INTELEKTUALNA SVOJINA I KONCEPT AUTORSKIH PRAVA

Svaki autorski zaštićen medij, bez obzira da li je riječ o knjizi, filmu, pjesmi, kompjuterskoj igri ili softverskom programu – nečija je intelektualna svojina (vlasništvo).

Digitalno doba u kojem živimo izmjenilo je prirodu materijala zaštićenih autorskim pravima kao i stavove o ovoj problematici.

IP – INTELLECTUAL PROPERTY

INTELEKTUALNA SVOJINA ili VLASNIŠTVO je originalna ideja koju je neko smislio i potom ostvario (realizirao) u određenom materijalnom obliku, načinivši tako od ideje ličnu svojinu koju može skladištiti, prodavati, dati na zakup, izdavati, prenijeti na drugo lice ili slobodno (besplatno) dijeliti s drugima.

Ovdje je potrebno napomenuti da postoji veliki broj kultura ili političkih sistema koji ne poznaju koncept intelektualnog vlasništva ili uopće nemaju odgovarajuće zakone za zaštitu intelektualne svojine.

ZAKON O AUTORSKOM PRAVU

Zakon o autorskom pravu imaocu izvjesne intelektualne svojine daje pravo da odluči o tome ko može da ima kopiju - copyright (pravo na kopiju).

Autorsko pravo ne štiti ideju, već jedinstven način izražavanja te ideje.

Prema prvobitnoj zamisli, to je bio način da se vlasnici autorskih prava na određen period nagrade za svoj rad, a kada taj period istekne autorski zaštićeni radovi prelaze u javno dobro da bi se širili (prvobitna ideja može biti ponovo začeta ili uobličena u drugi, novi jedinstveni izraz).

Pretpostavka je da nije ispravno ukrasti nešto što pripada drugome...knjigu, cd, dvd itd.; Ali kada je riječ o pjesmi, filmu, računarskoj igrici ili

softverskom programu koje smo kopirali od prijatelja ili preuzeli sa Interneta...obično nemamo osjećaj da smo nešto “ukrali”.

Da li je zaista drugačije kada “samo” pravimo kopiju nečega, a ne iskradamo se sa originalom u rukama?

1. Posudimo knjigu iz biblioteke, pročitamo je i vratimo u biblioteku

2. Posudimo knjigu iz biblioteke, pročitamo je i ne vratimo u biblioteku

3. Posudimo knjigu iz biblioteke, pročitamo je, kopiramo i vratimo u biblioteku POSUDBA (zakonita) PRAVLJENJE SOPSTVENE KOPIJE (nezakonito)

1. Posudimo i/ili kupimo novi album pa ga potom presnimimo na računar kako bi ga mogli slušati dok radimo

2. Posudimo i/ili kupimo novi album pa ga potom presnimimo na računar, a potom ga “narežemo” (kopiramo) na još pet diskova i podijelimo prijateljima

3. Posudimo i/ili kupimo film na dvd-u pa ga potom presnimimo na računar, a potom postavimo na Mrežu

4. Snimimo film sa televizije pa je potom ga prikazujemo u javnom prostoru Zakonito je praviti kopiju za ličnu upotrebu Nezakonito umnožavati i distribuirati kopije Nezakonito je prenositi kopije na drugi medij i distribuirati bez odobrenja

Autorsko pravo

grana prava koja se bavi zaštitom stvaratelja Nastaje u 18. stoljeću AUTOR

auctor (lat.) = množitelj, stvaratelj, začetnik tvorac ili stvaratelj duhovne (intelektualne)

tvorevine

Autorsko djelo

= tvorevina s područja književnog, glazbenog i drugog umjetničkog stvaralaštva

Autorsko pravo najčešće obuhvaća ta prava, dok se tvorevine s područja tehničkog stvaralaštva štite pravom industrijskog vlasništva.

Ono što danas podrazumijevamo pod pojmom autorska prava u suštini predstavlja zakonski i pravni propis ustanovljen da bi se zaštitila ekonomska prava nosioca autorskih prava. to znači da je autorski rad vlasništvo, svojina njegovog tvorca

zajedno sa pratećim pravima posjedovanja i distribucije, te određivanja naknade za korištenje.

