NAJNOVIJE SPOZNAJE NAJSTARIJEM NACINU LIJECENJA - - - ... .,.- - - - ..

... - .. ..

dr. L GALLE

Jfvafsio (;eiovifo bi(;e

~ mozaik knjiga

TOPLAK GALLE

Nec mihi difuerit vulgmis copin mentne multa 1 et gene1a et species diven co/mesque et vires ...

W. Strabo, oko 848. g. u pjesnickoj zbirci Hortuius

ikad neka mi ne ponestane obicne metvice, tako razlieite vrstama i sortama, bojama

i ljekovjtim svojstvima ...

jigu posvecujem svima koji su odveli i pratili u taj neizmjerno ~aroliki svijet ljekovitag bilja:

mami, prof. . Kunaveru i njegovoj supruzi Henrieti, prof. dr. F. Su~niku, prof. dr. . Wagneru i Petr,

te svjm brojnim poznavateljima i ~tovateljima ljekovjtog bilja sa teljom da svoje znanje, koje nedvojbeno

dio kulrurnog naslijeda, prenesu mJadim geneacijama.

cSadriaj

LIJECENJE BILJEM - FITOTERAPJJA .. 6 Odablr ljckovitog bilja ........... . ......... 9 Sakupljanjc ljekovirog ilja ................ 10 Su~enje ljekovitog ilja ................... 11

drogama ............................ 11 Uporaba droga i pripravaka ................ 12

AIVNE VARI BILJAA Ugljikohidrati .......................... 15 Masti, ulja, voskovi i drugi lipoidi ........... 17 Srtani glikozidi ......................... 18 Flavonoidi ............................. 18 Saponini .............................. 19 Kumarini .............................. 19 Atrakinonski glikozidi ................... 20 Ilidrokinonski glikozidi .................. 20

Goke tvari (rmmra) ...................... 20 Ljute tvari (i) ........................ 20 Trjes lovie ............................ 2 1 Alkaloidi .............................. 22 Ererit11a ulja ..... . ..................... 23 Vi .. l tin i I ...... . .. . ...... 25

KOZA . .. ... .. ..... . . . . . . . . . . ...... 26

Ljekovite iljke, p1ikladne Zl1 snmolijelenje i kno dopzmn stiV1'1!1llenim medicillSkim ternpijnma. Neprnvilnn p1'ff1fje-11n ili zloupotrebn 11erijetko dovode do trnjnih posljedicn.

Achillen millefolitml ...................... 38 AcOI""liS / ............................ 40 Aesml blppocnstnnum .................... 42 Ag17monin eupntmn ...................... 44 Alchemilln xnntbocblorn ................... 46

1/i 11111 cepn . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 48 Allium sntivum ......................... 50 Allium ur~inum ......................... 52 A/thaen officinn ................... . . .. . 54 ctostapiJylos uvn-m-si ............... . . . . . 56 Arnicn montnnn ............... . . . . ... . .. 58 Artemisin nbsi111!Jimn .................. . .. 60 Avenn sntivn ........................ .. . 62 8erbe1is vulgmis ............... . .. .. . .. . 64 Betuln pendul .................... . . .. . . 66 Bmssicn nigm .................... .. . . .. 68

C/endulrr officinnlis .................. . .. . 70 Ct~psellrr bms-pr1stO't'is .................... 72 Cm-mn cnrvi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 4 CentamiummimiS ....................... 76 Cetl"fl1'itl islnntlicn ........................ 78 C/Jnmumillntecutitn ...................... 80 Cbelidonium mnjus ....................... 82 Cich01ium intybus ....................... 84 OntnegttS 11/0IIOJIIO ..... 86 Cucm'hita . . . . . . . . .................. 88 Cyd011in o/ongo ......................... 90

sco/ylmtS . . . . . . . . . . ............... 92 Dosern rotzmdifolin ...................... 94 / 1epem .......................... 96 Equisetum orveuse ....................... 98 EupiJrnsin rostkovinnn ................... 1 Fagopyru escu/entmJJ ................... 102

Filipe/uln ulmnrin ................... . . 104 Foeniculmn vulge ............ . .. . ..... 106

Fralft lmlS ................. . .. . . ... 108 Fummin officinnlis ........... . .... . . ... . 11 Gftleop.1is segetum .......... . . . .... . . . . . . 112

Glium ve1mn . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114 Gentinn Jutea ....................... . . 116 Geum urbnmnn . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118 Glycyr?hizn glbm ..................... . 120 Hede1n he/ix ......................... 122

/-JeliciJ1ym enmium .................. 124 Hm1ittrin glnhlo ..................... . . 126 HippopiJD.,/)flnmoides ................ . .. 128

tmm/ lupu/ ............. .......... 130 Hypnicmn peif07ntmn ................... 13 2 17m/o he/1!11im ......................... 134 lris pnllidn ............................ 136 Juglnnsregin .......................... 138 ]tmiper C011m11is ..................... 140 Lnmium / ....................... . 142 Lnvnnduln t~ng-tifolitl ................... 144 Leonur cmdinco ....................... 146 Levisticum officinflic ............ . . . ...... 148 Limnn itnti.rsimmn .................... 150 Lycopodimn clnvlltlt'fll .................... 152 Mfllvfl sylvesn'is ........................ 154 Mmruhimn vulgnre ............... .. . . .. 156 Melilotlls offici1mlis ................. . . . .. 158

Melissn ojjlcinali.~ ....................... 160 t/)(1 :r pipe,ita .................. . ... 162 MeuynutiJe.f tijoliatn .................... 164

Oenotben iemis ....................... 166 / sntivn ........................... 168 Ononis spinosn ......................... 170 01chis morio . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 72 01ignmmt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 4

01ignmn vulgme ...................... 176 Penwelinum aispum .................... 178 Pimpinellti nnisum ...................... 180 Pimpinelln sn.>.ifrngn ..................... 182 Pinu.s sylvemis ......................... 184 Plnntngo lanreolntn ...................... 186 Polygnla nmarn ........................ 188 Polygonum nvimlnn ...... .............. 190 Potemilln enctn ........................ 192 Ptim uln veris . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 194 Pnm/IS spinosn ....... ......... . ....... 196 Quenus robm ... . ............ . . ..... 198 Rosn crmina . . ................. . . .. . ... 200 Rotmminus ojjlcinnli.f ..... ..... . ..... . . . 202 R11bus frmicos ....... ......... . ...... 204 R11mex nceto.rn ......................... 206 Rutn rmveoles ....................... . 208 Snlix .rp . .............................. 21 Snlvin officinnlis ........................ 212 Snmbums nigrn ........................ 214

Snniml emopnen ....................... 216 Snponrin officinnlis ..................... 218 Sempervivum tect()1tmt ................... 220 Silybum mm'inmn ..................... 222 So/idngo virgauren ...................... 224 S,ymphytmn officinle .................... 226

t vulgme ...................... 228 nrnxnmm offirinnle ..................... 230 T!JpniiS pulegioides ...................... 232 TbymiiS vulgmis ....................... 2 34 Ti/irt c01drt .................... .. .... 236 Trigonelln foenmn-gmecum .......... . .... . 238

Tsilngo fmfnm ............... . .... .. . 240 Urtim rlioicn . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . ... 2 4 2 Vnccinium 111J11illus .. . . . ....... . ........ 244 Vnle1irmrt officinnliJ ..................... 246 Ve7bnscum pblomoides ............... . .... 248

Violn tico/01 . . . ....................... 2 5 Viscmn nlbmn ......................... 252 Vi tex agnus-cstt1s . . . . . . . . . . . . .......... 2 5 4

OROVNO BII.JE ................... 257

bellndomm ....................... 258 BI)'Onin dioicn ......................... 260 C/nviceps ...................... 262 Co/cblcum alltll711nnle .................... 264 C()1lvn/Jnrio miJjalis ............... . .... 266 Pnpnve1 somnife7'1l'f11 ......... ...... .... 268 Solmmm dulcmnartJ .......... . ........ 270 Vincn mi1101' .... . ..................... 272

UPORAA LJEKOVITOG BILJA ZABOLESIIEGOBE ... . ......... . 274

PR.IJEDLOZI ZA SASTAV CAJEVA ..... 281

NAZM 1 FORULE ATIVNI VARI ................... 292

BLIOGRAFIJA ..................... 302

AZALO ........................... 303

6 HRVATSKO LJ EKOVfTO ILJE

!JeCef!Je fJl(jem - }folerap!Ja Vaino upozorenje: kao svaka druga znanost, poznavanje dje-lovanja uporabe ljekovitog ilja takoder se nep1estano razvija. Is-

traZivaja u6nkovjtosti ilja kJj-njcka ispitivanja jz dana u dan

~ire na~e obzOte. d u ovoj knjjzj navodimo omjere naputke za upotabu, Citatelj moze biti uvjeren da su autor izdavac daJi sve od sebe kako . zav~na verzija bila posve u skladu s najnovijim spoznajam.a.

Unatoc tome, olimo Citatelja da vlastitoj procjeni uz pomoc lijecnika odabe-re odgovarajucu ljekovitu iljku, naCin n

lijecenja te s utvrdi odgovaraju li u preporuke za doziranje. Kod sv ozbilj.ih i dugotrajn tegoba odlazak Jijecnjku nuza. Pogre~na primjena zloporaba mogu izazvati i trajne posJjedice.

Ljekovito bilje i njegovi pjpravcj najsta-rijj su oblik lijecenja najrazlieitijih bolesti, ~ i danas dvije treeine covjecanstva ljekovito bilje koristi kao gla,rno sredstvo Lijecenja. I i suvremeni lijekovi neposredno udje-lomicno promijenjenu obliku po~ecu od iljaka. U svijetu se koristi prilitno 20.000 ljeko-

viti iljaka. Od toga 1100 dobro istrazeno, od 250 vrsta doivaju se osnovj sastojci za projzvodnju suvrem.enih lijekova s iljnim

aktivi tvarima. Do 14. stoljeca sv:i su mediciski udZe

rricj ili pjsani latinskim jeziko, su i sto-ga mogli raiti saxno lijecnici. d su se po-cele pojav]jjvati knjige na nadnirn jezicima s brojnim savjetima za lijecenje razliCitih bolesti i ozljeda, koje su mogli ko1jstiti i narodnj Ji-jecnicj laici. Jakob Theodorus abernaemontanus (1520.-1590.) u predgovoru svoje knjige b.ilju ~ da narnijenjena \jjecnj-cjma, ljekarnjcia, vjdarirna, kovaeima, vrt-larima, kuharjma, gostionicarima, prjmalja-ma, glavama oteljj drugi korjsnicjma lje-kovitog ilja te da tom knjigom ieli prije sve-ga u~tedjeti mnogobojne jzdatke sjroma~nom stanovtvu koje zbog velik.ih tro~kova \jjecenja radije umire nego da pozove lijec-r1ik.a.

Gospodarsku situacjju danas, u 21. stolje-cu, mozemo usporedivati sa stanje u srednjem vijeku. U.ato~ tomc, samolijeceje i

daas ima val.nu gospodarsku t!logu, koja se zbog veJjkih troskova zdravstvenog osiguranja

s vremenom i povecava. No, dok su se u proslosti Lijeei)j r

gelesni simptomi i zarazne bo-lesti, takvu se lijecenju sada prj-druzuju ~ podrucja psihoso-marske psihosoci jalne medicine.

Povijest medicine poznaje prijere u kojima su u odrede-ni razdoJjima dominantne zanstvee teor:ije iskljueivale u potpuosti zatirale LijeceJJje iljem, smatraju6 ga zastarjelim neprimjerenim. Od k 19. stoljeca, uza sve rasireniju uporabu kejjskih i sit1terskih \jjekova, u suvremeoj zapad.oj medkilli prevladava stajali~te da uporaba Jje-kovitog bilja, odnosno fitoterapija, u na~elu nepotrebna. U posljednje vrijeme pocelo dolazjti do pomjena, osoito s z na to da su Svjerska zdravstvena organizacija (WiJ1-!d Heaith O,-gauization - W) i veliki farma-ceutSki koncerni poeeLi posveeivarj vise pozor-

osti ljekovirom ilju te ulagati veta sredstva za jstrativanja na tom podrucju.

nogi bolesnici, osobito onieni, aLi Li-jecnjci, u posljednje vrjjerne pocinju odijati suvemene visokospecijalizirae tehnicki slo-zene mediciske metode ili su r njima u najmanju ruku postali skepticni. Uporaba ljekovitog ! u puckoj medicjni in1a nepre-kinut 1zvoj, suvreme.a edicia njihovu uporabu sve ~ uvodi kao fitoterapiju, po-n.ajprije pri lijecenju kronicnih bolesti. Ljje-cenje biljem postaje predmetom javih ras-prava i u medicjnskim krugovima. U porastu su propjsjvanje biljnih lijekova, kao uporaba za vlastito lijecenje. Pojmom fitoterapija danas ozacavamo ) sprjecavaje bo-lesti te mijenjanje subjektivnog sranja s pomocu iljaka, iljn dijelova i njihovih pri-pravaka. Takv:i iljru pipravci zbog osoite kombiacije aktivnih pratecih tvari u ~iroko terapijsko djelovanje i, usporedi sa sjlltetSkirn ljjekovima, manje ezeljeo.ih posljedica. Moramo naglasiti da naceLno nisu bez popzatnog djelovanja. Firorerapija i alternativa dwast1joj prirodoslovno us-mjerenoj medicini, g njezin dio kojj jspu-njava prazninu i nudi dodame mogucnosti pri

ecenju sprjeC

HRVATSKO LJEKO\I!TO BIL.JF

iljnih pripravaka te iljnih droga, i to na temelju najsuvremenijih znanstvenili spozna-ja, prema mjerilima kao ~to su kvaliteta, djelovanje i ne~kodljivost. Svi ti podaci po-trebni su za standardnu registraciju iljnili Jjjekova. U Europskoj uniji znanstveno savje-todavno vijece za lijecenje iljem ESCOP (Emopel Scietiftc Coopemtive f()1 Phytothe-mpy) nastoji prikupiti i liSkladjti podatke

vazosti pojedini pjpravaka. Pojam droga (engl. l dmg) zal1tijeva z ~n. U fitoterapjji se odnosi na OSll~ee iJj r kakav dr-ugi ni priredene

iljke, odr1oso dijelove iljaka, koji se korjste za spravljaje ljekovitih pripravaka poput iscr-pina, tikrura, sokova, destilata i sl.

