ii deo pregled sociolokih teorija savremene socioloke teorije
DESCRIPTION
BIHEJVIORISTIČKE TEORIJE Iz međusobne stimulacije i govorne komunikacije formira se “svest vrste” Prema Gidingsu, čovekovo ponašanje određuju dve okolnosti: – Podsticaji, tj stanja ili zbivanja koja direktno izazivaju određeno ponašanje – Sličnost ili različitost reagovanja ljudi na podsticajeTRANSCRIPT
II deo – Pregled socioloII deo – Pregled socioloških teorijaških teorija
Savremene sociološke
teorije
BIHEJVIORISTIČKE TEORIJE
Kao teorijsko-metodološki pravac začet je u psihologiji.
Franklin Gidings zasnovao pluralističku biheviorističku sociološku teoriju.
Za Gidingsa, svi oblici udruživanja živih bića su proizvod kolektivnog ili pluralističkog načina borbe za opstanak.
Čovek, za razliku od životinje, kada ustanovi granice do kojih može okolinu da prilagođava sebi, počinje da prilagođava sebe okolini
BIHEJVIORISTIČKE TEORIJE
Iz međusobne stimulacije i govorne komunikacije formira se “svest vrste”
Prema Gidingsu, čovekovo ponašanje određuju dve okolnosti:– Podsticaji, tj stanja ili zbivanja koja direktno
izazivaju određeno ponašanje– Sličnost ili različitost reagovanja ljudi na
podsticaje
BIHEJVIORISTIČKE TEORIJE
Prema Gidingsu, stimulansi – 4 osnovne klase:
1. Ideomotorne – direktno podstiču motorni sistem2. Ideoemocionalne – uglavnom budi emocionalne
reakcije3. Dogmatsko-emocionalne – obraćaju se
emocijama i uverenjima4. Kritičko-intelektualne – usmereni ka višim
intelektualnim procesima
BIHEJVIORISTIČKE TEORIJE
Analizirajući međusobnu povezanost društvene svesti i oblika i stepena društvene kontrole, Gidings je definisao osam različitih tipova racionalnog ponašanja:1. Saosećajni tip – predstavlja homogenu krvnosrodničku
zajednicu gde je saosećanje glavna društvena veza2. Kongenijalni tip – društvo koje se sastoji od onih koji se
privlače sličnošću prirode ili srodnošću ideja3. Apobracioni tip – zajednica raznovrsnih, često delinkvetnih
elemenata, koje privlači i povezuje šansa za bržim bogaćenjem
4. Despotski tip – društvo koje se zasniva na despotskoj sili i poslušnosti iz straha
5. Autoritativni tip – društvo u kome se samovolja identifikuje sa religijom ili tradicijom, a poštovanje vlasti je jedna društvena veza
6. Zaverenički tip – društvo u kome su intrige i zavere jedina društvena veza
7. Kontraktualni tip – društvo zasnovano na konvenciji ili ugovoru
8. Idealistički društveni tip – zajednica zasnovana na razumevanju, poverenju, vernosti i altruizmu
BIHEJVIORISTIČKE TEORIJE
Džordž Herbert Mid (1863-1931), u delu Duh, ja i društvo začeo simboličko interakcionalističku teorijuponašanja čoveka
Po njemu, čovek se od biološkog razvija u društveno biće stalnim interakcijama sa drugim ljudima, kroz razvoj svesti o sebi, pomoću simbola od kojih su najvažniji sadržani u jeziku
BIHEJVIORISTIČKE TEORIJE
Prema Midu, proces usvajanja stavova drugih o sopstvenim postupcima (“preuzimanje uloge drugog”) ima odlučujući značaj za socijalizaciju čoveka i njegovo društveno ponašanje
Društvo odnosno organizovana zajednica koja mu daje “unutrašnje jedinstvo” se može nazvati “uopšteni drugi”
