infrastruktura 1

17
Analiza i razvoj infrastrukture u svetu i Srbiji 1.Apstrakt Infrastruktura je izraz koji se u najširem smislu koristi u društvenim naukama kako bi se opisali pomoćni delovi nekog šireg sistema koji bez njih ne bi mogao da normalno funkcioniše. Generalna definicija infrastrukture je mreža resursa „gde je sistem kao celina namenjen da bude neograničeno održavan specifičnim standardom usluge kontinuiranom izmenom i promenom svojih delova“. Izraz je ušao u upotrebu u Francuskoj krajem 19. i početkom 20. veka i uglavnom se koristio u vojsci kako bi se opisali arsenali, skladišta, remontni zavodi i slični objekti bez kojih oružane snage nisu mogle normalno da obavljaju svoje zadatke. Kasnije je izraz prešao u civilnu upotrebu i danas se pominju izrazi: Gradska infrastruktura (vodovod, elektroenergetski sistem, kanalizacija, odvoz smeća i sl.) Obrazovna infrastruktura (udžbenici, nastavna sredstva, školske zgrade i sl.) Proizvodna/ekonomska infrastruktura (putevi, železnice, prevozna sredstva, skladišta i sl. preko kojih se dobavljaju sirovine i roba)

Upload: andrea-stojanovic

Post on 13-Sep-2015

234 views

Category:

Documents


4 download

DESCRIPTION

Infrastruktura saobracaja

TRANSCRIPT

Analiza i razvoj infrastrukture u svetu i Srbiji

1. Apstrakt

Infrastrukturaje izraz koji se u najirem smislu koristi udrutvenim naukamakako bi se opisali pomoni delovi nekog iregsistemakoji bez njih ne bi mogao da normalno funkcionie. Generalna definicija infrastrukture je mrea resursa gde je sistem kao celina namenjen da bude neogranieno odravan specifinim standardom usluge kontinuiranom izmenom i promenom svojih delova.Izraz je uao u upotrebu uFrancuskojkrajem19. i poetkom20. vekai uglavnom se koristio uvojscikako bi se opisaliarsenali, skladita, remontni zavodi i slini objekti bez kojih oruane snage nisu mogle normalno da obavljaju svoje zadatke.

Kasnije je izraz preao u civilnu upotrebu i danas se pominju izrazi: Gradska infrastruktura (vodovod,elektroenergetski sistem,kanalizacija, odvozsmeai sl.) Obrazovna infrastruktura (udbenici, nastavna sredstva, kolske zgrade i sl.) Proizvodna/ekonomska infrastruktura (putevi,eleznice, prevozna sredstva, skladita i sl. preko kojih se dobavljaju sirovine i roba)

2. Gradska infrastruktura

1. Saobraajnice (razvoj saobraaja)Osnivanje, formiranje i rast ljudskih naselja kroz istoriju bili su proizvod delovanja mnogih inilaca, pri emu je prevoz bio jedan od glavnih faktora. Prvi znaajniji prevoz poeo je razmenom dobara, koja je dovela do stvaranja trgovakih puteva i trita. Na mestima gde su trgovci ili karavani razmenjivali robu, stvarali su se konaci, skladita i razne uslune delatnosti. Ovi objekti i uslune delatnosti nicali su i na prelazima prirodnih prepreka kao to su reke i planine.Gradovi su nicali na mestima pretovara i ukrtanja puteva (to dokazuju lokacije mnogih gradova irom sveta Istambul, enova, Roterdam, Njujork, Sijetl, San Francisko), na mestima gde su se otvarali rudnici (primer: Rur u Nemakoj ili Midlends u Engleskoj); neki gradovi su osnivani na mestima koja su se mogla lake braniti (Kopenhagen, Hajdelsberg, Beograd); prirodne lepote i prijatna klima esto su bili znaajan podsticaj za osnivanje gradova (Honolulu, Insbruk, Opatija, Bled); neki gradovi su osnivani dekretom, vetaki, na odreenim lokacijama razlozi su bili uglavnom politiki ili ekonomski da se podstakne razvoj nekog podruja drave (Ankara, Brazilija). Od pet glavnih faktora za nastanak gradova, samo je prvi mesto pretovara i raskrsnica puteva funkcija saobraaja.

