ibn arabi htm

pdfcrowd.comopen in browser PRO version Are you a developer? Try out the HTML to PDF API

Kitab Kunhejh Muhjiddin Ibn Àrabi (kuddise sirruh)

Prevodi: Ebu Irfan el-Bosni

Muhjiddin Ebu Bekr Muhammed ibn Àli ibn el~Àrabi je roen 7 Augusta 1165 (27 Ramadan560senah Hidri) u gradu Murcia, Andaluzija (dananja anija). On je bio potomak Hatimet~Taìja, legendarnog primjera Arapske velikodunosti. Njegov otac je osim njega imao jodvije keri po imenu Umm Sa`d i Umm Àla. ejh Ibn Àrabi (kuddise sirruh) je biosentimentalno vrlo vezan sa svojim sestrama. Dok je bio jo vrlo mlad zavrio je Islamskoobrazovanje u oblasti hadisa, tefsira, recitovanja Quràna, literature i fizike. Mimo toga on jeveinu svog slobodnog vremena provodio u drutvu najistaknutijih Sufija Andaluzije ukljuujui idvije istaknute enske uitelje u Sufi znanosti. Iako su one bile vrlo stare voljele su da ga imaju usvom drutvu uoivi njegove nadprosjene kvalitete koje nisu posjedovali ni oni koji su potroilidecenije u Tesavvufskoj kalionici. Njegov prvi uitelj duhovne znanosti je bio Allahov PoslanikÌsa (àlejhi selam) koji ga je uputio da usvoji asketizam (zuhd) i samo-odricanja (tedrid). ejhIbn Àrabi (kuddise sirruh) jasno istie u svom Futuhatu da je kontaktom sa Ìsaom (àlejhiselam) dolo do prekretnice u njegovom ivotu kada je otpoelo njegovo duhovno uspinjanje. Ponjegovim vlastitim rijeima Ìsa (àlejhi selam) je bio izuzetno njean i naklonjen mladom IbnÀrabiju. Njegov ovozemaljski prvi uitelj je bio ejh Ebul Abbas el~Urjabi (kuddise sirruh) koji


ga je poduio zikr ìsm zaat` (ponavljanje Imena ALLLAH). ejh Ibn Àrabi (kuddise sirruh) jeimao mnogo uitelja, od kojih su dvije bile ene u gradu Sevvile, Fatima bint Ibn el~Musanna iems Umm el~Fuqara (kuddise esrarehum). Prema miljenju ejh Ibn Àrabija (kuddise sirruh)ene takoe mogu dosegnuti vrlo visoke duhovne stanice (meqam).

Muhjiddin Ibn Àrabi (tajna mu se posvetila) je bio jedna od najveih linosti kakou Islamskomtako i neislamskom misticizmu. I Istoni i Zapadni svijet se slau po pitanju njegove veliine, iakose obavezno ne slau o samoj prirodi njegove veliine.

Preko sedam stoljea Islamski svijet je u kontroverziji oko statusa ejha. Mnogi ga vole, potujui dive mu se, ali ima i onih koji ga nipodatavaju i proklinju.

Dalekovidni ljudi prefinjenje inteligencije su uvijek nalazili riznice u dubini ogromnog okeananjegovih rijei nazvavi ga titulom "e~ejh el~ekber" (najvei ejh). Na drugoj strani pak, ljudiskuenog uma, zaslijepljeni fanatizmom, koji nisu mogli prodrijeti u njegova djela, su ga vrijealinazivajui ga "e~ejh el~ekfer" (najvei heretik).

Veliki ljudi uvijek imaju vie neprijatelja nego prijatelja. ak i kad je na poslanik Muhammed(sallallahu àlejhi ve sellem) osvjetlio svijet ukopan pod tamom ignorantnosti i korupcije, samonekolicina mu je ponudila dobrodolicu. Mnogi, koji su se navikli na tamu, nisu vidjeli to svjetlo - aniti su eljeli da ga vide.

Ibn Àrabi (kuddise sirruh) je cijelog ivota osjeao bol od ljudskog nerazumjevanja. Pa ipak


irina i dubina njegove mudrosti, uvida, vizije, i znanja ulijeva strahopotovanje svakom ko uhvati ijedan traak istog. Mnogi od njegovih izraza o boanskim misterijama se ni do dan danas nisupoboljali i prevazili. Mnogi vani dogaaji, koje je predskazao stoljeima prije, su se desili inastavljaju da se deavaju.

Uprkos - ili zbog - kontroverzije koja ga okruuje, Ibn `Arabi (kuddise sirruh) je postao jedanod najvanijih tumaa Sufi mudrosti. Njegov uticaj se vrlo brzo proirio ak i van Islamskogsvijeta, prodirui u srednjovjekovnu Evropu. U svojim famoznim studijama, Asin Palacios iSalverda di Grave su istakli da je Dante, u svojoj "Divina Commedia", esto bio inspirisan Ibn`Arabijevim radovima, izvlaei iz njih oboje grand dizajn Pakla i Raja kao i svete mlade ene kaovodia prema boanskom. Kroz Danteov presti, ove teme su proele staru Evropu. Danas,ejhov uticaj na duhovni porast ovjeanstva nastavlja da raste kako prevodi njegovih radovapostaju sve pristupaniji na Zapadu.

Njegove rijei su kao valovi u ogromnom okeanu sadravajui bezbrojne tajne. Kroz inspiraciju onje proizveo oko pet stotina pisanih djela. Mnoge od njih su kratke, veliine podueg lanka. Neke,kao Fusus el~Hikam, Mewaqi` en~Nudum, ili Futuhat el~Mekkijjah, su knjige s brojnim tomovimakoje odgovaraju na pitanja i enje mnotva tragaa za istinom (salikun) od njegova vremena. Tadjela su izvori mudrosti. Ipak postoji dosta misli u ovim djelima koje ne mogu svariti ni brojneinteligentne osobe - ak ni uenjaci - ako njihova inteligencija i znanje nisu poduprta istim ivjernim srcima. Niti je ova mudrost pristupana teolozima koji vide samo povrinu i formu svojereligije.