BIHEJVIORISTIČKE TEORIJE
Prema Herbertu Blumeru, simbolički interakcionalizam počiva na tri premise:
1. Ljudi deluju na osnovu značenja koja daju predmetima i događajima
2. Značenja nastaju u procesu interakcije3. Značenja su rezultat interpretativnih postupaka
pojedinaca unutar interakcijskog konteksta
BIHEJVIORISTIČKE TEORIJE
Blumer prihvata da je ponašanje pojedinaca u određenoj meri struktuirano i rutinizirano, ali uvek postoji prostor za ljudsku inicijativu i kreativnost
Isak Tomas (1863-1947) i Florijan Znanjecki (1882-1952) pošli su od toga da društvo i kultura utiču na pojedince, a da isto tako pojedinci utiču na društvo i kulturu
BIHEJVIORISTIČKE TEORIJE
Prema Tomasu i Znanjeckom, društveno ponašanje ljudi je proizvod interakcije individue i društva, odnosno interakcija stavova pojedinaca i društvenih vrednosti
Stav, prema Tomasu i Znanjeckom, jeste “proces u svesti pojedinca koji određuje njegovo stvarno ili moguće ponašanje u društvenom svetu”
BIHEJVIORISTIČKE TEORIJE
Prema Tomasu, celokupno ljudsko ponašanje izvire iz četiri osnovne želje:
1. Želja za novim iskustvom2. Želja za saosećanjem3. Želja za priznanjem i4. Želja za sigurnošću
BIHEJVIORISTIČKE TEORIJE
Prema Tomasu, čovek kao svesno biće “definisanjem situacije”, modifikuje i kontroliše svoje primarne želje, jer se to definisanje organizuje u sheme ili pravila akcijekoja određuju pravac interesovanja pojedinaca ili grupe prema izvesnim vrednostima grupe i ignorisanja drugih
BIHEJVIORISTIČKE TEORIJE
Najpotpuniju bihejviorističku teoriji razvili Rajt Mils i Gert Hans; oni su u zajedničkom delu Karakter i društvena struktura: Psihologija društvenih institucija stvorili posebnu teoriju motivacije
Mils i Hans, pod motivacijom, podrazumevaju takvo ponašanje koje uspostavlja ravnotežu u čoveku u trima ravnima:1. Fiziološko-hemijskoj – na osnovu primarnih organskih
procesa2. Emocionalnoj – psihološki procesi na mentalnom planu; i3. Društvenoj – preko društvenih uloga koje su osnovni
element društvene strukture
BIHEJVIORISTIČKE TEORIJE
Elementi društvene strukture prema Milsu i Hansu:
1. Društvene uloge2. Institucije3. Institucionalni poreci4. Sfere društvenog delovanja
BIHEJVIORISTIČKE TEORIJE
Prema Milsu i Hansu, razlikuju se 5 institucionalnih poredaka:
1. Srodnički poredak2. Ekonomski poredak3. Politički poredak4. Vojnički poredak5. Religiozni poredak
BIHEJVIORISTIČKE TEORIJE
Postoje 4 sfere društvenog delanja:1. Simboli2. Tehnologija3. Statusna sfera i4. Vaspitna sfera
Prema Milsu i Hansu, simboli obuhvataju raznovrsne znake, ambleme, ceremonije, načine govora i slično, koji podražavaju određene institucionalne poretke
BIHEJVIORISTIČKE TEORIJE
Rajt i Mils posebnu važnost pridavali statusnoj sferi
Razlikuju 4 glavna elementa društvene stratifikacije:
1. zanimanje, 2. klasna pripadnost, 3. status i 4. moć
BIHEJVIORISTIČKE TEORIJE
Bihejviorističke sociološke teorije dale su veliki doprinos razumevanju ljudskog ponašanja
Ipak, ove teorije gube iz vida globalne društvene sisteme i strukture, koje uslovljavaju sadržaj i karakter različitih društvenih stanja i zbivanja, koja kao podsticaji utiču na društveno ponašanje pojedinaca i grupa
