje{enje srpskog pitanja" (po usta{kom trojstvenomreceptu: tre}inu pobiti, tre}inu protjerati i tre}inu pohrvatiti).Neslavnom muslimanskom udjelu u usta{kom klanju trebadodati i "teoretski rad" nekih onda{njih bosanskih alima

13BEHAR 98


Mislim da je {to brè i {to opse`nije uklju~ivanjetekovina sefardske kulture u izraelski mainstreambitno i za unapre|enje izraelsko-palestinskih i izrael-sko-arapskih odnosa. Sefardi su stolje}ima lijepoìvjeli sa muslimanima, pa ne bi bilo zgoreg da topozitivno iskustvo prenesu i ostalim sudràvljanima.

(posebno imama Handàr divizije) koji su s odu{evljenjemprihvatili bljutavu antisemitsku propagandu Hitlerovogsuradnika Emina El-Husejinija, jeruzalemskog VelikogMuftije. Jednako tako, na slikama skrnavljena jevrejskogVelikog Hrama (dana{nji BKC), iz 1941. godine, vide se i nekimuslimani (jasno je to po fesovima na njihovim glavama)kako raznose hramske klupe, ili skidaju bakar sa hramskogakrova. Ukratko, bio je rat – i bilo je svega. U svakom ìtu ima ikukolja, a u svakom ratu ispliva i nedàset. Zato nasuprotmuslimanskoj usta{koj hala{i i nedàsetu treba stavitimuslimanske “evlije” iz Drugog svjetskog rata, poput Ah-meda Sadika kog su usta{e ubile u Jasenovcu zbog spa-{avanja Jevreja, ili njegovog zeta, Mustafe Hardage, koji jei sam hap{en od usta{a i zamalo platio glavom spa{avan-je porodice Kabiljo. Ko pomaè progonjenim, posu|ujeBogu -veli jedna jevrejska poslovica – i, uistinu, u tokuposljednjeg bosanskog rata, Kabiljovi su nadigli izraelskuvladu na noge, kako bi iz sarajevskog uàsa izveliMustafinu udovicu i Ahmedovu }erku, Zejnebu Hardaguro|. Sadik. Kada je ova ~asna starice sletjela na izraelskiaerodrom, tada{nji izraelski ministar unutra{njih poslovaupitao ju je da li su tada, 1941., kada su pomagaliJevrejima, mogli i pomisliti da }e u budu}nosti postojatineka jevrejska dràva koja }e se truditi da oduì dugove –na {ta mu je Zejneba kratko rekla: Nismo mi spa{avaliJevreje, mi smo spa{avali kom{ije. Dovoljno je da je na svakog usta{kog zlo~inca musliman-skog porijekla bio jedan jedini Ahmed Sadik, jedan MustafaHardaga, jedan Dervi{ Korkut - pa da Sefardi iz Bosne zna-dnu da nisu dàba ìvjeli 500 godina i sa Bo{njacima.

Tvoje zzaista iimpozantno ppoznavanje iislama pproizlazi ii iiz~injenice dda ssi oodrastao mme|u mmuslimanima uu SSarajevu.Moè{ lli ss nnama, iiz oosobnog iiskustva, ppodijeliti nnekolikozanimljivih/{aljivih ssusreta ddviju vvjera.Evo ti par anegdota koje meni uvijek izmame osmijeh na li-ce. @ene Sefartkinje voljele su da provode vrijeme polu-praznika (prvi i posljednji dani praznika koji traju prekojedne nedjelje, a la Pesah i Sukot, ra~unaju se u pune

praznike u koje je zabranjen bilo kakav rad, dok se srednjidani praznika smatraju polupraznikom – i neki su hitniposlovi dozvoljeni) u kartanju. Hahamima se to, bezbeli,nije svidjelo – i oni izdaju odredbu po kojoj je "u svakojjevrejskoj ku}i zabranjeno kartanje na polupraznik". Tu sena{e mudre nonas (bake) i tijas (tetke) dosjete i iznajmeavlije muslimanskih kom{inica i serbez nastave da igrajukarata, jer su hahami zabranili igranje u ku}i, a ne u avliji –i to samo jevrejskoj, a nikako u muslimanskoj. Judaizam jestra{no osjetljiv na zaklinjanje Boìjim imenom onako"bezveze", bez pravog razloga i nijeta, a po{to jeprosje~nom Bosancu "vala" (Boga mi) svaka druga rije~ –jedan od sarajevskih hahama u svojoj knjizi DamesekEliezer upozorava protiv re~ene prakse sljede}im rije~ima:Enmentar el nombre de el [em Jitbarah no es asur davkaen le{on (h)a-kode{, salvo en todo modo de la{on es asur,tanto en Ladino… i ansi en la{on de los gojim: "Boga mi" oke dizi "Tako mi Bog", i ansi si dizi in turkesku "vala i bila".Spominjati ime Boga Blagoslovenog nije zabranjeno samona Svetom jeziku (hebrejskom), nego je zabranjeno nasvakom jeziku, kako na Ladinu… tako i na jeziku nejevreja:"Boga mi", ili ko kaè "Tako mi Bog", ili ako kaè naturskom "vala i bila".Namjerno sam citirao i izvorni tekst na Ladinu, da ~itaociBehara ~uju i koju rije~ jezika kojim je nekad govorila peti-na Sarajlija. I za kraj, svojevaktile mi je jedan dedo musli-man ovako objasnio za{to je bosanskim muslimanimadozvoljeno piti rakiju, iako bi to po Islamu trebao biti velikigrijeh: Kad je Fatih Sultan Mehmed Bosnu feth u~inio onnas je pozv'o u din, a mi smo rekli da nemeremo po{to bise ogrije{ili jer mi volimo popit' – a u Islamu je to haram.Onda je on rek'o: Samo vi hajte vjeri, a evo ja vam dajemizun da morete pit rakiju… I tako je ostalo do danadana{njeg. Ova diskrepancija izme|u naloga vjere iop}enarodne prakse me|u mnogim bosanskim musliman-ima nije promakla ni njihovim jevrejskim kom{ijama, pa jestoga jedno {eretskih kodnih imena, koje se u Ladinukoristi za Bo{njake, ime Alme{as, ili ti [ljive – k'o biva Ovi{to piju rakiju, iako ne bi smjeli.

KNJ@EVNA KARIJERA I ROMAN NA LADINU

Moè lli sse zza ttebe rre}i dda ssi ttrenutno uunikatniprimjerak jjevrejske kknjièvnosti uu BBiH ??. PPi{e{romane, ppri~e… Bar dvadesetak sarajevskih Sefarda je izme|u dvasvjetska rata pisalo pjesme (npr.: rabin AvramKapon, Mo{e Rafaelovi} Atijas zvani Zeki-eff. i drugi),pri~e (npr.: rabin Avram Romano "Buki", Moni Finci,Benjamin Pinto, Samuel Romano i drugi) ili drame(npr.: rabin Moric Levi, [abetaj \aen, Laura Papo"Bohoreta" i drugi) – ali su njihova djela ostalanepoznata {iroj ~itala~koj publici, jer su pisana naLadinu. Sarajlijama i Bosancima uop}e, naravno,poznati su samo oni koji su, poput Isaka Samokovli-je ili Eriha Ko{a, stvarali na bosanskom - ili, poputOskara Davi~a, Davida Albaharija i Filipa Davida, na

14 BEHAR 98


srpskom. Moj spisateljski rad se naslanja na obje tradi-cije lokalnih jevrejskih pripovjeda~a, kako na onu naLadinu, tako i na onu na jeziku sredine – ali i na besm-rtnike na{e knjièvnosti: Andri}a i Selimovi}a.

Autor ssi kknjige La MMegiila dde SSaray koju ssi nnapisao nnaladinu. TTaj ddijalekt ppretklasi~nog {{panjolskog jjezikabio jje mmaterinji jjezik vve}ine SSefarda uu OOsmanskomcarstvu. JJezik kkoji jje iizgubljen ii zzanemaren. ZZani-malo bbi nnas ppone{to oo ttvojem zzaista ppohvalnom rraduna oo~uvanju lladino kkulture…Roman Sarajevska megila sam prvobitno po~eo pisatina bosanskom, ali sam ve} pri prvom dijalogu instink-tivno pre{ao na Ladino (dodaju}i prijevod u fusnotama).Po{to su kod mene likovi znatno blagoglagoljiviji od pri-povjeda~a, brzo se ispostavilo da to tako ne}e i}i.Roman s tri frtalja strane fusnota i nije ba{ neko pri-mamljivo {tivo. Dakle, u prvi mah, bilo je daleko lak{eprevesti uvodne narativne, odnosno ne-dijalo{kedijelove, na Ladino – nego li prisiliti sefardske likove dau {esnaestom vijeku (kad radnja romana po~inje) govorejezikom svoje nove zemlje. Tako je prvo izdanje romana iza{lou Jeruzalemu, na Ladinu – i tek sam kasnije "prepjevao" knji-gu na bosanski. Kaèm prepjevao, jer za razliku od Ladinoverzije (koja se obra}a Sefardima bilo gdje, a ne samo eks-jugoslavenskim Sefardima) beogradsko izdanje romana (zasada i jedino, jer {to bi neko u Bosni objavljivao istorijske ro-mane o bosanskim Sefardima) obra}a se srpsko-hrvatsko-bosanskoj ~itala~koj publici. Dok je prvima vi{e trebalo obja{-njavati Bosnu a manje Sefarde, drugima je Bosna jasna - aliSefardi ba{ i nisu. Poku{avam re}i da se ne radi o jednom teistom romanu na dva jezika, nego radije o nekoj vrsti adap-tacije.Njema~ko divljanje na Balkanu i usta{ko u Bosni ko{talo jeìvota ve}inu Sefarda (Bosna, Srbija, Makedonija, Gr~ka).Nisu stradali jedino Sefardi "stare Bugarske" (Bugarski sufa{isti, naime, isporu~ili Nijemcima Jevreje sa okupiranihpodru~ja, po{tediv{i Jevreje koji su od ranije imali bu-garsko dràvljanstvo) te Sefardi Turske. Sa Holokaustom,Ladino je izgubio kriti~nu masu govornika i postao jezik uopasnosti. 1948. godine, sa osnivanjem dràve, ve}inaturskih i bugarskih Jevreja se iselila za Izrael gdje su seprvo lokacijski, a potom i biolo{ki, izmije{ali sa ostalimjevrejskim grupama, prestav{i tvoriti jedinstvenu etni~ko-jezi~ku grupu unutar Jevrejstva. U Izraelu je tada vladaokulturni koncept negiranja dijaspore i inzistiranja na"direktnom nadostavljanju" na Bibliju. Radilo se na obnavl-janju hebrejskog jezika kao objedinjuju}eg faktora svihJevreja, a Ladino, Jidi{ i Judeo-Arapski je tada{nja zva-ni~na dràvna ideologija odbacila u ropotarnicu povijesti. Ume|uvremenu, koncept monolitne hegemonisti~ke kultureje krahirao (ja Rabi {u}ur) i dana{nje izraelsko dru{tvo jekulturolo{ki mozaik razli~itih jevrejskih (naravno, ne samonjih) etni~kih grupa. U Izraelu danas ìvi dvjestotinjak hilja-da ljudi sefardskog porijekla koji se u posljednje vrijemesve vi{e interesiraju za svoje korijene. Mislim da je {to brèi {to opse`nije uklju~ivanje tekovina sefardske kulture uizraelski mainstream bitno i za unapre|enje izraelsko-pa-

lestinskih i izraelsko-arapskih odnosa. Sefardi su sto-lje}ima lijepo ìvjeli sa muslimanima, pa ne bi bilo zgoregda to pozitivno iskustvo prenesu i ostalim sudràvljanima.[to se ti~e moga rada na prou~avanju Ladina, te bogateknjièvnosti stvorene na tom jeziku – predajem sefardskukulturu i knjièvnost na Ben-Gurion Univerzitetu u Negevui zamjenik sam direktora Mo{e David Gaon Centra zaistraìvanje Ladino kulture, koji nosi ime jednog od izrael-skih pionira u ovom nau~nom polju – a ina~e je bio na{~ovjek, Travni~anin. Centar prikuplja usmenu i pismenugra|u na Ladinu, financira istraìva~ke projekte, organiziranau~ne skupove, drì kurseve i obrazuje mladi nastavno-istraìva~ki kadar koji }e sutra ovu jedinstvenu bakljuprenijeti dalje.