KOPIRANJE

Šta je čovjek prvo kopirao? Preslikavao pećinske crteže na životinjsku kožu? Da li je to činio da bi prenosio umjetnost sa jednog

mjesta na drugo ili je kopija bila sredstvo prenošenja informacija i znanja drugima?

Zahvaljujući kopiranju omogućeno je učenje kroz vrijeme i prostor (na različitim medijima).

Prepisivači Izume štamparskog stroja (J. Gutenberg 1455.) Prelazak znanja u svjetovnu sferu – širenje znanja

1456. Gutenberg

Kontrola sadržaja se prebacuje s religioznoh ustanova na pojedinačne autore ili na vlasnike štamparskih mašina (koje su bile rijetke i skupe).

Zbog pojave štamparske mašine znatno se promijenila cijena izrade kopija i njihov kvalitet pa je finansijska dobit od izdavanja knjiga prešla iz ruku pisaca u ruke štampara.

Zakon o autorskom pravu je oduvijek davao više prava licu koje ima pravo da kopira (umnožava) rad (obično radi prodaje) bez vidljivih dokaza o tome koliko je umjetnik/autor/tvorac kompenzovan za svoj rad.

Historija nas uči da zakon o autorskim pravima predstavlja pravno odobrenje na pravljenje kopije nekog drugom licu (kopiranje autorskog djela) rada koji pripada kreativnom autoru ili umjetniku.

PRVI PIRAT Godine 557. irski monah je otputovao u obližnji manastir i bez odobrenja

prepisao Psaltir nastojnika ministra. Posao je trajao dva dana. Kada je nastojnik otkrio da je načinjena kopija, zahtijevao je da mu se ona vrati. Monah je to odbio. Nastojnik se žalio kralju, a ovaj je naložio monahu da vrati kopiju koju je napravio. Kraj priče.

PRVO AUTORSKO PRAVO

Zvala se kopie (copye) i stvorena je 1476. godine, kada je donijeta prava mašina sa pokretnim slovima u Englesku.

Dvorska vlast je brzo shvatila kako je zahvaljujući štamparskoj mašini izvjesnim autorima omogućeno da objavljuju pamflete protiv monarhije pa je donijet zakon da svi štampari moraju da se upišu u državni registar (imena, adrese i naslove svih radova koje žele štampati).

Ako bi štampanje bilo odobreno, štampar bi dobio odobrenje da napravi copye.

Uzgred, sva prava koja su pratila to odobrenje pripadala bi štamparu, a ne autoru.

Velika Britanija

Autorska prava su u početku bila metod kontrole sadržaja. / cenzura Slijedeće važno zbivanje u priči o autorskim pravima se dogodilo 1557.

godine kada je Queen Mary osnovala štampariju Royal Stationers Company u Londonu i posebnom poveljom dodijelila državni monopol u izdavaštvu 150.god. starom cehu (esnafu) knjigovezaca, gravera, knjižara i štampara.

Monopol (kompanija je određivala cijene, odlučivala o tome kakve knjige, koji članovi udruženja mogu prodavati i na kojem tržištu, ali i određivala berzu za trgovinu “autorskim pravima” / u pravilu su autori svoje radove prodavali štamparima za fiksni honorar, a sva prava, prihodi o autorskih prava i prodaje su pripadala štamparima)

Autorska prava su se dobijala na neodređeno vrijeme. Ovakva odluka nije donešena da bi se štampari bogatili, već da bi kraljica

mogla da kontroliše sve što se štampa u Engleskoj!

Velika Britanija

1662. Parlament donosi tzv. Licensing Act kojim se zabranjuje štampanje knjiga bez prethodne dozvole i upisa u registar knjižarske organizacije Engleski Parlament ukida cehove i preuzima odgovornost za regulisanje njihovog

tržišta Zakon doprinosi slabljenju moći dvorske vlasti (monarhije) i jača snagu Parlamenta

1695. godine su prestali važiti zakoni o izdavanju dozvola (monopola) preko kojih je vlada sprovodila cenzuru prije štampanja.

U Škotskoj nije postojao zakon o autorskim pravima kao u Engleskoj iako je i njome upravljao monarh.