Pri odredjvanju u6nkovitosti pojedinih iljjh pripravaka moramo voditi rauna tome da su oni mje~avina razliitih sastojaka. Sastojcj droga do sada su se dijeliLi na aktivne tvari (efektore) pratece jJi balastne t\ari. akva podjela postaje sve spornijom, za okvir djelovanja u6nkovitost u velikoj ' 'eein.i prjmjera kJjuna cijela iljna iscrpina, ne tek pojedinj sastojci. Djelovaje pratecih tvari i aktivnih tvari medusobno tijeso povezano. Za cijeli niz prateeih tvari uvodi se izraz kofaktor. Vazi su kofakrj flavoni, sapoii, sluzj, elementi u tragovima i elektroliti. Prate-ce su tvari pocesto otapala za ktive tvari, mogu iti i konzer-vansi, staiizatori ili antio-

ksidativna sredstva. Presudno utjecu iolo~ku raspolozivost (dosrupnost), na farmako-lo~ku dinamiku i na toksiost.

izboru otapala ovisj hocemo li pri pre-radi iljaka ili iljnih dijelova doiti kvalitativ-no iJi kvantitativno razliite iljne pripravke. Vodena otapala obuhvaeaju i druge sastojke, npr. Jjpofilne (alkool ili ulja); vec i sam nain spravljanja u odredenoj mjeri utjee na djelo-vanje. Aktivna tvar, dakle, iljni pripravak (kao zbroj svih sastojaka), ne njegovi pojedi-nacnj sastojci. U tome lezi velika razlika izme-du in pripravaka i sintetslcih monopre-parata.

radicionalni su pripravci od ljekovitog ilja v (infu.f11m, d) i aJkobole is-crpine (tinctum, extrnctn). Prj doziranju tih k do netonosti esto dolazi i zbog razlititog

ishodj~nog materjjala droga. s proematiku Cine droge iz ljckovitog i koje postoje u

razJjicim kemotipovima sachze k toksic aktiV11C tvarj (npr. idirot vrati). Pri spravljanju

iljnih pripravaka te proieme astojjmo rij~iti stadardizjranjem droga koje za daljnju preradu moraju sadrtavati tocno odredene koJjine pojedinih sastojaka.

Za praviJno clozjranje uporai nuzna su farmakolo~ka i klinika jstrazjvanja. Dosad su opseine k.linjcke sdjje proveder1e tek za neke droge (n . glog, gospjna trava, e~njak paprena metvica). U veJjkog broja korjsjka iljnih pripravaka pr-cvladava mi~ljenje da

il pripravci jmaju ~jroko tcr~1pijsko djelo-vaje i vrlo malo nezeljenih r ), pojava.

medusobrm djelovaju razJjiti biljnih prjpravaka i kominjaju s drtrgirn lijeko\rjma zna se vrlo malo. Upravo stoga uvjjek nuzno posavjetovati se s lijenjkom. Osoto roramo upozoriti nepozato ljekovito ilje i droge, najc~ce jz drugih zemalja, kod kojih zbog podmetanja lazne droge posve otrov-nih dodataka lako dolazj do ozijjh neze-ljenib posljedjca.

Uza suvremene jstrazivacke metode znanstvenici danas planslci pregledavaju (engl. screening) domace strane ljekovite iljke s ob-zirom na oova djelovaja terapijsk'11 uporab-Jjjvost. k su se razvjJa i nova istraZivaka

podruja, poput etnobotajke, etnofarrnako-logije etriomedicinc, koja tr

8 HRVATSKO LJEKOVlO lLJ

ukazuju ttpravo .razlike medu prehrambeim navikama pojedi-nill pndrucja ili zemalja s njima povezane razlike u ra~irenosti pojediih bolesti.

Uporaba ljekovitog bilja i njihovih pr:ipravaka ima vrlo raz-lieire ciljeve. U pt-vom ih redu kotistimo za Lijecenje simptoma bolesti i l . Lijecicima slze za Yanjsku i tmutarnju prj-mjeu u ginekologiji, urologiji, dermatologiji i pedijatriji, koriste ill i sami bolesnici za osobno lijeceoje. Kod dt"Ugog cilja uporabe ljekovitog bilja glamu ulogu iga bolesnik kao osoba, odosno njegovo stanje (kostitucija), koje smarramo olicejem svih mogueih reak-cija pojedioca na njegow okoliu. Ljekovito bilje pritom koristimo za poticanje jacanje

sposobosti bolesnika da se s uzroci111a bolesti ili bolestima i poremecajia zdravlja osi ucinkoYitije g bez takve terapije. Pritom kJjucno pjranje za~to pri jedakoj izJozenosti

klicaa i drugim tjecajima (noksan1) jedan covjek oboli, drugi ostane zdrav. U t slucajo ljke koristin za sprjeavanje obo-ljenja. Pocesto se sluzimo i izraw pteus-mjeravanje, koji opisujemo promjene reak-cija orgaizma na neugodne faktore i pospje-

~j,,anje prilagodbe tijela okoJjni. lzvaredno vazno smanjenje skJonosti organjzma da na Yanjske, kao i 1 du~evne psihike utjecaje reagira ubrzavanjem rada srca, poYi~enjem tla-ka napetosti mi~ica te poremecajima spavanja.

U tadicjonalnoj se narodnoj medicjni na osnovi proatrane i vjemjatne uinkovitosti razvilo sporno nmljet1je da ljekovito bilje lijek za sve rako nazvano m . Zato su indjkacije za uporabu pojedinih bilja-ka u narodoj edicini ~ i danas izllimno

opseZe nisu uYijek u skJadu sa suvremeim spoznajama primjeni. Pri jzboru lijekova za

lijeenje simptoma u po~losti se, osoito na teelju signaturog auka (Theophrastus Bombastus von Hoheheim, pozatijj kao Paracelstts, 1493.-541.: Signntua Plantarm) raz;vjlo rn.jJjenje da priroda biljke i pojedie dt"Uge stvari odabrala za lijecenje odtedenih bolesti. List jetreke koji se sastoji od trj rez-ja po~sjeca na olikJetre, se stoga koristio pri lijecenju oboljenja toga orgaa . Listovi plucnjaka sa svojjm pjegavim listovima tako podsjecaju na gradu plocnog tkiva, njego-voj tiporai danas svjedoce latinski na-

rodi naziv. i s cvjetovi-ma na(jk , u proslosti se iz-medu ostalog koristiJa i za lije-

enje oenih oboljenja, svakako s rv, jer su suvreea jstta-zivanja potv.rdila njezino ljeko-vito djelovanje na oCi. Sjgnatur-oj znakovi nesumjjvo su vazni za prenoenje medicinskiJl spoznaja v geneJacijama, ali stt nerijetko bili i pogre~ni.

Suvremena fitoterapjja pokava kitiki ocijeniti preneseno znanje i uskladiti ga sa znanstvenim i klinikim istrazivanjia. Vise-

godi~ja uporaba odredenih iljaka edicinske svrl1e ~ nije dokaz da su uinkovite u suvremenoe smislu, z dovoljno ocijeiri ni moguce ezeljene uCinke.

U fitoterapiji su se ocuvali nail1i koje St1vremena medicioa zanemarjvala de-setljetima, i duze. Kod kitiCo oboljelih osoba u posljedje vrijeme sve cesca .i svega zelja za cjelovitom terapijom, za samo-lijecenjem i za aktiviranjem vLastita regulacij-skog sustava, kao i zelja za ti da bolest spri-

jee i da za to u odredeoj mjeri i sai budu zasluzni. Upravo su to uzroci g zani-manja za uporabu ljekovitog bilja, kao i osta-Jjb meroda prirodog lijecenja. zelje kod li-jeenika nisu prosle neopazeno jer i u sve vecoj mjeri traze ngucnosti za sto bolje prj-lagodavanje lijeceja covjeku kao pojedicu. Suvremeno lijecenje ljekovjtim iljein t se na spoznajama prirodoslovih zanosti tako dio prirodoslovo usmjerene medici-ne. Homeopatija prjtom poseban, SJ11ostaJa in lijecenja koji se takoder sluzi iljkama. Slijede spoznaje do kojil1 dosao nje-macki lijecik . F. SaLiel Hahneman (1 7 5 5.-184 3 .) . spoznaje utjecu olike li-jecenja kao i na n:azenje pravilnog, prjmje-

enog pr:ipravka naelu slicosti (Similin simiiib; cumntm-). Sredstvo koje u zdrava

ovjeka ozrokuje odredene znakove bolesti, iste simptame bolesnika lijei. akav jdividalni acin lijeceja uzok i svc vece popularnosti homeopatije. Hoeopatski pri-pravci od ilja zatijevaju poseban nacin ptipremaja. OsnoYi su ptiptavci pratinkte (0), iz k se porecia11jem (razrjedivanjem)

doivaju azlieiti stupnjevi razrijedeosti. Kod tog stupnjevanog razrjedivanja slovo D ozna-eava decialno razrjedenje (1 :1 0), btoj koji slijedi broj takvih razrjedenja (npr. D3).

IJR\'TSKO LJEKOVJO B!LJF.

Na~ d nikako ne obuhvaea sve ilje koje se u rvatskoj kroz povijest koristilo u svhu lijete-nja. odairu smo po~tivali raznovrsnc kriterije. U prvom smo rcdu irali ono ilje koje se vec clugo testo koristi u putkoj

slu1.enoj medjcini. Njihovo djelovanje dobro jscrzeno, utjn-kovjrost nekog od njih potvrdena dobro dokumentiana klinitkjm ispjtivanjj-ma (npr. glog, gospina trava). U drugoj su skupjni iljke za koje imamo vrlo malo podata-ka uporai u narodnoj medicini. U njjma su u posljcclnje vrijeme otkivena svojstva koja su netlvojeno primjerena osobnom Jjjetenju, jh stoga i preporucujemo. Svakako proteci ~ podosta vremena dok se njjova r

~ u narodu (npr. heljda, pcrunjka). skpjna obuhvaea ljekovito ilje koje na-rodna medjcina uscrjno koristi, suvremena medjcjna zanemaruje. Kod njih smo U\'ijek do-dali napomene tome jesu najnovijim medicjnskim spoznajama pogodnc za osobnu uporabu ) isu. Odabt-ali smo neke iljke koje su nedvojbeno vrlo utinkovite, koristi-mo jh samo u gotovi pripravcima (npr. tosi-ka). U sljcdeeu smo skupiu uvrscj)j blljke koje osjm u razljtitim homeopatskim pripravcjma

jstt pjmjcrene za osobnu uporabu (npr. crvorotjna). U posJjednjoj skupjnj nave)j smo otrovne koje nikako ne smijemo samj upotreb-ljavati. U farmaceutskoj jndustrijj slute za pripremu djelotvornih Lijekova. Uvijek ih korj-stjmo kao standardizirae pripravke kojj naj-

c~cc sadrte samo jednu, katkada djelomieno p1omjjejenu aktivu tvar. Na kraju smo do-{lali ~ nekoliko sttanil1 ljekovicih i ljaka, sa1110 kad to bilo potrebno za bolje razwru-jevanjc domacih vrsta i za jz.tdu i mje-

~avia. kon kratkog, ugla\'JlOm povjjesnog

uvoda, kotl svake iljke slijede latinski h.IYat-ski nazjv. U hrvatskom dijelu korjscimo alttu-alne bocanjcke nazive. U nekim primjerima, kad to ltino za bolje razumjjevanje sprje-eavanje z:tbuna, dodali s i narodna m. $\jjede lati11ski hrvatski aziv potodjcc koju

ljka p1jpada. Pojedjni su iljnj sastojcj vrlo cesto vaz11j za odredene iljne porodjce, rako da sc srodne \rrste cesto primjejuju 11 jt:dal

n.

Za osene dijelo,e iljaka, odnosno droge, sJutio se u far-maceutskim krugovima medu-narodno vazeeim latinskim na-zj,,om. ratka nam taiica u pocetku, dok ne naucimo latin-ske jzJ"Ze, pomaze prj prijevoclll. U tom se odjeljku nalaze podacj kojj se odnose sakupljanje

ilja ili njjho'rih dijelova, izgle{\, miris ol-.'115 droge. Ponegdje smo dodaLi po-datke uzgoju ljekovirog bilja, zemljama jz-

vozicama godj~njoj proizvodnji droga. U odjeljak srodnim vrstama uvrstilj smo

biljke koje zbog botanjcke srodnosti i srodnjh sastojaka imaju sljto djelovanje kao opisaa glavna vtsca re katka'l bez pote~koca u cjje-losti aclomje~t:aju. Ovamo smo uvrscili i iljke koje s opjsanom vrstom nisu u srodstvu, alj jmaju sLicno djelovanje uporabu. Pri odredi-vanju iljaka katkada n pomaze kratak opjs stani~t:a kao ra~jrenost biljke, iako su navedenj vrlo r.