FUNKCIONALISTIČKE TEORIJE
Pojavio se veoma rano, već sa Kontom, Spenserom i Emilom Dirkemom
Strukturalni funkcionalizam – polazi se od društva kao celine
Začetnici strukturalnog funkcionalizma su Bronislav Malinovski (1898-1967) i Retklif Braun (1881-1953)
Pošli su od pretpostavke da se svako društvo, primitivno ili moderno, mora tretirati kao zatvoren, relativno samodovoljan sistem, čiji svi delovi skladno funkcionišu, kako bi održali sistem u životu
FUNKCIONALISTIČKE TEORIJE
Nastanak i funkcionisanje društvenog sitema i kulture Malinovski je tumačio polazeći od potreba i interesa pojedinaca i načina njihovog zadovoljenja
Društvo je, za Malinovskog, složen sistem međusobno zavisnih objekata, aktivnosti i ponašanja,koji se oko važnih i vitalnih zadataka organizuju u institucije,kakve su porodica, klan, opština, pleme i organizovane ekonomske, političke, pravne, vaspitne i dr. društvene grupe
FUNKCIONALISTIČKE TEORIJE
Braun je sve društvene i kulturne tvorevine objašnjavao na društvenim, a ne na individualnim činiocima
Prema Braunu, kultura i njene pojedine ustanove se mogu razumeti samo s obzirom na ulogu koju imaju u društvenoj strukturi
FUNKCIONALISTIČKE TEORIJE
Talkot Parsons (1902-1972) je zasnovao celovit strukturalno-funkcionalistički sociološki sistem; dela Struktura društvene akcije i Društveni sistem
Parsons – ljudsko društvo je kolektivno organizovano stanovništvo koje naokupu drži jedinstven sistem institucionalizovanih vrednosti i normi
Parsons – smatra da je individualno delanje polazna teorijska kategorija za objašnjenje društva i društvene strukture
FUNKCIONALISTIČKE TEORIJE
Parsons – elementi iz kojih je sastavljeno individualno delanje su:
1. Akter2. Cilj3. Situacija4. Normativna orijentacija
FUNKCIONALISTIČKE TEORIJE
Prema Parsonsu, elementi strukture socijalne akcije su:
1. Biološki organizam2. Ličnost pojedinca3. Društveni sistem4. Kulturni sistem
FUNKCIONALISTIČKE TEORIJE
Parsons – četiri podsistema koji oblikuju društvo:1. Kulturni poredak – kojim se postiže duhovno jedinstvo
društva2. Pravni poredak – kojim se obezbeđuje integracija društva3. Politički poredak – motiviše pojedince na ostvarenje
zajedničkog cilja društva4. Privredni poredak – obezbeđuje adaptaciju društvenog
sistema prema prirodi i drugim okružujućim društvenim sistema
FUNKCIONALISTIČKE TEORIJE
Konstituitivni elementi društvenog sistema, prema Parsonsu: Uloga Kolektivitet Norma i vrednost
FUNKCIONALISTIČKE TEORIJE
Prema Parsonsu, najvažniju ulogu u društvenom sistemu imaju kulturne i moralne vrednosti
Parsons – uloga je najelementarnija jedinica društva Društvene promene, prema Parsonsu, mogu imati
karakter procesa koji vode “uravnoteženju društvenog sistema” i procesa koji dovode do “strukturalne promene”
NEOFUNKCIONALISTIČKE TEORIJE
Najstaju u težnji da se prevaziđe preterana statičnost Parsonsove teorije društva
Začetnik je Robert Merton Smatra da su opšti teorijski sistemi
nedelotvorni Merton se zalaže na zasnivanje tzv “teorije
srednjeg obima”,koja bi stajala između radne hipoteze i opšte teorije
NEOFUNKCIONALISTIČKE TEORIJE