U svom izgledu, Ibn `Arabi (kuddise sirruh) je bio mravan, srednje visine, skladno graen, smalim, delikatnim dlanovima i stopalima. Njegova koa je bila bijela. Glava mu je bila mala, sokruglim licem, visokim elom i finim neznatno povijenim nosom. On je imao obrve povijene kaopolumjesec; i imao je gustu bijelu bradu.

On je bio odvaan i ilav, krajnje strpljiv, i vrlo velikoduan kako u materijalnom tako i duhovnomaspektu.

Iako ga svak nije razumio, svako je bio u strahopotovanju pred njegovom duhovnom prisutnou.Uvijek paljiv, samilostan, i milostiv, on je gledao na sve s ljubavlju, ukljuujui tu i svojeneprijatelje i opasne zvijeri. On se gnuao nasilja, pa ak i pri kanjavanju ubica. On je napisao,"Iako je eri` atska kazna za ubistvo smrt, bolje je oprostiti." On je takoe napisao, "NaSudnjem Danu ja u se zauzeti za one koji me poriu."

Jedan od njegovih suvremenika ga je toliko mrzio da bi poslije svih pet dnevnih molitvi deset putaga prokleo. Kada je ta osoba umrla, Ibn `Arabi (kuddise sirruh) je otiao na njegovu denazu(sahranu). Poslije toga nije htio da jede i pije niti ikog da vidi danima. Blizak mu prijatelj jeinsistirao da doe kod njegana veeru. On se odazvao ali nije htio nita govoriti niti jesti, dokodjednom iznenada, on se nasmijei i poe jesti. Kada ga je taj prijatelj upitao o toj promjeni, onmu je odgovorio, "Zakleo sam se mom Gospodaru da neu govoriti niti jesti dok ne oprosti tomovjeku to me je mrzio. Sad, Allah u Svojoj Milosti je oprostio tom ovjeku, i ja se mogu vratitinormalnom ovosvjetskom ivljenju."


ejh Ibn Àrabi (kudisse sirruh) je 1201 (598H) godine napustio paniju i krenuona Istok sciljem obavljanja Hadda (ritualne posjete Ka`be u Mekki). On je proputovao kroz sjevernipojas Afrike, Bliski Istok obiavi cijeli Arapski govorni svijet i Anatoliju.

Dok je bio jo mladi, ejh Ibn Àrabi (kuddise sirruh) je nadnaravno sreo legendarnog Hidra(àlejhi selam), kojeg je Allah osobito uputio na Svoje prijatelje (evlije). Poto je ejh IbnÀrabi i sam proveo veinu svog ivota putujui i imao unikatni pristup skrivenim stvarima, neki sumiljenja da je tajnoviti Hidr (àlejhi selam) bio osobni patron ejh Ibn Àrabiju.

Prije nego se uputio na ovo legendarno putovanje, ejh Ibn Àrabi (kuddise sirruh) je imao vizijuu kojoj su svi poslanici bili na okupu. Poslanik Hud (àlejhi selam) je istupio da se sastane s njim, iejh Muhjiddin ga je upitao za razlog poslanikog okupa. Hud (àlejhi selam) mu je rekao da su seoni iskupili radi zauzimanja kod Allaha za velikog Sufi ehida, Mensura el~Haladda, koji je zbogodreenih kritinih izjava bio stoljeima razdvojen od poslanika Muhammeda (sallallahu àlejhi vesellem).

U ovoj viziji ejh Muhjiddin je takoe pokazan cijeli njegov ivot od poetka do kraja. To ga jeponukalo da odmah krene na putovanja. Njegov prvi zastoj je bio u gradu Marakeu u Maroku, izkojeg ga je san uputio prema gradu Fez. U svom monumentalnom djelu, el~Futuhat el~Mekkijjah(Mekkanska Otkrovenja), on navodi taj san:

Ja sam vidio riznicu ispod Boanskog Prijestola gdje se proizvodi reenica, "Nema moi niti snageosim kod Allaha, Uzvienog, Velikog." (La havle ve la quvvete illa billahil~àlijjil~àzim.) Ja sam


posjetio mnoge druge riznice koje su se nalazile ispod te, iz ijeg svakog ugla su izletjele ptice.Najljepa meu svima njima, je proletjela ba ispred mene i poselamila me. Objavljeno je momsrcu da treba da uzmem tu pticu kao druga na mom putovanju prema Istoku. Ja sam upitao svojesrce, "Ko moe biti ta osoba?" Ja sam tada bio u Marakeu. Moje srce mije odgovorilo, "To jeMuhammed el~Hasar u gradu Fez, koji je molio Allaha da ga odvede na Istok. Stoga uzmi ga kaosvog sudruga na putu." Ja sam bio zadovoljan time, i rekao sam toj predivnoj ptici, "Ako Allah da(inallah), ti e biti moj drug." Ja sam otiao u Fez, traio ga i naao, i upitao, "Jesi li ti molioAllaha za neto?"

"Jesam," ree on. "Ja sam Ga molio da me poalje u gradove na Istoku, i reeno mi je da e nekopo imenu Muhjiddin doi da me odvede tamo."

Ja sam se nasmijeio i rekao, "Ja sam Muhjiddin." Mi smo postali drugovi i prijatelji sve dok nismostigli u Egipt, gdje je on preselio na vjeni svijet (Ahiret).

Tokom ovog perioda svog ivota, ejh Muhjiddin je provodio svoje vrijeme u postu, namazu imeditiranju. Zadnji period intezivnog oboavanja (ibadeta), koji ga je doveo do stupnja svetosti(velajah) mu je uzeo oko devet mjeseci, od mjeseca Muharrema do kraja Ramadana. U tomperiodu on nije ni pio ni jeo i bio je konstantno u stanju duhovne ekstaze.

