IDEJA I MOTIV UBISTVA U ROMANU Zloin i kazna F. M. DOSTOJEVSKOG Glavni junak djela je siromani student prava Rodion Raskoljnikov kojega progoni ideja o izvrenju vie pravde, koju e ostvariti ubistvom Aljone Ivanove, gramzive i podle stare lihvarke, ijim bi se novcem moglo usreiti barem stotinu ljudi, i ijim bi nestankom bili zadovoljni mnogi, ukljuujui i njezinu sestru Lizavetu koju Aljona mui i iskoritava. Raskoljnikov pomno razrauje i provjerava plan, iako jedan dio njega ne vjeruje u izvrenje plana. Sklop ivotnih okolnosti gura Raskoljnikova u zloin: dobija majino pismo, razgovara u krmi s Marmeladovim, susree Sonju, doznaje da e lihvarka biti sama oko sedam sati. Majino pismo puno je nemone pomirenosti sa ivotom: sestra Dunja, da bi se spasila sramne i poniavajue guvernantske slube kod razvratnika Svidrigajlova, obeala je ruku bogatom Luinu, koji trai siromanu djevojku da bi mu bila pokorna i zahvalna. Majka se nada da e tako pomoi sinu materijalno, jer je sestra duna podnositi teror Svidrigajlova. Raskoljnikov ne moe prihvatiti sestrinu rtvu. Teko optereen time, u krmi sree Marmeladova, propalog alkoholiara koji utapa tugu u piu koje kupuje novcem zaraenim od kerke Sonje koja, da bi prehranila mnogobrojnu obitelj, mora da se prostituie. Raskoljnikov upoznaje obitelj Marmeladovih, ija sudbina pokazuje pogubnost djelovanja bijede na ljudski rod. Najvei stradalnik je Sonja, ali ona im prua i najvie nade. Raskoljnikov podsvjesno donosi odluku; pada u san ispunjen komarima. Kao da je upravljan neime izvan svijesti, pomno i hladno ostvaruje svoj plan. Nepredvienu okolnost, prisustvo Lizavete, rjeava brutalno, ubivi je zajedno sa sestrom. Opljakan novac skriva pod kamen, ne brojei ga. Vraa se u stan i pada u groznicu. Poinje muna psiholoka drama; borba sa savjeu koju vodi Raskoljnikov i borba sa istraiteljem Porfirijem Petroviem, koji oko Rodiona stee psiholoki obru. Kada ga Petrovi gotovo pa natjera da prizna, u ured upada Nikolaj i priznaje da je on ubio lihvarku. Raskoljnikov se dvoumi nakon toga, odlazi na mjesto zloina, razmilja o rjeenju, te priznaje ubistvo. Pod Sonjinim utjecajem, potresen samoubistvom Svidrigajlova, Rodion se prijavljuje policiji, te doivljava proienje. Sonja ga prati u Sibir, a sestra Dunja se udaje za Razumihina, njegova najboljeg prijatelja, dok im majka umire. Raskoljnikov se razboli, te se nakon dugog bolovanja vraa u ivot proien.1

Roman se gradi na konfliktnosti. Glavni junak je u sukobu sa svijetom i taj sukob se proiruje i na sukob sa samim sobom. U takvoj koncepciji i linost Raskoljnikova mora biti