Parsonsovom principu univerzalne funkcionalnosti, Merton suprotstavlja princip disfunkcionalnosti, odnosno smatra da svi delovi sistema ne samo da ne moraju vršiti neku pozitivnu funkciju, nego mogu biti i disfunkcionalni
Merton - Latentne funkcije društva – funkcije čija dejstva, a posebno rezultate, akteri nisu očekivali
NEOFUNKCIONALISTIČKE TEORIJE
Merton – princip alternativnih vrednosnih orijentacija – stvaranje potkulture i okviru vladajućeg sistema kulture
Luis Kozer nastoji da utvrdi funkcije konflikta u društvenom sistemu
Prema Kozeru, sukobi izviru iz nejednake raspodele retkih vrednosti i dobara, među kojima se ističu: status, dohodak i moć
NEOFUNKCIONALISTIČKE TEORIJE
Za Kozera, društveni sukob je borba oko vrednosti i polaganja prava na retke položaje, sredstva i moć u kojoj su ciljevi protivnika da neutrališu, onesposobe ili unište svoje rivale
Sukobi ne moraju uvek da budu disfunkcionalni za društvene odnose; funkcija odnosno disfunkcija sukoba zavisi od predmeta spora
NEOFUNKCIONALISTIČKE TEORIJE
Prema Kozeru, u demokratskim i otvorenim društvima sa elastičnim strukturama, koje dopuštaju da se sukobi javljaju i artikulišu, opasnosti od potpunog sloma društvenog sistema su malo verovatne
NEOFUNKCIONALISTIČKE TEORIJE
Ralf Darendorf – njegov model polazi od sledećih premisa:
1. Svako društvo je stalno podvrgnuto promeni2. Svako društvo pokazuje stalnu prisutnost
sukoba3. Svaki element društva doprinosi njegovoj
promeni i dezintegraciji4. Svako društvo počiva na prisili, prinudnom
potčinjavanju jednih članova od strane drugih
NEOFUNKCIONALISTIČKE TEORIJE
Darendorf smatra da su društveni sukobi konstitutivni delovi društvenog života i stvarnosti; uzroke vidi u nejednakoj raspodeli vlasti – svako sukobljavanje pretpostavlja dovođenje u pitanje legitimnosti vlasti
Društveni sukobi nisu direktni izvor promena
PSIHOLOŠKO-SPIRITUALISTIČKE TEORIJE
Nastaju kao radikalna kritika pozitivizma u sociologiji
Pitirim Sorokin (1889-1968) je najznačajniji predstavnih ovih teorija
Sorokin celokupnu stvarnost deli na tri dela:– Neorgansku– Organsku i– Sociokulturnu
PSIHOLOŠKO-SPIRITUALISTIČKE TEORIJE
U društvenoj stvarnosti, Sorokin razlikuje tri osnovna dela:– Duhovni sadržaji– Materijalni prenosioci značenja i– Ljudi
PSIHOLOŠKO-SPIRITUALISTIČKE TEORIJE
U osnovi svih sociokulturnih sistema nalaze se tri supersistema:– Ideatistički – stvarnost se shvata kao nadčulna i
večna– Senzualistički – stvarnost se shvata kao čulna; i – Idealistički – sinteza prethodna dva
Ovi supersistemi večito traju i ciklično se smenjuju
PSIHOLOŠKO-SPIRITUALISTIČKE TEORIJE
Žorž Gurovič – osnovna kategorija koju proučava je “totalni socijalni fenomen”; pojmu totalnosti daje strukturalno značenje
Prema Guroviču, socijalni fenomeni su višedimenzionalni, satkani iz više slojeva
PSIHOLOŠKO-SPIRITUALISTIČKE TEORIJE
Prema Guroviču, struktura svake pojave obuhvata 10 slojeva:1. Morfološku i ekološku površinu2. Organizovanu aparaturu3. Društvene modele4. Ustanovljena kolektivna ponašanja5. Spletove društvenih uloga6. Kolektivne stavove7. Društvene simbole8. Novatorska i stvaralačka kolektivna ponašanja9. Kolektivne ideje i vrednosti10. Kolektivna društvena stanja i psihičke aktivnosti