Opis sasrojaka i djelovanja daje tek nepot-pun pregled svjh tvari koje pojedina ljekovit iljka sadrz.j. l~ metode jstraZivanj (razlieiti kromatografije) omogucuju nam neprestaoo otkrjva11je novih tvari i odte-divanjc njihove strukte, cak i kad se u iljcj naLaze u vrlo maljm koljtinama. Nabrajamo uglavnom samo one za koje znamo ili pred-vidarno da su vatne za djelovanje biljke. Podacj

koJjeinama (koncentracijj) odredenili sasto-jaka u drogi sluie svega tome da stek-

nen predodzbu tome koliko tvari snaznog djelovanja pojedjne iljke sadrze. Iz podataka izra:ienih postocjma (%) sami mozemo jed-nostaVJ10 izt-acuati koJ jko stocinki, desetiki ili grama odredene aktivne tvari sadrzi 10 g droge (ne iljke!). I podaci broju pojedinjh sastojaka odredenog eterinog ulja vatni su iskljuCivo za razumjjevanje kompleksnosti tih akcivnih tvari. Gdjc bilo moguce jednos-tavnim pojmovima pojasnici djelovanje poje-dinih droga, tO s1110 i pokali utiniti. No to nas ne srnije zavesti avesti na pomisao da djelovanje iljaka danas vec uglavnom is-trazeno ~n. Svako novo istra:iiva11je tek kameneic u velikom 1ozaiku.

Dugorrajna t~poraba pojedinih biljaka u narudnuj tt:dkii t:~> : U9

10 HRVATSKO LJEKOV1TO BILJE

uporabl posvctujcmo odredenu kritiku po-zoost. Kod pojedjnih iljaka n.ismo n sve pripravke, osoito ne sve kojj su pozati tl

pukoj mecljcjnj, Pozotost smo posvetjJj uglavom pojedjim vi komiilaju droga u cajnjm mje~avinama iu biljn.im prj-pravcjma za koiu. Jedino tko mozemo razu-mjeti koliko slozeno djelovanje pojedjnjh

iljaka , ~ vi~e, djelovanje razitih cajnih mj~avina. Pritom vazno nastojanje svakog pojedjnca da zajedno s Jjjerukom za sebe pro-nade najprjmjerenjju mje~avinu. Preporuke, koje se temelje dugogodj~njem iskustv Jj-jenika ili jzvitu jz razliitih eopski fa tma-kopeja, tek su okvjme natavi.

I dok su se ljekovite biljke nave\jko korjs-

tile u narodoj medicjn.i, njjhova se r kod zjvotinja upravo podrazumijevala. S vre-

meom su ta znaja tonttla u zab01av. I ta prjmjena danas ponovo postaje vai.na, jer lje-kovjtim biljem tegobe u zjvotinja ola~avamo brzo i pouzdano, sto poticemo i otpornost zjvotinje na brojna oboljenja.

Uoavanje i sakupljanje iljaka, senje pohranjjvanje droga, spravljanje ajnih mj~avina i, na koncu, kuhanje uzivanje su ljekovite terapije. Njezjnjm dijelovima smatra-mo i presudno vazno itanje strune literature te preno~enje znanja 11 djccu. Osob.jto vazno vet u ranoj doi djecj pokazati mogutnosti i ogran.iceja uporabe te tt m pobuti osjecaj odgovornosti za vlastito zdravlje.

cS akup(Janje (Je.kovzfog f)J(Ja Pri sakupljaju bjlja morao se pridrtavati odredejh pravila.

Najvazjje raspoznavanje iljaka. Prjtom narn pomazu cr-tezi fotograllje. Za tono odre-djvanje korjstjmo botanicki

klju. I kod najmajjh edoumica trebamo se posavjetovati s lje-

karnkia i1i tt. U kjizi kod pojedinjh iljaka na-vodjmo napomene tome kada mozemo sakupljati srode vrste te gdje postoji opasnost od za-mjene.

Nikako ne smjjemo ubirati za~ticene rjjetkc vrste. Takve droge kupjemo ljekanj,

Uzjmamo samo dijelove i kojj su n potrebr1j. sakupljaju biljaka valja se

jskJjuivo sluzjti rezajem, upanjem. Kod ilja s korijer1jem pazimo da ne jsko-pao sve na jstoj strani te ih tako iskorijen.imo.

Uzjmamo samo onoliko bilja koliko nam nuto. Ostalc droge kupujemo u Ijekami.

noge ljekovite iljke mozemo uspj~no uzgajati u vrtt1. Naputke za uzgoj, plod dgogodi~njeg autorjcjna jskustva, prona6 cemo z opise pojedjnjh iljaka.

\ sakupljamo uvijek za suha, lijepa vren1ena, u prijepodneV11im satima. osoi-

to vrijedj za iljke s hlapivim uljima. KoljCia blapivog ulja tada u iljcj najveea. Nakon du-gotrajne ki~e valja pricekati ba-rem dva ili crj dana. Biljke s ete-ricnim uljjma sakupljamo na

suncanj sta11j~tima provje-ravamo \1v JTtjrjs: zgnjeC:imo ih medu prstima porniri~emo (pritom (, 11 guraro u nos). S udaljenosti od lO cm, zatvorenih oCiju, nekoliko puta udalemo

njilv mjris. Urzo temo nau-Citi raspoznavati razlieite mirise i njihove nijase. Jednako isku-~avamo ista hlapjva ulja.

Bilje skupljamo u nezaga

HRVATSKO LJEKOV1TO BILJE

5 ufer:Je fe.kovilog bifa 1 pri senju ilja mornmo se pridrzavati odredenih pravila.

Ako moguce, nadzemne iljne dijelovc ikada ne pe1emo.

Ubrano iljc odmah osu~imo da ne dode do e11zimatskog raspada aktivnih tva1i. 1 pri pra-vil su~eju k d1oge it

mjjejaju boju: listovj trpuca, paprene metvice bosiljka ces-to r.

Zelene dijelove, listove i neke cvjetove su~imo cijele. Tek

neposcdno t1 ili spravljanja cajne mj~avie usit-nimo ih ili jzezemo. k ismo ih bri.e osu-~i li , korijenje podanke razrezemo duljini, na pola centimetra duge komadice. Prije upo-rnbe ih smrvimo. I plodove ~titarki (lcim, kori-jadar, komorac) i drugih iljaka zdroimo da bi se bolje ekstrahjrale aktivne rvari.

Su~imo koliko moguce brte, ali u bla-d i na propuhu. Kod umjemih jzvoa zagrija-vanja temperat1.1ra ne smije prelaziti 50, kod droga s hlapivim t~ljima mora iti ~ niza. Za su~eje su najprimjereniji kucanski aparati za su~enje kojc koristimo i za s~enje voca. Li-stovi paprene mervice na taj se naein su~e dva sata, cvjetovi kamiJjce cetiri sata, krike jabuka osam sati, koijen bijeloga sljeza prilizno

jedan dan. Nek.1da se ljekovito cvijece vje~alo u su~ama ili nani-

zao na konopac iznad seljacke peci ili u potkovljll. Tek rijetke droge prije r su~jmo

vi~im tempe1acama (>krkovi-na, str. 108; >dtlrdjca, str 266). Sll djjelovi suhi kada ~ll~tc

krhkj Sll. Osjm dobra poetnog iljnog materijala, Zt'l kakvocu droga ajvaziji s brzo su~eje

brjzo pohranjivanje. Manje koJjeine potpuno

suhih droga pohranjujemo u sta-kJenke s pokJopcem. Vece koJi-ine najprjje stavljamo u papirate vreeice, potom u drvene ili ljmene posude.

Svaku posudll oznaeimo naljepnjcom na kojoj zapjsan naziv iljke ] droge, vrijeme (mjesec i godina) i mjesto sal'llpljanja. zelji

dodajeo napomene za sljedecll godiu. eke droge svake godie obnavljamo, druge moze-mo korjstiti i vi~e godjna. Starije droge ne ba-camo, nego ih koristimo za kupelji ili g.

Cajne mje~avjne spr~1vljt~mo neposredo ptije t~porabe. Iz vecih posuda tJZmemo po-trebu kolieinu droge, i zmvjmo ] nare-iemo i dobro promijc~amo. U receptia su

avedene koliine i110 dovolj11e za kuru.

11

12 I{VATSKO LJ EKOVlO BILJ

drogama Droge su osu~ene iljke ili dijelovi blljaka, ko-je od,edeno vjjeme mozemo tvati z kasij preradu uporabu. Sastojcj aktivne tvarj gdjekad su ravnomjerno rasporedenj cjjeloj

iljcj, drugdje nagoillani u odredenjm dije-lovima biljke.

l.Atiki nnziv H1'vntski 11nziv

1 zelen TlJpni /mbn Folimn iist 0/ folium Rndix kotijen Cic!J01ii mdix

U prvom slutaju beremo cijelu iljk, u drugom tek odredenc dijelovc, kao ~to su lis-tovi, korijenje, cvjetovi i\j plodovi. Za jmenova-nje droga z jmeovanje iljaka bjJjnih poro-dica koristi sc lacinski jez.ik. Neke izraze mora-mo naeiti k.'lko ismo l razurnjeJj sadriaj.

Primjer droge

timijnnova zele11 mnslinov list vodopijin kotijen

Rblzomn potJannk Gmmi11i.r 1-hiZ01IIfl pblkin podnnnk 1 goolj Snlep tt1be1 knfrmov gOtllo/j lukovicn Allii sntivi bu!us lefnjnkovn lukovicn Flos cvijet Lavnndulne jlos lnvandin cvijet Fructus plod F iC'lll i fmct konl01ntov p/cd Se111en sjmte Lin i senten / sje111e Cm7e>.: korn 8e?be1-itlis cortex zutikova konl SNohttl le!e1 Lupuli moi/i !Jmeljov L'eser Oleum ! 0/ivne olcmn 111nslinovo ulje Aetl;e1olemll ettnimo ulje Lnvandulne net/;e1olemn lnvn11dino eifno uJje

U staIJ OJ Jjteratrj pn 1menovanju drogc na prvome mjestu i oblik droge, po-tom naziv iljke: Rndix Cichorii.

Daas se pridrzavamo medtarodog stndarda (ICBN 1983 .) - nakon imena biljke u genitivu stavlja se nazjv vrste droge: Ci-

ciJ01ii 1adix. sluzbee d1oge ozatavamo one koje su prihvacene u razJjCitim furmako-

pejama. Za njjh vrijede totno odredea pravjla preglcda prije same prerade j\i uporabe. Moze-mo jh abaviti u ljekarnama.

U droga ipriprava.ka Droge tek rijetko koristimo ncpreradene (kim), iva~emo il1 (orovnjce, korijen bjjeloga sljeza) ili utivamo cjjele (sjeme lana). Od njih najte~ce pravjmo razlitite prjpravke. Odredenj sastojci gotOVll pripravku koncentrir:mi su s obzirom na spravljanje vrstu upotrijeijena otapala. Iaj-

~e~cj su prjpravci , tinktura, uljna jscrpina, js-crpina s vocim octom, svjezj sok sjrup.

naj~e~Ci pripravak. P oznajemo vi~e na6na spravljanja, i ovise drogj, al.'tiv-njm tvarima zeJjcnom u6nku. Raz\j\rujemo oparak, uvarak, provarak i naljev.

Cajeve glavnom spravljamo kao oparak (infuz). Ako nema drugih uputa, dvije tajne zli-

ce droge preljjemo sa 200 ml vrele vode (mote 250 rnl), ptomije~amo i ostavi da pok:riveno stojj deset mjnuta. Kod pojedjnih droga, ako sc razljk'11ju od osnovnog recepta, navodimo upute za ponebnu koli6nu droge vjjeme ekstrakcjje. Tako spravljamo prije svega napitke od droga koje sadrte hlpiva ulja. Zajedno s vodenom pa-rotn u zrak jsparavaju hlapiva t1lja. d posu-da pokrivena, vodena hlapivo ulje na poklopcu se kondezjraju kapaju natrag taj. Time cuvamo vecu koJjCinu aktivn.ih tva tj c.aju.

IIRVATSKO LJEKOVO Bll,J

Kod uva1-ka (dekokt) d1ogu stavjo u bladtl vodu pronlije~amo. Polagao ga za-grjjavamo dok ne zakuha, skiemo s plamena pustimo da pokriven stoji ~ deset miuta iLi prem~l uputama.

Provarak korist:imo za droge jz kojjh tere ekstrahjrati al.'tivne tvarj. naein spravljanja pogodan za kuhanje cajeva jz kori-jenja i kore. Dvije ilice droge prelijemo sa 250 ml adne vode, zagrijavamo dok ne za-kuha tc pokrjveno lagano k'1lhamo ~ 20-30

\ prema uputama. Naljcv koristin kocl d1oga koje sadrte

sluzj druge na toplinu osjecljjvc sastojke. Dvjje cajnc zJjtice droge preljjemo hladnom vodom promjj~amo. Ostavimo pokriveno odredeno vrjjeme, obieno ~est sat:i. upo-rabe zagrjjen do temperature ugodne za pjjenje. k spravljamo cajeve kod kojjh nam smetaju eki, u vrucoj vodj topjvi sastoj-cj, kao trjeslovine (>rnedvjetka, str. 56).

Z spravljanje v sluzjmo se posuda-ma od jcnskog stakla, emajla porculana. Va-lja jzbjegavati posude od legjranog telika, alu-nl.injja zeljeza, jer u tom sluaju moze doti do nezeljena medudjelovanja s iljnj sastoj-cima.

Vatan sam nacin pijenja . smj-jemo ga popjti brzo, u nadi da cemo se tako brze oslobodjti neugodna okusa. Pijemo ga polagano, u gutljaj jma.

za znojenje i prot:iv prehlada pjjemo koJjko moguce vrucj, protiv zelucanjh

crjjcvnjh oboljenja umjereno topao. Ljeko-vite cajeve n e sladimo, osim kad to poseb-no navcdeno. Ne koristimo njetna sladj\a, osim u sluaju dijabetesa.

Cajeve protiv prehlada ka~lja sladjmo medom i1i vocnim sirupjma sokovima. Dodavanjc1n meda postaje mutan. Vecina biljaka, naime, barem u malim kolitinama sadrzj trjcslovine. One taloze zgru~njavaju

l11v koje se nalaze u meclu. Iz istog razloga ptavo caju dodajemo mlijeko. Bje-la11evie jz meka se taloze vezanjem na trjeslovine, zbog g postaje la~im za zeludac.