2. Hidrotehnika (vodovod, kanalizacija)Poetkom treeg milenijuma pre nove ere, stanovnici mesta u neolitskim naseljima na ostrvu Orkni koje se nalazi u blizini severne kotske izgradili su kanale obloene kamenom i duboke 3560 centimetara, koji su odvodili otpadne vode i fekalije od nunika u izdvojenim malim prostorijama u kuama. Pretpostavlja se da su odvodi bili ispod naselja i pruali se sve do oblinje litice gde se njihov sadraj izlivao u more.

Neolitsko naseljena ostrvu Orkni

Neto kasnije, na drugoj strani sveta, u dolini reke Ind, gradski arhitekti su morali da se suoe sa mnogo veim problemom kanalizacije. Njihovo reenje je bilo izgradnja mree odvoda od cigala. Trebalo je da ti odvodi prate smer glavnih ulica i prolaze pored kua. Bili su ukopani oko dve stope pod zemljom, iroki 1725 centimetara, u obliku oluka obloenog ciglom i pokriveni kamenom, daskama i ciglama, to se lako moglo ukloniti radi ienja.Palate su u drevnom svetu bile opremljene mreama kanalizacionih odvoda. Knosos na Kritu je, oko 2000. pre nove ere, imao odvode iz svakog dela palate. Glavni kanalizacioni odvod je bio obloen kamenom i u njega je veliki broj kanala dovodio kinicu. Jake kie, koje su periodino padale, u stvari su istile kanalizaciju. U Mesopotamiji su palate iz prvog milenijuma pre nove ere imale odvode koji su bili obloeni blokovima asfalta. Glavne kanalizacione cevi su bile toliko iroke da su njihovi krajevi morali da budu zatvarani reetkama, da bi se spreio ulazak provalnika.

Mapa Krita Sistem vodovoda u KnososuKnosos: Izgled kanala za snabdevanje vodom, za kanalizaciju, kinicu; izgled cevi

Neto manje napredni (i zdravi) naini odvoenja kanalizacija, bili su tipini za ranu klasinu Grku i Rim. Kad je Atina bila na vrhuncu moi, u etvrtom veku pre nove ere, cevi su ile od kua do kolektora, na ulicama, koje su povremeno praznili privatni preduzimai. U Rimu je otvorena Cloaca Maxima, koju su izgradili etrurski kraljevi i koja je prolazila kroz centar grada i est vekova sluila kao odvod, dok je imperator Avgust nije zatvorio 33. godine pre nove ere (vie zbog smrada nego zbog zdravlja). Tako je dobijen tunel dovoljno irok da kroz njega proe konjska zaprega.Cloaca Maxima je bila samo jedna od mnogih kanalizacija od opeke koje su Rimljani izgradili u svim veim gradovima. Izgradnja je nastavljena u mukim i enskim manastirima i posle pada Rimskog carstva. Zajedniki nunici u ovim manastirima nalazili su se iznad potoka pretvorenog u odvod obloen ciglom. Sad je jasno da su mnogi od tajnih prolaza, za koje se verovalo da povezuju muke i enske manastire, to je izazivalo sumnje o zabranjenim aktivnostima u srednjem veku, u stvari bili samo kanalizacija.