Posebno ssu, ii gglazbeno ii ttekstualno, llijepe ssefardske nnar-odne ppjesme. MMoèmo lli iih uusporediti ssa ssevdalinkama? Sefardske narodne pjesme djele se na tri kategorije: kom-plas (paraliturgijske pjesme, ili ti ilahije) romanse (juna~keili ti epske pjesme) i kantikas (lirske ili ljubavne pjesme).Ove posljednje su per definitionem tematski bliske sev-dalinkama, a na Balkanu su im postale jo{ bliskije, melodi-jski, refrenski, po na~inu a i po kulturolo{kom kontekstuizvo|enja. [to se melodijske bliskosti ti~e, ponekad se nezna {ta je starije: koko{ ili jaje. Drugim rije~ima, da li jeodre|ena melodija uticaj Sefarda na bosansku kulturu iliuticaj bosanske kulture na Sefarde. Primjerice, na istu onumelodiju na koju se u Sarajevu pjeva ~uvena sevdalinka Kadja po|oh na Bentba{u, a na koju se donedavno me|u bosan-skim muslimanima pjevala i jedna ilahija na arapskomjeziku, Bosanski Sefardi pjevaju jedan pijut (pseudoliturgijs-ka pobo`na pjesma, ilahija) za ispra}aj [abata (Subote) nahebrejskom, njegov prevod na Ladino – te jedan pasus izPsalma 118, koji se pjeva na hodo~asne praznike.

Moè{ lli ~~itateljima BBehara, zza kkraj, uuputiti jjednu ppoz-dravnu pporuku nna ppravom bbosansko - lladino ddijalektu?Il Djo vuz de bjen, i ondi lu miter! - Nek vam Bog da dobro,i da ga imadnete gdje smjestiti!

15BEHAR 98


16 BEHAR 98

EElliieezzeerr PPaappoo

Pri~e iz ìvota sarajevskih Sefarda:iz pro{losti i novijeg doba

A ko je postojalo ne{to {to je ujedinjavalo sva~etiri naroda i sve ~etiri konfesije u

Sarajevu – onda je to bio inat. Sarajlije ~esto,ukazuju}i na tursko porijeklo same rije~i, tvrdeda su im i inat, a ne samo ime mu, Turci ostaviliu amanet. Oni koji dobro poznaje Turke, baremove dana{nje, kaù da je u turskom poimanjusvijeta inat prvenstveno inat s drugim. USarajevu, me|utim, inat je bio prvenstveno inatsa samim sobom – pa tek onda, ako ~ovjekuostane vremena i ìvaca (ipak je svak sam sebinajpre}i), i s drugima. Prevario bi se ko bi ustvr-dio da je inat sociopsiholo{ka pojava. Mo`danegdje drugdje. U Sarajevu inat je bio stil, na~inìvota, ìvotna filozofija – a nerijetko i ne~ijismisao ìvota. Nije se ìvjelo sa inatom – negoza inat. Nek crknu neprijatelji, nek zavidedu{mani. Inat je bio jedna od rijetkih stvari kojaje bilo dobro podijeljena i izme|u i unutar raznihgrupa koje su tvorile Sarajevo. Sarajevski Srbimnogo su ~e{}e od beogradskih citirali onu na-rodnu pjesmu po kojoj se Marko ne bi potur~ioni za pare ni za pusto blago – dok, recimo, zainat ve} bi. Bez da trepne. Ako, i imao bi ra{ta.Muslimani, su, opet, sa posebnom afekcijompokazivali spomenik inatu – ku}u, koja jesvojevremeno stajala na mjestu Vije}nice – pasu je Austrijanci sru{ili (uz protunaknadu,Austrijanci k'o Austrijanci) – a vlasnik ku}esamo pre{ao na drugu stranu [eher-}ehajine}uprije i podigao istu onakvu ku}u kakvu su musru{ili, u zeru istu – pa joj narod, znaju}i uvijekprepoznati i odlikovati prave vrijednosti, nad-jenu ime inat-ku}a.

Vele da se tamo ne inate samo ljudi. Jok,nego i rijeke, i planine, i vjetrovi – pa ~ak izgrade. Ku}e, dàmije i ~esme inate se jedna sdrugom. Tako, recimo, ima dàmija koja sezove Pobjegu{a. Bio jednom neki trgovac, bogati du{evan ~ovjek. Jednom tako misle}i koji bisljede}i sevap mogao upisati kod Boga u~ini muse da nema ve}eg i ljep{eg djela nego podi}idàmiju. Kako je rekao tako je i u~inio. Uvakufidio imanja, od ~ega se trebala izdràvati zgra-

da, kupi polje i japiju1 uze radnike – i s bismile-tom zapo~e posao. Prvo su napravili samudàmiju, jednostavnu ali ~vrstu gra|evinu odbijelog kamena sa prozorima u poluluku. Kadsu priveli kraju gradnju dàmije, po~e{e graditiminaret. Radnici su radili cijelu cjelcatu sed-micu – i pred o~ima mahalalija po~e nicati~vrsta kamena munara. Krajem desetog danaprivedo{e radove kraju. Ostalo je samo jo{ dasutra pokriju bakrom {picasto kube minareta –i mirna Bosna. Ali tu se prevarili. Minaret im jeo{tro zamjerio {to su ga po~eli graditi tek kadje dàmija bila gotova, kao siro~e – onako zapotkusur. Nije im htio kvariti posao na po~etku.Jok, ~ekao je da zavr{e – a onda, eto, te no}ikoja ga je razdvajala od pokrivanja odlu~i da impokaè svima, i trgovcu, i radnicima, i mahalal-ijama – pa, na koncu, i samoj dàmiji kojoj,izgleda, ionako nije bilo posebno krivo {to su setako ponijeli prema minaretu – jer za svo vri-jeme nepravednog zapostavljanja nije rije~irekla, jedne jedine rije~i. E sa}ete svi vidjeti dai minaret ima ~ast, ja{ta radi – govorio je mi-naret upinju}i se iz petnih ìla da se odmakneod dàmije – i, vjerovali ili ne, uspio je prevalitidobrih dvadeset metara, sve sa temeljima, i bezda mu i jedan kamen otpadne. Tolika je snagainata i kod obi~nog minareta. Ujutru do|o{e oniradnici. Nisu mogli vjerovati svojim o~ima. Bezmnogo pri~e, jer ko bi im vjerovao, sru{i{eminaret, prenije{e kamenje do dàmije – idado{e se na rad. Malo po malo, minaret jeponovo rastao na svom prvom mjestu, i ve} jebilo dogovoreno da }e tog i tog dana u novojdàmiji po prvi put klanjati sabah. Sav sekom{iluk spremao da obiljeì taj sve~anidoga|aj. Pred zoru, s prvim pijetlovima, trgovackoji je naumio tog dana biti imamom u svojojzadu`bini, pra}en ve}om skupinom vjernikagrabio je prema dàmiji krupnim koracima.Polako im se razdanjivalo pred o~ima, i u nev-jerici vidje{e da je minaret pobjegao od dàmijedobrih tridesetak metara. [ta da rade? Ovodàmija nije. Dàmija bez minareta – to ima. Aliminaret bez dàmije? To niti ima niti moè biti.Odgodi{e klanjanje, sazva{e ponovo radnike,

sru{i{e minaret i ponovo ga podigo{e. Ali obno}minaret ponovo pobjeè. Sedam puta su garu{ili – i sedam puta im je bjeào. Sedmi putstari mahalski hodà re~e trgovcu: Slu{aj,minaret ima vremena - ali mi nemamo.Odlu~i{e da stvar ostave onako kako i jest. Otadje vele obi~aj kod sarajevskih muslimana da sedàmija i minaret grade zajedno, mic po mic,toliko da ne bude zazora i podozrenja me|unjima. Razboru skloniji tvrde da je tako ne{tonemogu}e – i da je cijelu storiju sa minaretomizmislio neki neimar pjano koji od rakije nijevidio gdje mu je dàmija a gdje minaret, a rad-nici nisu obra}ali pa`nju {ta i kako grade – jersu bili pla}eni da grade kako im se kaè - a neda misle i paze. Ja, i tako sedam puta – odgo-varali su im zaina}eni sagovornici koji su vi{evjerovali u prvu verziju. U drugoj ionako nije biloni{ta za vjerovati.

Jevrejska su djeca prolaze}i pored ovedàmije ~esto izvikivala stih iz Psalama: ’ImAdonaj lo jivne vajit – {av amelu bonav bo’ –’Ako Gospod ne gradi dom – dàba se trude onikoji ga grade’.2 Tako je to bilo u ona vremenakad su ljudi hvale}i inovjerca pazili da seslu~ajno ne pomisli kako mu hvale i vjeru.Hri{}ani bi muslimanu, kad bi ga hvalili, rekli:alal ti vjera (ili alal mu vjera – ako su ga hvaliliu odsustvu) – nek ti je prosta vjera. Dobar si~ovjek – opra{tamo ti {to pogre{no vjeruje{. Nimuslimani nisu smatrali da to {to i hri{}anaima dobrih ljudi govori ne{to o Hri{}anstvu.Hvale}i hri{}anina obi~no bi dodali: ne hvale}'mu zakona. K'o biva: on je dobar – iako muvjera ni{ta ne valja. Ni jednim ni drugim nijebilo ~udno {to ba{ hri{}ani alale – a neopra{taju, i {to ba{ muslimani govore o zakonu– a ne o dinu. Bitno je da su se lijepo podijelili– i da se zna {ta je ~ije. Poslije su u ~ar{ijudo{li neki novi ljudi koji su bolje ~uli {ta se gov-ori – nego {to su vidjeli ko i kome, pa supobrkali red do te mjere da danas ljudi istevjere (uklju~uju}i i komunisti~ku u ~ovjeka i


1 Turski: yapi - materijal za gradnju.2 Psalam 127:1.

Inat

bolje sutra) govore jedan drugom (h)alal (ti)vjera. Istini za volju, muslimani kaù halal – ahri{}ani alal – ali sve druge konotacije su seodavno izgubile.

Neprevazi|ena legenda sarajevskog inatabio je bez sumnje Nikola Te{ki Radnik. Ko ga jeznao – znao ga je pod tim imenom. Bio je malou pet kod ringi{pila, kako se to u Sarajevu lije-po kaè – ali uz to, ili mo`da upravo zbog toga,i o~i, u{i – i, {to je najva`nije, usta grada. Uturska vremena budale su bile vi{e neka vrstadru{tvene ustanove nego li li~no stanje duha.Biti na svoju ruku nosilo je sa sobom dru{tvenuodgovornost. Budale su bile ventil koji je reg-ulisao i popu{tao pritisak u loncu u kome su sesvi kuvali. Njima je bolest duha obezbje|ivalabezbjednost tijela – i zato su uglavnomneometani mogli govoriti javno ono {to je leà-lo zapretano duboko u srcima njihovih sugra-|ana, {prdati se s onim od ~ega je ~ar{ija stra-hovala, i vikati na sav glas ono {to se po ~ar{iji{aptalo. Kada se sve ovo uzme na um, postajejasno za{to su budale predstavljale vitalni in-teres svih segmenata gradskog dru{tva. Jednapo{tena kasaba kojoj je stalo do imena i ugle-da morala je imati i deùrnu budalu. Nedos-tatak iste bi je degradirao u najobi~nije selo.Nije da na selu nije bilo du{evnih bolesnika. Je-dnostavno, tamo su oni bili obi~ni bolesnici,bez ikakve posebne dru{tvene uloge. Nije ih seslu{alo, njihove rije~i se nisu prepri~avale, nikoih nije podsticao i ohrabrivao da govore ono {todrugi ne smiju. U gradovima Orijenta budale subile besplatno pozori{te, narodni parlament.Stoga i nije ~udo {to su budale postale indika-tor razvijenosti nekog mjesta. I drugdje se gradbez pozori{ta smatra ve}im selom. Vele da suAndri}a jednom pitali da li i danas svaki bosan-ski grad ima po jednu budalu – a da je on odgo-vorio da danas ima po jedan pametan.

