integralna proizvodnja jabucastog voca

INTEGRALNA PROIZVODNJA JABUČASTOG VOĆA

N A Č E L A I A R G U M E N T A C I J A

U N I V E R Z I T E T U S A R A J E V U

Poljoprivredno – prehrambeni fakultet Sarajevo

Novembar, 2008


page 2 of 100


NAČELA I ARGUMENTACIJA

Autori:

Prof. dr Mirsad Kurtović Doc. dr Nedžad Karić

Doc. dr Vojislav Trkulja Dipl. ing Adnan Maličević

Dipl. ing Fuad Gaši

Tiraž: 500 komada


page 3 of 100

I. U V O D Osnovna težnja uspješnog komercijalnog uzgoja svih vrsta voćaka jeste ostvariti maksimalan prinos po jedinici površine, uz postizanje najvećeg mogućeg kvaliteta proizvoda, a istovremeno sa minimalnim rizikom opasnosti po zdravlje potrošača, te narušavanje prirodnosti i stabilnosti okoline. U pravcu težnje ka potpunoj realizaciji ovog pravca, proizvodnja voća može biti organizovana kroz tri osnovna koncepta, i to kao:

konvencionalna, integralna i organska.

Posmatrana iz ugla konvencionalnog pristupa, a obzirom na učešće čovjeka (rad i znanje), tehnologija uzgoja voćaka može se podijeliti na:

- Ekstenzivnu - karakteristike ovog, početnog nivoa konvencionalne proizvodnje, su: uzgoj pojedinačnih i veoma bujnih stabala voćaka, koje su kalemljene na sijanac kao podlogu, prirodno formirane krošnje, alternativno plodonošenje, kasno prorođavanje, te obično nikakav nivo provedbe agro i pomotehničkih mjera, što rezultira u veoma niskom prinosu i kvalitetu ploda, ali veoma visokom stepenu biološke ispravnosti proizvoda i očuvanja životne okoline. Takođe, robno, ista je apsolutno neodrživa.

- Poluintenzivnu - ovaj stepen konvencionalne proizvodnje voća odlikuje se primjenom samo nekih agro i pomotehničkeih tretmana, (najčešće samo zimska rezidba i đubrenje), te dominantno podrazumjeva karakteristike prethodnog nivoa.

- Intenzivnu - ovaj nivo konvencionalne proizvodnje karakteriše se gustim sklopom sadnje, slabobujnim podlogama, primjenom svih neophodnih agro- i pomotehničkih mjera, (adekvatna obrada zemljišta, đubrenje, navodnjavanje, zaštita, zelena i zimska rezidba). Naravno, tek je ovaj oblik održiva robna proizvodnja - ekonomski isplativa, gdje se ostvaruju maksimalni prinosi, kao i kvalitet ploda, osim u, naravno, adekvatnoj biološkoj ispravnosti prema potrošaču, te održivosti životne okoline.


page 4 of 100

- Superintenzivnu - ovaj posljednji nivo konvencionalne proizvodnje pored potpune i intenzivne primjene agro - i pomotehničkih mjera karakteriše i praktikovanje nekih specifičnih aktivnosti, kao npr. : prorjeđivanje plodova, upotreba hemijskih stimulatora rasta i sl ično. I ovdje su dominante karakteristike koje su važile za prethodni nivo.

Integralna proizvodnja voća (IPV) u osnovi je ekološki usmjeren postupak, gdje je primjena hemijskih sredstava svedena na najmanju moguću mjeru, tako da se unište štetočine ili suzbiju bolesti biljajka, a u isto vrijeme ne naruši čovjekova okolina , i na kraju, u što većoj mjeri sačuva zdravlje potrošača. Obzirom da je u pogledu agro- i pomotehničkih mjera apsolutno intenzivna ista ostvaruje realizaciju maksimalnog prinosa po jedinici površine, a zbog svoje sveobuhvatnosti u pogledu primjene zaštitnih sredstava , pruža i visok stepen zaštite životne okoline i zdravlja potrošača. Apsolutno je, u takvom pristupu, ista ekonomski najisplativija , obzirom da, za razliku od konvencionalnog, ovaj koncept zagovara daleko manju, prognozno-plansku i dozvoljenu primjenu svih oblika pesticida. Odlike ovog sistema su optimalni prinosi po jedinici površine, uz visok stepen kvaliteta i biološku ispravnost konačnog proizvoda, te minimalno moguće rizike od zagađenja, odnosno ugrožavanja stabilnosti sredine.

Organska produkcija. Osnovna odlika organske produkcije voća jeste potpuna zabrana upotrebe hemijskih zaštitnih sredstava , tako da je samo dozvoljena primjena specifičnih bioloških preparata . Ovaj pristup, u pogledu prirodnosti, najsličniji je ekstenzivnom obliku proizvodnje iz konvencijalnog koncepta, te podrazumjeva produkciju biološki najsigurnijeg proizvoda i apsolutno minimalno zagađenje životne okoline, uz ogromna ograničenja u pogledu ostvarivanja maksimalnog prinosa, potpune intenzivnosti agro- i pomotehničkih mjera, uzgoja određenih kultivara, te ekonomske opravdanosti iste . Ovakav oblik produkcije voća bez većih ekonomskih posljedica uglavnom organizuju ekonomski razvijenije zemlje, dok one nižeg stepena razvoja implementiraju mogućnost primjene ovog pravca samo na prirodne populacije različitih vrsta voćaka .

U BiH tehnologija uzgoja voćaka dominantno je ekstenzivnog i poluintenzivnog karaktera. Zatim slijedi dobar dio intenzivne


page 5 of 100

proizvodnje, dok je superintenzivna prusutna u tragovima. Integralna proizvodnja voća zastupljena je samo u određenim područjima naše zemlje, uglavnom kao rezultat međunarodnih projekata u regionalnim okvirima. S druge strane, organska produkcija, iako se iz dana u dan favorizuje, ne nalazi plodnu osnovu, obzirom da ne osigurava robnu održivost koja je ključni segment opstanka zemalja u razvoju u najvecoj mjeri usljed nodostatka potpunog zakonskog okvira, prethodne egzaazne valorizacije raspolozivih resursa i sl. .

Obzirom da navedeno stanje voćarstva kod nas podrazumjeva još uvijek poprilično nizak nivo agro- i pomotehničkih mjera, te nepostojanje adekvatnih standarda za datu produkciju, u odnosu na zapadno-evropske zemlje, evidentan je prostor za djelovanje, odnosno poboljšanje tretirane proizvodnje. U tom pogledu, tim stručnjaka poduzeo je niz aktivnosti na uvođenju integralna proizvodnje na prostore BiH, a jedan od početnih koraka jeste i izrada ove publikacije. II. INTEGRALNA PROIZVODNJA VOĆA (IPV) Razvoj integralne proizvodnje (IP) bio je rezultat naporne saradnje većine naučnika, uglavnom tokom posljednjih 25 godina. Sam termin ¨integralna proizvodnja¨ nastao je na jednom od sastanaka koji je održan u Ovrannaz-u, Švicarska, 1976 godine. Kao rezultat ovog skupa publikovan je i dokument koji razmatra početnu tačku za IP u Evropi. Nakon ove, inicijalne faze usljedilo je štampanje nekoliko vodiča o IP, generalnih i usko specifičnih za pojedine usjeve, a koji su nastali kao rezultat istraživanja i nadogranje sistema IP.

Opće prihvaćena definicija IP glasi da je to ¨poljoprivredni sistem koji proizvodi visokokvalitetnu hranu i druge proizvode putem korištenja prirodnih izvora i regulacijskih mehanizama u zamjenu za inpute koji zagađuju okolinu, te koji obezbjeđuje održivu poljoprivredu¨. Unutar okvira ove generalne definicije, integralna proizvodnja voća (IPV) se definiše kao ¨ekonomična proizvodnja voća visokog kvaliteta, koja daje prioritet ekološki sigurnijim metodama, koje minimiziraju neželjene strane uticaje i primjenu agrohemikalija, sa ciljem povećanja zaštite životne okoline i zdravlja čovjeka¨. Ove definicije su nadaleko prihvaćene širom svijeta, i one


page 6 of 100

su dio nacionalanih propisa nekoliko zemalja, kao što je na primjer Švicarska.

Za razliku od organske poljoprivrede, IP ne traži eliminaciju korištenja poljoprivrednih hemikalija, već prilično smanjenje, (ili čak isključenje u nekim slučajevima), proizvodnih inputa sa visokim uticajem na okolinu, kao što je širok spektar pes ticida i đubriva, te preferira primjenu korisnih, sigurnih alternativa.

U okviru IP, poseban akcenat je dat na:

kompletan prilaz sistemu koji obuhvata cjelokupnu farmu kao baznu jedinicu,

centralnu ulogu agro-ekosistema, balansiranom ciklusu ishrane, i na blagostanju svih vrsta u animalnoj poljoprivredi.

Očuvanje i poboljšanje plodnosti zemljišta, diverziteta okoline i uzimanje u obzir etičkog i socijalnog kriterija esencijalne su komponente integralne proizvodnje.

Biološke, tehničke i hemijske metode su pažljivo balansirane , i one se uzimaju u iznosu zaštite okoline, profitabilnosti i socijalnih zahtjeva.

Prema tome, integralna proizvodnja, i u voćarstvu, je ekološki usmjeren postupak, kome je cilj u prvom planu očuvanje i zaštita životne sredine, uz produkciju plodova sa visokim stepenom zdrastvene sigurnosti. Ovaj koncept u širem smislu, predstavlja stepenicu daljeg razvoja integralne zaštite biljaka, u okviru kojeg je data prednost prirodnim izvorima i regulatorima suzbijanja patogena, štetočina i korovskih vrsta. U pogledu agro- i pomotehničkih mjera ovaj koncept voćarstva podraz umjeva intenzivnu proizvodnju, s tim da se aplikacija hemijskih sredstava ne provodi totalno, već preventivno, i na bazi prognozne službe. Ishrana, odnosno gnojidba voćaka, kao neophodna agrotehnička mjera u ovom sistemu organizovanja proizvodnje voća, mor a biti prilagođena određenoj vrsti, uz što manje narušavanje prirodne osobenosti uzgojnog područja. Integralna proizvodnja voća podrazumjeva đubrenje na osnovu kontrole plodnosti zemljišta, izbor vrsta voćaka i kultivara koji su tolerantni ili otporni na v ažnije patogene i štetočine, izbor kvalitetnog sadnog materijala, biološke i


page 7 of 100

mehaničke mjere suzbijanja i upotrebu pesticida sa zelene i žute liste, poštivanje principa berbe, uskladištenja i čuvanja plodova. Sve ovo ima za posljedicu racionalnija ulaganja , koja su umnogome smanjena u odnosu na sve ostale koncepte, obzirom da se ništa ne radi na slijepo, te da je učinak maksimalan, a istovremeno proizvodi iz ovakvog sistema posjeduju certifikat, markicu po kojoj su prepoznatljivi i ostvaruju veću cijenu na tržištu, što ovaj koncept čini ekonomski najopravdanijim.

Integralna proizvodnja podrazumjeva sistem takvog organizacionog oblika u kojem se cijelo imanje uključuje kao elementarna jedinica, integralno – sveobuhvatno. Ovo iziskuje brižnu njegu zemljišta, održavanje i povećavanje njegove plodnosti, jačanje otpornosti stabala prema štetočinama i bolestima, te korištenje prirodnih ograničavajućih faktora za bolesti i štetočine. Primjena sredstava za zaštitu biljaka se ograničava na što je moguće manju upotr ebu. Pri tome se u prvom redu koriste preparati koji, najmanje moguće opterećuju zemljište, vodu i vazduh. Hemijski regulatori rasta se ne smiju koristiti za upravljanje rastom, poboljšanje boje, odnosno sjaja ploda.

Integralni koncept u voćarstvu predsta vlja proizvodnju koja poštuje sredinu, a ujedno je ekonomski izvodljiva, osigurava održivu produkciju biološki potpuno opravdanih plodova visokog kvaliteta, sa minimalnim ostacima pesticida unutar istih, promoviše i održava biološki diverzitet, daje prednosti upotrebi prirodnim mehanizmima regulacije kada je u pitanju zaštita od bolesti i štetočina, obogaćuje i štiti dugoročnu plodnost zemljišta, te minimizira zagađenje vode, vazduha i zemljišta.

Integralna proizvodnja je jedna konsekveta daljnjeg razvoja integralne zaštite biljaka, pri čemu su sve mjere proizvodnje optimalno usklađene jedna sa drugom. Voćari, koji ovaj integralni proces žele primjeniti, preuzimaju spram odgovornosti prema životnoj okolini, na sebe i oštra pravila. To od njih zahtijeva veom a stručna znanja i posebnu motivaciju pri upravljanju zasadom.

U svim voćarski razvijenijim zemljama dominantan sistem proizvodnje voća podrazumjeva upravo ovaj koncept.


page 8 of 100

III. GENERALNI ASPEKTI IPV Posljednjih nekoliko godina, interesi i potrebe potrošača, prodavača, uzgajivača i prerađivača hrane za sigurnu, bezbjednu hranu dobrog kvaliteta sakupljeni su u brojnim međunarodnim standardima. Ovi standardi ne mogu biti ignorisani od strane koncepta IPV.

Standardi u industriji hrane su definisani od strane zakonskih nacionalnih i internacionalnih vladinih regulativa, ili od strane dobrovoljnih saglasnosti koje dopiru u privatni sektor. Većina istih fokusirana je na proizvodni kvalitet, posebno aspekte sigurnosti hrane. Kroz svoje inspekcijske šeme oni implementiraju mnoštvo inspekcijskih kriterija koji su adresirani na sigurnost svježeg proizvoda. Drugi standardi proširuju sigurnosi fokus na agronomske komponente i definišu specifičnu interpretaciju dobre poljoprivredne prakse (GAP Good Agricultural Practice). Ograničeni broj skorašnjih standarda nadograđuje, za razlikovanje stepena, komponente ¨dodatnih vrijednosti¨ (okolina, blagostanje životinja, sajamska trgovina), te tako idu u više kategorije kvaliteta .

IP koncept i direktive uspostavljene od početka 1990-tih vezane za ovu oblast definišu generalne kriterije specifičnog usjeva naprednih sistema održive produkcije. Do sada ovi dokumenti su uzimali za odobrenje, (i bili stoga propuštani), većinu baznih elemenata koji se tiču zakonske suglasnosti i dobre poljoprivredne prakse. Takođe, oni nisu elaborirali u detalje specifične zahtjeve za vanjskim i unutrašnjim kvalitetom proizvoda, uključujući i aspekte sigurnosti hrane.

Povećanje međunarodne svijesti o transparentnosti standarda, onome čemu se može ući u trag, konkurencijskoj oznaki visine kvaliteta, potvrđenim procedurama inspekcije i dr., su takođe povećali pritisak na farmera da pristupe sa preovladavajućim tehničkim standardima na tržištu . Prema tome razvoj koncepta IP uzima u razmatranje navedeni napredak, te isti integriše u svoje okvire. ¨Kompatibilnost¨ IP principa sa standardima koji dominiraju na tržištu ne namjerava da smanji njihov visoki stepen vrijednosti u pogledu kvaliteta proizvoda, već je to na uzgajivaču koji treba da minimizira suvišne i/ili čak kontradiktorne inspekcijske aktivnosti na svojoj farmi. Prema tome, u koncept IPV inkorporirano je mnoštvo relevantnih elemenata izvedenih iz obavljenih i internacionalno


page 9 of 100

primjenjenih šema sigurnosti hrane i GAP kriterija za povećanje ove inspekcijske kompatibilnosti.

Dobra poljoprivredna praksa (GAP) i standard integralne proizvodnje. Temeljni i relevantni elementi GAP – standarda koji su identifikovani u internacionalno prihvaćenim ček listama kao tačke, moraju takođe biti uzete u razmatranje u IP direktivama i trebali bi biti naborajani u inspekcijskim protokolima (= ček liste). Međutim, načela IPV za pojedine grupe voćaka ne mogu pomenuti sva navedena pravila pod ¨mora¨ od strane dobre poljoprivredne prakse, ali moraju predstaviti odabrane zahtjeve koji se čine da budu od specijalne relevantnosti za ukupni kvalitet. Tako koncept IPV jasno definiše minimiziranje ostataka rezidua pesticida, kao i adekvatno odlaganje njihove prazne ambalaže.

Aspekti bezbjednosti/sigurnosti hrane. Temeljni i relevantni elementi procedura upravljanja sigurnosti hrane koji su identifikovani u međunarodno sklopljenim i prihvaćenim standardima (Global Food Safety Initiative), kao ¨mora¨ tačke, trebale bi biti uzete u razmatranje i u IP direktivama i najbrojane u osobitim inspekcijskim protokolima (= ček liste). Međutim, načela IPV za pojedine grupe voćaka ne mogu pomenuti sva navedena pravila pod ¨mora¨ od strane upravljanja sigurnosti hranom, ali moraju predstaviti odabrane zahtjeve koji se čine da budu od specijalne relevantnosti za ukupni kvalitet. Tako se snažno preporučuje da IPV organizacije diskutuju sa svojim članovima i međusobno pomažu u implementaciji HACCP (Hazard Analysis Critical Control Points, kako su definisane od strane prehrambenog kodeksa). Ovaj pri stup sastoji se od identifikacije i prevencije problema koji se događaju s obzirom na sigurnost hrane. HACCP obuhvata procjenu svih koraka obuhvaćenim u operacijama proizvodnje hrane za identifikaciju svih mikrobioloških, hemijskih i fizičkih opasnosti. On identifikuje kritične kontrolne tačke, gdje, ako kontrola nije ostvarena, sigurnost i kvalitet proizvoda mogu biti dovedeni u pitanje.

Aspekti kojima se može ući u trag. Svi učesnici proizvodnog procesa su odgovorni za kvalitet konačnog proizvoda i, ako je pogodno, za determinaciju (zagađenja) nivoa rezidua. Članovi moraju osigurati da je potpuno praćenje moguće kroz njihov proizvodni proces, i da postoji sistem na mjes tu za provođenje ove veze do sljedeće tačke u snabdjevenom lancu kada proizvod postane


page 10 of 100

nezavisan od članova kontrole. Svi proizvodi farme certificirani i etiketirani od strane ovlaštenih institucija za dati standard moraju biti praćeni do registrovane farme gdje su uzgajani.

Lična ocjena. Svaki član farme mora kompletirati tokom godine ispekcijski protokol ( = ček lista) od strane potvrđene organizacije za dati standard, pored radnih knjiga koje se vode u sistemu IPV. Rezultat ove lične ocjene trebao bi biti korišten u farmskoj inspekciji, i odgovarajućim korekcijama implementiranog plana. IV. CILJEVI INTEGRALNE PROIZVODNJE INTEGRALNA PROIZVODNJA JE POLJOPRIVREDNI SISTEM KOJI:

INTEGRIŠE PRIRODNE I REGULACIJSKE MEHANIZME U POLJOPRIVREDNE AKTIVNOSTI ZA POSTIZANJE MAKSIMALNE ZAMJENE OFF-FARM INPUTA

Ovi ciljevi adresiraju temeljne namjere održive poljoprivrede. Razumno upravljanje i oprezno korištenje prirodnih izvora može pomoći u zamjeni inputa farme kao što su đubriva, pesticidi i gorivo. Ukupna ili djelimična zamjena ovih materijala ne samo da smanjuje zagađenje, već takođe i troškove proizvodnje, te poboljšava ekonomičnost farme.

OBEZBJEĐUJE ODRŽIVU PROIZVODNJU HRANE VISOKOG KVALITETA I DRUGIH PROIZVODA KROZ EKOLOŠKI BOLJE I SIGURNIJE TEHNOLOGIJE

IP ima za cilj visokokvalitetne poljoprivredne proizvode, uglavnom kroz ekološki ispravne tehnike koje su sigurne za zdravlje čovjeka. Ukupna ocjena kvaliteta poljoprivrednih proizvoda smatra se, kao značajan kriterij, ne samo njihov im specifičnim unutrašnjim i vanjskim karakteristikama i sigurnosti hrane (= proizvodni kvalitet), već takođe sv im održivim metodama zaštite usjeva (= ekološki kvalitet), adekvatnim standardima u animalnoj proizvodnji (= etički kvalitet), te adekvatnim uslovima rada za radnike na farmi (= socijalni kvalitet).

ODRŽAVA DOHODAK FARME

Proizvodi farme proizvedeni sa visokim nivoom ekološki sigurnog, etički ispravnog i socijalno prihvatljivog kvaliteta


page 11 of 100

moraju proizvesti opravdane ¨dodatne vrijednosti¨. Održiva poljoprivreda i marketing moraju primjeniti princip sajamske trgovine u najvećem mogućem obimu.

ELIMINIŠE ILI SMANJUJE IZVORE PRISUTNOG ZAGAĐENJA OKOLINE PROIZVEDENOG OD STRANE POLJOPRIVREDE

Zagađenje poljoprivrednog porijekla mora biti smanjeno ili eliminisano bilo kad i bilo gdje se ono izvodi.

PODRŽAVA MULTIPLE/VIŠESTRUKE FUNKCIJE POLJOPRIVREDE (MULTIFUNKCIONALNOST)

Poljoprivreda mora zadovoljiti potrebe cjelokupnog društva, što obuhvata i one zahtjeve koji nisu direktno vezani sa proizvodnjom hrane i vlakana. Raznoliki pejzaži, očuvanje divljih životinja, kolonizacija i kultivacija zabačenih područja, kao i održavanje lokalnih kulturnih tradicija su neke od nepoljoprivrednih centralnih i rekreacionih vrijednosti obezbjeđene od strane operativne farme.

V. PRINCIPI INTEGRALNE PROIZVODNJE

Principi koji važe za IP su: 1. IP SE PRIMJENJUJE SAMO POTPUNO/KOMPLETNO

IP nije samo kombinacija integralnog upravljanja štetočinama (IPM – Integrated Pest Management) i dopunskih elemenata, kao što su đubriva i agronomske mjere za povećanje njihovih učinkovitosti, već se oslanja na regulaciju ekološkog sistema, na važno blagos tanje životinja i na očuvanje prirodnih izvora.

2. VANREDNI TROŠKOVI I NEPOŽELJNI UTICAJI SU MINIMIZIRANI

Štetni sporedni uticaji poljoprivrednih aktivnosti, kao što su kontaminacija vode za piće nitrat ima ili pesticidima, ili sedimentima erozije u podzemnim vodama, nameće ogromne troškove za društvo. Ovi vanjski troškovi se normalno ne reflektuju u budžetima za poljoprivredno trošenje i moraju biti smanjeni.


page 12 of 100

3. CJELOKUPNA FARMA JE JEDINICA IP IMPLEMENTACIJE

IP je sistemski pristup koji se fokusira na cjelok upnu farmu kao baznu jedinicu. Kada se praktikuje na izoliranim pojedinačnim područjima farme, IP nije kompatibilna sa potpunim pristupom postuliranim iznad. Važne strategije, kao što su uravnoteženi ciklusi ishrane, smjene usjeva i ekološke infrastrukture, postaju značajne samo ako se uzimaju u obzir za cijelu farmu.

4. FARMEROVO ZNANJE O IP MORA BITI REDOVNO

AŽURIRANO/OSVJEŽAVANO

Farmer igra ključnu ulogu u sistemu IP. Njegovo/njeno shvatanje, motivacija i profesionalna sposobnost za ispunjenje zahtjeva savremene održive poljoprivrede su usko povezani sa njegovim/njenim profesionalnim sposobnostima stečenim i ažuriranim redovnim treninzima.

5. STABILNI AGROEKOSISTEMI MORAJU BITI SAČUVANI KAO KLJUČNE KOMPONENTE

Agroekosistemi su temelji za planiranje i realizaciju svih aktivnosti na farmi, posebno onih sa potencijalnim ekološkim uticajem. Oni su vidljive ekspresije kompletn og koncepta i obezbjeđuju oboje, prirodne izvore i komponente regulacije. Stabilizacija znači najmanji mogući poremećaj ovih izvora od strane aktivnosti koje se provode na farmi.

6. CIKLUSI ISHRANE MORAJU BITI URAVNOTEŽENI I GUBICI MINIMIZIRANI

¨Uravnotežen ili balansiran¨ u ovom kontekstu znači onaj koji ima za cilj maksimalnu redukciju gubitaka hranjiva (npr. putem ispiranja), opreznu zamjenu onih količina koje ostaju na obrađivanom području prodajom proizvoda, te one koji recikliraju materijale farme.

7. SUŠTINSKA/UNUTRAŠNJA PLODNOST ZEMLJIŠTA MORA BITI SAČUVANA I POBOLJŠANA

Unutrašnja, osobena, plodnost zemljišta je proizvodna sposobnost istog bez vanjskih intervencija unutar datih uslova mjesta. Prema tome, plodnost je funkcija balansiranih


page 13 of 100

fizičkih karakteristika zemlji šta, hemijskih performansi i ujednačene biološke aktivnosti. Zemljšna fauna je važan indikator plodnosti istog.