planovi Rima koji pokazuju gde se nalazila kanalizacija Cloaca Maxima

Ostanci kanala Cloaca Maxima

Vodovodje vrstacevovodakoja slui zatransportpijaevode. Prvi vodovodi tj.akvadukti, nastali su u dobaRimljanapre oko dva milenijuma, dok su uKiniprvi takvi sazidani oko 200. godinepne.Danas je vodovod glavni vid transporta vode i ne moe se zamisliti nijednonaseljekoje neme sagraenu mreu podzemnihceviovakve namene.Vodovod funkcionie naprincipu spojenih sudova. Na mestima koje se nalaze na viojnadmorskoj visini, pritisak je nii i obrnuto.Kroz istoriju ljudi su pokuavali da osmisle sistem kako bi dobijali i koristili vodu na to bolji nain. Ostaci drevne civilizacije Indau Aziji pokazuju da su I tada postojali sistemi za snabdevanje vodom I odvoenje otpadnih voda.Tipian primer je grad Lothal.U ovom gradu, sve kue imale svoj privatni wc, spojen na natkrivenu kanalizacijsku mreu, bile su izgraene od cigala.Drevna grka civilizacijana Kritu, Minojska civilizacija, bila je prva civilizacija koja je koristila podzemne glinene cevi za sanitarnu i pijau vodu. Njihov glavni grad (odnosno palata),Knosos, imao je dobro organizovan sistem za dovoenje iste vode , odvoenje otpadnih voda i olujni kanalizacijski kanal za prelivanje kada je jaka kia.To je takoe bio jedan od prvih upotreba vodokotlia, koje datira iz 18. veka pne.Osim sofisticiranih sistema vodovoda i kanalizacije, oni su osmislili I razradili sistem grejanja.Stari Grci uAtiniiMaloj Azijitakoe su koristili zatvoreni vodovodni sistem, a koristili su tueve pod pritiskom.Grki pronalaza Heronkoristi cevovod za potrebe gaenja poara u gradu pod pritiskom u Aleksandriji.Maje su trea najranija civilizacija koja je koristila sistem vodovoda pomou vode pod pritiskom.Rimsko carstvoje imalaunutranji vodovod, to znai sistem vodovodnih cevi koje su postavljane u domovima i na javnim bunarima i fontanama.Vodovodni sistemi su poznati i u istonoj Aziji odjo od QiniHandinastija (3. vek pne).

Pont du Gard, rimski vodovod u Francuskoj

Prvi sistem vodovoda u Vizmaru, Nemaka3. Energetika (obnovljivi I neobnovljivi izvori, sekundarna energija, elektroenergetika, toplovodi, gasovodi)

