~ INTERVJU~ ~

fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva Fra Leo Petrović i 65 subraće

V

Zivotna je mudrostne ići za zlim ideologijama

Već je netko spominjaoanegdotu koja kaže da jeprvi vrhbosanski nadbi-

. skup Josip Stadler tražio odpape Leona XIICrelikvijesvetnca kako bi ih mogaougraditi u oltare novihcrkava. Papa mu je na torekao otprilike ovako: "Netrebaš tražiti po svijetu Utvojoj domovini gdje godzaroviš zemlju, naći ćeš

kosti mučenika' I uistinu,zemlja herceg-bosanskaprepuna je znanih i nezna­nih mučenika. Među inimasu i fra Leo Petrović, zaje­dno sa svojih 65 subraće.

Razgovarala: Ksenija Ninić

. z ašto i kako su ubijeni ti hercegovačkifratri i gdje su njihove kosti razasute,

. pitali smo fra Miljenka Stojića, vice­postulatora postupka mučeništva FraLeo Petrović i 65 subraće.

Fra Miljenko je rođen 1. lipnja 1960. u Dragi­ćini kod Međugo~a. Pohađao je Franjevačku kla­sičnu gimnaziju uVisokom, studij filozofije i teolo­gije u Zagrebu, Sarajevu ·i Jeruzalemu te magist­rirao kršćansku duhovnost u Rimu. Kao svećenik

i redovnik obnašao je različite službe, a trenutnomu je glavna preokupacija rad u Vicepostulaturi.Osim toga, piše pjesme, oglede, djela za djecu,kratke priče, aforizme i književnu kritiku.

Fra Miljenko, recitenam koji seposaokrije iza naziva Vicepostulatura po­stupka mučeništva Fra Leo Petrović i65 subraće?

UDrugom svjetskom ratu i poraću komuni­sti suubili 66 hercegovačkih franjevaca, jošsu

trojica umrla zbog tamničkih mučenja, određe ­

ni broj njihzdravstveno je stradao zbog tih istihmučenja. Ne zaboravimo da je do pada komun­izma 90-ak hercegovačkih franjevaca okusilotamnicu. Glasovito Pastirsko pismo hrvatskihbiskupa izrujna 1945., izrijekom spominje uboj­stvo franjevaca na Širokom Brijegu. Sve to uono vrijeme značilo jedoslovce staviti glavu napanj. Da seto dogodilo, ponajvećma treba zah­valitimjesnom biskupu mons. PetruČuli koji jemalo kasnije pisao provincijalu da se počnu

ispitivati svjedoci i provedu istraživanja o pobi­jenim fratrima. Provincija je to počela, ali jeOZNA nakon ID-ak dana prekinula taj rad, svezaplijenila i zabranila daljnje istraživanje. Krozhudo komunističko vrijeme fratri su nastavilizapočeto , naravno kriomice. Hvala Bogu, bivšiprovincijal fra Slavko Soldo sve je.ponovopotaknuo, pa je tako u rujnu 2007. imenovanvicepostulator spomenutog postupka mučeni­

štva u mojoj malenkosti, i Vicepostulatura jekrenula sasvojim radom. Uvjereni smo, naime,da su naša braća ubijena izmržnje prema vjerite da suto kršćanski podnijeli. Zbog toga sku­pljamo svjedočanstva i dokumente da ih Crkvajednoga dana prizna mučenicima, odnosno bla­ženima i svetima.

Očito je kako je riječ o događajima izprijelomne 1945. Što se ustvari tadazbivalo u Hercegovini?

Bila suto teška vremena za katolički narodu Hercegovini. Do dolaska komunista ginulo senabojšnicama diljem tadašnje države, ali ne iovdje. Ako setako može reći, žrtve subile pod­nosive. Međutim, dolaskom komunista nastaoje progon i sustavno Ubijanje. Popisi suveć pr­ijebilinapravljeni. Sastavljali suihkomunistički

ilegalci naozemlju zapadne Hercegovine. Zani­malo ih je kako setkoodnosio prema staroj Ju­goslaviji, kako setko odnosi prema komunisti­čkom pokretu i kako setkoodnosi prema Crkviu hrvatskome narodu. Glava sevrlolako gubila,i to u dvama valovima. Prvi jebiokad sukomu­nisti napadali zapadnu Hercegovinu, a drugikad su pobijedili. Zahvaljujući radu Povjerenst­vaza obilježavanje i uređivanje grobišta izDru­gog svjetskog rata i poraća napodručju općine

Siroki Brijeg, do sada je zabilježeno oko 150,štovećih, štomanjih masovnih grobnica i taj je

broj stalno u porastu. Sve je to nastalo prilikomkomunističkog napada naŠiroki Brijegu veljači1945. Izporatnog vremena spomenimo stratiš­te na Radimlji kraj Stoca gdje se računa da jepokopano više od 10 000 Hrvata. Nadajmo seda će spomenuto povjerenstvo i druga koja suosnovana ili se osnivaju sve istražiti, kad nitkodrugi to neželi činit i. žalosno je da sunam sud­stvo i politika premreženi starim komunističkim

kadrovima koji i dalje slušaju svoje bivše šefove.