Tako se začela prva piraterija je su se knjige štampane u Engleskoj kopirale u Škotskoj i onda ponovo prodavale u Engleskoj po nižim cijenama od onih koje je određivala Royal Stationers Co.

Također nezavisni autori su mogli štampati svoje knjige u Škotskoj u slučaju da im je bilo onemogućeno štampanje u Engleskoj.

Međutim, u tom periodu je značajno opao broj štampanja novih radova.

Zakon kraljice Anne

Uslijedio je praktičan potez: Zakonom kraljice Ane je uspostavljen državni sistem autorskih prava, ukinut je

monopol trgovine knjigama Royal Stationers Co. Zakon je priznavao nosioca počtenog autorskog prava, ali je u praksi to

pravo postalo izdavačevo nakon objavljivanja prvog izdanja (ta je praksa očuvana do dan danas u mnogim oblastima izdavaštva).

Prvi put autorska prava su regulisana kraljevskim zakonom (Zakon kraljice Ane) koji je stupio na snagu 1710. godine

Njime je autorsko pravo ograničeno na 14. godine nakon prvog izdanja (ukoliko je autor još bio živ nakon isteka tog perioda, pravo se produžavalo za još 14. godina).

Cilj zakona: “encourage learned men to compose and write useful books”

autori već tiskanih knjiga imaju isključivo pravo tiskanja u trajanju od 21 godine

autori knjiga koje još nisu tiskane imaju pravo tiskanja u trajanju od 14 godina od dana objave knjige, uz mogućnost produženja roka

uvjet → upis naslova u registar knjižarske organizacije i deponiranje 9 primjeraka

FRANCUSKA

Francuska → 1789. ukida privilegije, ali priznaje autorsko pravo za života autora i 10 godina nakon smrti

1793. → Zakon (dekret) o autorskom vlasništvu Zakon se temelji na ideji o ljudskom pravu Dekret o kazalištima, čl. 3: Djela živućih autora

ne mogu se prikazivati ni u kojem kazalištu, ni u kojem dijelu Francuske, bez formalnog i pismenog pristanka autora, pod prijetnjom kazne oduzimanja cijelog prihoda od predstave

USA

Američki Kongres je sačinio Zakon o autorskim pravima 1790. godine.

Sve zemlje zapadnog svijeta (osim, Rusije, Otomanskog carstva i SAD-a) poštovale su radove stranih autora i izdavača.

Dok je npr. Velika Britanija imala recipročne sporazume o autorskim pravima s drugim zemljama svijeta, Zakonom o autorskim pravima SAD-a, nisu bili zaštičeni strani autori i izdavači.

USA

SAD kao mlada zemlja primarno je tada bila okrenuta Velikoj Britaniji kao izvoru kulture.

Međutim, kako nije bilo recipročnog sporazuma, američki su knjižari nabavljali autorska djela iz Velike Britanije i preštampavali ih, te prodavali mnogo jeftinije od uvezenih originala.

Nisu plaćali autorske honorare niti ulazili u poslovne rizike (preštampavali bi knjige koje su već postale bestseleri).

Britanski su autori tražili od američkog Kongresa da izmjeni zakone, ali su se američki knjižari i štampari protivili tvrdeći da bi izmjene prouzrokovale smanjenje broja radnih mjesta, negativno se odrazilo na američku ekonomiju, te da bi to loše uticalo na američku književnost koja se tek razvijala.

Međutim, ništa bolje nisu prolazili ni američki pisci od britanskih kolega (njihova su se djela prodavala u Britaniji i Kanadi) jer ni oni nisu primali nikakvu nadoknadu za svoj rad (djelo).

Stav američkog Kongresa je ostao nepromijenjen: da su jeftine knjige za američku publiku važnije od zaštite prihoda nekolicine uspješnih pisaca / tako su ostali na snazi argumenti izdavača i štampara.

Tek sa promjenama u industriji odnosno sa pojavom konkurencije, sami izdavači su počeli vršiti pritisak na Kongres da se zaštite autorska prava na međunarodnom nivou.