Obnovljiva energijajeenergijastvorena iz prirodnih izvora, poputsuneve svetlosti,vetra,kie,talasaigeotermalne energijekoji su obnovljivi (prirodno iznova punjivi). Tehnlogije obnovljivih izvora energije ukljuuju sunevu energiju,snagu vetra,hidroenergiju,energiju biomaseibiogoriva. Gotovo sva obnovljiva energija dolazi od Sunca.SuncepremaZemljizrai oko 5,25kWh/m2na dan (Suneva konstantaje 1,366kW/m2). Nakon vekova koritenja energijefosilnih goriva, danas se globalna slika menja, a obnovljiva energija se sve vie smatra jednim od kljunih inilaca budueg razvoja Zemlje.U 2006. godini oko 18% ukupno potroene energije proizlalo je izobnovljivih izvora energije, pri emu 13% otpada na tradicionalnubiomasu(spaljeno drvo).Snaga vodeje sledei najvei obnovljivi izvor sa 3%, a topla voda(grejanje)sledi sa 1,3%. Iz novihtehnologijapoput geotermalne energije,energije vetra, Sunca iokeanazajedniki je iskoriteno 0,8% od ukupno potroene energije. Tehnike mogunosti za njihovu upotrebu je veliki, premaujui sve ostale ve dostupne izvore, te su bili preporueni kao prvenstveni izvori.Tehnologije obnovljivih izvora energije su ponekad kritikovane zbog toga to su isprekidane (nekontinuirane) ili neugledne. Snaga vetra se poveava 30% godinje uz globalno instalirane kapacitete od 100GWi iroko je upotrebljavana u nekoliko dravaEuropske UnijeiSjedinjenim Amerikim Dravama.Suneve termoelektranese koriste u Sjedinjenim Amerikim Dravama i paniji, pri emu najvea od njih proizvodi 354 MW i nalazi se u pustinjiMohave. Najvea svetskageotermalna elektrana je GeysersuKalifornijite ima kapacitet od 1517 MW.Brazilima jedan od najveih svetskih programa upotrebe energije obnovljivih izvora koji ukljuuje proizvodnjubioetanolaizeerne trskei trenutnoetanolno gorivoini 18% brazilskog automobilskoggoriva. Ono je takoe je dostupno i u Sjedinjenim Amerikim Dravama.Hidroenergija, hidraulika energija ili energija vode jesnagadobijena izsileilienergijetekue vodene mase. Pre nego to je komercijalnaelektrina energijapostala iroko dostupna, energija vode se koristila za navodnjavanje, za radvodenica, pogon u tekstilnoj industriji, pilane, luke dizalica...Hidroelektrana je postrojenje u kojem sepotencijalna energijavodenajpre pretvara ukinetiku energijunjenog strujanja, a potom u mehanikuenergijuokretanjavodne turbinete, konano u elektrinu energijuuelektrinom generatoru. Iskoritavanje energije vodnog potencijala ekonomski je konkurentno proizvodnji elektrine energije izfosilnihinuklearnog goriva, zato jehidroenergijanajznaajnijiobnovljivi izvor energije. U zadnjih trideset godina proizvodnja u hidroelektranama je utrostruena, a njen udeo povean je za 50%, za to je vreme proizvodnja u nuklearnim elektranama poveana za 100 puta, a udeo oko 80 puta. Ti podaci pokazuju da se proizvodnja u hidroelektranama brzo poveava, ali znaajno zaostaje za proizvodnjom unuklearnim elektranama(ali itermoelektranama). Razlog takvom stanju lei u injenici da iskoritavanje hidroenergije ima bitna tehnika i prirodna ogranienja. Glavno ogranienje jest zahtev za postojanjem obilnog izvora vode kroz celu godinu, jer je skladitenje elektrine energije skupo i vrlo tetno zaokolinu, osim toga na odreenim lokacijama je za ponitavanje uticaja oscilacija vodostaja potrebno izgraditibranei akumulacije.Energija vetrase pretvara