Cajeve protiv proljeva, koji sadrte ptmo trjeslovia, nikada ne sladimo medom jer ismo time smanjili i kolicrnu aktivnih tvari. Ne sladimo nj cajeve s gorlcim tvarja, za v djelovanje vazan upravo gorak okus.

s g01kim aktivnim r.ra1ja pijemo uvjjek najma11je pola sata prije jela. Kocl telu-caih crjjevnjh upala pijemo jzedu po-jedjjh obroka, cajeve za umirenje ujutro i

naveer, za spavanje sat vremena prjje odlaska na potinak.

Cajeve sp1avljamo uvijek svjeze, osjm ako trebamo samo jednu ~alicu za cijeJj da11. Za pripravu taja trebao odvojiti potrebo vrijeme ne smjjemo zuriti. Pogled u loeic u kojem raspoznajemo pojedine dijelove biljaka koje smo samj ubra\j, ugodan nliris, mozda sjetanje na ~kolske praznike kasnije bojenje

tekueie takode1 su djo terapije. Ako su m spravljanje , jegov mjris okus mrslci, do-baJ se dio uzivanja u taju gui . mogucost:i ne koristimo v u filtar vreCica1na, p1emda nam u 1eklamama pteport1C.1ju njjhovu prak-

tinost. Zbog sjgurosti, ne prokuhavamo dvaput, osim ako tako navedeno u receptu (>lipa, str. 2 36). Preporutene kolicine droga ne povetavamo u nadi da cemo postiti bti

.i ueinak. U takvjm slutajevima cak kod n~kodljivih droga z doei do nezeljena djelovanja.

Cajeve duge p,jp,avke uzin1amo satno odredeno vxijeme. Ako su pogodni za dulju uporabu, to kod svake droge ili tajne mje~avine posebno aznaceno. Vrlo djelotvorna primjena tl oJjku ljekovite kure koja treba trajat:i od jcdnog do ~est ~edana. Cajeve kod probavnih smernjj poremetaja etabolizma pijemo it 4-6 rjedaa. Nakon takve kure potrebo napraviti barem jednako dugatak prelcid.

Vanjska uporaba razrijedenog nerazri-jedenog, uvjjek ezasladenog, IazoVlsa i vaina. Korist:imo ga za grgljanje, ispiranje usne ~up ljje, utrljavaje u desni, ispiranje n i vanjskih sl organa, za ovoje, ologe te kao pame, djelomjne jli k'"Upelji u kadj.

Drugi naein prerade droga tinktura. Tinkturu spravljamo od suhih droga sa 70%-tnim alkoholom (etaolom). Opcenito se smatra da tinkture djeluju bolje od tajeva. dva ptipraviOI mozemo neposredno medu-sobno uspoi"edivat:i. Razrijedeim alkoholom (70% alkol1ola i 30% vode) jzoliramo aktivne tvari koje se dobro tope u alkoholu, ali se slabo tope u vodi ili su posve netopive u vodi, sastoj-ke topjve u vodi rek u nmogo majim koli-

inama. Iz droga koje oluju sastojcima topi-vima u vodi, r. sluzi, ne spravljamo tikrure.

Dvadeset grama droge (kod lalcih droga poput brdanke ili nevea samo deset grama) prelijemo sa ml 70%-tnog l uvamo u dobro zatvorenim staklenkama. Staklen-ke vise puta dan protresemo kako ismo poboljsali ekstrahj1aje. Nakoa dva do tri tje-da tekueiu ocjjedimo nakoa toga tuva-mo u tamnim stakle11kama, moze i vise godia.

13

14 HRVATSKO L) EKOV !TO BlLJ E

Tinkrure koristimo kod uutarnje uporabe u kapljicaa. Oicno uzimamo 15-20 kapJjjca, trjput na dan na ~eceru ili u pola

~ vode. Izvaa rinkrure koris-timo na neo~tecenoj ko~i za utljavanje, proriv bolova rU~jca zglobova, kod reume, sportskih ozljeda i glavobolje, uglavnom dvaput na dan. Ako nema druk-cijill uputa, razrijedene rikture u ojeru je-dan dio rirlkture cetirj djjela vode koristimo kao g. Za izradu prjpravaka za njegu ko-~e koristimo manje koncentrirane tinkture (>ko~. str. 32).

Za dugotrajniju unutarnju uporabu tink-tura vrijede jednaka pravila kao i za uporabu cajeva.

U puckoj medicini tinkture se n spravljaju s domacom rkijom (priiizno 45% aJkohola). Njezina uporaba slicna kao kod pra vi h ti nktura.

Poseban su oijk tinkrura homeopatske tinkture i njihove potencije. Spravljaju se uputama homeopatske farmakopeje (>Jjje-cenje ljem, str. 6).

Uljne iscrpine i spravljao od su-h biljaka, iznimka gospina trava. Mas-nim uljem izoliramo sve sastojke koji se dobro tope u lipofilnim topilima, ponajprije hlapiva ulja, karotenoide, u mastima topive vitamine, sastojci topivi u vodi oscaju u drogi. Uvijek korjstimo bladno pre~ana ulja, npr. bademo-vo, masliovo, sucolaetovo, sojino ulje, ulje

doiveno od avokada, uJje od ko~tica grozda iJj zjtnih klica. su uJja razmjemo skupa, ali

sama sei sadrte u akrivnih tvaj po-put vjcaina i njihovih iogenetskih pred-stupjeva, kao razlieite kolieine nezasjcenj), masih kiselina. Uljne jscrpie koristimo kao ulja za rnasazu, za zacjeljivanje r i za izradu pripravaka za njegu koze (>kofa, str. 32). Nji-hov rok trajanja priizno ~est mjeseci.

SvjeZi sok u narodnoj medicinj vrlo omiljen. Danas sokovc nfemo nabaviti vec spravljene. Iz socn.ih djjelova biljaka (neki korj-jeni plodovi) priprcmamo ih u sokovniku. Manje sotnom ilju korijenima moamo do-dati malo vode. ri ~ake sjmo narezanih iljnih dijelova u mij~aJici pomij~amo sa 50 do 100 ml vode. Nastalu tekueinu procijedimo kroz gusto cjedilo za . akav sok mutan, ~to ne

umajt1je njegovu vrijednost. Svjezi sok more-1110 nekoliko dana cuvati u hJadnjaku. U oJjku kure, triputna dan, uzimamo jednu do dvije ju~ne zlice svje~eg soka.

Sirup omjljen pipravak za djecu kod ka~lja, preblada i grjpe. Jednoscavna u narod-noj medicini ra~irena priprema sj r-upa od cvjetova djvjzme, lis-tova trpuca podbjela, cvjetova maslacka i smrekovih vr~aka. BjJjne dijelove potre raz-rezemo u slojevima poslazemo u staklene posude. Svaki sloj

pospemo ~ecerom, pri cemu g sloj uvi-jek ~ecer. Posudu pokjjemo krpom osravjmo na suncanu mjestu. Sljedeei d ponovno napunimo do vrha. Kod divjzme vi~e d za-redom dodajen nove sloje,,e cvjetova. Teku-cina koja jsprva prozirna i svijetla jz dana u dan postaje sve tamnijom. Nakon 5-6 tjedana

tekueiu ocijedjrno; euvan hladnu mjestu. Si rup dajen djeci kod ka~lja ili pre-Wada, na zlice ili u caju.

Iscrpci s vocnim octom u upora su u narodnoj medicii. VaZni su za njegu kote kose (>koza, str. 26).

Pripravci za oeuvanje zdrave koze i njegu kod ekih koznib oboljenja naveden.i su u poglavlju kozi (>koza, str. 26).

nogobrojn.i bolesnici i lijeenjci biJjne pripravke smatraju iagim lijekovimavraric, str. 228; >jdirot, str. 40), zbog zadrtavanja he

cida, pesticjda, insekticjda, gnojjva te~kih mecala drogj te zbog neispravne prjmjene. Jednako tako do nezeljena medusobnog utje-caja moze doei zbog jscodobnc uporabe vi~e

lh pripravaka Jijekova. Da lijecenje l uspj~no, bolesnik mora uvijek obavijestiti lijecnika eventualnoj upora ljnih pripra-vaka. Ljjecnik, pak, mora po~tivati zelju boles-nika za prjmjeno biljni pripravaka i zajedno s njjm odluiti kojj n lijecenja u odre-denom slucaju najprimjereniji.

Poveeavanjem doze, produljenjem u i dodatnim uzimanjern propisanog lijeka rek u rijetkim slucajevima posrizemo vecu utinkovitost ljekovitog ilja. Zbog nepredvi-djvih popratill djelovanja uvijek jh korjstimo jskljuCivo u svrhu lijecenja, mogucnosti u dogovoru s JijeCnikom.

HR\1ATSKO I"J EKOVIO BII~J

!7Jilivne lvari fJJ~aka

Unatot nagla~avanju Cinje11ice da se djelo-vanje iljaka u prvom redu temelji medu-djelovanju vi~e sascojaka, vodecu ulogu ipak mozemo pripisati odredenim skupinama sas-tojaka ili pojedinim sastojcima. ratak opis kemijskog sastava aktivnih tvari biljaka i nji-hova djelovanja u organizmu namijenje boljem razumjjevanju uporabe pojedinih lje-kovitih i ljaka. Na taj naCin la~e cemo sJ,vati-ti za~to se odredenom iJjkom katkada sluzi-mo kod razlieitih oboljenja. Glavne su skupine aktivnili tvari: ugljikobldrati, masnoce, Aa-vonoiili, saponini, kumarini, atrakinons i srtani glikozidi, gorke tvari, ljute tvari, trjes-lovine, etericna uJja i vitamii.

Q/gyzf!J.idrafi Fotositezom u biljkama iz ugljik-ilioksida vode nastaju ugljikorudrati. Prema broju ~ecernih jeilinica, odnosno prema rnolekulskoj tezini, ilijelimo ih monosaharide, oligo-saharide poHsaharide.

U monosaharide ubrajamo jednostavne ~ecere s razlititim brojem ugljikovih atoma (pentoze, heksoze, heptoze), ~ecerne kiseJjne

~ecerne atkohole. Glukoza (D(+)glukoza, dekstroza) u pjroili najraenija heksoza sa ~est ugJjjkovih atoma. Slobodna se nalazi u mnogim vrstama slatkoga voca, osobito u grozdu, zajedno s frul.1:ozom i u medu. Najvj~e glukoze vezano u oligosaharidima poHsaariilima (celuloza, ~krob). l ndustrijski se Cista glukoza najte~ce

doiva iz krumpjrovog kukuruznog ~kroba. Fruktoza (D(-)fruktoza, levuloza) na-

lazi se u mnogim vrstama voca, u medu, ~eceru jz sladorne trske,

juJjnu . lndustrijski se doiva iz ~ecera trske iJj inulina. k frktoza u glikogen prelazi brte od glukoze, njezja razgradnja ne ovisi izuJinu, se korjsti kao djjetetik kod ~ecerne bolesti (dia-betes me/iit).

Invertn.i ~ecer mjclavia glukoze i frul.1:oze. U medu se

nalazi ~ecer jz sladorne trske (saharoza) koji se s pomocu pcelinjih e11zima p1ecvorio u gluko-zu fruktozu. Med sadzj oko 70-80 % invert-nog ~ecera. Pored toga, u medu se nalaze bak-tericidne tvari, koje potjetu jz zlijezda l,

tr uJja te ostali sastojci iJjaka koje su pelama sluzile za ispa~u.

Marutol (D-manit) ~ecerni alkohol. Rasprostranjen u gljivama, algama te u ko-r jjenu, listovima plodovjma mnogih i ljaka. Samo upola sladak kao saharoza. (70--80% manjcola) osu~en i sok cmog jaser1a, koj j se ponegdje (SiciJjja) doiva bu~enjem dr-veta. Koisti se kao lago purgativno sredstvo. U probavnom se traktu ne resorbjra. Vece ko-

liie manitola, koji s pomocu bakterija nasta-je pri razgradnji glukoze, nalaze se u siliranom

kkuruzu i travi (>asl ina, str. 168). Sorbltol (sorblt) ~ecerni alkohol upo-

la manje sladak od saharoze. lma ugodan okns stvara dojam da hladi. lma ga u jabukama, kru~kama, ~ljivama, marelicama, tre~jama, najvi~e u plodovima jareike (do 10%). U jetri enziatskom razgradnjom prelazi u fruktozu. Tako se ne poveeava razjna ~ecera u krvi; zato ga korjstimo kao ~ecer za ilijabetiare. Sor-

itol potemi produkt pri sintezj askorinske kiseline (vitain ) polisorbata, koji se koriste kao emuJgatorj.

silitol (D-ksilit) zasladuje jednako do-bro kao saharoza i jma sJjnu strukturu krista-la. Ne povisuje razinu ~ecera u krvi. Na glasu kao najbolji nadomjestak za ~ecer kod dija-betesa bolesti jetre. Jma ga u raznim vrstama voca povrca.lndustrijski se doiva preradom brezova drveta.

lnozitol (mezoinozit) nalazi se u iljnin1 tivotiojskim tkivima. U iljkama se kat-kad 11alazj samostalno, ali uglavnom vezan za fosfornu kisenu (fitinska kiselina) ili se po-javljuje kao kakijeva magnezijeva sol (fitin). Velike koliine fitinske kisene nalaze se u raznjm zitarjcaa - zoi, p~enici, jemu. Ino-zit se koristi kod oboljenja jetre.

~ecerni alkohoJj ne jzazivaju karijes jed-nako brzo kao ~eceri, pri njihovoj razgrad-

nji nastaje m kiselina koje pospje~uju razvoj bakterija. silit sprjecava nastanak kiseJj na cak nakon konzmiranja ~. Po-prilicno si-.'Up; zato ga najcclce nalazio samo u gumama za zvaka11je koje su namjjenjene

sprjeava nju karijesa. Zbog purgativnog uCinka u poetku nije preporuljivo uzimati vi~e od npr. 30 g ksuita na dan.