8. IPM JE BAZA ZA ODLUKU IZVRŠAVANJA ZAŠTITE USJEVA

Integralno upravljanje štetočinama (IPM) primjenjuje se za štetne vrste fitofagnih životinja, patogena i korova. Štetne vrste su one koje uzrokuju više gubitaka nego koristi. U kontekstu naglašavanja održive poljoprivrede unutar zaštite usjeva daje se prednost preventivnim (¨indirektnim¨) mjerama, koje moraju biti iskorištene u najpotpunijem obimu prije nego direktne mjere budu primjenjene (= kontrola). ¨Kontrola¨ znači upravljanje populacijom štetočina kako bi se isti održali ispod nivoa koji uzrokuje ekonomske gubitke. Odluke o potrebi primjene kontrolnih mjera u zaštiti usjeva moraju se osloniti na najnaprednije dostupne alate (načine), kao što su prognozne metode i naučno verifikovani pragovi. Instrumenti direktne zaštite biljaka su posljednje sredstvo koje se primjenjuje, ukoliko ekonomski neprihvatljivi gubici ne mogu biti spriječeni primjenom indirektnih mjera.

9. BIOLOŠKI DIVERZITET MORA BITI PODRŽAN

Biološki diverzitet uključuje različitosti na nivou genetike, vrste i ekosistema. To je kičma stabilnosti ekosistema, faktora prirodne regulacije i kvaliteta zemljišta. Zamjena pesticida od strane faktora prirodne regulacije ne može biti dovoljno ostvarena bez adekvatnog biološkog diverziteta. Stabilni agroekosistemi u kojima su flora i fauna diverzifikovani obezbjeđuju važne ekološke servise za farmera obuhvaćene od strane termina ¨Funkcionalni biodiverzitet¨.

10. UKUPNI KVALITET PROIZVODA JE VAŽNA KARAKTERISTIKA

KVALITETA ROIZVODA ODRŽIVE POLJOPRIVREDE

KVALITET MORA BITI NE SAMO DEFINISAN OD STRANE KONVENCIONALNIH VANJSKIH I UNUTRAŠNJIH PARAMETARA KVALITETA PROIZVODA, VEĆ TAKOĐE I OD STRANE TE PROIZVODNJE, POSTUPANJA I SOCIJALNOG KRITERIJA NEVIDLJIVOG ZA KONZUMENTE.


page 14 of 100

Artikli farme proizvedeni na visokom nivou ukupnog k valiteta ne ispoljavaju samo standarde u konvencionalnim i mjerljivim parametrima, kao što su vanjski i unutrašnji kvalitet. Oni takođe moraju zadovoljiti zahtjeve kvalitetnih osobina koje nisu vidljive za potrošače: naime, kvalitet proizvodnje (= ekološki kvalitet), kvalitet životinjskog odgajanja, držanje, transport i procedure klanja (= etički kvalitet), i adekvatne uslove rada radnika farme prema UN – povelji Internacionalne organizacije rada (= socijalni kvalitet).

11. ANIMALNA PROIZVODNJA NA MJEŠOVITIM FARMAMA

ANIMALNA GUSTINA/ZBIJENOST MORA BITI ODRŽAVANA NA NIVOIMA DOSLJEDNIM SA OSTALIM PRINCIPIMA

Animalna gustina po ha obradivog zemljišta ima glavni uticaj na uravnoteženost ishrane u okviru farme. Nabavljena animalna hrana i animalno đubrivo imaju važan uticaj na cikluse ishrane, edafski diverzitet i okolinu.

BLAGOSTANJE SVIH VRSTA FARMSKIH ŽIVOTINJA MORA BITI UZETO U RAZMATRANJE

Uslovi držanja farmskih životinja, transport i procedure klanja moraju se smatrati baznim potrebama ponašanja i blagostanja pojedinačnih vrsta, i moraju ispuniti više (nacionalne i internacionalne) zahtjeve.


page 15 of 100

VI. SMJERNICE – NAČELA IPV

Načela IPV detaljno razrađuju sljedeća poglavlja:

Plan uzgoja Mjesto Sadni materijal Sorte i podloge Uzgojni sistem Zaštitni pojas Redovna njega

Obrada zemljišta

Priprema zemljišta za sadnju Sadnja voćaka Obrada međurednog prostora Redna obrada zemljišta Đubrenje i navodnjavanje

Regulacija rasta i rodnosti

Održavanje krošnje Regulatori rasta Prorjeđivanje plodova

Zaštita voćaka

Kontrola zasada Regulisanje populacije štetnih insekata Zaštita i podsticaj razvoja prirodnih neprijatelja

štetnih bioloških agenasa Mehaničke mjere zaštite Biotehničke mjere zaštite Hemijske mjere zaštite Ispravnost i tehničke mogućnosti aparata za

primjenu zaštitnih sredstava Krajnji rok primjene hemijskog sredstva

Berba

Određivanje momenta berbe Tehnička pravila berbe


page 16 of 100

Zahtjevi u vođenju imanja Vođenje radne knjige

Nakon izrade ovih smjernica i upoznavanja proizvođača IP sa istim jasno je da njihovi krajnji korisnici date postulate prihvataju, uz njihovo istovremeno bezuslovno pridržavanje.

6.1 PLAN UZGOJA

6.1.1 Mjesto

Izbor mjesta za zasnivanje voćnjaka uslovljen je ekološkim aspektom. Ukoliko su agrarne površine ekološki sta bilne, moraju i drugi strukturni elementi (vezivo, naslon i dr.) biti od prirodnih materijala. Ekstremna stanja, povećan utrošak sredstava za zaštitu i mineralnih đubriva su nepoželjna, naročito kod ekstremno lakih i teških zemljišta s nepovoljnim vodnim režimom i sadržajem hranjivih materija. Moraju biti izabrane samo one parcele koje su pogodne za održivu proizvodnju određene kulture. Svako polje mora biti moguće identifikovati, kako bi se na pravi način izvršilo snimanje stanja. Mjesta za novu sadnju moraju biti procjenjena na opasnosti koje se nameću od strane segmenta sigurnosti hrane, očuvanja zdravlja potrošača i stabilnosti okoline, a što zahtjeva da treba uzeti u razmatranje prijašnje korištenje zemljišta, tip istog, položaj i mogućnost erozije, inklinaciju terena, stanje podzemnih voda (kvalitet i nivo), dostupnost odgovarajućih izvorišta vode, padavine, trajanje sijanja sunca, opasnost od kasnih proljetnih i ranih jesenjih mrazeva, učestalost od grada, te uticaj na, i od susjednog područja. Pogodnost lokacije za podizanje zasada voćaka treba posmatrati pored ekološkog i sa organizovano-ekonomskog aspekta. Posebnu pažnju treba posvetiti putnoj mreži, povezanosti lokacije sa tržištem, potrošačkim i prerađivačkim centrima. Kada procjena mjesta identifikuje nekontrolisanu opasnost koja je kritična za zdravlje i/ili okolinu, mjesto ne smije biti korišteno za proizvodnju. Trebao bi postojati akcioni plan za korekciju, što podrazumjeva definisanje mjera za minimiziranje svih identifikovanih (a koje je moguće kontrolisati) opasnosti u novim poljoprivrednim područjima. Usjevi se ne bi smjeli uzgajati u poljima bez adekvatnih tampon zona, susjednih osjetljivih i/ili problematičnih područja (površina


page 17 of 100

vode i izvorišta, autoputevi, otpadna smetljišta, zaraženi u sjevi, hibernacijska područja štetočina i bolesti).

6.1.2 Sadni materijal

Uslov za uspješnu produkciju voća jeste kvalitetan i zdravstveno ispravan sadni materijal. Pod kvalitetom sadnog materijala podrazumjeva se sljedeće:

Da sorta i podloga odgovaraju narudžbi, Da nedzemni sistem i korijen sadnice zadovoljava zakonom

predviđene standarde za pojedine vrste i kategorije, Da je isti proizveden takvom tehnologijom koja maksimalno

garantuje zdravstveno stanje, Da nema fizičkih oštećenja.

Za zasnivanje zasada u konceptu IPV smije se upotrebljavati samo bezvirusni sadni materijal, a ukoliko on ne stoji na raspologanju u iznimnim slučajevima može se koristiti i sadni mater ijal koji je testiran na viruse.

6.1.3 Sorte i podloge

Kultivari i podloge moraju biti adaptirani na lokalne uslove. Tako prilikom izrade plana budućeg zasada voćaka u obzir se moraju uzeti sve privredno vrijedne veličine, posebno kvalitet planirane sorte, visina njenog prinosa, otpornost, tolerantnost iste na napad bolesti i štetočina, njeno fiziološko stanje, te mogućnost skladištenja -čuvanja u hladnjači. Naravno, data obilježja potrebno je sagledati i kroz ekonomske parametre, uvažavajući profit kao vodeću komponentu. Primarno se izbor sorte treba orjentisati prema klimi, a iste koje su manje osjetljive ili rezistentne treba da imaju prednost, odnosno da se pokusno uvode. Niske forme uzgoja, obzirom na kvalitet voća, prednjače u integralnoj proizvodnji. One se mogu postići upotrebom slabo bujnih podloga. Prema rastu na datim zemljištima ili prema sorti mogu se upotrijebiti podloge slabe ili eventualno jače snage rasta. Naime, kod podloga za jabučaste vrste treba uzeti u obzir i klimatsku podobnost istih. Postojeće oficijelne nacionalne liste varijeteta moraju biti uzete u razmatranje. Takođe, genetski modifikovani organizmi (GMO) ne smiju biti korišteni.


page 18 of 100

6.1.4 Uzgojni sistem

Sistem uzgoja, koji uključuje šablon sadnje, održavanje oblika krošnje putem pomotehnike, (zimska i ljetna rezidba, povijanje grana i sl.), mora poštovati optimalna fiziološka stanja date kulture. Nove plantaže trebaju usvojiti lokalno prilagođene sisteme uzgoja, koji dozvoljavaju principe integralne zaštite biljaka i mjere za povećanje biodiverziteta, kako bi bile optimalno integralne. Uzgojni sistem mora biti takav da za vrijeme čitavog eksploatacionog perioda voćnjaka isti obezbjeđuje dovoljno svjetlosti i prisustvo aeracije. Nesmiju se primjenjivati drastične mjere rezidbe, niti se smiju koristiti regulatori rasta. Uzgojni sistem mora da doprinese redukciji upotrebe herbicida, kao i maksimalno iskorištavanje životnog prostora, te minimalno rasipanje vode i đubriva. U pogledu sistema uzgoja preporučuju se isti, koji podrazumjevaju pojedinačne redove, odnosno špalire.

6.1.5 Zaštitni pojas u voćnjaku

U cilju obezbjeđenja zaštitnog pojasa u voćnjaku, u blizini ulica ili stambenih naselja, sade se stabla graba (Carpinus), drenjka (Cornus), hrasta (Acer) ili druge biljke jače snage rasta, otporne na plamenjaču. Ove jedinke s jedne strane smanjuju unos štetnih materija iz pravca saobraćajnica u voćnjak, a s druge strane sprečavaju širenje zaštitnih sredstava izvan voćnjaka.

6.1.6 Redovna njega voćnjaka

Proizvodnja zdravog, okusnog i voća koje se dobro čuva, podrazumjeva uravnotežen odnos između snage rasta i optimalne rodnosti stabala voćaka. Zbog toga uzgoj, uslovno rečeno ¨mirnijih¨ stabala jedan je od osnovnih principa ovih načela. Rezidba, dakle mora biti izvedena tako, da se ne isprovocira ekstremne reakcije. Pomoćni materijal, substance kao što su: zaštitna sredstva i mineralna đubriva moraju se upotrebljavati u ograničenim količinama kako bi ista bila prihvatljiva i u smislu zaštite čovjekove okoline.

6.2 OBRADA ZEMLJIŠTA

Sve mjere obrade i njege zemljišta moraju biti usmjerene na održavanje ili povećanje njegove unutrašnje plodnosti i strukture.


page 19 of 100

Tehnike uzgoja moraju biti prilagođene prema tipu zemljišta, usjevu, topografiji, opasnosti od erozije i klimi, kako bi se održala i poboljšala plodnost zemljišta. Održavanje i povećanje plodnosti zemljišta mora biti ostvaren o putem:

Definisanja optimalnog nivoa humusa prema karakteristikama lokacije i njegovo održavanje p utem adekvatnih mjera;

Održavanja visokog stepena diverziteta vrsta flore i faune. Primjena bioindikatora (kišne gliste, organizmi koji dekompoziraju celulozu, i dr.) treba biti podstaknuta;

Optimizacije bio-fizičkih osobina zemljišta, (stabilnost veličine agregata, konduktivitet, provodljiv ost), za izbjegavanje sabijanja;

Održavanja najduže moguće zaštite zemljišta pomoću usjevnog ili neusjevnog pokrivača;

Podešavanja svih mjera obrade za najmanje mogući poremećaj zemljišta (fizički i hemijski).

Preferira se nizak intenzitet kultivacije zemljišta. U regionima sklonim ka ispiranju i opasnostima od erozije, pogodan zemljišni pokrivač, (sa adekvatnim kapacitetom usvajanja N), mora biti održavan. Na veoma nagnutim terenima, zaštita zemljišta može biti postignuta putem obrade po konturama i/ili terasama. Mjere za izbjegavanje ili kontrolu erozije zemljišta trebale bi biti definisane za svaki usjev na osnovu mogućnosti erozije, i to specifično za region i farmu. Gdje su štete od erozije vidljive, plan za akcij u popravke mora biti uspostavljen i implementiran.

Mehanizacija na farmi trebala bi biti optimizirana, tako da bi ista smanjila sabijanje zemljišta i sačuvala organsku materiju, te za povećanje efikasnosti i djelotvornosti mašinske kontrole korova i aplikacija agorhemikalija, uz smanjenje potrošnje goriva.

6.2.1 Obrada međurednog prostora

Međuredni prostor u voćnjaku se održava u sistemu trava malč, odnosno isti se ozelenjava. Primjenjeno malčiranje pospješuje zavidnu opskrbu zemljišta sa organskom materijom i rezultira ravnomjernim protokom azota, tj. predstavlja izvor ovog elementa


page 20 of 100

za voćku. Iz navedenog razloga đubrenje azotom može biti svedeno na minimum. Zatravljivanje u međurednom prostoru pogoduje zemljištu i obzirom da ono podnosi teret točkova i drugih vidova pritisaka , pri velikoj vlažnosti ne dolazi do njegovog značajnijeg oštećenja. U cilju smanjenja pritiska na zemljište, njegovog sabijanja, manjeg uništavanja biljaka u međurednom prostoru i smanjenja mogućnosti nastajanja tragova od točkova, pri upotrebi mehanizacije, koriste se gume nižeg pritiska, pogon na sve točkove, te manja ukupna masa vozila. Trake, brazde i druge depresije na zemljištu se u klanjaju obradom, a kvalitet provedenih mjera se ogleda u brzom zatravljivanju međurednog prostora.

6.2.2 Redna obrada zemljišta

U regulisanju borbe protiv korova u prvom planu nalaze se metode koje nisu štetne za okolinu i zemljište. Prostor u redu treba održavati nezakorovljen toliko dugo, i u mjeri ko liko je neophodno za normalan rast i razvoj voćaka. Za normalan rast stabala sa dobrim prinosima i visokim kvalitetom plodova, posebno u mladim zasadima, obavezno je da u rednom prostoru nema korova u periodu od proljeća do ljeta.

Alternative hemijskoj borbi protiv korova bile bi:

- mehaničke mjere borbe, različitim oruđima, - zastiranje rednog prostora dobro zgorjelim stajnjakom,

piljevinom, triješćem ili folijom, - puštanje korova da raste do nivoa koji je podnošljiv u

zasadu, u kratkom periodu.

Navedeni postupci nisu uvijek primjenljivi. Često primjena ovih metoda povećava troškove proizvodnje, a zavisno od uslova na terenu i vremenskih prilika mogu čak biti i neizvodljivi. U ovakvim slučajevima upotreba herbicida, odnosno hemijske mjere borbe protiv korova ostaju i dalje kao jedino izvodljive. Kod primjene herbicida treba koristiti najniže moguće količine istih, koje su dovoljne za uništenje korova. Tretiranje se vrši tako da se održavaju redne trake širine cca 80 cm, te smanjuje broj tretiranja u godini, kao i količina herbicida , u pojedinačnim primjenama. Međuredni prostor mora biti pod trajnim zelenim pokrivačem, i to


page 21 of 100

najmanje 70%, od ukupne površine međurednog prostora u voćnjaku. Herbicidi se smiju primjenjivati ukoliko u blizini nema pitke vode. Da bi se spriječila zagađenost zemljišta, treba dati prednost kontaktnim sredstvima. Tretiranja herbicidima nisu dozvoljena 6 sedmica prije sazrijevanja i tokom berbe plodova određene sorte voćaka. Pri prejakom razvoju korova neophodna je primjena kontaktnih herbicida i nakon berbe, takođe na ovaj način se smanjuje i mogućnost pojave oštećenja i od strane miševa na stablima voćaka. Ovaj kasni postupak primjene herbicida omogućava da se isti ne moraju upotrijebiti u proljetnom terminu.

6.2.3 Đubrenje i navodnjavanje

Norme đubrenja i navodnjavanja su ovisne prije svega od vrste, sorte, podloge, uzrasta i slično, i treba ih se pridržavati. Odstupanja prije svega utiču na kvalitet plodova, te ugrožavaju okolinu, na ročito kod preobilnog đubrenja. Đubrenje. Đubrenje se izvodi na osnovu potreba voćaka za hranjivima. Analiza makroelemanata zemljišta je baza za procjenu hranjivih potreba, (izuzev N). Prema tome, sadržaj makroelemenata zemljišta, naročito fosfora, kalija i magnezija, mora biti utvrđen hemijskom analizom zemljišta u definisanim intervalima, obično svakih tri do pet godina. Potreba za đubrenjem u slučajevima specifičnih zemljišta, odnosno područja , mogu se adekvatnije odrediti kombinacijom analize zemljišta i analize lista, zatim na osnovu fiziološkog stanja stabala, količine i kvaliteta plodova. Harmonična ishrana plodova u smislu njihovog dobrog skladištenja može se uspostaviti jedino i detaljnom analizom istih. Adekvatna deskripcija tehnika primjene (to je st interpretacija kriterija koji uključuju ciljani opseg poželjnih hranjivih rezervi P, K i Mg, tehnike uzimanja uzoraka, analitičke procedure), je takođe neophodna. Kriterij usvajanja i potrebe za makrohranjivima moraju biti uspostavljeni, i ova informacija učinjena dostupnom za članove datog IP udruženja. Hemijski sadržaj od najmanje N, P, i K u svim neorganskim i organskim đubrivima korištenim unutar plantaža tokom posljednjeg dvanaestomjesečnog perioda mora biti poznat i dokumentovan.


page 22 of 100

Skriveni izvori hranjiva, kao što su unošenje kroz zagađeni zrak (N), i potencijal mineralizacije organskih komponenti zemljišta takođe, moraju biti uzeti u razmatranje.

Snabdjevanje nitrogenom i proračun vremena. Prilikom korištenja azotnih đubriva treba posebno voditi računa, obzirom da ovaj elemenat putem ispiranja i evaporacije izaziva značajne ekološke posljedice. Opskrba azotom, kao i podešavanje vremena primjene, moraju biti ciljani da zadovolje potrebe date vrste. Kod voćaka dobar način je i vizuelna ocjena zelene obojenosti lišća, putem koje se mogu obezbjediti korisne indikacije potrebe za ograničenom primjenom N. Prilikom aplikacije N mora biti jasno definisan maksimalni unos istog za svaku kulturu (izražen u kgN/ha/godina), i specificirati vremenski okvir adekvatne aplikacije. Proste, slijepe, preporuke u direktivama za postojanje službenih preporuka nisu prihvatljive. Prema tome, đubrenje azotom na propusnim zemljištima ne smije se izvoditi prije sredine marta, a na teškim zemljištima ne prije februara. Potreb e za azotom konstatuju se na osnovu fiziološkog stanja voćaka, tipa i održavanja zemljišta i kroz iznošenje hranjivih elemenata putem berbe. Opskrba stabala mikroelementima vrši se folijarnim đubrenjem. Prekomjerni fosfat mora biti izbjegavan jer su male količine istog dovoljne da uzrokuju prekomjerno bogaćenje površinskih voda. Fosfat od poljoprivrednog zemljišta se uglavnom translocira pomoću erozije malih čestica zemljišta. Bilo koji unos P i K, (do 10%), preko količine pokazane putem analiza mora biti opravdan. Zamjena unosa mineralnog P kroz povećanje aktivnosti organizama zemljišta (mikoriza) treba da bude podstaknut.

Organska đubriva u datom konceptu se preferiraju. Naime, stajnjak ili kompost mogu pomoći za poboljšanje plodnosti zemljišta putem povećanja sadržaja organske materije, što poboljš ava retenciju vode i hranjiva, te smanjuje eroziju. Stajnjak mora sadržavati samo najniže moguće opterećenje teških metala i drugih toksikanata i zadovoljiti zakonske regulative. Ozbiljnija ograničenja za teški metal i druge toksikante koji prekoračuju minimalne zakonske zahtjeve treba da budu postignuti. Netretirane ljudske fekalije ne smiju biti aplicirane na farmskom zemljištu.


page 23 of 100

Sigurna i učinkovita aplikacija đubriva i stajnjaka. Moraju biti uspostavljene liste mjera za smanjenje tehnički neizbježnih gubitaka hranjiva putem ispiranja, erozije i evaporacije, (zemljišni pokrivač ili podešavanje vremena kultivacije zemljišta). Stajnja k i mineralna đubriva nesmiju biti primjenjeni na tekuću vodu, smrznuto zemljište, ili strmi teren gdje postoji rizik, od njihovog oticanja. Mašine za aplikaciju đubriva moraju biti redovno održavane u dobrom stanju. Redovno servisiranje i godišnja verifikacija kalibracije (količina po vremenu i po prostoru), moraju biti izvršeni od strane kvalifikovanog lica, odnosno specijalizovane kompanije.

Skladištenje/čuvanje đubriva. Uslovi skladištenja i mjere predostrožnosti za đubriva moraju ispuniti temeljne zahtjeve dobre poljoprivredne prakse (GAP). Čvrsta đubriva, stajnjak i biljna hranjiva moraju biti skladišteni na čistoj, suhoj lokaciji gdje ne postoji rizik od kontaminacije vode. Neorganska i organska đubriva ne smiju biti skladištena sa svježim proizvodom i biljnim materijalom za razmnožavanje. Ako je nemoguće skladištiti đubriva o dvojeno, onda bi ona trebala biti jasno odvojena i označena.

Navodnjavanje. Sve mjere koje podrazumjeva navodnjavanje moraju biti izvršene da minimiziraju gubitak vode i optimiziraju kvalitet proizvoda. Navodnjavanje je samo opravdano ako prirodno raspoloživa voda ne zadovoljava potrebe uzgajane vrste. Proračunata količina vode ne smije prekoračiti kapacitet zemljišta. Sistemi koji planski rasipaju vodu trebali bi biti korišteni. Farmerima koji slijede koncept IP moraju biti dostupne informacije o potrebi različitih usjeva za vodom, tipovima zemljišta, i klimatskim uslovima za date kulture. Navodnjavanje bi trebalo koristiti, gdje god je moguće, lokalne podatke u pogledu količine evaporacije izračunate pomoću sredina u lokalnim meteorološkim stanicama. Plan navodnjavanja treba da bude uspostavljen pojedinačno za svaku odvojenu plantažu. Količina primjenjene vode treba da bude zabilježena u evidenciju. Navodnjavano područje koje pokazuje deficit vode, trebalo bi biti ne manje od 30% od ukupne površine pod navodnjavanjem.

Načini navodnjavanja. Najučinkovitiji i komercijalno praktični sistemi isporuke vode trebali bi uvijek biti korišteni za osiguranje


page 24 of 100

najboljeg iskorištavanja vodenih izvorišta. Gdje god je moguće, trebalo bi primjeniti kombinaciju navodnjavanja sa fertirigacijom. U područjima sa nedostatkom adekvatnih količina vode trebalo bi dati plan upravljanja vodom za optimizaci ju korištenja iste, uz smanjenje rasipanja, i to: navodnjavati noću, održavati sisteme za smanjenje gubitaka, sakupljati kišnicu sa krovova, itd.

Kvalitet vode i snabdjevanje. Voda za navodnjavanje mora biti adekvatnog kvaliteta i nesmije sadržavati elemente koji zagađuju, (koji prevazilaze tolerance zakonskih nivoa), i patogene bitne za uzgajanu kulturu. Preporučuje se redovno analiziranje kvaliteta vode s obzirom na teške metale, N, Na/Cl, i dr.. Korištenje netretirane otpadne vode za navodnjavanje/fertirigaciju je zabranjeno. Ondje gdje se koristi tretirana otpadna voda, kvalitet iste se mora povinovati WHO-direktivama 1989 o ¨Sigurnosti korištenja otpadne vode i ekskreta u poljoprivredi i akvakulturi¨. Voda za navodnjavanje trebala bi biti dobijena iz održivih izvora, (izvori koji obezbjeđuju dovoljno vode unutar normalnih uslova). Takođe, trebaju biti instalirani i mjerni uređaji na određenom području za registrovanje količine primjenjene vode.

Prema tome, kod navodnjavanja i jabučastog voća, količina potrebne vode mora se usaglasiti sa aktuelnim potrebama jabuke i kruške za istom. Prevelike količine vode, posebno na lakim zemljištima, mogu dovesti do ispiranja hranjivih elemenata, dok na teškim zemljištima mogu dovesti do nakupljanja vode, te nasta ti periodi gušenja korijena, zbog nedostatka kiseonika. Momenat navodnjavanja ne smije nikada prekoračiti iskoristivi vodni kapacitet u zemljištu. Za naša područja najaktuelniji sistemi za navodnjavanje jabuke i kruške, a koji omogućavaju i fertirigaciju, su tipa kap po kap.