1

http: // bs wikipedia. org. / wiki / _F. M. Dostojevski_

dvostruka: on jeste zloinac, ali istovremeno je i potjera, pravda koja zloinca progoni. Ta raspoluenost glavnog lika simbolizovana je i u njegovom prezimenu: Raskoljnikov, izvedenom od rijei raskol, dok se jedan od likova, Rodionov najbolji prijatelj zove Razumihin, to opet ukazuje na njegovu razumnost.2 Meutim, postoji jo jedna asocijacija prezimena Raskoljnikov koju je Dostojevski morao imati na umu pri pisanju ovoga djela, a to je da su Raskoljnici pripadnici ruskog vjerskog pokreta iz XVII vijeka, koji su se pobunili protiv zvanine crkve, i ija je vjerska pobuna bila povezana i pobunom protiv cara i drave.3 To prezime istovremeno navodi na pretpostavku da Raskoljikovljev zloin nije samo zloin, ve je i oznaka cjelokupne njegove linosti i ponaanja, naroito nakon ubistva, a moe se tumaiti i kao svojevrsni akt pobune. Iz sadraja romana uoava se da se ideja o ubistvu kod glavnog junaka javila ve poslije prve posjete lihvarki. Istovremeno, Raskoljnikov istu ideju uje u kafani, u razgovoru izmeu studenta i oficira; razgovora u kojemu student tvrdi da bi tu prokletu babu ubio bez imalo grie savjesti. Ideja o ubistvu biva razraena i u lanku kojega Raskoljnikov ranije objavljuje, pod naslovom O zloinu. U tom lanku on razmatra psiholoko stanje za vrijeme zloina, tvrdei da izvrenje zloina uvijek prati bolest kao posljedica grinje savjesti ili osjeanja grijeha. Meutim, Raskoljnikov tvrdi da u svijetu postoje neobini ljudi koji imaju pravo da izvre zloin: Neobian ovjek ima pravo ..., to jest ne zvanino pravo, nego sam ima pravo da dozvoli svojoj savjesti da prekorai preko izvjesnih prepreka, i to jedino u sluaju ako to zahtijeva ostvarenje njegove ideje...4 Tom tvrdnjom Raskoljnikov opravdava izvrenost zloina tzv. neobinih ljudi, ljudi sklonih ruenju svakodnevnog morala, a sve u ime novog svijeta i viih vrijednosti, iz ega se doznaje da i ono to bi se nazvalo socijalnim motivom, zapravo ide u drugi plan, jer zloin nije poinjen iz isto socijalnih razloga niti radi sopstvenog bogaenja. Raskoljnikov je podijelio ljude na te dvije skupine i opsjedalo ga je pitanje kojoj skupini pripada on sam. Htio je da njegov postupak bude rezultat hladne, promiljene i matematiki precizno izvedene radnje, ali sve se svodi na niz nekontroliranih akcija, i samo niz sluajnih okolnosti spaava glavnog junaka da odmah ne postane plijen sudske pravde.5

2 3

http: // bs wikipedia. org. / wiki/ _F. M. Dostojevski_ Ista internet stranica ibidem ibidem

4 5

To pokazuje neosnovanost njegove tvrdnje i dokazivanja da i sam pripada redu neobinih ljudi. Raskoljnikov nije bio u stanju izvesti savren zloin, samim time to je, pored lihvarke, ije je ubistvo dobro razmotrio, bio prisiljen ubiti i njezinu sestru, koja se sluajno pojavila u stanu, a na ije ubistvo nije mislio, to je prvi dokaz nemogunosti zaustavljanja zla koje kad jednom pokrene lavinu podjednako unitava sve, i krivce i nevine. ak i sam odnos Raskoljnikova prema starici i njezinoj sestri nije isti; on se kasnije slabo sjea ubistva Lizavete, kao da eli da ga potisne iz misli, jer to ubistvo za njega nije obuhvaeno polaznom teorijom. No, Raskoljnikov nije jedini koji ne spominje Lizavetu, ve to ine i Petrovi i Svidrigajlov koji nemaju razloga da je izostavljaju, pa nam se namee odgovor da Rodion nju ne samo da pokuava istisnuti iz sjeanja, nego se tu radi i o obezvrjeivanju Lizavetine linosti. Poslije zloina, u Raskoljnikovljevom ponaanju zapaa se tenja da prikrije uinjeno, a borba obinog i neobinog u njemu se produava do kraja romana. Ubistvo nije izvrio radi banalnoga bogaenja, nego ga Rodion objanjava, kako svojim altruizmom, tako i idejnim eksperimentisanjem na vlastitoj linosti, pa ovaj zloin poprima oblike zloina s idejnim predumiljajem i postavlja pitanje o ideolokom zloinu uope.6 Izvrivi zloin, Raskoljnikov zakorauje u drugi svijet, svijet Svidrigajlova i Sonje Marmeladove. Sonja mu kae: Krst patnje treba da uzme na sebe i njime da se iskupi. Tada Raskoljnikov shvaa da je jedini put ispravnosti put preobraaja, to jest povratka iz svijeta neobinih u svijet obinih ljudi. Rodion pokuava dosegnuti kako je Sonja uspjela, pored razvrata, sauvati istou due. Na pitanje da li se moli Bogu, ona mu odgovara: A kako bih ja bez Boga! I, tada zapoinje njegov preobraaj.7 Raskoljnikov nije uspio izvesti savren zloin kakav je zamislio, a pritisci pravde postajali su sve vei. Osim toga, i psihiki teret koji je nosio postajao je sve tei, pa se postavlja pitanje zato se on predao? Da bi se dobio odgovor na ovo pitanje potrebno je vratiti se na Raskoljnikovljevu teorijsku podjelu i stalno preispitivanje njegove pripadnosti jednoj od skupina. Ono to je njega poelo da mui jeste spoznaja da ne pripada redu onih neobinih ljudi. Iako je Rodion povuen u sebe, osuen od drutva, i pored pada u ludilo koje nastupa ubistvom sestara, i pored njegova oboavanja Napoleona, kada priznaje: Htio sam da postanem Napoleon, zato sam ubio!... 8