15

16 HRVATSKO L V lL]E

Organizam se s vreenom na-vikava. Zbog oegativne tempe-rarore, pri topljenju ksilita u ustima nastaje t~godan osjecaj

hladeja. Pored fruktoze, ~ecerni su alkoboli adomjestak za se-cer kod secerne bolesti. U planu

rr nramo voditi r1 sljedecem: 12 g ksilita odgo-vara Lednoj jedini.ci krul1a.

Secerne kiseline, kao sto su glukonska i gaJakturonska kiselina, nastaju pri oksi-daciji razlieiti moosaharida. atkad dolazi do medusobne polimerizacije i astajanja ve-lik molekula (>pektini, str. 16; >glatki sladic, str. 120).

O ligosaharidi su seceri sastavljeni od 2-8 ~n molekuJa.

Saharoza ili trsCani secer ima najceM:u primjeu u svakodnevnom zivotu. Doiva se iz sladorne trske, secerne tepe i, rjede, javora. U crijevima ga rastvara enzim glikoz:idaza, ta-ko da mote prijeti u la-v. Kocennirana oto-

pia saharoze ima tako visok osmotski tlak da njoj rnogu uspijevati mikroorganizrni. Koristi se za konzerviranje marmelada, soko-va i siupa.

M altoza (sladni secer) osoito ras-prostranjena u sjemenkama iJjaka u klijanju. Maltoza nastaje pri vretsalep, str. 173, >crvotoCina, str. 152).

Polisaharidi s sastavljeni od velikog broja moosaaridnih jedinica. Niskomoleku-larni polisaharidi imaju molekulsku masu 100-20.000, visokomolekularni od 100.000 do vise milijua. i razg.radnji polisaharida

astaje jedna ili vise razlieit Vl'Sta secera. Se-cerne jedinice medusobno su povezane lacano ili razgranato. Polisabaridi vise nisu slat-ka okusa, u vodi se otapaju lose ili su netopivi. U polisaharide ubrajao skrob, celulozu, pek-tine, polisaharide iz alga i gljiva, blljne gne i sluzi.

Skrob (amylum) nalazi se u oiiku ~krobnih zraca kao pricuvna tvai" u sjemen-kama Zitarica, korijenu, gonljima i drugim pricuvnim organia iljaka. Kod pojedinih

biljaka ~k .su zmca razlieita obUka, ~to nam oliliava raspoz-navanje. Skrobno zrnce sastavl-jeno od amiloze i amilop ek-tina. Amiloza, jezgra skrobnog zrnca, lieane grade. U reak-ciji s jodom daje tipicnu odru boju, u vodi se otapa koloidno, pri enziatskoj razgradnji iz nje nastaje maJtoza. Untitamji sloj ~krobnog zrnca cii amilopektin. Razgranate struktre. U hladnoj vodi ne-topiv, u vrucoj uzrokuje sljepljivanje. U enzi-nutskoj razgradnji iz amilopektia astaju malroza i dekstrini. Skrob se doblva iz raznih biljaka. Iz zitarica se ajptije moaju odstrani-ti bjelancevine (aleuronska z111ca), koje su sli-jepljene za skrobna zmca. Skrob hrana za bolesnike, jer lako probavljiv stiti sluznice probavnoga aakta (rii.ina slz, zobene pahu-ljice). Moze prillvatiti vece kolicine izlucevina

koznib masnoca, sluzi kao osnova pri izra-di brojnih pudel'a. lndustrijski se iz ~kroba do-bivaju glukoza i etilni alkohol.

Inulin posebna vrsta ~kroba. Najras-prostranjeniji u porodici glavocika jezicnja-ca. Pri razgradnji inuJina enzimom iouJazom nastaje fruktoza. Inulin s d modru reakciju kao ~krob. Biljke koje sadrze mogo inulina katkada se koriste kao nadomjestak za kavu (cikorija). Biljne droge koje sadtze velike koliCine inulina prikladne su za primjenu kod ~ecerne bolesti (>maslacak, str. 230; >vodopi-ja, str. 84).

Celuloza sastavi dio biljnib stanicni stijenki. Gradena samo od glukoznih jedini-ca. Ima vrlo zamr~enu str11kturu, koja u konacnom oiiku poznata kao celulozno

vlala. Lan, pamu.k, kopriva i brojne druge iljke imaju vrlo duga celulozn.a vlakna iz ko-jih se izraduju tkanine. \k i mesozderi iz zivotinjskog svijeta ne pobavljaju celulozu. Sarno mikroorgaizi, k protozoe i puzevi iroaju ezim celuJazu koji i omogucuje I"Zgradnju celuJoze. Zivotinje ljozderi (r. prezivaei) u probavnim organia imaju siotske mikroorganizme koji razgraduju svojim enzitnima.

Pektini su nitasti polisaharidi sastavljeni od ~ecernih kiselina. Nalaze se u svi ljnim tkivima. Na osoto velike kolicine pektia na-ilazimo u jabukama, limunovoj i naranciooj kori, crvenom riizu, smokvama i repi. Kod

poljeva i oboljenja sluznice crijeva tradicio-alni narodni lijek naribana jabuka. Pektin djeluje kao za~titni sloj sluzice. Strani

miknnrg~~ni7.mi 11 crijevima razgradnjom pektina stvaraju seceu kiselinu brze od

IIR\I 'SKO LJEKOVITO BILJ E

simiotSkih \)akterjja. Zbog toga brze astaje okolja koja ne pogoduje jj\1ovu r11zvoju, njillovo djclovaje sla. Rezultat uiazavanje probavnih r.

Morske alge, s crvene sede, sa-dl.e ve\jke kolitine polisaharjda. Ag-,1r-agar, karagcn i alginske lciseline korjstio kao \jje-kove kod ka~lja proljeva, u farrnaceutSkoj idustrjjj za jzradu nemasni gelova, u kozeticj prehrambenoji industrjjj kao enlgarc.

Bj\jne gume su polisaharidi koji se pojav-ljujtr kod 1nehanitlcih ostecenja, osoto kore dJveta. Prozjtna tekueina koja se vicli u potet-ku ub1-zo se na zraku stvrdne. Gun izlutuju tre$nje, slji,e, breskve. Najvise ln gua daju razne vrste akacija. gne, poznate pod

ienom gniaraka, koriste se kao ljepjJo te za projzvodnju pastila slatkisa.

Sluzi su iljni polisaharidi sastavljenj od raznovrsnjh setera. Njihova olekulska masa doseze do dva mj\jjua. U ljkama se nalazc u sranjt110m soku (ijeli sljez) ili u stajtim sti-jenkama (lan). Topive su u bladoj ili toploj vodi. Za razliku od guma, nisu ljepljive. Sluzi djeluju antiAogistino (protuupalno). Korjste se izvana kod furukuLa, zagnojenja, upala zli-jezda, upala usne ~upljine i Zdrijela te kod pro-

ema s kozorn. Iznutra se koriste kod upala probavnjh organa, protiv proljeva kao purga-tiv. ajpoznacije ljke koje sadrze sluzj jesu

\ sljez, lan, grcka pjskavica i duja. Nedavno su jz brdanke, nevena, kamj\jce ijelog

1!1 HRV\TSKO I .JF.KOVO BILJF.

Ulja i masri neophodni su u ~ovjekovoj prehrani. lmaju visoku kaloticnu v1ijednost (38 kj/g). Ncke mase kiseline, kao ~to su li-nohla i y-liolenska kiselia, na~e tijelo moze

doiti iz lne. Tijclu neophodna i arahi-donska kiselina, ali orgaruzam djelomi~no moze sintetizirati i sam, iz linohle kiseline. tri masne kiseLine potrebne tijelu, tLV. esenci-jalne kiseline, osnova su za sintezu prosta-

glanna. Prostaglandini su tkivni hormoni koji nastaju pri ozljedama i upalama. U tijelu imaju razlieite zacajne fiziolo~ke uloge. Co-vjek na dan trcba 5-7 g esencija lih kiselia. Pretjerana uporaba ltlja s nezasicenim masnim

kiseliama nije preporucljiva, tako da i zasi-cene mase kiseline u organizmu jmaju odre-denu ulogu.

Masti l nis topivi u v, la~i su od nje stoga plivaju na povr~ini. P ri daljem pro-tresanju ulje se u vodi raspr~uje u o!ik manjih kapljica. Dodatkom emlgacora ta emulzjja ostaje trajna. Poznati Sll eulgatori sapuni, masni alkolli, poljsal-idi , bjela~evit1e, lc-citin, ~ vosak i r druge tvarj. Zbog veJjke kapilar-nosti, ulja masti dobro proru u gornje slojeve koze povla~e sa sobom i drttge akti,'11e tvari. Koristimo ih kao ulja za masazu

maziva, osoto s dodatkom ljnih aktivnih tvarj Cistih eteri~ ulja (>koza, str. 26).

cSrcai glzidi su steroidni glikozidi koji djeluju na

dinamil ritmjku bolesnog srtanog mi~ita. Danas poznato \'~ od crjdeset aglikona tc velik glikozjda.

sl! srce osjetljivije srcane gJjkozjde od zdravoga. Reagira vec na koJjtine koje kod n.OJ"t11alog, zd1avog srca nemaju jkakav oeiak. Sr~ani su glikozidi otrovni. U terapijskiJ11 dozarna te aktive tvari pobolj~avaju ekonorni~nost rada srca. Sistolitko se gr-

~enje srtanog mi~ica pojatava, time se uve-tava volumen istisnute k:rvi kod svakog otlcaja. Kolitina krvi koja ostaje u srcu smanjuje se. Diastoli~ko se ~jrenje srca povecava, u srce

pritje~e vi~e krvi, dok se pritisak u venarna smajuje. Posljedica uanjenog zastajaja Ja-vj u venama jest bolja dieza (izlueivanjc

tekueie k bubrega). Voda koja se akupila u tijelu lako se izlu~uje. otkucaja srca se smanjuje.

Najveei ncdostatak lijecenja srcanim gli-kozidima jest njihovo zaclrzava11jc u tijelu. Ti-jelo i dobro s, s izlucuje. Sr-canc glikozide nikada nc koristimo sami, nego uvijek pod lijecnickjm nadzorom, u oil'U standardiziranih Jijekova. Samo tako sprjeta-vamo opasna trovanja, kojt~ nastaju pri koj~

tenj srtanih glikozida z nadzora (>durdica, Str. 266).

Y favonoidi Zuta Qat. tlavus = zut) prvih izoliranih spojeva dala naziv cjjeloj skupjni, iako u n ubrajamo crvenomodo obojene antocijane. Svim flavonojdima zajednj~ka osnovna struktura od 15 ugljikovih atoma (-15). Me-

dobno se razlikuju srupnju oksjdacije, rasporedu hjdoksilnih (-) metoksilnih

(-I- slpina te vezani t'l1 ~ecerima . U tu skupjnu uvr~tavamo kalkone, flava-

none, flavonole, izoflavone, antocijanidine, leukoantoci-janidine procijanidine.

Flavoni, flavonoli antocj-janidjni u sranj~nomu se s.

alaze kao agJjkoni ili kao gliko-zjdi vezanj za ~ecer. Antocijani nisu prisutni samo u odrim i crvenim cvjetovima i plodovima,

g u listovia i stabljikaa. Velik proatocijanidia na-

lazi se u plodovima, jz polimerizirar1e katehine (trjeslovie) u korijeju, podancima i drvu (>trjeslovine, st. 21). Flavanoni su rSjrenj u razlititim vrstarna nar.ei jglavaca. Izoflavona ima u mahunarkan1a peronikov-kama.

Flavonoidi su kod svih biljaka najra~ireniji sekundarni produkti rnetaboJjzma. Njihove Sll iolo~ke funkcjje t l iljci razlieitc: privla~e insekte za opra~ivaje, ~tite od ~tetn inseka-ta, virusa i gJjjvica, sprjetavaju djelovanje raz-lieitih ezima utje~u na oksjdacjjske reduk-cijske procese u stanici.

1eki su se flavonojdi katkada koristili za bojenje vune, danas sluzc kao antioksidativ-na sredstva za konzerviranje masti sokova. l z gorkih flavanonskih glikozjda naran~ine kore proizvodj se vrlo slatko umjetno sladiJo.

Kako kernijska ukrua flavonojda raz) jtira, tako se razJjkuju i djelovanju u otganizmu. Najprije i otkriven njihov utjecaj krvne kapjJarc. jedno se vrijeme

vonoide n:1r:ce i utin vit:~min

HR\11\TSKO Ljf.KQ\TITO BLLJE

(pecailnost) ubrajalo vitamine. Danas taj iua:t. nap~tamo; govorimo blotlavonoj-dima. Neki od njih ~ire scane kr1 zile i pobolj~avaju rad srca (glog, arnika), uiazavaju grceve (kamilic), ~tite jetru u na

nastaak zu6 (osljebad, smilje), pospje~uj znojcnje (, koncara, bazga), povecavaju

kolicju nkrace (breza, zecjj tr, zlamica, li). Znatajno i njjhovo djelovanje pro-tiv l sk-upljanja tekutine u tkivima (edem), sprjecavaj nastaak tlcivn hor-mona postaglandjna (rutin) i njjJv anria-legijslci u6nak.

Covjek l1ranom svakodnevno doije 50- LOOO mg razlieitih flavonojda, kojj se u rijelu vrlo brzo razgradju.

c5aponini Saponini su triterpenski steroidnj gli-kozidi kojj sc u vodeoj otopjni poput sapua (lat. sapo = sapun). Prj hidrolizj s lciseJjaa ili enzimi-ma razlazu se na aglikon sapoge-

ni ~. Raspostranjeni su u broj-

njm iljnim vrstama. Nj jhovo fungjcjdno djelovanje, kojim

iljke ~rite od plijesni, vjerojata uzrok njihove opcenite ras-p os ta n os ti . Tri terpens kj sapo jni cesti su kod brojjh poroclica dvosupica. Steoidne saponie nalazimo kod suptropslcih i tropskih jedno-supnica, kod dvosupnica samo u pustikari (Digitnlis) pjskavici (igonelln).