Svakodnevna dobro odmjerena kombinaci-ja straha i smijeha bile su u Turskoj, izgleda,najbolje sredstvo za sprje~avanje ustanaka ipobuna. Na koncu, neosporno je da oni krvnicikoji su u svome bijesu ka`njavali i budale nikadnisu uspijevali dugo zadràti vlast. Sarajlije tvr-de da je osoba kojoj je Bog uzeo pamet ili stra-{an grje{nik ili veliki pravednik. Bilo kako bilo unjih ne treba dirati – Bog ih je sebi obiljeìo.Ako se radi o pravedniku, Bog }e ga osvetiti –a ako li, pak, o grje{niku – onda mu je to o~ig-ledno bila dobro odmjerena kazna kojoj nijetrebalo ni oduzimati ni dodavati – jer Bogu netrebaju pomo}nici. Bilo kako bilo, Sarajevo jedobilo u naslije|e, a potom jo{ i usavr{ilo os-

mansku instituciju narodnog glasnika. Kad suu II. svjetskom ratu Nijemci u{li u Sarajevo, ovuje ~asnu funkciju obavljao re~eni Nikola Te{kiRadnik. Odmah je uvidio da je posla mnogo –a vremena malo, pa zavrnu rukave i baci se naposao. Na sam prvi dan, kad je pra{njava ko-lona njema~kih vojnika ulazila u grad, negdje uAleksandrovoj ulici, Nikola se baci na cestu ko-liko je dug i {irok, pa leè}i pred njema~kimkamionima po~e vikati koliko ga grlo nosi: Halt!Halt! Halt! Voza~u kamiona nije dugo trebaloda shvati da pred sobom ima bolesnog ~ovje-ka. Kamion se zaustavi, vojnik iza|e izkamiona i pristupi Nikoli da ga ukloni s puta.Ovaj sko~i na noge lagane pa po~e objavljivati:Samo dva ~ovjeka u cijeloj Evropi mogu zaus-tavit' njema~ku vojsku - ja i Hitler.

Jugoslavija ubrzo bi podijeljena izme|uokupatora i njihovih doma}ih sluga. Dalmacija sostrvima bila je dodijeljena Italiji – ali je usta{-ka vlada u Zagrebu dobila zadovolj{tinu u oku-paciji Bosne. Njema~ke su trupe Bosancima, ilibarem arijevcima me|u njima, donijele novoNDH dràvljanstvo. Bosanski Jevreji, sada @ido-vi, morali su biti izdvojeni od ostatka populacijekako je ne bi kontaminirali tjelesnim i du{evnimnedostacima svoje rase. Na mnogim je ka-fanama ve} u prvim danima okupacije osvanuonatpis: @idovima i psima zabranjeno. Oni koji sunjema~kim predrasudama po svaku cijenuhtjeli dodati i svoje lokalne pro{irivali su sloganu: @idovima, Srbima i psima zabranjen - aposve}enici Hitlerovog rasnog nauka, ponosnikako su brzo i dobro savladali gradivo, nisupresko~ili ni Rome – nego su na svoje radnjestavljali natpise: @idovima, Srbima, Ciganima ipsima zabranjeno.

@idovi ne smiju prodavati arijevcima.@idovi ne smiju kupovati od arijevaca. @idovi sene smiju kretati ulicom iza {est uve~e. @idovimoraju nositi ùtu traku na kojoj }e crnimslovima tog i tog omjera stajati napisano ’Jude- @idov’ – samo su neki od rasisti~kih zakonakrvave NDH. Nikola, usta grada i njegov um,nije se smirio dok nije na{ao na~in da pokaè{ta misli o NDH, njenim zakonima i njenomrasnom ~istunstvu. Jednog jutra Isusov kip,koji je s pro~elja sarajevske katedrale blagosil-jao prolaznike, osvanu oki}en ùtom trakom.Svijet koji je prolazio ispred katedrale vjerojat-no ne bi ni obratio pa`nju na detalj, barem netako brzo, ali Nikola se ve} pobrinuo da imli~no skrene pa`nju. Stao je ispred katedrale ipokazuju}i prstom na Isusa po~eo galamitikoliko ga grlo nosi.

- [ta si ti zamislio? Ti sam od svihJevreja da pro|e{ bes trake? A, ne, ne, nemoè kod mene! Jok, jok! Nikako!

Svijet se smijao od srca – a Nikola je nas-tavio sa svojom tiradom

- Jeste vid'li vi pokvarenog Jevrejina? –pitao je unose}i se ljudima u lice. Viditel' |e sesakrio? U samu crkvu. Misli crkva }e ga spasit'.

Vrijeme ba{ i nije bilo za smijanje – ali ljudikoji su zatekli pred katedralom naprosto supucali od smijeha. Nikola se opet okrenu Isusu:

- Jesil' ti stvarno mislio da te ne}emo pre-poznat'? Da te ne}emo dojavit'. Glumi{ tunekog vel'kog katolika.

Usta{ka policija ubrzo prekide zabavu.Nikolu prebi{e na licu mjesta, svijet rast-jera{e – a Isusovom kipu, s mnogo muke,skido{e traku.

U to je vrijeme po~eo izlaziti i usta{ki list’Hrvatski Narod’ koji je sebi u zadatak stavioobja{njavanje i razlaganje Hitlerove rasne te-orije. Ni tu Nikola nije ~asa ~asio, odnekudnabavi izvjestan broj primjeraka re~enog lista– pa po~e vikati po cijelom Sarajevu:

- Hrvatski Narod dvije kune! HrvatskiNarod samo dvije kune! Hrvatski Narod – jo{malo pa nestalo!

Sarajlijama nije trebalo mnogo da razu-miju Nikolinu igru. Namjerno, kako bi muomogu}ili da {to duè izvikuje svoj slogan,niko nije htio kupiti posljednji primjerak listakoji mu je ostao u ruci. Nikola je prolazio izulice u ulicu i vikao:

- Hrvatski Narod samo dvije kune!Hrvatski Narod – skoro nestalo! Posljednjiprimjerak Hrvatskog Naroda!

Trojica usta{a, u novim uniformama,svjeè obrijani, ispeglani i ure|eni {etkali suse sred Ferhadije ulice, o~ekuju}i da njihoviula{teni pi{tolji i paradne uniforme otvore putka srcu pripadnica ljep{eg pola.

- Jesil' vidio – obrati se jedan od njih dru-goj dvojici – kako mi se smije{ila ova djevojka?

- Nije se smje{ila tebi – insistirao je drugi– nego meni.

- Gledaj, evo i ova mi se smije{i – ponovo}e prvi.

- Meni se ~ini – tre}i i najti{i me|u njima}e – meni se ~ini da se svi ne{to smijulje.

Druga dvojica pogleda{e unaokolo. Injima se u~ini da se svi prolaznici pomalo~udno smiju.

- Hrvatski Naroood – posljednji primjer-ak! – povika Nikola u njihovom pravcu.

Ivan, odmah shvati razlog zavjereni~kog

17BEHAR 98


18 BEHAR 98

osmjeha na licima prolaznika. Njegov selja~kium, istreniran da u svakom ~ovjeku vidi nepri-jatelja i u svakoj stvari opasnost, bez gre{ke jede{ifrovao skrivenu poruku u rije~ima prodavcanovina. Okrenu se prema svojim drugovima. Izzbunjenog izraza na njihovom licu uvidje danjima jo{ uvijek nije bilo jasno o ~emu se radi.

- Tako je i bolje - pomisli. Posljednje {to jeèlio bilo je da jedan od njih nanju{i priliku daiskaè lojalnost sistemu koji ga je izveo iz pot-pune anonimnosti.

Li~no, stupio je u vojsku da bi se spasio odoca pijanca koji, osim kad ga je tukao ili kada jegalamio na njega, nije pokazivao druge znakovesvijesti o njegovom postojanju. U djetinjstvu,batine su bile njegov jedini odnos s ocem.Zajedno s njim rastao je i o~ev strah da bi mujednog dana Ivan, tako se zvao, mogao platiti skusurom za sve batine koje je dobio. Zbog togstraha i ni zbog ~eg drugog batine su se prori-jedile – pa sasvim prestale kao da ih nikada nijeni bilo. Tako je prestala da postoji i jedina vezaizme|u oca i sina. Ivanu se ponekad ~inilo da bimu draè bilo kad bi se otac digao i prebio ga –samo da ga vidi, da pokaè da je svjestan nje-govog prisustva. Otac je, ~ini se, uvidjeo daignorisanje Ivana boli vi{e od batine – pa mu sedopalo da ga tako mu~i ako se ve} vi{e nijeusu|ivao di}i ruku na njega. Stupio je u vojskuda bi pobjegao od zla koje mu se ~inilo, i ve} muje bilo jasno da se ovdje od njega o~ekuje da~ini zlo. Sada je on trebao da bude taj u ~ijoj jeruci sila. Nije mu se dopadala nova uloga.Strepio je od ìvotinja koje su se otrzale s lancau njegovim prijateljima. Stoga pohita Nikoli nebi li nekako sprije~io incident prije nego neko odnjegovih drugova shvati provokaciju.

- Gospon oficir, jeste li za Hrvatski Narod?– upita ga Nikola naivno.

Znao je da }e ako odgovori odri~no izazvatiburu smijeha kod prisutnih. Istovremeno nijeèlio nikakvo zlo ni tom prodava~u novina zakoga uop{te nije znao je li blesav ili samo hrabar.Razmi{ljao je grozni~avo. Poku{a se prisjetiti {tabi uradio neko od starijih iz njegovog sela. Oni bise i sami pravili blesavi – pomisli.

- Stvarno nisam pro~it'o zadnji broj –re~e Nikoli, pruàju}i mu dvije kune.

Nikola je jo{ neko vrijeme izvrgavao ruglunovu vlast – a onda je ubijen, kao i tolikidrugi. Neki dràvotvorac na{ao je za shodnoda za{titi NDH od Nikole Te{kog Radnika.Narod vjeruje da vlast, koja ne {tedi nibudale, ne moè biti duga vijeka – i, baremovaj put, bio je i u pravu.

K ada sam prvi puta ~uo ovu pri~u bio samsklon doìvjeti je kao puko pretjerivanje -

jer nisam mogao shvatiti da je mogu}esvakodnevno se koristiti odre|enim jezikombez posjedovanja najosnovnijih informacija onjemu.

Pri~a glasi:Izme|u dva svjetska rata otvoren je u

Sarajevu {panski konzulat. Jednom, kada suse u blizini konzulata na{le dvije sarajevskeSefartkinje, iz konzulata je iza{la konzulovasupruga u ìvom razgovoru sa katoli~kimsve}enikom, gostom iz Madrida. ûv{i prisnerije~i {panskog jezika (koji je u Bosni, kao i{irom nekada{nje Osmanske imperije, biodefinitivni identifikacijski znak Jevrejstva) izusta sve}enika - zabezeknuta nona obrati sesvojoj, ne manje za~u|enoj druzi, uzvikom nev-jerice: Vitis, Blanka, pop |i|o? (“Vidje li,Blanka, pop Jevrej?”)

Kasnije sam ~uo da je Kalmija Baruha,prvog bosanskog Sefarda koji je {panjolskijezik i knjièvnost studirao u [paniji, popovratku u rodno Sarajevo, posjetio njegovprofesor srednjevjekovne {panjolske knji-èvnosti, zaljubljenik u jezik Servantesa. Kal-mi ga je, odvev{i ga na Bjelave na kojima suse djeca sva|ala jezikom kojim je napisan“Don Kihot”, bez vremeplova vratio u srednjivijek. [panac nije vjerovao svojim o~ima iu{ima – jer slu{ati pri~e o govoru {panjolskihJevreja u Sarajevu, iz usta studenata sa nev-jerojatnim smislom za jezik, bilo je jedno - alividjeti djecu koja se u igri koriste jezikomsrednjevjekovne Kastilje, ~uti ène koje sekrajnje ozbiljno, potpuno nesvjesne vanred-nosti fenomena, sva|aju - koriste}i srednjev-jekovne kletve, bilo je ne{to sasvim sasvimdrugo. Na kraju, Kalmi ga je odveo jednoj od~uvenih bjelavskih kantaderas – èna koje supjesmom i defom uljep{avale sve porodi~neradosti – od svadbe do paridas (babina) ilibirita (obrezivanja). Na putu do stari~ine ku}eKalmi je, ve} ionako egzaltiranom profesoru,objasnio da se radi o èni po ~ijem je kaziva-nju pribiljeìo mnoge romanse, neke su prijetoga bile potpuno nepoznate u svijetu roma-nistike. Predstavljaju}i se starici, [panac je,poku{avaju}i izgovarati rije~i na srednjev-jekovni na~in (“`” ili “{” umjesto “j” i sl.),izdeklamovao ne{to poput:

- Dobar dan, ja se zovem tako i tako, pro-fesor sam srednjevjekovne {panjolske knji-èvnosti na univerzitetu u Madridu i bio bihslobodan zamoliti vas da me udostojiteslu{anja neke od romansi koje ste svojevre-meno…

Ovde se nona blago nezainteresovanookrenula Kalmiju Baruhu s pitanjem:

- Di ondi s’ambizo esti favlar in \i|o?(“Odakle je ovaj nau~io pri~ati jevrejski?”)