Zalto sufranjevačka braća ubijena?

Višeslojan je razlog ubijanja naše braće. Pr­vi jezacijelo mržnja prema vjeri koju sukomun­isti nosili u sebi i provodili juu djelo pouzoru naboljševike. To suprimijenili nasvu Crkvu u Hrv­ata. Uprogon i ubijanje hercegovačkih franjev­aca umiješao sei drugi razlog, simbolika Širok­oga Brijega. Prisjetimo seda dodolaska franje­vaca izKreševa, Široki Brijeg nijeigrao nikakvuznačajnu ulogu. Bio je Božja zabit sa siroma­šnim selima načičkanim pri brdima. No, dolas­kom franjevaca sve je procvjetalo, gospodarst­vo i školstvo, vjera i umjetnost. Prilike su bilenesklone, ali su seoni borili zajedno sa svojimnarodom, zbog čega ih je on potpuno zavolio. Uglasovitoj Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji naŠirokom Brijegu školovali suse, nesamo franj­evci, nego i druga nadarena djeca. Stvarali susetako predvodnici naroda. Komunistima to ni­pošto nije odgovaralo jer oni su trebali poslu­šnika. Odlučili suto postići mačem i tamnicom.U širokobriieško] samostanskoj zajednici takosuubili 30 braće, a još četvoricu nasamostan­skom području. Dakle, sveukupno više odpolo­vicepobijenih.

Fra Miljenko,kada je započeo procesotkopavanja tijela ubijenih franjeva­ca kako bi im se pružilo dostojan­stveno posljednje počivalilta?

Krišom je to učinjeno već 1969. u Mostars­kom Gracu. Tamo sukomunisti ubili šest franje­vaca 6. veljače. Vodio ih je negdašnji alkarskivojvoda Bruno Vuletić . Godine 1971. kad jeza­puhala sloboda, otkopano jenjih12izratnog sk­loništa u samostanskom vrtu, koje sukomunistiubili i zapalili 7. veljače 1945. Zajedno supokop­ani u samostanskoj crkvi naŠirokom Brijegu l.

8 Katolički tjednik - 23 / 9. lipnja 2013.

srpnja 1971. Bio je to veličanstven događaj koj­emu je nazoči lo mnoštvo puka govoreći timeštomislio komunistima, aštoo nevino pobijen­im franjevcima. Novi val iskapanja započeo je2005. u Zagvozdu, kad smo iskopali 18 tijela temeđu njima identificirali trojicu franjevaca. Zat­im 2008. u Vrgorcu gdje smo iskopali šest tijelai među njima fra Maksimilijana Jurčića. Godi­ne 2010., kad smo iskapali u Knešpolju, nadalismo seda će se između 28 tijela pronaći jedanfranjevac, prema svjedočanstvima živih svjedo­ka, ali kosti su bile previše trošne pa nismouspjeli, te opet 2010. u Ljubuškom gdje smomeđu 28 tijela, s pomoću ONKanalize, već pro­našli fra Martina Soptu, a nadamo seda ćemopronaći i barem još jednoga. Tako sada znamoza posmrtne ostatke 32 franjevca. Mislimo dasmo još na tragudvojice ubijenih ovdje na Širo­kom Brijegui skupine ubijenih naBiokovu.

Je6dosada itkooptužen zaove zločine?

Ne samo za ove, nego i za sve druge zloči­

ne počinjene u Hercegovini još nitko nije optu­žen. Ipak, treba znati da se Vicepostulaturatime ne bavi. Stoga nam se mogu javiti i samipočin itelji zločina nad franjevcima i ispričati štoje bilo. Sve ostaje u strogoj tajnosti i rabi sesamo za potrebe postupka mučeništva . Mi,naime, tražimo franjevačke žrtve, a nadržavnimje tijelima tražiti civilne žrtve, kao i podignutioptužnicu protiv nepoznatog počinitelja akovećne mogu ustanoviti tko bi to mogao biti. To sene čini jer su određeni nalogodavci i počinitelji

još.živi,: njihova djeca, unuci i nasljedovateljidokopali susesudskih i inihstolica doksu dru­gi krvarilinabojišnicama. Međunarodno j zajed­nici, zbog njezinih probitaka, trebaju oni s kom­unističkom namisli u glavi, iako je sama ta me­đunarodna zajednica komunizam osudila je­dnakokao nacionalsocijalizam i fašizam. Učini­

le su to i vlasti u Federaciji BiH, da ne idemodaleko, ali se toganitko nedrži. (Rezolucija Do­ma naroda Federalnog parlamenta o osudi zlo-

čina totalitarnog komunističkog režima, 25.srpnja 2006.)

Kako se bivša država ođnosila premazločinu u Hercegovini koji se dogodiona samom početku postojanja Jugos-la ' 0 ?VIJe .