PSIHOLOŠKO-SPIRITUALISTIČKE TEORIJE
Prema Guroviču, spontani oblici društvenosti su najelementarniji sastavni delovi stvarnosti koji se ne mogu dalje raščlanjavati
Gurovič razlikuje tri vrste realnih kolektivnih zajednica:– Posebne društvene grupe– Društvene klase i– Globalna društva
PSIHOLOŠKO-SPIRITUALISTIČKE TEORIJE
Gurovič smatra klase najznačajnijim oblicima društvenog grupisanja
Globalna društva su, za Guroviča, pravno i društveno suverene i struktuirane istorijske zajednice
PSIHOLOŠKO-SPIRITUALISTIČKE TEORIJE
Prema Guroviču, istorijska društva se dele na:1. Harizmatske teokratije2. Patrijarhalna društva3. Feudalna društva4. Globalna društva5. Društva sa početnom fazom kapitalizma6. Demokratsko-liberalna društva7. Društva sa dirigovanom ekonomijom8. Fašistička društva9. Planski rukuvođena društva po načelima kolektivističkog etatizma10. Planski rukovođena društva po načelima pluralističkog
kolektivizma
KRITIČKE TEORIJE DRUŠTVA
Maks Horkhajmer (1895-1973) je osnivač frankfurtskog kruga i jedan od glavnih utemeljivača kritičke teorije
Horkhajmer smatra da kao jedinstvo teorije i prakse, kritička teorija treba da bude “intelektualna strana istorijskog procesa emancipacije proleterijata”
Kritička inteligencija treba da nastupa sa svešću proleterijata, tj u ime opštečovečanskih interesa
KRITIČKE TEORIJE DRUŠTVA
Horkhajmer, kao i Marks, kritiku građanskog društva temelji na kritici političke ekonomije i privatne svojine
Smatra da je fašizam legitimni naslednik liberalizma On oštro kritikuje i etatistički socijalizam Posle II svetskog rata, više se bavi filozofskom
kritikom uma Horkhajmer sve više napušta marksizam i okreće se
Šopenhauerovoj filozofiji metafizičkog pesimizma
KRITIČKE TEORIJE DRUŠTVA
Jedan od utemeljivača kritičke teorije društva je bio Herbert Markuze (1898-1979)
Markuze se uglavnom oslanjao na Hegelovo i Marksovo učenje, kao i na saznanja Fjordove psihoanalize
Markuze smatra da je cela ljudska civilizacija zasnovana na neslobodi i nesreći čoveka; pokoravajući prirodu pomoću rada, čovek je otuđio od sebe svoju pravu ljudsku prirodu i naneo sebi neizlečivu ranu
KRITIČKE TEORIJE DRUŠTVA
Čovek je u savremenom industrijskom društvu uspostavio gotovo potpuno gospodarenje nad prirodom, ali je istovremeno, smatra Markuze, porobio i sebe i društvo
Ljudi savremene civilizacije su posredstvom potreba izmanipulisani i nisu toga svesni
Savremeno društvo simbol neslobode, totalitarne dominacije i prinude
KRITIČKE TEORIJE DRUŠTVA
Prema Markuzeu, u savremenom industrijskom društvu je zagospodarila “ugodna, uhodana, razumna demokratska nesloboda”
Savremena civilizacija je uništila unutrašnju dimenziju ljudskog duha
Deerotizacija čoveka i njegove okoline dovela je do širenja seksualnih sloboda
KRITIČKE TEORIJE DRUŠTVA
Tehnološki progres, prema Markuzeu, izaziva promene u mentalnoj strukturi koje uništavaju autonomiju ličnosti kao polotičkog i ekonomskog subjekta
Oslobođenje čoveka od otuđenja, dominacije i prinude, moguće je, po mišljenju Markuzea, radikalnom revolucijom