Zog specjfitne grade olekula s jzazjto l1idrofilnim i llidrofobnim dijelom, saponi-t1i smanjju pov~jnsku napetost heterogenih sustava. Posljedice su pjeujenje, cmttlgiranje i

djspegimjc. Vi~e se ne koristc kao scclstva za pranjc. Sapu iz sjemena divljeg kestena nckoc se korisc:io za pranje osjetljivjh tkanina od svile vunc. Danas saponine koristimo u prehrambenoj jndusrrjjj kozmeticj, kao emlgatore stabj\izatore.

Saponini djeLju hemoliticki. Veiu se za proteine i lipide staicnih membrana eritro-cita te ih o~tecuju, tako da jz krvnih tjele~aca izlazi ltemogloin. Zbog l1emolitickog djelo-

vaja, nikada jh ne koristirno ittavcnozno. lz11imka escin, saponinski komplcks iz div-ljeg kcstea. Pri tm upoai orgaizam saponi11c gotovo ne resorbira, ali se valja tocno pridZavati preporucenil1 kolicia.

Farmakolo~ko djclovaje saponia mestruko. Olak.~avajt1 iska~ljavanje l"aZrjc-

duj gustt1 sJuz. lstodobo podrazuju i slllz-nice, pri reflekso dolazi do v produkcije sekreta jz zljjezda, kako u bronhijj-ma t

20 HRVATSKO LJEKOVfTO BlLJE.

(ps01alen, bet"gapten ksantoksin) imaju snazne fotosenziiJjl"ajuce osobine i uzrokuju tz\7. travni denatitis. U dodiru s odreclerum

k (livadne iljke, celer), pod utjecajem s1 na kozi nakon nekoliko sati nastaju cvene tlje mjehuriei, koji se nakon jednog iJi dva d p1etvaaju u tamne pjege.

Kwuarinima pripadaju i aflatoksini. tvarj projzvode plijestu l"azliCitim namijcama, medu njima zitaricama, gahoricama, lje~njacima, oasima. Aatoksi i su vrlo ~tetlli,

o~tecuju jetru i djeluju kancerogeo, stoga izbjegavamo pljesivu l1ranu.

!nfrakinonski glikozidi Osnove su Strllkrure antron, dihidroksian-tron i anttakinon. Vezani su za ~, su stoga glikozidi Koristimo ih kao purgativna sredstva, koja djeluju u debelom crjjevu.

d se glikozidi pod utjecajem bakterija cJi-jevne flore razlazu u jedostave atrakinone, koji imaj veliku pgati,'11u sgu. Djeluju tako da poclrazuju sluzicu c.rijeva, pri cemu

isp~taju vi~e histam..ina ostalih merujatora r. prostaglaruna, povecavaj crijevnu peri-staltiku izluCivanje sluzi. Pri daljnjoj uporai OJganizam se njih navikava, vrlo lako mo-ze doei i do ostecenja jetre i bubrega. Nikada ih ne koristimo kod djece, u trudnoei, za vri-jeme menstruacije i kod hemoro.ida. k dje-.luju korijen rabarbare, kora n tru~ljike i plodovi krkavine. I p.rgativoa sredstva u aloju i seni sadrze iste aktive tva1i.

clrohinonshi glikozidi Najpozatiji hidrokioski glikozjdj s arbutin i metilarbutin. U glikozidnome su obliku eikoviti. Tek prolaskom kroz bbrege, kad se odvoji sece1, hidrokino azvija svoju antibakterijsku snagu. Za optimalan uCi-nak caju ili gotovu Jjjeku dodajeo atrijev hidrogenka1bonat (soda bikarbooa), kako urin postao bazican. Najpozatija droga s tak-vim Cinkom jest medvjetka. Iako listovi brus-nice jmaju jednako toliko a.rbutina i mnogo manje ttjeslovilla, koji 11adrazuju sJuzrucu zelca, njihova primjeoa gotovo nepoznata (>medvjetka, st. 56). ki arbu.tia nalaze se Listovima borovruce, kruske i vri-jeska.

S orhe lvari (amara) Rasirene su u gotovo svim biljnim vrstama. Osoblto nogo ima ill u siristarama, glavo-Cilauua i glavoCikaa jezicnjacama. Pratece tvari, kao sto s slzj (islandski lisaj), eteric11a ulja (pelin, stolisruk) ili trjesJo,?ine cesto prati gorak okus. Dijelimo i te1-peske et erpenske gotke tvari. Terpenske gorke tva-ri, npr. iridoiru i sekoiridoidi ( siti~tari, ma-slini, trolistu, brociki) potjecu od monoter-pella. Iz seskviterpena potjecu g01ke tvari u porodici glavoCika v i glavoeika jezic-

jaca (peli, a.rticoka, maslacak). Diterpenske gorke tvari nalaze se u kaduljj (pikrosalvin) u

tetrljau (ruaiin). Kukuritacinj iz ~t primjer su triterpesk:ih g01kih tvari. Neter-penske goke tvaJi goke su tvaj melja, 11arance i limua, isaharid1u ~ecer gencia-noza i razni alkaloiru (>zutika, str. 64).

Raspozava11je gorka okusa nastaje na-drazivanjem eceptora za gorCinu na korijen jezika. U receptoria se nalaze okusne brada-vice, koje se obnavljaj svakih 6-8 d. Odra-sla osoba ima oko 2000 okusnih bradavica. Sa staJoscu se njov broj sm, se sroga wnanjt1je osjecljivost okusa. Pusenje, stres,

-ud i p1etjeano koristenje Hjekova rujje-njaju osjecljivost na gcinu.

Moril..'U i jzlueivanje zlijezcla probav-og trakta reguliraju reflektru mel1anizmi mehaniznu centraloom zivcevlj. 1 obHk (d pro:Zvakaua hJana) i kejjska svojstva hrane utjecu 11 slumice zeluca crijeva. Sig-nale od receptora do probavih i lijezda pre-llose hormoni probavoga trakta: gastri, se-kretin drugi . Goke tvari probavrme traktu emaju ruka.kav eposredan ueiak, osim g koji se temeJjj 11 njihovu gorku okusu. Preko Zivcanog sustava refleksno po-jacavaju izleivanje zlijezda slinovtuca te, zelucu, ponajprije jzJuCivanje solne kiseline pepsina. Kada dodu u teludac, potic nas-tanak gastia, koji utjece na jzJuc.ivanje pro-bavni tlijezda, osoito gusterace, te na mo-toriku zeluca crjjeva. Gorke tvari povecavaj udio iskoistenosti. biane, potic probavu. Gorke s tvari prijer rufeteociiaog djelo-vanja aktivnili tvari biljaka (>srcani glikozidi, str. 18). U zdavih osoba gorke tvari jedva

pi"jmjeto v refleksnu sekreciju, dok u bolesnika izrazito pojacavaju izluCiv311je zJijczda. Za lijcccjc koristimo gokc tvari

oiku toillka za pojacavanje apetita kod oslabljenosti, anemije, rekon\ralescencije i u gerijatriji. Ne prevruc s gorkir tvarima uvijek pijemo najanje pola sata prije jela,

ranjim gucljajia. Brojru zaCiru koje doda-

HRVATSKO LJEKO\' ITO BILJE

n masnoj, tete probav)jjvoj hranj na jed-nak nain pomazu kod probave. U narodnoj se medjcjnj gorke tvarj korjsre kod povi~ene temperaturc. U tom smjeru ilo vatjjih jstrativanja, trtjSru jr11a dovoljr sinte-ci~kilijekova.

Ljekovite iljke koje uz gorke tvarj sadr-ie vece koJjine etcrj~oga trlja jsrodobo

utje~u 113 s~ tljelovanje jetre i zui, uiazavaje grteva u proba,rirn organima te na bolje izltr~ ivanjc tckuine (>stolisruk, str. 38; >pelin, sn. 60).

;l luari (acria) Ljute tvari jJi acria do sacla su se rijetko, svrs-tavale u posebnu skupino, poput gork tvari, iako jm skupnj uciak i pozat.

S obzirom na kemijsku gradu, do danas poznate ljute tvari dijelimo na: fenolne spo-jeve (mjristici, elemici, izoeugenol, asaron, safrol), amide ppru pprjci, ulja goro~ice kod krstaSk sulfidne spojeve u razim vrs-tama luka. Kod podrazjvanja receptora za temperaturu i bol nastaju ljuti ok-us i osjet. Usto, neke aktjvne tvarj djeluju kao lokalni anestecik, drugc koiu nadrazuju tako snato da uzrokuju upalu, nckc djeluju antiioticki

baktejcido (>idj rot, str. 40; >goica, str. 68; >~k, str. 50).

Ljute tvari potjcu i 7.1tr iva je s lie i, re-fleksnim putcm, perjsraltiku zeloca i crijeva. Neke ljute t\Igor~jca, str. 68).

:Jz:Jesfouine rjeslovine su aktivne tvari koje se nalaze u brojnim ljeko,ricim iljkam trpka okusa (tr-runa, divlja kruSka, nezrelj kaki, ko~tice groz-da). jihov ~irok opseg djelovaja r1i daas ni-je dovoljo poznat.

BiJjke s velikim kolitiama trjeslovina (hrast, jela, srcejak) k stt sc koristile za

~tavljenje ko:ie izrado kozni predmeta. Da-nas irnajo manje vazu trJogtt. Nadomjcstilc su

i anorganske soli (stipsa, kon1ovc soli). Me-dcim, vrlo vazo njiovo kori~teje u zdravstvene S\'rl1e te u kozmetici. Novir pos-tupcima izolacije i spekt1oskopskirn metoda-ma, posljednjih godja odreclivanjcm to~

og kemjjskog sastava, jzolirao vi~c od 100 novih spojeva s trjeslovinama. tko ilo mogoce utvrditi jihovo iolosku akci,'11ost i specifieno djelo\anje.

rjeslovine so polifenolj bez du~ika, slabo kisele reakcije topivi u ''odi ili ropivi u oiiku koloida. jjhova molekulska masa izosi 500-3000. S bjelacevinama srvarajo netopive komplekse. rjeslovine se dijcle na t:rjeslovi-ne koje hidroliziraju i na kondenzirane t:rjeslovine. U trjeslovje koje hidroljziraju ubrajamo galotanine, elagotanine neke es-tere kavene kiseLie. Galotaini, npr. tanir1,

estei su gale kiseline s jcdnostvim ~ecerima ili secemim alkoholima. Elagotaii su esteri heksal1 idroksidife11ske kiscline, ~ s glukozom. Pr-i njovo razlaganju astaje elagna kiselia . Kodenzir:e tjes lovie proantocijan.idini sastavljeni su od flavanski l1 jedinic. Kada jl1 ine samo kateh i epikatc-hin, govorimo procijanidinima. U trjeslo-vine u ~irem smislo obrajamo i tvari koje tek dijelom imaju osoine trjeslovina; to su npr. klorogenska lciselina, ruzrnarinska kiselina

florotanini. Jorogeska kiselina kod iljka vlo ra~jrena, rtrtmarinska kiselina (es-ter dviju kavenih kiselina) karakteristicna za porodicu osnata (Lmincene). rjcslovie toga tipa nazivamo i Lamiaceac t:rjeslovinarna. Florotaini su trjeslovine al~.

Kod su~enja i pol1rar1ji,,anja katel1jnske trjeslovine koje su topive u vodi prclaze u vise polimer:izirane 111f nepive u vodi. U hrasvoj kori koJicia u-jeslovia ropivi vodj sm::juje sc nakon 15 mjeseci na pol:1, se kodenziajtr tJ neropive, neu~inkovite flo-bafene. Prjtom kora postaje crvenksta i manje Vlijcdn.

k su trjeslovie tr vt vodi izrazito netopive, cajeve u kojima zcliro ''

HR\'AT

HRVATSKO L\ BILJ~

t pojele. lzttzetak su nelci insekti kojj s hraom pjmaju alkalojde potrebne za sintezu feromona, sedstva za pjvla~enje spolni

partera. Alkalojcli djcluju sve sustave organa: zjv~i sustav, stce krvotok; dj~ne, probavne

mokracne organc. Usto djeluju protiv eu-atslcih upala uloga, te stjmuljraju jmuno-lo~kj sustav. U posljednjc vrjjeme t po-svccuju pozomost alkalojcJjma koji sprjeavaju djobu srajca, mcdu ostaljm;1 stajca t-aka. Alkaloicl i viniasrin vjnktistit1 jz iljke Ca-

thnrrmtlr 7ose11.1 kao kol11jci jz mrazovca re taksifoJj iz tise vcc sc uspje~o kotiste u lije~enju raka. U~jnak alkaloida vrlo sz i orrovan, ih koristimo iskljtt~ivo u gotovim lijeko,rima, u kojin1a im koli~ia t od-redena. Ljje~cnje, dnCV11U kolieinu Jjjekova uspjeh uvjjck treba nadzjati Jjjenik. Samo tako spjje~jr cemo trovanje tim akrivjm

tvajma.

! ( t~ ulj

HR\'o\TSKO LJEKO\ITO Bll.JE

~to su clroge s aromatitnirn mjrisom okusom, u s\u nro'11111ticn amnra brajamo gorke aromaticne droge, u skpjnu aromatica ncria ljute aromaricne droge. podjela vazna k1da ih koristjmo kao zaeine za pobolj-

~avauje probave. Neusporec\jvo vaznjja po-djela s obzjrom na farmakolo~ko djelovanje

korj~renje. Kod te podjele odredene droge ctericna ulja zbog svoje se kompleks11e gracle pojavljuju 'ri!:e puta.

