Sveučilište u Zagrebu

Učiteljski fakultet

Odsjek u Čakovcu

Tema:

Intertekstualnost u romanu Ime ruže

(seminarski rad)

Kolegij:

Uvod u svjetsku književnost

Mentorica: dr.sc. Andrijana Kos-Lajtman, docent Studentica: Maja Kovačić

US-2, hrvatski jezik

Čakovec, 2013.

Intertekstualnost u romanu Ime ruže09.6.2013.

Sadržaj

1. UVOD............................................................................................................................................2

2. ŽIVOT I DJELO UMBERTA ECA............................................................................................3

2.1. Djela...........................................................................................................................................3

3. INTERTEKSTUALNOST.............................................................................................................4

3.1. Pojam intertekstualnosti.............................................................................................................4

3.2. Intertekst.....................................................................................................................................4

4. PODJELA INTERTEKSTUALNOSTI..........................................................................................5

4.1. Konvencionalna i nekonvencionalna intertekstualnost...............................................................5

4.2. Dimenzije intertekstualnosti.......................................................................................................6

5. POLEMIKA O AUTORSTVU I ORGINALNOSTI.................................................................6

6. INTERTEKSTUALNOST I IME RUŽE....................................................................................6

7. ZAKLJUČAK...............................................................................................................................8

8. LITERATURA.............................................................................................................................9

8.1. IZVORI.....................................................................................................................................9

1

Intertekstualnost u romanu Ime ruže09.6.2013.

1. UVOD

Tema koju obrađujem u sklopu kolegija Uvod u svjetsku književnost u svojem

seminarsku radu je Intertekstualnost u romanu Ime ruže, autora Umberta Eca.

Kroz svoj seminarski rad dat ću kratak osvrt na bibliografiju1 kultnog talijanskog

romanopisca, esejista, filozofa i lingvista Umberta Eca, dok će naglasak seminara biti na

pojmu intertekstualnosti te službi i uporabi navedenog u romanu.

1 Bibliografija - (grč. bibliographia- pisanje knjiga) je u najopćenitijem smislu učenje i opisivanje knjiga. Može biti uređena prema autoru, temi itd.

2

Intertekstualnost u romanu Ime ruže09.6.2013.

2. ŽIVOT I DJELO UMBERTA ECA

Umberto Eco je kultni talijanski romanopisac, esejist, filozof i lingvist rođen 5.

siječnja 1932. godine, u malom gradu Alessandrii istočno od Torina, 60 km južno od Milana.

Redoviti je profesor semiotike2 na Sveučilištu u Bologni. Eco svoj odgoj u provinciji Italije

često u spominje kao i izvor njegovog ˝temperamentnog˝ načina pisanja:˝ Pojedini elementi

ostaju kao osnova za moje vizije svijeta: od skepticizma i averzije do retorike. Nikad ne

pretjerivati i ne biti sklon bombastičnim tvrdnjama.˝

Umbertov otac Giulio Eco, bio je računovođa i veteran triju ratova. Ime mu je dao djed

pretpostavlja se po skraćenici od ex caelis oblatus, što u prijevodu znači ponuđen s neba.

Umberto se rado sjeća svoje bake te tvrdi da je ona svojim posebnim smislom za humor u

njemu potakla oduševljenje apsurdom.

Umberto Eco je dobitnik mnogih književnih nagrada i odlikovanja između kojih i

Premio Strega (1981), Premio Il Libro dell'anno (1981), Premio Anghiari (1981), Prix

Medicis Etranger (1982) i Marshall MacLuhan Award (1985).

2.1. Djela

Romani

- Ime ruže (Il nome della rosa, 1980)

- Foucaultovo njihalo (Il pendolo di Foucault, 1988)

- Otok prethodnog dana (L'isola del giorno prima, 1994)

- Baudolino (Baudolino, 2000)

- Tajanstveni plamen kraljice Loane (La misteriosa fiamma della regina Loana, 2004)

Esejistika

- Estetički problem u Tome Akvinskoga (Il problema estetico in San Tommaso, 1. izd.

1956)

- Napomene uz 'Ime ruže' (Postille al 'Nome della rosa' , 1983)

- Kako putovati s lososom i drugi korisni savjeti (Izbor iz: Il secondo diario minimo, 1992)

- U potrazi za savršenim jezikom (La ricerca della lingua perfetta, 1993)

- Šest šetnji pripovjednim šumama (Six Walks in the Fictional Woods, 1994)

- Između laži i ironije (Tra menzogna e ironia, 1998)

2 Semiotika - (grč. sēmeiōtikós: koji se obazire na znakove) je znanost (teorija) o znakovima i simbolima, odnosno proučavanju načina na koji funkcioniraju znakovni sustavi.