Bernska konvencija o zaštiti književnih i umjetničkih djela 1886., stupila na snagu 1887. Uobličeni zakonski stavovi u vezi sa autorskim pravima, te uspostavljeni standardi

za određivanje reciprociteta u zaštiti autorskih prava između zemalja Autorskim pravima su obuhvaćeni i autori koji žive van svoje domovine SAD ne potpisuju Konvenciju

Tek sa Međunarodnim zakonom o autorskim pravima iz 1891. god. bila su zaštićena autorska prava za knjige izdate izvan SAD-a

Izdavači i štampari pred Kongresom podržavaju autore da bi se i sami zaštitili od niskih cijena izdavača.

Tako se završila stogodišnja vladavina piraterije knjiga u SAD-u.

Univerzalna konvencija o autorskom pravu

UNESCO, Ženeva 1952. preradba usvojena u Parizu 1971.

Ovom konvencijom je zamijenjeno potpisivanje Bernške konvencije

Omogućava SAD-u da ponude minimalnu zaštitu stranih djela bez potpisivanja uslova iz Bernške konvencije. Omogućava 28 godina zaštitet za strane autore čije se

knjige prodaju u SAD-u

1976. Godina / 1988. godina

1976. godine su autorska prava produžena na cijeli životni vijek autora i dodatnih pedeset godina.

Stvaraju se uslovi za kasnije potpisivanje Bernške konvencije i SAD-u se olakšava dobijanje recipročnih sporazuma o autorskim pravima U tom se periodu u SAD-u pojavljuje suficit u izvozu medijskih

sadržaja. 1988. godine – SAD potpisuju Bernšku konvenciju / autorska

prava su produžena na cijeli životni vijek autora i dodatnih pedeset/sedamdeset godina. Indikativno je da u tom trenutku Mickey Mouse ima 40.godina

Početkom 20.stoljeća su izumljena sredstva za snimanje zvuka i pokreta Šezdesete godine – početak kulturnog pomaka sa masovnih medija na

personalizovane medije – magnetofonske trake – (ja biram šta ću i kada snimiti, kojim redom i na kome mjestu).

Slučaj Betamax, 1984. - Kompanije Universal Studios i Disney tuže kompaniju Sony (u to vrijeme proizvođače “betamax” video rekordera.

Nakon mašina za magnetofonsko snimanje i snimanje na audio kasete su se pojavili video rekorderi (u kompaniji Ampex je 1956.god. izumljen prvi videorekorder – video tape recorder VTR – ali se počeo prodavati tek dvadeset godina kasnije.) Pokušavajući da podstakne prodaju video rekordera i kaseta, kompanija Sony je u svojim

reklamama navodila kako njihovi kupci mogu snimati TV programe ili iznajmljene filmove što je izazvalo sudski spor zbog kršenja autorskih prava koje su pokrenule kompanije MCA/Universal i Disney.

Tada su nastala dva važna presedana: Pravo potrošača da načini kopije autorski zaštićenih medija za sopstvenu upotrebu Kada kupite nešto imate pravo proizvod koristiti prema sopstvenom nahođenju ako time nisu

prekršena autorska prava.

COPYRIGHT I NOVE TEHNOLOGIJE

Nove tehnologije su omogućile da medije prilagođavamo sebi, da ih koristimo kada hoćemo i gdje hoćemo.

Pojava personalnih računara (PC) U početku industrija softvera je postavila isuviše jake

mjere zaštite npr. računarski programi i aplikacije su bili strog autorski zaštićeni pa su se mogli instalirati samo jedanptu / međutim, kupci su brzo reagovali i protestovali jer instaliranje ne bi uvijek uspjelo ili bi željeli da koriste isti program na drugom računaru, imaju rezervnu kopiju i sl.

Korisnički ugovor

End user license agreement – EULA Korisnici na njega obično ne obraćaju pažnju Softver koji je kupljen nije prodat već dat na korištenje Kupovina softvera ne znači njegovu doslovnu kupovinu

već dobivanje prava ili povlastice za korištenje i to samo dok se poštuju odredbe ugovora.

Micorsoftov ugovor npr. Operativni sistem je dat na zajam Nije dozvoljeno njegovo mijenjanje, izdavanje,

pozajmljivanje, presnimavanje.

RAT OKO INTELEKTUALNE SVOJINE

U doba analognih medija, zabrinutost industrije nije bila velika, ali je prelazak na digitalne tehnologije koje su omogućile jednostavno pravljenje velikog broja kopija, visokog kvaliteta.