6.3 REGULACIJA RASTA I RODNOSTI

6.3.2 Održavanje krošnje

U cilju formiranja i održavanja krošnje, odnosno zahvatima koji se provode u sklopu rezidbe voćaka, ovim tehnikama se može efikasno upravljati razvojem krošnje, kako u pravcu jače, tako i pravcu slabije snage rasta. U cilju postizanja željenih dimenzija voćke, samo u


page 25 of 100

mladim zasadima, poželjan je snažan rast. U rodnim voćnjacima, prejak vegetativni rast pospješuje alternativno plodonošenje i isto često vodi ka lošoj obojenosti plodova i smanjenoj mogućnosti čuvanja istih u skladištu. Svako orezivanje zasebno podsticaj je vegetativnog rasta. Sve što se više voćka orezuje, to je stimulisanje vegetativnog rasta sve izraženije. Orezivanje, dakle mora da osigura kvalitet rodnih stabala voćaka, a ne da samo potencira čisti vegetativni rast stabala. Veći uglovi formiranja mladara usporavajući su za vegetativni rast. Isti efekti mogu se postići slabijom rezidbom, ciljanim ljetnim pomotehničkih zahvatima, kao nadopunom zimskoj rezidbi. Termin, načini i jačina mjera u okviru rezidbe određuju se prema učinku vegetativnog rasta, prinosima stabala, ukupnoj rodnosti i održivosti ploda.

6.3.3 Regulatori rasta

Primjena regulatora rasta u cilju: upravljanja vegetativnom snagom rasta, poboljšanja boje plodova, sprečavanja njihovog opadanja i ubrzanje sazrijevanja istih, u IP konceptu nije dozvoljena.

6.3.4 Prorjeđivanje plodova

Redovni prinosi i kvalitetni plodovi voćaka ne mogu se postići bez primjene zahvata prorjeđivanja plodova. Prekomjerni cvjetovi i začeci plodova moraju se, u interesu redovnog godišnjeg zavidnog nivoa obrazovanja cvjetova, veoma rano odstranjivati. Bez hemijskih pomoćnih sredstava ova operacija je gotovo neizvodiva. Ona je i pri tome vremenski vrlo usko ograničena i veoma s kupa operacija. Ipak, svjesno dodatno ručno prorjeđivanje je neminovno, kako bi se postigao što veći kvalitet ploda.

6.4 ZAŠTITA VOĆAKA

Principi integralne zaštite biljaka koji moraju biti primjenjeni mogu se sažeti u sljedeće: ¨Preventivne (indirektne) mjere i observacije u polju na status štetočina, bolesti i korova moraju biti uzete u obzir prije nego intervencije sa direktnim mjerama zaštite biljaka zauzme mjesto¨.


page 26 of 100

Sprečavanje i/ili zataškavanje ključnih štetočina, bolesti i korova trebalo bi biti ostvareno ili podržano između drugih opcija posebno pomoću:

Izbora pogodnih rezistentnih/tolerantnih kultivara; Primjenom optimalnog plodoreda, (gdje se primjenjuje); Korištenjem adekvatnih tehnika uzgoja, (to jest datumi

sadnje, gustina sadnje, dubina sadnje i dr.); Primjena praksi uravnotežene ishrane (posebno

nitrogenom), i navodnjavanje; Zaštitom i podsticanjem važnih prirodnih neprijatelja

pomoću adekvatnih mjera zaštite biljaka; Iskorištavanjem ekoloških infrastruktura unutar i izvan

proizvodnih mjesta za povećanje koje podržava očuvanje biološke kontrole štetočina od strane antagonista.

Integralna zaštita voćaka predstavlja jedan sistem u kome sve primjenjene mjere imaju za cilj da održe populaciju štetnih bioloških agenasa na nivou u kome oni nisu ekonomski štetni za vrste voćaka, uvažavajući privredne, ekološke i toksikološke kriterije upotrebljenih pojedinačnih mjera. Jedan od osnovnih ciljeva integralne proizvodnje voća je, da pored dobijanja što kvalitetnijih proizvoda, održi voćke u takvom stanju u kojem one pokazuju najveću otpornost na napad štetočina i bolesti, štiteći prirodne neprijatelje i antagoniste. Ekonomski prag štetnosti (prag tolerancije, kritični broj, prag intervencije) u integralnoj zaštiti je veoma bitan faktor za donošenje odluke o intervenciji. Samo u slučaju prekoračenja praga štetnosti opravdana je primjena zaštitnih sredstava. Međutim, i u ovom slučaju primjena sredstava ne smije biti na slijepo, nego treba obratiti pažnju na mogućnost suzbijanja više štetnih vrsta sa manje tretiranja, kao i na prisutnost prirodnih neprijatelja štetočina i antagonista uzročnika oboljenja.

6.4.1 Kontrola zasada

Odluka o podobnosti primjene hemijskih sredstava u integralnoj zaštiti donosi se u prvom redu nakon detaljnog pregleda zasada na prisustvo štetočina i uzročnika bolesti, kao i njihovih prirodnih neprijatelja i anatagonista. Kod suzbijanja bolesti neophodno je obratiti pažnju i na uslove potrebne za ostvarenje infekcije. Za kvalitetnu kontrolu zasada neophodno je obratiti pažnju na:


page 27 of 100

temperaturu, padavine i dužinu vlaženja lista za uspješnu prognozu pojave gljivičnih oboljenja (krastavost), što je moguće ostvariti pomoću elektronskih i raznih mehaničkih metoda;

redovna vizuelna opažanja, u cilju praćenja pojave štetočina i bolesti, kao i njihovih prirodnih neprijatelja (pregledi pupoljaka, cvjetova, listova, prirasta i plodova) ;

početak i vrijeme trajanja leta štetnih vrsta insekata pomoću feromonskih zamki, što omogućava određivanje pravovremenog termina intervencije ;

pojavu određenih štetnih vrsta pomoću ljepljivih ploča različite obojenosti (bijele – osice voćaka, žute – muhe voćaka);

pojavu cvjetojeda i korisnih insekata metodom otresanja i prisustvo prezimljujućih oblika insekata pregledom grančica

u toku zime.

6.4.2 Regulisanje populacije štetnih insekata

Cilj integralne zaštite biljaka je da štetne organizme pomoću različitih uzgojnih i bioloških mjera održi na nivou koji nije ekonomski štetan uz tendenciju sve manje upotrebe hemijskih sredstava. U integralnoj proizvodnji jabučastog voća, u cilju regulacije štetnih organizama, podesne su mjere koje će u narednom pregledu biti navedene i detaljnije opisane.

6.4.3 Zaštita i podsticanje razvoja prirodnih neprijatelja

Osnovu regulacije štetnih organizama u ovom sistemu zaštite i proizvodnje čini očuvanje i podsticanje razvoja korisnih organizama. U ovom pogledu najvažnije mjere bile bi:

- unošenje parazitskih i predatorskih vrsta insekata u zasade, - postavljanje oslonaca za ptice grabljivice , - postavljanje gnijezda i naseljavanje ptica koje se hrane

insektima, - postavljanje raznih skrovišta za ostale korisne životinje (jež) , - održavanje i eventualno podizanje zaštitnih ograda od

biljaka nepodesnih za razvoj i prezimljavanje bolesti, kao mjesta za gnijezda ptica i skloništa za korisne insekte.


page 28 of 100

6.4.4 Mehaničke mjere zaštite

Mehaničke mjere zaštite su veoma efikasne i najčešće se preporučuju. Međutim, ove mjere borbe su veoma teško izvodljive, posebno u velikim zasadima voćaka i pri jačem napadu štetočina i uzročnika bolesti. Najbitnije mehaničke mjere u zasadima jabučastog voća su:

- održavanje opšte higijene zasada putem odstranjivanja oboljelih grana, grančica i mumificiranih plodova,

- odsijecanje napadnutih dijelova krošnje ili krečenje napadnutih stabala, u slučaju napada bolesti koje se hemijskim tretiranjem ne mogu spriječiti,

- pravovremeno isjecanje rak rana, - suzbijanje miševa pomoću klopki, - zaoravanje ili neki drugi način uništavanja opalog lišća radi

sprečavanja razvoja parazitskih gljivica u toku zime.

6.4.5 Biotehničke mjere zaštite

Ovo su specifične i efikasne mjere zaštite, a u granicama mogućnosti i lako primjenjive. U ove mjere spadaju:

- suzbijanje drvotočaca pomoću zamki sa alkoholom , - suzbijanje više vrsta leptira metodom zbunjivanja.

6.4.6 Hemijske mjere zaštite

Zaštita biljaka u sistemu integralne proizvodnje jabučastog voća ima za cilj postizanje zadovoljavajućih prinosa i kvaliteta , uz što manju primjenu hemijskih sredstava. U slučaju primjene hemijskih sredstava treba imati u vidu:

- mogućnost tretiranja samo jednog dijela zasada radi nejednake osjetljivosti sorti i neujednačenog napada u cijelom zasadu, zbog blizine šume, susjednih površina i sl. ,

- jedino primjena selektivnih preparata protiv prirodnih neprijatelja ima šansu da bitnije utiče na regulaciju štetnih vrsta.

U integralnoj zaštiti voćaka dozvoljena su sredstva koja djeluju selektivno i štite prirodne neprijatelje, sa jedne strane, a sa druge strane koja ne zagađuju okolinu, to jest, čiji se rezidui brzo


page 29 of 100

razgrađuju u prirodi. Sva dozvoljena sredstva svrstana su u dvije liste: zelena, koja podrazumjeva dozvoljena sredstva u integralnoj zaštiti i žuta lista na kojoj se nalaze sredstva sa ograničenom upotrebom. U slučaju ekstremnih pojava bolesti i štetočina i nemogućnosti suzbijanja istih sa sredstvima sa ove dvije liste, neophodne je tražiti savjet i dozvolu, od ekspertnog tima integralne proizvodnje. Hemijska sterilizacija zemljišta u integralnoj proizvodnji nije dozvoljena. U slučaju zamorenosti zemljišta neophodno je prije podizanja novog zasada na takvom zemljištu prov esti odgovarajuće mjere, kako bi se taj efekat otklonio (zelenišno đubrenje). 6.4.7 Ispravnost i tehničke mogućnosti aparata za primjenu

sredstava za zaštitu voćaka

Aparati kojima se vrši primjena sredstava za zaštitu voćaka moraju biti tehnički ispravni i od strane stručnjaka, angažovanog ispred ekspertnog tima, pregledani najmanje jednom u dvije godine. Kod kontrole ispravnosti posebnu pažnju treba posvetiti ravnomjernom raspoređivanju sredstava i smanjenju zagađenja zemljišta i vazduha putem drifta.

6.4.8 Krajnji rok primjene hemijskih sredstava

Za sprečavanje ostatka štetnih rezidua u plodovima voćaka neophodno je strogo pridržavanje karenci propisanih od strane proizvođača sredstava. Tretiranje protiv bolesti u skladištima, po započetoj berbi, dozvo ljeno je samo uz posebnu dozvolu ekspertnog tima integralne proizvodnje. Inače, tretiranje plodova u skladištu nije dozvoljeno.

6.5 BERBA

U momentu nastupanja berbe, plodovi moraju postići traženi stepen zrelosti i visok kvalitet. Za vrijeme određivanja vremena berbe, srazmjerno sortama, pored veličine plodova presudni su i oblik, boja, čvrstoća plodova, sadržaj rastvorljivog skroba i va ljan sadržaj šećera. Dok se kod ranih sorti berba obavlja pri je zrelosti za konzumiranje, kod kasnijih sorti, odnosno sorti za skladištenje ista se


page 30 of 100

pravovremeno provodi prije nastupanja momenta pune zrelosti, kako bi se plodovi duže čuvali. U slučajevima preobilnog roda, kvalitet plodova za berbu može se poboljšati putem višestruke berbe. Za pravilno branje veoma su važne upute za berbu. Berači, naime moraju biti pažljii pri: branju, punjenju, sortiranju, nošenju i pražnjenju sudova sa plodovima. Pri tome se mora voditi računa i o kvalitetu ambalaže, kao i o količini plodova koji se stavljaju u pojedinačne posude, u cilju smanjenja pritiska i mogućih oštećenja pri transportu. Količinu punjenja pojedinačnih načina pakovanja treba tako odmjeriti kako bi se izbjegla oštećenja pritiskom pri slaganju istih. Od velike važnosti je, takođe brza dostava plodova, u za to prikladne us love skladištenja, u cilju izbjegavanja potamnjenja mesnatog dijela ploda i pokožice.

6.6 ZAHTJEVI U VOĐENJU IMANJA

6.6.1 Imanje

Proizvođač koji proizvodi voće prema ovim uputstvima treba da ima pozitivan stav prema ciljevima integralne proizvodnje i d a posjeduje zavidan nivo stručne osposobljenosti. Pored tehničke osposobljenosti on treba da poznaje životne cikluse štetnih insekata, gljivica, bakterija, njihove prirodne neprijatelje i ostale mjere sizbijanja štetnih organizama. IP je sama po sebi jedan stalni proces u daljnjem razvoju proizvodnje voća. Zbog toga, proizilazi obaveza proizvođača za njegovo stalno stručno educiranje na području novina u ovoj proizvodnji.

6.6.2 Radna sveska - knjiga

Integralna proizvodnja zahtjeva tačan opis razvojnog tok a kulture koja se gaji, kao i provedenih mjera u okviru ovakvog produkcionog pristupa. Svaki rukovodilac imanja, koji učestvuje u integralnoj proizvodnji prema ovim smjernicama, je naime obavezan da o istoj vodi radnu svesku proizvodnje. U ovoj radnoj svesci su dokumentovane sve bitne mjere, aktivnosti i posebno nacrt o:

karakteristikama zasada voćaka (veličina, sistem uzgoja, sorte/podloge,...),


page 31 of 100

rezultati posmatranja zasada , sprovedene zaštitne mjere, upotrebljena količina sredstava za zaštitu biljaka , mjere zaštite i pospješivanja razvoja korisnih organizama i rezultati ispitivanja zemljišta i đubrenje.

VII OBAVEZE

Proizvođač u integralnoj proizvodnji obavezuje se da će ovlaštenim osobama svoj način proizvodnje otvoreno predočiti, dopustiti uvid u njegove radne knjige, te dozvoliti posjete njegovom zasadu i prostorijama imanja. On treba da dozvoli i uzimanje uzoraka zemljišta, lista i ploda, na svom gazdinstvu, u cilju analize rezidua u istim. Takođe, proizvođač svojim potpisom potvrđuje potpunost i tačnost podataka koji su unijeti u radnu svesku.


page 32 of 100

LISTA DOZVOLJENIH INSEKTICIDA U INTEGRALNOJ PROIZVODNJI JABUČASTOG VOĆA

Ak t ivn a m ater i ja Preparat Koncetracija % Doza/ha

kg, l AZADIRACHTIN A NeemAzal 0,3 – 0,5 3-5

Bt - preparati Baturad WP 0,1 1 DIFLUBENZURON Dimilin 0,02 – 0,025 0,2-0,25

FENOKSIKARB Insegar 0,03 – 0,05 0,3-0,5 HEKSAFLUMURON Sonet 0,08 – 0,1 0,8-1 MINERALNO ULJE Bijelo ulje 2 – 3 20-30

PIRIMIKARB Pirimor 0,04 – 0,06 0,4-0,6 TEBUFENOZID Mimic 0,06 0,6

TEFLUBENZURON Nomolt Sc 0,035 – 0,07 0,35-0,7 LUFENURON Match 0,1 1 TIAKLOPRID Calypso 0,01 – 0,02 0,1-0,2

TRIFLUMURON Alystin 0,06 – 0,08 0,6-0,8 TIAMETOKSAM Actara 0,02 0,2 ACETAMIPRID Mospilan 0,04 0,4

SPINOSAD Laser 0,06-0,08 0,6-0,8


page 33 of 100

LISTA DOZVOLJENIH FUNGICIDA U INTEGRALNOJ PROIZVODNJI JABUČASTOG VOĆA

Aktivna materija Preparat Koncetracija %

Doza/ha kg, l

BAKAR (prije vegetacije) Champion i dr. 0,25 2,5

CIPRODINIL Chorus 0,03 – 0,045 0,3-0,45 DITIANON Delan 0,25 2,5

DIHLOFLUANID Euparen 0,2 – 0,25 2-2,5 DIFEKONAZOL Score 0,013 – 0,015 0,13-0,15

DIHLOFLUAID + TERBUKONAZOL

Folicur

0,3

3

DODIN Dodin 0,1 1 FOSETIL-

ALMINIJUM Alliete 0,25 - 0,35 2,5-3,5

FENARIMOL Rubigan 0,03 – 0,04 0,3-0,4 FLUZILAZOL Punch 0,024 – 0,03 0,24-0,3

HEKSAKONAZOL Anvill 0,05 – 0,1 0,5-1 HEKSAKONAZOL +

KAPTAN

Meteor

0,02 – 0,05

0,2-0,5 KAPTAN Kaptan 0,2 – 0,3 2-3

KAPTAN + PENKONAZOL Topas – C 0,1 – 0,15 1-1,5

KREZOKSIMETIL Stroby 0,02 0,2 NURIMOL Trimidal 0,2 2

PIRIMETANIL Scala 0,01-0,075 0,1-0,75 SUMPOR Kumulus 0,2 2

TEBUKONAZOL Folicur multy 0,075 0,75 TRIADIMENOL Bayfidan 0,05 – 0,1 0,5-1

TRIFLOXISTROBIN Zato 0,05 0,5 PIRIMETANIL + FLUKVIKONAZOL Clarinet 0,1-0,15 1-1,5


page 34 of 100

LISTA DOZVOLJENIH AKARICIDA U INTEGRALNOJ

PROIZVODNJI JABUČASTOG VOĆA

A k t i v n a m a t e r i j a Preparat Koncetracija %

Doza/ha kg, l

MINERALNO ULJE - zimski period

- u vegetaciji

Bijelo ulje

3 – 4 1 - 2

30-40 10-20

ABAMECTIN Vertimec 0,075 0,75

LISTA DOZVOLJENIH HERBICIDA U INTEGRALNOJ PROIZVODNJI JABUČASTOG VOĆA

A k t i v n a m a t e r i j a Preparat Koncetracija

% Doza/ha

kg, l GLIFOSAT Herkules 0,4 – 1,2 4-12 GLUFOSINAT Basta 0,45 – 0,75 4,5-7,5

LISTA SREDSTAVA ZA PRORJEĐIVANJE PLODOVA DOZVOLJENIH U INTEGRALNOJ PROIZVODNJI

JABUČASTOG VOĆA

Aktivna materi ja

Koncetracija %

Doza/ha kg, l

NAA amid

Na osnovu preporuke proizvođača

NAA

ATS

ETHEFON


page 35 of 100

VIII. ARGUMENTACIJA IP JABUČASTOG VOĆA 8.1. Izbor i ocjena pogodnosti mjesta za podizanje zasada jabuke i kruške u konceptu integralne proizvodnje

Za normalan rast i razvitak jabuke i kruške, budući zasad bi trebao da ima u toku cijele godine dovoljne količine sunčeve svjetlosti, lagano strujanje vazduha-vazdušnu drenažu, te da je zaštićen od dominantnih hladnih i toplih vjetrova. Posebnu opasnost p redstavlja podizanje voćnjaka u zoni vazdušnih bara gdje dolazi do stagniranja hladnih vazdušnih masa i do inverzije temperatur e. Kada je u pitanju ekspozicija terena (okrenutost stranama svijeta) treba znati da je južna ekspozicija u našim uslovima najtoplija, te se na istoj javljuju najviše temperature vazduha i zemljišta, u proljeće se brzo oslobađa snijega, ranije kreće vegetacija, ali ima i najmanje zalihe vode, a ujedno najveća isparavanja. Suprotno južnoj, sjeverna ekspozicija je najhladnija, na njoj se pojavljuju najniže temperature vazduha i zemljišta. Na zapadnoj strani (naročito jugozapadnoj) oscilacije temperature su brže i veće, nego na istočnoj, jer se zapadna strana brže hladi po zalasku sunca. Inklinacija (pad) terena (odnos između visinske razli ke između dvije tačke na terenu i horizontalnog rastojanja između tih tačaka) – vrlo je bitna kod iskorištavanja zemljišta. Tako zemljišta 0 -5° inklinacije se normalno iskorištavaju kad su u pitanju voćnjaci (ravni tereni), 5 -15° potrebna je obrada po izohipsama, 15-30° obavezno je trasiranje za podizanje voćnjaka, dok >30° u obzir dolaze samo šume i travnjaci. Prilikom izbora i ocjene mjesta za podizanje zasada jabuke, posebno ukoliko je ista kalemljena na slabobujnu vegetativnu podlogu M9 (standar u intenzivnoj proizvodnji jabuke) mora se obratiti pažnja na sljedeće: ukoliko se parcela nalazi u blizini šumskih sastojina, krompirišta, štala, stogova sijena, za očekivati je opasnost od strane divljači i glodara (npr. srna, zec), te poduzeti adekvatne mjere zaštite. Za jabuku na vegetativnoj podlozi M9 i krušku na dunji kao podlozi odabrana parcela mora imati vezu sa adekvatnim izvorištem vode. Osim navedenog, pravilan izbor mjesta za podizanje zasada jabuke i kruške još obuhvata i sagledavanje: stanja podzemnih voda,


page 36 of 100

padavine, trajanje sunčevog sjaja, opasnost od kasnih mrazeva, učestalost od grada i sl ično. 8.2 Izbor sadnog materijala za zasnivanje zasada jabuke i kruške u konceptu IP

Sadni materijal nabavlja se isključivo od ovlaštenih rasadnika. Svaka sadnica mora da ima markicu/etiketu na kojoj stoji: ime i adresa rasadnika, vrsta, sorta, podloga, starost podloge i plemke, za koju godinu i sadnju važi. Pored markice, obavezno je da kupljeni sadni materijal prati i adekvatna dokumentaciju u pogledu dokaza o sortnoj čistoći i fitopatološkoj ispravnosti, a koja je izdata od strane ovlaštene institucije. Certificiran sadni materijal preduslov je uspješnosti buduće proizvodnje voća. Pr ilikom kupovine sadnica jabuke i kruške potrebno je obratiti pažnju na izbor t ipa sadnice, jer će od izbora iste, u krajnjem zavisiti uspješnost planirane proizvodnje. Posebnu pažnju posvetiti pri izboru podloge, obzirom da ista uslovljava razmak sadnje.

Slika 1. Tipovi sadnog materijala kalemljenih voćaka 8.3 Izbor sorte i podloge za zasnivanje zasada jabuke i kruške u konceptu IP

Sorta je klon, odnosno vegetativno potomstvo jednog stabla i može se razmnožavati samo vegetativnim putem. Zbog toga se u praksi sorte jabuke i kruške razmnožavaju kalemljenjem na jednu od podloga koja u određenim uslovima najviše odgovara za dotičnu sortu. Prema tome, svako kalemljeno stablo je prisilna simbioza dva organizama različitih bioloških svojstava, podloge (hipobionita) i plemke ili sorte (epibionita), te je razumljivo da se uticaj podlo ge


page 37 of 100

odražava na sortu i obratno, kao i to, da bi ta životna zajednica funkcionirala, potrebno je da između sorte i podloge postoji zadovoljavajući afinitet, kompatibilnost.

Podloge za jabuku: U integralnoj proizvodnji jabuke obavezno se koriste samo vegetativne podloge, i to one slabije bujnosti, među kojima se izdvajaju dvije dominantne, i to:

M9 slabobujna i MM106 srednje bujna podloga.

Podloga M9 - Utiče na smanjenje vegetativnog rasta stabla, što omogućava veći broj sadnica po jedinici površine. Sorte jabuke kalemljene na ovu podlogu ranije stupaju na rod (prorode u 2 ili 3 godini), a onda postižu veliku i redovnu rodnost, te znatno bolju krupnoću i obojenost plodova. Stabla jabuke na podlozi M9 su mala, tankog debla, provodnice i grana, te kratkih gra nčica što ukazuje na mali utrošak biljnih hranjiva. Ova podloga ima plitak, ali vrlo razgranat korijen sa mnogo obrstajućeg (apsorpcijskog) kor jenja koje se snažno i intenzivno razvija u zemljištu, a time jače izvlači vodu i biljna hranjiva. Međutim, ona ima krto (lako lomljivo) i asimetrično razgranato skeletno korjenje zbog čega se slabo pričvršćuje za zemljište, te stoga zahtijeva naslon (stubovi i žica), što čini većim početna ulaganja u zasad. Posebno joj pogoduju srednje teška zemljišta. Nedostatak iste je taj što je osjetljiva na niske temperature i sušu (obavezan sistem za navodnjavanje), i jače je podložna djelovanju poljskih miševa i voluharica. Ova podloga karakteristična je po prisustvu guke , zadebljanju na spojnom mjestu, mjestu kalemljenja.

Podloga MM106 - Sorte kalemljene na ovu podlogu daju stabla srednje bujnosti (za oko 30% bujnija od M9). Takođe, sorte na ovoj podlozi imaju snažniji korijen od onih kalemljenih na podlozi M9, podnose teža i sušnija zemljišta, te stablima n ije potreban naslon.

