ian wilson - prije potopa

Download Ian Wilson - Prije Potopa

Post on 26-Nov-2015

74 views

Category:

Documents

1 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

  • PRIJE POTOPA DOKAZ DA JE BIBLIJSKI POTOP

    BIO STVARAN DOGAAJ

    Ian Wilson

  • Godine 1995. dva su pomorska biologa ustanovila da je Crno more prije gotovo 7500 godina bilo slatkovodno jezero. Pretpostavili su da je Sredozemno more probilo kopnenu barijeru, izlijevajui slanu vodu snagom 200 puta veom od Nijagarinih slapova. U rujnu 2000., prof. Robert Ballard (koji je otkrio Titanic) pronaao je ostatke drvenih kua na dubini od 90 m ispod povrine Crnoga mora. U knjizi Prije potopa lan Wilson otkriva da zapanjujui novi dokaz upuuje na to da se na Bliskom istoku dogodio katastrofalan potop koji je promijenio tijek ljudske civilizacije i postao temeljem biblijske prie o Noinoj arki i Potopu. lan Wilson roen je 1941. Diplomirao je suvremenu povijest na Magdalen Collegeu u Oxfordu. Autor je brojnih knjiga, ukljuujui bestsellere The Blood and the Shroud; Holy Faces, Secret Places; The Columbus Myth; Undiscovered; Shakespeare: Evidence i The Bible is History. Wilson je ujedno i koautor scenarija dokumentarne serije o torinskom platnu, Silent Witness, nagraene nagradom BAFTA, a po njegovoj hvaljenoj knjizi Jesus: The Evidence izraen je i scenarij uspjene televizijske serije.

    Naslov izvornika : "BEFORE THE FLOOD" DRAMATIC NEW EVIDENCE THAT THE BIBLICAL FLOOD

    WAS A REAL-LIFE EVENT CopyrightIan_Wilson_2001

  • Sadraj

    Predgovor autora

    Uvod: to je u datumu? 1. Kada se otapao led

    2. Srodne prie o potopu

    3. Suvremeni mitovi o potopu

    4. Izlijevanje crnoga mora 5. Zapanjujua otkria 6. Zeleni krajolici 7. Prvi genetiari

    8. Prvi raunovoe

    9. Metropola iz kamenoga doba

    10. Dvostruka katastrofa

    11. Gdje je bila dijaspora? 12. Tko je imao brodove? 13. Tko je ostao? 14. Afriki interludij? 15. Carstvo boice

    16. Susret patrijarhata i matrijarhata 17. 'Atlantida' - zbilja ili legenda? 18. Dugo sjeanje 19. Potraga se nastavlja

    Dodatak: neki znaajni dokumenti

    ... 4

    . 06

    10

    . 21

    . 32

    . 44

    . 57

    . 69

    . 77

    . 85

    096

    110

    118

    131

    143

    156

    167

    179

    196

    208

    221

    230

  • PREDGOVOR AUTORA

    "Odavno su prola vremena kada su uenjaci vladali toliko brojnim i razliitim poljima znanosti kao to su ona koja pokriva ova knjiga." Tim je rijeima Mar Rose, glavni urednik uglednoga amerikog asopisa Archaeology, odbacio smionu hipotezu koju su William Ryan i Walter Pitman iznijeli u svojoj knjizi Noah's Flood.

    Rose je svoju kritiku objavio u sijenju 1999., ne znajui da e u listopadu iste godine dr. Robert Ballard, koji je stekao slavu otkriem Titanica, otkriti prvi niz dokaza koji potvruju Ryanovu i Pitmanovu hipotezu. Isto tako, nije mogao znati ni da e u rujnu 2000. Ballard otkriti i najfascinantniji dokaz koji je potkrepljuje.

    Ipak, Roseova je tvrdnja u izvjesnom smislu opravdana. Arheologija je danas postala izrazito specijalizirana, visokotehnoloka znanost, usredotoena moda na samo jedno nalazite ije istraivanje moe obuhvatiti ivotni vijek jednoga ili ak vie znanstvenika, stoga se samo rijetki profesionalni arheolozi usuuju otii dalje u prolost kako bi stekli iri uvid.