Njegov espanol ante-clasico za nonu jejednostavno bio \i|o – jevrejski. Ona nikadanije razmi{ljala o tome da su tamo negdje u[paniji, iz koje su, ponijev{i jezik zemlje stiglinjeni preci, ostali i neki kr{}ani koji su i saminastavili govoriti {panski.

No, tek kada sam ~uo da i Solun, neka-da{nja “Republika \udija” (“Jevrejska Re-publika”) - tako nazvana zbog ~injenice da suod Izgona 1492. do Holokausta 1942. Jevreji~inili ogroman procenat stanovni{tva (po-nekad, ~ak, vi{e od 2/3 gradske populacije),posjeduje sli~nu pri~u, shvatio sam da,na~elno, nema neke bitne razlike izme|u tele-vizora i jezika. I jedno i drugo su samo instru-menti - te kao {to je mogu}e koristiti televizorbez osnovnih znanja o elektronici - tako jemogu}e koristiti jezik bez osnovnih znanja olingvistici.

Solunska pri~a veli:Jednom se u Solunu neki {panski brod

zadrào dovoljno dugo da se jedan od ~lano-va posade zaljubio u jednu solunskuSefartkinju. Djevojka je svoju simpatiju upoz-nala prvo sa majkom i sestrama – a kada jemladi} ove osvojio prostodu{no{}u,srda~no{}u i neposredno{}u - odvaìla se daga predstavi i ocu. @enama, naravno, nije palona pamet da ispituju mladi}evo Jevrejstvo. Nakoncu, govorio je {panski - {to je svaku sum-nju ~inilo bespredmetnom. Otac je, me|utim,smatrao vlastitom du`no{}u da provjeri ste-pen obrazovanja potencijalnog zeta. No, nasva pitanja o Bo`jem Zakonu i zapovjednima(u kojima su se po prirodi stvari hebrejskerije~i preplitale sa {panskim) ina~e simpati~nimladi} je odgovarao vidnim neshvatanjem.înjenica da mladi}, ne samo da li~no nikadanije napravio aluziju na neki jevrejski tekst iliobred (~ime, u jevrejskom svijetu, ve}inapotencijalnih mladoènja nastoji impresioni-rati potencijalne tastove), nego, ~ak, nije biou stanju shvatiti njegove aluzije - pa ni otvore-na pitanja - dovela je djevoj~ina oca do toga

O jeziku i jo{ koje~emu


19


BEHAR 98

da je posumnjao da se radi o jednom odanusim (hebrejski: prisiljeni – skupno ime zaprisilno pokr{tene {panske Jevreja koji sudesetlje}ima nakon Izgona pristizali u Turskuda bi se vratili savezu otaca). Kako sam nijeznao iza}i na kraj sa tako delikatnim proble-mom, obrati se hahamu (hebrejski: mudrac,sefardski naziv za rabina) kome nije trebalomnogo da otkrije da se pred njim nalazi~istokrvni (u [paniji su u to vrijeme bili nasnazi las leyes de limpieza de sangre –“Zakoni o ~isto}i krvi” koji su zabranjivaliosobama ne~iste krvi obna{anje javnihfunkcija i poha|anje univerziteta) cristianoviejo (“stari hri{}anin”). Haham, ne èle}iizli{nom mnogorje~ito{}u kompromitiratiporodicu, ~ija se k}i slu~ajno zaljubila u inov-jerca, mudro presudi da “mladi} nije prisilnopokr{teni Jevrej - jer na{em zakonu nikadanije ni pripadao”. Nakon {to je cijela pri~a samornarom i djevojkom ve} dobrano pala uzaborav, pojavi se u Solunu mladi a{kenaskitalmid hahamim (hebrejski: u~enik mudraca,naziv za ~ovjeka u~ena jevrejskom zakonukoji jo{ nije u potpunosti savladao cjelokupnurelevantnu gra|u) koji je krenuo na Istok daovlada ~uvenom sefardskom tehnikom u~enjaTalmuda. Kazamenteras (provodadìke) vrlobrzo glas o mladi}evoj u~enosti donije{e dodjevoj~ina oca – i on odlu~i da je za njegovuk}er najbolje da se {to prije uda za u~enogA{kenaza. Djevojci se dopalo {to je “njenasre}a” predmet razgovora solunskih udava~a– i ubrzo bi uprili~ena svadba – vesela i rasp-jevana kao {to je i red kad oboje ènika stupapod baldahin prvi put. Jedina osoba koja senije uklapala u op{te dobro raspoloènje bilaje nona – majka mladina oca. Kada ju je sin,primijetiv{i da ne u~estvuje u unu~inojradosti, upitao:

- Mana, ke te pasa – de ke tienes estakara de Ti{abeav (“Mama {ta se s tobomde{ava – za{to izgleda{ kao da je ti{abevskipost”) ona mu je spremno odgovorila:

- Ez ke no intiendu, a esti \i|o no lakiìtis dar – i a un goj la vaz a dar? (“Ne razu-mijem - onom Jevrejinu je ne htjede dati – aovom inovjercu je daje{?”).

Ponekad se pitam ne koristimo li sebeovla{ i neobavije{teno kao ona “Kalmijeva”nona jezik. – Ali, gdje uop{te traìti uputstvoza upotrebu ~ovjeka.

B alkance uop{te, a Bosance posebno,krasi posebna vrsta uro|ene rezignacije

za sve {to ima veze s vla{}u. Nije bitno da lise radi o njihovoj ili o tu|oj vlasti – jer svakavlast je u Bosni nekom njegova – a nekomtu|a.

Zbog ovog neprijateljstva {to ga pro-sje~an Balkanac gaji prema vlastima, u Bosnii u Crnoj Gori uvrijeìo se obi~aj da se u raz-govoru me|u pristojnim svijetom vlast i njeneinstitucije ne pominju po imenu. Umjestoimena institucije treba koristiti zamjenicu – ito ne mu{kog ili ènskog – nego srednjegroda. Sra~unali su, valjda, da to najvi{e po-niàva. Primjerice, Sarajlija }e uvijek prijere}i odvelo tog i tog – nego {to }e se udosto-jiti da spomene policiju koja je doti~nogodvela. Jest da je ponekad te{ko pogoditi okojoj se instituciji radi – ali poniàvanje insti-tucija je valjda dovoljno bitno da se maloizgubi na preciznosti. Ponekad, kad ba{nema drugog izlaza, spomene se i institucija– ali tek na kraju re~enice, iza redovnogponiàvaju}eg srednjeg roda – na primjer:tog i tog pozvalo u vojsku.

Pred sam rat napravljena su u Bosni dvapopisa stanovni{tva. Prvo redovni popis kojise u Jugoslaviji ionako vr{io svakih desetgodina, da bi mu uslijedio lokalni, bosanski,koji se vr{io pod firmom izbora - iako rezultatinisu bili mnogo druga~iji od rezultata popisa.Na prvom popisu mnogi su na{li za shodnoda iskaù svoj revolt prema podjelama kojesu se de{avale u zemlji pa su odlu~ili da sedeklari{u kao Eskimi ili Indijanci. Drugi, opet,sa vi{e razumijevanja za lokalpatriotizam iplemensku posebnost, deklarisali su se kaoKoman~i, Apa~i i sli~no. U to je vrijemeSarajevom kruìo vic o dva prijatelja koja suse na{la u nekoj kafani – pa, pri~aju}i oovome i onome, na koncu nado|o{e i na poli-tiku i popis. Jedan prijatelj upita drugog:

- I dobro, kako si se deklaris'o na popisu?- Ko Indijanac, brate, a ti?- Ko Apa~.- Ohoho, separatisti~ke tendencije... - Ti ni jedne, unitaristo jedan unitaristi~ki.Bilo je onih koji su se htjeli prijaviti kao

Marsovci. Jedan se osje}ao pingvinom, akaù da je bilo i nekoliko magaraca – ali suodbijeni pod izgovorom da ove nacionalnostinisu priznate u Jugoslaviji. U istom tom tragi-

komi~nom duhu broda koji tone, ali se divnozabavlja pristupili su popisu i malobrojnisarajevski Jevreji. U jednoj porodici potu~enisu svi rekordi jugoslovenskog apsurda. Ispaloje da od {est ~lanova porodice nema ni dvojekoji pripadaju istom narodu, istoj vjeri - ili,ako ni{ta, bar govore isti jezik. Najapsurdnijaod svega je ~injenica da se u re~enoj porodi-ci niko nije morao pretjerano truditi da pret-jeruje, preuveli~ava ili laè. Dovoljno je bilore}i puku istinu iz vlastitog kuta.

Nono, Bension, izjavio je da je po nacio-nalnosti Jevrejin, po vjeroispovjesti Sefard(ovde se okrenuo da objasni èni da su Se-fardi i A{kenazi zapravo isti narod – a da ima-ju razli~ite sinagoge), dok mu je maternji je-zik Ladino. Odmah poslije njega, nona Klara,je izjavila da je po nacionalnosti Sefartkinja,po vjeroispovjesti Jevrejka – a da joj je ma-ternji jezik {panski. Sin, Solomon, ~ovjek odsvojim {ezdesetak godina izjavio je da je ponacionalnosti Jevrej - a po vjeroispovjesti Ju-gosloven. Kad mu je na to popisiva~ica saop-{tila da Jugoslovenstvo nije religija prekinuoju je bijesno:

- Ja po Ustavu imam pravo da vjerujem u{ta ho}u – je li tako?

- Naravno... ali.... - E onda ja koristim svoje ustavno pravo i

vjerujem u Jugoslaviju. - Ali, gospodine, vjeroispovjest je pita-

nje... – a ne...- Ja ne shavatam u ~emu je problem.

Ovom se ukazala gospa, onom se ukazaloono, meni se ukazala Jugoslavija. Ja sam,gospo|o, ne morate mi vjerovat', Jugoslavijuvidio svojim o~ima, i ja vjerujem da Jugoslavijapostoji. To je moje najdublje vjersko uvjerenje.Na koncu, to je moje ustavno pravo.

Nemaju}i ni volje ni ìvaca da se daljeraspravlja, popisiva~ica u rubriku vjeroispov-jest upisa Jugosloven.

- Maternji jezik? – upita ga.- Srpski!Popisiva~ica mehani~ki napisa srpsko-

hrvatski – ali je Salamon prekinu:- Nisam rekao srpsko-hrvatski - nego srp-

ski.- De{a agora3– prekide ga nona, obra}a-

ju}i mu se na ladinu da go{}a ne bi razumje-la – a ti ke ti sali komu lu jaman.4

Popis

3 Ladino: desha agora - ostavi sad, pusti se toga.4 Ladino: a ti ke ti sali komu lu yaman - šta tebe

briga kako ga zovu.

- Ja sam hrvatski govorio u Gradi{ci, {tosam mor'o – i vi{e mi ne pada na pamet –odbrusi joj Salamon.

- Samo da ne bude poslije 'prcale se tu|ekoze – a mog jarca muda bole' – rezigniranozaklju~i nona diskusiju.

Popisiva~ica izbrisa rije~ hrvatski – pase, prekidaju}i neugodnu situaciju, okrenuGreti, Salamonovoj èni:

- [ta ste vi po nacionalnosti?- Jugoslovenka.- Vjeroispovijest?- Komunista.Ne htiju}i ulaziti u nove rasprave o

ustavnim pravima, popisiva~ica zabiljeì ono{to joj je re~eno.

- Maternji jezik?- Njema~ki.Ovdje popisiva~ica podiè pogled. Nije

znala procjeniti da li se to zavitlavaju s njom.Posljednja stvar koju je o~ekivala, nakonsvega {to je ~ula u ovoj ku}i, bila je izjava onjema~kom kao maternjem jeziku. Preletipogledom po prisutnima. Niko se nije smijao.Ponovo spusti pogled na papir, biljeè}i iskazi konstatuju}i pitaju}im tonom:

- Interesantno...- Znate - po~e Greta nespretno obja{nja-

vati – mi smo Jevreji – pa smo kod ku}e gov-orili njema~ki.