U Tunisu na putu prema Egiptu, Ibn `Arabi (kuddise sirruh) i Muhammed el~Hasar (kuddisesirruh) su imali udno iskustvo. ejh navodi:


Na naem putu, sreo sam ovjeka koji je ivio u movari na mjestu prekrivenom rogozima. Saznaosam da je on tamo ivio 30 godina u povuenosti (halvetu). Ostao sam s njim tri dana. Onjeprovodio dan i no u molitvi i radio udne stvari. Svako jutro bi otiao pecati ribu dok ne bi uhvatiotri ribe. Jednu bi pustio nazad u vodu, drugu bi dao siromasima, a teu bi koristio za svoje linoprehranjivanje.

Kad sam htio da krenem dalje, on me upitao gdje idem. Ja sam u rekao da idem u Egipt. Oi su muse ispunile suzama. "Ahh!" uzdahnu on. "Moj voljeni ejh je u Egiptu. Molimte da ode do njega ipreda mu moje pozdrave i uvaavanje. Pitaj ga da me posavjetuje ta da inim sa sobom na ovomsvijetu."

Ja sam bio zaprepaen. Taj ovjek se odrekao ovog svijeta i dunjalukih drai. Me je izgledaloda njemu nije trebao savjet u vezi toga.

Kada sam otiao u Egipt, naao sam njegova ejha koji je ivio u palati punoj luksuza i bogastva.On je izgledao kao tip ovjeka od dunjaluka. Kada sam mu prenio molbu od njegova uenika umovari, on mi ree, "Idi i reci mu da treba da izbaci ljubav prema dunjaluku iz svog srca." Tajodgovor me je takoe iznenadio uzevi u obzir daje doao iz usta odonog koje naizgled i sam biortva dunjalukih ari.

Na svom povratku u Tunis ja sam naao tog povuenog ribara i prenio mu poruku od njegovaejha. On je prolio suze od krvi i zavapio, "Teko meni! Tokom trideset godina ja sam odvojen odsvijeta i uposlen u molitvi, ali svijet je jo uvijek u mom srcu! Dok je moj ejh u okruenju luksuza


i bogastva, a ipak nema ni kapi ljubavi i zainteresovanosti za njega. O Muhjiddin, to je razlikaizmeu mene i njega!"

Ova pria kojuje zabiljeio i prenio ejh Ibn Àrabi (kuddise sirruh) je postala esencija mnogimakoji kroe mistinim putem. Dok su se drugi povlaili u osamu, i krajnji asketizam pokuavajui daoiste svoja srca u elijama i peinama, Ibn Àrabi, kao i oni koji se ugledaju na njega, putujusvijetom, gledajui divotu stvaranja i nalazei u njoj tragove Boanske moi. Oni su koristili svijetkao objekt meditacije i sjeanja na Allaha.

Doista, povuenost je kao bolnica za bolesno srce. Kao to osoba ne ostaje u bolnici cijeli ivot,tako isto nije ispravno ostati u povuenosti dui period ivota. Usavravanje ljudske ovjenostidolazi kroz zajedniko ivljenje i drutvenost. U najbolju ruku, povuenost (halvet) je neophodnaza ienja ogledala srca -- koje onda mora biti odneseno meu svijet, gdje se manifestacijaBoanske moi reflektuje na njemu i donosi znanje o Stvoritelju.

Kada je Ibn Àrabi doao u Egipt, on se tamo sreo s veinom uenjaka (ulema), mudraca(ulul~elbab) i svetaca (evlija). Qutb -- lider svih evlija jednog vremena -- je takoe bio prisutan uEgiptu. Ibn Àrabi (kuddise sirruh) ga je naao, jer je znao da mistini rast ovisi o Boanskomznanju manifestovanom u takvim svecima radije nego u pukom namazu i postun ili povlaenju odsvijeta. Nimalo udno jer je sve Islamsko znanje bilo manifestovano u srcu poslanika Muhammeda(sallallahu àlejhi ve sellem) a ne u bilo kom obliku ibadeta. On biljei i prenosi taj svoj susret stadanjim Qutbom:


Jednog dana Qutb je zatraio da se pripremi gozba za evlije u Egiptu. Mi mso pripremili nekomeso, koje se kuhalo dugo vremena u velikim glinenim loncima. Kada se jelo donijelo na sofre, isvao uzeo po zalogaj, odjednom sve posue je popucalo. Sumnjajui na Boanski znak u ovomudnom dogaaju, Qutb je upitao, "ta mislite da je razlog ovoj udnoj pojavi?"

Mnogi su odgovorili nudei fizike razloge, a neki, teoloke. Jedan komentar je zainteresovaoQutba: Neko je sugerirao da su lonci pokuali da nam kau. "Mi mso poaeni rukama evlija(Allahovih prijatelja) koji su doli blizu nas. To je nama dovoljno. Da se nismo unitili neko bi mogaodoi i kuhati u nama luk i prasu!"

Onda se Qutb okrenuo prema meni i upitao: "O Muhjiddin, ta ti misli o ovome?"

Ja sam rekao, "Lonci nam govore, "Neka vam se srca smrve u hiljade paramparadi ako dozvoliteda vam ljubav prema nekom drugom ue u njih poslije ulaska ljubavi prema Allahu!" Qutb senasmijeio i rekao, "To isto i ja mislim."

Tako, duhovno znanje i Boanska mudrost steena kroz isto dovodi osobu blie istini,osposobljavajui ovjeka da vidi unutarnju realnost, i stekne sposobnost da uzme lekciju iz svegato vidi.