Industrija softvera, muzike, filma... i nezakonito kopiranje. Crno tržište digitalnih medija - brza hrana digitalnog doba Što su gubici veći, kazne postaju sve oštrije. Razmjena sadržaja (komprimiranih datoteka) putem Interneta

pretvara građane u prekršioce zakona i kriminalizira ih. Zaštita korporacijskih profita / Piraterija Slobode / javno dobro Posljedice: industrija, umjetnost, obrazovanje, ekonomija, društvo...

1998 godina.

Autorska prava su produžena na cijeli životni vijek autora i dodatnih 70. godina po ugledu na mnoge zemlje potpisnice Berneške konvencije

Politički i poslovni motivi: Izdavačim i autorima iz SAD-a daje recipročna prava u

zemljama u kojima autorska prava također traju sedamdeset godina.

Produženje trajanja autorskog prava predvodi Disney korporacija čije je autorsko pravo na Mickey Mousa u crtanom filmu “Parobrod Vili” isticalo 2003. godine pa zbog toga predvodi lobiranje u američkom Kongresu.

PROBLEM SVOJINE (VLASNIŠTVA) U AUTORSKOM DJELU

T. Jefferson (američki političar i treći predsjednik SAD-a) je jedan od prvih koji je istakao semantičke poteškoće korištenja pojma svojina budući da uzimanje nečije ideje tu ideju ne uskraćuje njezinom prvobitnom vlasniku: “ako je priroda stvorila nešto što manje nego išta drugo

može da se smatra neotuđivom svojinom, onda je to djelo snage razmišljanja nazvano ideja, koju pojedinac može ekskluzivno da posjeduje dok je zadržava za sebe, ali onog trenutka kada se objavi, ona postaje svojina svih i čitalac ne može da izbriše tu ideju iz sjećanja i vrati je vlasniku.”

Zaštita autorskih prava i javno dobro

T. Jefferson je prvi ukazivao na bojazan da će monopolisti proširiti i iskriviti pojam autorskih prava tako da zaštite i ideje, a ne samo njihovo izražavanje!

Gubljenjem razlike između pojmova ideja i izražavanje ideje nastala je prava etička, ali ne i pravna zbrka.

Isticanjem autorskog prava djelo bi prelazilo u javno dobro i to je trebalo poslužiti stvaranju kreativnog okruženja kao podloge za stvaranje novih kreativnih djela...međutim...

...od prvobitnih 14. godina zaštite, zaštita autorskog prava se produžila za cijeli životni vijek autora i dodatnih 70. godina.

Mickey Mouse će imati 180 godina kada istekne autorsko pravo osim ako ga američki Kongres ponovo ne produži.

Djela koja su danas zaštićena autorskim pravima neće preći u javno dobro za četri ili pet generacija. Kongres ima ovlašćenje...da promoviše napredak nauke i

korisnih umjetnosti, osiguravajući na ograničeno vrijeme autorima i izumiteljima ekskluzivno pravo na njihova pisana djela odnosno otkrića.

USTAV SAD-a, Čl. 1. Odjeljak 8

Historijat pokazuje kako je tendencija oduvijek bila u udaljavanju od zaštite prava stvaraoca i davanju većih prava onima koji su u posjedu autorskog djela, intelektualne svojine...

Većinu autorskih prava drže izdavači. Sve je manja briga za interese publike, korisnika jer je

očigledno kako se namjesto podsticanja stvaralaštva i širenja znanja, stvorio sistem koji stvara celebrity kulturu čije prava eksploatira industrija zabave.

Dok industrija zabave pokušava da produži period autorskih prava i ograniči ono što se naziva fair use (poštena upotreba), publika (korisnici) uzvraća protivljenjem.

ZAKONI (instrumenti provedbe politke)

Zakonodavstvo: Korisnici (kupci) plaćaju cijenu monopola koju je

država dala vlasnicima autorskih prava i patenata Velike korporacije imaju lobističku i poslovnu moć da

organizuju svoja strukovna udruženja u cilju primjene zakona

Pojedini zakonodavci su se prodali različitim interesnim grupacijama

PIRATERIJA...

..ILI liberalizacija sticanja znanja? Balanas između javnog dobra i podsticanja napretka.