Sorte jabuke

Gala. Osrednje je produktivna sorta. Plodovi sazrijevaju u zadnjih desetak dana avgusta. Isti su više od polovine prekriveni crvenonarandžastom bojom, kiselkastoslatkog okusa. Njeni mutanti su: Galaxy, Mondia Gala, Royal, Gala 4, Ruby Gala.


page 38 of 100

Elstar. Srednje je produktivna plantažna sorta. Plodovi su srednje krupni, konusnog oblika, temeljne zelenkastožućkaste boje s djelimičnim crvenilom, sočnog mesa, kiselkastoslatkog okusa i ugodnog mirisa. Plodovi zriju početkom (prvih desetak dana) septembra, a u običnoj hladnjači se čuvaju do februara. Bujnog je rasta, nešto bujnijeg od delišesa, i ima nešto oštrije uglove grananja. Cvjeta srednje kasno i umjereno je obilna. Diploidna je sorta i ima dobru klijavost polena. D obar je oprašivač drugih sorti istog vremena cvjetanja.

Jonagold. Visokoproduktivna je plantažna sorta. Zrije u drugih desetak dana septembra, ima krupne plodove okruglasto -konusnog oblika, temeljne žućkastozelenkaste boje, neznatno ili u potpunosti prekriveni crvenilom, sočnog mesa i kiselkastoslatkog okusa. Vrlo je bujnog rasta i triploidna je. Posjeduje polen loše klijavosti tako da se nemože koristiti kao oprašivač drugih sorti jabuke.

Golden dellicious – zlatni delišes. Zrije krajem septembra-početkom oktobra, u početku formira bujna stabla, a po plodonošenju bujnost je osrednja. Dobri oprašivači su joj Ajdared i Gloster. Plod je srednje krupan, aromatičan i sladak. Obilno i redovno rađa, a plodovi se dugo mogu čuvati.

Fuji. Visokoproduktivna je plantažna sorta, a zrije u drugih desetak dana oktobra. Plodovi su joj osrednje krupni, obojeni žutonarančastom i prošarano crvenom bojom, fine teksture i slatkog, ali nedovoljno kiselog okusa. Ova jabuka traži dugu vegetaciju (dugu, toplu jesen). Naglašeno je slatka , što ne odgovara mnogim potrošačima. Od sorte Fuji obično se preporučuju bolje obojeni mutanti: Kiku 8 i Red Fuji.

Braeburn. Zrije u drugih desetak dana oktobra. Plodovi su joj krupni, manje od polovice površine prugasto obojeni mutnim crvenilom, tvrdog mesa i slatkokiselog okusa. Za dobru kvalitetu traži duge tople jeseni i brdovite položaje.

Pink lady. Visoko produktivna je plantažna sorta. Zrije u drugih desetak dana oktobra. Plodovi su joj osrednje krupni do krupni s umjerenom pokrivenošću ružičastom bojom, fine teksture, skladnog slatkokiselog okusa i plemenite arome. Sorta Pink Lady – Cripps Pink


page 39 of 100

je kasna sorta koja traži idealne položaje sa dugim i toplim jesenima, sa sunčanim, ali ne vrućim danima i s prohladnim i rosnim noćima.

Granny Smith. Osrednje je produktivna plantažna sorta. Zrije u drugih desetak dana oktobra, a može se sačuvati u običnim hladnjačama do juna. Posjeduje plodove krupne do vrlo krupne , okruglasto konusnog oblika, temeljne tamnozelene boje koja dozrijevanjem postaje svjetlija, vrlo sočnog mesa, kiselkastog okusa i blage arome.

Idared. Visokoproduktivna je plantažna sorta, a zrije u prvih desetak dana oktobra. Plodovi su joj krupni do vrlo krupni, okruglog i malo spljoštenog oblika, temeljne je žućkastozelene boje, umjereno ili potpuno prekrivena crvenilom, sočnog mesa i slatkokiselkastog okusa. Srednje bujnog je rasta, a izrazito dobar je oprašivač.

Podloge za krušku – Podloge za krušku mogu biti: generativne i vegetativne. Od generativnih podloga najčešće je to sijanac divlje kruške, ili pitomih krušaka, a od vegetativnih to su najčešće različiti klonovi dunje.

Sijanac divlje kruške ima bujniji habitus, ali bolje podnosi lošija zemljišta, sušu, mraz i ima dobru kompatibilnost sa većinom sorata, tako da danas ima dominaciju u intenzivnim zasadima, pa prema tome i u sistemu IPV.

U odnosu na jabuku izbor odgovarajuće vegetativne podloge za krušku je daleko složeniji iz nekoliko razloga. Predstavljeni su najznačajniji, i to:

danas postoji malo vrsta vegetativnih podloga kruške , dunja kao najčešće korištena podloga za krušku ima različitu

kompatibilnost sa sortama krušaka, kruška gajena na dunji teže podnosi teška i hladna zemljišta,

sadržaj kreča u zemljištu, poremećeni su korelacioni odnosi u dinamici i snazi rasta,

osjetljivost dunje prema Erwinia amylowora, te kruška kalemljena na dunji obavezno zahtijeva sistem za

navodnjavanje.

Najčešći tipovi dunje kao podloge za krušku su:


page 40 of 100

MA – u kombinaciji sa sortama kruške daje stabla srednje bujnosti. Podnosi teška, ali ne i suha zemljišta. Otporna je na krvav uš. Osjetljiva je na bakterijsku palež (Erwinia amylowora), truležnicu korijena (Armillaria) i ferohlorozu (podnosi do 2% fiziološki aktivnog kreča). Srednje je osjetljiva na niske zimske temperature i nematode. Stabla kruške na ovoj podlozi prorode već u drugoj godini. Dobro je kompatibilna sa kruškama (osim sa Vilijamovkom).

BA 29 – daje stabla 10-20% bujnija od MA. Bolje podnosi teška i suha zemljišta od MA. Srednje otporna je na krvavu uš, ali je jednako osjetljiva na niske zimske temperature kao i MA. Osjetljiva je na bakterijsku palež (Erwinia amylowora), rak korijenova vrata (Phytophtora cactorum), dok je na ferohlorozu tolerantnija od svih podloga dunje. Karakteristično je za ovu podlogu da je kompatibilna s Vilijamovkom, posebno ako su podloge i sorte bezvirusne i ako se uzgajaju u toplijim krajevima.

Sorte kruške

Junska ljepotica. Rana je sorta kruške. Zrije krajem juna. Plod je izdužen, prugastocrven, privlačna izgleda. Diploidna je sorta i prilično kompatibilna sa dunjom.

Vilijamovka. Dozrjeva u drugoj polovini avgusta, ima krupne plodove, vrhunskog kvaliteta, prikledne za stonu upotrebu, ali i za preradu u kompot i proizvodnju vrhunske rakije. Plodovi su žutozelene boje, a tokom dozrijevanja prelazi u zlatnožutu. Diplo idna je i dobar oprašvač. Loše je kompatibilnosti sa dunjom , te zahtijeva međupodlogu.

Boskova bočica – tikvica. Ima krupne plodove, lijepog kruškolikog oblika, duge i izražene peteljke. Osnovna boja ploda je žuta. Površina ploda je hrapava zbog pokrivenosti ¨hrđom¨, a zrije krajem septembra. Diploidna je i izrazito inkompatibilna sa dunjom, te je nužna međupodloga.

Conference. Engleska je sorta, diploidna, srednje krupnih plodova i malo naglašenijeg slatkastok okusa. Dozrijeva sredinom septembra, kompatibilna je sa dunjom, ali vrlo usjetljiva na ljetne toplinsk e udare (sa simptomima oo ožegotina na listovima ).


page 41 of 100

Passe crassane. Diploidna je sorta, francuskog porijekla, dobre kompatibilnosti sa dunjom. Vrlo je zahtijevna za ekološkim uslovima, tako da samo na dobrim zemljištima i u područjima s dugim i toplim jesenima i dovoljno dugom vegetacijom daje obimne prinose. Tipična je zimska sorta, krupnih okruglastih plodova, koji služe za potrošnju tek od decembra, a zrije u zadnjih desetak dana oktobra. 8.4 Izbor uzgojnog oblika prilikom zasnivanja zasada jabuke i kruške u konceptu IPV

Standardni uzgojni oblik (forma krošnje) za jabuku i krušku u intenzivnoj proizvodnji je vitko vreteno. Ovaj uzgojni oblik se sastoji od provodnice sa primarnim granama, koje su ujedno i rodno drvo, ili te kratke primarne grane nose na sebi rodno drvo (sekundarne elemente). Dakle, ovaj uzgojni oblik kao skelet ima samo stožinu, a poluskeletne grane čine nosači rodnog drveta i obrastajuće grančice koje se nalaze direktno na provodnici. Stabla u vitkom vretenu pružaju velike prednosti u proizvodnji jabuke i kruške, tako što se u svim pomotehničkim zahvatima smanjuje ljudski rad. Takva kombinacija sorte, podloge i uzgojnog oblika obezjeđuje rano dospijevanje zasada jabuke u početnu rodnost, uz kasnije postizanje dobrih prinosa. Pored vitkog vretena posljednjih godina favorizuje se još jedan uzgojni oblik u konceptu IPV, a to je solaxe. Međutim, zbog nekoliko značajnih nedostatak istog, danas se kao najbolje rješenje preporučuje kombinacija ova dva uzgojna oblika, vitko vreteno u osnovi sa vrhom od solaxa.

Slika 2. Uzgojni oblici krošnjastih voćaka dominantni u konceptu IPV: vitko vreteno (lijevo) i solaxe (desno)


page 42 of 100

Važno je znati da su rast i rodnost u korelaciji. Borba protiv rasta jeste povijanje grana. Grana koja raste vertikalno dominantno raste, a njena rodnost se destimuliše. S druge strane prirast koji se povija pod većim uglom u odnosu na stožinu prelazi na rod u korelaciji od tog ugla otklona. Što je veći ovaj ugao, odnosno što je grana više povijena, brže stupa na rod.

Slika 3. A. Oštri uglovi grananja – stimuliše se samo rast, B. Poređenje oštrog i otvorenog ugla grane, C. Primjer povijenih grana

8.5 Priprema zemljišta za sadnju jabuke i kruške u konceptu IPV

Prvi korak u pripremi zemljišta za zasnivanje budućeg zasada jabuke i kruške u konceptu IPV jeste hemijska, odnosno pedološka analiza zemljišta na osnovu koje se pristupa popravci plodnosti zemljišta, koja treba da omogući povoljne uslove za prijem, porast, razvoj i plodonošenje navedenih vrsta. Vrijeme uzimanja uzoraka za analizu zemljišta zavisi od više faktora, ali isto mora da obezbjedi dovoljan vremenski period, kako bi se neophodne prepravke mogle izvršiti do momenta sadnje voćaka. Pedološka analiza zemljišta minimalno mora obuhvatiti sljedeće pokazatelje: sadržaj humusa u zemljištu, sadržaj pristupačnih makroelemenata NPK, pH zemljišta, te tip zemljišta. Uzorci zemljišta se uzimaju sa dvije dubine , i to od 0-30 cm, i od 30-60 cm, sa različitih mjesta po cijeloj parceli, a potom se isti pomiješaju u jedan uzorak koji se dostavllja na analizu. Hemijska analiza zemljišta takođe, mora sadržavati preporuke za đubrenje u pogledu planiranih vrsta.

Svježe krčevine, šumskih populacija ili starijih voćnjaka , nisu pogodne za podizanje novih zasada jabuke i kruške, te iste treba prvo kultivirati najmanje 2 godine. Najbolje predkulture za voćnjak su leguminoze, odnosno grahorice, a potom pašnjaci i žitarice, dok se nepovoljnim smatra većina okopavina, a posebno krompir i suncokret. Priprema zemljišta podrazumjeva: pretpostavku da je pH


page 43 of 100

zemljišta 5,5-6,5, osnovnu obradu - duboko oranje do 60 cm, osnovno đubrenje - 3-5 t/dunumu zgorjelog goveđeg stajnjaka, aplikaciju mineralnih đubriva, voćarskih formulacija (10:20:30, 8:16:24) u količinama prema analizi zemljišta , te dopunsku obradu zemljišta tanjiranje i frezanje. Zemljište se mora pripremiti minimalno mjesec dana prije same sadnje, i što je moguće bolje, jer će na tom mjestu voćnjak biti eksploatisan 15 -tak godina. Dubina kopanja sadnih mjesta - rupa takođe, zavisi od intenziteta obrade. Ukoliko se zemljište adekvatno pripremi sadnja voćaka se može obaviti i u brazde. Suprotono, lošija priprema zemljišta zahtjeva kopanje sadnih mjesta veće dubine. 8.6 Sadnja jabuke i kruške u konceptu IPV

Razmjeravanje za sadnju – U slučaju jabuke na podlozi M9 i uzgojne forme vitko vreteno, najčešće se preporučuje razmak sadnje 1,1x3,5 m (redni 1,1; međuredni 3,5 m), a na MM106 isti je 1,5x3,8 m. Najzastupljenija podloga za krušku jeste sijanac, odnosno divlja kruška. Na ovoj podlozi razmak sadnje kruške iznosi 1,7x4,0 m. Na podlozi dunja razmak sadnje za krušku iznosi 1,5x3, 8 m. Ako su u pitanju blaže padine razmak između redova treba nešto povećati zbog proklizavanja mašina prilikom obrade. Obavezan pravac redova, ukoliko to nagib dozvoljava je sjever -jug, a na blažim padinama redovi se postavljaju kontra nagibu ili pak po izohipsama, odnosno na većim nagibima formiraju se terase.

Slika 4. Primjer razmjeravanja za podizanje zasada jabuke na podlozi M9 i

uzgojnog oblika vitko vreteno

Dimenzije rupe za sadnju i tehnika kopanja rupe - Sadnja jabuke i kruške obavlja se u jesen, jer je to najbolji momenat kako bi se


page 44 of 100

voćke pripremile za naredni period. Dimenzije rupe za sadnju, u pravilu iznose 60x60 cm. Međutim, ukoliko je zemljište dobro pripremljeno iste mogu biti i manjih dimenzija, dok kod idealno pripremljenog zemljišta sadnja se može vršiti i u brazde. Kopanje rupe izvodi se na sljedeći način: prvo se iskopa gornji sloj zemljišta (zdravica) na dubini od 30 cm (jedan ašov), te se isti odloži na jednu stranu. Drugi sloj (još 30 cm – mrtvica) odvoja se na drugu stranu. Dakle, ova dva sloja zemljišta jasno se razdvajaju.

Slika 5. Dimenzije rupe za sadnju voćaka sa naznačenim slojevima zdravice i

mrtvice (lijevo), tehnika kopanja rupe (desno)

Tehnika sadnje – Sadnju u pravilu uvijek treba da obavljaju dva lica, jedno drži sadnicu, drugo zat rpava rupu, i to tako da se na dno iskopanog sadnog mjesta prvo unosi 1/3 zdravice u formi humke, kako bi se po postavljanju sadnice npr. jabuke spojno mjesto (mjesto kalemljenja) što više podiglo iznad površine zemlje. Nakon toga se postavlja sadnica, a potom korijen iste prekrije drugom trećinom zdravice, i to tako da stajnjak (jedna lopata) i NPK (15:15:15 jedna šaka samo u tom navratu) ne dođu u dodir sa korijenom. Potom se rupa zatrpava preostalom količinom zdravice, te cjelokupna površina prekriva ostatkom zemlje (mrtvicom).

Slika 6. Pravilna tehnika sadnje jabuke i kruške


page 45 of 100

Važno je još jednom napomenuti da se spojno mjesto ne smije ugroziti (zakopati ili ostaviti u nivou zemlje i time izložiti čestoj stagnaciji vode), već se isto treba locirati što više iznad površine zemlje. U suprotnom isto će bit ugroženo, brže je njegovo propadanje, odnosno lomljenje pod teretom roda. 8.7 Obrada rednog i međurednog prostora voćnjaka u konceptu IPV

Koncept IPV zahtjeva način održavanja zemljišta u sistemu trava malč. Isti podrazumjeva da se redni prostor intenzivno obrađuje (mašinski ili ručno) u širini od 60 cm sa obje strane stabla, i time stalno održava čistim od korova, zatim travom pokošenom u međuredu, te i na taj način smanjuje isparavanje vlage iz zemljišta, ali i otežava rast novog korova. Za razliku od rednog, međuredni prostor se održava pod travom „trava malč“, gdje se koriste trave necvjetnice (npr. ljuljevi), koje se kose čim dostignu visinu od 5 cm. Obično se košnja obavlja šest puta u toku vegetacije, ali može čak i više u zavisnosti od vremenskih prilika (količina padavina).

Slika 7. Održavanje zemljišta u sistemu trava malč

Pokošena trava se zatim prebacuje u redni prostor, a u pravilu se ne iznosi iz voćnjaka. Košenje trave se obavlja mašinom koja se naziva malčer koja ujedno kosi i sitni pokošenu travnu smjesu. Usitnjena travna smjesa je važna zbog brze razgradnje i ponovnog vraćanja hranjiva u zemljište. Sistemom trava malč postižu se sljedeće prednosti: lakše se podnosi teret traktorskih točkova i drugih vidova pritisaka, ne remeti se struktura zemljišta, konzervira se potrebna


page 46 of 100

vlaga, slabije je osjemenjavanje korovskih biljaka, manja je upotreba đubriva, lakša je manipulacija traktora kroz zasad, plodovi pri berbi su čistiji i dr. 8.8 Đubrenje i navodnjavanje jabuke i kruške u konceptu IPV

Đubrenje kao agrotehnička mjera provodi se isključivo na osnovu potrebe voćnjaka za hranjivima. Sadržaj pojedinih elemenata, naročito P, K, Ca, Mg mora biti utvrđen na osnovu hemijske analize zemljišta svake tri godine. Na osnovu analize zemljišta i iznesenog hranjiva plodom, dakle planira se ishrana za sljedeću vegetaciju. Ishrana voćaka može se podijeliti, obzirom na uzrast, na ishranu mladih zasada i gnojidbu voćaka u rodu. Mladi zasadi se redovno đubre sa ciljem normalnog rasta i razvoja stabala, a voćnjacima u rodu đubrenjem se teži osiguranju visokog, stabilnog i kvalitetnog roda, uz optimalan vegetativan porast. Takođe, đubrenje može biti i osnovno, ali i prihranjivanje. Osnovno đubrenje obavlja se fosfornim i kalijumovim đubrivima, a termin njihove aplikacije je od jeseni pa do početka vegetacije. Prihranjivanja se obavlja azotnim đubrivima i ista podrazumjevaju intervencije u vegetaciji.

Tabela 1. potrebe različitih sorti za azotom u zavisnosti od porasta i prinosa

SORTA RAST PRINOS t/ha

kg N/ha

Golden Delicious, Pinova srednji 60 30-60 Red Delicious Standard srednji 50 30-60 Gala, Braeburn, Rubens srednji 50 30-80 Red Delicious Spur srednji 50 80-100 Fuji, Topas, Elstar srednji 50 20-40 Jonagold, Granny, Idared srednji 60 20-40 Cripps Pink srednji 50 0-30 Ostale srednji 60 20-40 Napomena:

kod jačeg porasta količine smanjiti za 50%, na lakšim zemljištima ne primjenjivati veće doze azota od 30 kg/ha, ukoliko se primjenjuju veće doze iste podijeliti u jesen i proljeće,


page 47 of 100

Tabela 2. Potrebe jabuke za ostalim hranjivima u kg/ha za postizanje prinosa od 50t/ha, zavisno od sadržaja istih u zemljištu

KLASA ZEMLJIŠTA P2O5 K2O MgO B A Vrlo slabo 40-70 140-180 40-50 1,0-1,4 B Slabo 25-40 100-140 30-40 0,7-1,0 C Srednje 15-25 60-100 20-30 0,5-0,7 D Dobro 0** 30-60 0-20 0,3-0,5 *za pet godina; ** za 2-4 godine Napomena:

osnovna đubriva unositi u dva termina, jesen i proljeće; prihranu sa Ca početi od momenta kada je plod veličine

lješnjaka pa sve do berbe u razmacima 10-15 dana, biostimulatore primjenjivati u zavisnosti od dozvoljenosti i

potrebe, npr. u proljeće nakon niskih temperatura megafol ili drin dva puta, a takođe i ljeti kada su veoma visoke temperature

8.9 Regulacija rasta i rodnosti jabuke i kruške u koceptu IPV

Rezidba u cilju formiranja krošnje započinje odmah nakon sadnje i to tako što se u proljeće po sadnji, sadnice prikraćuju kosim rezom iznad pupoljka na odgovarajuću visinu , jabuka i kruška 90 cm iznad zemlje, uz osljepljivanje drugog i trećeg pupoljka, u cilju eliminacije konkurencije terminalnom. Svi pupoljci na dužini debla (60 cm) se odstranjuju, provjerava vezivo za vertikalni naslon sadnice, a nakon izrastanja mladara 15-20 cm, po dužini razgranjenja vrši se njihovo dovođenje u horizontalni položaj, obično postavljanjem čačkalica, tegova ili jednostavnim vezivanjem.

Slika 8. A. Sadnica u jesen nakon sadnje, kočić pored sadnice i vezivanje iste na osmicu; B. Prikraćivanje sadnice kosim rezom sa suprotne strane što bliže pupoljku na visinu 90 cm od zemlje; C. Sljedeća dva pupoljka (drugi i


page 48 of 100

treći) se osljepljuju, te uklanjaju svi prirast i na visini 60 cm od zemlje, ovo je dio sadnice predviđen za formiranjem debla; D. Pravilno izoliran

pupoljak tokom vegetacije omogućuje razvoj produljnice koja formira centralnu stožinu

Na ovaj način postiže se horizontalan položaj bočnih razgranjenja , te je kod istih bolja diferencijacija generativnih pupoljaka, čime se skraćuje period rasta, a ubrzava nastupanje plodonošenja.

Slika 9. A. Različiti načini razvođenja grana ; A.1 – razvođenje grana štipaljkama; A. 2 – razvođenja grana čačkalicama; A. 3 – razvođenje grana

letvicom; A. 4 – razvođenje grana tegovima; A. 5 – grana koja u osnovi posjeduje poželjan ugao (90o) posjeduje pri bazi prsten-šlic, dok grana

oštrog ugla ima procjep

U drugoj i trećoj godini vrši se prikraćivanje produljnice na visini od 50 cm, a ostali zahvati ponavljaju kao i u prvoj godini. U zavisnosti od razvijenosti mladog stabla u trećoj godini postepeno se pored zimske rezidbe (rezidba u cilju formiranja uzgojnog oblika) uvodi i zelena (rezidba na rod). Naime, zelena rezidba obezbjeđuje bolju aeraciju, osunčanost krošnje, kao i eliminaciju svih nepotrebnih prirasta. Na indirektan način ovako se pospješuje diferencijacija generativnih pupoljaka, smanjuje vlažnost lisne mase, a samim tim i pojava bolesti, kao i dodatno pospješuje obojenost plodova. Sa zelenom rezidbom obično se započinje krajem maja, po završetku aktivnog vegetativnog rasta, i ista se provodi u dva bliska ljetna termina. Previše kasna zelena rezidba ne daje željene efekte, a ukoliko se ista obavlja prvo voćarskim makazama, kasnije se još jednom mora intervenisati u cilju ručnog prorjeđivanja mladara.

Zimska rezidba obavlja se u proljeće prije otvaranja pupoljaka, odnosno sve dok ne krenu sokovi u voćki. Osnovni cilj zimske


page 49 of 100

rezidbe je formiranje uzgojnog oblika, kasnije ista služi za njegovo održavanje i čini sastavni dio zelene rezidbe. Treba napomenuti da je najbolje rodno drvo ono koje je staro četiri godine. To praktično ukazuje da se treba vršiti zamjena rodnog drveta čija je starost veća od četiri godine. Potrebno je znati da je pravilo i što je dio koji se rezidbom uklanja veći, to je i reakcija na rez veća. Takođe, najbolji plodovi su oni koji se nalaze što bliže centralnoj stožini, te provođenjem rezidbe teži se istom.

DVIJE GRANE IZ ISTOG MJESTA – osnovno pravilo kod rezidbe voćaka u uzgojnom obliku vitko vreteno jeste da nikada iz jednog mjesta ne smije da raste više od jedne grane, zbog formiranja račve koja u toku plodonošenja puca i dolazi do oštećenja stabla.

PRIKRAĆIVANJE (ŠTRICKANJE GRANA) – pravilo kod rezidbe je i da se rast grana nikada ne zaustavlja prikraćivanjem/štrickanjem (skraćivanjem vrha makazama u bilo kojem intenzitetu). U suprotnom na mjestu prikraćivanja formiraju se dvije nove grane, pa kada se i one skrate četiri i tako u nedogled. Svaki rez na voćki je provociranje rasta. Reakcija na isti zavisi od jačine reza. Ranije je napomenuto da se rast grane zaustavlja prevođenjem na donju ili boču, a u pravilu nikada granu prikraćivati.

UKLANJANJE PARALENIH PRIRASTA – kada se u malom prostoru nalaze dvije grane jedna iznad druge, mada ne remete , a pogotovo kad remete zakon potčinjenosti, i paralelne su, i to tako da gornja u


page 50 of 100

izvjesnoj mjeri zasjenjuje donju, jedna od ovih grana se obavezno uklanja, obično ona koja je slabije obrasla ili ima oštriji ugao.