Ibn `Arabi (kuddise sirruh) je otiao za Mekku gdje je proveo nekoliko napetih vizionarskihgodina. Ovdje je on sreo svoju ensku sliku vlastitog znanja, u obliku mlade djevojke po imenuNizam, "svetica meu svecima Svetih Mjesta," koja je inspirisala njegovo famozno poetsko djelo


Terduman el~Evaq (Prevodilac arkih elja). Ovdje, takoe, on se ponovo oenio: Fatimom bintJunus, kerkom erifa; i imao s njom jednog sina, 'Imaddudina, koji je slijedio svoga babu inaposljetku, u 1269 (667H) godini, podjelio i kabur s njim.

U Mekki on je takoe zapoeo svoje znamenito djelo, el~Futuhat el~Mekkijjah. Futuhat je bioogromna zbirka uvida i unikatnih simbolokih nauavanja; za svaki od osam tomova je trebalokaligrafiaru dvije godine da i prekopira. Ono to to djelo sadri nije znanje steeno oduniverzitetskih uenjaka ili pisanih knjiga, nego mudrost otkrivena iz Boanskih izvora, otkrivenakroz lino iskustvo. Kad ga je pisao, kao da je bio prisiljen da ga napie protiv svoje volje. On bipostajao drhtav i preznojavao bi se, ak i kad je bilo hladno. On je priznao, "Ja ne piemliteraturu od mog vlastitog nahoenja, kao to drugi ine, nego primam tako jaku inspiraciju kojapali samo moje bie. Samo zapisivanje te inspiracije gasi njenu vatru."

Naprimjer, on navodi u Futuhatu inspiraciju koju je primio:

Dok sam obilazio oko Ka'be ugledao sam neku vrlo udna ovjeka, dosta drukijeg u pojavi odonog na to sam navikao da vidim na ljudima. Kako je hodao oko Ka'be on je konstantno recitirao,"Mi, kao ti, kruimo oko ove Kue." Ja sam ga sustigao i upitao ko je on. On mi je rekao, "Ja samtvoj daljnji predak."

"Kad si ivio?"

"Ja sam umro prije 40,000 godina."


"Kau da je Adem (àlejhi selam) bio prvi ovjek na Zemlji i da je ivio prije nekih 6,000 godina."

"O kojem Ademu ti govori? Znaj da je on samo posljednji u lancu od 100,000 Adema koji suroeni i umrli prije njega."

(Doista, moderna nauka je otkrila dokaze o postojanju ljudi na ovoj planeti stotinama hiljadagodina unazad ljudske historije. U Qurànu i Hadisu nema indikacije da je ovjek stvoren prije7,000 godina. Ova ideja je dola kao derivativ od interpretacije odreenih genealogija koje senalaze u Tori -- Stari Zavjet. Iako je Imam Rabbani (kuddise sirruh) rekao o ovoj viziji da se onaodnosi na duplikate Adema i njegovih potomaka u svijetu misli (àlam misal) trebaju se uzeti uobzir opipljivi nauni dokazi dananjih Muslimanskih geologa i arheologa u iju pouzdanost nemanikakve sumnje. Ako se oni slau s otkriima nemuslimanskih geologa i arheologa onda se dotinavizija ne moe diskreditovati objanjenjem o duplikatima u misaonom svijetu (àlam misal) negose mora ili prihvatiti kao autentina ili eventualno objasniti na drugi nain. Imam Gazzali (kuddisesirruh) je rekao da je nauni opipljiv dokaz jai od analogne spekulacije zasnovane na vlastitommiljenju nekog uenjaka.

ejh Ibn Àrabi (kuddise sirruh) navodi drugi incident koji mu se desio u Mekki:

Jednog Petka, poslije gruone molitve (dume), ja sam kruio oko Ka'be. Ugledao sam jednogovjeka iji kostim i fizika pojava su odudarali od svakog drugog. On je izgledao kao da je plovioizmeu ljudi ne uopte ih dodirujui. Otkriveno mi je da je to bio isti duh koji je uinjen vidljivim.


Ja sam stao i nazvao mu selam. Njegovo ime je bilo Ahmed es~Sabti. Ja sam ga upitao kako to damu je data privilegija da uzme formu i dajo obavlja Hadd nakon naputanja ovog svijeta. On miree, "Ja sam obiavao raditi za ovaj svijet samo jedan dan sedmino, za svoje prehranjivanje.Ostalo vrijeme sam provodio u oboavanju (ibadetu)."

"Kojim danom si radio?" ja upitah.

"Subotom," ree on, "zato to je Allah Uzvieni otpoeo stvaranje na Nedelju i zavrio naSubotu. Tako ja radim na dan kad je on prestao raditi, i primam korist od est dana kad je Onradio!"

"Ko je bio Qutb kada si ti ivio na ovom svijetu?" ja upitah. On ree da je to bio on. Onda jenestao.

Jedan prijatelj iz Mekke koji je bio prisutan na tom mjestu me upitao, "Ko je taj ovjek s kojim sisad priao? Ja u svom ivotu nisam nikad vidio takva ovjeka ovdje u Mekki!"

Kao to Hafiz Ibn Neddar navodi, "Ibn `Arabi je bio Qutb i poznavao je druge Qutbove svogvremena. tavie, on je poznavao i one prije i one poslije njega. Veinom on je bio u drutvu Sufijaprovodei vrijeme u Ka'bi. To mu je izgleda bio jedini uitak."

Uprkos njegove duboke privrenosti Ka'bi, njegov posao u Mekki je bio privremeno zavrenposlije dvije godine te je nastavio sa putovanjem. 1204 (601H) godine ejh je otiao u Bagdad.Tamo jeostao samo dvanaest dana. U tom kratkom periodu vremena on je naao i nosio dubbu


(ogrta) koji mu je prije pedeset godina ostavio Qutb, ejh Abdul~Qadir Dilani (kuddisesirruh), i susreo se sa mudracima i svetim ljudima u Bagdadu. Nakon toga je proveo tri godine naputu, u Mosulu i Egiptu, prije povratka ponovo u Mekku 1207 (604H) godine.