    Ali ovdje je posrijedi katastrofa koja se dogodila prije osam tisua godina, i koja je zahvatila golemo podruje, a tie se i klimatologa, oceano-grafa, geologa, arheologa i bibliara. Taj je dogaaj ujedno potaknuo nastanak mitova koji su se proirili od Grke do Indije. Pokuaj sagledavanja ire slike nije, stoga, samo neizbjean, nego i iznimno bitan.

    Ova knjiga, koja odvano slijedi nadahnjujui trag koji su zacrtali Ryan i Pitman, predstavlja jedan takav pokuaj. Kao povjesniara po zanimanju, pretpovijest me, iskreno, nikada nije odvie privlaila. Ipak, zadatak je povjesniara da pokua utvrditi, na temelju esto veoma razliitih i protuslovnih dokaza, to se zbilo u prolosti, ne samo prije nekoliko desetljea, ve i prije nekoliko tisua godina. A na taj smo se zadatak obvezali i ovdje. Posljednjih nekoliko desetljea arheologija je uvelike napredovala u pokuaju otkrivanja mnogih pojedinosti iz razdoblja prije vie tisua godina, za koje su proli narataji pretpostavili da su odavno izgubljene. No kada piu o takvim stvarima, arheolozi se preesto slue strunom terminologijom i nerijetko proputaju objasniti to njihova otkria govore o ivotima ljudi iz prolosti. U nastojanju da uprostim stvari, znanstvenici bi u nekim sluajevima mogli pomisliti da sam otiao predaleko u suprotnom

  • pravcu. Naprimjer, umjesto izraza 'neolitik', odluio sam se za izraz 'kasno kameno doba', a umjesto uobiajenih naziva za drevnu Tursku, kao to su 'Anatolija' ili 'Mala Azija', odluio sam se naprosto za Tursku, istodobno istiui da je to njezino moderno ime.

    Na ideju da napiem ovu knjigu doao sam tijekom istraivanja za svoju prethodnu knjigu The Bible is History, a tomu uvelike zahvaljujem agentici Davida Highama, Danieli Bernardelle i Trevoru Dolbyju iz nakladnike kue 'Orion', koji su je oduevljeno prihvatili i pruili mi punu podrku. Slijedom spomenutih istraivanja, zajedniki prijatelj Gillian Warr ljubazno je dostavio uvod dr. Jamesu Mellaartu koji je iskopavao Catal Htiyuk, radi ega sam Gillianu duboko zahvalan, kao i dr. Mellaartu koji je proitao rukopis i iznio svoje brojne korisne uvide te nam dopustio da objavimo nekoliko njegovih lijepih ilustracija. Geolozi, prof. Ian Plimer sa Sveuilita u Melbourneu i dr. Edward Rose s Royal Holloway Collegea pri Londonsko-me sveuilitu, takoer su velikoduno pridonijeli svojom pomoi i strunim znanjem, kao i arheolozi dr. Fredrik Hiebert, John Romer i Denise Schamn-dt-Besserat. Veliku zahvalu dugujem Andrewu Georgeu sa kole za orijentalne i afrike studije pri Londonskome sveuilitu, kao i nakladnikoj kui 'Penguin Books' koja mi je ljubazno dopustila da reproduciram bitne dijelove njegova izvrsnog prijevoda Epa o Gilgameu. Osobito zahvaljujem i Griseldi Warr koja mi je pomogla u prikupljanju podataka; Kay Macmu-llan za strpljivo podnoenje opsenih autorskih preinaka tijekom lekture; Pandori White iz nakladnike kue 'Orion', koja je smireno nadzirala proces pripreme i tiska ove knjige; i, povrh svega, mojoj supruzi, od koje uvijek uivam najveu podrku i koja je provela bezbrojne sate neumoljivo mi pomaui u svim aspektima, ukljuujui provjeru svake rijei teksta i pripremu mnogih karata i drugih ilustracija.

    Ian Wilson Bellbowrie, Queensland, Australia

    lipanj 2001.

  • UVOD

    TO JE U DATUMU?