Revolucija treba da pomogne da se potisnu stare potrebe i razviju istinske ljudske potrebe: za mirom, slobodom, smirenošću, lepotom, solidarnošću i srećom
KRITIČKE TEORIJE DRUŠTVA
Od sredine 60tih, Markuze napušta teze o imanentnom ugnjetačkom karakteru savremene nauke i tehnike;
Smatra da se bez revolucionisanja radničke klase, kapitalizam ne može dovesti u pitanje; važna i borba naroda trećeg sveta
Inteligencija svojom kritičkom delatnošću treba da odgaja i prosvećuje mase u duhu slobode i novih autentičnih ljudskih potreba
KRITIČKE TEORIJE DRUŠTVA
Erih From (1900-1980) Centar istraživanja – egzistencija čoveka u
savremenom društvu On je svoja istraživanja usmerio na
psihološke aspekte čovekove egzistencije From je smatrao da postoji ljudska priroda
koja karakteriše čoveka kao ljudsku vrstu
KRITIČKE TEORIJE DRUŠTVA
Čovek je, za Froma, istorijsko biće čiju suštinu čine socijalno psihološke potrebe nastale iz protivnrečnosti njegove egzistencijalne situacije
Osnovne potrebe koje konstituišu čovekovu prirodu su: 1. Potreba za udruživanjem2. Potreba za stvaranjem3. Potreba za ukorenjenjem u rodu4. Potreba za sticanjem sopstvenog identiteta5. Potreba za okvirom orijentacije i verovanja
KRITIČKE TEORIJE DRUŠTVA
Potreba za udruživanjem – pošto je otrgnut od prirode, čovek ima potrebu za pripadnošću odnosno udruživanjem, jer od toga zavisi njegov opstanak i mentalno zdravlje
Potreba za stvaranjem – čovek je obdaren samosvešću, razumom i imaginacijom i ne može da se zadovoji pasivnom ulogom kreature već stvaralaštvom teži da prevaziđe svoju pasivnu egzistencijalnu situaciju
KRITIČKE TEORIJE DRUŠTVA
Potreba za ukorenjenjem u rodu – nastaje zbog odvajanja od prirode, zbog gubljenja prirodnog doma; čovek tako mora tražiti nove korene u vezanosti za oca i majku, rasu narod, državu i ljudski rod
Potreba za sticanjem sopstvenog identiteta – kao biće obdareno svešću i razumom, čovek ima unutrašću potrebu da stvori pojam o sebi i da oseća i kaže “ja sam ja”
KRITIČKE TEORIJE DRUŠTVA
Potreba za okvirom orijentacije i verovanja – s obzirom da poseduje razum i susreće se sa mnoštvom nepoznatih pojava i problema, nameće mu se potreba za intelektualnom orijentacijom u svetu. To je potreba da veruje u nešto, ali i da može da pomoću razuma objektivno shvati svet, prirodu samog sebe i druge ljude
KRITIČKE TEORIJE DRUŠTVA
Prema Fromu, čovek mora da zadovolji svaku od pet navedenih potreba da bi bio mentalno zdrav, baš kao što mora da zadovolji svoje biološke potrebe da bi fizički opstao
Po Fromu, strukturu društva čine tehnika, tehnologija, svojina, specifična organizacija i odgovarajuća kultura
KRITIČKE TEORIJE DRUŠTVA
Prema Fromu, društveni karakter nije prost zbir individualnih karakternih osobina ljudi date kulture već “suština karakterne strukture koja je zajednička većini članova iste kulture, suprotno individualnom karakteru po kome se ljudi razlikuju jedan od drugog iako priradaju istoj kulturi
Zadatak društvenog karaktera jeste da kanališe ljudsku energiju u okviru datog društva radi neprekidnog funkcionisanja samog tog društva
Glavna psihička agencija društva je porodica