Ovaj put je mogao ostati u Mekki samo godinu dana prije nastavka putovanja. Vratio se opet uMosul, te nastavio dalje preko Malatye i Sivasa, da bi 1210 (607H) stigao u Konju, politiki centarZapadne Seljuke Imperije. Vjeruje se da je u Konji oenio udovicu majku Sedruddinael~Qunavija. Sedruddin je bio unuk Sultana iz Malatye i ve tada vrlo potencijalni sufi. ejhovbrak je bio neto vie od dobre i kreposne supruge; taj brak mu je stavio pod nadzor mladogSedruddina, koji e kasnije postati jedan od njegovih najvanijih uenika.

ejh je najvjerovatnije imao i svoju roenu djecu upravo iz ovog braku, sina Sa'duddina, roenogu Malatiji 1220 (617H), koji je posvetio ivot hadiskoj znanosti i umro u Damasku 1258 (654H), tekerku Zejneb kojaje vjerovatno umrla jo kao dijete.

Ibn Àrabi (kuddise sirruh) je bio u Bagdadu 1211 (608H) gdje je upoznao drugog velikog ejhasvog vremena, ihabuddin Omera Suhreverdija (kuddise sirruh). Kad su se sreli, oni su meditiralijedan na drugog bez ijedne verbalne rijei. Suhreverdijevo miljenje: "Ibn Àrabi je okeanistine. Sve to on jeste i to ini slijedi sunnet Poslanika (sallallahu àlejhi ve sellem). Oboje,njegova vidljiva linost i unutarnja linost reflektuju i ispunjene su svjetlom (nurom) Muhammeda(sallallahu àlejhi ve sellem)."

Oko tog vremena je Ibn Àrabijevo mistino znanje dostiglo perfekciju. On je bio toliko utopljen


u okeanu Istine da su njegove rijei kao i njegovo unutarnje bie postali nevidljivi i nepojmljivionima koji su ostali na obalama istog. Od 1213 (610H) do 1221 (618H) on se kretao od Bagdada doAleppa, nazad do Mekke, nazad do Malatye, i opet do Aleppa. Tokom ovog perioda on jekonstantno bio izloen zavisti i nerazumjevanju, koje je dosta pokuavao da ukloni. Pa ipak,onjenaao i suportera na uvisokim uticajnim pozicijama: naprimjer, el~Malik ez~Zahir, vladarAleppa, i el~Malik el~Àdil, vladar Damaska. Kada ga je 1223 (620H) el~Àdil zamolio da senaseli u Damasku, on je prihvatio. Njegovo putovanje se napokon zavrilo. Osim kratke posjeteAleppu, on je proveo 30 godina u Damasku.

Poto se to desilo 1223 (620H), onda je vjerovatno u Damasku Ibn Àrabi (kuddise sirruh) sreomladia koji e kasnije i sam postati Sufi univerzalne obuhvatnosti i privlanosti, MevlanaDelaluddin Rumi, lider Mevlevi sufija, famoznih vrteih dervia. Trebalo je jo pet godina poslijetoga da se Rumi i njegova familija smire u Konji, gdje e se Ibn Àrabijev uenik Sedruddinel~Qunavi pridruiti Delaluddinu takoe.

Maloljetni Delaluddin (kuddise sirruh) je u drutvu svog babe Bahaùddina (jednog od najveihuenjaka tog doba) posjetio ejh Ibn Àrabija (kuddise sirruh), koji je zabiljeio taj susret sazadovoljstvom:

Ja sam upitao Delaluddina koliko je star i on mi je rekao da godinu dana mlai od Huda, AllahaUputnika. Prema numerolokoj vrijednosti arapskih slova, rije Huda ini zbir od 605. Poto jeDelaluddin rekao da je godinu dana mlai od toga, ispada da je on roen 604g po Hidri (1207).


Kad su Bahaùddin i mladi Delaluddin otili, Ibn Àrabi je rekao, "udna stvar, da okean slijedimalo jezero!"

to se tie Ibn Àrabijevog svretka ovozemaljskog ivota postoje dokumentovani podatci da jeon preminuo mirno u svom domu u Damasku iako je vrlo popularna legenda vezana ba za njegovusmrt. Naime po toj legendi, ejh je, bijavi vrlo osoran prema uenjacima formalnog znanja kojisu radili na tome da to bolje unove svoje znanje, rekao ispred skupa takvih arlatana, "Vagospodar je ispod mojih stopala". Razjareni oni su skoili i proklinjui ga prebili do smrti. Ovo jelegenda koju ete najprije uti u Damasku i dan danas ako spomenete ejh Ibn Àrabija, koji je iposlije 750 godina jo uvijek ideal savrenog askete i pravednika koji se ne boji rei istinu u licenasilnika. Ipak, to je najvjerovatnije samo legenda iako je linost i karakter ejh Ibn Àrabijavrlo dobro oslikana tom legendom. ejh je preselio na Ahiret u noi Petka, 16 Novembra, 1240g.,28 Rabi` es~Sani 638g. po Hidri. Imao je 76 godina. Njegovu denazu je imamio kadijaDamaska, i ukopan je u djelu grada poznatom kao Salihijjah.

Uenjaci (formalisti) su napokon imali svoju ansu da mu se osvete te su dali sve od sebe da senjegov kabur pretvori u smetljite. Tako je i ostalo sve dok Ottomanski Sultan, Selim I, nijeosvojio Damask. Sultan Selim je bio uvjeren da je ejh Ibn Àrabi predskazao njegovo osvajanjeBliskog Istoka i Egipta u eseju nazvanom "ederat el~nu`manijjah fi devlet el~usmanijah," kojije opisao Ottomansku dravu prije nego je i nastala.

U tom eseju se takoe kae, "Iza dehales~sinu fi~in, jeàru qabre Muhjiddin" ("Kada slovo"S" (sin) ue u slovo "" (in), otkrie se Muhjiddinov kabur (grob)".) Uenjaci u Ottomanskom


dvoru su interpretirali slovo "S" kao Sultana Selima, a slovo "" kao grad ama, tj. Damask. Onisu informisali Sultana da e on otkriti kabur ejh Muhjiddina (k) kada osvoji Damask.