3

Intertekstualnost u romanu Ime ruže09.6.2013.

- Otprilike isto (Dire quasi la stessa cosa, 2003)

3. INTERTEKSTUALNOST

3.1. Pojam intertekstualnosti

Pod samim pojmom intertekstualnosti, zapravo, podrazumijevamo, odnos među

književnim tekstovima, pri čemu, da bismo razumjeli jedan tekst, potrebno nam je poznavanje

i drugog teksta i na taj način tekstovi dobivaju svoje značenje. ˝Suvremeni teoretičari i

kritičari ističu strukturu teksta, vode rasprave o cjelovitosti ili necjelovitosti teksta, gdje je

svaki tekst zapravo „prošaran“ tragovima prošlosti susjednih tekstova˝(Vlajčić, str.9, 2011).

Sam fenomen intertekstualnosti star je koliko i ljudska kultura, ali danas kao

generacija akademski obrazovanih građana imamo potrebu taj pojam konkretnije definirati.

Razdoblje avangarde obilježeno je orijentacijom na tuđe tekstove, te je ta ista

orijentacija svoj puni odjek doživjela u razdoblju postmodernizma. ˝Gotovo u svakoj knjizi

dolazi do nekog namjernog ponavljanja˝(Beker, str.11, 1988).

˝Sama činjenica da postoje ponavljanja, osnovna je pretpostavka razumljivosti nekog

teksta. Na osnovi činjenice da postoji neki prethodni tekst, po čijem uzoru je napisan tekst

koji je ispred nas, samo u podsvijesti pravimo vlastito mišljenje o datom tekstu. Prilog teoriji

teksta dala je Julia Kristeva koja tvrdi da je svaki tekst sastavljen kao mozaik citata te da je

asimilacija i transformacija nekih ranijih djela˝(Vlajčić, str.9-10, 2011).

Vlajčić(2011) tvrdi da je inntertekstualnost zapravo, rad na transformiranju i

asimilaciji više tekstova od strane jednog teksta koji ih centrira preuzimajući upravljanje

smislom. Vlajčić(2011) također spominje kako intertekstualnošću književna teorija naziva

dijalektičku ovisnost o ukupnosti tekstova kulture u sklopu koje se piše, odnosno čita.

˝Intertekstualnost je način iščitavanja funkcioniranja teksta, ‘verificiranje‘ čitanja

pisanjem. To je definitivno odbacivanje točke koja bi dovršila značenje i zamrznula

oblik˝(Sepčić, str.187, 1957).

3.2. Intertekst

˝Intertekst je čitaočevo percipiranje veza između djela i drugih djela koja mu prethode

ili ga slijede˝(Vlajčić, str.13, 2011).

˝Mora nam biti jasno da intertekst ne označuje zbir književnih djela koja su možda

utjecala na tekst, ili koja je tekst možda oponašao. Niti je to kontekst koji bi mogao objasniti

4

Intertekstualnost u romanu Ime ruže09.6.2013.

tekst ili njegove učinke na čitaoca niti tekst koji bismo mogli upotrijebiti kao osnovu za

usporedbu da bi se istakla autorova originalnost.

Intertekst je korpus tekstova, tekstovnih fragmenata ili segmenata poput teksta, sociolekta3,

koji dijeli leksikon i, u manjoj mjeri, sintaksu sa tekstom koji (izravno ili neizravno) čitamo, u

formi sinonima ili, obratno, u formi antonima. Povrh toga, svaki član tog korpusa je

strukturalni homolog teksta: opis burne noći može poslužiti kao intertekst opisu brazda

morskih dubina˝(Beker, str.12, 1988).

4. PODJELA INTERTEKSTUALNOSTI

4.1. Konvencionalna i nekonvencionalna intertekstualnost

Intertekstualnost možemo podijeliti na:

1. konvencionalnu

2. nekonvencionalnu.

Kada se spominje konvencionalna intertekstualnost, treba napomenuti da se

uspostavlja takva intertekstualna veza s obzirom na neki pretpostavljeni uzor. Renesansa,

klasicizam i realizam su konvencionalna razdoblja koja obično definiraju svoje žanrove, te se

samim time tekst vrednuje, odnosno dobiva na umjetničkoj vrijednosti.

˝U konvencionalnim razdobljima svaki tekst mora preuzeti konvencionalnu temu jer

drugog izbora nema i na taj način stupa u kontakt s drugim tekstovima, na primjer: svi

renesansni petrarkistički elementi, ne samo da imaju istu temu, nego je i razvijaju na isti

način, te čitajući jedno petrarkističko djelo, naići ćemo na mnogo stvari koje se same po sebi

podrazumijevaju, upravo na osnovi toga jer pisac misli da je čitatelju to već poznato iz

prethodnih djela˝(Vlajčić, str.19, 2011).