KRITIČKE TEORIJE DRUŠTVA
Prema Fromu, postoji 5 osnovnih neproduktivnih karakternih orijentacija ljudi tokom istorijskog razvitka društva. To su:
1. Orijentacija roba2. Feudalna orijentacija3. Orijentacija ka hordi4. Tržišna orijentacija i5. Perceptivna orijentacija
KRITIČKE TEORIJE DRUŠTVA
Produktivnu orijentaciju, po Fromu, karakteriše sposobnost i spremnost čoveka da kreira nove situacije i da na taj način zadovoljava svoje ljudske potrebe i razvija sebe kao celovito biće
Mašina je zavladala čovekom, prema Fromu, i uništila njegov rad i inteligenciju
Čovekova nemoć pred društvenim silama dovodi ga do “bekstva od slobode”
KRITIČKE TEORIJE DRUŠTVA
Po Fromu, čovek će biti oslobođen jedino uspostavljanjem humanističkog socijalizma, tj. humanizma primenjenog na industrijsko društvo
Jirgen Habermas – po njemu je potrebno izvršiti rekonstrukciju istorijskog materijalizma
Habermas je izdvojio četiri društvene formacije: 1. Onu koja prethodi visokoj kulturi - pretklasna2. Tradicionalnu – robovlasnička i feudalna, 3. Kapitalističku i 4. Postkapitalističku – savremena državno socijalistička
društva
KRITIČKE TEORIJE DRUŠTVA
Princip postpoderne formacije budućnosti biće komunikativno delovanje
Na osnovu razlike u karakteru ljudskih radnji, Habermas razlikuje četiri tipa delanja:
1. Teološko delanje2. Delanje koje je regulisano normama3. Dramaturško delanje i 4. Komunikativno delanje
KRITIČKE TEORIJE DRUŠTVA
Habermas u svojoj teoriji društva razlikuje:– Društvenu okolinu (“svet života”) i– Društveni sistem (privredni, politički, pravnonormativni)
Po Habermasu, razvojem ljudskog društva dolazi do odvajanja sistema i sveta života; suštinu krize savremenog društva vidi u činjenici tj. tendenciji da se sistemi šire, da sužavaju prostor čoveka, pokoravaju “svet života”
KRITIČKE TEORIJE DRUŠTVA
Habermas posmatra progresivnu ulogu novih društvenih pokreta, koji mogu da pomognu u širenju prostora slobodnom delovanju i sporazumevanju ljudi
STRUKTURALISTIČKE TEORIJE
Javlja se 60tih godina XX veka u Francuskoj Utemeljivač strukturalističke filozofije je Mišel
Fuko – “ono što nas prožima i drži u vremenu i prostoru jeste sistem”
Objavjujući u svojoj filozofiji smrt čoveka kao objekta, Fuko na njegovo mesto stavlja epistemu – ona je jedinstveno znanje jedne epohe koja se formira oko jedne centralne ideje
STRUKTURALISTIČKE TEORIJE
Utemeljivač strukturalističke teorije društva je Klod Levi Stros
Prema Strosu, društvene nauke moraju da se odreknu istraživanja pojavnog i da se okrenu skrivenom, podsvesnom koje uslovljava ponašanje čoveka i sve objektivno postojeće odnose i institucije u društvu
Pri opažanju društvene strukture, prema Strosu, potrebno je sagledati odnose sinhronije i dijahronije, kao i odnose opozicije i korelacije
STRUKTURALISTIČKE TEORIJE
Strukturalističke teorije poriču ulogu subjekta u društvenom životu
FENOMENOLOŠKE TEORIJE
Začete su u Nemačkoj u prvim decenijama XX veka, kao reakcija na pozitivističko shvatanje društva
Prema fenomenolozima, pojedinci dolaze u dodir s spoljašnjim svetom pomoću čula: vida, sluha, dodira, mirisa i ukusa – bez njih je nemoguće bilo kakvo saznanje o spoljašnjem svetu