- Zar Jevreji govore njema~ki? – upitapopisiva~ica.

- Jevreji ne govore njema~ki - potrudi senona da objasni -Jevreji govore {panski.A{kenazi govore njema~ki.

- Nono, Jevreji govore hebrejski i ìve uIzraelu – ispravi je unuk, David.

- [ta, a ja nisam Jevrejka? – upita nona.- Mi sad vi{e nismo ni{ta. U [paniji smo

bili Judejski izgnanici. U Turskoj smo postaliSefardi, Jevreji prognani iz [panije. U Austro-Ugarskoj Izraeliti sefardskog obreda. U starojJugoslaviji Jevreji Sefardi. U NDH @idovi. Unovoj Jugoslaviji Jugosloveni jevrejskog pori-jekla (ovdje pogleda Gretu). Sa}emo valjdabit' Bosanci jugoslovenskog porijekla jevre-jsko-sefardske vjere komunisti~kog obreda(ovde pogleda Salamona). E pa, gospodo,samo vi nastavite skupljat' porijekla – al' bezmene.

- A {ta ti fali da bude{ samo ~ovjek? -upita ga Lea, starija sestra.

- Pa kad smo svi samo ljudi – {to nas po-pisuju? Evo, ho}e{ ti prva re}i da si po na-cionalnosti ~ovjek, i po vjeroispovjesti

~ovjek? Moète svi vi leàt' potrbu{ke ismi{ljat' kako se danas osje}ate, i kako bistese sutra deklarisali. Iza|i sad pa pitaj nekogna ulici {ta si ti Lea Kaveson po nacionalnos-ti – svi }e ti odma' re}i da si Jevrejka, mo'{ tiglumit' Bosanku kol'ko o}e{.

- Ti si kreten – dreknu na njega Lea.- Upi-{ite slobodno – re~e, obra}aju}i sepopisiva~ici – u sve rubrike; nacionalnost:kreten, vjeroispovijest: kreten...

- Mama – obrati se David Greti – malopri-je kad gospo|i nije bilo jasno otkud ti Jugo-slovenka govori{ njema~ki – {ta si joj rekla?Znate mi smo Jevreji...

- Ti zvu~i{ k'o pravi mali jevrejski Milo{e-vi}. – ponovo }e Lea.

- [to, bil' ti èljela da sam jevrejski Alija imirna Bosna?

- Mama, jesi li ti sigurna da si ti rodilaovog kretena?

- Pusti ga Lea – prekide je nona – svakood vas }e napravit' ono {to smatra ispravnim.Moj brat Hajim je ovako govorio trideset idevete, ~etrdesete. Da ga je, bogdo, tataposlu{'o – sad bi svi bili ìvi.

- Nono, kako moè{ nasjesti na njegovepri~e? I ti si preìvjela – a nisi oti{la za Izrael.

- Da, tako je tata odlu~io onda, i tako samja odlu~ila ~etrdeset i osme. Hajim je oti{aogradit' Izrael - a ja sam ostala gradit' Jugo-slaviju. David }e – ~ini mi se za Hajimom, a ti}e{, po svoj prilici, k'o i nona ti. Bojim sesamo da te ne upita starost |e ti je bila mla-dost.

Popisiva~ica, zaboravljena od sviju,naka{lja se retori~ki – pa kad se svi poglediobrati{e na nju upita Davida:

- Kako se ti zove{?- David, David Kaveson.- Zanimanje?- Student.- Nacionalnost?- Izraelac.- Pa, ne moè{ biti Izraelac, to je... {ta ja

znam, to je... druga dràva.- Je li vama neko rekao da se ja ne mogu

izjasnit' kao Izraelac – ili vi to onako... izglave?

- Pa je li ima{ ti izraelski paso{?- [ta ste vi po nacionalnosti?- Za{to?- Onako...- Muslimanka.- I, jel' imate muslimanski paso{? - Davide! – viknu Greta.

- Mama, samo pitam.Bez suvi{nih komentara popisiva~ica

pristade i na ovu autodefiniciju – pa nastavi spitanjima u èlji da se {to prije do~epa nekemalo normalnije porodice:

- Vjeroispovjest?- Jevrej.- Maternji jezik?- Hebrejski!- E, sad si ga pretjer'o – prekide ga Greta

– ne samo da ne zna{ hebrejski - nego kad jebio kurs u op{tini, i kad sam te zvala dado|e{ samnom – nisi htio. Na kraju sam jaJugoslovenka u~ila hebrejski, a ti Izraelac sii{'o po kafi}ima.

- Da, ali si ti i{la.- Ja jesam, ali ti nisi.- Pa {ta o}e{? Gospo|a me je i pitala koji

mi je maternji jezik. Je si li mi ti majka? Jesi.Govori{ li hebrejski? Govori{. Zna~i koji je mojmaternji jezik? Hebrejski. Nije me niko nipit'o koji ja jezik govorim.

Ovdje se i popisiva~ica ve} po~ela smi-juljiti. Greta ga pogleda pogledom punimljubavi – pa se okrenu popisiva~ici:

- Tvrdoglavo, moja gospo|o, tvrdoglavo.- Imam i ja jednog ovakog kod ku}e.

Svima nam stalno drì predavanja. Valjda imto do|e u tim godinama, ili je tako vrijeme...

Lea se naka{lja tek koliko da prekine raz-govor. Nije voljela kad hvale Davida u njenomprisustvu.

- Kako se ti zove{, sine – upita je popisi-va~ica, koja se ve} osje}ala poprili~no kodku}e.

- Lea Kaveson.- Zanimanje?- Student.- Nacionalnost?- Bosanka – odgovori podignutim glasom,

kao da je time èljela nadoknaditi nedostataksigurnosti.

O~ekivala je reakciju. Niko, ~ak ni David,nije rekao ni rije~i. Izgleda da svim timJevrejima, Sefardima, Jugoslovenima i Izrael-cima nije smetalo da u porodici imaju i Bo-sanku. Svima je bilo jasno da njen novi iden-titet proisti~e iz njene ljubavne veze, ali seniko nije petljao. Svak je na jedvite jadeprona{ao svoju ravnoteù – tako da nikomnije padalo na pamet da remeti tu|u.

20 BEHAR 98


21BEHAR 98


Kao autenti~na etni~ka i kulturna zajednica Jevreji se ukla-paju u historijski mozaik Bosne u 16. vijeku. Kada su nakonegzodusa 1492. godine protjerani iz [panije, prostoriOsmanske dràve bili su za njih anticipacija egzistenci-jalnog mira i sigurnosti. Ta teokratska islamska dràva, ~ijisu dru{tveni postulati normirani Kur'anom, podanicimasvih monoteisti~kih religija pruàla je imovinsku za{titu,slobodu vjeroispovjesti, garanti ìvota i pravnu sigurnost.Uvaàvaju}i odredbe Kur'ana, negirala je antisemitizam,kao i svaki drugi rasizam i vjersku netoleranciju. Svelojalne podanike aktivno je uklju~ivala u izgradnju svogdru{tveno ekonomskog poretka.U skladu sa prirodom svoje dru{tvene, duhovne i ekonomskedjelatnosti, Jevreji su nastanjivali samo ve}e gradske aglo-meracije. Pretpostavlja se da su u Sarajevo do{li iz Skopljaposredstvom trgovinske djelatnosti, onda kada je Sarajevopredstavljalo visoko razvijenu urbanu sredinu islamsko-ori-jentalnog tipa, uskla|enu sa nivoom ekonomskih mogu}-nosti. Slijede}i prirodni i izgra|eni vitalitet nastanili su se ublizini poslovnog fokusa grada, dana{nje stare sinagoge1. UOsmanskoj dràvi ìvot muslimanskih podanika normiran je[erijatom i Kur'anom u svim njegovim sferama, dok je ìvotnemuslimanskih podanika, me|u njima i Jevreja, normiran iodre|ivan obi~ajnim pravom i vlastitom tradicijom u okvirukonfesionalnih zajednica, a {erijatom, osim u ekonomskoj ipravnoj sferi, u mjeri vlastitog izbora.2

U skladu sa takvom dru{tvenom koncepcijom Jevreji suizgra|ivali svoju zajednicu na iskustvima hebrejsko-{pan-ske tradicije, a u povijesnom okviru zakonodavne, dru{-tveno-ekonomske i kulturne tradicije islamske civilizaci-je. Izvori osmanske provenijencije ozna~avaju jevrejskuzajednicu imenom “Taife-i Jehud” ili “Dèmat-i Jehud”.Relativno malobrojni u odnosu na pripadnike drugih et-ni~kih i konfesionalnih zajednica, koje su najve}im brojem~inile autohtone pripadnike bosanskog bi}a, Jevreji su unovoj sredini izgra|ivali gotovo hermeti~ki zatvorenu za-jednicu. Ranije, napa}enom sudbinom obiljeèna svijest,izgradila je u njima odnos dublje distance naspram dru-gih vjerskih i etni~kih skupina, {to se manifestiralo u pri-

vatnosti ìvota. Me|utim, aktivno su se, zajedno sa drugi-ma, uklju~ili u egzistencijalne oblike ìvota ovog grada,kao i u njegovu duhovnu i kulturnu klimu. Svoj identitet isvoju kulturnu sferu nesmetano su mogli njegovati i odr-àvati, jer Osmanska dràva nije imala tendenciju kultur-nog i nacionalnog odnaro|ivanja. Ve} ranije profiliran du-hovni ìvot, u razli~itim oblicima, obogatio je bosanskikulturni ambijent novim sadràjima.Njihovu dru{tvenu i pravnu poziciju u novoj sredini odre-|ivala je situiranost u okviru {erijatskog prava i svjetovnogkodeksa u skladu sa kojima su imali status {ti}enika, odnos-no zimija. Odredbama pravnih normi {erijata pla}ali sudràvi {erijatske poreze, a tamo gdje aktualna pitanja dru{-tvene prakse nisu mogla biti rje{avana mehanizmima {eri-jata, primjenjivano je kanunsko pravo, zasnovano na odred-bama sultana.3 U nazna~enim pravnim okvirima odvijao seìvot sarajevskih Jevreja. Ako taj ìvot zbog znatnog nedos-tatka relevantnih historijskih svjedo~anstava i nije mogu}eprecizno rekonstruirati (postoje knjige Risponze tj. fetve sa-rajevskih rabina na hebrejskom, ali nisu prevedene), mogu-}e ga je vjerodostojno skicirati. Prema podacima op{irnogpopisa Bosanskog ejaleta iz 1604. godine u Sarajevu su evi-dentirana tri jevrejska doma}instva.4 Bosanskom namjes-niku pla}ali su kanunom predvi|ene poreze, a dràvi dìzjukoja je predstavljala nov~ani ekvivalent za neu~e{}e u vojn-im operacijama Osmanske dràve. Od ovog poreza bile suoslobo|ene odre|ene kategorije stanovni{tva,5 a visina dìz-je varirala je sve do 1690. godine, kada je uspostavljen jedin-stven sistem u pogledu iznosa i na~ina davanje dìzje.6

Pi{e: Hatidà ^̂ar-DDrnda, Orijentalni institut Sarajevo

1 D`. M. Levy, Die Shepardien in Bosnien. Ein beitrag zur Geschichte derJuden auf der Balkan Halbinsel, Sarajevo, 1911.

2 F. Kar~i}, Društveno pravni aspekt islamskog reformizma, Sarajevo, 1990.3 Kanuni i kanun-name za Bosanski, Hercegova~ki, Zvorni~ki, Kliški,

Crnogorski i Skadarski sandàk, Sarajevo, 1957.