    Da ivite u 19. st. i pitate dobro obrazovanog pripadnika Anglikanske crkve kada se dogodio biblijski Potop, najvjerojatnije bi vam posve samouvjereno odgovorio '2348. pr. Kr.'. A njegova bi samouvjerenost bila posve opravdana. Otvorio bi svoj primjerak Obiteljske Biblije kralja Jakova, i u njezinu bi vam uvodu i biljekama na dnu stranice pokazao godinu 4004. pr. Kr., istiui je kao datum Postanka. Sauvani primjerci anglikanskih Biblija navode slina precizna datiranja drugih znaajnih dogaaja. Mnoge od njih sadre fine bakroreze koji, dodue, predstavljaju prilino sumorne umjetnike vizualizacije potopa, koji prikazuju posljednje ostatke ljudske vrste kako se oajniki dre za vrhove planina netom prije nego li ih preplave visoke potopne vode.

    Da ivite u 17. st., nadbiskup Armagha, James Ussher (1581.-1656.), ovjek odgovoran za takva datiranja, zacijelo bi vam rekao da je zadatak njihova izraunavanja bio jednostavan, i gotovo da i nije zahtijevao sudjelovanje drugih, njemu ravnopravnih erudita. Veliki uenik Martina Luthe-ra, Philip Melanchthon, pokazao je da e svijet postojati samo osam tisua godina od postanka do sudnjega dana, etiri tisuljea prije i etiri nakon Kristova roenja. Usher je iz zapisa Josipa Flavija, povjesniara iz 1. st. po Kr., saznao da je kralj Herod (koji je smjerao ubiti novoroenog Isusa), umro 23. godine vladavine rimskog cara Augusta - ili, prema kranskom raunanju vremena, 4. god. pr. Kr. Iz toga je, dakle, zakljuio da se Isus rodio 4. god. pr. Kr., a da se, slijedom toga, Potop dogodio 4004. pr. Kr. A iz popisa patrijarha navedenom u 5. poglavlju Knjige Postanka, zakljuuje se da se Potop dogodio 1656 godina nakon postanka, to bi znailo 2348. god. pr. Kr.

    Naravno, danas su takvom razmiljanju skloni samo zagrieni biblijski fundamentalisti i kreacionisti. Veini ljudi (ukljuujui mene osobno) znanstveni su dokazi dovoljno uvjerljivi da prihvate da je Zemlja nastala prije oko 4,5 milijarda godina, uz odstupanje od nekoliko stotina milijuna godina. Isto tako, geolozi su jednostavno i lucidno dokazali da je na pla-

  • net od svoga nastanka pretrpio prilino velik broj katastrofa, ukljuujui onu koja se dogodila prije 65 milijuna godina, a koja je rezultirala istreb-ljenjem dinosaura. Ali tijekom posljednjih stotinu tisua godina, koliko ovjek koraa Zemljom, na njoj se nije dogodilo nita nalik sveopoj dilu-vijalnoj katastrofi. Biblijska ideja da se u razdoblju od kada su ljudi poeli izraivati brodove, dogodio univerzalan i toliko razoran potop, ije su vode poplavile planinske vrhove i progutale sva iva bia na zemlji, osim nekolicine odabranih, apsurdna je i oito netona.

    Iako je odbacivanje te prie posve opravdano u interesu znanstvene istine, 'precizni' datumi nadbiskupa Usshera oito su bili dovoljno zadovoljavajui da ih ljudi diljem svijeta ve dva stoljea prihvaaju kao injenicu. Premda dananji znanstvenici katkad posve neutemeljeno navode tone datume vladavine staroegipatskih faraona i dogaaja koji su ih obiljeili, injenica je da povjesniarima i arheolozima nedostaju sredstva kojima e osigurati uistinu vrste kronoloke dokaze za bilo koji dogaaj iz drevne prolosti prije 7. st. pr. Kr. Utvrivanje vremenskih okvira bilo bi mnogo jednostavnije da se odreeni epohalni dogaaji, kao to je spaljivanje velikog grada ili katastrofalna vulkanska erupcija, mogu smjestiti u tonu godinu. No ak i najpouz