Sušta suprotnost konvencionalnoj intertekstualnosti je nekonvencionalna

intertekstualnost. Manirizam, romantizam i avangarda kao nekonvencionalna razdoblja ne

vjeruju u ideal umjetničke ljepote, odnosno vrhunac nekoga djela ukoliko se on ostvaruje već

zadanim postupcima ili ukoliko je taj ideal ljepote već u prošlosti ostvaren.

˝Nekonvencionalna intertekstualnost teži originalnosti, dakle estetika različitosti, a ne

estetika sličnosti. Nekonvencionalna djela nisu žanrovski čista, nego odstupaju od nekih

pravila i na taj način pokušavaju iskazati vlastitu originalnost˝(Vlajčić, str.19, 2011).

˝I konvencionalnu i nekonvencionalnu intertekstualnost ćemo vjerojatno pronaći u

svakom djelu, premda je, očigledno da je konvencionalni tip zastupljeniji u renesansi,

3 Sociolekt - u jezikoslovlju naziv za jezik određene društvene skupine, društvenog sloja ili supkulture.

5

Intertekstualnost u romanu Ime ruže09.6.2013.

klasicizmu i realizmu, dok nekonvencionalni tip intertekstualnosti češće pronalazimo u

razdoblju manirizma, romantizma i u avangardi˝(Pavličić, str.160, 1988).

4.2. Dimenzije intertekstualnosti

Govoreći o intertekstualnosti treba spomenut nekoliko značajnijih dimenzija na koje

treba obratiti pažnju prilikom traženja sličnosti među tekstovima:

1) izvornost

2) autorstvo.

3) odnos prema tradiciji

4) utjecaj teksta na zbilju.

5. POLEMIKA O AUTORSTVU I ORGINALNOSTI

Autorstvo i originalnost određenog djela teme su koje su zaokupile i podijelile

književne teoretičare.

Vlajčić(2011) navodi kako poznati književnik T.S. Eliot je još u svome slavnom eseju

˝Tradicija i individualni talent˝ 1919.godine rekao da se originalnost može realizirati tek kao

modifikacija i proširenje tradicije, pri čemu je tradicija, tako reći, živi organizam u kojem

prošlost i sadašnjost čine jednu cjelinu. Teoriju T.S. Eliota možemo protumačiti kao

pronalaženje ravnoteže između novih ideja i poznatoga.

˝Mnogi su književni tekstovi današnjice nastali sintetiziranjem trivijalnih i

avangardističkih proznih formi te je na taj način ostavljeno čitatelju na volju dokle će sezati

njegova recepcija. Ako je vjerovati Umbertu Ecu, tada će se čitatelj susresti sa dvama veoma

važnim postupcima. Riječ je o citatnosti, kada kroz mnoge književne tekstove progovaraju

književni tekstovi iz prošlosti te o ironiji, kada se već poznatim iskazima pokušava dodati

vitalnost sa novog stajališta˝(Vlajčić, str.35, 2011).

6. INTERTEKSTUALNOST I IME RUŽE

U književnoj publicistici roman Ime ruže spominje se kao roman 80-ih godina

dvadesetog stoljeća. Dio književnih kritičara ovom romanu čak pridaje epitet

˝najintertekstualnijeg romana˝. Prema navodima Čale-Knežević(1993) sam Eco na termin

intertekstualnosti u vezi s Imenom ruže upućuje već u Napomenama uz Ime ruže, tekstu ili

paratekstu. Umberto Eco u spomenutoj napomeni o intertekstualnosti u književnim djelima

navodi:˝ Onaj tko piše(tko slika ili kleše ili sklada) uvijek zna što čini i koliko ga to stoji.

6

Intertekstualnost u romanu Ime ruže09.6.2013.

Zna da mora riješiti neki problem. Katkad su polazišta nejasna, nagonska, opsesivna, nisu

mnogo više od želje ili uspomene.

No poslije se problem rješava za stolom, ispitujući gradivo na kojemu se radi – gradivo koje

djeluje po svojim prirodnim zakonitostima, ali istodobno sa sobom nosi uspomenu na kulturu

kojoj je bremenito(odjek intertekstualnosti)˝.

˝Kritička čitanja romana i obilje paratekstualnih napisa kojima je prije i poslije

objavljivanja autor popratio roman svjedoče o visokoj kodiranosti pripovjednih postupaka i

˝rabljenosti˝ gradiva kojima je Eco izradio svoje romaneskno djelo, pa je originalnost prva

eventualna vrlina romana koju treba potpuno odbaciti kao mjerilo kako njegova uspjeha, tako

i njegove estetičnosti˝(Čale-Knežević, str.9, 1993).