4 Opširni popis Bosanskog sandàka iz 1604. godine. Original se nalazi uAnkari, Tapu ve Kadastro No 477.

5 H. Hadìbegi}, Glavarina u osmanskoj dràvi, Sarajevo, 1966, s. 13-33.6 Navedeno djelo, s. 67.

Dru{tveni i pravni statusJevreja u Sarajevu – 17. vijek

Protokom vremena jevrejska zajednica je numeri~ki rasla isvoju poslovnu aktivnost usmjeravala ka najkurentnijim su-vremenim zanimanjima: zanatstvu, trgovini, nov~anim tran-sakcijama i njima uslu`nim djelatnostima. Dostupni izvori nepruàju podatke koje su sve zanatske djelatnosti njegovali,dok nas Pavle Rovinjanin 1640. godine obavje{tava da u Sa-rajevu jevrejska ~ar{ija ima mnogo du}ana, kao na pijaci sv.Marka, ali ne i sa tako bogatim asortimanom i finom robom.7

Prema odredbama kanunskog prava pla}ali su za plasmanrobe, kao i za kupovinu trì{ne takse razli~itog iznosa, shod-no vrsti artikla, {to je predvi|eno odre|enim kanunima8 zasve poslovne aktere. Poslovnu djelatnost organizirali su uokviru esnafskih organizacija koje su svojim statutima reguli-rale tehniku i tehnologiju proizvodnje, kvaliteta, cijene final-nih proizvoda, odnos prema trì{tu, kao i unutra{nju hijer-arhijsku strukturu. Posrednik izme|u njih bio je esnafski }e-haja9, a ukupna aktivnost bila je pod direktnom kontrolomzakonskog tuma~a-kadije.10

Trgovinska djelatnost bila je izvor egzistencije mnogih Jev-reja iz Sarajeva. Kao i zanatlija i trgovac je morao uvaàvatiodre|ene eti~ke norme svoje profesije: ne varati na teìni icijeni, po{tivati zakon u smislu davanja taksi i carine. Trgo-va~ka djelatnost bazirana na pisanim ugovorima i poslov-nom dopisivanju, iziskivala je pismenog ~ovjeka. ̂ injenica dase poslovni ~ovjek susretao sa ljudima iz razli~itog govornogpodru~ja tjerala ga je da upoznaje druge jezike i obi~aje. Svete okolnosti stvarale su od njih obrazovanu vrstu ljudi, res-pektiranu u aktualnoj sredini. Moglo bi se re}i da su Jevreji,zahvaljuju}i svojoj poslovnoj aktivnosti, bili uglavnom pismeni obrazovan svijet.Po iskazu biskupa Olov~i}a iz 1672. godine Sarajevo je nasta-njivalo sto jevrejskih doma}instava11. Taj broj pokazuje ten-denciju rasta ove zajednice u krugu osmanske dru{tvene za-jednice. Demografski porast ove zajednice je evidentan, iakosu Sarajevo tokom 17. stolje}a pratili brojni negativni eleme-nti, koji su usporavali njegov razvoj, ekonomski i dru{tveniprosperitet. Tu su ratne neda}e, bilo da su se ratovi odvijali uofanzivnom, ili defanzivnom smislu, zatim elementarne ne-pogode: poàri12, zemljotresi13, zatim epidemije raznih boles-ti.14 Najve}u katastrofu Sarajevo je doìvjelo 1697. godine, ka-da je predstavljalo zgari{te, ostalo iza neprijateljskih jedinicaEugena Savojskog. Austrijanci su tom prilikom na povratkupoveli u zarobljeni{tvo neke Bo{njake i Jevreje.15 Sarajevo jedocnije uspjelo prevazi}i krizu nazna~enog perioda i konsoli-

dovati ostatke ìvota. Prije toga, kada je Budim 1686. godineostao izvan granica Osmanske dràve iz njega su u Sarajevodoselile neke jevrejske porodice. Me|u njima je bio i Zevi A{-kenazi, obrazovan ~ovjek koji je tada postao sarajevski rabin.16

Krajem 17. stolje}a, ta~nije 1690./91. godine Sarajevo je na-stanjivalo 68 punoljetnih, radno sposobnih Jevreja.17 [ez-deset pet ~lanova bili su aktivni predstavnici svojih porodi-ca, dok su tri ~lana bila neoènjena. Izvan ovog broja evi-dentirana su dva ~lana koji su pobjegli iz jevrejske zajed-nice.18 Prema uspostavljenoj kategorizaciji o pla}anju dìz-je, s obzirom na imovinski i socijalni status, bogatoj katego-riji pripadalo je 8 porodica ove zajednice koje su na imedìzje dràvi pla}ali godi{nje po 4 dukata, srednjoj kategori-ji pripadalo je 9 porodica. Na ime dìzje dràvi su pla}ali po2 dukata po doma}instvu, a u statusu donje kategorije pri-padalo je 45 porodica koje su godi{nje pla}ale po 1 dukat.19

Svaki predstavnik porodice i punoljetni, radno sposoban mla-di} identificiran je vlastitim imenom i imenom oca. Nazna-~enu identifikaciju prati fizi~ki opis subjekta sa naznakamaboje o~iju, kose, brade, brkova i tena. Vjerojatno u skladu samodom vremena gotovo da su svi nosili brkove i bradu. Na-vode}i li~ni opis nagla{eno je da je odre|ena osoba visoka,srednjeg rasta, ili niska. Sumiraju}i navedene podatke moglose ustanoviti da su navedeni mu{ki predstavnici jevrejskezajednice bili uglavnom srednjeg rasta, sa malim procentomvisokih i niskih, kao i to da su uglavnom imali crne o~i i tamnukosu sa brkovima i bradom. Plavookih i plavokosih u odnosuna evidentnu opitnu grupu, gdje ima 70,7% crnookih eviden-tirano je 29,3%. Ovi podaci mogli bi biti zanimljivi za antropo-lo{ku nauku.20 Prikupljanje dìzje vr{eno je pod kontrolomkadije koji je po profesionalnoj du`nosti morao poznavatipropise o osloba|anju odre|enih subjekata od ovog poreza. Unavedenim popisima takva lica nisu nazna~ena. Uz neka licau ovim popisima nazna~ena je i njihova aktivnost. Zabiljeènje jedan kalajdìja i dva graditelja. Zanimanja ostalih aktivnihmu{kih ~lanova nisu navedena, jer svrha ovih popisa i nijebila koncipirana u tu svrhu.Na kraju bismo rekli da sarajevski i bosanski Jevreji nisu bilii ostali historijsko-geografska epizoda bosanskih prostora, ida su kontinuitet svog etni~kog i kulturnog identiteta odràlido danas, kao {to je neosporno da su ugra|eni u historijskispomenik kozmopolitizma osmanske dràve i njene toleran-cije prema svim pripadnicima monoteisti~kih religija.

22 BEHAR 98

7 S. Zlatari}, Izvještaj o Bosni godine 1640. od Pavla iz Rovinja, Starine 23, s.36-38.

8 Vidjeti: Kanuni i kanun-name...9 H. Kreševljakovi}, Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (1463.-1878.), s. 46.10 Ta kadijina aktivnost evidentna je u sidìlima koji su kadijini dnevnici ofici-

jelnog rada.11 Fra Julio Jeleni}, Spomenici kulturnog rada bosanskih franjevaca, Starine

Jugoslavenske akademije XXXV (1918.), s. 138.12 V. Skari}, Izabrana djela, knj. I, Sarajevo, 1985, str. 107, 110.13 Nav. djelo , s. 107, 110.14 Nav. djelo, s. 109.15 Navedeno djelo.

16 Navedeno djelo, s. 126.17 Cizye defteriza Sarajevski kadiluk iz 169/91. godine. Nalaze se u Dràvnom

arhivu u Istanbulu.18 Istanbul, Bašbakalnik Aršivi, Maliyedin Mudevver No 1437, 1438, 1439.19 H. Hadìbegi}, Glavarina..., s. 87; Sidìl tešanjskog kadije u Orijentalnom

institutu sadrì ferman o ubiranju dìzje iz navedene godine. Sidìl jeizgorio u ratnom pustošenju u maju 1992. godine, a prevod sidìla uradi-la H. âr i on postoji u rukopisu.

20 Navedeni dìzje defteri.& Ovaj referat pisan je u vrijeme rata, u koncentraciji sveop}eg mogu}eg zla.

Nu`na literatura ili je spaljena, ili je bila nepristupa~na. Zato referat nesadrì postoje}e podatke koje bi pruìla literatura za navedeni period.


23BEHAR 98


Pobuna protiv bosanskog vezira Ru`di-pašePrimjer dobrih komšijskih odnosa muslimana i jevreja u BiH

Sefardski rabin Eliezer Papo je cijeli roman posvetioposebnom sarajevsko-jevrejskom prazniku koji se zoveSarajevski Purim ili ti Hag (h)a-asirim (Praznikoslobo|enja usu`njenika), i slavi se svake godine, na dan4 Marhe{vana (u oktobru), u spomen na juna~ku inter-venciju sarajevskih muslimana protiv bosanskog veziraRu`di-pa{e koji je, 1820. godine, bacio u okove tada{njegsarajevskog hahamba{u, Ham Ribi Mo{e Danona i des-etoricu drugih najvi|enijih Jevreja, na bigajri haku (nikrive ni du`ne), zaprijetiv{i da }e svu jedanaestoricupogubiti ako mu se u roku od 2 dana ne isplati 500 kesagro{a. Ta je svota u ono vrijeme predstavljala ogromanimetak, i jevrejska op}ina nije imala otkuda da ganamakne, sve da su svi ~lanovi op}ine dali sve {to suimali. U Sarajevu je, u to doba, ìvio ~estiti Rafael Levi,saraf-ba{a (mjenja~), ugledan i vi|en radi svoje isprav-nosti i po{tenja me|u sugra|anima, a naro~ito me|umuslimanskim prvacima. Rafael Levi potaknuo je pa`njumuslimanske javnosti na vezirovo izvrtanje {erijata ipravde. Ako su krivi, nek im sudi, ako su pravi, nek ihpusti – ali koja se krivica dada sprati dukatima – govorioje stari i po{tovani saraf-ba{a. Naredni dan, bila je sub-ota, u samu zoru, oko tri hiljade muslimana je opsjeloRu`di-pa{u u njegovom konaku na "Begluku". Provalilisu vrata zindana i oslobodili usu`njene kom{ije jevreje.Valija Ru`di-pa{a jedva je iznio ìvu glavu i pobjegao uTravnik. îm je stigao u Travnik, odmah je zapo~eosnivati kako bi kaznio buntovnike. Prvo {to jeu~inio, kaè predaja, bilo je da sastavi jednuop{irnu predstavku Visokoj Porti, u kojoj jeprikazao kako su se muslimani grada Sa-rajeva, pa i ostalo stanovni{tvo, zavjeriliprotiv Sultana. Pored toga skupljao jeasker da u danom ~asu

krene u Sarajevo i kazni buntovnike. Muslimani i jevrejigrada Sarajeva, koji su u strepnji o~ekivali odmazdu, nisuostali skr{tenih ruku. I muslimani su sastavili dugu iop{irnu predstavku, sa 249 potpisa sve od reda vi|enijihmuslimana, u kojoj su iznijeli nasilje i krvolo{tvo Ru`di-pa{e. Jevreji grada Sarajeva uputili su dva kurira uCarigrad, ~uvenom êlebi Behor Karmoniju, sultanovomdraguljaru, koji je uìvao veliko povjerenje samogaSultana i imao pristup kod njega u svako doba.Posredstvom sultanove majke (sultanvalide) uspio jeêlebi Karmona skloniti sultana da odmah izda jedanferman svome kapudanba{i (~uvar vrata kod Visokeporte) Sidki Zajimu, da se smjesta uputi u Travnik, dasvrgne Ru`di-pa{u sa valijske stolice, te da ga dovede

kao su`nja u Carigrad. Pretstavka, koju susarajevski muslimani sastavili protiv

Ru`di-pa{e, po svom istorijskomobilje`ju i po svojoj formi i obil-

ju potpisa zavrijedila je sva-kako da se (u prevodu rah-

metli Fehim-ef. Spahe)objavi u cjelovitosti:

Rafael Levi potaknuo je pa`nju muslimanske jav-nosti na vezirovo izvrtanje {erijata i pravde. Ako sukrivi, nek im sudi, ako su pravi, nek ih pusti – ali kojase krivica dada sprati dukatima – govorio je stari ipo{tovani saraf-ba{a. Naredni dan, bila je subota, usamu zoru, oko tri hiljade muslimana je opsjeloRu`di-pa{u u njegovom konaku na "Begluku".Provalili su vrata zindana i oslobodili usu`njenekom{ije jevreje. Valija Ru`di-pa{a jedva je iznio ìvuglavu i pobjegao u Travnik.

Kal grandi (Veliki hram) - nekada najve}a sefardskasinagoga u Evropi, dana{nji BKC.