UKLANJANJE NISKO POLOŽENIH PRIRASTA – svi prirasti koji su prisutni niže od 50 cm (deblo) uklanjaju se, obzirom da postoji mogućnost da će plodovi na ovim granama tokom plodonošenja dodiriv ati zemlju. Ove priraste nabolje je po mogućnosti uklanjati rukom tako što se otkinu iz osnove čime se eliminiše mogućnost pojave novih mladih prirasta jer su uklonjeni i spavajući pupoljci.

REZ NA ČEP – ukoliko se na godnjem spratu nalazi jača grana u odnosu na niži sprat zbog zakona potčinjenosti, odnosno zbog toga što zasjenjuje donju, ista se uklanja rezom na čep, i to tako da donja površina reza-čepa bude veća od gornje, kako bi se dobio slabiji prirast i boljeg (otvorenijeg) ugla (A). Ov aj zahvat se praktikuje u slučaju kada na jednoj strani stabla postoji jaka grana, a sa suprotne strane ista ne postoj (B).


page 51 of 100

UKLANJANJE VERTIKALNIH PRIRASTA/JAHAČA – vertikalni prirasti (vodopije) su nerodni, crpe hranu i s toga se, bez obzira na mje sto njihovog nastanka, obavezno uklanjaju do osnove. Najbolje ih je uklanjati u toku zelene rezidbe dok su mladi i to rukom, bez makaza .

Zelena rezidba je pomotehnički zahvat koji se obavlja tokom vegetacije. Ista ima za cilj poboljšanje količine i kvaliteta roda, zbog čega se još naziva rezidba na rod. Zelenu rezidbu, u pravilu treba vršiti ručno, iz razloga što uklanjanjem grana makazama u osnovi ostaju spavajući pupoljci koji će se probuditi, dati novi pri rast koji će se ponovo morati uklanjati. Međutim, kada se grana elminiše rukom iz osnove ne postoji mogućnost za njeno ponovno pojavljivanje.

PINCIRANJE – ovaj zahvat ima za cilj zaustavljanje rasta vrhom i stimulisanje bočnih razgranjenja. Izvodi se na taj način što se vrh grane otkine rukom, zalamanje između prstiju, na zadnji razvijen list.

UKLANJANJE VERTIKLNIH PRIRASTA SA RODOM – ukoliko se desi da vertikalni prirast u svojoj osnovi nosi plod u zelenoj rezidbi isti se skraćuje na 3-4 lista, kako bi se plod mogao ishraniti i ne bi došlo do ožegotina. Naravno, nakon berbe plodova, prikraćeni prirast se, tokom zimske rezidbe uklanja do osnove. Ovo je jedan od rijetkih


page 52 of 100

zahvata koji se u pravillu tokom zelene rezidbe mora obavljati makazama.

UKLANJANJE VERTIKALNIH PRIRASTA TKZV. JAHAČA– vodopije (jahači) se uklanjaju rukom na taj način što se isti dok su mladi (oko 10-15 cm) povijaju u jednu stranu do osnove, potom u drugu stranu i naj taj način ostranjuju, pucajući i ispadajući bez poteškoća. Takođe, pravilo da samo jedna grana raste iz jednog mjesta, zahtjeva u nekim slučajevima i na nekim mjestima u krošnji, intervenciju u tom pravcu i u zelenoj rezidbi. 8.10 Berba jabuke i kruške u konceptu IP

Ova tehnička radnja koja označava kraj proizvodnje provo di se u pravom momentu koji se određuje na osnovu većeg broja raspoloživih metoda (sadržaj šećera, jodni test, čvrstoća ploda i sl.). Obzirom na neujednačenost sazrijevanja plodova berbu je ispravno provest u dva do tri navrata. Plodovi se beru pažljivo, s lažu u ambalažu (holandeze) i po mogućnosti vrši i istovremeno klasiranje (ukoliko je na kolicima za berbu veći broj holandeza). Klasiranje je moguće provesti i kasnije, a plodovi se po sortiranju otpremaju do potrošača (kao stono) ili dalje tretiraju u zavisnosti od njihove krajnje upotrebe (za preradu, za hladnjače). 8.11 Integralna zaštita jabuke i kruške

Integralna zaštita jabuke i kruške predstavlja sistem u kojem sve primjenjene mjere imaju za cilj održavanje populacije štetnih bioloških agenasa na nivou na kojem oni nisu ekonomski štetni. Jedan od osnovnih ciljeva integralne proivodnje voća je, pored dobijanja što kvalitetnijih proizvoda i održavanje voćnjaka u takvom stanju u kojem on obezbjeđuje najveću otpornost od napada bolesti i štetočina, uz očuvanje prirodnih antagonista (bubamara, zlatooka,


page 53 of 100

pčela i sl.). Naime, pomoću kompjuterskog programa, a na osnovu meteoroloških podataka utvrđuje se intenzitet i vrijeme pojave infekcije, te na osnovu toga određuje termin, sredstvo i koncentracija aplikacije. Naravno, da se na bolesti i štetočine djeluje ne samo kurativno, već prije svega preventivno. Redovna vizuelna zapažanja takođe, se u sklopu prognoze obavezno provode. Ovi pregledi vrše se na popoljcima, cvjetovima, listovima, ukupno na cijelim prirastima i plodovima. Početak i vrijeme trajanja leta štetnih insekata prati se pomoću feromonskih klopki, što naravno omogućava određivanje pravovremenog momenta aplikacije. Sve upute po pitanju integralne zaštite dobijaju se direktno, preko telefona ili telefonske sekretarice. U pravilu integralna zaštita, i pridržavanje načela IP omogućuju datom konceptu smanjenje troškova u proizvodnji i do 50%. 8.11.1 Integralna zaštita jabuke i kruške od štetočina

Integralna zaštita jabuke od lisnih ušiju (Aphididae)

Lisne uši su štetnici brojne skupine insekata iz reda Homopterae. Karakteriše ih visok potencijal razmnožavanja, naročito partenogenezom, gdje u toku vegetacije mogu da razviju veći broj generacija. (slike 10 i 11 na kraju poglavlja). Biljkama pričinjavaju direktne i indirektne štete. Direktne se ogledaju u mehaničkom oštećenju dijelova biljke, a indirektne u prenosu virusa-uzročnika biljnih oboljenja. Ovisno o vrsti biljaka značaj vrste oštećenja je različit. Međutim, kod većine biljaka indirektne štete su većeg značaja obzirom na probleme koje izazivaju virusna oboljenja, ali nisu zanemarljive ni direktne štete koje se ogledaju u deformacijama listova, prirasta i plodova. Deformacije listova i prirasta, osim što direktno smanjuju fotosintetsku površinu, pružaju odličnu zaštitu za lisne uši koje se nalaze unutar tih deformacija, što otežava suzbijanje. Radi se naime, o insektima koji su manjih tjelesnih dimenzija (1-3 mm), nježne tjelesne građe, uglavnom svjetlijih boja, mada se susreće i crna boja. Boja zavisi od vrste, staništa i godišnjeg doba. Hrane se sisanjem biljnih sokova u kojima preovladavaju ugljeni hidrati. Višak šećera izbacuju na cjevčice ( sifuncule) na leđnoj strani u obliku medne rose. Mednom rosom se hrane mravi zbog čega se


page 54 of 100

često javaljaju u zajedničkoj populaciji sa ušima i često uzrokuju pogrešne dijagnoze. Nisu mravi uzrok pojave lisnih ušiju nego obrnuto. Mravi u ovom slučaju nisu štetni mada u određenoj mjeri potpomažu ishranu lisnih ušiju skidanjem medne rose sa pomenutih cjevčica, koja se može zadržati na vrhu cjevčice i stvrdnuti čime onemogućava daljnu ishranu lisne uši. Ovisno o vrsti, prezimljavaju u različitim stadijima razvoja. Većina ekonomski značajnih vrsta prezimljava u stadiju zimskog jajeta na samim voćkama. Stoga je i suzbijanje lisnih ušiju bitno započeti u toku mirovanja vegetacije jer se tada postižu znatno bolji rezultati. Zimskim tretiranjem voćaka sa mineralnim uljima uništavaju se prezimljujuća jaja ušiju iz kojih se u proljeće javljaju najštetnije generacije. Bitno je suzbiti lisne uši u prva dva mjeseca vegetacije, kada i prave najveće štete. Kasnije u toku ljeta prestaje porast prirasta, a i uši se sele na zeljaste domaćine. Sljedeća kritična faza je ponovo u jesen pri kasnom ljetnom prirastu kada se uši ponovo sele na drvenaste biljke na kojima polažu prezimljujuća jaja. Za uspješno suzbijanje vrlo je bitan momenat intervencije i kvalitet primjenjenog sredstva. Za određivanje momenta intervencije neophodno je izvršiti pregled voćnjaka na prisustvo i brojnost uš iju. To se radi vizualno, a može i pomoću žutih ljepljivih klopki na kojima se prati početak leta ušiju. Utvrđivanjem prisustva ušiju prisutupa se odabiru sredstava koja moraju biti na listi dozvoljenih u integralnoj zaštiti biljaka. Za zimsko tretiranje su to već pomenuta mineralna ulja koja se susreću i u kombinacijama sa fungicidnom komponentom. U toku vegetacije u obzir dolaze samo novija i ekološki prihvatljiva sredstva iz skupine sistemičnih insekticida. Sistemik je neophodan iz dva razloga: prvi je da dospije do ušiju skrivenih u zakovrdžanim dijelovima listova i izboja, a drugi je da ne djeluje kontaktno čime se štite korisni insekti koji se nalaze u tretiranom zasadu.

Integralna zaštita od lisnih buha (Psyllinea)

Lisne buhe su, slično kao i lisne uši, redovni pratioci savremenog uzgoja voćaka (slika 12). Naročito se to odnosi na uzgoj kruške, zbog čega se često cijela ova skupina insekata označava kao kruškine buhe, mada tu ima i predstavnika koji napadaju i druge voćne kulture. Međutim, ekonomski najznačajnije su lisne buhe koje


page 55 of 100

napadaju krušku i sav naredni tekst će se odnositi na buhe koje napadaju krušku. U našem podneblju zastupljenije su tri vrste roda Psylla (P. pyri, P. piricola i P. pirisuga). Vrlo često se javljaju u zajedničkoj populaciji i teško ih je razlikovati. Razlikuju se po načinu života i broju generacija u toku godine. Velika kruškina buha (P. pirisuga) prezimljava u stadiju imaga i aktivira se vrlo rano u proljeće, sa prvim sunčanim danima i višim temperaturama. Štete često prav i i prije kretanja vegetacije sisajući biljne sokove iz mladara koji se u toku i posl ije cvatnje suše podsjećajući na simptome od različitih oboljenja . Imaga su aktivna duži period, a jaja odlažu na tek formirane mladare koji za kratko vrijeme buvaju prekriveni larvama ako se ne poduzmu odgovarajuće mjere suzbijanja. Ostale dvije vrste (P. pyri i P. piricola) prezumljavaju u stadiju larvi na skrovitim mjestima na samom stablu. Ako se ne suzbiju zimskim tretiranjem, aktiviraju se vrlo rano i zajedno sa velik om kruškinom buhom oštećuju mladare i prije kretanja vegetacije. Brzo dostižu polnu zrelost i partenogenezom daju nove generacije koje naseljavaju novoformirane izboje. Za razliku od velike kruškine buhe koja ima samo jednu generaciju godišnje, ove dvije v rste imaju više generacija u toku godine i neophodno je obratiti pažnju na iste tokom cijele vegetacije. Problem lisnih buha rano u proljeće se uspješno riješava kvalitetnim zimskim tretiranjem kruške sa mineralnim uljima. Uljem prekrivena buha ugiba usljed gušenja jer ulje zatvara disajne otvore na koži, a ujedno ulje predstavlja i dobar repelent za imaga velike kr uškine buhe koja dolijeće sa netretiranih stabala. Sljedeća kr itična faza je formiranje izboja koji mogu biti jako napadnuti velikom kruškinom buhom. Međutim, jedan tretman kombinacijom mineralnog ulja, u manjoj koncentraciji, i nekog sistemika uspješno otklanja ovaj kritični momenat. Naredna faza je pojava krilatih formi ostale dvije vrste buha, koje dolijeću iz netretiranih zasada. Redovnim praćenjem se i u ovom slučaju problem riješava sa 1-2 dodatna tretmana, kombinacijom mineralnog ulja i regulatora razvoja. Kvalitetno zimsko tretiranje, praćenje pojave buha u proljeće i kvalitetna sredstva su ključ uspjeha u suzbijanju buha u zasadima kruške.


page 56 of 100

Integralna zaštita od savijača plodova (Tortricidae)

Savijači plodova su insekti iz familije Tortricidae koja je dobila naziv po predstavnicima koji savijaju listove od oboda prema sredini lista. Obzirom da su i ovi insekti koji ošteću ju plodove iz iste familije, oni su i dobili ovaj naziv koji gledano sa aspekta načina oštećenja nije odgovarajući. Međutim, pod tim nazivom su poznati i u većini lieterature se tako imenuju (slike 13 i 14). Riječ je o insektima iz reda Lepidopterae (leptira) koji imaju različit broj generacija ovisno o vrsti. Ekonomski značajna vrsta za jabučasto voće savijač ploda jabuke (Lasperesia pomonella) ima dvije generacije godišnje od kojih je druga zanatno štetnija jer napada plodove u fazi zrenja. Prezimljava u stadiju gusjenice u napadnutim plodovima, kao i na skrovitim mjestima u krošnji voćaka. U proljeće dovršava svoj razvoj , a prvi leptiri se javljaju tokom maja. Leptiri su manjih tjelesnih dimenzija, promjera krila oko 2 cm, a larve su svjetlije boje sa crvenom nijansom u završnom stupnju razvoja, dužine 1,5-2 cm. Ključ uspjeha u suzbijanju ovih štetnika je, kao i kod većine ostalih, kvalitetno zimsko tretiranje i praćenje štetnika u toku vegetacije. U ovom slučaju za praćenje pojave i brojnosti leptira postoje kvalitetna pomagala u vidu feromonskih klopki. Na osnovu podataka ulova na ovim klopkama, poznavanja biologije štetnika i uvida u stanje meteoroloških prilika može se precizno odrediti momenat intervencije koji je najveći problem u suzbijanju većine štetnika. Pored momenta intervencije bitno je koristiti i odgovarajuća sredstva. U slučaju integralne zaštite od savijača ploda jabuke u obzir dolaze regulatori razvoja i nekoliko aktivnih materija iz skupine sistemičnih insekticida. Zahvaljujući dobroj prognozi pojave štetni ka integralna zaštita isključuje upotrebu jačih rezidualnijih sredstava koja se povlače iz upotrebe zbog više razloga. Feromoni se mogu koristiti i za direktnu mjeru suzbijanja kroz metod konfuzije koji spada i bi-tehničke mjere dozvoljene u integralnoj zaštiti biljaka. Naime, metod se sastoji u korištenju većeg broja kapsula feromona u cilju zbunjivanja mužjaka i ometanja oplodnje ženki koje kasnije polažu neoplođena jaja i na taj način se smanjuje brojnost štetnika.


page 57 of 100

Integralna zaštita od minera listova

Mineri listova iz reda Lepidopterae (leptiri), kao ekonomski značajni štetnici prvi put su primjećeni upravo u vrijeme maksimalne primjene totalne zaštite (slika 18). Totalna zaštita je podrazumijevala tretiranje zasada 25 -30 puta u toku godine sa različitim miksevima preparata, često tri i više preparata. Takvim pristupom zaštiti i upotrebom veoma jakih i rezidualnih otrova uništen je kompleks korisnih insekata koji je održavao u ravnoteži veliki broj štetnih insekata. Upravo se primjer lisnih minera na jabuci i ostalom voću navodi kao negativan primjer totalne zaštite, odnosno kao inicijalni momenat za uvođenje integralne zaštite biljaka gdje je jedan od ciljeva i zaštita korisnih insekata. Na jabučastom voću susreće se više vrsta lisnih minera iz različ itih familija sa različitom morfologijom, biologijom i ekologijom. Zajedničko im je da su sve iz reda leptira i da ih treba razlikovati od skupine lisnih minera iz reda muha koji napadaju povrtarske kulture u zatvorenom prostoru. Prezimljavaju najčešće kao lutke na stablima i opalom listu što je neophodno poznavati sa aspekta suzbijanja. I u ovom slučaju osnova uspješnog suzbijanja je zimsko tretiranje stabala mineralnim uljima i uništavanje opalog lista u cilju smanjenja brojnosti prezumljujućih stadija. Lutke u proljeće dovršavaju razvoj i pojava leptira prve generacije dešava se vrlo rano, kod nekih vrsta već sa kretanjem vegetacije. Osnova suzbijanja u toku vegetacije je kvalitetno praćenje. I u ovom slučaju za većinu štetnih vrsta postoje feromonske klopke pomoću kojih se precizno određuje momenat intervencije kada se interveniše sredstvima iz skupine regulatora razvoja ili nekim od sistemika dozvoljenim u integralnoj zaštiti.

Integralna zaštita od grinja

Grinje su vrlo sitne životinje iz klase Arachnidae, klase pauka. Od insekata se razlikuju po mnogim osobinama, a najvažnije su morfološke, gdje grinje imaju dva ili četiri p ara nogu, dok insekti uvijek imaju tri para. Po ovoj morfološkoj karakteristici sa najlakše identifikuju. Obzirom da su malih tjelesnih dimenzija, ispod jednog mm, za identifikaciju je u pravilu potrebna lupa odgovarajućeg uvećanja. Imaju više generacija u toku godine (slike 15, 16 i 17).


page 58 of 100

I ova skupina štetnika na jabučastom voću postala je ekonomski značajna nakon uvođenja totalne zaštite, slično kao i kod minera listova. Pored štetnih vrsta, u ovoj skupini štetnika postoje i mnoge korisne-predatorske koje su jako osjetljive na primjenjivane insekticide i akaricide u vrijeme totalne zaštite. Vrlo brzo je populacija korisnih grinja uništena, tako da su štete došle do izražaja obzirom na veoma visok potencijal razmnožavanja. Kako je navedeno, veoma su sitne i uglavnom se primjete tek po prenamnoženju, te nastalim štetama kada i nema neke koristi suzbijati iste. Prezimljuju najčešće u stadiju jaja, a pojedine vrste i u stadiju larvi i imaga, u zaštićenim prostorima. Štetne vrste u voćarstu prezimljavaju u stadiju jaja na stablima gdje je prva mejra suzbijanja zimsko tretiranje voćaka sa mineralnim uljima. Suzbijanje populacija u toku vegetacije se bazira na adekvatnom praćenju pojave i stanja meteoroloških prilika. Za ubrazani razvoj i razmnožavanje grinje zahtijevaju više temeparature , uz manju vlažnost zraka. Stoga se posebna pažnja mora obratiti u toku ljetnih mjeseci. U slučaju jače pojave i prognoze povoljnih vremenskih uslova treba intervenisati nekim od akaricida dozvoljenih u integralnoj zaštiti od ovih štetnika.


page 59 of 100

Slika 10. Lisne uši na mladom izboju-mladaru

Slika 11. Prezimljujuća jaja lisnih ušiju

Slika 12. Lisne buhe na izboju kruške


page 60 of 100

Slika 13. Larva savijača u plodu jabuke

Slika 14. Oštećenje ploda od larve savijača u fazi zriobe

Slika 15. Oštećenje na plodu kruške od grinja


page 61 of 100

Slika 16. Oštećenje od grinja na listu jabuke

Slika 17. Veoma jak napad grinja na listu jabuke

Slika 18. Mineri na jabuci


page 62 of 100

8.11.2 Integralna zaštita jabuke i kruške od bolesti

Čađava pjegavosti lista i krastavosti plodova jabuke

– prouzrokovač: Venturia inaequalis (Coke) Winter, anamorf: Spilocea pomi Fr. (syn. Fusicladium dendriticum (Wallr.) Fuckel) –

Rasprostranjenost i ekonomski značaj. Čađava krastavost plodova i pjegavost lista jabuke je najznačajnij a bolest jabuke kod nas. Rasprostranjena je svugdje u svijetu gdje se jabuka gaji. Štetnost ove bolesti se ogleda u direktnom smanjenju prinosa, kao i umanjenju kvaliteta i tržišne vrijednosti oboljelih plodova jabuke (slika 19). Osim toga, oboljeli plodovi su podložni napadu prouzrokovača truleži plodova i to kako u voćnjaku, tako i u toku čuvanja. Usljed prevremenog opadanja lišća, oboljela stabla imaju slabiju rodnost i porast, a jak napad patogena može negativno djelovati i na prinos za sledeću godinu.

Simptomi. Simptomi ove bolesti se razvijaju na svim zeljastim dijelovima biljke, a najznačajniji su na cvjetovima, plodovima i listovima. Simptomi se u toku vegetacije prvo pojavljuju na cvijetu, odnosno na čašičnim listićima, cvijetnoj loži i cvijetnoj peteljki, a zatim na mladom lišću u vidu mrkozelenih somotastih pjega. Ukoliko dođe do zaraze čašice cvijeta, teško je zaštiti plod. Na starijim listovima simptomi se ispoljavaju u vidu jasno definisanih, manje više okruglastih, zelenkastih pjega sa karakterističnom somotastom prevlakom (slika 20) ili, u slučaju jakog napada, u vidu većeg broja pjega bez jasnih ivica koje mogu prekriti čitav list. Simptomi na plodovima se pojavljuju od zametanja do berbe, a najznačajniji su, odnosno najveće ekonomske štete nastaju, ukoliko su napadnuti plodovi veličine oraha. Prve pjege se obično pojavljuju oko čašičnih udubljenja, s tim da se povećanjem ploda povećavaju i pjege. Međutim, ispod pjega tkivo prestaje da raste dok se okolno zdravo tkivo normalno razvija, usljed čega dolazi do deformacija i često pucanja ploda. Kroz te pukotine u plod mogu prodrijeti drugi patogeni, prouzrokovači truleži. Kasnije zaraze plodova prouzroku ju mrkozelene pjege koje najčešće imaju kružni oblik i rijetko zahvataju čitav plod. Ciklus razvoja i epidemiologija parazita. Ciklus razvoja ovog patogena podrazumjeva dvije faze razvoja: saprofitnu i parazitnu.


page 63 of 100

Saprofitna počinje u jesen opadanjem lišća i traje do klijanja askospora na proljeće. Parazitna faza počinje klijanjem askospora i traje tokom čitave vegetacije, sekundarnim infekcijama i širenjem konidijama anamorfnog stadijuma Spilocea pomi. Gljiva prezimljava na otpalom lišću jabuke u kome ona formira plodonosna tijela – pseudotecije, u kojima se formiraju askusi sa polnim sporama – askosporama. Pseudotecije se formiraju u jesen i početkom zime u oboljelom opalom lišću. Optimalna temperatura za njihovo formiranje je od 8 do 13°C. Povoljni uslov i za njihovo formiranje su prohladna i vlažna jesen, zima sa snježnim pokrivačem i hladno i vlažno proljeće, a nepovoljni su: visoka temperatura kad je lišće vlažno, dugo suvo i toplo vrijeme, rano opadanje lišća u jesen zbog slabo razvijene micelije i brz a dezintegracija opalog lišća. Askospore u pseudotecijama dozrijevaju u proljeće u vrijeme otvaranja cvijetnih pupoljaka. Askospore, čak i u okviru iste pseudotecije ne dozrijevaju istovremeno i izbacuju se iz prezimjelih listova na zemlji, ako su pseudotecije zrele i kad se lišće dovoljno navlaži. Dozrijevanje pseudotecija i askospora traje dosta dug period, od 3-5, odnosno 4-7 nedelja, mada može da traje i do 9 nedelja. Prve askospore dozrijevaju nešto prije pojave prvog lišća, a većina askospora se izbacuju od druge polovine marta do kraja juna u vrijeme listanja jabuke (od faze zelenog pupoljka do opadanja kruničnih listića). Do izbacivanja askospora dolazi samo ako je oboljelo opalo lišće ovlaženo, a do ponovnog izbacivanja dolazi sa novom kišom. U takvim uslovima askospore bivaju izbačene u vazduh na 2-3 cm visine, odakle se vazdušnim strujama dalje raznose na zeljaste dijelove jabuke. Askospore se iz pseudotecija oslobađaju rafalno, pri čemu se u povoljnim uslovima sa 1 cm2 oboljelog lista za 45 minuta može osloboditi i do 5.000 askospora, a ispod jednog drveta i do 8 000 000 000 askospora. Kad askospore dospiju na list ili plod, proklijaće samo u kapi vode, odnsono infekcija zavisi od dužine vlaženja lista i temperature. Da bi askospore proklijale na različitim temperaturama potrebna je različita dužina vremena vlaženja lista. Približno potrebno vrijeme za vlažanje za primarnu infekciju jabuke ovom gljivom na različitim temperaturama i period inkubacije mogu da se pronađu u Mills-ovoj tabeli (tabela 1). Na osnovu Mills-ove tabele odnosno temperature i dužine vlaženja moguće je predvidjeti da li će doći ili ne do infekcije i kakvog će intenziteta infekcija da bude. Za klijanje


page 64 of 100

konidija potrebni su isti uslovi kao i za askospore sa nešto dužim periodom vlaženja. Ova gljiva ima veoma kratak inkubacioni period, tako da se u toku vegetacije može ostvariti i više od 20 sekundarnih zaraza. Kako se vidi iz navedenih podataka kiša je veoma važan faktor za razvoj ove bolesti. Kiša je, takođe, značajna za širenje za raze, jer se konidije mogu odvojiti od kratkih konidiofora samo kišnim kapima, a vjetar ih dalje raznosi.