Etericna ulja s utjecajem kotu. U i masti, g ili ulja za masazu, ta ulja pojacavaju prokrvljcnost koze. Koza postaje \'n, njome se ~i osjetaj topline. Nakon takva lokalnog nadrai..ivanja koze dolazj do os-lobadanj3 1aznil1 pos1ednika i povetanog

HR\'ATSKO Ljf.KO\r tTO BILJE

netistih ulja (npr. borovjeino uljc) lako doLazi do nezeljeni djelovanja ili k tovanja. U1ja koja sadrte asaro (idjrot) sa-f,oJ (mu~katni ~i) tl velik.im

koJjinama djelju kacetogeno, ulja s tujonorn ili apjoJom uz.to-kuju , ulja glavoika lovora (seskvlterpenski lakronj), ulja razliitih vrsta naranaa (fu-ranoktJmarjni) t:erpentinovo uljc uzrokuju aJergijc. Neka uJja

~t:et:c bubrezima (tetpentinovo ulje) jetri (ulja s cjmolom, tu-jonom terpentinovo ulje). t

n uJja s furanokumarinjma djcluju fotosenziilno.

\litamini su kemjjskj vrlo raznovrsnj organski spojevi koje organizam treba za brojne zi-votnc zadace. pret:ee ili prave vitamje tjjelo il1 mora u vrJo maJjm kolicinama primi-ti s hanom. Informacijc ziveznim namirni-cama koje sadrze vjtamine i pravilnoj pjpremi hrane veeinorn su dobro poznate. Razno-likom prehranom zadovolja\'amo uoieajene potrebe za vitainima. Pove(:ane t jav-ljaju se u tudnoei i za vrijeme dojenja. Kod oboljenja, kod lo~eg prihvacanja vitn1ia ili njil1ova povecanog izlutivanja, dolazi do po-n1anjkanja, dnevne moramo zado-voljiti visoko doziranim lijekovima. Zbog ne-zeljenib popratnih djeJo,anja potreban li-

jeniki nadzor. Ne koristimo ih sami. Vitmine dijelimo 11 vitamine topive u

vo

26 HRVATSKO LJEKOVITO BILJE

12 8

Vaznost zdrave koze za co,1eka uvidamo tek kad upoznamo njezinu gradu i brojne loge koje obavlja. Ve-Cina ljudi ne zna koliko koia vZan organ (IntegumentU?n commune), izedu ostalog zbog svoje veljeine - te~ka oko 3 kg s povr~inom od 1,5 do 2 m2 (kod odrasla covjeka) - koza co-vjekov najveCi organ.

Kozu cine ni sloja razlic.ite deljioe, zovt1 se pousmina (1), usmina (2)

potkozni sJoj podusmina (3). Po-usinu cine razlic.iti slojevi keratinoci-ta, oroznjelih staruca eclusobo pove-

zaih scanjci izrascima i vlak.ima . O cl usie odvaja bazalni sloj (4). Stanice bazalnoga sloja neprekidno se dijele prema povr~jni koze uvijek izra-zitije oroznjavaju. Medu bazaloim sta-nicama leze melanociti. su staice koje svoji dugim kracjma dosezu do keranocita stvaraju kotni pigent melanin. Mela.nin ~titi nasljednu tvar stanicnim jezgrama od tJtjecaja zra-cenja, osoblto od ultra ljublcastih zraka (UV). Izmedu ket-anocita rasute su Langerbansove stanjce, koje svojj dugirn, razgranatim izdancjma naJik na mrezu ispreplecu pousminu i sezu u svaki kutak koze. stanice imaju

6

1

2

3

14 11

vaintl ulogu tJ obambenom, odnosno imtolo~kom susavu koze. I sami keanocitj aktivo sprjecavaju prodiranje ikroorgajzaa u kozu. Najvisi sloj po-usmine jest romati sloj mrtvih stanica ispunjenih ke-ratinom (5). Na pojedinim dijelovima koze- na dlano-vima tabanima - pousmina vrlo debela, poegdje vrlo tanka (osne) t nema (sluznice). Ob-navljanje pousmine, od nastaka bazalillb stanica do

odwiranja u roznatome sloju traje oko tri tjeda. U pousmini n krvn zila, njezinu ishranu preuzima-ju kapiJJe (6) u usmini. Povr~inu koze ~titi kozni . euJzjja koja nastaje od raspadnut stanica lojnica titi kozu od j su~ivaja , prodiranja vode u organizam od ~tetnih mikroorganizaa. Daje koZi lijep izgled i sjaj.

Pousmioa i usina spajaju se valovito; tako se po-vecava povr~jna preko koje 7..ile usine l1rane Zivi sloj

pousmje. U starosrj, kad ta veza slabl, zuJjeve doblva-o brze nego u mladosti, tada slabi i n gor-njeg sloja. U usmi11i se nalaze k.rvne Zile (6), zivcaa vlakna (7) osjetila za pritisak, dodir, bol i topli11u (8).

roz usminu prolze izlazJ znoji zlijezda (9) i dlake (10).

Potkozni sloj ili podusia sadrti masno tkivo ( 1), vezivo tkivo, vece krve zile (12) deblja zi,rcana vlakna, manje misice, korijen.e dlaka s lojnim ilijezda-ma (13) i zojne zlijezde (14). Dejina masog tkiva ovisi spolu, starosti, hononsko stanju, naslijedu, radu organizma i, svakako, prehrani. Celulir naran-cina koza nije bolest ili upaLa koze, kako cesro ,

IIR\'ATSKO LJEKO\'IO BII.JE

nego :tstaje zbog prirodene g111dc vezjvnoga tkiva potkoznog

28 HRVATSKO LJ EKO\' lTO BILJ

za~timi omota, i\j kad se o~teti usmina. Jznjmno vaznu obrambcnu ulogu jmaju Langerhansove s~ : probavljaju kljce bolesti koje su prodrle u kozu i njima obavje~ravaju ostale obrambene stanice, kao ~to su T-ljmfociti (poseban oblik jelih krvni sranjca).

Koia vazna kao orga za iz-lujvanje. roz nju sa znojem izluujemo razliite so(j, Jjjekove, eterjna ulja i brojne druge tvaj. roz kotu, osoito k korjjcna dlake, tijelo pri-ma odredene tvaj kao ~to su hlapiva

i ekovi. Neke lijckove tako koris-timo u oiku melcma, dobro prodi-ru kroz kotu. Koza vaian osjetni organ kojj sadrZi zjvana vlakna s re-ceptorima za prjtisak, dodir, bol, topli-nu svrbet.

Zbog dojma kojj osravlja na oko-linu, koia uvijek pobudivala veliko

zajmanje, i to samo zena. Za razliku od untarnjjh orga1, koza 11am lako dostupna. Kozmetika

farmaceurska industrjja, proizvodaj solarjja, put-njke agencjje i ljeili~ta

preporuuju nam mno~t:\ro stvarj nutno potrebnih na-

~oj kozj. njoj uglavnom treba samo g, u skladu s

koljjnom neistoce na ko-zj St

III~VATSKO LJEKOVIO BILJE

prodoru mjkroorgaruzama drugih kemijsk:ih tvari kroz kozu, tijelo se brani svojim obrambenim mehanizmjma. i ormalnom radu stanica junoloskog sus~va prorutijela, to ne prjmjecujemo. d jrnunolo~ki susrav oslajen, cesro dolazj do obolje-nja kore drgih organa. I prejake reakcjje imuno-

lo~kog sstava koze slzjce dovode do bolesnih pro-mjena, kao ~to su koprivnjaca ili urtikarija, peludna groznjca i alergjjska astma. s oik alergije

alergici konraktnj ekcem. Najce~ce obole ljuili poslovima na kojima cesto clolaze u dodir s tvarira koje uzrokuju alergije. Kod jih s vremenor dolazi do stvatanja povccanog 1 obrambenib stanica, oso-

ito T-limfocita, tako da se orgaizam razbou zbog ki reakcjja vlasti~ ob1ambenog mehanizma.

Promjene 11 kozj pojavljuju se tek nakon nekoli-ko saci d. kvi bolesnicj najceSce su prirodno sklonj alcrgijama. Najvazruje jzbjegavaci tvari koje uzrokuju ekceme poi..'ati ocuvati kiselisJci i lojni omotac, kao prjodnu za~tiru kore.

Poseban olik ekcema neurodennitis ili ato-picn.i ekcem. Najc~ce oboljjevaju djeca s urodenom sklono~cu ekcemima, peludnoj groznici astmi. Zna-kovi neurodermitisa rusu samo o~tecenja koze, nego i poremecajj jmunolo~ke obrane stanica, sklonost infek-cijama te porerneeajj vege~tivnog zjvcevlja. Djeca ko-ju su majke dugo dojjle rjede oboljjevaju od neuroder-mitisa. Najvaznjjj su znakovj neurodermicisa jak svr-bez sua koza, kojoj trcba posveciti vrlo pomnu nje-gu, osigurati odgovarajucu odjecu za svakog pojeili-nog bolesnjka primjeren jelovnik.

Prjmjer neposred11e aletgijske reakcije koze jest alergicna urtikarija. U ekoliko minuta jz posebnib se sta11jca isp~~ju hjs~min druge tvari slicna djelovanja. dovodj do ~irenja zila (crvenilo), jz-lazenja tekueie (otekJjne) svrbeza. ak'Ve reakcije mogu ptouzrocjti gotovo sve tvarj: lijekovi, rana ili dodacj za konzevjranje, bojila, voce itd. Peludna groznica eposredna alergijska reakcija sluznice na cvjemj prah ili na g i pJjjesni. Za nekoliko minu-

~ javljaju se kihanje, groznica, svbez oCiju, upala s ka~alj. U tezjm slucajevima tako se rnoze razviti alergijska astma.

Mnoge koinc olesti na~ju zog razruh fiziCkih utjecaja na koiu. Neprekidno trljanje [ pritisak cesto uzrokuju nas~nak smedih mrlja, nabora ( Zuljeva. Po-seban su oljk dekubltusi (rane od leZaja) kod nepo-

kretn bolesnjka. Nas~ak roga o~tecenja koze spri-jeCit cemo ~cstim promjenama poloiaja, opreznom ma-saiom posebnom njegom. Pritom njega pripravci-ma kojj sadZe akcivne tvari i ljaka osoito uonkovira.

I nepravi lno oroznjavanje koie uzrokuje razliCite tegobe povezane s kotom.

Najpoznatije i vtlo 1a~ireno pri kojem dola7,i do nepraviln.og 01oinjavaja jest psorijaza (psorinsis). Zbog ptejake diobe stanica bazalnoga sloja dolazi do dcija11ja lju~tenj pousmine. bolest, koja se javlja u rz, olicjma, zarazna. Svakodnevna

njega koze g za zdravljc tijela kod takvih bolesnjka zahtijeva puno brizljivosti strpljenja. 2 ru za rak, tako nj za psorijazu ne posrojj cudesa ljjek, jako ga nek:i cesto obecavaju. Biljnim pripravcima mozemo pobolj~ati sujektivru osjecaj bolesnika izgled koze (>rnahonija, str. 64; pupoljka, str. 166).

todi isekata (ko-maraca, bul1a, stjenica, u~j,

pcel~1, osa krpclja) osim svrJjjvih oteklia i~ ne uzrokuju vece tegoe. Aktivne tvaj iljaka ubliavaju svrbez i smajt1jt1 otek-Line. Kod nek ljudj zbog uboda kukaca, osoiro osa i pcela, dolazi do pravih aler-gijskih reakcjja s ncnjnom ili poremecajjma opcoka kr-vi opasruma zjvot. u takvim slueajevima potrebna hjrna lijecru~ka pomoc.

Utjecaj sunca na kozu, osoito ultraljuicastih zraka (UV), u jednu ruku pozeljan. Potice nas~nak vitami-na D u koti daje zdrav, preplanuli jzgled, kojj mnogi ljudj smatraju najpo-zeljnijjrn, Medt1tim, sunce na koti jza-ziva ak:tne opekotie te kroniena o~tecenja, . os~ 1j elu kozu i maligne

koze tvorevinc. Kod opekoti11a od sllnca 11 astajtl samo o~tecenja koze, kao Sto su crvenjlo, osjecaj peckanja

mjehrjei, nego dolazj i do o~tecenja stanicni jezgra u stanjcama ttsmie.

Orgajzam ~ o~tecenja djelornicno popravlja sam, osoito ako jzmedu po-jedinili suncanja posroje ve6 razmaci. Kod brojnih jnrenzivruh jzlaganja sun-cu, godinama i desecljecjma, tijelo ~

o~recenja \rt~e ne moie popravljati. k nas~ju konicna o~tecenja ko-ze, koja su zbroj svjh nasrai o~tecenja. Kota prerano s~ri, dobiva bore i zockasre ~vorjte, razne poremecaje oroznjavanja, u najtezjm slueajevima

nas~je i rak. Do sada su ~ o~recenja ila poznata samo u ljudi koji su zbog posla ili vrlo izlozeni suncu, dok su danas, kao posljedjca kul~ sunC

30

...

-.

~ . ......

.,

, .

~ ' ':(.

. .

.. .. ~

_.

. ~

HRVATSKO LJEKO\fiTO BILJE

mladosti rnijejati odos prema sun-caju, ograjeiti jz\ag;je SlCCVim ztakama te poscgnttti za prjptavcima sredstvima s vjsokjtn faktoro111 za~tite.

Sve promjee koje na kozi nascaju pod utjecajem sunca jzazjvaju svrbez, za laike su alergija sunce. Kod mno-gih ljudi u proljete, za prvog jz\aganja suncu, dolazi do nascanka svrjivih evorica mjelrica. Uzrok te poli-morfne svjetlosne dennatoze ~ poznat. Zna se sa1110 da raznovrsni lije-kovi dodacj u kozmctickim pjpravcima u sdjelovanju sa suncem uzrokuju te promjene na koti.

..

. ( ~

...

-

Na k bolesti, kao ~to psorjjaza, suce utjece po-voljno, dok druge, npr.

razvoj herpesa na usna-a, utjee negativno. Vec dulje vrijeme poznato da

ulnaljtti61ste zrake slabe jmuolo~ki susn1v.