I doista, kada je Selim uao u Damask, prva stvar za koju se zauzeo je bilo da pronae ejhovkabur. On je pronaao zagubljeni kabur prekriven smetljem. Veliki ratnik je plaui zacvilio inaredio da se na tom mjestu naini turbe i izgradi damija u spomen velikog ejha. Onda jeodredio da ejh Mekki, koji je bio tada jedan od najveih teologa tog vremena, napie knjigu oIbn Àrabijevom ivotu i djelima. ejh Meki je napisao djelo el~Denib el~garbi fi mukilet IbnelÀrabi, s ciljem da razjasni i raisti neka od pogrenih poimanja o Ibn Àrabijevoj misli ujezicnom stilu koji bi i umno skuene osobe mogle shvatiti. Drugi uenjaci te epohe su takoe biliohrabreni od Sultana da napiu oko 40 komentara na Ibn Àrabijevo djelo Fusus el~Hikam. SultanSelim I je takoe posjetio damiju u kojoj je navodno ejh bio napadnut, te naredio da se obavieskavacija tla ispod iste gdje su nali sanduk pun zlatnih dukata. Kao to vidimo turbeta kojapokrivaju kabure evlija su namijenjena zatiti istih od skrnavljenja zavidnih pakosnika koji su bilineprijatelji evlijama. Pitam se kome e Allah Samilosni oprostiti onima koji su doveli do toga da sekabur jednog od najveih evlija Muslimanskog ummeta pretvori u smetljite ili onome ko jenaredio da se njegov kabur zatiti zauvjek turbetom od slinih skrnavljenja. Niko od sufija nevjeruje da se turbeta prave radi oboavanja evlija u njima nego radi zatite njihovih kabura odsujevjernih neznalica i zlonamjernih pakosnika. Onaj ko vjeruje da se turbeta grade ili trebajugraditi radi boavanja evlija u njima nije musliman nego murik. Niko se ne smije oboavati osimJednog Boga Allaha. Interpretiranje odreenih praksa meu sufijama kao oboavanje drugogmimo Allaha je proizvod pakosti pomraenih umova. Ako neki arlatani pod naljepnicom sufizma i


ine neto od toga s naumom oboavanja nekog mimo Allaha, to opet nipoto ne diskreditujesufije kao cjelinu, jer ista stvar se deava s uenjacima i uenicima drugih grana Islamskeznanosti. Svaka osoba je odgovorna samo za sebe a sufije nisu zaduene da idu okolo i pitaju ljudeza njihov naum u srcu kada ine ovo ili ono.

Neka se Allah smiluje dui Muhjiddin Ibn Àrabija, i neka mu On podari svoje zadovoljstvo iblagoslov.

I neka Stvoritelj svega, Gospodar univerzuma vidljivog i nevidljivog, Allah, podari Svoj blagoslov izadovoljstvo naem poslaniku Muhammedu, njegovoj familiji i drugovima.

Ottomanski legalni proglas izdat od Kemal Paazade, Uitelja Sultan Selima I

Sva hvala pripada Allahu koji nas je doveo do stupnja znanja i pokornosti da moemo izdatipravednu odluku, i neka su Allahovi blagoslovi i blagodati na Njegova Poslanika kojeg je poslao sBoanskom instrukcijom da uputi zalutale.

Mi objavljujemo svim ljudima:

Znajte da jedan od najveih uitelja, lider onih koji vjeruju u Boije jedinstvo, Stub Znanja,nosilac mnogih uda (kerameta), Muhammed Ibn Àrabi et~Taì, poznat kao ejh Muhjiddin odAndaluzije, jeste savren ovjek (el~insan el~kamil) koji se drao svega to je Allah objavomposlao.


On je vrli vodi koji upuuje, legendaran u svojim zapanjujuim udesima (kerametima). On jeodgovoran za obrazovanje mnotva uenjaka, i poaen od sviju za svoju pobonost iplemenitost. Ko god njega porekne i optui ga za blasfemiju (krivovjernost) on sam jeblasfemiar (krivovjernik). Ako neko insistira da ga omalovaava i uskrati mu potovanje koje gasljeduje, dopada Sultana da ga kazni, te da insistira da kanjeni povue svoje nedostojne izjave.Neka Sultan bude dosljedan ovom proglasu, kao reflekcija Boije pravde.

ejh Muhjiddin je napisao mnoge knjige, od kojih su navanije Futhat el~Mekkijah i Fususel~Hikam. Ove knjige sadre materijal iji sadraj i izraz je svima jasan i shvatljiv. Drugimaterijal je misteriozan i skriven od oiju ljudi koji vide samo nalija (fasade) stvari. Taj dionjegovih djela pripada onima koji su sposobni i dostojni da spoznaju njegovu unutarnju zbilju(realnost). Sve je to u skladu s Boijim odredbama kao i odredbama naeg lidera, AllahovaVjerovjesnika (sallallahu `alejhi ve sellem). Oni koji ne razumiju odreene stvari, pobrkae ihsvojim nerazumjevanjem. Oni koji ne mogu shvatiti ove delikatne stvari trebaju utiti. Svakako daoni ne trebaju da optuuju autora istih za svoje vlastite pogrene interpretacije.

Ja baziram svoje legalno miljenje na onome to Allah, Ultimativna Istina, kae u suri Isra:

"Ne povodite (ne izjanjavajte) se za stvarima o kojima nemate znanja. U protivnom vae ui, oi isrce e odgovarati."

BISMILLAHIR~RAHMANIR~RAHIM


Sljedei listovi su prevod Ibn `Arabijeve knjiice poznate pod imenom Kitab Kunh ma la buddeminhu lil~murid.