je u korisni oblikenergije,elektrinu energiju, pomouvetroelektrana. U klasinimvetrenjaamaenergiju vetra pretvaramo u mehaniku, te je kao takvu direktno koristimo za mlevenjeitaricaili pumpanjevode. Krajem 2007. instalirana snaga vetroelektrana u svetu bila je 94,1GW. Trenutno vetroelektrane pokrivaju tek 1% svjetskih potreba za elektrinom energijom, dok uDanskojta brojka iznosi 19%,paniji iPortugalu9%,NemakojiIrskoj6% (podaci za 2007.). Suneva energijailisolarna energijajeenergijaSunca, njegovasvetlostitoplinakoju ljudi koriste od davnina uz pomo raznihtehnologija.Suneva svetlostuz druge obnovljive izvore kao to suvetar,energija talasaI biomasa, se raunaju u najee dostupneobnovljive izvore energijenaZemlji. Upotrebljava se samo mali deo suneve energije od one koja je na raspolaganju. Podenergijom biomasepodrazumevamoenergijukoja se u pravilu oslobaaoksidacijom(gorenje) raznihorganskih materijala. Najuobiajeniji i najtradicionalniji nain koritenja ove energije je klasinavatra. Smatra se da je otkrie vatre, zapravo njeno kontrolirano koritenje, pokrenulo razvoj i "napredak" ljudske vrste, odnosno civilizacije. Izgleda da je civilizacija sada zatvorila puni krug - nakon to je moderno drutvo gotovo zaboravilo drvo i sline materijale kao gorivo, a uljuljano u blagodati moderne, pomodne i jeftine nafte, sada se pojavljuju razne direktive koje trae da se toliko i tolikofosilnih gorivazameni gorivima iz obnovljivih organskih izvora.Bioelektranajeelektranakoja koristienergiju biomaseza dobijanjeelektrine energije, a esto I energijezagrejanje. Proizvodnja elektrine energije izbiomaseje slina kao i zafosilna goriva u termoelektranama.Biogoriva sugorivakoja se dobivaju preradombiomase. Njihova energija je dobijena fiksacijomugljenika, tj. redukcijom ugljenika iz vazhuha u organske spojeve. Prema podacima Internacionalne energetske agencije (engl.International Energy Agency), do 2050. biogoriva mogu zadovoljiti etvrtinu svetske potrebe za gorivima u saobraaju.Elektrane na talasesu elektrane koje koriste energiju valova za proizvodnju elektrine energije.Energijatalasa jeobnovljivi izvor energije. To je energija uzrokovana najveim delom delovanjem vetra o povrinuokeana. Snaga talasa se razlikuje od dnevnih promena plime/oseke i stalnih cirkularnih okeanskih struja. Za koritenje energije valova moramo odabrati lokaciju na kojoj su valovi dovoljno esti i dovoljnesnage. Stvaranje snage iz talasa trenutno nije iroko primenjena komercijalna tehnologija, iako su postojali pokuaji njenog koritenja jo od 1890.Neobnovljivi izvori energijesu izvorienergijekoji se ne mogu regenerirati ni ponovno proizvesti. To su:ugalj,nafta,prirodni plininuklearna energija.Ugalj, nafta i prirodni plin nazivaju sefosilna goriva. Samo ime fosilna goriva govori o njihovom nastanku. Pre mnogo miliona godina ostaci biljaka i ivotinja poeli su se taloiti na dnookeanaili na tlo. S vremenom je te ostatke prekrio sloj blata, mulja i peska. U tim uslovima razvijale su se ogromne temperature i veliki pritisci, a to su idealni uslovi za pretvaranje ostataka biljaka i ivotinja u fosilna goriva. Glavni izvor energije fosilnih goriva jeugljenik, pa njihovim sagorevanjem uatmosferuodlazi punougljenikovog dioksida. To je glavni problem iskoritavanja fosilnih goriva gledano s ekolokog aspekta.