Atrofija koze sa sta-renjem se javlja kod svakog covjeka; odredei Cimbe-nici, kao ~to su sunceve zrake, nejshranjenost koze zbog ncdovoljne prokrv-

ljenosti ili nedostame prehrane te ne-pravilno korj~tenje krema s korti-zonom, dodamo poticu. Veza izme-du pousrnine usrnitle, tirne ishraa pousmine, slabj. Stajce bazalnog slo-ja dijele se sporije, cako pousmina poscaje tanjorn. U starosti cesto dolazi do nepravj\nog oroznjavanja kote. Napetost potkotnog masnog tkiva se smajuje, koza pos taje opu~tena naborana. Broj vlakana vezivnoga tkiva u usmini se smanjuje, kapiJare posta-ju krhke, se moze pojaviti krvareje. U starosti dolazi do tlepravilnog bo-jenja koze i nastat1ka sta ackih pjega.

Biljni priptavci za jegu koze ~tite kozu od kemijskih vajsk:ih utje-caja, reguliraju stailiziraju kiseliski, kao i tnasni omotac na koZi. Neke ak-tivne tvari iz biljaka pobolj~avaju pro-krvljenost koze tako sprjecavaju obo-ljenja te prijevremeno starenje koze.

k pripravci s aktivim tvarima iljaka stimulirajtt raz\jCite naCine funkcio-niranja koze, nramo utvrditi ~to pos-tizemo pojcdjt,jm akrjvnim tvarima. Za uspjeh ljecenja najce~ce zaslutna od-govarajuca mjeSavina pojedinih aktiv-nih i prateeih tvari.

!7l.k!ivne lvari ifa.ka koje u(jecu koiu

kotu s vanjske strane prije svega djeluju sluzi, trjeslovjne, ctcritna ulja, flavonojdj saponjnski gljko-zjdj, razlitite organske kiseline tc topiva kremena kise\jna.

Biljne sluzi kozu prekrjvaju za~rjo1im slojem, ~tite jh od vanjskih utjecaja te sprjecavaju j su~jvanje. Kozu umjrujtt, ome~avaju , tako da postaje glatka i elastict1a. Djelomico uiazavaju jak svrbez. Pri-kl:1dne su za jeznu djecju i ostarjelu kot (ugljikohi-draci, str. 16).

Trjeslovine, koje rcagiraju kiselo, poatu ocu-vanju, odnosno obnavljaju kiselinskog omotaca koze. S bjelancevinama se veiu u netopive komplekse i uni-~tavaju mikroorganizmc ll povr~jnj koze. Djeluju protiv baktcrjja gljivica. Zgu~njavaju sloj stanica po-usmine, smanjt1ju nabreklost kote, ona postaje tnanje osjet\jjva vanjske urjec;1je. Kod opeklina od suca sprjeeavaju nastanak mjchura. rjeslovje suta-vaju pore kozi, koje sluzc kao izlzj zljjezda znoj-tlica i lojnica te time smanjuju izluCivanje loja i znoja. lstodobno sutavaju i krvne tile sprjecavajo nastanak otekJjna. Zbog agog anestetickog djelovanja na slo-bodne t ivcane n.iti n kozj, uiazavaju bol i svrbet. Umiruju kozu. Osoblto vatan uCinak kojj na kozu imaju trjeslovine (ruzmarinska kiselina) ljaka iz po-rodjce usnaca (>trjeslovine, str. 21).

apiva ifj eteriena ulja vrlo dobro prodiro kroz kozu sluznjce, iz kojih bizo prelazc u krv. Kod kupe-Jjj s ctericim uJjjma na~e tijelo djo tih tvari prima ktoz kozu, djo preko sluznice di~nih g. lapiva uJja iz tijela jz)ucujemo kroz kozu, di~nc organe i bu-brege. U pripravcima za njegu kojscimo ih u manjim ko\nama. Njihov otjecaj na kozu vrlo raznolik, u rasponu od snatnog podratjvanja do umjrivaja. Neka ulja poticu prokrvljenost kote time ozrokuju crveni-lo, druga umiruju, sprjecavaju upale poticanjem tlastanka novih stanica (granulacjja) pomat u u zacjelji-vanju rana. noga uJja suzjaju bakterjje g\jjvice (>etcricno ulje, str. 23).

Flavonoidn.i g likozidi spjecavaju pucanje kapi-lara smat1juju njjJvu propusnost. k onemogucu-ju nasta11ak edema i potkoznih krv:renja (flavooojdi, Str. 18).

VeCina saponina povecava prokrvljenost koze. Pripravci od divljeg kestena sprjecavajtt razvoj edema. Vodenc jscrpjne jz sapunike u veljk moc Ci~cenja. Brojni glikozidi djeluju antioticki (>saponini, scr. 18).

Topiva kremena kiselina sprjetava upale koze i sluznica. Potie rnetabolizam koie i povccava njezinu otpornost (>peslica, str. 98).

IIRVATSKO LJEKOVITO BJLJE

?f Uporab:J pripravaka 1.. njegu koze spravljenih kod ku-ce preporutujemo svim:1 koji zele ocuvati zdravu ko-

Z, osoito onima koji s kozom imaju te~koca. BuduCi da poznajemo t sastav pripravaka, kod neugodnih reakcija mo:iemo izostaviti odredene aktivne tvari. Navedeni pripravci nemaju kozmeticku vaznost, nego odr:iavaju zdravlje koze, utjecu njezino funkcio-niranje tko poboljSavaju njezi jzgled; zdr-ava ko-za sama sei . Utinak til1 pripravaka ne opa-zamo odmal1; moramo il1 koristiti dulje vrijeme i na-dopunjti jl1 cajevjma, zclravom ptelll'anom zdravim

im zjvota. Biljne pripravke kozj V1lo uspje~o koristimo u oljl"tr kure (4-6 tjedaa). Blagjm podrazivanjem koze

pobolj~avamo njeziu prokrvljenost, potitemo meta-bolizam, kao izlutivanje nepotrebnih tvari. k se povecava otpornost koze. Nestju neeistoce, koz postaje manje osjetljiva n:r ~tetne tvarj iz aanosfere i vremenske utjec:rje. 11 tajevi kojj stimuJjaju Cis-cenje organjzma, time ~to utjecu na cjelokopni meta-bolizam, pomazu u Ciscenju koze (>maslaak. str. 230). Zdravim Zivomjm navikama, kretanjem na svje-iem zrak.-u prikJadrm prehranom dodamo povecava-mo djelotvornost aktiV11ih t\'ari iz biljaka.

Pojedinci iljne prjpravke podnose razliCito. Upravo prj produljenoj uporai jstoga prjpravka oso-

ito esto dolazj do 11eieljejh stetnjh djelovanja, kao sto su nadraienost koze alergjje. Kod vrlo osjetljive koie svako 11ovo sredstvo stoga najprjje trebamo is-p.-obatj na vrlo jezr1oj kozj s wtarnje strane podlak-tice. Nadrazivanje kozc (iritacjja) 1n crveni-lom nastupa vrJo brzo nako trklajanja sredstva brzo nestajc. Prave alergjje astju akon jednog ili vi~e dana ili k nakon duljeg vremena. Danas poznato da su sredstva za konzcrviranje, emulgatori, eterina ulja i neke druge aktivc tvari nerijetko glavni uzroci aletgija. U receptima te tvari koristimo samo ondje gdje su neophodo potrebne, [ gdje uz njih stoj j na-pomena zeljj. Unato svemu, svaki korisnik brizJjjvim jzborom recepata, kvalitemim sastojcima, istocom spravljanja praviljm korj~tenjem, sam pro-aei priklado sredstvo za njegu svoje koze. Kod koinjh l njkada ne smjjemo ne mozemo sa-

molijeenje nadomjestiti savjetima lijenika specjja-Jjsta za kozne bolestj. Povecanje koliine aktivnih tva..i biljaka u receprima ne dovodi do boljega djelovaja; naproriv, moie ~ brtc dovesti do neieljenih ~tetnih djelovanja.

f7J. . v1 Osnovni prjpravcj od biljaka potrebrtj za daljnju preradu jesu: vodena jscrpj-na, alkoholna jscrpia, ulja jscrpjna

iscrpia s octom. Svakim postupkom crpio razlicite aktivne tvari, stoga kod spravljanja kona~njh prjpravaka

pojedie jscrpjne medusobno vi~ekratno korniniran. VODENA ISCRI>INA: Spravljao kao . Kad voda sadrt i veJjke koJjeine vapnenca, korjstimo demir1eralizirau

destiliranu vodtr. Ovjje ju~ne zljce su-11e droge jJi trj zJi~jce svjezih iljn di-jelova prelijemo sa 250 ml vruce vode i ostavimo da pokriveno stoj j 3-6 sati. Te-kuCinu filtriramo kroz filtar-papir, vatu ili gazu takva nam sluzi za daljnju uporabu. Droge koje sadrle sluzi (jjeli sljez, maurjtanijski sJjez, dunja, lan) uvi-jek preljjevamo hJadom vodorn. !NUR: iscrpjna sa 70%-tnim alkoholom kojjm jzvlatimo u vodi netopive ili manje topive aktivne tvari. Za spravljanje tink-ture korisrimo suhu drogu ili svjeze iljke. Kod vrlo laganjh droga (brdanka) uzjmamo 5 g, jnace g ruoge na alkohola. Vrijedj i ovo pravilo: 1 djo droge 9 djjelova alkoho-la. Tikta neka stoji 2-3 tjedna prj sobnoj ternpera-turi, u dobro zatvorcnoj posudi. Vi~e puta na dan trebamo protrcsti, kako bismo pospje~ilj ekstrakcj-ju. U navedeno vrijeme tinkturu procj-jedjmo nakon toga mozemo vi~e godina cuvati u dobro zatvoreni, tamnirn stkJenkama . eke tinkture mozemo I..'Upiti u ljek.'lrnama. Prije uporabe razrjedujemo jh sa 70%-tnim alkoholom u omjeru 1: . U narodnoj medjcini poznato spravljanje alko-holnih jscrpina s domacor rakijom. 1 te iscrpine mo:l.erno koristiti 1.. izradu prjpravaka, jako mjjs rakije svima njje ugodan. ULJNA ISCRPINA: Spravljamo jz iljaka koje sadtte veljke kolijne hla-pivih ulja. se hlapiva ili etericna ulja dobro tope u masnim uljima. Za sprav-ljanje uvijek imamo suhu drogu i

31

32 RVATSKO l.Jl-' KOVIO BILJE

pre\jjevamo uJjem, kako i bila dobro prekrivena. pravilo: 10 g suhih listova cvjetova, odnosno 15 g suhog korijenja plodova na 100 ml uJja. Bilj-na uljna jscrpina neka tri tjedna stojj u tamnim, do ruba napunjenim staklen-kama, na hladnu mjestu (ne u hladnjaku); time onemogucujemo da ulje prebrzo postane uzeglo. Nakon propisanog vre-mena uljnu jscrpjr1u cjje-

dio. Biljne djjelove do-bro istisnemo u cjedilu z.'1 lanenoj krpj. Navedenim natinom pohranjjvanja uljnu jscr-pinu motemo cuvati ~est mjesecj. Vatno da na-bavimo ulja najbolje kvalitete. ladno pre5ana ulja poprilicno su skupa, sama sei sadrze mnogo aktivnih tvarj, kao ~to str nezasicene masne kiseline, vitaminj topjvj u uJjjma (vitamini )

njihove pretece -karoten), tako da ih ne treba dodavati. Za spravljanje uJja za masazu i ulja za ti~cenje te krema prik-ladno bademovo ulje, maslinovo ulje, sojino ulje, ulje jz. k}jca zjtarica i ko~tica groida, avokadovo ulje brojna druga ulja. Masno bademovo ulje ne srnijeo zarnijeniti lapivjm uljem od gorkih ba-dema, koje eterjcno l dodajemo ga kao arornu kolaeirn

1\ R\' ATSKO LJEKOVITO BILJ~

ULJE ZA MASAZU Potrebna : uljna jscrpjna Kod n1asaze ulje nam u prvom redu treba kao

mazivo. Za masazu korjstimo jednosta\'1'\U uJjnu jscr-pjnu (>uljna jscrpjna, str. 32). Ulja s iljnjm jscrpina-ma, osoito eteri~njm uljima, dodamo prokrvljuju kozu, uzrok't1ju lago crvenjJo osjecaj topline. Ulju

telji motemo dodati i Cista eterj~na uJja (-5%), time dodamo povecavamo jegov utjecaj. Prokrv-ljenost kozc snazno potiu hlapiva ulja plalljnskog

,. klekovjne, smrekovih igJjca, boovjeinih smrekinja, ruzmatjna p:1p1'ei1C metvjcc. Na kozu urujuce djeluju ulja mlavanda, str. 1+4; >ruimarjn, str. 202; >idirot, str. 40; >odoljen, str. 246). Kupelj od lavande pobuduje ugo-da osjecaj opu~taja, emu se wtamja napetost

11ervoza umanjuju ili cstaju, dok se krvnj tlak stailizira. I kod iscrpljerstj, bolesci zglobova i preblada, primje110m odabaih Jjekovitih kupeJjj ulatujemo tijek bolesti. Pri dodavanju isci l1 ete tjnih uJja mora-mo blti osoito opez11j, jer u veeim koliinama adraiuju kozu i djelojt1 otrovno. Kod djece ikada ne korj-stimo pripravkc s dodacjma hlapivoga ulja pprene mecvjce. U trudnoei jzbjegavamo pripravke s dodat-

kom kaduJjjna eterjnoga tllja. Svima kojj in1aju visok krvni tlak slabo srce, kod ljekovjtih kupelji savjerujemo oprez. Kod bolesti s povi~enom tjc-

lesom rempernrurom tubcrkuloze tak'Ve kupeJjj nisu prjkJadne.

LIJEKO ZA KUPELJ I Potrebno : 20 mJ ulje iscrpje 100 ml vodc11e jscrpjnc 5 ml eJntJigatora

20 ml ulje jscrpjnc 20 ml rjnktwc 5 ml emulgatoa Koristimo uv