Pojedinci organizuju svoj svet u fenomene – klasifikuju svoja čulna iskustva u stvari za koje se čini da imaju zajedničke karakteristike
FENOMENOLOŠKE TEORIJE
Alfred Šuc – ljudi su razvili tipifikaciju – koncepte koje pripisuju klasama stvari koje iskustveno doživljavaju
Prema Šucu, ljudi između sebe stvaraju iluzije da u društvu postoji stabilnost i red, dok u stvarnosti postoji gomila doživljaja koji nemaju jasan oblik niti jasnu formu
FENOMENOLOŠKE TEORIJE
Poseban pravac fenomenološke škole – etnometodologija – osnivač Harold Garfinkel
Bavi se proučavanjem metoda kojima se obični ljudi služe u svojim svakodnevnim aktivnostima da bi interpretirali ili objašnjavali društvenu stvarnost
FENOMENOLOŠKE TEORIJE
Ključnu ulogu u konstituisanju stvarnosti, prema Garfinkelu, ima indeksiranost – svi sudovi o bilo kojem predmetu ili aktivnosti imaju komunikacijsku vrednost samo u odnosu na konkretnu situaciju iz koje su izvedeni
Prema Aronu Cikurelu, dve vrste pravila utiču na oblikovanje društvenog poretka u ponašanja ljudi:
– Površinska (javna) i – osnovna ili interpretativna (neiskazana pravila)
TEORIJE O INDUSTRIJSKOM I POSTINDUSTRIJSKOM DRUŠTVU
Početkom 60tih godina XX veka Volt Rostov – ponudio novu periodizaciju
istorije – smatrao da industrijalizacija neminovno dovodi do novog istorijskog tipa društva- društva masovne potrošnje i blagostanja
TEORIJE O INDUSTRIJSKOM I POSTINDUSTRIJSKOM DRUŠTVU
Prema Rostovu, društvo prošlo kroz 5 etapa razvoja:
Tradicionalno društvo Prelazno društvo Društvo industrijskog uzleta Kretanje ka zrelom industrijskom društvu Postindustrijsko društvo masovne
proizvodnje
TEORIJE O INDUSTRIJSKOM I POSTINDUSTRIJSKOM DRUŠTVU
Rejmon Aron smatra da su razvoj nauke i tehnike postale univerzalne pojave savremene civilizacije
Najvažnije karakteristike novog tipa društva, koje se zasniva na krupnoj porizvodnji su:1. Odvojenost preduzeća od porodice2. Visokorazvijena tehnološka podela rada3. Usmerenost industrijskog preduzeća isključivo na
akumulaciju kapitala4. Dominacija racionalnog interesa u poslovanju preduzeća5. Velika koncentaracija radnika na radnom mestu
TEORIJE O INDUSTRIJSKOM I POSTINDUSTRIJSKOM DRUŠTVU
Danijel Bel – novo društvo u nastajanju izrasta iz novih intelektualnih tehnologija, informatike, kibernetike i biotehnologije
Prema Belu, dominantno mesto u društvu koje nastaje zauzima inteligencija, “stvaralačka elita naučnika i viših stručnjaka, administratora i organizatora”
U prvi plan, prema Belu, izbijaju pojedinci i korporacije (koje osim ekonomske funkcije zadobijaju ključnu društvenu ulogu)
TEORIJE O INDUSTRIJSKOM I POSTINDUSTRIJSKOM DRUŠTVU
Prema Belu, u novom društvu nastupa i kraj ideologije
Alen Turen – novo postindustrijsko ili programirano društvo predstavlja prelazak iz ere mašina u eru informatike – u njemu znanje postaje osnovna proizvodna snaga
Prema Turenu, izlazi se iz društva eksploatacije, a ulazi u društvo alijenacije
Po Turenu, novi društveni pokreti, koji se bore protiv alijenacije se sastoje iz mladih i inteligencije, posebno univerzitetskih radnika i studenata