Ovo je istiniti vjeran arzual, {to ga kao Mahzar podnose ~asni muderrisi, po{tovane kadije, imami, hati-bi, dobri {ejhovi, ~ija je molitva uvijek usli{ana, serturnaja, hase}ije, serdenge}tije, bajraktari i ostaliizabranici jeni~arskoga Odàka, trgovci, zanatlije, siromasi i nemo}nici, koji su pod okriljem Bo`jim

nastanjeni u gradu Saraj-Bosni, koji je glavni grad i obrva vilajeta Bosne, koja je ~vrsti bedem za{ti}enedràve i gvozdeni klju~ carskih krajina, na mjesto milosti, ugledaju}i se u Hadis: "Onima koji ukazuju milost,smilova}e se Svemilostivi. Smilujte se onima na zemlji, vama }e se smilovati oni na nebesima".Ima neko vriieme kako je voljom Velikoga glad i razne muke i patnje. Stoga su sa mnogim pa je i ostala fuka-ra jednodu{no odahnula i tako je mnogo naroda pomrlo i propalo. Samo su se mali i veliki (niski i visoki) do{lina jedan stepen, zapalo u more nevolja i te{ko}a. U nabavljanju do potpune nemo}i i patnje. Mi smo se odvajkada zadovoljavali na{om trgovinom i samo znali za svoju du`nost, da svoju du{u hranimomolitvama za dug ìvot i vladu Padi{aha i da se njemu pokoravamo. ûvali smo se nedozvoljenih postupaka,uvijek smo nastojali da budemo u granicama zadovoljstva Bo`je Sjene na ovome svijetu. Nalozima velikihvalija, po{tovanih kadija, zabita i ostalih ~inovnika pokoravali smo se i uvijek bili na braniku vjere i dràve.Stoga je na nas prosipana milost i o~inska briga, te do sada su ponizni stanovnici na{ega grada bili uzvi{enimcarskim Hati-Humajunima oslobo|eni od svih dràvnih te{kih da}a (Tekjalifi {akaj urfije). Kad bi uzvi{eniveziri i{li u svoje sjedi{te grad Travnik, oni bi se, prema starodrevnom pravilu, dràli reda da u na{em gradupreno}e tri no}i. Kako je bila op{ta du`nost svega stanovni{tva, da pri njihovu prolazu daje i priredi sve potre-be u~esnika njihove svite i da za njihovu udobnost `rtvuje imetak i du{u (mal i |an) da ne bi imali nikakvihpote{ko}a. S toga, ~im bi oni svojom sretnom nogom stupiti na bosanske granice, mi smo se dràli reda kaoi prije, te smo skupili potrebnu hranu i dràli je pripravnu kroz deset dana, koliko traje put u na{ grad. I dok je bilo pravilo tako, dana{nji valija bosanski, njegova ekselencija Mehmed Ru`di pa{a, nije po{tivaoprija{nje primjere ve} je trajanje svoga puta u svoje sjedi{te produìo na ~etrdeset dana. Na jedan dan prednjegov dolazak zatraìo je veliku mnoìnu hrane i zahtijevao da mu se {alje vi{e nego {to je to do sada bilo.Time je pritisnuo sirotinju i nemo}nike, nije gledao na pa`nju fukare i nemo}nika koji ni u ~em nisu zasluìlinjegovu mr`nju i neraspoloènje, te prema traènju dali sve vrste hrane i tako u svakom pogledu udovoljiliobi~ajima gostoprimstva. On je protiv pravila no}io u na{em gradu deset no}i i ponovno traìo hranu, pa jeuzeo i ubrao. Za to vrijeme je na ponizno stanovni{tvo na{ega grada natovario kojekakve klevete i izmi{ljaopostupke koji }e prouzrokovati kaznu. Do dva dana iza svoga dolaska zatraìo je od stanovni{tva na{egagrada, uvode}i jednu do sada nezapam}enu novost (bidat), pet stotina kesa. Kako nismo imali snage da topodnesemo, on je na dva dana prije polaska u svoje sjedi{te bez tuìtelja strpao u zindan Jevreje. Po{to nijebilo mogu}nosti da se dade traèna globa i kako nije bilo nikakva mjesta optu`bi, niti je bio posrijedi kakavprestupak ili prekr{aj, on je tu kaznu udesio samo zato da napuni svoju haznu. Da bi do toga na svaki na~indo{ao, on je poglavice (reis) Jevreja i kr{}ana, koji su nastanjeni u pomenutom gradu, kojima je od FetheFatihove data za{tita i sigurnost pohvatao i bacio u zindan, te im na vrat metnuo lance i lisi~ine. Mu~io ih jena razne na~ine, polio ih je vrelom vodom i najzad po~eo je s mu~enjima kakva se ne pamte i kakva ~ovjekne moè da podnese. Od njegova nasilja i mr`nje procvilila su njihova djeca i porodice toliko, da se je njihovpla~ i jauk ~uo do svih sedam nebesa. Ali se spomenuti nije nikako smilovao, nego se je sav zaloìo za to, dauzme ove globe, koje se nisu mogle platiti. êtiri-pet puta sa hiljadu poniènja moljen je da mu se dadne pethiljada gro{a, ali to nije ni{ta koristilo, ve} je odlu~io, da ih svezane provede u svoje sjedi{te, grad Travnik. Uzoru predao ih je s lancima i lisi~inama svojim sejmenima, a i on je sam s njima po{ao. Po pravilu do{lo je imalo i veliko na glavni put s namjerom da gleda alaj (parada). Spomenuti sejmeni poveli su se krivom mi{lju,pa su svoje pu{ke uperili na pomenuto stanovni{tvo. Kada su opalili svi su se zaprepastili, pa se je svako,samo da bi spasao ìvot i du{u, razbjegao desno i lijevo i izbezumljeni i pomaù}i ostavili su sejmene. Kadasu pametni ljudi za to saznali, oti{li su spomenutom pa{i, da ga o tom izvjestimo i zamolimo, a kad smo natu gre{ku ukazali, on je jo{ vi{e planuo i nije htio nikako da oprosti ve} je rasr|en oti{ao u grad Travnik. Izatoga je poslao bujrultiju, navode}i stvari koje se nisu dogodile, te je ~ak dodao da smo, Boè sa~uvaj, na njegatopovima pucali i opsjedali ga. Kada nas je sve tako obijedio, mi smo ponovno {erijatskim ilamom izvjestilipravo stanje stvari, i premda na nama nije bilo nikakva prestupka ni gre{ke, molili smo ga za pomilovanje iopro{tenje. Ali ni tu nam nije udovoljio ve} dovodi sejmene iz arnautluka da spomenuti grad (Sarajevo) poru{ii muslimanske ène i djecu pognjavi (pobije). Osim toga razaslao je u kotareve bosanskog ajaleta bujrultije,kojima je zabranio, da se u na{ grad donosi ìve`, kako bi iz svoje savr{ene zle namjere jo{ vi{e gla|u upro-pastio ljude, ène i sirotu djecu. Jer kako je ova fukara nastanjena u na{em gradu, njima je potreban pazar,koji se svake hefte kupi iz drugih kotareva, pa tako zanatlije i ina~e muku mu~e nabavljaju}i ìve` za jednusedmicu. Pored toga je pod imenom raspravljanja o krajini kod sebe sabrao kapetane i ajane - i samo da pro-vede svoju samovolju i osvetu sastavio je jedan mahzar, koji prikazuje na{e r|avo vladanje. Zatraìo je od njih,

24 BEHAR 98


da na taj mahzar stave svoje pe~ate, pa kako su se oni protivili, jer o tom nisu imali ni pojma, on ih je silom na tonatjerao. Zatim se je usudio da taj mahzar podnese na podno`je uzvi{ene Porte, te nas tako sve objedi i potvori. Stoga se usu|ujemo da putem ovoga mahzara prikaèmo pravu istinu i zamolimo da Njegovo Veli~anstvo Padi{ahiz milosti prema narodu ne usli{a i ne povjeruje u ovakve neistinite stvari i da ukaè svoje vladarske bezgrani~nemilosti ubogom narodu i nevinoj djeci. U ostalom, zapovijedanje pripada onome koji je dostojan da zapovijeda. Molimo Boga za pomo}.

NAPISAO SIROMAH:Sejid Nuruddin, Nakibul A{raf.

Ovo je ovako i ja sam na to svjedok. Muhamed el Vaki, biv{i kadija u Dubnici (?)

Dosta je nama samo Bog, divan Ii je On Staratelj! Essejid Abdulah, biv{i kadija u Lov~i (Albanija). Rob, koji moli za uzvi{enu osmanlijsku dràvu.

Muhamed, biv{i kadija u Mostaru. Dosta je nama samo Bog, divan Ii je on staratelj.

25BEHAR 98


NAPISAO SIROMAH:Essejid Muhamed Emin, kadija.Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijskudràvu.Salih Sidki, biv{i kadija u Mostaru.Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijskudràvu: Essejid Abdul Kelim, kadija. Ko se smiluje i njemu }e se smilovati

NAPISAO SIROMAH:Muhamed Nazif, biv{i kadija u Strumici. Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijskudràvu.Mustafa Sabrij, biv{i kadija u [eherkjoj(Pirot)Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijskudràvu.Muhamed Salim, biv{i kadija u Mostaru.Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijskudràvu.Essejid Muhamed Sunullah, kadija.Zapovjed pripada onome, koji ima dazapovijeda.

NAPISAO SIROMAH:Abdulah Rasih, biv{i kadija u ?Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijskudràvu.Hadì Salih Vehbi, biv{i kadija u kotaruServi (?) (pe~at izrezan). Essejid [akir, muftija u gradu Sarajevu.Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijskudràvu.[akir, biv{i kadija u kotaru Ardin(Anatolija). Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijskudràvu.Sulejman Ru`di, biv{i kadija kotaraPazardìk. Rob koji moli.Muhamed Emin, muderris u Gazi-

Husrefbegovoj Medresi. Rob koji moli.Osman, muderris u Simzade Medresi.Rob koji moli.Muhamed, muderris u MehmedbegovojMedresi (Bistrik ).Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijskudràvu.Mustafa Abid, biv{i kadija kotara Logatija(?)Istina je, {to je napisano u ovom ~lanku."Moj se narod ne moè sloìti na krivomputu". Siromah rob, da mu se Bog smilu-je: Muhamed HilmiRob koji moli.Hadì Abdulah, muderris u novoj Medresi.Rob koji moli.Hasan, muderris u Medresi Bakr Baba. Rob koji moli.Hadì Mehmed Hafiz, dersijam. Hadì Hasan, dersijam.Numan, vajiz.Hafiz Jusuf, mualimu sibjan.Hadì Salih, vajiz.Halil, mualimu-sibjan u starom Mektebu.Hasan, mualimu sibjan. Abdulah, vajiz.Hadì Abdulah, mualimu sibjan u Gazi-Husrefbeg mektebu.Essejid Mu'stafa, hatib u Dàmiji SultanaMehmeda. [ejh Hasan, hatib u Alipa{inoj dàmiji. Osman, hatib u Abdulahpa{inoj dàmiji. Muhamed, hatib u Jahjapa{inoj dàmiji.Ahmed, hatib u Jakubpa{inoj dàmiji. Hasan, hatib u Mehmedbegovoj dàmiji. Omer, hatib u Kadi Omerfendljinojdàmiji. Abdulah, hatib u Kadi Bali efendijadàmiji. Mustafa, hatib u dàmiji Hadì Isa.

Ibrahim, hatib u dàmiji Kiu}uk Kjatib.Osman, hatib u dàmiji Sagrak~i. Ibrahim, hatib u dàmiji Muiah Arab Atik.Hafiz, hatib u dàmiji [eih Fera.Muhamed Sabri, hatib u Husrefbegovojdàmiji. Osman, hatib u Mehmedpa{inoi dàmiji. Mustafa, hatib u Ajaspa{inoj dàmiji. Mustafa, hatib u Skenderpa{inoj dàmiji.Salih hatib u Gazi Balibegovoj dàmiji.Osman, hatib u Kemalbegovoj dàmiji.Muhamed, hatib u Kadi Hasanefendijadàmiji. Osman, hatib u Vekil-har~ dàmiji.Fejzullah, hatib u dàmiji Divan Kjatib.Jusuf, hatib u dàmiji Kasim Kjatib. Ibrahim, hatib u dàmiji Tabak Sulejman. Salih, hatib u dàmiji Balizade.Ibrahim, hatib u dàmiji [ejh Muslihuddin. Mustafa, hatib u dàmiji êkrk~iMuslihuddin.Ahmed, hatib u dàmiji Bakr Baba. Essejid Omer, sarajevski muteselim. Osman, mutesarif-zaim. Mustafa, mutesarif-zaim.Dervi{ Sulejman, zaim. Muhamed, zaim.Fejzulah, kantardìja. Dervi{ Mustafa, kjatib-zaim.Muhamed, zaim.Muhamed, zaim.Abdulah, dvorski slu`benik.Lutfullah, mustahfezan.Hasan, mutesarif-zaim.Mustafa, zaim.Muhamed Sadik, zaim.Omer, mutesarif. Muhamed, mustehfezan.