Bivša država nastojala jenasve moguće na­čine ozloglasiti ovaj kraj. Tijekom komunizma nijebilo uputno izjašnjavati seda si saŠirokog Brije­ga. Ljudi suprogonjeni, kraj je gumut u gospoda­rsku zaostalost, smišljala sekako muuzeti dušu.Na sva vodeća mjestabirani sukomunistički ka­drovi. Oni su širili pogubno bratstvo i jedinstvo,ulizivali sesvojim nadređenima . Tako su 1985. usredištu Širokog Brijega podigli spomenik koji je .veličao komunističku prošlost, a ispod njega sunapravili kostumicu sa stotinjak posmrtnih osta­taka, navodno, partizanskih boraca. Međutim,

oni sukao pobjednici svoje pale borce -razurnlii­vo, odmah kupili nakon bitke te ihpredavali obite­ljima ili ihsami pokopavali, a jošživi svjedoci ovihdana govore čije suzapravo kosti završileu spo­menutoj kostumici. Raspravljalo seo tomu nave­liko umedijimajersu općinske vlasti sukladno le­galnim i legitimnim odlukama uklonile tu nelegal­nopostavljenu kostumicu i spomenik nad njom.Tako će posmrtni ostatci bezimenih ubijenihkonačno naći vječni smiraj u mjesnom groblju.Ništa čudno dasu sekomunisti ovako ponašali.Ta, lagali sudasufratri pucali nanjihi polijevali ihvrelim uljem. Kod njihcilj opravdava sredstvo.

Štose u Hercegovini događalo sasve­ćenicima i redovnicima nakon Orugogsvjetskog rata?

Jednostavno rečeno, bili su progonjeni kao icijela Crkva u Hrvata. Naši mlađi povjesn ičari otomu počinju otvoreno govoriti. Računa seda jeu Hercegovini kroz sve to vrijeme ubijeno oko20000Hrvata, što jeotprilike 10%. To nam zomo po­kazuje koliki sekomunistički bijes izlionaovaj kraj.

INTERVJUMožemo li napraviti poveznice izme­đu događaja u Bleiburgu i Hercegovi­ni?Postoji li neko mjesto zakoje bis:mo mogli kazati da je ,hercegovački

Bleiburg-?

Akouopće smijemizdvojiti neka mjesta, jer ijedna žrtva ima neizmjemu vrijednost, onda bihizdvojio spomenute - Široki Brijeg iRadimlju. Za­prepašćujuća je ta mržnja. Imao sam priliku raz­govarati s jošživimsvjedocima događanja u timkrajevima. I uvijekmi je teško povjerovati da seto tako dogodilo. A kad tomu pridodamo i Most­ar, dobivamo zaokruženu sliku zla. Između osta­loga, tamo sunesretnike koji suuspjelipreživjetiBleiburqi Križni put skidali s vlaka i ubijali, drugebi uhvatili nakon što su došli svojim domovimate ih odvodili u zloglasnu tamnicu Će/ov inu i ne-

I milosrdno ubijali. Svećenici , redovnici, redovni­ce, bogoslovi i sjemeništarci, jednako kao i dru­gi, prolazili sukroz sve to.

Fra Miljenko, vjerujete li da su mučki

pobijeni hercegovački franjevci bud­ući hrvatski blaženici? Kako kuca bilonarodagledeovoga?

Potpuno samuvjeren u to. Naravno, teško jereći kolikiće broj njihbiti proglašenmučenicima. .Za neke nam nedostaju dokumenti i svjedo­čenja. No, ako samo jedan od njihbude progla­šen mučenikom, on će svojom žrtvom osvijetlitižrtvu svih ostalih i cijeloga puka Božjega. Zbogtoga mi nije nimalo teško raditi za to, dapače,ovo mi predstavlja ničim zasluženu čast. PukBožji već je od prvoga trenutka smatrao da su.njihovi predvodnici nepravedno pobijeni. Odmahsu došli na ratno sklonište gdjesu franjevci jošgo~eli, vojska ih je strpala u kamione i odvela,molili susenatome mjestu, pobijenesuprozva­li ,Širokobriškimučenici'. Vrlo jezanimljiv usve­muovomu MostarskiGradac. Kakorekosmo, ko­sti pobijenih franjevaca odatle su iskopane, alipuk još dolaz;'na njihove negdašnje grobove,moli sei svjedoči o udijeljenim milostima.

Kakve nam poruke ova tragedijaostavlja za budućnost?

Životna je mudrost ne ići za zlim ideologija­ma. Komunizam je upravo to, zlo u samome se­bi. Akosmojse nekada prevarili ili bili zavedeni,imajmo snage obratiti se, pokajati se za svojepogreške i drukčijim putovima krenuti kroz živ­ot. Da nebude zabune, vrijedi ovo, ne samo zakomunizam, nego i zasvedruge slične ideologi­je. Među njima je svakako današnji liberalni fa­šizam. Nameću nam ganarazne načine, a spo­moću medija nastoje nas uvjeriti da je to jedinii pravi put. Usudimo se stoga razmišljati svo­jom glavom, bez obzira bili vjernici ili ne. Tadaćemo lagano shvatiti kojim nam je putom kre­nuti i š!o namje činiti. o •

Katolički tjednik - 23 / 9. lipnja 2013. 9