6 7

Flaker, Aleksandar: Predgovor romanu Zloin i kazna F. M. Dostojevskog, Svjetlost, Sarajevo, 1999., str. 6 http: // bs wikipedia. org. / wiki / _ F. M. Dostojevski_ 8 klovski, Viktor: Izbor iz kritike: Zloin i kazna F. M. Dostojevskog, Svjetlost, Sarajevo, 1999., str. 541

On nije hladnokrvni ubica koji je ubio radi novca, ve je zloin poinio radi principa i dokazivanja samome sebi da je ovjek, a ne kukavica. Nakon te spoznaje da nije ubica hladnokrvni, za Raskoljnikova poinje potpuni prijelaz iz jednog svijeta u drugi, i upoznavanje sa , do tada, nepoznatom stvarnou. ak i njegova odluka da se preda ne realizuje se odmah, ve se on do samoga kraja dvoumi, pa ak i dok ulazi u policijsku stanicu. Ipak, na samome kraju, on priznaje: Ja sam ubio babu lihvarku i njezinu sestru Lizavetu i opljakao ih. 9 Nakon priznanja Raskoljnikov biva osuen na tamnicu i progonstvo u Sibir, na osam godina. Sonja polazi s njime, jer je ona i osoba koja ga svojom smirenou i kranskim podnoenjem patnji vodila cijelo vrijeme ka priznanju zloina. Tako se uvia da prostitutka tokom romana postaje nadmoni partner Raskoljnikovljev, i da njegova ljubav za Sonju zapravo predstavlja pobjedu, i to pobjedu koja grenika vodi ka spasenju. Zanimljiv je nain na koji je Dostojevski oblikovao likove u svome knjievnom ostvarenju. Njegovi likovi imaju izraenu snanu osobnost, to znai da nema onih obinih likova, nego je svaki od njih posebna individua koja je usto i neponovljiva. Nadasve je zanimljiv opis glavnog junaka Raskoljnikova ije se ime na poetku romana uope ne spominje, ve se kasnije otkriva i to Rodionovim upoznavanjem sa lihvarkom. Roman Zloin i kazna ima strukturu romana tipinu za roman Dostojevskog, jer u sebi objedinjuje osobenosti svih vidova romanesknog anra. To je roman hronika jer obuhvaa niz dogaaja i situacija: poar zbog kojeg su okrivljeni nihilisti10, koije koje gaze pijanicu, ubistvo; socijalni roman jer obuhvaa ivot u sirotinjskim etvrtima, alkoholizam, prostituciju; kriminalni roman koji govori o liku koji izvrava ubistvo i o traganju policije za ubicom; filozofski roman koji daje ideju glavnog junaka koji nudi etiko-filozofsku podlogu i on je daje u raspravi o zloinu; psiholoki roman gdje se likovi razotkrivaju analizom psihikih stanja i njihovih ponaanja; avanturistiki roman sa tajnim dopisivanjima i sastancima, ucjenama, revolverskim hicima; roman tragedija zato to donosi smrt Marmeladova na ulici, ubistvo, samoubistvo, te javljanje djece paenika.11 Prostor u romanu je veoma suen. Radnja se odvija u tri-etiri sobe, u krmi, sudnici, na mostu i na jednom trgu. To je prostor u kojemu se kreu sitni inovnici, prostitutke i prosjaci;9