Slijede jo{ 174 potpisa i pe~ata.Ukupno 249 potpisa i pe~ata

Prvi potpisnik ove isprave je pradjed Fadilpa{i}a, poznati Fadil-pa{a, sarajevski [erifovi}, a za njim slijede: 15 kadija, 1 muf-tija, 5 muderrisa, 2 dersiama, 3 vajiza, 28 hatiba, 4 mualimu sibjana, 1 muteselim, 13 mutesarifa i zaima, 2 mustahfezana, 17dervi{a, 52 trgovca. Zatim slijedi vojska, i to: 17 ihtijar-odàka, a od vojske Jenji~ara: 6 serturnaja, 12 hase}lja, 36serdenge~tija, 24 bajraktara , 9 seratika i 1 bez naznake zanimanja. Svega 249.

26 BEHAR 98

K}erka JJude ii EEstere LLevi uu SSarajevu jje pprovela ~~itav ssvojìvot. GGodine 11911. uudala sse zza DDanijela PPapu ii uu bbrakudobila ddva ssina: LLeona ii KKokija. NNa ssamom ppo~etkurata, 11941. ggodine, ooba ssu jjoj ssina uusta{e oodveli uuJasenovac. SSlomljena ttugom ii bbrigom, LLaura PPapoBohoreta sse rrazbolila ii uumrla uu ssarajevskoj bbolni-ci 11942. ggodine. NNije zznala dda ssu jjoj ssinove uusta{eubile vve} nna pputu pprema llogoru. BBila jje kknjièvni-ca ii pprevoditeljica, aa iisti~e sse nnjen rrad nnaistraìvanju ppro{losti ssefardske bbosanske `̀ene.Njena sstudija ""La MMuèr SSefardi dde BBosna“(Sefardske `̀ene uu BBosni) ppredstavlja pprvu kkulturo-grafsku ii eetnografsku kknjigu oo ssefardskoj `̀eni. TTajdragulj kkulturno-hhistorijskog nnaslije|a uu BBiH rreiz-dan jje 22005. ((izdava~ka kku}a CConnecttum) uu pprijevoduprof. ddr. MMuhameda NNezirovi}a.

Pi{e: Rikica OOvadija

Laura Papo Bohoreta (1891. - 1942.)

Rad i kulturno djelovanje Laure Papo, izme|u dva rata,me|u sefardskim Jevrejima bili su veoma zapaèni.Bohoreta je stekla ugled i popularnost ne samo svojimprosvjetiteljskim radom, nego i pozori{nim komadimakoje je pisala na {panskom ladino jeziku, koji se govori uBosni. Svojim spisateljskim radom Laura Papo je htjelasa~uvati od zaborava i potpune propasti one kulturnetekovine {panskih doseljenika koje su s njima ìvjele,umirale i nestajale. Blagodare}i, Bohoreta nije samo~uvala mnoge sentencije i romanse, nego i obi~aje,no{nje i mnogo folklornog blaga. Naro~ito je ìvo znalanaslikati likove ljudi koje je sretala u svakodnevnomìvotu i koji su ìvjeli u njenoj sredini. Opisivanju malihljudi, zarobljenih pod teretom neima{tine, sirotinje ibrige, prilazila je o~ima pjesnika, sanjara i vidara, huma-niste koji vjeruje u ~ovjeka, u njegove sposobnosti, vital-nost i optimizam. U njenom literarnom radu, pored ro-mantike i sladunjavog folklora, bilo je i realizma, ironije isarkazma preko kojih se sagledao ìvot i kazivala istina.

Auditorij kojem se Bohoreta obra}ala nije bio malen: sit-ni trgovci, zanatlije, poku}ari, radnici, ljudi srednjeg i si-roma{nog staleà, ljudi bez egzistencije. Za njih je Boho-reta stvarala, njima upu}ivala svoje poruke, njih bodrila ihtjela da zasmije svojim lijepim humorom. Sagledav{idru{tvenu nepravdu tada{njeg vremena, proèta huma-nisti~kim idejama, nastojala je da pomogne onima koji-ma je pomo} bila potrebna. Bohoretu silno zabrinjavasve ve}i porast sirotinje i sve manja mogu}nost da joj sepomogne. Istina, postojala su karitativna dru{tva, bilo jedosta anonimnih dobro~initelja, ali zar su oni mogli kor-jenito rije{iti problem bijede i besposlice koje su svakidan izrastale? Bohoreta osje}a da korijen zla i na~in nje-govog rje{avanja leè na drugoj strani. U jednom od svo-jih popularnih predavanja nagla{ava "da je radni~ka kla-sa nosilac progresa". To je razlog da se Bohoreta svojimradom priklonila jevrejskoj radni~koj zajednici "Matatja".Pisala je za one koje je proces raslojavanja i pauperizaci-je tzv. srednjeg staleà potisnuo u bijedne ku}arke, koji


su ìvot provodili u neima{tini i te{kom tavorenju. Zaovakve ljude okupiti se na sijelu "Matatje" bili su pravasve~anost i doga|aj. Tu je Bohoreta primana iskrenimodu{evljenjem, a za uzvrat ona im je poklanjala sve svojestvarala{tvo, intelekat, strast i gorljivost prosvjetitelja.

Pozori{na djela kao {to su: "Esterka", "Shuegra ni di ba-ru buena", "Renado, mi nuera grande", nastala su kadaje velika ekonomska kriza u svijetu do{la i do nas. Pos-ljedice te ekonomske krize bili su krahovi, ste~ajevi, ot-pu{tanje s posla, nezaposlenost. Bohoreta je sagledalasvu bezizlaznost toga poloàja i stanja. Ona apelira namlade ljude da izu~avaju razne zanate, da poha|ajustru~ne i srednje {kole. Otvoreno se buni protiv favorizi-ranja trgova~kog staleà, protiv snobizma isticanjadoktorskih titula, pod svaku cijenu o{tro napada sklapa-nje brakova samo radi miraza i sticanja bogatstva.Okomljuje se na netrpeljivost u porodici snahe premasvekrvi ("Shuegra ni di baru buena"), na nepo{teni odnosbogata{kog sina prema sirotoj djevojci bez miraza kojase zaljubljuje u njega i vene ("Renado, mi nuera grande").Veoma duhovito Bohoreta tretira socijalne probleme ta-da{njega dru{tva, uspjeva da iskarikira i naruga se ta{-tini, sva|i, netrpeljivosti, zavisti i ostalim manama pred-ratnog malogra|anskog dru{tva. Prenose}i ìvot po-rodice na scenu, njene krize, probleme, procvat i raspa-danje, gledaocima se pri~injalo da vide sebe u nekom ~u-desnom ogledalu. Sve im je bilo blisko, drago, shvatljivo,poznato. Njene misli, rije~i i poruke primane su bez rez-erve, kao od majke ili nekog prisnog prijatelja.

Glumci-amateri okupljeni u dramskoj sekciji "Matatje"sa velikim entuzijazmom pripremali su njena djela. Sanjima Bohoreta sara|uje, a ~esto, oblikuju}i pojedinelikove, neke uloge pi{e za odre|enog glumca. Tako jed-nom od najtalentovanijih i najpopularnijih glumaca, tu-ma~a karakternih uloga u njenim pozori{nim djelimaposvje}uje svoj pozori{ni komad "Renado, mi nueragrande" ovim rije~ima: "[alomu Danitiju koji umije dazasmije i da raspla~e sarajevsku publiku i kojeg mnogovolim. Bohoreta, 1933. godine."

"Matatja" je izvodila pozori{na djela protkana folklorom,kao {to su: "Oòs mijos", "La pasensja vale mu~o","Tjempos pasados", "Avia de ser", i druge. Ovim komadi-ma glumci su do~aravali osebujan ìvot sarajevskih se-fardskih Jevreja. Spomenu}emo jo{ kra}e pripovijetkeLaure Papo-Bohorete: "La paparoza di tijo Kako Mon-tiera", "Dulse de rosas", kao i crtice "Disjues di lashadras", "Dotas", "Tija Merkada di Jahilo Finci". Pisala jei pjesme, od kojih su sa~uvane samo neke. Najljep{e su:"Madres", "Violetas", "Humanita". Bohoreta se ogleda ina polju publicistike. Godine 1917. pisala je studiju osefardskoj èni kao odgovor na uvredljivi ~lanakBernaìkovske "Die Spaniolin in Bosnien". Bohoreta se

~udi kako se neko moè usuditi da pi{e sa toliko diletan-tizma, nepoznavanja ~injenica i ignoracije. ^lanak Ber-narìkovske vrvi od napada na sefardsku ènu koju onauop{te ne poznaje. Studija je najprije pisana na njema~-kom jeziku. Na insistiranje Dr. Vite Kajona ona prevodiovu studiju na {panski jezik. Dana 18. XII. 1931. godineBohoreta je ovu studiju posvetila kulturnom dru{tvu "LaBenevolencija".

îtaju}i ovu studiju pred na{im o~ima oìvljuju likovi na-{ih majki, baka i svih onih èna koje su nas okruàvale udjetinjstvu. Za njih Bohoreta kaè "Nedoku~ive su bile usvojoj ljepoti. Skromne ène sa ~ijih lica je zra~ila ljubavprema domu i djeci, koje su àrile ljepotom, iako im na~elu nisu blistali pravi biseri. One su strpljivo podnosilesvoj ìvot, u ~asovima nesre}e bile su jake, u te{kimisku{enjima nepokolebive. Da bi sa~uvale svoju porodicui ishranile svoju djecu, nisu prezale ni od najteèg rada"."Sefardska èna je gorda", pi{e Bohoreta, "ona nikadane odaje svoju neima{tinu, jer ne èli da je saàljevaju".Ove ène su umirale tiho i ne~ujno, kao {to im je cio ìvotbio i tekao: skromno i radino, ~utljivo i tiho. "Za sefard-kinju njen dom je bio jedno malo kraljevstvo", kaè Bo-horeta. Bohoreta je bila najstarije dijete u brojnoj porod-ici Levi. K}i malog trgovca, skromnih materijalnih mo-gu}nosti, osjetila je ve} u najranijem djetinjstvu teìnuneima{tine i oskudice. Otac se seli sa cijelom porodicomu Carigrad, gdje Bohoreta zavr{ava francusko-jevrejsku{kolu Alliance Israelite. Povratkom u Sarajevo prilike senisu izmijenile, niti pobolj{ale. Pa ipak u porodici, u kojojje Bohoreta odrasla i gdje je pro{la prvu {kolu ìvotnihborbi i tegoba, bilo je mnogo harmonije, ljubavi i strepnje,tako da je Bohoreta stvaraju}i svoje pozori{ne komade unjih utakala harmoni~nu atmosferu tog porodi~nogìvota.

Knjièvnu vrijednost Laure Papo Bohorete ne trebaosmatrati strogim mjerilima dana{nje svjetske ili na{eliterature, nego kao pojavu prve sefardske obrazovane ipismene ène u na{oj sredini. @ena koja se izdigla iznadvremena i sredine u kojoj je ìvjela. @ena koja je osje}alapotrebu i sposobnost da literarnim putem svoje poruketoj sredini kaè. Njena djela predstavljaju nam dragocjeniizvor za prou~avanje folklora, obi~aja, vremena, psi-hologije i jezika kojim su govorili sefardski Jevreji. KalmiBaruh, bez sumnje najbolji poznavalac ìvota, kulture ijezika sefardskih Jevreja, o njoj je kazao: “Laura Papo jepoznata i divna radnica i vjerovatno jedan od najboljih poz-navalaca sefardske usmene tradicije u Bosni". To je jedandokaz vi{e izuzetnih sposobnosti ove zna~ajne ène.

Preuzeto iiz: Ovadija, Rikica: "Laura Papo Bohoreta",Spomenica - 400 godina od dolaska Jevreja u Bosnu i

Hercegovinu, Odbor za proslavu 400-godi{njice od dolaskaJevreja u BiH, Sarajevo, 1966., str. 305. - 307.

27BEHAR 98


intervju eliezera pape - sefardi u bih

Documents