Historijski gledano, još od događaja u Engleskoj u 18. st., država je neprestano mijenjala stav o autorskim pravima zavisno od političke koristi i poslovnih interesa.

Time je olakšano novčano nagrađivanje (kompenzacija) intelektualnog rada

Nažalost malo je autora (stvaratelja) koji ubiru te nagrade jer je preovladao trend da se svojina nad autorskim pravom prenese sa umjetnika i stvaratelja na kompanije koje se bave proizvodnjom, izradom i reklamiranjem tih djela.

Balans interesa (prava) / svojina vs. pristup

Prava javnosti da ima pristup znanju, umjetnosti i kulturi i prava umjetnika (autora) i izdavača da dobiju nagradu za uloženi trud, rad, novac itd.

Koncept intelektualne svojine snažno i neposredno utiče na brojne aspekte života u tehnološkom dobu. L. Lessig: “autori i stvaraoci zaslužuju da imaju korist od onoga

što su stvorili, ali kada se ta korist iscrpi, njihovo djelo treba da postane javno dobro. Sada to nije tako. Svaki stvaralački čin preveden na opipljiv medij biva zaštićen i do 150 godina, bez obzira da li ta zaštita donosi ili ne donosi korist autoru. Na taj način djela dospijevaju u crnu rupu autorskih prava, gdje ostaju zarobljena duže od jednog stoljeća.”

FAIR USE

Doktrina “poštene upotrebe” Pravo da se dozvoli korištenje svojine zaštićene

autorskim pravom radi izricanja kritike, komentara, pravljenja reporteže, istraživanja...i sl.

Pojam poštene upotrebe nije uvijek jednostavno tumačiti. Naprotiv. Ono što korisnik smatra poštenom upotrebom nije

uvijek pošteno i u skladu sa mišljenjem vlasnika autorskih prava.

Zbog toga je stvoren mehanizam za izdavanje formalne dozvole za korištenje autorski zaštićenog materijala.

Na taj se način osigurava ispravna i ovlašćena upotreba – kada neko lice zatraži dozvolu za upotrebu zaštićenog materijala, a nosilac autorskog prava može odrediti da li se poštuju njegovi interesi (intelektualni i materijalni).

4. Faktora za određivanje pravične upotrebe

1. svrha i način upotrebe (komercijalna ili neprofitna, obrazovna svrha)

2. priroda autorski zaštićenog rada 3. veličina i značaj upotrebljenog djela u poređenju

sa autorski zaštićenim radom u cjelini 4. uticaj upotrebe na potencijalno tržište na koje

pretenduje taj rad tj. autorsko djelo ili njegovu vrijednost

Šta se dogodilo sa “poštenom upotrebom”?

Sve veća ograničenja, sve manje slobodnog prostora za pravično korištenje

U Zakonom u autorskim pravima u oblasti digitalnih medija iz 1998. godije (DMCA – Digital Millenium Copyright Act) znatno je suženo tumačenje poštene upotrebe, a po mišljenju zagovornika građanskih prava i pravnih stručnjaka – čak i previše.

Staro shvatanje da dozvola korištenja malog dijela izvjesnog rada u drugom radu podstiče nove ideje i radove, ili barem predstavlja oblik publiciteta ili marketinga, sada je gotovo u potpunosti zamijenio osjećaj ili stav o posjedovanju intelektualne svojine. Da li ovakvo tumačenje i stroga kontrola ide u prilog autorima?

Predlagači Zakona o autorskim pravima u oblasti digitalnih medija ističu kako stroža zaštita intelektualne svojine podstiče inovacije, ali bi se moglo tvrditi i suprotno.

Da li se kreativnost podstiče ili sputava korištenjem tuđih ideja, stavova, mišljenja? Može li postojati kreativnost bez (tuđeg, prošlog) znanja, kulture, umjetnosti?

Strah od sankcija i kreativnost!?

Vrste autorskog prava

imovinska ili ekonomska (prenosiva, ograničena trajanja) mogu se prodati, licencirati itd.