Ovo djelo je ejh napisao u Mosulu 1204 godine, kao dogovor na pitanje ta murid (onaj koji trai)"treba vjerovati i initi na poetku, prije svega ostalog." Postoji nekoliko publiciranih prevodaovog djela: na Turskom (od Mahmud Muhtar Bey, 1898); na panskom (isjeci od M. Asin Palacios,1931); i na Engleskom (od A. Jeffrey, 1962).

Sva slava i hvala pripada Allah Uzvienom, i neka su Njegovi blagoslovi i blagodati na Allahovavjerovjesnika, njegovo potomstvo i drugove.

Ovaj kratki uputnik je odziv onome ko eli da krene putem vjere, nade i ljubavi da bi mogaopostati potpun i savren kakav je prvobitno i stvoren. Napisan je da odgovori na njegova pitanja otome u ta treba vjerovati i ta treba initi na poetku, prije bilo ega drugog.

O ti koji udi za vjenom ljepotom, putnie na putu istinske elje, neka te Allah uini uspjenim uspoznaji pravog puta, pronalasku i dosljednosti istom. Neka iskoristi i tebe i nas u akcijama kojesu Njemu drage i obavljene samo za Njegov hatur. Jer poetak i kraj i ono to je meu njima, kaoi uspjeh u svima njima, pripada samo Njemu.

Put i sredstvo k vjenom spasu i blaenstvu je u dolasku do Istine. Allah lino nas pouavaznaenju Njegove blizine. On nas pouava preko Svojih Poslanika. Mi kaemo, "Mi vjerujemo(amenna)." To je istina. Mi prihvatamo i svjedoimo (potvrujemo). Jedina preostala stvar za nas


je da slijedimo primjer Njegova poslanika.

Kao prvo, ti mora vjerovati u jednou i unikatnost Jednog koji je bio prije "prije" i koji je poslije"poslije", koji je stvorio nas i sve ostalo, i nipoto ne smije pridruiti Mu neto nedostojnoNjegove Esencije. On sam kae u Svojoj boanskoj knjizi:

"Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi pored Allaha, poremtili bi se." (el~Enbija: 22)

Volje mnogih stvoritelja bi se sukobljavale i ponitavale jedna drugu, ne dozvoljavajui niemu dabude ili da se desi. Stoga, ako mi i svepostojee postojimo, i On -- Jedan i Unikatan Stvoritelj --postoji, i On nema partnera.

O ti s divnom naravi i istim srcem, ne raspravljaj, ne diskutuj, niti razgovaraj s onima(idolopoklonicima) koji Allahu pridruuju partnera. Nema smisla pokuavati ih uvjeriti. ak iporicatelji e konano priznati:

"I ako ih upita ko je stvorio nebesa i zemlju oni e rei, Allah." (Luqman: 25)

Oni e takoe priznati da je nepoznata sila inicijalni Stvoritelj svega stvorenog -- ali oni e Mudodati partnere u stvaranju. Razlika izmeu njih i vjernika je da oni smatraju da drugi, izmeustvorenih, su takoe sposobni da stvaraju. Ti ne treba da dokzuje njima postojanje Allaha. Pustinjih neka dokau, ako mogu, postojanje Njegovih partnera.

Ovo ti je dovoljan savjet u vezi tvog potvrivanja Allahove Jednoe. Vrijeme je dragocjeno: i ti


ne moe biti nemaran prema njemu. Ako je tvoj um dostigao stanje bez sumnje i srce jebezbjedno, nema smisla da onda uznemirava svoje srce sa suvinim dokazima.

Druga stvar od vanosti za onoga ko eli nauiti je da Allah Uzvieni nema nikakve slinosti sa bilokojom stvari vidljivom ili nevidljivom. On je ist od svake mahane.

Ima onih koji, elei da vide lik svog Gospodara, grijee, poistovjeujui Ga s ljudskim biem.Neka ti Njegove vlastite rijei budu uputa u ovome:

"Nita nije kao On..." (E~ura: 11)

Svaka misao, rije, bilo koja kvaliteta ili atribut koje ne korespondiraju ovom principu je neistina,nedostojna Boanskog. Prema tome, ne trai daljnje injenice od te da nita nije kao On. To jeNjegova realnost. Ovo je takoe potvreno izjavom Njegova vjerovjesnika, koji je rekao, "Napoetku je bio Allah, i niko s Njim." Oni koji su ga slijedili su dodali toj izjavi, "Sada je kako je ibilo."

KAko je bilo prije stvaranja, tako je i poslije stvaranja. Od vremena kada je materija bilaskrivena pod velom nepostojanja i nije bilo forme (oblika), nita nije dodato niti oduzeto. Iako jeOn stvorio stvoreno, ipak nema nikog kao to je On. Nita nije kao On. Nita nije On, nego je sveod Njega. Boanska rije da je On bez slinosti ponitava sve zamisli, tvrdnje i interpretacije.

Ti mora takoe prihvatiti i vjerovati, ak i ako ne razumije, alegorine reenice SvetogQur'ana i dvosmislene izjave Allahova Vjerovjesnika u vezi Allahova jedinstva i ultimativnog


uzroka, kao i sve izjave prijanjih poslanika koje su nam proslijeene u nepromijenjenom obliku. Timora shvatiti da je znaenje ovih rijei dio Boanskog znanja i kao takve, mi ih i prihvatamo.Znamenita znaenja ovih svetih izraza su za razumjevanje ljudi koji su dovoljno bliski Allahu damogu vidjeti Njegove divne atribute.