Tab. 1. Približno potrebno vrijeme vlaženja za primarnu infekciju jabuke gljivom Venturia inaequalis na različitim temperaturama i period inkubacije (modifikovana

Mills-ova tabela)

Iz svega navedenog se jasno vidi da razvoj bolesti čađave krastavosti jabuke veoma zavisi od ekoloških uslova. Njihovo

Pros. temp (°C)

Vreme vlaženja (h) Intenzitet infekcije

Period inkub. (dani)b

Pros. temp. (°C)

Vreme vlaženja (h) Intenzitet infekcije

Period inkub. (dani)b

Slab Srednji Jak Slab Srednji Jak

25,6 13 17 26 ... 10,0 14 19 29 16

25,0 11 14 21 ... 9,4 14,5 20 30 17

24,4 9,5 12 19 ... 8,9 15 20 30 17

17,2–23,9 9 12 18 9 8,3 15 23 35 ...

16,7 9 12 19 10 7,8 16 24 37 ...

16,1 9 13 20 10 7,2 17 26 40 ...

15,6 9,5 13 20 11 6,6 19 28 43 ...

15,0 10 13 21 12 6,1 21 30 47 ...

14,4 10 14 21 12 5,5 23 33 50 ...

13,9 10 14 22 13 5,0 26 37 53 ...

13,3 11 15 22 13 4,4 29 41 56 ...

12,8 11 16 24 14 3,9 33 45 60 ...

12,2 11,5 16 24 14 3,3 37 50 64 ...

11,7 12 17 25 15 2,7 41 55 68 ...

11,1 12 18 26 15 0,5–2,2 48 72 96 ...

10,6 13 18 27 16 ... ... ... ... ...

*Modifikovana Mills-ova tabela po Jones-u i Sutton-u (1996) **Smatra se da infekcioni period počinje sa početkom kiše u proljeće.


page 65 of 100

poznavanje je veoma važno radi primjene pravovremenog i pravilnog suzbijanja čime je omogućena re strikcija primjene fungicida. Primarne infekcije prouzrokuju askospore i one mogu biti ostvarene dok god se ne isprazne peritecije sa opalog lišća. Askospore klijaju samo ako se nalaze u vodenoj sredini određeni vremenski period. Posle infekcije dolazi do formiranja micelije u tkivu domaćina. Micelija formira ogroman broj konidija koje vrše sekundarne zaraze, kojih u toku vegetacije može biti i 20 -tak. Suzbijanje. Integrisano suzbijanje Venturia inaequalis podrazumijeva skup svih mjera koje se preporučuju protiv ovog patogena koje uključuju i sakupljanje i uništavanje oboljelog opalog lišća, koje svakako doprinosi smanjenju inokcionog potencijala parazita. Osim sakupljanja, opalo lišće se može isjeckati kosilicom i li mulčerom, pri čemu tako isjeckano lišće brže truli i propada (često i prije nego što pseudotecije dostignu momenat dozrijevanja ) ili se ono može uništiti zaoravanjem. Ipak, i pored ove mjere suzbijanje prouzrokovača čađave krastavosti se kod nas u sistemu IPM vrši uz obavezno korišćenje fungicida. Međutim, da bi se upotreba fungicida svela na najmanju moguću mjeru, a u isto vrijeme obezbjedila efikasna zaštita jabuke od ove destruktivne bolesti, potrebno je posebnu pažnju obratiti na sljedeće bitne faktore:

1) određivanje optimalnog momenta aplikacije fungicida, 2) izbor odgovarajućeg fungicida , 3) pravilna aplikacija fungicida .

Ključni momenat u zaštititi jabuke od prouzrokovača čađave krastavosti je da se uspješno zaštiti osjetljivo biljno tkivo od infekcije u rano proljeće u vrijeme oslobađanja asko spora. Ako se na stablima jabuke, poslije završenog perioda oslobađanja askospora, ne pronađu pjege, tada se gotori da i nema potrebe za daljom primjenom fungicida, osim ako se u blizini ne nalaze inficirani voćnjaci koji bi poslužili kao izvor novog inoku luma. Međutim, za uspješnu zaštitu od infekcije mora se „gledati unaprijed“, tj. mora se uz pomoć vremenske prognoze predvidjeti da li će doći do infekcije i pokušati djelovati preventivno. U tom slučaju mogu se koristiti preventivni fungicidi kojim se usp ješno sprovodi strategija borbe protiv rezistentnosti ove gljivice. Danas se u praksi u


page 66 of 100

sistemu IPM za uspješno suzbijanje ovog patogena koriste tzv. „prognozni modeli“ koji uz pomoć odgovarajućih softvera obezbjeđuje da savjetodavac može da predvidi mogućnost zaraze. Prognoza momenta infekcije ovom fitopatogenom gljivom se zasniva na praćenju sljedećih parametara:

a) temperature vazduha, vlažnosti lista i relativne vlažnosti vazduha (Opus 208, Lufft HP 100, CDA, Metos, …),

b) prisutnosti spora (askospore i konidije), koje se utvrđuje uz pomoć tzv. „hvatača spora“ (Burkhard, Myco-trap),

c) fenofaza jabuke.

Primarne infekcije čađave krastavosti počinju u fazi zele nog pupoljka i traju do juna, a tačan početak i završetak utvrđuju se praćenjem izbacivanja askospora koje izvode specijalisti u okviru prognozne službe zaštite bilja.

Za suzbijanje primarnih infekcija V. inaequalis u suštini mogu se koristiti tri programa, i to:

a) Program primjene protektivnih fungicida. Ovaj program se izvodi u periodu kada nisu registrovani uslovi za infekcije. Fungicidi moraju biti naneseni na zeleni dio jabuke u vidu zaštitnog filma prije nastupanja infektivnog perioda. Fungicidi se moraju često koristiti da bi se pokrila masa novih listova posebno u vrijeme kiša. U početku vegetac ije prskanja se moraju izvoditi svakih 3 do 8 dana zavisno od pojave i inteziteta kiše, brzine porasta mladara i primijenjenih fungicida. Poslije opadanja latica ovaj period se može produžiti, ali svakako u zavisnosti od vremenskih uslova. Fungicidi koji se koriste u okviru ovog programa su: mankozeb, kaptan, propineb, metiram, i drugi.

b) Program primjene fungicida poslije ostvarene infekcije. Ovaj program se odnosi na slučajeve kada se ostvari infekcija pa se po hitnom postupku mora intervenisati. Pri tome se koriste sistemični fungicidi čiji period primjene može biti do 3 dana poslije infekcije. Vrijeme se mjeri od početka vlaženja lista do vremena kada je fungicid primijenjen.

c) Kombinovani program. Ovaj program podrazumijeva kombinovano korištenje prva dva programa, odnosno


page 67 of 100

zajedničku primjenu protektivnih i kurativnih fungicida. Naime, ako se dodaje kurativnom fungicidu jedan protektivni, ideja je da se proširi protektivni period i osigura smanjenje mogućnosti za pojavu rezistencije. Vrijeme primjene ovog programa je opšte uzeto u razmacima 5 do 10 dana u početku sezone, dok se poslije opadanja latica interval može produžiti na 7 do 14 dana, u zavisnosti od vremenskih uslova.

Period sekundarnih infekcija. Ako se ostvare infekcije i pojave simptomi, onda postoji opasnost od širenja tzv. „sekundarnih infekcija“. Period sekundarnih infekcija počinje poslije 2-3 nedelje od pojave zelenog pupoljka, ali ako su primarne infekcije suzbijene, sekundarne infekcije se neće pojaviti. Međutim, važno je napomenuti da ukoliko se pojave simptomi koje prouzrokuje V. inaequalis, postoji opasnost od širenja ovog patogena u toku cijele sezone, u zavisnosti od povoljnosti vremena za širenje.

Tabela 2. Podjela fungicida za suzbijanje V. inaequalis prouzrokovača čađave krastavosti jabuke

Protektivni Kurativni Eradikativni

mankozeb1 metiram1 kaptan

ciprodinil ditianon

krezoksim-metil2

difenokonazol3 flusilazol3 fenarimol ciprodinil

pirimetanil+flukvinkonazol3

trifloksistrobin2 flusilazol3

miklobutanil3

1Ditiokarbamati se ne smiju koristiti poslije 15 juna. 2Fungicidi iz grupe strobilurina mogu se maksimalno koristiti tri puta u toku vegetacije. 2Fungicidi iz grupe inhibitora ergosterola mogu se maksimalno koristiti četiri puta u toku vegetacije.

Tretiranja fungicidima protiv prouzrokovača čađave krastavosti se mogu orijentaciono prikazati i u sljedećem redoslijedu:

jesenje tretiranje ureom i bakrom – izvode se obično dva tretmana. Prvi se izvodi krajem vegetacije (poslije berbe) sa 5%-tnim rastvorom uree da bi se izazvalo ubrzano opadanje lišća i njegovo ubrzano razlaganje. Drugi tretman


page 68 of 100

se izvodi oko 7–10 dana kasnije sa 0,5%-tnim rastvorom nekog bakrenog preparata da bi se zaštitile eventualne rane od peteljke nastale opadanjem lista. Moguća su i dva do tri tretmana ureom u ovom periodu.

tretiranje pred kretanje vegetacije – u slučajevima kad se ustanovi da gljiva prezimljava i u vidu micelije preporučuje se treman bakrenim preparatima

tretman u fazi otvaranja pupoljaka – smatra se da je ovo jedan od najvažnijih tretmana za uspješnu zaštitu od čađave krastavosti. Izvodi se oko fenofaze S3 bakrenim preparatima.

tremani u toku vegetacije – dalji tretmani u toku vegetacije se baziraju na praćenju meteoroloških podataka, uz pomoć izvještajno-prognoznih stanica i vremenske prognoze. Tretmani se izvode kontaktnim fungicidima kad god je to moguće, dok se sistemični fungicidi koriste u minimalnoj mjeri i uvijek u kombinaciji sa preventivnim fungicidima. Pored praćenja meteoroloških podataka neophodno je pratiti i brzinu razvoja biljne mase, jer često biljka, usljed visokih temperatura ubrzano raste i te novoizrasle površine budu nepokrivene fungicidima. S toga je neophodno ponovo zaštiti ih pred kišu. Takođe, neophodno je pratiti da li je došlo do ispiranja sredstava sa biljaka usljed prevelike količine kiše. Vrlo je bitno u ovim tretmanima koristiti ispravnu aparaturu i poštovati preporučene doze ili koncentracije radi borbe protiv rezistentnosti.

Najčešće greške pri suzbijanju Venturia inaequalis o kojima kod nas u praksi posebno treba voditi računa su:

- Kašnjenje prvog tretiranja događa se najčešće kod sorti koje ranije kreću od ostalih, pa se otvaranje vršnih pupoljaka ne primijeti na vrijeme;

- Ispiranje sredstava kišom jačom od 20 mm ne registruje se ili kiša pada na dijelovima voćnjaka koji se ne kontrolišu;

- Novi listovi ili dijelovi listova i plodova nemaju depozit fungicida zbogg brzog porasta lista, ploda ili razvoja novih listova nakon tretiranja, (toplo vrijeme nakon tretiranja);


page 69 of 100

- Kasno tretiranje preventivnim fungicidima ovi fungicidi više dana nakon infekcije više ne sprečavaju razvoj gljive;

- Nepravilana upotreba sistemičnih fungicida (inhibitora ergosterola) rezistentnost dug vremenski razmak između tretiranja, a njihovo djelovanje kratko traje;

- Nekvalitetna aplikacija fungicida zbog čega neki dijelovi lista i ploda ostaju nezaštićeni, bez fungicida. Loše aplikacije nastaju ne samo zbog lošeg rada atomizera već i kada se tretira po vjetru, kiši, kada su previsoke temperature ili kada je rosa na lišću;

- Korištenje preniske ili previsoke doze fungicida pri tretiranju više dana nakon infekcije - koncentracija nekih fungicida se mora povećati.

Pepelnica jabuke

– prouzrokovač: Podosphaera leucotricha (Ell. et Ev.) Salmon –

Rasprostranjenost i ekonomski značaj. Pepelnica jabuke je prvi put opisana 1871. godine u Sjevernoj Americi, odakle vodi porijeklo. Danas je ona rasprostranjena na svim kontinentima gdje se jabuka gaji. Pepelnica je uz čađavu krastavost ekonomski najznačajnija bolest jabuke kod nas, a posebno kod osjetljivih sorti kao što su: jonatan i ajdared, kao i njihovi hibridi i mutanti. Štetnost pepelnice se ogleda u smanjenju fotosintetske aktivnosti umanjenju razvoja lista, lastara i cvijeta, a kod nekih sorti na plodovima se može pojaviti mrežica. Osim toga, jači napad pepelnice može dovesti i do nekroze lišća, usporavanja rasta ljetorasta i redukcije formiranja cvijetnih pupoljaka, što sve zajedno rezultira smanjenjem prinosa i kvaliteta plodova. Simptomi. Simptomi pepelnice se ispoljavaju na pupoljcima, cvijetovima, ljetorastima, lišću i plodovima jabuke. Simptomi se mogu podijeliti u dvije grupe, odnosno na one koji nastaju usljed primarnih, te one nastale nakon sekundarnih zaraza . Kod primarnih zaraza napadnuti mladari u cijelosti bivaju prekriveni micelijom i konidijama patogena usljed čega dobijaju bijelu boju, tzv. „bijeli mladari“ (slika 21), dok u toku vegetacije sa njih otpada lišće. Nakon sekundarnih infekcija u toku vegetacije se na oboljelom listovima pojavljuje pepeljasta micelijska prevlaka, sastavljena iz micelije i reproduktivnih organa patogena, koja značajno umanjuje intezitet


page 70 of 100

fotosinteze. Takođe, simptomi se mogu ispoljiti i na plodovima osjetljivih sorti jabuke (jonatan, ajdared i dr.) u vidu rđaste mrežice koja je utisnuta u pokožicu ploda (slika 22). Ciklus razvoja i epidemiologija parazita. Osnovni način prezimljavanja Podosphaera leucotricha je micelijom u zaraženim pupoljcima. Iz njih se u proljeće razvijaju oboljeli mladari, lišće i cvjetovi koji bivaju prekriveni micelijom i konidijama patogena. Te konidije prenesene vjetrom vrše sekundarne zaraze u toku vegetacije. Gljiva se razvija pri temperaturama od 10-30°C, sa optimumom između 19-22°C. Pri temperaturama nižim od 12°C ne dolazi do sporulacije i širenja konidija gljive, dok pri temperaturama iznad 32°C konidije vrlo slabo klijaju. Lišće starenjem stiče otpornost, mada i stariji listovi takođe mogu biti inficirani ukoliko su mehanički oštećeni. Za razvoj pepelnice, za razliku od čađave krastavosti jabuke padavine nisu tako limitirajući faktor, odnosno za zarazu nije neophodna kiša, nego vlažnost vazduha iznad 60%, što otežava prognozu pojave bolesti. Štaviše, padavine mogu negativno uticati na razvoj gljive, jer prouzrokuju spiranje micelije i konidija , usljed čega se smanjuje infekcioni potencijal patogena. Ovo smanjenje infekcionog potencijala ipak ne traje dugo jer već nakon 1 –3 sata od prestanka padavina patogen nastavlja sporulaciju i klijanje spora. Suzbijanje. Suzbijanje pepelnice se može postići integrisanom primjenom agrotehničkih, pomotehničkih i hemijskih mjera suzbijanja uz redovno mehaničko uklanjanje oboljelih mladara i ljetorasta (sanitacija). Važno za suzbijanje prouzrokovača pepelnice jabuke je da se smanji infekcioni potencijal prezimljavanja patogena na pupolj cima. Postoji i prirodna redukcija inokuluma patogena u toku zime, kada niske temperature izazivaju uginjavanje spora. Osim toga, ljetoraste sa zaraženim terminalnim pupoljkom je potrebno uklanjati u toku rezidbe. Takođe, za preporuku je i mehaničko uklonjanje zaraženih „bijelih mladara“ u toku vegetacije. Mladare je najbolje uklanjati od fenofaze „mišjih ušiju“ do početka cvjetanja. Odstranjene dijelove biljke je potrebno ukloniti iz voćnjaka, a potom ih uništiti spaljivanjem. Ipak, navedene mehaničke i pomotehničke mjere ne mogu u potpunosti suzbiti pepelnicu, te je neophodno intervenisati


page 71 of 100

fungicidima. Program prskanja mora da se nastavi sve do zaustavljanja sekundarnog rasta. Kako se infekcija prouzrokovačem pepelnice dešava u toku suvog vremena (bez sl obodne vode na listu, ali pri visokoj relativnoj vlažnosti vazduha), često se moraju koristiti fungicidi, mada nisu potrebna prskanja za zaštitu od prouzrokovača čađave krastavosti. Za tu svrhu mogu se koristiti fungicidi na bazi sumpora, krezoksim-metila, trifloksistrobina, flusilazola, miklobutanila, penkonazola i triflumizola, uz napomenu da se fungicidi iz grupe inhibitora ergosterola mogu maksimalno koristiti četiri puta u toku vegetacije, a fungicidi iz grupe strobilurina tri puta.

Mrka truleži plodova (¨monilioza¨) jabučastih voćaka

― prouzrokovač Monilinia fructigena (Ader. et Ruhl.) Hon. ex Whet.; anamorf: Monilia fructigena Pers. ―

Rasprostranjenost i ekonomski značaj. Među nekoliko parazita jabučastih voćaka koji prouzrokuju smanjenje prinosa i pogoršanje kvaliteta plodova Monilia fructigena kod nas, svakako, zauzima posebno mjesto. Ovo i zbog toga što, pored velikih gubitaka koje ovaj patogen prouzrokuje pri gajenju pojedinih vrsta jabučastih voćaka u toku vegetacije (slika 23), vrlo su značajni i gubici koji nastaju na plodovima ovih voćaka poslije berbe. Naime, usljed lošeg transporta i slabijih smještajnih prilika dolazi do ozleđivanja i infekcije plodova, tako da često za vrlo kratko vrijeme propadaju velike količine ovog voća i prije nego što stignu na neko udaljenije tržište. Simptomi. Plodovi jabučastih voćaka mogu biti inficirani od trenutka zametanja pa do potpune zrelosti, ali i kasnije, poslije berbe, u toku transporta i skladištenja. Plodovi obično bivaju inficirani kroz povrede na pokožici ploda ukoliko je peridermis ma i najmanje ozlijeđen, ali zaraza može nastati i na mjestu dodira zdravog sa oboljelim plodom. Povrede na plodovima najčešće nanose insekti, a mogu nastati i usljed dejstva hemikalija, insolacije, grada i sl. Prvi simptomi bolesti se uočavaju u vidu manjih, okruglastih, mrkih pjega, koje se šire dosta brzo (slika 24), a ako je temperatura povoljna i ima dosta vlage, plod može biti zahvaćen u potpunosti i propasti za svega nekoliko dana. Na površini ploda dolazi do sporulacije parazita. Kroz obrazovane pukotine na pokožici ploda izbijaju pepeljaste gomilice, sastavljene od reproduktivnih organa


page 72 of 100

parazita (sporodohije), koje se obično formiraju u vidu koncentričnih krugova, što predstavlja jedan od karakterističnih dijagnostičkih znakova ove bolesti. Oboljeli plodovi postepeno gube vodu, suše se i pretvaraju u mumije, koje su prožete micelijom i služe za održavanje patogena tokom zime. Tako mumificirani plodovi u toku zime mogu ostati u krošnji, pričvršćeni micelijom uz granu, ili pak opadaju i ostaju na zemlji ispod krošnje. Ciklus razvoja i epidemiologija parazita. M. fructigena u našim uslovima prezimljava u mumificiranim plodovima u kojima micelija održava svoju vitalnost preko deset godina, stvarajući svake godine u toku proljeća, u povoljnim uslovima temperature i vlažnosti, na njima nove generacije kondija koje vrše primarne zaraze, dok formiranje apotecija na ovim organima u našim uslovima još nije utvrđeno. Zbog toga se smatra da su u našim uslovima konidije osnovni izvor inokuluma, i to kako za primarne, tako i za sekundarne zaraze. Duži kišni periodi u proljeće omogućuju obilnije formiranje konidija, njihovo rasijavanje, klijanje i infekciju mladih povrijeđenih plodova jabučastih voćaka. Takođe, u vlažnim uslovima, količina inokuluma se tokom vegetacije povećava, zbog čega se skoro redovno može očekivati i jača pojava truleži plodova. Konidije parazita klijaju u širokom temperaturom intervalu, ali je optimalna temperatrua za infekciju 18-22°C, kada inkubacioni period traje svega 2-3 dana. Ovi podaci jasno nam ukazuju o specifičnim osobinama parazita, a ujedno i o problemima suzbijanja istih. Suzbijanje. Suzbijanje M. fructigena, prouzrokovača mrke truleži jabučastih voćaka, veoma je složeno, bez obzira na karakter mj era koje se preduzimaju. Uspješna zaštita se može postići samo uz upotrebu integralnih mjera zaštite koje podrazumjevaju primjenu agrotehničkih, mahaničkih i hemijskih mjera suzbijanja ovog patogena. Agrotehničke mjere. Pri podizanju zasada pojedinih vrsta jabučastih voćaka treba birati ocjedite terene, gdje lako dolazi do provjetravanja, a redove postavljati u pravcu dominantnih vjetrova, radi bolje aeracije. U voćnjaku treba redovno provoditi sve higijenske mjere (njega krošnje, suzbijanje korova i dr.) povećavajući na taj način vitalnost voćki, a samim tim i smanjujući do izvjesne mjere napad parazita. Isto tako, pravilno i ujednačeno nađubrene voćke Monilia spp. manje napadaju.


page 73 of 100

Mehaničke mjere. Od mehaničkih mjera borbe, najznačajnije je sakupljanje i zakopavanje mumificiranih plodova. Ovo sakupljanje treba izvesti još u jesen i to kako plodova koji se nalaze na zemlji, tako i onih koji su ostali na voćki. Takođe, ukoliko je moguće, treba uklanjati oboljele plodove još u toku ljeta čim se na njima ukažu p rvi znaci zaraze. Isto tako, ukoliko je moguće, treba ukloniti i sve opale plodove sa zemlje, koji su najčešće oštećeni od strane insekata, jer će i ti plodovi biti inficirani od strane Monilia spp. Ove mjere mogu biti veoma korisne u okućnicama (na manjim površinama), jer se njima značajno umanjuje infekcioni potencijal parazita. Međutim, u većim voćnjacima, koji se obrađuju, a gdje je navedene mjere teže sprovesti, korisno je opale mumificirane plodove zaorati, ali dosta duboko. Kod pojedinih vrsta jabuča stih voćaka se, nadalje, preporučuje i uklanjanje zimskom rezidbom svih suvih grana i grančica, zajedno sa mumificiranim plodovima na njima. Hemijske mjere. Sve dosad navedene mjere, iako korisne, najčešće same nisu dovoljne za uspješnu zaštitu jabuke, kruške i drugih vrsta jabučastih voćaka zbog čega se kod nas redovno preduzimaju i mjere hemijskog subijanja Monilia spp., posebno u godinama povoljnim za njihov razvoj (poslije pojave grada), pri čemu je vrijeme aplikacije i broj tretiranja u direktnoj zavi snosti od konkretnih meteoroloških uslova, pojave grada, jačine napada insekata koji oštećuju plodove, osjetljivosti vrste (sorte), razvoja parazita i osobenosti fungicida koji se primjenjuju. U slučaju produženog trajanja uslova povoljnih za ostvarivanje infekcije ovih parazita u vrijeme cvijetanja, a to su uslovi višednevne povećane vlage (kiša, magla, rosa) pojedini tretmani se mogu ponoviti u razmacima 5-7 dana. Takođe, tokom sazrijevanja plodova potrebno je vršiti redovno suzbijanje insekata koji ošteć uju plod i na taj način prave povrede kroz koje ovi patogeni lako mogu prodrijeti u njih. Za uspješno suzbijanje Monilia spp. prema preporuci EPPO-a mogu se koristiti preparati na bazi bitertanola, karbendazima, ciprokonazola, fludioksonila, fenheksamida, tolilfluanida, iprodiona, miklobutanila, prosimidona, tebukonazola, kao i na bazi bakra, pri čemu je za izbjegavanje pojave rezistentnosti za preporuku kombinovanje sistemičnih i protektivnih fungicida.


page 74 of 100

Olovna bolest jabučastih voćaka

― prouzrokovač Chondrostereum purpureum (Pers.:Fr.) Pouzar (syn. Stereum purpureum Pers.:Fr.) ―