UgaljU toku 400 miliona godina nagomilani su ostaci kopnene vegetacije u movarama u vidu ogromnih koliina biljne organske materije. Sloenim biohemijskim i hemijskim preobraajem biljaka u zemljinim slojevima nastala su leita uglja.Dva velika pojasa nalazita kamenog uglja opasuju Zemlju. Jedno je na severnoj polulopti i polazi od severnoamerikog kontinenta, preko srednjeg dela Evrope i biveg SSSR-a do Kine. Drugi pojas polazi od junog Brazila, preko june Afrike do istone Australije. Pripadaju mu i nalazita u Indiji. Najvee svetske rezerve mrkog uglja i lignita nalaze se izmeu 35. i 70. stepena geografske irine na Severnoj i Junoj polulopti. Svetske rezerve kamenog i mrkog uglja iznose oko 510 milijardi tona. Najvee rezerve nalaze se u SAD, Rusiji, Kazahstanu, Australiji, Kini i Indiji (oko 73% svetskih rezervi). Svetske rezerve lignita iznose oko 470 milijardi tona, a najvee rezerve se nalaze u SAD, Nemakoj, Rusiji, Australiji, Kini (oko 80% svetskih rezervi lignita).

NaftaNafta je nastala iz ostataka biljaka i ivotinja koje su ivele prije mnogo miliona godina u vodi. Na slici desno prikazan je nastanak nafte i prirodnog gasa u tri koraka. Prvi korak bio je pre 300 - 400 miliona godina. Pre 300 - 400 milijuna godina na tlu okeana poeli su se taloiti ostaci biljaka i ivotinja. S vremenom ih je prekrivao sve vei sloj peska i mulja koji je stvarao ogroman pritisak i velike temperature. U tim prilikama nastali su nafta i prirodni gas. Danas buimo kroz debele slojeve peska, mulja i stena da bi doli do nalazita nafte. Pre nego pone buenje kroz sve te slojeve, naunici i inenjeri prouavanju sastav stena. Ako sastav stena ukazuje na mogue nalazite nafte poinje buenje. Veliki problem prilikom buenja i transporta je mogunost isticanja nafte u okolinu. Nove tehnologije omoguavaju poveanje preciznosti kod pronalaenja nafte, a to rezultira manjim brojem potrebnih buotina. Od 1990. godine na snazi je zakon da svaki novi izgraeni tanker mora imati dvostruku ljusku da bi se spreio izliv nafte u more prilikom havarije. Uprkos svim poboljanjima tehnologije buenja i transporta jo uvek se dogaaju izlivi nafte u more, a to rezultira gotovo potpunim unitenjem biljnog i ivotinjskog sveta u tom delu mora. Iako je zagaenje mora isticanjem sirove nafte veliko, u poredjenju sa zagaenjem vazduha koritenjem naftnih derivata je zanemarivo. Prilikom sagorevanja naftnih derivata oslobaaju se velike koliine ugljen-dioksida (CO2) u atmosferu. Ugljen dioksid je staklenini gas i njegovim isputanjem u atmosferu utiemo na poveanje globalne temperature na Zemlji. Zbog tog problema donesen je Kyoto protokol, ali ga najvei zagaivai jo uvijek nisu potpisali. Veina ljudi misli da se nafta nalazi u nekakvim podzemnim bazenima, ali to nije tako. Nafta se nalazi zbijena u sitnim porama izmeu stijena pod vrlo velikim pritiskom. Sirova nafta pojavljuje se u sedimentnim naslagama. Do nje dolazimo buenjem. Buenja idu do dubina oko 5000m , a brzina buenja zavisi od kvaliteta stena.

Prirodni gasPuno vremena se mislilo da je prirodni gas beskoristan. ak se i danas u nekim dravama reavaju tog gasa tako da ga spaljuju u velikim bakljama. Glavnim delom sainjen je od metana, jednostavne veze koja se sastoji od jednog atoma ugljenika i etiri atoma vodonika. Metan je jako zapaljiv i sagoreva gotovo potpuno. Nakon sagorevanja ne ostaje pepela, a zagaivanje vazduha je vrlo malo. Prirodni gas je bezbojan, nema ukusa, mirisa ni oblika u svojoj prirodnoj formi, pa je prema tome ljudima neprimetan. Zbog toga im kompanije dodaju hemikaliju koja ima miris pokvarenog jaja. Taj miris omoguava ljudima laku detekciju putanja gasa u kui. 1821. godine u Fredoniji, New York, William A. Hart izbuio je 27 stopa (1 stopa=30,48cm) duboku buotinu sa ciljem poveanja protoka prirodnog gasa na povrinu. Zbog toga se ta godina uzima kao poetak namernog iskoriavanja prirodnog gasa. Prvi zapisi o prirodnom gasu seu do oko 100. Godine kad su prvi put zabeleene "vene baklje" na podruju dananjeg Iraka. Te "vene baklje" najverovatnije su rezultat proputanja prirodnog gasa kroz zemljinu koru, a zapalila ga je munja. U 19. veku prirodni gas korien je gotovo iskljuivo za uline svetiljke. U to vrijeme nije jo bilo gasovoda i masovna distribucija po domainstvima nije bila mogua. Oko 1890. godine veina gradova poela je koristiti elektrinu energiju za rasvetu, pa su proizvoai prirodnog gasa poeli traiti nova trita za svoj proizvod. 1885. godine Robert Bunsen izumio je plamenik koji je meao vazduh s prirodnim gasom. Taj izum omoguio je iskoriavanje prirodnog gasa za kuvanje u grejanje prostorija. Prvi znaajniji gasovod napravljen je 1891. godine. Bio je dug 120 milja i prenosio je gas iz sredinje Indiane u Chicago. Nakon toga sagraeno je vrlo malo gasovoda sve do kraja drugog svetskog rata. Tokom drugog svetskog rata dolo je do velikog napretka u svojstvima metala, tehnikama varenja i izraivanja cevi, pa je izgradnja gasovoda postala ekonomski vrlo privlana, a samim time i upotreba u domainstvima.