U svojoj knjizi Demiurg nad tuđim djelom Morana Čale-Knežević spominje Ecovo

djelo Ime ruže kao njegovo prvo opsežno fikcionalno pripovjedno djelo, u koje je autor,

prema vlastitoj izjavi, pretočio građu što je prikupljao i obrađivao tijekom godina teorijskog

rada.

˝Intertekstualnost, odnosno dijalogizam, u Eca su najprije sinonimi za dijalektičnost

kao jedinu neoborivu istinu napretka, jedini nužni uvjet postanka civilizacijskog zajedništva i

kontinuiteta. Ne samo da knjige razgovaraju, nego knjige vremenski prethode drugim

knjigama˝(Čale-Knežević, str.47, 1993).

Prema navodima književnih teoretičara Ime ruže obiluje manje ili više otvorenim

pozivanjem na autentične tekstove, pridane njihovim pravim autorima. ˝Već u priređivačevom

predgovoru navodi se rečenica ˝velikog nasljedovatelja iz Kempisa˝ - Tome Kempenca,

svjesno samozatajnog pisca Nasljedovanja Krista, također posve neizvjesna datuma, autora

koji se, poput Eca u Postilama, osim svojim oponašataljstvom dičio i nepoznavanjem

neposredne zbilje˝(Čale-Knežević, str.153, 1993).

U djelu su eksplicitni navodi, reminesencije ili aluzije utkane u pripovjedačeve

komentare ali i u dijaloge: ˝(…) na primjer, Adson se oslanja na Boetijev autoritet navodeći

kako nema ˝ničeg nepostojanijeg nego li je vanjski izgled˝, a Vilim citatom priziva Izidora

Seviljskog u prizoru pogađanja konja; (…) u razgovoru s Ubertinom osvrće se na

neimenovani Cantico delle creature svetoga Franje itd˝(Čale-Knežević, str.153-154, 1993).

Cijelo djelo je zapravo kolaž doslovnih, latinskih ili prevedenih i prepričanih navoda

koji se pripisuju raznim poznatim autorima.

7

Intertekstualnost u romanu Ime ruže09.6.2013.

7. ZAKLJUČAK

˝Intertekstualnošću književna teorija naziva dijakeltičku ovisnost teksta o ukupnosti

tekstova kulture u sklopu koje se piše, odnosno čita˝(Čale-Knežević, str.179,1993).

˝(…) po Ecovu mišljenju i sam postmodernizam u umjetnosti je prije svega

intertekstualna pojava te autor postmodernističkog djela i njegov čitatelj djeluju u svijetu

kulturnih znakova˝(Nankov, str.32, 2003).

Romaneskno djelo Ime ruže kultnog autora ne pretendira ni na što drugo nego da bude

odjek intertekstualnosti.

8

Intertekstualnost u romanu Ime ruže09.6.2013.

8. LITERATURA

1. Beker, M.(1988). Tekst/intertekst. u: Maković Z. i sur. Intertekstualnost

i intermedijalnost, Zagreb: Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta

Sveučilišta

2. Čale Knežević, M. (1993). Demiurg nad tuđim djelom. Zagreb: Hrvatsko filološko

društvo

3. Čale-Knežević, M.(1991). Intertekstualno vrijeme u romanu Ime ruže Umberta Eca.

Književna smotra : časopis za svjetsku književnost. 83, str. 47-57.

4. Eco, U. (2004). Ime ruže. Zagreb: Globus Media

5. Pavličić, P.(1988). Intertekstualnost i intermedijalnost. u: Maković Z. i

sur. Intertekstualnost i intermedijalnost, Zagreb: Zavod za znanost o

književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta

6. Porter, E.J.(1986). Intertextuality and the Discourse Community. Rethoric Review.

Vol.5, No.1, str. 34-47.

7. Sepčić, V.(1992). Intertekstualnost u kratkim pričama Joyce Carol

Oates. Umjetnost riječi, časopis za znanost o književnosti. 2, str. 179-

187.

8. Vlajčić, A.(2011). Intertekstualnost u djelima Dubravke Ugrešić, Beč: Universität Wien

9. Nankov, N.(2003). Umberto Eco kao krijumčar : idealizam preko discipliniranih granica.

Književna smotra : časopis za svjetsku književnost. 130, str. 21-33.

8.1. IZVORI

1. http://www.postmodernmystery.com/name_of_the_rose.html (08. lipnja 2013.)

2. http://www.studymode.com/essays/Unlimited-Semiosis-Intertexuality-And-Ex-

Centricity-In-1256390.html (09. lipnja 2013.)

9