Rasprostranjenost i ekonomski značaj. Olovna bolest je prvi put opisana u Francuskoj 1883. godine. Danas je ona prisutna u većini proizvodnih područja jabučastih voćki umjerene zone, uključujući Sjevernu Ameriku, Evropu, Aziju, Južnu Afriku, Australiju i Južnu Ameriku. Prema Ivanoviću i Ivanović Dragici (2005) olovna bolest se redovno javlja na našim prostorima, gdje nanosi ekonomske štete pri uzgoju jabuke, kruške, ali i šljive , breskve, kajsije, višnje, trešnje, vinove loze i oraha. Domaćini. Chondrosterum purpureum napada preko 150 vrsta biljaka iz 26 botaničkih familija. Ekonomski najznačajniji domaćini su razne vrste voćaka, mada ovaj patogen može da napadne i mnoge vrste listopadnog šumskog drveća, kao što su: hrast, bukva, jablan, topola, breza, vrba i dr., kao i neke ukrasne biljke, koje takođe mogu poslužiti kao izvori inokuluma. Simptomi. Tipični simptom ove bolesti je „olovni sjaj” ili „srebrolikost” oboljelih listova (slika 25). Ovaj simptom nastaje usljed dejstva toksina gljive, koji se stvaraju nakon prodiranja patogena u biljno tkivo i koji iz inficiranih grana bivaju transportovani kroz ksilem do listova biljke na kojima uzrokuju odvajanje gornjeg epidermisa od pali sadnog tkiva, usljed čega nastaje šupljina u koju prodire vazduh, zbog čega nastaje refleksija svjetla i pojave olovne (srebrnaste) boje lista, po čemu je bolest i dobila ime. Jako zahvaćeni listovi dobijaju olovnosivu boju, uvijaju se ivicama prema gore i mogu postati nekrotični, po čemu se jasno razlikuju od susjednih zdravih listova normalne zelene boje. Na poprečnom presjeku napadnute grane ili debla zapaža se nekroza oboljelog tkiva žućkaste do smeđe boje (slika 26). Kada dođe do izumiranja drveta u osnovi napadnutog stabla gljiva formira plodonosna tijela – karpofore, koje su pored olovnog sjaja lista još jedan dijagnostiči znak za identifikaciju napada ovog patogena. Karpofore su sitne (do 2,5 cm dužine), priljubljene uz koru drveta i često poredane u vidu pločica jedna uz drugu. Njihov gornji dio je kožast, dok se na njihovoj donjoj strani uočava himenijalni sloj purpurne boje na kojem se razvijaju bazidiospore, zbog čega je i vrsta dobila naziv „purpureum”.


page 75 of 100

Ciklus razvoja i epidemiologija parazita. C. purpureum se širi bazidiosporama koje se ispuštaju u vazduh iz karpofora za vrijeme i nakon kiše, kada je relativna vlažnost vazduha iznad 90%. Ispištanje bazidiospora se vrši pri temperaturama između 4 i 21ºC u bilo koje doba godine, dana ili noći. Infekcija nastaje kada bazidiospore, koje se raznose vjetrom, dospiju na svijež rez nakon rezidbe voćaka ili neku drugu mehaničku povredu ili ranu, gdje uz prisustvo obilne vlage klijaju ili se pak transportuju u sudove ksilema, gdje takođe klijaju stvorajući infekcione hife koje se šire u drvetu. Rezovi nastali tokom rezidbe voćaka su prema ovom patogenu najosjetljiviji tokom prve sedmice nakon orezivanja, dok su usljed stvaranja kalusa nakon mjesec dana gotovo otporni na infekciju. Gljiva je ograničena na ksilem i ne raste u kambijalnim tkivima. Rizik od infekcije i pojave bolesti je povećan ako se voćke orezuju za vrijeme kasne zime ili ranog proljeća, kada su koncentracije hranljivih sastojaka u soku, kao što su azot i razni ugljenihidrati, najviše. Sorte sa bujnim porastom su izgleda najosjetljivije. Pojavi infekcije takođe pogoduje jaka rezidba voćaka, čime se one tjeraju u brz porast, kao i kada se u rano proljeće u rasadnicima sadnice jako prekraćuju. Oboljeli alternatini domaćini kao što su šumsko drveće ili razne ukrasne biljke su česti izvori inokuluma, kao i gomile orezanih grana koje nisu iznešene iz voćnjaka ili su ostavljene u njegovoj blizini. Međutim, značajnije širenje ovog parazita je uslovljeno velikom vlagom neophodnom za formiranje bazidiospora, sporulaciju i infekciju, čime se objašnjava činjenica da je C. purpureum kod nas u poslednje vrijeme rjeđe prisutan i da ne pričinjava značajnije ekonomske štete, osim u pojedinim godinama. Suzbijanje. Suzbijanje C. purpureum nije ni jednostavno ni lako i može se uspješno ostvariti samo uz korišćenje integralnih mjera borbe. One podrazumijevaju sprovođenje niza preventivnih mjera koje prije svega obezbjeđuju optimalno zdravlje voćaka, te minimiziraju mogućnost za nastajanje raznih mehaničkih povre da ili oštećenja od insekata, izmrzavanja, ožegotina od sunca i dr. Suzbijanje ovog patogena nije lako jer on ima mnogo domaćina, uključujući razne vrste voćaka, kao i brojne vrste šumskog drveća i ukrasnih drvenastih biljaka. Međutim, da bi se smanjio ri zik od pojave olovne bolesti, svi potencijalni izvori na kojima se mogu formirati plodonosna tijela gljive, kao što su orezani biljni dijelovi,


page 76 of 100

oboljele voćke i druge biljke domaćini, panjevi ili klade, trebaju se ukloniti, spaliti ili zakopati prije razvo ja karpofora na njima. Rezidba voćaka se treba obavljati kada se ne očekuju padavine i kada su voćke manje osjetljive prema ovom patogenu (ljeto do jesen). Odmah nakon rezidbe ili nakon grada preporučuje se preventivno tretiranje fungicidima radi dezinfekc ije rana, kako bi se spriječile infekcije, dok bi se veće rane trebale premazati fungicidnim premazom za rane. Orezivanje debljih grana ne bi trebalo vršiti suviše blizu osnove, kako bi se omogućilo lakše zarastanje rana. U novije vrijeme u suzbijanju ovog patogena ostvareni su ohrabrujući rezultati korišćenjem bioloških mjera borbe, koje su uglavnom bazirane na korišćenje antagonističkih sojeva Trichoderma viride, kao i pojedinih vrsta iz rodova Truncatella i Gliocladium. Osim toga, razvijeni su i specifični fungicidni rastvori za ubrizgavanje u oboljela stabla, ali je njihova primjena još uvjek u eksperimentalnoj fazi.

Bakteriozna plamenjača jabuke, kruške i drugih Rosacea

– prouzrokovač: Erwinia amylovara (Burrill) Winslow et al. –

Rasprostranjenost i ekonomski značaj. Erwinia amylovara spada u red najznačajnijih parazita jabuke, i za mnoge regione gajenja jabuke se smatra da je drugi, posle Venturia inaequalis, parazit po značaju. Za razliku od Venturia inaequalis koja se pojavljuje svake godine i prouzrokuje manje ili veće štete, ali ne uništava voćnjak, ovaj parazit se javlja rjeđe ali može da dovede do potpunog uništenja voćnjaka. Široko je rasprostranjena u svijetu. Prouzrokovač bolesti je identifikovan 1883. godine, ali podaci o ovom oboljenju potiču još iz XVIII vijeka. Simptomi. Simptomi ove bolesti se mogu uočiti već u rano proljeće. Voćke najlakše zarazi podliježu u periodu cvjetanja, te se simptomi po običaju prvo ispoljavaju na cvjetovima. Mogu biti zaraženi pojedinačni cvjetovi ili cijela cvast koji u početku imaju vodenast izgled a potom se povijaju, i suše dobijajući mrku boju. Sa cvjetova se parazit širi na plodove i na mladare sa listovima . Zaraženi mladari u početku venu i vrh im se povija dobijajući karakteristični izgled „pastirskog štapa“ (slika 27). Na mladarima površinska tkiva u početku dobijaju tamnozelenu boju, a zatim postaju mrki i suvi, dobijajući izgled plamenjače. Oboljeli listovi na


page 77 of 100

mladarima i granama počinju da venu i suše se, ostajući pričvršćeni i dalje na mladarima. Inficirani mladi plodovi u početku imaju tamnozelenu boju i uljastog su izgleda, a potom tkivo ploda nekrotira dobijajući mrku boju. Na kraju na granama ostaju osušeni, smežurani plodovi. Ukoliko se zaraze plodova ostvare u kasnijem periodu, obično zbog pr isustva rana, na plodovima se obrazuju mrke pjege, a u uslovima povećane vlažnosti se na njima obrazuju kapi bakterijskog eksudata (sl ika 28). Eksudat je u početku ćilibarne boje, a potom postaje crvenkast ili mrke boje. U osnovi grana obično dolazi do formiranja eliptičnih pjega. Tkivo tih pjega se uliježe, kora se nabira i puca, stvarajući rak rane u kojima bakterija prezimljava. Preko mladara i ostalih grana bakterija može da prodre u cijelo stablo, pa i korijen, uništavajući biljku u potpunosti. Tok zaraze na granama se može pratiti zasijecanjem kore i uočavanjem promjene boje tkiva u crvenkastu ili mrku. Ciklus razvoja i epidemiologija parazita. Ovaj patogen prezimljava u rak ranama nastalim prethodne godine. Primarni inokulum se formira na obodu rak rana i u susjednom tkivu. Rasijavanje bakterije se vrši pomoću pčela, ptica, vjetra, kiše i na druge načine, dok bakterije u tkivo prodiru bilo preko rana ili preko prirodnih otvora (nektarske žlijezde, lenticele, stome, hidatode). Razmnožavajući se u biljnom tkivu, bakterija razara njene ćelije stvarajući sluzavu bakterijsku masu, putem koje vrši dalje zaraze. Sekundarne zaraze nastaju zarazama sa bakterijama iz inokuluma primarnih zaraza. Suzbijanje. Integrisano suzbijanje E. amylovora podrazumijeva skup svih mjera koje se preporučuju protiv ove bakterije kao što su: administrativne, agrotehničke, mehaničke i hemijske mjere.

1) Administrativne mjere - Zakonsko regulisanje sprečavanja unošenja i širenja

parazita u zemlji (biljni karantin).

2) Agrotehničke mjere - Gajenje manje osjetljivih sorti; - Upotreba zdravog sadnog materijala; - Podizanje voćnih zasada na ocjeditom zemljištu boljeg

mehaničkog sastava, ph vrijednosti 5,5 -6,5; - Optimalno đubrenje, izbjegavanje suvišnog azota;


page 78 of 100

- Zalijevanje voćaka natapanjem ili brazdama, a ne orošavanjem (u vidi vještačke kiše);

- Pravilno korišćenje pčela za oprašivanje.

3) Mehaničke mjere - Stabla zaražena više od 30% iskrčiti; - Kod manje zaraženih stabala izvršiti odsjecanje oboljelih

dijelova i to 30-50 cm ispod vidljivih simptoma na malim tankim grančicama, i 50-100 cm ispod simptoma na debljim granama;

- Uklanjati rak-rane; - Kod rezidbe i odsjecanja biljnih oboljelih dijelova,

obezbijediti dezinfekciju pribora i alata poslije svake intervencije;

- Odsječene oboljele biljne dijelove sakupiti i spaliti.

4) Hemijske mjere - U periodu mirovanja voćaka koristiti preparate na bazi

bakra (bordovska čorba, bakar blau wp - 50, blauvit) 1- 2 prskanja.

- U toku faze cvjetanja (prvo kod 5% otvorenih cvjetova, drugo kod 50% procvjetalih cvjetova i treće u fazi punog cvjetanja) koristiti preparat na bazi oksolinske kiseline (starner 20-wp 0,15%) i preparate na bazi fosetil- aluminijuma (Aliette 80-WP i Foliet 0,25%).

- Poslije grada i drugih olujnih nepogoda obavezno je prskanje voćaka i to najkasnije 24 sata poslije nanošenja ozljeda, pri čemu se preporučuju preparati na bazi bakra;

- Koristiti insekticide za suzbijanje vektora.

Za preporuku je da se pored zasada jabuke posadi nekoliko stabala dunje koja je jako osjetljiva prema E. amylovora i koja ima duži period cvjetanja a time i duže izlaganje mogućnosti infekcije, koja bi služila kao indikator mogućih infekcija ovim patogenom. Dio strategije suzbijanja E. amylovora je i gajenje otpornih sorti jabuke, pri čemu se kao najotpornije navode sorte: L iberty, Prima, Priscilla, Quinte i Redfree, dok među najotpornije podloge spadaju: Geneva 11, Geneva 30, Geneva 65, M7, Novole i Robusta 5.


page 79 of 100

Rak-rane i bakteriozno izumiranje grana jabučastih voćaka

― prouzrokovač: Pseudomonas syringae pv. syringae van Hall ―

Rasprostranjenost i ekonomski značaj. Pseudomonas syringae pv. syringae je prvi put otkriven u Holandiji 1902. godine, i to na jorgovanu (Syringae sp.) po čemu je vrsta i dobila ime. Danas je ovaj parazit rasprostranjen u gotovo svim glavnim proizvod nim područjma jabučastih voćaka u svijetu. Ekonomske štete koje prouzrokuje ovaj patogen variraju od malih, gotovo beznačajnih, pa do veoma velikih, do kojih dolazi usljed brzog izumiranja jabučastih voćaka u rasadnicama i voćnjacima. Ovo uveliko zavisi od kombinacije nekoliko predispozicionih elemenata, među kojim su posebno važni klimatski i zemljišni faktori, koji odgovaraju pojavi i širenju bolesti. Domaćini. Pseudomonas syringae pv. syringae je izrazito polifagna bakterija koja napada širok krug biljaka domaćina uključujući brojne zeljaste i drvenaste, kako gajene, tako i ukrasne i spontano rastuće biljke. Različiti sojevi ove bakterije ispoljavaju izvjesnu fiziološku specijalizaciju koja se ogleda u njihovom nejednakom spektru domaćina u prirodi. Simptomi. Ispoljavanje simptoma ove bolesti zavisi od vrste, sorte i starosti voćke, kao i od napadnutog tkiva biljke, vrste, soja patogena i prirode predispozicionih faktora. Pojava rak-rana je najkarakte-rističniji simptom ove bolesti, ali se one na nekim domaćinima uvijek ne pojavljuju. Ukoliko se pak pojave, rak-rane se obično razvijaju na granama u osnovi cvijetnih i listnih pupoljaka, u osnovi inficiranih cvjetova ili na mjestima raznih povreda ili rana, nastalih tokom zimske rezidbe ili odstranjivanja mladara tokom vegetacije. Nakon infekcije na ovim mjestima oboljela kora grana ili ljetorasta se suši i puca, te se u okviru ovih promijena formiraju rak -rane (slika 29). Usljed reakcije susjednog zdravog tkiva na ovim mjestima obično nastaju zadebljanja ili kvrge. Oboljeli ljetorasti često zaostaju u porastu, požute i izumiru, dok prisustvo rak -rana na jačim i starijim granama takođe prouzrokuje njihov usporen razvoj, a na kraju i potpuno sušenje. U slučaju jakih zaraza dolazi do djelimičnog ili potpunog sušenja napadnutih voćaka. Osim grana i ljetorasta, simptomi ove bakterioze se mogu ispoljiti i na pupoljcima, cvijetovima, listovima i plodovima pojedinih vrsta jabučastih voćaka. Usljed sistemičnog širenja tokom perioda


page 80 of 100

mirovanja voćke bakterija može rano inficirati pupoljke, prije njihovog otvaranja, u kojem slučaju oni obično ugibaju, tako da uopšte ne dolazi do njihovog otvaranja. Osim toga, infekcija može nastati i u toku otvaranja pupoljaka, u kom slučaju se oboljeli pupoljci suše i izumiru ili se pak neki napadnuti pupoljci normalno otvaraju u proljeće, da bi doživjeli kolaps u rano ljeto. Ukoliko nastane infekcija cvijetova, onda obično dolazi do njihovog venjenja i sušenja (slika 30), pri čemu sasušeni cvjetovi često ostaju prilijepljeni uz grane. Na napadnutom lišću početni simptomi se uočavaju u vidu manje-više okruglastih, vlažnih nekrotičnih pjega mrke boje, često sa izraženim oreolom. Ciklus razvoja i epidemiologija parazita. P. s. pv. syringae prezimljava u inficiranim pupoljcima i rak-ranama na oboljelim jabučastim voćkama. U proljeće se iz inficiranih pupoljaka, kao i iz nastalih rak-rana oslobađaju bakterije u vidu eksudata. Oslobođene bakterije vrše zarazu lišća. Ovim počinje proljetna faza u razvoju bolesti. Bakterije inficiraju nove listove kroz stome, poslije čega one kolonizuju međućeliske prostore parenhima i sunđerastog tkiva lista, kao i podstominu duplju, gdje se obilno razmnožavaju, nakon čega se veliki broj bakterijskih ćelija kroz stome izlučuje na površinu lista. Tako nastaju epifitne populacije ovih bakterija koje omogućuju bitan izvor inokuluma za nove infekcije osjetljivih domaćina. Populacije bakterije prouzrokovača pjegavosti lista se po ostvarenoj proljetnoj infekciji u daljem razvoju tokom ljeta smanjuju, odnosno pod uticajem ljetnih žega i drugih faktora izumiru, pri čemu samo jedan manji procenat bakterijskih ćelija u podstominim dupljama zadržava vitalnost, ali koji je ipak dovoljan da se za vrijeme jeseni ili zime one ponovo aktiviraju i obnove zarazu. U jesen, u periodu nešto vlažnijeg vremena, nastaje infekcija ljetorasta, grančica i grana bakterijama oslobođenim iz lišća. Ova infekcija se ostvaruje pretežno preko lisnih ožiljaka koji ostaju poslije otpadanja lišća. Pomenutom infekcijom počinje zimska faza razvoja bolesti. Tokom ove faze bakterije se sistemično šire, kolo nizirajući susjedna tkiva i pupoljke, prouzrokujući postepeno formiranje rak -rana. Širenje rak-rana se pri niskim temperaturama tokom zime usporava, ali se ponovo aktivira i nastavlja u proljeće, dok pop ulacija patogena u rak-ranama, pri visokim temperaturama, tokom ljeta opada. Oboljeli pupoljci izumiru u toku zime, zbog čega se narednog


page 81 of 100

proljeća ne otvaraju, ili se po otvaranju ubrzo suše i izumiru, predstavljajući zajedno sa rak-ranama izvore širenja inokuluma. Razvoju bolesti u proljeće pogoduje vlažno i vjetrovito vrijeme. Tako pjegavost lišća preovlađuje u proljeće poslije vjetrovito -kišovitog perioda, nastalog krajem cvjetanja, dok se u uslovima suvog proljeća bolest ne pojavljuje ili pak nastaju sporadične pjege koje je teško i primijetiti, dok se pjegavost može pojaviti i ukoliko je ljeto kišovito. Isto tako, zbijenija i teža zemljišta sa nedostatkom kalijuma, kao i drugi faktori stresa favorizuju razvoj bolesti. Kod P. s. pv. syringae se epifitne populacije bakterije mogu pojaviti i na listovima trava i drugih biljaka domaćina. Vlažno i vjetrovito vrijeme pogoduje i jesenjim infekcijama koje se ostvaruju kroz lisne ožiljake, kada mogu nastati zaraze jakog inteziteta. I krajem zime, periodi česti h kiša, visoke vlage, nižih temperarura i vjetra odgovaraju ostvarivanju infekcija i širenju patogena. Isto tako, povrede kore nastale od septembra do maja omogućavaju prodiranje bakterija u tkivo i nastajanje rak -rana. Kruška je naročito osjetljiva, jer se pokazalo da infekcije nastaju kroz pukotine na kori izazvane niskim temperaturama ili kroz povrede nastale vezivanjem voćke uz kolac. Suzbijanje. Uspješno suzbijanje P. s. pv. syringae može se ostvariti samo uz korišćenje integralnih mjera borbe. One podrazumijevaju sprovođenje niza preventivnih mjera koje prije svega obezbjeđuju dobru kondiciju i optimalno zdravstveno stanje voćaka, te minimiziraju mogućnost nastajanja stresa kod njih. Neki od faktora stresa koji povećavaju osjetljivost jabučastih voćak a prema ovom patogenu su povrede usljed izmrzavanja, razne rane i povrede, oštećenja od nematoda, infekcije fitopatogenim gljivama iz roda Leucostoma i Nectria, i sl. U voćnjacima treba redovno preduzimati i sve fitosanitarne mjere, koje podrazumjevaju redovno uklanjanje rak-rana i jače oboljelih biljka, kako bi se smanjio infekcioni potencijal parazita. Rezidbu voćaka treba obavljati kada se ne očekuju padavine i kada su voćke manje osjetljive prema ovim patogenima (ljeto do jesen). I izboru mjesta za podizanje mladih voćnjaka, kao i pravilnom odabiru podloge i sorte, koje su prilagođene specifičnim uslovima datog regiona, bi trebalo posvetiti posebnu pažnju. Za hemijsko suzbijanje P. s. pv. syringae mogu se koristiti preparati na bazi bakra, pri čemu se preporučuju dva tretiranja, i to: prvo, u


page 82 of 100

proljeće prije cvjetanja voćaka i drugo u jesen, poslije opadanja lišća. Bolji rezultati se ipak postižu kada se sa tretiranjem otpočne početkom opadanja lišća, pošto ova tretiranja redukuju epifitnu populaciju bakterija, te tako smanjuju izvor zaraze posredstvom kojeg nastaje infekcija grana i grančica kroz ožiljke nastale opadanjem lišća. Zbog toga, pojedini autori u jesen preporučuju tri tretmana bakarnim preparatima, i to: sredinom avgusta, početkom septembra i početkom oktobra, pri čemu se kod prva dva prskanja bakarnim preparatima dodaje pamučno ulje radi smanjenja fitotoksičnosti. Pojedine sorte jabučastih voćaka, a prije svega kruške i jabuke, ispoljavaju nejednaku osjetljivost, odnosno otpornost prema ovim parazitima, što se povezuje s otpornošću podloge koja se koristi pri kalemljenju, kao i s visinom na kojoj se kalemljenje izvodi, zbog čega se preporučuje izbor otporne podloge i kalemljenje „na visoko”.