delovi sveta koji su bagati prirodnim gasom

Gasovod Severni tokje gasovod izmeuRuskoggradaViborgaiNemakoggradaGrajfsvaldakojim se ruski gas transportuje u zapadnu Evropu. Dugaak je 1.224 kilometara. Predvieno je da gasovod ima dve linije; prva je putena u rad8. novembra2011. godine, a za drugu je predvieno putanje u rad2012. godine. Svaka linija e imati kapacitet od 27,5 milijardi kubnih metara gasa godinje. Ovaj gasovod je najdui gasovod na svetu koji ide ispod mora. Gasovod predstavlja novu marrutu zaizvoz ruskog prirodnog gasa u Evropu. Ovaj gasovod omoguava direktno dopremanje ruskog gasa prekoBaltikog MorauEvropu.Pre nastanka ovog gasovoda ruski gas je stizao u Evropu samo magistralnim gasovodom koji je bio postavljen preko kopna. Taj gasovod je prolazio preko teritorije Ukrajine iBelorusije. Ovaj gasovod je sagraen da bi se smanjila zavisnost od nekih tranzitnih zemalja u kojima se pojavio problem cena prenosa gasa, to je u nekim sluajevima dovelo do potpunog prekida isporuke gasa u Evropu.Projekat izgradnje gasovoda kota 7,4 milijarde evra. Gasovod je u vlasnitvu firme nastao kao zajedniki poduhvat ruske dravne firme Gasprom, nemakih kompanija Vintertal (podrunicaBASFa) i E.ON, holandske kompanije Gasuin i francuskeGDF Suec.Rusija i Iran poseduju gotovo pola svetskih rezervi prirodnog gasa.Svetske zalihe prirodnog gasa mogu da potraju jo 62-125 godina.

Nuklearna energijaGotovo dve milijarde ljudi irom sveta nema pristup elektrinoj energiji i taj e se problem pogoravati rastom populacije. Globalno oslanjanje na fosilna goriva i velike hidroelektrane ostae trend bar do 2020. godine, ali to nee biti dovoljno za zadovoljavanje rastuih potreba oveanstva. Kao jedno od moguih reenja tog problema izdvaja se nuklearna energija. U zadnje tri decenije nuklearna energija ima znaajnu ulogu u proizvodnji elektrine energije. Trenutno pomou nuklearne energije generiramo oko 16% ukupno proizvedene elektrine energije u svetu. Jaki proboj nuklearne energije moe se zahvaliti njenoj istoi i neznatnom isputanju stakleninih gasova. Dobro konstruirane nuklearne elektrane pokazale su se pouzdanima, sigurnima, ekonomski prihvatljivim i ekoloki dobroudnim. Do sad se u svetu nakupilo vie od 9000 reaktor-godina rada, pa se skupilo i potrebno iskustvo u iskoriavanju nuklearne energije.

4. Telekomunkacije (telefonska mrea, TT mrea, razvoj I planiranje TT mree )Telekomunikacija (od grke rei tele: udaljen I latinske communicare: zajedno raditi, saoptiti) oznaava uopteno svaku razmenu informacija preko jedne odreene udaljenosti ali bez materijalnog transporta.Danas su glavni indikatori razvijenosti sektora telekomunikacija u nekoj zemlji: postojanje strategije, politika I nacionalnog plana razvoja telekomunikacije, liberalizacije trita, stepen penetracije u fikasnoj I mobilnoj mrei, stepen digitalizacije telekomunikacione mree, balansirana tarifna politika.