http: // bs wikipedia. org. / wiki /_ F. M. Dostojevski_ Nihilist: lat. nita; nihilizam: nain miljenja nihilista; potpuno negiranje svih naela, tradicija i ustaljenih vjerovanja; nihilist izraz koji je uveo u iroku upotrebu ruski pisac Turgenjev, primijenivi ga na junaka romana Oevi i djeca Bazarova koji je odluno negirao sva naela i tradicije plemike kulture; protivnici revolucionarne demokracije esto su pod nihilistima smatrali uope sve revolucionarno raspoloene ljude. Klai, Bratoljub: Veliki rjenik stranih rijei, izraza i kratica, Zora, Zagreb, 1974., str. 911. 912 11 http: // bs wikipedia. org. / wiki /_ F. M. Dostojevski_10

mjesta u kojima junaci ive i ujedno govore o svojoj sudbini. Soba nalik na mrtvaki sanduk ili brodsku kabinu govori o ivotnoj tjeskobi glavnog junaka. Soba Sonje Marmeladove nejednakih je uglova to podsjea na njezinu neobinu sudbinu. Sav ambijent u kojemu se kree glavni junak, poev od krmi u koje se obavezno silazi niz stepenice mranih ulica, u kojima obitavaju prostitutke djeluje funkcionalno i motivie ponaanje glavnog lika. 12 Vrijeme u romanu je zgusnuto na devet i po dana. Prvi dio romana vrijeme je u kojemu Raskoljnikov vri probu ubistva, kada dobija pismo od majke, kada uje sudbonosni razgovor u krmi; vrijeme koje traje dva i po dana. Zbog kratkog vremena radnja dobija na dinamici, i roman ini zanimljivijim. To saimanje vremena u romanu osobina je moderne proze.13

12 13

ibidem Ibidem

Zakljuak Aleksandar Flaker je o romanu Zloin i kazna kazao kako to nije samo roman o pojedinanom ljudskom karakteru, pa ak nije samo roman o socijalno motiviranom karakteru; to nije niti samo psiholoki roman. Zloin i kazna je sve to, ali i mnogo vie. Birajui Raskoljnikova, siromanog studenta s razvijenom intelektualnom svijeu, kao temeljni karakter svoga djela, Dostojevski sebi stvara priliku da roman karaktera sa svim socijalnim i psiholokim motivacijama njegovih postupaka, preobrazi u roman u kojemu se suprotstavljaju iskazi likova. Pa se tako pred naim oima roman o ovjeku kao drutvenom biu pretvara u roman o idejama.14 itajui roman mnoge zaokuplja pitanje da li cilj opravdava sredstvo kojim se ostvaruje? Dostojevski je kao primjer naveo Napoleona, pitajui se da li veliki ratnici imaju pravo ubijati hiljade nedunih ljudi radi ostvarenja neke ideje. Glavni junak ovoga romana je imao dobronamjeran cilj, a njegova ideja je bila humana. Meutim, ono to je upropastilo i onemoguilo ostvarenje toga cilja jeste pogreno odabrano sredstvo, jer pogreno je graditi svoju sreu na tuoj nesrei, - to bi se moglo uzeti i kao pouka proistekla iz ovoga djela. I sam Raskoljnikov je vjerovao da cilj opravdava sredstvo, no nakon poinjenog zloina uvidio je da to nije tano. Ova knjiga prevazilazi granice vremena i prostora samim tim to je to jedno veliko umjetniko ostvarenje koje je stvoreno da odolijeva i da prkosi vremenu, kao i svako veliko umjetniko djelo.15 Dostojevski u ovome romanu prikazuje simpatine i jake karaktere koji smatraju da treba ivjeti prema vlastitim nazorima, ali u tom pokuaju stradavaju jer nisu onakvi kakvima sami sebe zamiljaju i kakvi ele biti. Ti karakteri ideje ele sprovesti u ivot; oni ive s idejama i za ideje, ali ivot se na kraju pokazuje sloenijim od bilo kakvoga idejnog nacrta. 16

14 15

Flaker, Aleksandar, ibidem Solar, Milivoj: Povijest svjetske knjievnosti, Copyright, 2003., Golden marketing, Zagreb, str.242 16 Solar, ibidem