Imovinsko autorsko pravo je pravo na: umnožavanje djela stavljanje djela u promet (raspačavanje) priopćavanje djela javnosti iznajmljivanje djela

moralna ili osobna (neprenosiva među živima; djelomično prenosiva u slučaju smrti; neograničena)

Susjedna ili srodna prava

prava umjetnika izvođača (na izvedbu djela) prava proizvođača fonograma (na snimku izvedbe) prava organizacija za radiodifuziju (radio, TV) (na

emisiju izvedbe)

Moralno ili osobno autorsko pravo

priznanje autorstva poštivanje cjelovitosti djela poštivanje časti i ugleda autora angloameričko pravo dugo nije obuhvaćalo

moralna prava britanski zakon iz 1988. obuhvaća i moralno pravo

WIPO: Ugovor o autorskom pravu (1996.)

Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo (WIPO) Ugovor o autorskom pravu 1996. / Novi svjetski Sporazum o

autorskim pravima Osnovana 1974. godine pod pokroviteljstvom UN-a kako bi

se osigurala jednoobrazna primjena zakona o intelektualnoj svojini

tri vrste prava pravo priopćavanja javnosti (odnosi se i na digitalna djela) pravo raspačavanja (stavljanja u promet) pravo iznajmljivanja (računalni programi, fonogrami, filmovi)

U Sporazumu o autorskim pravima Svjetske organizacije za intelektualnu svojinu iz 1996. godine navode se brojne važne dodatne zaštite koje obuhvataju:

Član 4. (računarski softver, gdje se programi tretiraju na isti način kao i književna djela

Član 5. (stvaranje i organizovanje podataka u bazama podataka napravljenim pomoću sistema za upravljanje bazama podataka) / Baze podataka koje prema izboru ili rasporedu sadržaja čine intelektualne tvorevine, zaštićene su. Ta se zaštita ne proteže na same podatke ili građu.

Član 6.-8. (kontrolu autora nad iznajmljivanjem i distribucijom njihovih radova) Čl. 8: … autori imaju isključivo pravo davanja dopuštenja za priopćavanje javnosti njihovih

djela, putem žica ili bez žica, uključujući stavljanje na raspolaganje javnosti njihovih djela na način da svatko može pristupiti tim djelima s mjesta i u vrijeme koje pojedinačno odabere.

Član 11. (zabranu izbjegavanja zaštite autorskih prava pomoću hardverske ili softverske tehnologije)

Član 12. (DRM – digital rights management) / tehnologija koja se koristi za zaštitu interesa vlasnika sadržaja i usluga)

nepoštivanje dovodi do trgovinskih sankcija.

Analiza Zakona o autorskim pravima u oblasti digitalnih medija

Iz ugla korporacija, vlasnika autorskih prava, dobra strana usvajanja Zakona o autorskim pravima u oblasti digitalnih medija bila je u spriječavanju anarhije na tom polju.

Zakon je dao pravni osnov za krivično gonjenje kršitelja autorskih prava Običan građanin može biti krivično gonjen zbog korišćenja

uređaja ili tehnike za izbjegavanje šifrovane zaštite koja omogućava pristup autorski zaštićenom djelu.

Zakon o autorskim pravima u oblasti digitalnih medija najviše se primjenjivao kako bi se sankcionirale izvjesne aktivnosti na Mreži / posebice razmjena (dijeljenje) datoteka preko P2P mreža.

ISP / Internet Service Provider (pružatelji Internet usluga) se smatraju odgovornim za djela njihovih klijenata tj. pretplatnika: Pružatelj Internetskih usluga ne može da se smatra odgovornim za

kršenje autorskih prava ako, po prijemu pravovaljanog obavještenja od vlasnika autorskih prava, obavijesti pretplatnika o ukidanju pristupa i izda nalog za uklanjanje sadržaja sa Mreže. To u prijevodu znači da se sa Mreže može ukloniti pretplatnik koji je načinio prekršaj spram spornog, autorski zaštićenog materijala

Vlasniku autorskih prava se dopušta da prekršiocima autorskih prava koji su locirani i identifikovani preko njihovih provajdera Internet usluga uputi sudski poziv.

Zahvaljujući Zakonu o autorskim pravima u oblasti digitalnih medija, posjedovanje autorskih prava je postalo izuzetno unosno, pa stoga ne čudi lobiranje korporativne industrije za zaštitu intelektualnog vlasništva.