Nema boljeg dokaza o perfekciji Boanstva, koje je Samo-opstojee i ija egzistencija jeneophodno nuna za postojanje svega drugog, od svetog ajeta:

"Nita nije kao On...." (E~ura: 11)

Allah ovom reenicom iskazuje Svoje Bie, Svoju Esenciju, Svoju Boansku Narav, Svojuneogranienu veliinu, Svoje Velianstvo. Stoga upii u svoje srce i um ovaj princip, ovaj temeljvjere, i vjeruj u Allahova poslanika i poruku koju je donio od Boanske Istine, i u Allahove naredbei pravdu. tavie, vjeruj u istinite izjave svih poslanika poznatih i nepoznatih. Voli njihove drugove;prihvati istinu njihovih misija. Ne govori protiv njih. Ne uzdii jedne nad drugim. Misli o njima uoblicima hvale, kao to su i spomenuti u Svetom Qur'anu i u rijeima drugih poslanika, to moebiti samo istina. Ukai potovanje, kao to su to inili i poslanici, za karakter koji izdvaja savrenaovjeka, i za sveta mjesta. Prihvati i vjeruj u djela i rijei Allahovih prijatelja (evlija), ak ako ti inisu shvatljiva njihova stanja i udesa (kerameti).

Gledaj na sve stvoreno, a povrh svega, ovjeanstvo, s dobrom voljom -- prihvatajui, srazumjevanjem, opratajui, sluei i volei. Neka to bude tvoja narav u djelovanju sa stvorenimsvijetom. Sluaj svoju savjest. Oisti svoje srce. U tom istom srcu, odravaj molbu za dobrobit


svoje brae u vjeri. Pomai i slui, koliko god moe, ljudima koji kriju svoju mizeriju, koji suzadovoljni svojom neimatinom, putnicima na putu do istine. Ne pripisuj sebi vrlinu, dobrotu, iobzirnost zbog svog sluenja stvorenom. Shvati da ti duguje zahvalnost drugim ljudima to suponino prihvatili tvoju pomo. Ti si duan olakati teret onih koji su optereeni. Ako ti ljudi kojimasi pomogao zauzvrat nanesu bol -- ako njihov odgovor, ponaanje i navike su mrane i bacaju sjenena tebe -- pokai strpljenje i suzdrljivost. Ne zaboravi da Allah kae:

"....doista Allah je uz strpljive." (Bekara: 153)

Ne trai svoj ivot na isprazne poduhvate i svoje vrijeme na besmislen govor. Naprotiv, meditiraji misli na Allaha, itaj Qur'an, upuivaj zalutale na prosvjetljeni put. Pomozi drugima da napustezlo i prionu dobrom. Povei prekinute prijateljske veze. Pomozi drugima da pomognu drugima.

Nai sebi pravog prijatelja, koji e ti biti potpora, dobar saputnik na putu istine. Vjera je sjeme.Ona izraste u stablo pomou korisnog navodnjavanja i sunanosti odanih prijatelja. Pazi se odzbliavanja s onima koji ne diskriminiraju izmeu vjernika i nevjernika -- koji ne poznavajui vjeruniti vjernika, ne vode brigu o njiima. Oni su ili strani ili neprijatelji istine koju ti vjeruje.

Trai savrena uitelja (Murid el~Kamil) koji e te voditi pravim putem. U svojoj potrazi zauiteljem, budi iskren, zato to iskrenost izdvaja istinskog tragaa. Zasigurno je da ako ostanedosljedan iskrenosti i istinoljubljivosti, Gospodar e manifestovati Svoj atribut UltimativnogVodia i uputiti te na savrena uitelja. Iskrenost u tragau (muridu) je takva blagodat da kadaje prisutna, Allah e okrenuti ak i samog prokletog satanu i muridovog vlastitog ejtana, njegov


ego, u anele (meleke) inspiracije koji e ga sluiti. Iskrenost je takav katalist da transformiegvoe u zlato i isti sve to dotakne.

Stvar od najvee vanosti, jedna od tvojih najpotrebnijih potreba, je da osigura da je zalogajkoji stavlja u svoja usta halal (eri'atski dozvoljen). Halal opskrba, legalnsot svega to uiva odovog svijeta, je temelj tvoje vjere. Na tom temelju se moe tvoja vjera graditi.

Da bi napredovao na ovom putu, stopama poslanika (`alejhimus selam), mora biti lahak -- lahak usvom imanju, i lahak u svojoj povezanosti s ovim svijetom. Nepogrijeiv znak teine, koja e tesprijeiti da uznapreduje, je da bude na teret drugima. Nemoj biti bez tereta niti dopusti dadrugi nose tvoj teret. Osobito, ne primaj poklone i usluge, bilo za sebe ili druge, od osoba ijasrca su mrtva, utopljena u nemarnost.

U onom to ti Allah dozvoli da stekne opskrbu -- u svim svojim akcijama, ponaanju i rijeima --boj se Allaha. Ne trai komfort i luksuz, posebno kad za isti nisi teko radio. Halal opskrba jesteknuta kroz jai napor nego to se trai od tebe. Jasan znak legalnosti neije opskrbe je datakva opskrba ne dozvoljava niti krtost a niti rasipanje.

Pazi se, jer ako ljubav prema dunjaluku uhvati vrste korijene u tvom srcu, ona sputava tvojesrce, i onda postaje vrlo teko da se ta ljubav isupa i odbaci. Ovaj svijet je ispitno tlo; ne izgarajtraei komfort i bogatstvo u njemu.

Malo jedi. To e napraviti vie prostora u tvom srcu i poveati elju za molitvom i pokornou. To


e te uiniti aktivnijim i manje lijenim.

Oisti i ukrasi svoje dane i noi ibadetom. Plemeniti Gospodar te poziva u svoje prisustvo petputa na dan. Obavljaj svoje namaze onda kada te On na njih poziva, pet puta dnevno, i na svakomnamazu se preraunaj o djelima koja si poinio od vakta posljednjeg namaza. Nadati je se da ena listi biti samo dobra djela dostojna istinskog Muslimana.

< MENU >

ibn arabi htm

Documents

try out the html

visoke duhovne stanice

kontroverziji oko statusa

cijelog ivota osjeao

samoj prirodi njegove

prvi uitelj duhovne

fatima bint ibn el