Rak korijena jabučastih voćaka

― prouzrokovač Agrobacterium tumefaciens (E.F. Sm. et Town) Conn ―

Rasprostranjenost i ekonomski značaj. Rak korijena jabučastih voćaka je zabilježen u svim dijelovima svijeta gdje se one gaje. Bolest je prvi put utvrđena i opisana na vinovoj lozi u Evropi 1853. godine, dok je bakterija prouzrokovač ove bolesti prvi put izolovana i opisana u SAD 1904. godine. Kod nas se bolest često pojavljuje i pričinjava probleme u rasadničkoj proizvodnji, naročito u uslovima nepoštovanja plodoreda, kada dolazi do nagomilavanja inokuluma u zemljištu. Posebno je jaka pojava ove bolesti u područjima sa niskim zimskim temperaturama, gdje dolazi do izmrzavanja biljaka, poslije čega patogen prodire kroz povrede nastale od mraza i ostvaruje zaraze. Simptomi. Početni simptomi se ispoljavaju u vidu pojava bradavičastih izraslina, okruglastog ili ne pravilnog oblika, sa naboranom površinom, koji se mogu ispoljiti na korijenu ili korijenovom vratu jabučastih voćaka. Ove bradavičaste izrasline se postepeno povećavaju, tako da u nekim slučajevima mogu da dostignu i veličinu čovjekove pesnice, a ponekad i više (sl ika 31). Patogen, koji se najčešće nalazi lokalizovan u površinskim tkivima guka, djeluje na meristemsko tkivo izazivajući dalja dijeljenja ćelija, a time i porast tumora. U blizini primarnih izraslina često počinju da


page 83 of 100

se formiraju i sekundarne. Ovi novi izraštaji često mogu biti sterilni, bez prisustva bakterija u njima. Otuda uklanjanje samih tumora sa oboljelih dijelova žila ili korijenovog vrata često ima vrlo ograničen praktičan značaj. Obrazovani tumori se uvijek sasušuju, samo nekada brže, a nekad sporije. Oni koji se nalaze u zemljištu raspadaju se pod dejstvom raznih saprofitnih gljiva i bakterija. Trulež tumora najčešće prouzrokuje i propadanje dije lova korijena na kojima se ti tumori nalaze, što ima za posljedicu zastoj u porastu, a ponekad i smrt oboljelih sadnica. Rak je naročito opasan na mladim sadnicama u rasadniku (slika 32), na kojima prouzrokuje zakržljalost, a u izvjesnim slučajevima i njihovo potpuno propadanje. Oboljele sadnice nikada ne dostižu normalan porast i uvijek su kratkog vijeka, zbog čega se takve sadnice i ne smiju koristiti kao sadni materijal. Ciklus razvoja i epidemiologija parazita. Osnovni izvori zaraze su kontaminirano zemljište i inficiran sadni materi jal, koji je posebno opasan, jer se pomoću njega ova bakterija može proširiti i u područja gdje do tada nije bila prisutna. Inokulum se u toku vegetacije najčešće održava u sistemično zaraženim biljkama, jer su bakterije osim u tumorima otkrivene i u soku, kalusu i na presjeku korjena oboljelih biljaka. Sa ovih mjesta bakterije na različite načine mogu dospijeti u spoljnu sredinu, odakle pomoću kišnih kapi, vode za zalivanje, insekata, vjetra, alata, raznih oruđa ili dijelova biljaka koji se koriste za razmnožavanje, dospijevaju do novih biljaka, gdje ostvaruje zarazu. Patogen u biljku domaćina prodire kroz rane ili prirodne otvore, a aktivnost bakterija je najveća za vrijeme ljetnih mjeseci. Tako, pri temperaturi od 20°C manji tumori počinju da se uočavaju već 2-4 sedmice nakon infekcije, dok je pri temperaturi ispod 15°C pojava simptoma veoma usporena i može trajati čak i do tri godine. Suzbijanje. Za suzbijanje prouzrokovača ove bolesti preporučuje se integralni pristut koji podrazumijeva korišćenje komp leksa fitosanitarnih i agrotehničkih mjera. Fitosanitarne mjere prije svega podrazumijevaju da se za podizanje novih zasada jabučastih voćaka isključivo koristi certifikovan i zdrav sadni materijal, te da se vrši uklanjanje i spaljivanje svih biljaka sa ispoljenim simptomima bolesti čim se izvade iz rasadnika, kao i detaljno pranje i dezinfekcija svog korišćenog alata za rezanje


page 84 of 100

potapanjem u alkohol ili u 0,5% rastvor natrijum hipohlorida.Takođe, za kalemljenje se moraju uzimati samo potpuno zdrave plemke sa nezaraženih matičnih stabala. A za preporuku je dezinfekcija, i to kako materijala, tako i noževa i ruku prije početka, kao i u toku kalemljenja. Od agrotehničkih mjera preporučuje se izbor podloga sa manjom osjetljivošću prema patogenu, te kalemljen je na zeleno i izbor agromjera koje smanjuju povrede biljaka u rastilu. Ukoliko je moguće, presjeke na podlogama bi trebalo izložiti temperaturi 21 -22°C da zarastu prije njihovog sađenja u vlažno zemljište. Takođe, neohodno je koristiti plodored, pri čemu se podloge ne bi smjele saditi tamo gde je ranije konstatovana bolest, dok ne istekne minimalno 4-5 godina. Na zaraženim zemljištima trebalo bi nekoliko godina sijati biljke koje A. tumefaciens ne može zaraziti, kao što su: kukuruz, pšenica, ječam, ovas, i druga žita, kako bi se zemljište oslobodilo od parazitnih bakterija.


page 85 of 100

Sl. 19. V. inaequalis. Smanjena upotrebna vrijednost plodova jabuke napadnutih krastavošću

SLIKE NAJZNAČAJNIJIH BOLESTI JABUKE I KRUŠKE

Sl. 20. V. inaequalis. Siptomi bolesti ispoljeni na listu i plodu jabuke

Sl. 21. P. leucotricha. „Bijeli mladar“


page 86 of 100

Sl. 22. P. leucotricha. Mrežasta

nekroza ploda jabuke

Sl. 23. M. fructigena. Početni simptomi bolesti ispoljeni na povrijeđenom plodu jabuke

Sl. 24. M. fructigena. Tipični simptomi mrke truleži plodova jabuke

Sl. 25. C. purpureum. Karakteristični simptomi bolesti ispoljeni na listovima i deblu jabuke


page 87 of 100

Sl. 26. C. purpureum. Karakteristična purpurna boja karpofora gljive

Sl. 27. E. amylovora. Oboljeli mladar jabuke sa pojavom

kapljica bakterijskog eksudata

Sl. 28. E. amylovora. Pojava bakterijskog eksudata na plodu

jabuke


page 88 of 100

Sl. 29. P. s. pv. syringae. Simptomi ispoljeni na cvijetu

Sl. 30. P. s. pv. syringae. Nekroza i pucanje kore na stablu kruške

Sl. 31. A. tumefaciens. Izgled tumora na korijenu jabuke

Sl. 32. A. tumefaciens. Pojava tumora na mladoj

sadnici


page 89 of 100

IX. ŠTA TREBA ZNATI O PESTICIDIMA Pod pesticidima, kao grupnim nazivom, uglavnom se podrazujevaju sredstva, (preparati), kojima se suzbijaju štetočine i bolesti u poljoprivredi. Samo ime potiče od latinske riječi pestis – kuga i ceadere – ubiti.

Preparat je smjesa jedne ili više aktivnih materija sa drugim hemijskim supstancama koje omogućavaju njihovo korištenje na najefikasniji način.

Aktivna materija je ona hemijska tvar u formulaciji preparata za zaštitu biljaka koja djeluje na štetočine i bolesti.

Pod formulacijom se podrazumjeva oblik u kojem se dato sredstvo, odnosno preparat nalazi.

U odnosu na vrstu organizama koje suzbijaju, pesticidi se mogu podijeliti na:

Aficidi – suzbijaju lisne uši (Aphididae) Akaricidi – suzbijaju grinje (pauke) Baktericidi – suzbijaju bakterije Fungicidi – suzbijaju gljivice Herbicidi – suzbijaju korove Arboricidi – suzbijaju drvenaste korove Graminicidi – suzbijaju travnate korove Insekticidi – suzbijaju štetne insekte Insekto-akaricidi – suzbijaju insekte i grinje Korvicidi – suzbijaju štetne ptice Larvicidi – suzbijaju larve (ličinke) Limacidi – suzbijaju puževe Nematocidi – suzbijaju nematode Rodenticidi – suzbijaju glodare Raticidi – suzbijaju miševe Virocidi – suzbijaju viruse

Oblici djelovanja pesticida mogu biti:

Depresivno – djelovanje koje izaziva klonulost i zastoj u rastu i razvoju organizma;

Kontaktno (dodirno) – djelovanje na organizme preko njihovog dodira sa organizmom;


page 90 of 100

Sistemično – djelovanje na štetne organizme preko sokova biljke ili tjelesne tekućine organizma koji se št iti;

Translokacijsko – djelovanje koje se podjednako manifestuje na svim organima organizma, bez obzira na to kroz koji organ je sredstvo unijeto;

Perzistentno – djelovanje koje traje, jer sredstvo upotrebljeno u preporučenoj količini ostaje u zemljištu, t e je opasno za osjetljive kulture koje se siju u predviđenom plodoredu nakon berbe (žetve) određene vrste , ili koje duži vremenski period djeluje na ponovni porast;

Rezidualno – djelovanje na štetočine određeno razdoblje nakon upotrebe sredstva;

Kumulativno – djelovanje koje postiže željeni efekat tek u određenom vremenskom razdoblju nakon primjene sredstva;

Selektivno – izborno djelovanje sredstva koej je više toksično za jedne biljne ili životinjske vrste nego za druge;

Totalno (neselektivno) – djelovanje na sve vrste u djelokrugu upotrebe sredstve;

Preventivno – djelovanje koje sprečava uzročnike bolesti i štetočine da izazovu zarazu, odnosno masovniji napad;

Kurativno – djelovanje protiv uzročnika bolesti i štetnika pošto je došlo do zaraze, odnosno do masovnog napada;

Pomoćno – djelovanje pod uticajem tvari koja je dodata sredstvu za zaštitu biljaka, pomaže u djelovanju aktivne materije, a sama nije efikasna;

Površinski aktivno (surfactant) – djelovanje pod uticajem materije koja smanjuje površinsku napetost vode;

Oznake pojedinih formulacija:

EC – koncentrirana emulzija SL – vodotopivi koncentrat SC (FL, FC, TK) – koncentrirana suspenzija TK – tečni koncentrat koji se upotrebljava nerazrjeđen WP – močivo prašivo za suspenziju SP – topivi prah SG (WG, WDG, DF) – disperzivna mikrogranula MC – mikrokapsulirani koncentrat za suspenziju K – kristali Pa – pasta


page 91 of 100

Tpa – tekuća pasta P – prašivo za zaprašivanje usjeva G – granule Psj – prašivo za zaprašivanje sjemena M – mamci KM – koncentrat za mamac Št – štapići

Emulzija je smjesa u kojoj su fine kapljice jedne tekućine raspršene u drugoj tekućini (npr. ulje u vodi).

Suspenzija je disperzni sistem krutih čestica većih od 0,1 mikrona raspršenih u tekućini. Ima izgled zamućene tekućine.

Karenca – najkraće razdoblje koje mora proći između upotrebe sredstva za zaštitu biljaka i berbe, žetve, otkosa ili puštanja stoke na ispašu. Izražava se u danima.

Fitotoksičnost – oštećenje kulturne biljke nakon upotrebe sredstva za zaštitu biljaka ili durgih hemijskih sredstava. Mogućnost pojave trovanja zbog upotrebe preparata smanjuje se izborom adekvatne formulacije i primjene preparata prema uputstvima koje daje proizvođač.

Otrovnost – svojstvo sredstva za zaštitu biljaka da uzrokuje oštećenje u organizmu.

Doza (količina) – označava količinu aktivne materije ili formulacije koje se upotrebljava po jedinici površine (kg/ha ili i/ha, g/100 m2 ili ml/100 m2) ili količina smjese za prskanje (sredstva za zaštitu biljaka i vode) po jedinici površine, po biljci i sl. Utrošak teku ćina (škropiva) obično se izražava u i/ha ili u l 100 m2.

Koncentracija – količina aktivne materije ili sredstva za zaštitu biljaka u otapalu (vodi) izražena u procentima (%).

Utrošak vode – u voćarstvu 1.500-2.500 l/ha. Kontaktni herbicidi ne smiju se upotrebljavati s manje od 300 l/ha vode. Ako niej naznačena količina vode, uobičajeno je trošiti 300 -600 l vode/ha.

Mogućnost miješanja – ako nema podataka u uputama proizvođača, preporučeno je pridržavati se pravila da se miješaju


page 92 of 100

istovrsne formulacije sredstava za zaštitu biljaka (npr. EC + EC, WP + WP, pri čemu se uzima da je WG=WP=SC). MJERE ZA POVRŠINU KOJE SU UOBIČAJENE U NARODU I POLJOPRIVREDNOJ PRAKSI

1 ar (a) = 100 m2 1 hektar (ha) = 100 ara = 10.000 m2 1 katastarsko jutro (kj), ral = 1.600 chv = 5.754 m2 1 četvorni hvat (chv) = 3,5966 m2 1 dulum ili dunum = 278,039 chv = 1.000 m2 1 lanac = 2.000 chv = 7.193 m2 1 dan oranja = 1.112,145 chv = 4.000 m2 1 motika zemlje = 800 m2 KOEFICIJENT ZA PRERAČUNAVANJE KOLIČINE PREPARATA

Iz kg/ha u druge jedinice: broj kg/ha pomnožen sa 0,5754 daje broj kg/katastarsko jutro (kj) broj kg/ha pomnožen sa 0,00036 daje broj kg/četvorni hvat (chv) broj kg/ha pomnožen sa 0,1 daje broj kg/dunum broj kg/ha pomnožen sa 0,72 daje broj kg/lanac

Isti je postupak i kod izračunavanja količine preparata iz l/ha u ostale nabrojane jedinice. ODNOS JEDINICA ZA KOLIČINU I ZA KONCENTRACIJU PREPARATA:

1 kg/ha = 10 g na 100 m2 1 l/ha = 10 cm3 na 100 m2 0,1% = 1dcl na 100 l vode ili 0,1 l na 100 l vode

Koncentracija preparata od 0,1 % uz utrošak vode od 500 l/ha isto je što i količina preparata od 0,5 l/ha.

10 g = 1 dag 100 = 10 dag 1.000 g = 1 kg 10.000 g = 10 kg

1 cm3 = 1ml 10 cm3 = 10 ml = 0,1 dl 100 cm3 = 100 ml = 1 dl 1.000 cm3 = 1.000 ml = 1l 10.000 cm3 = 10.000 ml = 10 l

ORJENTACIONI PROGRAM ZAŠTITE JABUKE U 2008 GODINI

Period Bolest/štetnik Preparat Koncentracija Doza U toku jeseni i zime, sve do stadija mišjih

ušiju 1

krastavost prezimljujući stadiji štetnika

Cuprablau Z + Bijelo ulje, ili

0,3 - 1 2 - 4

3-10 kg/ha 20–40 l/ha

Crveno ulje 2-3 20-30 l/ha Nakon pojave prvih

listića krastavost Chorus WG 75 0,025 0,25 kg/ha

cvjetojed, lisne uši Calypso SC 480 0,02 0,2 l/ha Pred cvatnju2 krastavost Chorus WG 75 0,025 0,25 kg/ha

U cvatnji (kad nema pčela) erwinia Aliette WP 80 +

Kocide DF 40 0,25 0,05

2,5 kg/ha 0,5 kg/ha

Par dana po okončanju cvatnje

krastavost, pepelnica

Clarinet Sc + Delan SC 7503

0,15 0,03

1,5 l/ha 0,3 kg/ha

lisne uši (po potrebi4) Mospilan Sp 20 0,03 0,3 kg/ha 10-15 dana nakon

prethodnog tretiranja, ovisno o

vremenu

krastavost, pepelnica

Clarinet Sc + Delan SC 750

0,15 0,03

1,5 l/ha 0,3 kg/ha

lisne uši (po potrebi) Mospilan Sp 20 0,03 0,3 kg/ha

10-15 dana nakon prethodnog

tretiranja, ovisno o vremenu

krastavost Delan SC 750 0,03 0,3 kg/ha

pepelnica Chromosul WG 80 0,4 4 kg/ha

lisne uši (po potrebi) Calypso SC 480 0,02 0,2 l/ha 1 Ovisno o stadiju otvorenosti pupova, više otvoreni pupovi –manja koncetracija i obrnuto 2 Ponoviti prskanje sa Chorusom neposredno pred cvatnju a po potrebi (slučaju jače kiše nakon prvog tretiranja) i ranije 3 Umjesto Delana može i neki drugi kontakni fungicid (Chromodin, Merpan, Captan) 4 Izvršiti pregled nasada na prisustvo lisnih ušiju. Ako ušiju nema ili je napad slab tretirati samo fungicidima.


page 94 of 100

savijač ploda5 (prva generacija)

Match EC 050, ili

Insegar WP 25

0,1 0,04

1 l/ha 0,4 kg/ha

U intervalima 10-15 dana od prethodnoh tretiranja, ovisno o

vremenu

krastavost Delan SC 750 0,03 0,3 kg/ha grinje (prema potrebi) Bijelo ulje 0,7 7 l/ha savijač ploda (druga

generacija) Match ili Insegar 0,1 ili 0,04 1 l li 0,4 kg/ha

7-10 prije berbe (2 x) Skladišne bolesti Euparen multi WG 0,25 2,5 kg/ha

5 Termin tretiranja na osnovu podataka monitoringa na feromonskim klopkama. Gdje je korišten Insegar ove godine ići sa Match-om i obrnuto


page 95 of 100

ORJENTACIONI PROGRAM ZAŠTITE KRUŠKE U 2008 GODINI

Period Bolest/štetnik Preparat Koncentracija Doza U toku jeseni i zime, sve do stadija mišjih

ušiju 6

krastavost prezimljujući stadiji štetnika

Cuprablau Z + Bijelo ulje, ili

0,3 - 1 2 - 4

3-10 kg/ha 20–40 l/ha

Crveno ulje 2-3 20-30 l/ha U cvatnji (kad nema

pčela) erwinia Aliette WP 80 + Kocide DF 40

0,25 0,05

2,5 kg/ha 0,5 kg/ha

Par dana po okončanju cvatnje

krastavost Captan 50 ili

Chromodin WP 65

0,2 0,1

2 kg/ha 1 kg/ha

osica, buhe, lisne uši Calypso SC 480

+ Bijelo ulje

0,03 0,3

0,3 1/ha 3 l/ha

10-15 dana nakon prethodnog

tretiranja, ovisno o vremenu

krastavost Captan 50 ili

Chromodin WP 65

0,2 0,1

2 kg/ha 1 kg/ha

buhe Insegar WP 25

+ Bijelo ulje

0,04 0,5-0,75

0,4 kg/ha 5-7,5 l/ha

Maj-juni lisne uši (po potrebi7) Mospilan Sp 20

0,03

0,3 kg/ha

6 Ovisno o stadiju otvorenosti pupova, više otvoreni pupovi –manja koncetracija i obrnuto 7 Izvršiti pregled nasada na prisustvo lisnih ušiju i buha.


page 96 of 100

buhe (po potrebi)

Insegar WP 25 +

Bijelo ulje

0,04 0,5-0,75,

0,4 kg/ha 5-7,5 l/ha

savijač ploda8

(prva generacija9) Insegar WP 25 0,04 0,4 kg/ha

U toku ljeta

lisne uši (po potrebi) Mospilan Sp 20 0,03 0,3 kg/ha

buhe (po potrebi)

Insegar WP 25 +

Bijelo ulje

0,04 0,5-0,75

0,4 kg/ha 5-7,5 l/ha

savijač ploda10 (druga

generacija11) Insegar WP 25 0,04 0,4 kg/ha ha

7-10 prije berbe (2 x) Skladišne bolesti Euparen multi WG 0,25 2,5 kg/ha

8 Termin tretiranja na osnovu podataka monitoringa na feromonskim klopkama postavljenim u prvoj polovini maja 9 Riječ je o prvoj generaciji jabukova savijača koji napada i rane sorte krušaka te stoga termin tretiranja odrediti na osnovu monitoringa savijača jabuke. Paziti na karencu. 10 Na osnovu podataka monitoringa feromonskih zamki postavljenih u drugoj polovini juna 11 Druga generacija savijača jabuke, a u isto vrijeme se javlja i kruškin savijač


page 97 of 100

Potrebna

doza ZAPREMINA SPREMNIKA (PRSKALICE)

10 l 50 l 100 l 200 l 300 l 400 l 600 l 800 l 1.000 l 1.500 l l ili kg/ha %

0,1 0,01 0,2 0,1 0,05 0,035 0,25 0,017 0,012 0,01 0,006 0,15 0,015 0,3 0,15 0,07 0,05 0,035 0,025 0,017 0,015 0,01 0,2 0,02 0,4 0,2 0,1 0,07 0,05 0,035 0,025 0,02 0,013 0,25 0,025 0,5 0,25 0,125 0,08 0,06 0,04 0,03 0,025 0,017 0,3 0,03 0,6 0,3 0,15 0,1 0,075 0,05 0,035 0,03 0,02 0,4 0,04 0,8 0,4 0,2 0,13 0,1 0,065 0,05 0,04 0,027 0,5 0,05 1,0 0,5 0,25 0,17 0,125 0,075 0,086 0,05 0,033 0,75 0,075 1,5 0,75 0,35 0,25 0,18 0,125 0,08 0,075 0,05 1,0 0,1 2,0 1,0 0,5 0,33 0,25 0,165 0,125 0,1 0,065 1,5 0,15 3,0 1,5 0,75 0,5 0,35 0,25 0,18 0,15 0,1 2,0 0,2 4,0 2,0 1,0 0,65 0,5 0,33 0,25 0,2 0,13 3,0 0,3 6,0 3,0 1,5 1,0 0,75 0,5 0,35 0,3 0,2 4,0 0,4 8,0 4,0 2,0 1,33 1,0 0,65 0,5 0,4 0,27 5,0 0,5 10,0 5,0 2,5 1,67 1,25 0,83 0,6 0,5 0,33

Primjer: zadana doza: 2 kg/ha; vrsta prskalice: leđna; Potrošnja vode: 800 l/ha. Upute za očitanje koncentracije iz tabele: sjecište reda (2,0 kg/ha preparata) i stupca (800 l/ha vode) u tabeli pokazuje da koncentracija mora biti 0,25%. To znači, da bi se postigla potrebna doza, npr. po 1 ha potrebno je pripremiti rastvor za prskanje u odnosu 250 g Match-a na 100 l vode, odnosno 25 g na 10 l, odnosno 2,5 g na litar vode. Ako je prskalica kapaciteta npr. 15 l vode, iz koncentracije se izračuna da u 15 l vode treba dodati 37,5 g Mankozeba (2,5 g x 15 l).

Napomena: za ispravno doziranje sredstva mora biti poznat podatak koliko data prskalica troši tekućine po hektaru (provjera se može napraviti sa čistom vodom).

Tražena konc.

Zapremina spremnika prskalice u litrima (voda) 1 l 5 l 10 l 15 l 20 l 50 l 60 l 80 l 100 l 200 l 300 l 400 l

potrebna količina sredstva u g (ml) 0,01 % 0,1 0,5 1 1,5 2 5 6 8 10 20 30 40 0,02% 0,2 1 2 3 4 10 12 16 20 40 60 80 0,03% 0,3 1,5 3 4,5 6 15 18 24 30 60 90 120 0,04 % 0,4 2 4 6 8 20 24 32 40 80 120 160 0,05 % 0,5 2,5 5 7,5 10 25 30 40 50 100 150 200 0,06 % 0,6 3 6 9 12 30 36 48 60 120 180 240 0,07 % 0,7 3,5 7 10,5 14 35 42 56 70 140 210 280 0,08 % 0,8 4 8 12 16 40 48 64 80 160 240 320 0,09 % 0,9 4,5 9 13,5 18 45 54 72 90 180 270 360 0,1 % 1 5 10 15 20 50 60 80 100 200 300 400

0,15 % 1,5 7,5 15 22 30 75 90 120 150 300 450 600 0,2 % 2 10 20 30 40 100 120 160 200 400 600 800

0,25 % 2,5 12,5 25 38 50 125 150 200 250 500 750 1.000 0,3 % 3 15 30 45 60 150 180 240 300 600 900 1.200 0,4 % 4 20 40 60 80 200 240 320 400 800 1.200 1.600 0,5 % 5 25 50 75 100 250 300 400 500 1.000 1.500 2.000 0,6 % 6 30 60 90 120 300 360 480 600 1.200 1.800 2.400 0,7 % 7 35 70 105 140 350 420 560 700 1.400 2.100 2.800 0,8 % 8 40 80 120 160 400 480 640 800 1.600 2.400 3.200 0,9 % 9 45 90 135 180 450 540 720 900 1.800 2.700 3.600 1,0 % 10 50 100 150 200 500 600 800 1.000 2.000 3.000 4.000 1,5 % 15 75 150 225 300 750 900 1.200 1.500 3.000 4.500 6.000 2,0 % 20 100 200 300 400 1.000 1.200 1.600 2.000 4.000 6.000 8.000 2,5 % 25 125 250 370 500 1.250 1.500 2.000 2.500 5.000 7.500 10.000 3,0 % 30 150 300 450 600 1.500 1.800 2.400 3.000 6.000 9.000 12.000 3,5 % 35 175 350 525 700 1.750 2.100 2.800 3.500 7.000 10.500 14.000 4,0 % 40 200 400 600 800 2.000 2.400 3.200 4.000 8.000 12.000 16.000 4,5 % 45 225 450 675 900 2.250 2.700 3.600 4.500 9.000 13.500 18.000 5,0 % 50 250 500 750 1.000 2.500 3.000 4.000 5.000 10.000 15.000 20.000

TABELA ZA RAZRJEĐIVANJE

priprema potrebne koncentracije

S A D R Ž A J

I. UVOD ................................................................ ...................... 3 II. INTEGRALNA PROIZVODNJA VOĆA (IPV) ... ................................ 5 III. GENERALNI ASPEKTI IPV .................................................... ..... 8 IV. CILJEVI INTEGRALNE PROIZVODNJE ...... ................................. 10 V. PRINCIPI INTEGRALNE PROIZVODNJE .... ................................. 11 VI. SMJERNICE – NAČELA IPV ...................................................... 15

6.1 Plan uzgoja .......................................................... ............ 16 6.2 Obrada zemljišta ...................................................... ......... 18 6.3 Regulacija rasta i rodnosti .... ............................................. 24 6.4 Zaštita voćaka ................................................................ .. 25 6.5 Berba ......................................................................... ..... 29 6.6 Zahtjevi u vođenju imanja .... ............................................. 30

VII. OBAVEZE ..................................................................... ......... 31

Lista dozvoljenih insekticida u integralnoj proizvodnji jabučastog voća .......... .............................................. .... 32 Lista dozvoljenih akaricida u integralnoj proizvodnji jabučastog voća ...... .................................................... 33 Lista dozvoljenih herbicida u integralnoj proizvodnji jabučastog voća ........ .................................................. 33

VIII. ARGUMETACIJA IP JABUČASTOG VOĆA .................................. 34 8.1 Izbor i ocjena pogodnosti mjesta za podizanje

zasada jabuke i kruške u konceptu integralne proizvodnje ........... .............................................. 34 8.2 Izbor sadnog materijala za zasnivanje zasada jabuke i kruške u konceptu IP ..... .......................................... 35 8.3 Izbor sorte i podloge za zasnivanje zasada jabuke i kruške u konceptu IP ... ............................................ 35 8.4 Izbor uzgojnog oblika prilikom zasnivanja zasada jabuke i kruške u konceptu IPV .... ......................................... 40 8.5 Priprema zemljišta za sadnju jabuke i kruške u konceptu IPV .................................................................... 41 8.6 Sadnja jabuke i kruške u konceptu IPV .... ............................. 42 8.7 Obrada rednog i međurednog prostora voćnjaka u konceptu IPV ...................................................... 44 8.8 Đubrenje i navodnjavanje jabuke i kruške u konceptu IPV ............................................................... ..... 45 8.9 Regulacija rasta i rodnosti jabuke i k ruške u koceptu IPV ....... 46 8.10 Berba jabuke i kruške u konceptu IP ................................... 51 8.11 Integralna zaštita jabuke i kruške ....................................... 51

IX. ŠTA TREBA ZNATI O PESTICIDIMA ......................................... 88

Orjentacioni program zaštite jabuke u 2008 godini ..... ...................... 92 Orjentacioni program zaštite kruške u 2008 godini .... ....................... 93

SADRŽAJ .................................................................................... ... 96


page 100 of 100

integralna proizvodnja jabucastog voca

Documents