5. Upravljanje vrstima komunalnim otpadom (vrste otpada, sakupljanje I transport,deponovanje otpada)Upravljanje otpadomjesakupljanje,transport,obradailiodlaganje, upravljanje i praenje otpadnih materijala. Termin se obino odnosi na proizvode nastale ljudskom aktivnou, a proces se obino preduzima da bi se smanjio njihov uticaj na zdravlje ljudi, ivotnu sredinu iliestetiku. Upravljanje otpadom je posebna praksa iz obnove resursa koja je usredsreena na odlaganje stope potronje prirodnog bogatstva. Svi materijali otpadaka, bilo da suvrsti,teni,gasovitiiliradioaktivni, spadaju u nadlenosti upravljanja otpadom.Upravljanje neopasnog otpada u gradskim podrujima je obino u nadlenosti lokalne vlasti, dok je upravljanje neopasnog komercijalnog i industrijskog otpada je obino odgovornost lokalne, nacionalne ili meunarodne kontrole.Odlaganje otpada na deponiji ukljuuje ukopavanje otpada, i to ostaje uobiajena praksa u veini zemalja. Deponije su esto osnovana u naputenom ili neiskorienih kamenoloma ili rudarskepraznine. Pravilno dizajnirano i dobro rukovoena deponija moe biti higijenska i relativno jeftina metoda uklanjanja otpadnih materijala. Loe dizajniran ili loe rukovoena deponija moe da stvori niz negativnih uticaja na ivotnu sredinu. Jo jedan zajedniki proizvod deponije je gas (uglavnom se sastoji odmetanaiugljendioksida), koji se proizvodi kada se organski otpad razlaeanaerobno.Spaljivanje se vri u malom obimu od strane pojedinaca i u velikoj meri od strane industrije. Koristi se za odlaganje vrstog, tenog i gasovitog otpada. Priznata je kao praktian metod uklanjanja odreenih opasnog otpada materijala (kao to su biolokimedicinski otpad). Spaljivanje je kontroverzna metoda odlaganja otpada, zbog emisije gasovitihzagaivaa. Spaljivanje je uobiajeno u zemljama kao to suJapan, jer ovi uglavnom ne zahtevaju mnogo prostora kao deponija.Reciklaa jeobnova resursa- praksa koja se odnosi na sakupljanje i ponovno korienje otpadnih materijala kao to su ambalae napitaka. Materijali od kojih se prave se mogu ponovo obraditi u nove proizvode. Materijal za reciklau moe biti sakupljen od obinog smea koristei namenske kante i vozila za sakupljanje. Najei proizvodi iroke potronje ukljuuju recikliranaluminijum, kao to su konzerve za pie,bakar, ice,elik,aa,flae i tegle,karton,novine, asopisi i svetlih papira,valovite ploe,kutije. UEvropii nekoliko drugih mesta irom sveta, nekoliko zajednice koriste vlasniki sistem sakupljanja poznat kaoEnvac Ukanadskomurbanom centru kolekcijaje najei metod odlaganja, pri emu grad sakuplja otpad i / ili sekundarne sirovine i / ili organske materije planski na nedeljnom nivou. Sakupljen otpad se zatim transportuje na regionalnu deponiju. UKini,postoji proces pretvaranja otpada od plastike / gume u energetska goriva koja se koriste kao industrijska goriva za proizvodnju toplotne energije, pare ili elektrine energije. Ovaj sistem se koristi uSAD, uKaliforniji,Australiji,Grkoj,Meksiku,Ujedinjenom Kraljevstvui uIzraelu. UTajvanu, gradska vlada naplauje domainstvima i industriji za obim smea koju proizvode. Otpad je prikupljan od strane Gradskog preduzea. Ova politika je uspeno smanjila koliinu otpada i poveao stepen reciklae.Bazelska konvencija, koju je potpisalo 172 zemalja, odbacuje kretanje opasnog otpada iz razvijenih ka manje razvijenim zemljama. Nuklearni otpad, iako se smatra opasnim, ne spada pod nadlenost Bazelske konvencije.

Literaturahttp://www.vjetroelektrane.com/index.php.http://www.worldenergy.org/http://www.izvorienergije.com/links/korisni_linkovi.htmlhttp://www.historywiz.com/minoanplumbingandheating.htmlhttp://www.sciencedaily.com/releases/2010/05/100504155421.htmlEnergija za odrivi svet, aji, Nenad, Beograd, 2002Javni gradski prevoz: sistem I tehnika, Vukan R. Vui, nauna knjiga, 1987Zelena energija, Bruno Motik, ekosela.org, 2005.