Balans je izgubljen Zaštita profita je postala ustavna dimenzija Javnost zakazala Društvo znanja? Kontrola u rukama manjine

Ograničenja autorskog prava

ograničenja imovinskih prava autora čl. 9. Bernske konvencije dopušta ograničavanje

autorskih prava na umnožavanje djela uz uvjet da: umnožavanje nije na štetu redovitog iskorištavanja djela ne nanosi štetu zakonitim interesima autora

osobni interes korisnika priznaje se u nacionalnim zakonima kao valjan razlog za ograničenje prava autora na umnožavanje djela

osobna upotreba isključuje javnost odnosno korištenje djela na javnom mjestu

Šk. god. 2006/2007.

Smjernice za knjižnice Vijeća Europe/EBLIDA-e

Knjižnice moraju biti spomenute u Zakonu o autorskom i srodnim pravima kao javne ustanove čija je zadaća olakšati dostupnost i korištenje informacija

Vlade moraju osigurati pravni status knjižnica u zakonskim propisima o autorskom i srodnim pravima

Šk. god. 2006/2007.

Smjernice za knjižnice Vijeća Europe/EBLIDA-e

Knjižnicama se mora dopustiti da obavljaju svoju javnu zadaću bez obzira na vrstu građe koju pružaju: tiskanu, audiovizualnu ili digitalnu. Ograničenja zaštite koja se odnose na tiskanu građu, moraju se protegnuti i na digitalnu. Pregledavanje građe u knjižnici mora biti dopušteno.

Šk. god. 2006/2007.

Smjernice za knjižnice Vijeća Europe/EBLIDA-e (3)

Politička tijela moraju osigurati pravne i financijske uvjete i jamčiti neometan pristup kulturnim, znanstvenim, obrazovnim i društvenim informacijama, putem knjižnica, bez obzira na oblik u kojemu su informacije pohranjene, prenošene ili raspačavane

Vlade imaju posebnu obavezu da omoguće slobodan pristup svojim informacijama

Šk. god. 2006/2007.

Smjernice za knjižnice Vijeća Europe/EBLIDA-e (5)

Knjižnice se moraju potruditi da osiguraju slobodan pristup informacijama sklapanjem kolektivnih ugovora, licenci i na druge načine

Moraju se osnovati zajednička pregovaračka tijela, koja imaju mandat za pregovore s nositeljima autorskih prava ili njihovim organizacijama

Korištenje građe dostupne putem elektroničkih mreža mora biti besplatno za korisnike u prostorijama knjižnice

Šk. god. 2006/2007.

Smjernice za knjižnice Vijeća Europe/EBLIDA-e (7)

Knjižnice moraju dopustiti kopiranje i umnožavanje u knjižnici u skladu s nacionalnim propisima o autorskom pravu

Šk. god. 2006/2007.

Propisi u EU

Direktiva o usklađivanju nekih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (2001)

zemlje članice trebale su usvojiti Direktivu i uskladiti je sa svojim zakonskim propisima do 2010.

Šk. god. 2006/2007.

Direktiva EU

pitanje moralnih prava autora prepušta nacionalnim zakonima

zaštita autorskih prava znači pravo kontrole umnožavanja i raspačavanja rada

zaštita autora, izvođača, proizvođača fonograma, proizvođača filmova i organizacija koje emitiraju programe

Šk. god. 2006/2007.

Ciljevi Direktive

prihvaćanje ugovora WIPO-a u europskim pravnim propisima

usklađivanje propisa o autorskom pravu u EU poticanje ulaganja u kreativnost zaštita intelektualnog rada

Šk. god. 2006/2007.

Ograničenja za knjižnice

izrada privremenih kopija u prijenosu podataka kopiranje na bilo koji medij za osobne potrebe kopiranje na bilo koji medij za knjižnice istraživanje ili nastava

PARLAMENTARANA SKUPŠTINABOSNE I HERCEGOVINE 

  Na temelju članka IV.4.a) Ustava Bosne i Hercegovine,

Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine na 80. sjednici Zastupničkog doma, održanoj 30. lipnja 2010. godine, i na 48. sjednici Doma naroda, održanoj 13. srpnja 2010. godine, usvojila je 

ZAKON  O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA  (Sl. glasnik BIH 63/10 od 03.08.2010.)